http://rigijev.blog.hr

petak, 27.07.2018.

Deset osobina ljudi kojima je kroz djetinjstvo nedostajalo ljubavi

PSIHOLOGIJA Taj nedostatak dijete prati tokom cijelog života i oblikuje njegov život

Dijete uči što osjeća kroz interakciju s roditeljima, kroz njihove geste, riječi... Uči kako se smiriti kada je pod stresom ili kada mu je neugodno, kako upravljati osjećajima, kako ih definirati... Kada emocionalne potrebe djeteta nisu ispunjene kako treba, tada ono razvija svoju osobnost na specifičan način. Taj nedostatak dijete zapravo prati tokom cijelog života i oblikuje njegov život, način kako se veže za ljude, kako doživljava samog sebe...

Deset osobina ljudi kojima je kroz djetinjstvo nedostajalo roditeljske ljubavi i brižnosti:

1. Nesigurnost u vezivanju s drugima

Stabilni roditelji puni ljubavi podižu dijete u osjećaju razumijevanja i podrške. Oni dijete uče da su odnosi stabilni i brižni, da je svijet mjesto prilika koje treba istražiti, da se ljudi brinu jedni o drugima. Emocionalno nepouzdani roditelji šalju sliku da su odnosi nesigurni i da ništa u životu nije zajamčeno. Djeca uz takve roditelje postaju anksiozne osobe gladne ljubavi i povezanosti.

Djeca roditelja koji su suzdržani ili ratoborni grade oko sebe svojevrstan oklop i izrastaju u ljude koji pokušavaju biti samostalni što je više moguće i izbjegavaju privrženost. S jedne strane su željni intimnosti, a s druge se toga boje - jer strahuju da će biti odbijeni i povrijeđeni. To negativno utječe na sve oblike odnosa kroz život, od ljubavnih do prijateljskih.

2. Nerazvijena emocionalna inteligencija

Dijete uči šta osjeća kroz interakciju s roditeljima, kroz njihove geste, riječi... Uči kako se smiriti kada je pod stresom ili kada mu je neugodno. Roditelji uče dijete kako artikulirati osjećaje, kako ih imenovati, kako upravljati njima, kako se nositi sa strahovima i negativnim emocijama. Odrastanje u nezdravom, nesigurnom okruženju rezultira time da dijete ne zna regulirati svoje emocije kako treba - ili je preplavljeno njima ili su sagradili zid oko sebe. Oba stila su odraz nesigurnosti i stoje na putu definiranja osjećaja i formiranja emocionalne inteligencije.

Mnogi stručnjaci smatraju kako je emocionalna inteligencija puno važnija od kvocijenta inteligencije ili stručnosti u nekom području. Oni koji imaju ovaj dar sposobni su na inteligentan način upravljati svojim životom. Naprimjer, prema sitnim reakcijama drugih ljudi mogu predvidjeti što će se dogoditi ili djelovati vrlo suptilno na nekoga da bi ga usmjerili putem kojim žele da cijela priča ide.

3. Poremećen osjećaj samoga sebe

Dijete od samog rođenja, kada počinje razaznavati oblike oko sebe, prepoznaje lica svojih roditelja, preciznije - izraze njihovih lica. Nježan izraz djetetu govori da je prihvaćeno, ono kao da kaže: "Ti si ti i volim te takvog kakav jesi". Lica roditelja na kojima se vidi nedostatak ljubavi i brige zapravo djetetu poručuju da ima neke nedostatke. Izbjegavanje, ignoriranje i zanemarivanje djeteta rezultira time da se ono osjeća manje vrijednim.

Roditelji koji stalno kritiziraju dijete u njemu stvaraju osjećaj da nikada neće biti dovoljno dobro. Sve to se kasnije reflektira na odrasli život i nastanak iskrivljene slike o sebi, svojim vrijednostima i sposobnostima.

4. Nedostatak povjerenja

Da biste se mogli pouzdati u druge ljude, morate vjerovati kako je svijet u osnovi sigurno mjesto i ljudi u njemu su uglavnom dobronamjerni, iako nesavršeni.

Uz emocionalno nepouzdane roditelje, ili one koji previše kritiziraju, previše su ratoborni, djeca dobivaju sliku o međuljudskim odnosima kao nečemu nestabilnom i opasnom. Ljude oko sebe tokom odrastanja doživljavaju nepouzdanima i ne mogu im vjerovati, posebno u bliskim kontaktima poput romantične veze ili prijateljstva.

5. Problemi s ograničenjima

Roditelji koji prema svom djetetu imaju zdrav odnos pun razumijevanja i ljubavi, podučavaju ga svojim primjerom da je normalno imati lični prostor u bliskim vezama. Naprimjer, oni ne ulaze bez poštovanja u djetetov prostor niti ga, recimo, prisiljavaju na interakciju kada nije raspoloženo za to. Djeca nametljivih ili nepouzdanih roditelja počinju se ponašati površno kako im neovisnost nikada ne bi bila ugrožena. Ona ne razumiju važnost vlastitog prostora i koliko je to zapravo zdravo i neophodno za svakog čovjeka, a to kasnije u životu vodi problemima u odnosu s drugim ljudima.

Ne mogu shvatiti da je osobni prostor nešto što je svakome ponekad potrebno, već to doživljavaju kao odbijanje. Misle da je interakcija pokazivanje ljubavi, a kada interakcije nema, da to znači da nema ni ljubavi, što naravno nije tačno.

6. Biranje toksičnih partnera i prijatelja

Svi ljudi podsvjesno tragaju za onime što im je poznato. Recimo, ako je neko imao brižne roditelje, tragat će za takvim partnerima ili prijateljima - i obrnuto. Ljudi koji su odrasli u nezdravom okruženju podsvjesno će izabirati partnere i prijatelje koji stvaraju takvu atmosferu, koji su zapravo toksični za njih i trebali bi ih izbjegavati.

Kada čovjek shvati na koje načine je bio povrijeđen kao dijete, neće izaći iz obrasca vezivanja za pogrešne ljude. Ali, kada jednom toga postane svjestan, tada je put prema zdravim odnosima na vidiku.

7. Strah od neuspjeha je dominantan

Ljudi koji su odrasli s roditeljima nezdravih odnosa, kasnije mogu doživljavati uspjeh ili neuspjeh kao definiciju toga koliko vrijede. To može snažno utjecati na njihovo samopouzdanje, pa se javlja snažan strah od neuspjeha ili odbijanja.

Oni znaju biti visoko motivirani prema tome da izbjegnu neuspjeh pod svaku cijenu, često i na vlastitu štetu.

8. Osjećaj izoliranosti

Dijete okruženo roditeljima koji mu ne pružaju adekvatnu ljubav i pažnju može misliti kako se to događa samo njemu dok je u drugim obiteljima sve savršeno - roditelji su brižni i prepuni ljubavi.

Odrastanje u takvoj atmosferi stvara čovjeka koji se kasnije kroz život osjeća izolirano i uplašeno. Velika je vjerovatnost da djeca iz obitelji s poremećenim odnosima sama sebe izoliraju od ostalih zbog dubokog osjećaja srama.

Moguće je da će sve što ih muči držati za sebe. S druge strane, željet će više od svega pripadati nekoj grupi, osjećati povezanost s nekime.

9. Ekstremna osjetljivost

Strah od odbijanja često dominira unutarnjim svijetom djece koja nisu osjetila ljubav i brižnost svojih roditelja. Ona će u sebi gajiti nametnuti im osjećaj bezvrijednosti i toga da nisu zavrijedila biti voljena.

Loši roditelji znaju djeci govoriti da su previše osjetljiva kad burno reagiraju na njihovo verbalno zlostavljanje.

10. Konfliktnost

Neprekidna potreba za ljubavlju i podrškom, a nemogućnost dolaska do toga, u djetetu izaziva neku vrstu ljutnje zbog čega može doći do problematičnog ponašanja. Nezdravi odnosi s roditeljima u djeci, a kasnije i kod odraslih ljudi, rezultiraju zbunjenošću, nesigurnošću i mnogim unutarnjim previranjima.

Oznake: psihologija, ljubav, odgoj

utorak, 06.02.2018.

Pravilno ispunjenje dužnosti dio je duhovne discipline potrebne za postizanje prosvjetljenja. - Baba

5. veljače 2018.

Disciplina koje biste se svi trebali pridržavati je kontrola osjetila; ostavite li ih van kontrole odvest će vas u nevolju. Obrazovanjem morate postati gospodarom svojih talenta, koji su vaši alati za stjecanje znanja. Oko, uho i jezik su divlji konji. Naučite umjetnost meditacije (dhyana) pomoću koje možete kontrolirati osjetila i usmjeriti ih u sebe, prema ovladavanju osjećajima i emocijama. Također morate naučiti kako izbjegavati mržnju, zloću, zavist, pohlepu, ljutnju, tjeskobu, ponos i druge prepreke koje su prepreka unutarnjem miru. Nije dovoljno uravnotežiti kućni budžet, morate naučiti umjetnost uravnoteženog pogleda na život, neuznemirenog uspjesima ili nevoljama, dobicima ili gubicima, pobjedama ili porazima. Ova se ravnoteža može postići samo oslanjanjem i vjerom u Boga koji prebiva u vama.
- Baba

Oznake: Sai Baba, duhovnost, Bog Vjera, ljubav

subota, 01.07.2017.

iz moje knjige-priručnika

Posveta
Ovu knjigu posvećujem svojoj voljenoj mami koja mi je uvijek primjer umijeća prihvaćanja životnih situacija onakvih kakve jesu. Pred sobom sam imao primjer nekoga ko posjeduje sposobnost za prihvaćanje bez suda o nečemu kao dobrom ili lošem. Nekoga ko se nikad ne protiviti životu odnosno Božjoj volji i pri tom je u miru sa sobom i drugima. Osoba kojoj je plemenitost i služenje drugima uz veliku bezuvjetnu ljubav prema bližnjima davala snagu da se nosi sa životom i svim životnim nedaćama bez prigovora i pogovora i traženja bilo čega zauzvrat. Uz to rijetka majka koja je svoja dva sina blagoslovila i omogućila im da krenu svojim putem u svijet daleko od nje, znajući pritom koliko će joj nedostajati a sve to za njihovu bolju budućnost. Moja mi je mama najviše pomogla da se prestanem bojati starenja. Svojom vječno mladom dušom i duhom punim entuzijazma za učenjem novog i zainteresiranošću za svijet oko sebe, unatoč ostarjelom tijelu, uvijek puna života davala mi je snage da idem dalje. Pomogla mi je, tu, u materijalnoj stvarnosti postojanja, pred mojim očima, spoznati da to privremeno tijelo služi vječnoj duši. Ta iskra života, to svjetlo kojim zrači ta duša nikada nije nestala. Unatoč poodmakloj dobi zadržala je mladalački duh i vedrinu što je ljudima oko nje davalo nadu i volju za životom.
Ako je starenje tijela, tijekom vremena, kazna onda je mudrost, koja neminovno dolazi s vremenom odnosno iskustvom, nagrada.

Mnogi ljudi nikad nisu živili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato što iza sebe nisu ostavili mladost.

Kraj života je tek početak. Ono najbolje tek dolazi.

Umijeće življenja - vodič kroz život
Životni put ka samospoznaji; postizanju mira, sreće i ljubavi


Sadrzaj:

Ovu knjigu posvećujem svojoj mami
Predgovor

1 Život treba da je rast i razvoj
Oshov pogled na život i na odnose
Kako živiti potpuno
Život je divalj
Svaki trenutak je cilj
Osho o Bijelom oblaku
Oslobodi se uticaja svojih roditelja
Život treba da je rast i razvoj
Hodočašće

2 Um i misli
Um je nagomilana prošlost
Misao je lukava
Stanje povišene pažnje
Brige
Strah i sumnja
Sve nade su lažne
Um je logičan
Život je dijalektičan
Ravnoteža je sve

3 Osjećanja, patnja i bol
Osjećanja duhovne i svjetovne prirode
Emocije
Bol
Bijes
Patnja

4 Ego
Što je ego?
Nevino dijete
Emocionalna Energija ega
Niže Ja i Više Ja
Seksualna energija
Trans–formacija seksualne energije

5 Svjesnost-promatrač
Filteri uma
Subjektivna stvarnost
Svijest i svjesnost
Promatrač
Svjesnost i nenapor

6 Otpuštanje ega
Ego kao zrelo voće
Pronađi majstora u sebi
Predati se potpuno

7 Odnos
Ovisnost–vezanost
Brak je prostitucija kaze nam Osho
Predavanje
Pojam ljubavnog odnosa

8 Sloboda-ovdje i sad
Lanci i kako ih se osloboditi
Ovdje i sad

9 Radost, sreća i mir
Metanoja pokajanje
Radost, sreća i mir

10 Ljubav
Šta jeste i šta nije ljubav?
Želja i patnja
Strah kao stvarni neprijatelj ljubavi
Prekinite s odnosima
Đubran; Besjeda ljubavi
Šta nam o ljubavi kaže Osho
Ljubav i ego ne mogu zajedno
Ljubav nije odnos
Jacques Prevert; Za tebe ljubavi moja
U slobodi a ne u vezanosti je snaga ljubavi
Ljubavni dnos
Ljubav citati

11 Ljubav prema sebi
PRIHVATI I VOLI SEBE!
Nauci da budeš sam
Ekstraverti vs introverti
Umijeće ljubavi
Ljubav prema sebi
Snovi i fantazije su proizvod potisnutih želja
Dualnost svijesti
Dobro i loše
Tajna prihvatanja
Lekcija poslušnosti
Ne–uspjeh

12 Zemlja ljubavi i ‘smrt’

13 Pogovor

Predgovor

Razmišljanja s kojima ćete se, u ovoj mojoj knjizi sresti, nisu nova-poznata su ljudima oduvijek. Želim da ih podijelim s vama. Ja vam ovdje samo prenosim ono sto sam pročitao, naučio, sâm iskusio. Ove riječi koje vam pišem odnosno navodim sam čuo-pročitao od drugih. To su riječi koje su mi dotakle srce i ta saznanja i iskustva želim s vama da podijelim. Kao gestu ljubavi.

Knjigu sam napisao kao pokušaj da pomognem vama kao sto su drugi, svojim pisanjem pomogli meni. Ideja je bila napisati knjigu koja će poticati životni rast i razvoj. Tekstovi su ujedno pokušaj razumijevanja onoga što nam se događa kao i zasto nam se baš to događa u životu. Nadam se da ćete čitajući knjigu s-poznati neke životne tajne i bolje upoznati sebe.

Cilj je podizanje kvaliteta života i osobno usavršavanje. To znači da treba da pređete put od onoga što ste bili juče do nečeg-nekog boljeg danas i sutra.
Ovo je knjiga o sveopćoj i sveprisutnoj (kozmičkoj) usamljenosti. O patnji i (ljubavnoj) boli. Nada je u tome da ćemo se svjesnim i dubokim proživljavanjem boli iste i osloboditi.
Knjiga zamisljena kao priručnik koji će nam pomoći da se pripremimo na ono što nas čeka u životu. I kako se nositi s nedaćama, udarcima i gubicima.
O budnost i duhovnosti.
O umijeću i ljepoti življenja. O biti zaista živ. Biti ono što jesi. Biti sad u stvarnom živom životu. Ili jednostavno Biti!
O sreći i radosti.
O slobodi.
O unutarnjem preobražaju. O prosvjetljenju.
O ljubavi.

S vama želim podijeliti ono u što osobno vjerujem. Sve što nam se dogadja, dogadja se s nekim, nama cesto nepoznatim, razlogom. Nakon nekog vremena otkrijemo zašto je to što nam se događalo bilo dobro za nas iako smo mi priželjkivali i očekivali da nam se dogodi nešto drugo. Nismo bili sretni i zadovoljni događanjima jer nisu odgovarali slici koju smo unaprijed stvorili. Nezadovoljstvo tadašnjim trenutkom je rezultiralo sumnjom odn ne-vjerom u budućnost. Ne u bolju, nego jednostavno u budućnost. Na taj smo način propustili i jedno i drugo; sadašnjost i budućnost. I tako malo pomalo propuštajući može nam se desiti da promašimo cijeli život. Ova je knjiga pokušaj da nam se, čitajući ju, ovo ne dogodi.

Kad god vam bude teško a vi ovaj priručnik u ruke i u pamet, nadam se da će vam pomoći.

Izvori inspiracije; Antoni de Melo, ‘Novi dani’; Osho, ‘Put bijelog oblaka’; Eckhart Tolle, ‘Moc trenutka’; Don Miguel Ruis, ‘Moc ljubavi’; Khalil Gibran, ‘Prorok’; Erich Fromm, ’Umijece ljubavi’ ...

Udahnimo duboko i krenimo u dubinu (samo)spoznaje.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 1 Život treba da je rast i razvoj (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

1 Život treba da je rast i razvoj

Život je tajna. Život ne mogu riješiti nego životom mogu postati.
Živi kao dijete

Dva su načina življenja; jedan okrenut STRAH –u i drugi LJUBAV –i; življenje duhovna covjeka. Osoba okrenuta ljubavi je osoba koja se ne boji budućnosti, ne boji se posljedica, živi ovdje i sada – to je PLOV.

Oshov pogled na život i na odnose
Oshov pogled na život ima korijene u Tantri, koja je jedina na istoku slavila život kao užitak i radost, u svijetu bez potiskivanja kojima nas uče od dolaska na svijet. On dalje vidi život kao dar od Boga, koji treba iskoristiti do krajnjih granica. Treba čak prevazilaziti i rušiti te granice da bi se tako moglo okusiti rajsko stanje, stanje iza uma i tijela. Sexualnu energiju, jedinu energiju koju imamo, treba iskoristiti tako da putem njene transformacije, dodjemo do kozmičke svijesti. Tantra poziva na zivot bez dogma, pravila i zabrana. Tu su prisutni Bog, Život i čovjek koji kroz život spoznaje Boga u sebi.

U zivotu imamo šansu za dostizanja blaženstva, koje se postiže prestankom rada uma i tišinom koja se pomalja u Prostoru iza uma. Otkriće tajne se događa prestankom prikrivanja i pretvaranja da ste nešto drugo i suočenjem sa prazninom u sebi i prazninom u drugom ljudskom Biću. Saznati tajnu skidanjem velova bespotrebnih informacija i suvišna znanja. Uz ljubav i podršku. Bez ograničenosti, ukalupljenosti i sputanosti sistematičnim sistemima misli.

Ovdje se radi o slobodi i pobjedi nad svim stegama i lancima običnosti i prosječnosti. Radi se o svijetu u kom se izmiče svakoj klasifikaciji. Čudesnom svijetu u kom se govori jezikom srca. Tu gdje se uz ljubav i predavanje moze zakoraciti u Prazninu.

Dva djeteta su rođena – jedno dijete je dobro, drugo dijete je loše. Zašto jedno zovemo dobrim? – i zašto za drugo dijete kažemo da je loše? Stvarnost ili naša interpretacija?
Koje dijete je dobro i zašto? Ako je poslušno, dijete je dobro. Ako je neposlušno onda nije dobro. Dijete koje slijedi je dobro a ono koje se opire nije. Što god da mu kažeš; “Sjedi mirno” – ono sjedne. Ono drugo ne sluša, ono je mali buntovnik – i zato nije dobro.

Zašto je poslušno dijete dobro? Poslušna djeca nikada nisu sjajna, ne zrače – ona postanu i ostanu tupa. Poslušno dijete ne postaje naučnik, ili čovjek od duha, ili pjesnik. Samo su neposlusna djeca stvaraoci. Jedino su takva djeca u stanju da odbace staro i pronađu novo i nepoznato.
Dijete koje je odista živo – uvijek ce biti buntovnik. Zašto bi nas slijedilo u svemu. Tko si ti? Mora li te ono slušati samo zato što si mu otac ili majka?
Ono što možemo reći je da je jedno dijete drugačije od drugog.
Zašto bi dijete moralo da te sluša? Ne budi diktator – ljubav ne naređuje. Kada bezuvjetno voliš onda dobro i loše nestaje. Božja je ljubav bezuvjetna. Bog označava sjelokupnost, sveukupnost postojanja. Bog ne pravi razliku.
Život prihvata i grešnika i sveca. Postojanje ne pravi razliku. Mi smo ti koji razmisljamo dualistički.
Onaj koji pije je loš, i onaj koji puši, i onaj koji se zaljubi u tuđu ženu. A kao Bog odozgor gleda ovu trojicu pa ih pozove k sebi na sud. Suludo je misliti da se Bog bavi tim stvarima, no tako razmišlja sićušni ljudski um.

Dobro i zlo su relativni – zavise od nas, društva, kulture. Bog je apsolut – za njega razlika ne postoji.
Pokušaj samo da promatraš i vidiš cjelinu bez ikakva dijeljenja. Ne govori; Ono je ružno, ovo je lijepo; ovo je dobro a ono je loše. Ne govori ništa. Ne pričaj, ne pravi razlike. Samo budi.

Čovjek star više od sto godina upita sebe baš na svoj rođendan; Zasto sam uvijek sretan? Pa sam sebi dade odgovor; Svakog jutra kad se probudim ja mogu da biram da budem sretan ili nesretan. I ja uvijek izaberem sreću.
Kako to da mi obicno ne biramo sreću? Kako to da nismo svjesni mogucnosti izbora?
To je jedan od najsloženijih ljudskih problema. Ljudi izabiru jad, bijedu, depresiju. Za tako nešto mora postojati dubok razlog.
Kada je dijete sretno, nitko ga ne sluša. Kada je zdravo nitko se ne bavi njime. Ako ste nesretni i jadni, kroz to mozete nesto da dobijete. Ako ste sretni, gubite.
Kada je nesretan čovjek dobija pažnju. A tudja je pažnja hrana za ego, opasan stimulans. Tudja pažnja daje energiju; kroz nju osjećate da ste netko. I, eto, zbog toga toliko potrebe, toliko žudnje da se privuče paznja.

Ako je neko ekstatičan, odjednom, takav čovjek kao da ne pripada nama – i svi osjećamo ljubomoru. Pokušavamo na sve načine tu osobu da vratimo u ‘normalno’ stanje. Psihoanalitičari, psihijatri, svi će pomoći da se ta osoba vrati u normalnu bijedu.

Ljudi su ljubomorni na one koji su uspjeli promijeniti svoju unutarnju kemiju. One koji su odbacili ljušturu koju je društvo stvorilo oko nas i uspjeli pobjeći iz zatvora socijalne mizerije. Društva ne mogu dopuštati radost. Radost je najveća revolucija. Ako su ljudi radosni ne moze im se nametnuti opsjednustost novcem. Oni neće cijeli svoj život protratiti u sakupljanju novca.

Od samog jutra pred nama je izbor, ustvari u svakom trenutku; da li ću biti jadan ili ekstatičan? Mi izaberemo jad jer nam je to postala navika. U trenutku kada je izbor pred nama, naš um po navici krene bijedi u susret.
Izgleda kao da je jad nizvodno a ekstaza uzvodno. Ekstazu je, na prvi pogled jako teško ostvariti, ali to nije tako. Istina je suprotna; ekstaza je nizvodno a jad je uzvodno. Bijeda je teško ostvariva, ali nju ljudi uvijek ostvaruju jer neprestano žele ono što je nemoguće.

Svako je dijete rodjeno ekstatično. Obitelj, učitelji, društvo su učinili sve da od ekstatična kreatora naprave bijednu kreaturu. Samo treba pokušati prizvati djetinjstvo.
Ako ste u stanju da opet budete dijete, tada za vas jad vise ne postoji.
Dijete moze, u jednom trenutku, biti nesretno. No ono je potpuno u tome. Tako je jadno u svojoj tuzi da tu uopće nema podijeljenosti. Nema djeteta odvojenog od tuge. Ono u svojoj nesreći ne izgleda podijeljeno. Ono tada jeste tuga – toliko je dijete duboko u tome.
Ako postanemo jedno s tugom tada otkrivamo ljepotu svega toga. To onda više nije nesreća.

Kako živiti potpuno
Život je misterija i zato nije uvijek moguće naći objašnjenje tome što se dogodilo s tobom i zašto se to dogodilo. Nekada, nakon što prodje neko vrijeme, nam stigne objašnjenje i shvatimo koji je bio razlog zbog čega nam se nešto dogodilo.
Zašto se ljubav iznenada rodi a da ti se ne pruži ni nagoveštaj? Ne postoji ni jedan racionalan odgovor na ta pitanja.

Život treba iskusiti u potpunosti. Svi žele u svom srcu da žive potpuno, ali to prvo porodica pa onda ni društvo ne dopušta, kultura te od toga štiti, religija kontrolira. Oko tebe su ljudi čiji je interes da ti ne živiš život potpuno. Stvarno je iznenađujuće zbog čega oni imaju interes da ti ne živiš potpuno: sva eksploatacija čovječanstva počiva na tome.

Čovjek koji živi potpuno neće piti alkohol, ili koristiti neku drugu vrstu droge. Prirodno, ljudi koji ubiraju milione dolara iz alkohola neće ti dopustiti da živiš potpuno. Živiti potpuno je tako ugodno da ti to ne želiš uništavati pijući alkohol. Alkohol je potreban jadnim ljudima, ljudima koji su u nevolji, koji žele bilo kako da zaborave svoje probleme, svoju nevolju – pa makar i na nekoliko sati.

Ako čovjek živi potpuno, tada je njegov svaki trenutak ispunjenje, i tada iščeznu redovi pred kino-dvoranama. Ko želi da gleda drugog dok vodi ljubav? Zar je to potrebno kada ti sa svojim voljenim-om možeš voditi ljubav? Zašto je potrebno da ideš u kino kada tvoj život predstavlja misteriju po sebi koju treba razotkriti... Koga još zanimaju trećerazredne filmske priče?

Čovjek koji živi potpuno, biva neambiciozan. On je sretan upravo sada i stoga nema nikakve potrebe da traži više. Uobičajeno ludilo ljudskog uma, da želi više i više – dolazi iz razloga što se ne živi potpuno. Uvijek u tebi postoji raskol – nešto uvijek nedostaje. Ti znaš da stvari mogu biti bolje. Shodno takvom djelimičnom življenju, sve životne ambicije se rađaju i tako se pokreće sva društvena igra: ljudi žele da budu bogati, žele da budu poznati, žele da budu političari, ljudi žele da budu predsjednici i ministri vlade.

Veliki ljudi postoje samo zato što milioni ljudi nisu veliki – inače, ko bi pamtio jednog Gautam Budu? Ako bi bilo na milione Buda, Mahavira, Isusa – koga bi zanimali takvi pojedinci?

Ovih nekoliko ljudi su postali veliki jer se milionima drugih nije dopuštalo da žive potpuno. Čovjeku koji svaki trenutak proživljava intenzivno, život tako postaje raj, život postaje Božanski.

Život je divalj
Život iziskuje veliku hrabrost. Kukavice samo tavore, oni ne žive jer je njihov sav život obilježen strahom, a takav život je gori od smrti. Oni žive u nekoj vrsti paranoje, plaše se svega; i ne samo od stvarnih opasnosti, već i od nestvarnih pojavnosti. Oni su zaplašeni hiljadu i jednom stvari koje su sami izmislili.

Treba naučiti kako biti hrabar. A zašto je hrabrost potrebna za život? – Stoga što je život nesiguran. Ako budeš inzistirao na sigurnosti, tada ćeš ostati zatočen u jednom malom kutu, gotovo u zatvoru koji si sam načinio. To će biti izvjesna sigurnost, ali to neće biti život. U tome neće biti avanture ni ekstatičnosti.

Život se sastoji od istraživanja, odlaženja u nepoznato, uspinjanja do zvijezda. Budi hrabar i žrtvuj sve u interesu života – ništa nije vrijednije od toga. Nemoj da žrtvuješ svoj život zbog malih stvari – novca i sigurnosti. Svako treba da živi svoj život što je moguće potpunije, tako se rađa radost.

Oni koji stvarno žele da žive treba da preuzmu više rizika. Oni treba da nauče da ne postoji dom, da je život hodočašće – bez početka i bez kraja. Da, postoje mjesta gde se može odmarati, ali to su samo prenoćišta i ujutro nastavljamo dalje. Život je neprestano kretanje, on nikad ne dospijeva do kraja – stoga je život vječan.

Najbolja životna hrana je rizik: što više rizikuješ to si životniji. A kada jednom shvatiš to, ne iz očaja, ne iz bespomoćnosti, iz nužde, već iz stanja osvještenosti – tada ces otkriti ljepotu koju ta mogućnost nudi.

Ljepota življenja je u tome sto život nije predvidiv i što je pun iznenađenja. Ako je sve sigurno, određeno, zagarantirano, tada neće biti prilike za uzbuđenje, za ples.

Isus je uvijek govorio svojim učenicima: „Veselite se, uživajte! Iznova i iznova vam kažem: uživajte!“

Nije bitan cilj, čak ni pravac. Kako nam kaže Alisa u zemlji cuda;
If you don’t know where you’re going, any road will take you there.

Ili poznata vam je i ova; It is about journey not about destination ili If you’re not enjoying the journey, you probably won’t enjoy the destination.

Kreni bez ikakvih predubjedjenja, bez želja, bez ideje kako bi to kretanje trebalo da izgleda.

Samo se opusti i prepusti.

Ljudi o smrti imaju krivu predodžbu. Naše su kuće nalik grobovima. Previše nas zaokuplja sigurnost. Nitko ne može niušto u životu biti siguran. Svaka sigurnost je lažna, svaka sigurnost je izmišljena. Žena te voli danas – a sutra, ko zna? Zbog sigurnosti mi smo izmislili i brak. Zbog sigurnosti mi smo izmislili i društvo. Zbog takve sigurnosti mi se uvijek krećemo utabanim stazama.

Život je divalj, neobuzdan. Ljubav je neobuzdana. Bog nikada neće ući u tvoju baštu, ona je previše ljudska. On neće ući ni u tvoje kuće, one su premale. Ti ga nikada nećeš sresti na zacrtanom putu. I Bog je divalj.

Osho o Bijelom oblaku
Svaki trenutak je cilj
Osho nam govori o Bijelom oblaku koji nema puta. On pluta, plovi i ništa ne dostiže ni postiže. Nema odredišta ni kraja. Gdje god stigao i što god dosegnuo, to mu je bio i cilj. Plov-eći s njim gdje god da vjetar krene – on se ne opire niti se bori.

Jednom kad sebi postavimo cilj fiksirali smo svoju sudbinu. Ako je um opsjednut ciljem onda je ispunjen nervozom i frustracijama.

Um je uvijek u potrazi za određenim smislom. Za svrhom i svrsishodnosti. Na taj način smo izdvojeni od cjelokupnosti života, cjeline u kojoj ne postoji ni svrha ni cilj. Postoji samo uživanje u življenju, slavljenje trenutka, radost i ekstaza. Jer ako plovimo tamo gdje nas vjetar nosi, gdje god se zadesimo tu je cilj.

Jer cilj nije nesto završno – kraj crte, nego je svaki trenutak cilj.

Nema nista što bih još trebao da ostvarim. Upravo u ovom trenutku mi je sve dostupno. Samo ako sam dovoljno Budan. No moj je um uvijek već tamo negdje u budućnosti.

Plov
U trenutku kada se odreknem imena, identiteta odn forme; muškarac, bijelac … tada počinje P L O V.

Kada si ispražnjen, kada samo praznina postoji, susret se dešava. Kada postaneš budan i shvatiš da je mogućnost da nekoga i promašiš uvijek prisutna, iznenada susret postaje moguć.

I dok god se ne kockaš potpuno – gubit ćeš!
Hazard ne smije biti djelomičan. To je pravilo igre. Stoga ne igraj oprezno, s rezervama. Uloži u igru sve što imaš.

Biti uobičajen je vrlo neuobičajen kvalitet jer su oni koji nisu obični u nekom svom ego – tripu; bogatstvo, moć, status. Pastir, ribar i stolar – ‘beznačajni’, obični ljudi nezainteresirani za bilo kakva dostignuća – jedino su oni bili privučeni Isusom.
Biti uobičajen prava je rijetkost; biti apsulutno Običan je zaista neobična stvar. Zen majstori kažu; postani prvo običan, pa tek onda, kroz to, neobičan.

Mudar čovjek je kao ptica koja nebom leti – ne slijedi ničije stope, ne slijedi nikakvu stazu, jer puta i onako nema. On se kreće od trenutka do trenutka.
A učili su nas nešto potpuno suprotno. Od svega smo napravili plan. Što cu partneru reći, kaku ću mu ruku dotaći i kako ću ga poljubiti … No čemu, zar tu nema nimalo ljubavi? Jer ako ima ljubavi planiranje je nepotrebno.

Duhovan je čovjek stvaran. Ako se smije, onda se smije. Ako je ljut, onda je ljut. Ako voli, onda stvarno voli. I smijeh i ljubav i ljutnja, sve to dolazi iz njegove autentičnosti. Možeš se slobodno osloniti na njega. Ako je prijatelj, onda je prijatelj. Ako nije – onda nije, možeš biti siguran u to. On nikada ne vara.
To je ono što zovemo necijom vrlinom – autentično pouzdano biće.
On je čista nevinost. Percepcija mu je čista – bez onecisčavajućih misli.
On je u svakom trenutku tek rodjeno dijete – bez prošlosti i bez ijedne ideje o budućnosti.

Što god da prodje on proživljeno baca, jer to su sad mrtve stvari, samo zrnca prašine koje nema potrebe dalje vući na sebi. Tim odbacivanjem izumrlih stvari on čisti; njegovo je ogledalo uvijek čisto od prašine.

Postani nevino, preporođeno dijete, jedna fina pročisćena svijest koja se kreće ka nepoznatom, od trenutka do trenutka.

Oslobodi se uticaja svojih roditelja

Krist je rekao; Ako hocete da budete moji učenici, morate zamrziti oca i majku. Otac i majka o kojima Isus govori su otac i majka koje nosimo ukorijenjene u svom umu i koji nas kontroliraju. Od njih se trebamo odvojiti. Njih se treba riješiti.

Uvjetovana ljubav
Svako dijete je rođeno sa svom ljubavlju. Dijete je rođeno kao ljubav; dijete je načinjeno od ljubavi. Ali roditelji ne mogu dati ljubav. Jer ni njihovi roditelji njih nisu volili. Roditelji se samo mogu pretvarati. Oni samo mogu govoriti o ljubavi. Oni mogu govoriti: „Mi vas puno volimo“, ali ono što oni rade je bez ljubavi. Način na koji se oni ponašaju, način na koji tretiraju dijete vrlo je uvredljiv: u tome nema poštovanja. Nijedan roditelj ne poštuje svoje dijete. Ko ikad pomisli da treba poštovati dijete? O djetetu se ne misli kao o osobi. O njemu se razmišlja kao o problemu. Ako je ono mirno, ono je dobro; ako se jednostavno drži puta svojih roditelja – sasvim je dobro. To je ono što dijete treba biti.

No, činjenica je da nema poštovanja i ljubavi. Roditelji nisu znali šta je to ljubav. Majka nije volila svog muža, suprug nije volio svoju suprugu. Ljubav nije bivala tu. Dominacija, posjedništvo, ljubomora i mnoge druge vrste otrova su uništavali ljubav.

Ljubav je krhak cvijet. Ona se mora zaštititi, hraniti, zalivati – samo tada će postati jaka. A dječija ljubav je veoma krhka, prirodno, jer je dijete krhko, njegovo tijelo je krhko. Šta misliš, da dijete ostane samo, da li bi opstalo? Samo pomisli koliko je čovek bespomoćan. Ako bi se dijete ostavilo samo sigurno je da ne bi moglo opstati. Umrlo bi. A to se dogodilo i sa ljubavlju. Ljubav je ostala sama. Roditelji ne mogu voliti, oni ne znaju šta je ljubav, oni nisu nikada proticali u ljubavi. Sjeti se samo svojih roditelja. I zapamti, nitko ne kaže da su oni odgovorni. Oni su isto tako žrtve kao što si žrtva i ti – njihovi roditelji su bili isto. I tako dalje...

Pa kažu; „Ako ne slušaš, ako se ne vladaš kako treba, bit ćeš istjeran, možeš ići.“ I prirodno, djeca se boje. Biti isjteran? Istjeran u divljinu ovakvog života? I tako dijete počne da čini kompromise. Postaje prevrtljivo. Počinje da se snalazi.
Ono se radije ne bi smijalo, ali ako majka dođe, a ono želi mlijeka, onda će se nasmijati. Sada je to vec politika – početak politike. Duboko u sebi ono počinje mrziti jer nije poštovano, duboko u sebi ono se počinje osjećati frustriranim jer nije voljeno onakvo kakvo jeste. Od njega se očekuje da uradi određene stvari pa da onda bude voljeno.
Ljubav biva uslovljena; čovek nije voljen onakav kakav je.
Prvo mora da bude vrijedan, tek tada će roditeljska ljubav biti moguća. Ako on počinje da biva vrijedan i biva lažan, on gubi njegovu najdublju sadržinu. Njegovo poštovanje prema sebi se gubi malo po malo, i on se polako počinje osjećati bezvrijednim. Često dijete pomisli: „Jesu li ovo moji pravi roditelji? Nisu li me oni možda usvojili? Mora da me oni varaju jer ja tu ne vidim ljubav. Zbog sitnica – malih stvari djeca doživljavaju roditeljski gnjev. To je sasvim nepravedno i neumjesno. No dijete se mora pokoriti, ono mora da poklekne, ono mora da prihvati to kao nužnost. Malo po malo, njegova ljubav se ubija.
Ljubav raste samo u ljubavi. Ljubav treba milje ljubavi. Samo u atmosferi ljubavi ljubav se razvija. Ako je majka voljena, ako je otac voljen, ne samo od djeteta, ako se oni sami vole međusobno, ako je u kući prisutna ljubavna atmosfera gde ljubav cvjeta, i dijete će, kao voljeno biće rasti i cvjetati. Ono će od samog početka znati da je voljeno i dobrodošlo na ovaj svijet i to će biti njegovo utemeljenje. Samo će tako i ono poslje moći voliti i uspjeti.
No, to se ne događa. Nažalost, to se još nije dogodilo do sada. I mi smo na – učili od svojih roditelja: iz njihovoih negodovanja, njihovih konflikta. Zar nikada nisi bio kao tvoj otac? Zar nikada nisi činio besmislice koje je on činio? Jednog ćeš dana biti iznenađen jer ćeš i ti stvari raditi na isti način. Ljudi obično ponavljaju; ljudi su imitatori; čovek je majmun. Ti oponašaš svog oca ili majku, a to treba odbaciti.
Prvi korak je da se oslobodiš svojih roditelja. To ne znaci nemati poštovanja prema njima, ne. To je zadnje sto treba uciniti. Ne treba ih se fizički osloboditi. Treba se osloboditi njihova glasa koji dopire iznutra, unutarnjeg programa. Izbrisati program... i bit ćeš iznenađen – bit ćeš slobodan. Prvi put ćeš biti spreman da osjetiš sažaljenje prema svojim roditeljima; inače ćeš ostati uvrijeđen. Svaka osoba je uvrijeđena od roditelja. A glavno je oprostiti!
Oni su nam sve najbolje želili. Nema nikakve sumnje da svaki roditelj želi dobro svojoj deci. Ali što on može učiniti? On nije znao dobro učiniti ni samome sebi. On je robot, znao to ili ne, i zato je, promišljeno ili nepromišljeno, svojim utjecajem na dijete i njega učinio robotom.

Ako želiš da postaneš čovek a ne mašina, oslobodi se utjecaja svojih roditelja.
Na primjer, tvoj decko gleda neku drugu djevojku sa divljenjem u očima. Tada promatraj šta ti radiš. Da li činiš isto što bi radila i tvoja majka u odnosu sa tvojim ocem? Ako tako postupaš ti nikada nećeš saznati šta je to ljubav, ti ćeš samo ponavljati istu priču. Ne budi imitator, oslobodi se toga. Učini nešto novo. Učini nešto što tvoja majka neće moći ni pojmiti. Učini nešto novo što tvoj otac ne bi nikada učinio. Ova novina treba da bude pridodata tvom biću i tada će se tvoja ljubav početi rascvjetavati.

Oslobodivši se roditelja, oslobodićeš se društva; oslobodivši se roditelja oslobodićeš se civilizacije, obrazovanja, svega – tvoji roditelji predstavljaju sve to. Ti postaješ individualan. Prvi put ti više ne pripadaš masi, ti dobijaš autentičnu individualnost; Živiš po svome. To predstavlja razvoj. Tako treba da izgleda osoba koja se razvija. Osoba koja se razvija ne treba roditelje. Takva osoba je sretna u svojoj samoći – njegova osama je pjesma, slavlje.
Takva osoba je ona koja može biti sretna sama sa sobom.
Njena osama nije usamljeništvo, njena osama je samoća, to je meditacija.
Ona je sasvim oslobođena od očinskih impresija. A ljepota je u tome da samo takve osobe osjećaju zahvalnost roditeljima. Samo takve osobe, a to je paradoksalno, mogu oprostiti roditeljima. One osjećaju milost i ljubav prema njima, takve osobe suosjećaju puno s njima jer su i oni patili na isti način. Takvi nisu ljuti. Oni mogu imati suze u očima, ali oni nisu gnjevni i takvi će učiniti sve da pomognu svojim roditeljima da se pokrenu ka punoći i širini osame.

Oslobodi se utjecaja svojih roditelja. Oslobodivši se roditelja, oslobodit ćeš se društva; oslobodivši se roditelja oslobodićeš se civilizacije, obrazovanja, svega – tvoji roditelji predstavljaju sve to. Ti postaješ individualan. Prvi put ti više ne pripadaš masi, ti dobijaš autentičnu individualnost; ti živiš po svome. To predstavlja razvoj. Tako treba da izgleda osoba koja se razvija. Osoba koja se razvija ne treba roditelje. Takva osoba je sretna u svojoj samoći – njegova osama je pjesma, slavlje. Takva osoba je ona koja može biti sretna sama sa sobom. Njena osama nije usamljeništvo, njena osama je samoća, to je meditacija.

Ona je sasvim oslobođena od očinskih impresija. A ljepota je u tome da samo takve osobe osećaju zahvalnost roditeljima. Samo takve osobe, a to je paradoksalno, mogu oprostiti roditeljima. One osećaju milost i ljubav prema njima, takve osobe suosjećaju puno sa njima jer su i oni patili na isti način. Takvi nisu ljuti.

Daj bez ikakvog uslovljavanja – tako ćeš i saznati što je ljubav.
I ne treba da očekuješ savršenstvo, i ne traži i ne zahtijevaj ništa. Voli obične ljude. Ništa nema lošeg u običnim ljudima. Obični ljudi su neobični. Svako ljudsko biće je jedinstveno. Imaj poštovanja prema toj jedinstvenosti.

Život treba da je rast i razvoj
Postoje dvije razlicite stvari; starenje i rast. Rast znači ići dalje od smrti – ne prema smrti. Što dublje ulaziš u život, to više shvataš njegovu besmrtnost – udaljavaš se od smrti. Smrt nije ništa do svlačenje stare odjeće, ili promjena kuće, doma, promjena forme. Ništa ne umire, ništa ne može umrijeti.
Smrt je najveća iluzija koja postoji.

Kako drveće raste tako mu korijenje ide sve dublje u zemlju. To je ravnoteža: što više raste to mu korijeni dublje prodiru.
U životu, rasti znači prodirati dublje u sebe. Tamo su korjeni.

Ne-znanje i bezazlenost
Dijete je neopterećeno znanjem, neopterećeno religijom, obrazovanjem i svim vrstama besmislica. Ono je bezbrižno. Ono je bezazleno. Bezazlenost nije moguće naučiti. Dijete je krajnje zadovoljno, ispunjeno. Dijete nema ambicija, ono nema ni želja. Ono je sasvim zaokupljeno trenutkom – ptica na grani sasvim zaokupi njegovu pažnju; leptir – njegove divne boje i ono je očarano; duga na nebu, i ono ne može pojmiti da ima što značajnije od toga, bogatije od te duge. I noć puna zvijezda, zvijezde iza zvijezda...
Bezazlenost je bogata, to je punoća, čistota. Neznanje je siromašno, ono je prosjačenje – ono želi ovo, ono želi ono, ono želi da je sposobno da zna, želi da je poštovano, da je dobrostojeće, vrijedno, ono želi da je moćno.
Bezazlenost je stanje bez žudnji.
Prvi korak u umjetnosti življenja će biti da se stvori jasna podjela između neznanja i bezazlenosti. Bezazlenost treba da bude podržana, prihvaćena – jer dijete donosi sa sobom najveće blago, blago koje se stiče kroz mudrost poslje teških napora. Mudraci bi rekli da su ponovo našli dijete u sebi, da su se ponovo rodili.

U Indiji stvarni braman, pravi znalac sebe naziva dwij, dvaput rođen. Zašto dvaput rođen? Zašto je potrebno drugo rođenje? I šta on treba da dobije u drugom rođenju? U drugom rođenju on treba da dobije ono vec dobijeno prvim rođenjem a što su mu društvo, roditelji i narod oko njega uništili.
Svako dijete je nakljukano znanjem.
Njegova jednostavnost mu je bila oduzeta jer je jednostavnost bespomoćna u ovom i ovakvom svijetu. Njegova jednostavnost će tražiti svijet koji je kao i on jednostavan, njegova bezazlenost će biti iskorišćena i zloupotrebljena na svaki mogući način. Uplašeni od društva, uplašeni od svijeta, mi pokušavamo da učinimo svako dijete upoznatim, domišljatim, lukavim. Učimo ga da bude u kategoriji moći. A kada jednom dijete počne rasti u pogrešnom smjeru, ono i nastavlja da ide tim putem – njegov cijeli život se odvija u tom smjeru.

Krisnamurti nas upozorava; Onoga dana kada dijete naučimo nazivu neke ptice, dijete više ne vidi pticu. Dijete gleda ovu pernatu živu pojavu, tajanstvenu i čudesnu, a mi mu kažemo; To je roda. Sada dijete ima ideju: roda. Poslje, svaki put kad vidi rodu, reći će; Ma znam, to je roda. Riječ, pojam, mogu biti prepreka koja nam ne dozvoljava da vidimo konkretnu pticu.
Termin Amerikanac moze se ispostaviti kao prepreka koja nam ne dozvoljava da realno sagledamo čovjeka pred nama.
Rijec Bog i sama ideja o Bogu mogu biti prepreka na putu ka vidjenju Boga.

Naši pokušaji da formiramo dijete pretvorit će Boga u vraga.

U filmu “8 ˝” kojeg je režirao Federico Fellini, u jednom prizoru neki časni brat odlazi na picnick s grupom dječaka između osam i deset godina. Bili su na plaži malo ispred brata koji je bio na začelju okružen s njih trojicom ili četvoricom. Naišli su na jednu stariju ženu koja je bila uličarka i dječaci su je pozdravili: “Zdravo”, i ona uzvrati: “Zdravo.” Upitaše je: “Tko si ti?” Ona odgovori: “Ja sam prostitutka.” Nisu znali što je to, ali pravili su se da znaju. Jedan od dječaka koji je, čini se, znao malo više od drugih, reče: “Prostitutka je žena koja radi određene stvari ako joj platiš.” Ostali ga upitaše: “Hoće li to uraditi ako joj platimo?” “Zašto ne?” odgovori ovaj. I tako su skupili novac i dali joj ga. “Hoćeš li sada učiniti te određene stvari pošto smo ti platili?” Ona odgovori: “Svakako, dečki. Što biste htjeli da uradim?” Jedino što im je palo na pamet bilo je da joj kažu da se skine. Skinula se, i gledali su je. Nikada prije nisu vidjeli golu ženu. Nisu znali što bi drugo sada učinili, pa su rekli: “Bi li htjela plesati?” Rekla je: “Svakako.” I tako su se svi skupili u krug pjevajući i pljeskajući. Uličarka je njihala bokovima, a oni su se odlično zabavljali. U međuvremenu je došao brat i sve vidio. Dotrčao je i počeo vikati na ženu. Prinudio ju je da se obuče, i u tom trenutku pokvario je djecu. Do tada su bila nevina i (s)lijepa.

Onda kada shvatiš da si promašio život, prvi princip koji se mora vratiti natrag je bezazlenost. Odbaci svoje znanje, zaboravi na svoje spise, zaboravi religiju, svoje teologije, svoje filozofije. Ponovo se rodi, postani bezazlen – a to je u tvojim rukama. Očisti svoj um od svega što nisi sam spoznao, od svega što je pozajmljeno, od svega što je došlo od tradicije, konvencija, od svega što ti je bilo dato od drugih – roditelja, učitelja, univerziteta. Samo se oslobodi toga.
Još jednom ponovo budi jednostavan, još jednom budi dijete.
A to je čudo moguće ostvariti pomoću meditacije. Meditacija je jednostavno malo čudan metod kirurgije kojim se lišavaš svega što nije tvoje i spašavaš ono što je samo tvoje autentično Biće. To spali sve drugo i ostavi te golog, samog pod suncem, na vjetru. To je kao da si prvi čovjek koji je sišao na zemlju – koji ne zna ništa, koji upravo treba da otkrije sve, koji treba da bude tragalac, koji kreće na hodočašće.

Hodočašće
Život treba biti tragalaštvo – ne žudnja, već istraživanje; ne nikakva ambicija da se postane ovo, ili ono, predsjednik zemlje ili ministar vlade, već istraživanje sa kojim otkrivaš „tko sam ja.“
Čudno je da ljudi koji ne znaju tko su pokušavaju da budu netko. Oni ni sada ne znaju tko su, oni su neupoznati sa svojim Bićem, ali imaju cilj da postanu netko.
Postati netko je bolest duše. Bîće si ti. Pocetak otkrivanja svojeg Bića je početak života.
Svaki trenutak je novo otkriće, svaki novi trenutak donosi novu radost. Nova misterija otvara tvoja vrata, nova ljubav počinje rasti u tebi – nova milost koju nisi osjetio prije, novo osjećanje ljepote, osjećanje Božanskoga.

Kako postaješ senzitivniji, život postaje prostraniji. To nije više jezerce već ocean. To se ne okončava s tobom. To se ne okončava uopće. To postaje tvoja porodica. Pojedinac nije ostrvo, svi smo mi povezani na milione načina. Taj osjecaj pripadnosti i povezanosti naša srca ispunjava ljubavlju za sve i sva.
Ovo je naš svijet – zvijezde su naše, mi nismo stranci ovdje. Mi istinski pripadamo sveopćoj egzistenciji. Mi smo dio nje, i srce smo njeno. I imamo pravo ovdje Biti.

Život je veoma jednostavan: to je veseli ples.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 2 Um i misli (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

2 Um i misli

Krist; Pogledajte ptice na nebu, pogledajte ptice u polju. One ne brinu. Za njih strepnja ne postoji.

Um je nagomilana prošlost – sve što si iskusio, sve što znaš, sve kroz šta si prosao – sve je to nagomilano u memoriji. U memoriji su pohranjena sva znanja – iskustva; sve što sam prošao plus nasljedjeno kolektivno znanje. Ta nagomilana prošlost je um i stoga je um mrtav. Dok si ti ovdje i sada, um je uvijek negdje u prošlosti. Kao sjenka koja te prati.

Ponovno rodjenje – um je mrtav
Raskid i rasterećenje od prošlosti, življenje u trenutku
Što god je bilo prije – nije važno, sto god dolazi – nije važno.
Prošlosti više nema, ona je samo balast.

SANJASA; stanje bez bremena prošlosti i želja za budućnost.
Budućnost – kreacija uma; prazan i nistavan san.
Sa željom u mene ulazi i budućnost – modificirano poznato – projekcija prošlosti. Želimo nikad nešto nepoznato. Kako ću želite ono što ne znam. Mogu želite sex, moć, ego – poznato. Bog je nepoznato. Bog i nirvana se događaju tek kad sam bezželjan. Bezželjnost; živi sad u trenutku. Sad je bezvremeno – vječno.
Ne treba želite bezželjnost. Ne ubiti želju. Smrt želje – osobna smrt. Nego želju preobraziti u želje koncentrirane na ovdje i sad. Potpuno uživanje stvarnosti.

Um je ubojica
Um je ubojica i zločinac. Ubojica svih tajni. Učiniti sve krajnje izvjesnim, to je najdublja potreba uma.

Raz – um se boji života!

Objašnjenja umrtvljuju stvari oko nas. Teolozi su i od Boga načinili mrtvu stvar – previše su ga objašnjavali. Zato je Bog danas mrtav. Ubili ga propovjednici. Toliko su ga objasnjavali da ni jedna tajna nije ostala.

Misao je lukava
Misao je lukava, ona sve korumpira. Ona je personifikacija pokvarenosti.
Ako postoji inteligancija onda nam misao nije potrebna. To je tada bistrina. Tako uzvraćao od trenutka do trenutka. Tada nema potrebe da razmišljaš što ćeš uraditi ili reći u narednom trenutku. Kad sljedeći trenutak dodje inteligencija će biti tu i uzvratiti.

Inteligencija; kretanje – reagiranje od trenutka do treutka. Spremnost na sve.

Misli su ono što nas priječi da budemo svijesni onog što radimo u tom trenutku. Stalni misaoni dijalog u glavi nas sprečava da vidimo sadašnjost. Da budemo.

Dnevno kreiramo oko pedeset tisuća misli, što je prosječno dvije misli u sekundi. Vjerojatno nismo svijesni većine nasih misli. Misli tumače energiju oko nas putem uma. Um ne samo da tumači događaje nego se ponaša kao svojevrstan filter.
Misli se samo pojavljuju i nije važno kakvog su sadržaja. One nisu ni dobre ni loše, one su samo misli. Misli su samo tumačenje energije oko nas, one nisu mi. Ako im dozvoliš da te kontroliraju one će to i raditi. Ali kad si jednom svjestan da misli nemaju utjecaj na tebe, tada si izašao iz krletke. Misli su ono što te drži tu gde jesi ili u situaciji u kojoj si. Kada mislis “ja ne mogu..” Misli su nemoćne sve dok im ne udahneš život ulaganjem energije u njih. Ne mogu te natjerati da radiš bilo što dok im to ne dozvoliš. Ponekad ljudi pokušavaju da se bore sa mislima koje su nepoželjne. Čuvaj se ovoga, to je zamka!
Kada se boris sa nečim to znači da mu dajes energiju i tako ga činis jačim.
Riješenje je ignoriranje nepoželjnih misli. Ignoriranje znači da dopustim mislima da slobodno putuju, ali da ih ne slijedim. Ako ih sledim, gubim se u mislima koje me odvlače tko zna gdje. Stanje nediscipliniranoga uma podrazumijeva da pratimo mnogo misli u raznim pravcima, što izaziva stvaranje još većeg broja misli i tako se gubimo u mislima.
Svaka misao posjeduje izvjesnu energiju. Čak se i nauka slaže da prisustvo ljudi u mikro-eksperimentima utiče na rezultate. (eng. Double–Slit Experiment) https://www.youtube.com/watch?v=DfPeprQ7oGc
Misli teže da se materijaliziraju. Ništa se na ovom svijetu nije pojavilo a da netko prije toga nije razmišljao o tome. Misli posjeduju energiju.
Mašta je ono gdje naša realnost počinje. Da bi se ostvarilo, potrebna je neka sila odnosno snaga. Snagu mislima dajemo tako što obraćamo pažnju na njih, i tako se one ostvaruju. “Um je sve; mi postajemo ono što mislimo “- Buda

Stanje povišene pažnje
Biti pažljiv znači biti prisutan i svjestan onoga što se događa oko nas i u nama. Biti svjestan znači biti budan. To znači i da smo svjesni svojih misli i osjećanja. Biti u sada.
Mi imamo sposobnost da posmatramo misli. Možemo otići i korak dalje tako što ćemo promatrati cijeli misaoni proces još u njegovom nastajanju. Možda se dešava da odlutaš dok čitas ove redove, a onda te nešto opomene da se vratis na sadržaj. Možda ti se dešava da te nešto pozove natrag u stvarnost koju si za trenutak napustio. Ovo predpostavlja da se u tebi nalaze dvije osobe. Prva koja odluta u dnevno sanjarenje i druga koja je poziva da se vrati. Ona koja odluta je Ego, a ona koja te vraća je Više Ja.

Pokušaj da budes izvan/iznad situacije koja ti se dešava

Stres se dešava unutar uma. To ne znači da nije realan, naprotiv. Stres nastaje kada u našem umu pokušavamo da promjenimo ono što je teško promjenljivo. Recimo da je gužva u prometu, a ti za pet minuta treba da si na poslu. Pogledaj misli i shvatit ćes da se one vrte oko tih pet minuta i oko onoga što će biti ako zakasniš. Nijedna od ovih misli ti neće pomoći da brže vozis, ali će pomoći da se osjećas loše i uplašeno. Ovo se dešava zato što nam um nije u stanju discipline. Stres ćemo ukloniti najbolje ako prvo postanemo svjesni naših misli i drugo, kada zamislimo (najbolji) moguci ishod.

Brige
O čemu brineš?
Briga je razmišljanje o razvoju dogadjaja kakav ne želite. Javlja se stres. Često se ono o čemu brinemo da će se dogoditi i dogodi. Sa druge strane, netko ko ne brine ni o čemu zaista i ne mora da brine. Misli su energija koja teži da se manifestira.
Da bi prestao da brineš trebaš uvježbati um da se automatski fokusira na happy and.
Brinete da li vam je partner vjeran. Velike su šanse da ćete ga baš time otjerati od sebe. Ljudi ne vole kada su kontrolirani; menjajte ove ružne navike i život će procvasti.
Ako nismo svjesni onoga o čemu razmišljamo odluke će donositi naš um odnosno Ego. Nakon što postanemo svjesni, odluku o akciji donosimo mi i usmjeravamo našu volju na ono što želimo. To je usmjeravanje energije. To je fokus i koncentracija.
Svaki put kada ne uradiš ono što si rekao da ćeš uraditi – slabiš volju. Svaki put kada to uradiš – jačas volju.

Strah i sumnja
Ako želite da nešto ostvarite treba da budete nezainteresirani za krajnji rezultat. Opusteno, baš vas briga šta će biti na kraju. “Baš vas briga” – znači da niste emocionalno vezani za cilj. Ako brinete za ostvarenje to znači da imate nešto da izgubite. Ako posmatrate sa tog aspekta onda pružate priliku strahu da vam podmetne nogu. Strah je snažan motivator i lako će srušiti kreaciju vašeg nesvjesnog. Kad se strah javi onda počinjete da brinete i da previše analizirate situaciju. Ako se stalno pitate šta i kako ćete i pritom je fokus na negativnom, onda brinete, a to nije dobro. Prestanite da brinete. Misli treba da podrže cilj. Dok se cilj ne ostvari ne smijete da dopustite negativnim mislima da se pojave. Nemoj se boriti protiv negativnih misli nego ih zamijeni optimizmom. Ovo iziskuje povećanu pažnju.
Ako se desi da ne dobijete to što ste tražili onda zavirite u vaš misaoni proces i izbacite misli koje vas odvlače od cilja. Možda sabotirate sami sebe, iz ko zna kojih razloga.
Ogledalo nikad ne razmislja; “Kad sljedeći stane ispred mene šta ću da radim”?

Nemoj se bojati budućnosti, jer kada dodje vodit će te ista ona inteligencija kao i do sada.
Irving Stone

Misliti znaci ne usuditi se oslanjati na sopstvenu inteligenciju. Stoga imamo potrebu da planiramo unaprijed. I stalno za sobom vučemo taj shematski plan.
Kad god zivot pred nas postavi problem, mi počnemo pretraživati po memoriji tražeći neki stari vec oprobani šablon. Šabloni su stari a život je uvijek nov.

Raz – um se boji smrti. U njemu uvijek postoji pohlepa za životom. On se za život kači. Čak i ako bijedno živi – lijepi se za život i to ne zbog života nego zbog straha od smrti. Straha od kraja.

Duhovno putovanje ima početak ali nema kraj. Zato ne juri za dostignućima, ne teži nekom cilju, samo živi od trenutka do trenutka, plutajući, ploveći.

Sve nade su lažne
Možeš stajati mirno ili sjediti u tišini no ako ti je za to potreban napor, ako se trudiš da budeš tih, tvoj mir i tišina su lažni. Ti onda ne stojiš nego se krećeš. Buda, sjedeći ispod drveta nije ulagao nikakav napor u svoju tišinu. Nije pokušavao apsulutno ništa. I sve sto mu se dogodilo, dogodilo mu se samo od sebe. Dah se dizao, dah se spustao, krv je tekla venama, srce je kucalo. Cijelo je postojanje slavilo sadašnjost. A on ništa nije činio. Kroz to ne – djelanje, Gautam Sidarta je nestao. Energija se kretala, nitko ju nije gurao. Nitko njome nije manipulirao. Prosvjetljenje se desilo.

Pokusaj da budeš bez i jedne nade. Um ispunjen nadama i očekivanjima je nestrpljiv. Ako osjetiš da se ništa ne dobija i ništa ne gubi, ako shvatiš da je sve oko nas jedna apsurdna igra, sve će ti se dogoditi.

Um je logičan. On se kreće linearno – po crti. Život je dijalektičan, kreće se cik cak – po suprotnostima; od negativnog do pozitivnog. Tek kada se suprotnosti sretnu, stvara se elektricitet. Dolazi do iskrenja. Izmedju dvije obale protiče Rijeka zivota. Um vjeruje u jedan dok život vjeruje u dva. Štogod um stvori on uvijek izabere jedno. Ako mu dosadi sva životna buka i odabere tišinu onda on ode na Himalaje. Životu je neophodan izazov suprotnosti. Buka. Čovjek koji trazi ravnotežu će uživati u buci na pijaci i tišini Himalaja. On će stvoriti ravnotežu iz polarne suprotnosti i u njoj će ostati ma kud se kretao.
Zen koristi kontradikciju; nenaporni napor, bezputni put. Zato da bi stvorio uvid u to da je proces dijalektičan a ne linearan.

Suprotnost ne treba biti odbijena nego apsorbovana.

Nenapornost znaci ne činiti ništa, neaktivnost – akarma. Napor – činiti što je moguće više je aktivnost – karma. Oba pola su prisutna.
Meditacija znači tišina, bez aktivnosti, bez napora.

I u burnim događanjima, budi pažljiv i pronaći ćeš centar koji je potpuno tih. Sve oko nas je aktivnost. Sve se kreće, brže i brže. No, u centru, usred svih tih kretnji, nalazi se nepokretno središte, centar potpune tišine.
Taj se centar ne stvara. On oduvijek u nama postoji. To je ono sto hindusi zovu dušom – Atma.

Napor je dio periferije. Nema napora u centru. Pokret na periferiji, mir u centru.
A između to dvoje …

Postoje dva pola, dva dijalektička pola, dvije obale, a ti si negdje između njih – niti se krećeš niti se ne krećeš. Napor i nenapor, pokret i nepokret, aktivnost i neaktivnost, materija i duša – to su dvije obale. Između obala teče ono što jeste. Suptilna ravnoteža i harmonija između obala. Da bi ravnoteža bila ostvarena treba koristiti oba pola. Snaga zahtijeva aktivnost, za snagu je potreban pokret. Ako odbacimo aktivnost, snaga nestaje. Ako izaberemo samo jedan pol, desit će se disharmonija, jednostranost, zaostajanje.

Dok je istok odabrao mir, zapadnjaci su odabrali aktivni dio, periferiju. Oni misle da je u aktivnosti sve. Biti aktivan i uživati, biti ambiciozan i pobjeđivati. Misle da duša niti ne postoji. I tako postaju neuravnoteženi. Bez središta – centra mira mi ne mozemo dugo ostati zdravi.

Ravnoteža je sve
Ravnoteža je sve. Ne biraj. Ne odbijaj. Prihvati oba pola i stvori unutarnji balans. Ako si aktivan – uživaj, budi ekstatičan, budi potpuno u tome. Ako si neaktivan – opet uživaj, nek tada sve bude radost tišine.

Kreći se što slobodnije između te dvije obale, i ne stvaraj nikakav izbor. Ne reci; Ja sam ovo ili ono. Ne identificiraj se. Reci; Ja sam obadvoje. Ne boj se kontradikcije. Budi oboje, i kreći se s lakoćom.

Ti si obje obale i nema potrebe da se odabira. Jedino što treba zapamtiti je ravnoteža između obala. Na taj način, balansom, obje se suprotnosti prevazilaze.

Kreći se kroz život što slobodnije možeš. I koristi obje suprotnosti, obje obale, što više možeš. Ne stvaraj nikakvu protivriječnost. Obale nisu protivriječne – one se samo takvima čine, jer duboko dole one su isto tlo.

Kreći se, no stalno budi svjestan nepokretnog centra. Čini ali budi svjestan nečinioca. Čini napor i ostani nenaporan. Vrlo je bitan taj unutarnji balans između suprotnosti.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 3 Osjećanja, patnja i bol (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

3 Osjećanja, patnja i bol

Vaša uvjerenja su okidači za vaše emocije.

Sloboda pokazivanja osjećanja
Korijen svih psiholoških problema je u inhibiciji, u zabrani. U čemu se razlikuje ‘normalna’ osoba od zdrave? Normalna osoba živi po društveno priznatim normama. Zdrava osoba je kao ‘divljak’; ako je sretna, to pokazuje na takav način da to svi vide i čuju. Zdrava je, ali nije društveno prilagodjena.

Kako sacuvati svoje bazično emocionalno zdravlje, a istovremeno se prilagoditi zahtijevima društva?

Osnova života je emocija. U đungli preživljavaju oni oblici koji znaju da se kreću i ubijaju. Učtiva i inhibirana osoba se krije iza drveta i čeka svoju smrt. Ona zatvara u sebe svoje strahove. Ljudski rod ne bi preživio da je bio inhibiran. Njegovi preci pripadaju hrabrijoj vrsti.

Osjećanja duhovne i svjetovne prirode
Što vrijedi da osvojiš svijet ako pritom dušu svoju izgubiš?
Razmisli što osjećaš kad si u dodiru s prirodom, pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdiže iznad drveća ? Kada čitaš neku knjigu ili si uronjen u posao koji voliš? Kada uživaš u društvu tebi bliskih ljudi?
Ili kada razgovaraš s nekim u čijem društvu zaista uživas u otvorenosti i bliskosti bez vezivanja. Kakvi ti se osjećaji javljaju? Uporedi to sa onim sto osjećaš kad te hvale, laskaju, kada si uspješan, kada ti se dive, kada pobijediš u nekoj raspravi, ili kada pobijediš u nekoj utrci, ili kada postaneš popularan, ili kada ti svi plješću. Potonje osjećaje nazivamo svjetovnim osjećajima, a one prve nazivamo duhovnima.

Svjetovna osjećanja nisu prirodna, njih je društvo izmislilo da bi nas držalo pod kontrolom. Ona nam ne donose sreću, vec samo uzbuđenje, prazninu i napetost.
Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, hvalama, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeđivanjem na utrci.

Sposobnost da izrazite svoje emocije odredjuje da li ste zdravi ili inhibirani.

Djeca su autentična jer ostavljaju slobodan protok emocija. Iskreno djetinjstvo je sretno djetinjstvo. Ako su neko dijete ili adolescent onemoguceni u tome, posljedica je da se u kasnijim godinama, kao već odrasli ljudi, ponašaju kao djeca. Novorođenče dolazi slobodno na svijet. Sputavati ga – vezivati počinju roditelji i okolina. I često se dijete više nikada ne oslobodi.

Jaka osoba se formira po parametrima logike i konformizma. Ona zna izraziti osjecanja i komunicirati s istima. Suprotno ovome neke su osobe neprozirne kao mutna voda.

Emocije
Bol
Neki ljudi jednostavno isključe svoju sposobnost da osjećaju. Kada ništa ne osjećate znači da je to vaš odgovor na bol. Blokiranje osjećanja je jedan od načina da odstranite bol.
Energija koja je bol ostaje u nama uskladištena i može da se odrazi u budućnosti ili da se ispolji kao fizička bolest.
Bola se možemo osloboditi tako što ćemo sebi dozvoliti da ga osjetimo ili razriješimo situaciju koja ga je izazvala, nikako da se borimo protiv njega. On će sam po sebi nestati. Ako želimo da se potpuno oslobodimo emotivnog bola, prvo treba da ga dobro osjetimo.

Bijes
Kada smo previše emotivni tada smo i slijepi. Treba sačekali da se emocije stišaju.
Bijes me tjera da reagiram na način na kakav ne bih da nisam emotivno zaslijepljen. To može da izazove tragične posljedice koje će možda bitno uticati na dalji tok mog života.

Bijes je kao i svaka negativna emocija proizvod straha. Sve je refleksija, i kad stvari oslobodimo kamuflaže vidimo da u pozadini leže ili strah ili ljubav.

U momentu kada osjetite emociju osvrnite se ka unutra. Pronađite misao koja se pojavila kada i emocija.
Pogledajmo emociju ljubomore. Tipično za ljude je da misle kako ova emocija dolazi iz razloga koji su spolja. Možda vaš partner pokazuje interes za nekog drugog. Ako posmatrate iznutra vidjet ćete da emocija potiče od misli koje vas opisuju kao neodgovarajućeg. Ona potiče iz straha da ćete izgubiti partnera ili ostati sami. Ako se bojite da će vam neko preuzeti partnera, znači da ste se prethodno uporedili sa tom osobom i izvukli zaključak da ste manje vrijedni.

Tužan si zbog nekog gubitka. Negativne emocije su nešto sasvim prirodno. Ono što je neprirodno, što ne valja, je vezivanje za ove emocije.
Ponekad se osjećamo jadno. Svako ima svoje napadaje. Ali oni ne treba da traju.
Što učiniti?

Prvi korak: ne poistovjetiti se s tim osjećajem. Osjećam se jadno. Umjesto da se time bavim – zašto, tko je uzrok i sl, ja prihvaćam da se osjećam potištenim, ili razočaranim, ili kako već bilo.

Drugi korak: priznajem da se taj osjećaj nalazi u meni, a ne u nekoj drugoj osobi, npr. osobi koja mi nije pisala, ili u izvanjskom svijetu; u meni je. Jer dokle god mislim da se nalazi izvan mene, držim se tog osjećaja.

Treći korak: ne poistovjećujem se s tim osjećajem. “Ja” nije taj osjećaj. “Ja” nisam usamljen, “ja” nisam potišten, “ja” nisam razočaran. Razočaranje je tu, dio mene u ovom trenutku ali to nisam “Ja”.

Reci sebi; Ovo sto mislim i osjecam nisam ja. Moje misli nisu ja.

Ako si napet, nemoj se poistovjetiti sa svojom napetošću. Ako si depresivan, nemoj se poistovjetiti sa svojom depresijom.

Patnja
Šta je patnja? Uočimo razliku; možemo imati bolove i patiti, ili imati bolove i ne patiti. Patiti znaci prepustiti se porazu. To je patnja. Patnja znaci prepustanje da nas preplavi bol, malodušnost, strepnja.

Malodušnost i strah kojima se prepuštamo su kao oblaci što prolaze nebom, i mi se poistovjećujemo s tim oblacima. Ali mi mozemo biti nebo umjesto da se identificiramo s oblacima. Svjesni da se sve stalno mijenja; oblaci putuju. Oni ce dolaziti i odlaziti kao i prije.

Zamisli svoju duševnu patnje, ljubomoru, osjećaj krivice, razočarenje itd. I upitaj sebe: Šta ce se desiti ako sve to odbacim?

Sadasnji trenutak nije nepodnosljiv. Nepodnosljivo je ono sto ce se dogoditi narednih sati. Imati tijelo ovdje u osam navecer a duh u pola jedanaest; eto uzroka problema. Kada vam je tijelo u jednom gradu a duh u drugome; eto uzroka patnje.

Vazno sazananje je da nam potraga za Srecom u spoljnom svijetu – izvan nas, kao sto je trka za novcem, karijerom, polozajem i statusom, i svim drugim ovozemaljskim ciljevima, predstavlja put u jos vecu patnju.

Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.
Treba ostati isti krećući se kroz suprotnosti. To je ono sto Krishna govori u Giti: U bolu i užitku, budi isti; uspjeh ili poraz, svejedno – ostani isti, ostani nepromijenjen.
Što god da se desi, neka se desi – ti ostani isti.

I ne budi onaj koji bira, ne budi ego. Što god se događalo ne događa se radi tebe. Neka se događa samo od sebe. Što ti uopće možeš učiniti?! Nek se stvari dese. I ne uzbuđuj se puno oko toga.

Odricanje je bijeg. Nemoj se odricati. Zato što se osjećaš uzrujanim i ranjivim ti se odričeš. No ti se odričeš situacije – ne odričeš se stava zbog kog se uzrujavaš. Ne odričeš se bolesna uma koji je uvijek spreman da se uznemiri. Ti se odričeš svijeta – sto je puno lakše. Ti pobjegneš na Himalaja a sve ono unutar tebe pođe s tobom.
Ostani integriran. Ostani tih. I neka se sve dogodi. Ne bježi u planine – stvori Himalaje unutar sebe.

Distanciraj se od svoje patnje i ozdravit ćeš.

Patnja nas sprečava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Šta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli.
Patnji su nas naučili.

Uvijek sam se pitao šta je nastalo prvo? Srcedrapajuće pjesme ili slomljena srca. Neko je, slomljena srca, tako doživio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi saznavši to povjerovali – da se i nama treba događati isto. Patnja i bol. Tome su nas naučile srcedrapajuće pjesme i ljubavni romani. I tako smo naučili da, kada nam se određene stvari događaju, reagiramo na određeni – propisani dramatičan način. Mi onda patimo. Romantizirani sentimenti su rezultirali patnjom. Slažete li se s ovim redosljedom? Ili imate drugo mišljenje o ovome?

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 4 Ego (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

4 Ego

Šta je ego?
Ego je skup (negativnih) energija i utjecaja koji se manifestiraju kada Više Ja nije, ili je samo djelimično prisutno. On dozvoljava drugim negativnim energijama sa kojima dolazimo u dodir da utječu na nas.
Svako stanje u kom se zateknemo a koje ne podrazumijeva potpunu svjesnost, znači da nas je Ego okupirao.
Ego predstavlja suprotnost Višem Ja. On je zaslužan da djelujemo ne-svjesno.
Ego je prošlost, kontinuitet, sve što smo radili, sve što smo akumulirali, sve karme, sve uslovljenosti, sve želje i žudnje, svi snovi prošlosti.

Ego može da živi samo kroz pamćenje; ko sam, odakle sam došao, kome pripadam, porodica, tradicija i sve rane i patnje, sva zadovoljstva – sve što se dogodilo u prošlosti.
Ego je sve ono što se dogodilo a ti si taj kome se dogodilo. Ego je oko tebe. Ti si u centru. Bez ega.

Nevino dijete
Mi stalno odbijamo. I ako prihvatimo nekog mi ga prihvatamo djelimično. Kažemo; Oči su dobre ali mi se ostalo ne svidja. Je li to prihvatanje? Ili kažemo; Ovo tvoje djelo je dobro, ali ostala nisu a ja prihvaćam samo ono što je dobro. To zapravo znači; mogu da prihvatim samo ono što mi je potrebno.

Kada roditelj kudi dijete za ono što, on misli, da nije dobro i hvali za ono u čemu je dijete dobro – šta on time čini? On stvara podjelu unutar djeteta. Malo po malo dijete će od sebe da odbije onaj dio koji roditelj ne prihvata, i tako će se rascijepiti na dva dijela. Odbijeni dio postaje nesvjestan a prihvaćeni svjestan.
Odbijeni dio, koji je dio nas, ne može biti uništen. To konstantno radi u nama – samo smo taj dio bacili u mrak. A jednom kad taj dio odbaciš u tamu, taj dio sve više jača i to na nivou na kom nemaš kontrolu, na nivou ne – svijesti. Taj dio samo čeka priliku da se revanšira. Kad god nisi svjestan odnosno kada si slab taj dio izlijeće iz mraka. Možeš da budeš fin i dobar dvadesettri sata no u onom preostalom satu ono iz nesvjesnog ce se afirmirati u svjesnom. Stoga i sveci imaju svoje grešne trenutke.

Samo ako si ujedinjen odnosno cijel, tada nema ni jednog dijela koji se stalno bori, koji stvara probleme, koji stalno probava da se afirmira i da se sveti.
Tako svetac stalno u sebi prikriva grešnika koji je ko zna kad odbačen i potisnut. Dok mudrac ne prikriva ništa jer je kompletan. Mudrac ništa ne odbija, on potpuno prihvata i sebe i druge.
Dijete se rađa bez ičega, bez prošlosti. Ja se razvije postepeno. Ja će biti odgajano, kažnjavano i nagrađivano. Bit će hvaljeno i osuđivano – i tako će se formirati.
Dijete je divno, jer nema ega. Starac ne postaje ružan zbog svojih godina, već zbog isuviše prošlosti, isuviše ega. Starac, ako odbaci ego, može biti i ljepši od djeteta. Ako odbaci ego, naći će se u drugom djetinjstvu, kao da se ponovno rodio. A to drugo djetinjstvo je vječno, jer to je sada ponovno rođenje duha, a ne ponovno ronjenje tijela.
Tako i Isusovo uskrsnuće moze biti parabola. On je raspet i potom je uskrsnuo.
Ponovno rođenje se uvijek dešava u trenutku. Ego je vrijeme – više vremena, više ega. Ego zahtijeva vrijeme. Vrijeme postoji radi ega. Vrijeme nije dio fizičkog svijeta oko nas; vrijeme je dio psihičkog svijeta u nama, vrijeme je svijet uma.

Emocionalna energija ega
Kad nas Ego napadne emocionalnom energijom to možemo osjetiti u tri energetske točke iliti čakre: srčana, čakra solarnog pleksusa i sakralna (križa, niži abdomen). Srčana čakra je locirana u sredini grudnog koša, solarni pleksus iznad pupka i sakralna čakra ispod pupka.
U ovim točkama možete da osjetite energiju emocija. Emocije djeluju kao oblak i blokiraju kontakt sa Višim Ja. Njihova energija je veoma jaka i može ostati u vama zauvijek, privlačeći slične energije.
Kad ste emotivni ova energija vas osvaja. Izaziva provale bijesa ili uzbuđenja bez mogućnosti da kontrolirate događaje. Omogućava vam da budete tužni i u najsretnija vremena i izaziva ne-razumno i impulsivno ponašanje.

Ego nas ometa u unutrašnjoj komunikaciji. Čini nas non-stop zauzetim-obuzetim i tjera nas da svo vrijeme potpuno ispunimo aktivnostima; previše radite, imate potrebu da ste stalno u nečijem društvu, ne možete da sjedite u tišini pa puštate muziku ili palite TV. Ego nam odvlači pažnju pomoću televizije ili tračeva. Blokira nas emocijom i požudom.
Kada tumačimo stvari, ljude i događaje koji nas okružuju i donosimo sud; dobro-loše, to radimo pod utjecajem ega.
Budite spremni da čujete i tuđe mišljenje.
Nema potrebe za diskusiju sa drugima o bilo čemu. Ako se moje i mišljenje mog prijatelja razlikuju, neka bude tako. Kad se raspravljam onda pokušavam da promjenim nečije mišljenje.
Ego izaziva to da previše razmišljamo i analiziramo. Umjesto da bude neometan i smiren, naš um bruji od misli. Ne zastaje da se odmori ni za momenat i ovaj neprekidni roj misli nam ne dozvoljava da stupimo u kontakt sa Višim Ja.



Niže Ja i Više Ja
U nama su dvije suprotnosti. Nazovimo ih Niže Ja i Više Ja. Više Ja je ono stvarno ja. To je dio nas koji je ljubav. Niže Ja, također poznato kao Ego, je dio nas koji se zasniva na strahu. Strah je suprotnost ljubavi.
Više Ja i Niže Ja su različiti polovi istog stanja koga nazivamo Svijest.
U fizičkom obliku u kom živimo, vidimo samo dio svijeta i pošto smo unutar cjeline perspektiva nam je iskrivljena. Bog je svjetlost. Gdje nema svetlosti tu je tama. Tama je odsustvo svjetlosti. Bog je ljubav.
Ako trideset puta dnevno imam misli o seksu a imam pedeset hiljada misli dnevno pa mislim da nekoliko zabludjelih misli neće utjecati na život, razmišljam krivo. Svaki put kad dozvolim Egu da misli umjesto mene, dozvoljavam mu da vlada, što će se vremenom samo pojačati. On blokira svijest i to vremenom dovodi do toga da nam kontakt sa Višim Ja sve više slabi. Ego je sve jači. A Više Ja je ono što treba da nas usmjerava na životnom putu. Ego nas konstantno bombardira mislima, emocijama ili požudom i onemogućava nam da vidimo što se stvarno događa. Tako ne vidim svijet oko sebe provodeći život u mislima o onom šta je bilo ili šta će biti. To je cilj Ega, da sakrije istinu o postojanju Višeg Ja.
Ako djelujemo svjesno tada ćemo da razmislimo o situaciji. Kada nas vodi ego nismo u stanju da djelujemo svjesno. Djelujemo instinktivno.
Ego ispunjava mentalnu prazninu tjerajući nas da uvijek nešto radimo i onemogućava nas da stupimo u kontakt sa Višim Ja. Kod nekih ljudi se to primjećuje kao nemir ili nemogućnost da mirno sjede.
Negativna energija se sastoji od negativnih misli i emocija koje smo ili sami kreirali, ili smo ih dobili na poklon od drugih. Zato u kontaktu sa negativnim, ne treba dozvoliti da nas ono inficira i zamrači našu svijest.
Ego se ponaša kao čuvar naših osnovnih potreba i on misli da je zadužen za naš opstanak. Više Ja radi sa pozicije ljubavi.
Ego djeluje sa pozicije straha. On ne poznaje ljubav. On ne umije da voli zato što kada je ljubav prisutna, ego je odsutan.

Suština neke osobe ostaje nepromijenjena.

Ego se često izjednačava sa onim što znamo kao – osobnost iliti ličnost. Ličnost je skup svih naših obilježja, iskustava, vrijednosti, ubjeđenja, principa, stavova. Kako mislimo, govorimo i radimo. Ličnost formira naš identitet i to radi nesvjesno. Ako ste domaćica vjerojatno se tako oblačite i provodite dane radeći ono što smatrate da domaćice rade.
Ako ste šef onda se vjerovatno oblačite i ponašate na način na koji smatrate da se šefovi ponašaju. Vjerovatno vozite i odgovarajući automobil.
Ovo su role odnosno uloge koje igramo.
To nije naš stvarni identitet. Vi niste vaša preokupacija, ni zanimanje. Ako dobijete otkaz ili promijenite zanimanje opet vi ostajete – vi. Ako vežemo identitet za posao odnosno zvanje onda ćemo imati problem.
Ego ima čitav arsenal alata kojim nas spriječava da stupimo u kontakt sa Višim Ja.
Znak da je ego preuzeo kontrolu nad vama je ako konstantno tragate za sudbinskom vezom, uspješnijom karijerom, slavom, pažnjom, potvrđivanjem od strane drugih.
Pod utjecajem ega nas obuzima žudnja ili nezasitna pohlepa. Javlja se osjećaj velikog nezadovoljstva i praznine koji ne možemo ničim da popunimo.
Žudnja i pohlepa nastaju onda kad nas je Ego obuzeo i kad smo odsječeni od Višeg Ja.
U tom trenutku treba se okrenuti ka unutra. Povezati se sa Višim Ja.
U stanju povećane pažnje možemo da primjetimo a potom i osvjestimo ovaj proces.

Seksualna energija
Seksualna energija je najjača. To je vrsta životne snage koja protiče kroz svako živo biće. Ego vas napada tako što izaziva požudu. Požuda je seksualna aktivnost koju možete da osjetite u predjelu prepona. Ego privlači energiju ovog tipa i kao u slučaju emocija, zaokuplja vas i onemogućava kontakt sa Višim Ja. Ova sirova seksualna energija hrani požudu.
Požuda-privlačnost koja ne zavisi od ljubavi potiče iz spoljnog izvora i ona vas zasljepljuje i kontrolira. Ljubav dolazi kada izražavate osjećanja prema nekome.
Ljubav potiče iznutra i ona je energija koja je jača od požude. Požuda je energija koja vas tjera da imate odnos sa nekim na poslu. To je energija koja pokreće pornografsku industriju.

Trans–formacija seksualne energije
Kod svjesnog sexa dolazi do transformacije sexualne energije u meditativnu; prestaju misli, nestaje ego, JA nije više tu. Preselilo se u novu dimenziju.
Kada se duboko unesem u sex – nestaje ego. Trebam pratiti cjelokupan proces. Krećem se kao svjedok, ne smijem postati nesvjestan. Promatram, ne propuštam ni najsitniji detalj. Svjedočenjem dolazi spontano kontrola. Postajem svjesno divlji.
Orgazam; prekida se mišljenje – totalnost tijela i uma. Totalna predanost – sudjelovanje u aktu. Svjesnost postignuta u tom trenutku će se provlačiti kroz sve ostale životne situacije.
Jednom kad stvorim taj orgazmički fenomen za vrijeme sexa – svjesnost u svakom trenutku tokom sexa, vise mi neće trebati sex – niko. Postajem neovisan – a to je oslobođenje od ropstva. Jer sex je potčinjenost onom drugom. Sex je duboka ovisnost jer je potreban drugi za uživanje i zadovoljstvo. Što ga više imate to ga više želite. Želja za opet. Krug umjesto rast.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 5 Svjesnost-promatrač (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja

5 Svjesnost-promatrač

Um sudi, procjenjuje, izvodi zaključke o stvarima, ljudima i dogadjanjima.
Kada um ne prosuđuje, nema patnje jer nema ni emocija. Postoji samo čista radost. Svi smo mi u određenim trenucima svog života osjetili ovu radost.
Oslanjajući se na mentalne konstrukcije ostajemo robovi rezona.

Filteri uma
Strahovi, želje, odnosi, uvjeranja, navike i uslovljenosti vrše selekciju onoga sto opažamo našim čulima. Mi “vidimo” stvari, događaje i ljude oko sebe pod utjecajem naših pred–ubjeđenja. Tako umjesto nekoga vidimo nasu sliku o njemu.
Ljudi neprestano propuštaju stvarnost kroz svoje filtere, svoja vrednovanje i zelje. Uporno se drze toga kako su neke stvari poželjne a neke nepoželjne, ispravne ili pogrešne. No one su onakve kakve su.

Subjektivna stvarnost
Naš um ima zadatak da čuva našu verziju stvarnosti.
Naša se verzija realnosti sigurno razlikuje od verzije drugih.
Zbog subjektivne prirode iskustava naša stvarnost pripada nama i nikome više. Ako vi i ja prisustvujemo nekom događaju, tada ćemo zabilježiti potpuno različite verzije istog. Događaj se filtrira kroz subjektivnu prizmu.
Više Ja je dio nesvjesnog uma koji nas povezuje sa univerzumom.
To je veza između čovjekove suštine i fizičke stvarnosti.

Svijest i svjesnost
Što je svijest? To je sposobnost da promatramo način na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ograničimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti.
Zato je potrebno sljedece:
- Biti svjestan postojanja filtera
- Spoznati kako umjesto na stvarnost reagiramo na sliku stvorenu u umu
- Shvatiti da je sve pohranjeno u našem umu privremeno – filteri se mijenjaju
- Da to, sto se gleda kroz filter, a nastalo je na mentalnim konstrukcijama, nismo mi
- Biti promatrač koji, svjestan ove iskrivljene percepcije, putem korištenja čula vidi ono što stvarno jeste ovdje s sad

Pasivna svjesnost i ne – napor
Ponekad će ti se za šetnje gradom Božansko ukazati. Ili dok promatraš zalazak sunca, ne čineći ništa. To je pasivna svjesnost. Ne činiš ništa osim promatranja. Jer ništa drugo ni nije potrebno.

Možeš biti potpuno statičan izvana, no unutra se paklena aktivnost itekako može nastaviti. Prvo, kroz napor, treba zaustaviti tu buku; trčeći, skačući, divljajući …
Kada je neko otvoren, ako ne stvara otpor, ako se predao, tada je sve gotovo dok trepneš okom – čak ni taj treptaj nije potreban. Tada se sve dešava u bezvremenosti.
Kroz napor do nenapornosti, kroz traganje do stanja u kom um prestaje sa traganjem, kroz um dolaziš do neuma.

Promatrač
Promatraj bez prosuđivanja. Bez prihvaćanja ili odbacivanja. Budi nepristran promatrač.

Promatrajući samoga sebe dolazimo do spoznaje o sebi kao unikatu. Biti unikat –original znači biti živ; nikoga ne imitirati, biti svoj. Osloboditi se glasova i daljinske kontrole.
Promatrač nikada nije unutra, on je uvijek napolju. Promatrati znači biti napolju. Možemo to zvati svjedočenjem ili svjesnošću no sva je tajna u promatranju.

Iskustvo – vraćanje čulima
Osluhni sve zvuke koji dopiru do tebe. Visoke i niske. Glasove. Tada se događa iskustvo.
Kada jedem, jedem; kada gledam, gledam; kada slušam, slušam.
Biti ovdje je izaći iz sopstvenog uma i vratiti se svojim čulima. Ili doslovno izaći iz sfere apstraktnog i prepustiti se neposrednom iskustvu.
Npr; DOK SE JEDE NE PRIČA SE!

Kako pronaci sreću, mir i ljubav? Sa svojih pet čula odnosno osjetila; dok naprimjer jedeš, budi baš tu i otvori svoje oči – gledaj, slušaj, dodirni, njuši i probaj – kušaj.
Dakle potpunim promatranjem u datom trenutku ćemo vremenom pronaći ono što tražimo. Jer to je, najčešće, već tu negdje blizu nas.

Promatraj sebe. U onoj mjeri u kojoj budeš promatrao sebe, ne samo mentalno, već kao nepristran, odvojeni promatrač, u istoj mjeri ćeš odbaciti svoje mehaničko ponašanje, odbacit ćeš sve ono sto te čini nesvjesnim – marioneteom.

Ti si sam, sasvim sam. To se treba veoma jasno shvatiti. Onog trenutka kada osoba postane svjesna, ona postaje biti sama. Što si više svjesniji, to je viša svijest da si sam. Zato nemoj da bježis od te činjenice u društvo, prijateljima, udruženjima, u masu. Nemoj od toga bježati!
Svijest je sada dospjela do mjesta gdje spoznaješ da si sam.

Svjesnost je meditacija. Sve što radis svjesno je meditacija. Djelovanje nije u pitanju već kvalitet koji unosimo u to djelovanje. Hodanje može biti meditacija, ako hodaš budno. Sjedenje može biti meditacija, ako sjediš budno. Slušanje cvrkuta ptica može biti meditacija, ako slušas svjesno. Čak i slušanje unutarnje buke tvog uma može biti meditacija, ako ostaneš pribran i promatraš.

Samo pokušaj da svjesno hodaš nekoliko koraka, i uočit ces razliku – ljepotu, radost i opuštenost u svjesnom hodanju. Tijelo je tijelo u skladu sa egzistencijom. Svjesnost te povezuje sa egzistencijom. Nesvjesnost te zatvara u tvoj suženi prostor. U nesvjesnosti nema nikakve povezanost sa egzistencijom.
U svjesnosti si u odnosu sa cjelinom – od najmanje travke do najveće zvijezde udaljene od tebe milionima svjetlosnih godina.

Uđi sa sviješću duboko u središte svog bića. Budi smiren. Zatvori oči. Nemoj se pokretati kao da si kamena statua. Sada, ulazi… dublje i dublje. Neustrašivo, prodiri nalik strijeli ka stredištu bića…

Zapamti da si samo posmatrač. Nisi ni tijelo ni um već samo ogledalo koje odražava bez ikakvog prosuđivanja – čisti odsjaj mjeseca u jezeru.

Ogledalo odražava stvari ali odražavanje nije aktivnost. To je samo u prirodi ogledala da bilo što da stane ispred njega, ono samo to odražava.

Meditacija je vrsta medicine. Njeno krorišćenje je samo privremeno. Kada jednom spoznate njen kvalitet, vi potom ne treba da upražnjavate nijednu određenu meditaciju. Tada će se meditacija proširiti čitavim vašim životom.

Govoreći ili bivajući u tišini, krećući se ili bivajući nepokretan, suština je u opuštenosti. Suština je biti opušten, to je ključna riječ. Radite sve što obično radite, ali u najdubljem vašem središtu ostanite opušteni, smireni, stišani, usredsređeni.

Način izlaska iz uma je da postanemo svjesni uma i njegovog mehanizma, sjećanja, mašte, misli, želja i izmišljanja. Promet je prisutan, neprestano se odvija. Ti samo treba da stojis po strani i da promatraš što prolazi ali bez prosuđivanja, bez procjenjivanja. Samo kao obično ogledalo koje odražava što prolazi… bez ikakvog objašnjavanja, samo posmatranje.

U početku će to izgledati teško jer smo navikli da stalno tumačimo. Ali sa malo strpljenja, sjedenjem u tišini, ne čineći ništa, samo posmatrajući – to će doći. A kada to dođe, to otvara jednu sasvim novu dimenziju.

Čovjek koji je svjestan ne može se kretati ka prošlosti jer nje nema više. Čovjek koji je svjestan ne može se kretati ka budućnosti jer nje još nema. Čovjek koji je svjestan živi u sadašnjosti, ovdje i sada. Ovdje je njegovo jedino mjesto, a sada je njegovo jedino vrijeme. A pošto je on samo ovdje i sada, vrijeme, kao takvo, iščezava. Vječnost se rađa, bezvremenost se rađa.

... Evo sam osjetio to stanje u ovom trenutku korigirajući i čitajući ovaj tekst ...

Postoji samo jedna istina koja nije dio uma, a to je svjedočenje, promatranje. Misli prolaze, želje se kreću, sjećanja dolaze i odlaze nalik oblacima na nebu, a ti sjediš u tišini i samo promatraš, ne činiš ništa. Ako nešto uradiš, um odmah počne da djeluje. To što radis nije bitno – djelovanje je dio uma. Ne-djelujuće svjedočenje, samo svjedočenje, isto kao kada ogledalo svjedoči što je prošlo ispred njega – to je svjesnost. Ta svjesnost nas vodi iza uma. To je istinska meditacija.

Tajna je u tome što meditacija oslobađa svijest u nama.
Biti svjestan uma je biti svjedok uma. Kako ta svjesnost biva jača, ti počinjes osjećati da si izvan uma. Malo po malo ta udaljenost raste. Tvoje svjedočenje doseže do osunčanih vrhova a um ostaje u mračnim dolinama, daleko iza tebe. Ti još možes čuti taj eho ali on ne utiče na tebe. Ti si izvan njegovog domašaja.

Slavi osamu, slavi čisti prostor, i velika pjesma će se ukazati u tvom srcu. To će biti pjesma svjesnosti, to će biti pjesma meditacije. To će biti pjesma jedne osamljene ptice koja poziva daljine – ne zove nikoga posebno, ali zove jer joj je srce ispunjeno; želi da poziva jer je oblak prepun i želi da ispusti kišu, jer je cvijet prepun i želi da otvori latice i oslobodi miris… zov nikome posebno upućen.

Mi živimo u vremenu ali pripadamo vječnosti. Mi smo besmrtni a živimo u smrtnom tijelu. Mi smo svijest koja ne poznaje smrt, ne poznaje rođenje. Samo naše tijelo se rađa i umire. Ali mi nismo svjesni svoje svijesti; mi nismo svjesni da smo svjesni. A to je sva umjetnost meditacije: postati svjestan svoje svijesti.

Ljepota istine je u tome da kada čujes neku istinu, nešto unutar tebe odgovori, kaže da. To nije saglasnost uma, to dolazi iz cjeline našeg bića. Svaki damar našeg bića, svaka ćelija našeg bića nam sa velikom radošću odgovara: “Da!”

Prava žetva se dogodi samo kada učinis veliki napor da se probudiš.

Budi ovdje i sada, baš u ovom trenutku, u plamenu svjesnosti. Tvoj um ti daje neku vrstu neosjetljivosti. Opterećen sjećanjem na prošlost, opterećen planovima za budućnost, ti nastavljas da živis oskudno – na minimumu. Ti ne živis na maksimumu. Tvoj plamen postaje veoma slab. Kada jednom počnes da odbacujes misli – prašinu koju si sakupljao u prošlosti, plamen će se tada ukazati – čist, jasan, živ, moćan. Tvoj čitav život postaje plamen, plamen bez imalo dima. To je smisao svjesnosti.

Uvijek nastoj da promatraš svoj dah kako ulazi, kako dah izlazi. Ako hodas, nastoj da promatraš svoja stopala kako se kreću. Ako govoriš, posmatraj. Ako slušas, posmatraj. Ako jedeš, posmatraj.

Nikada ne dopusti da bilo koje djelovanje bude urađeno bez svjesnosti – ništa više nije potrebno. Ta svjesnost će se proširiti čitavim tvojim životom; to će biti prisutno dvadeset četiri časa.

Nije potrebno činiti napor da postaneš svjestan. Ako činis napor da budes svjestan, ti ćes stvoriti napetost unutar sebe – svaki trud donosi napetost. Ako nastojiš da budeš svjestan, ti ćes se boriti sa sobom; nema potrebe da se boriš. Svjesnost nije posljedica truda: svjesnost je miris opuštenosti: svjesnost je cvjetanje predaje, opuštanja.

Samo sjedi u tišini u opuštenom stanju, ne čini ništa … i svjesnost će se početi događati. To ne treba da dovučes odnekuda, to ne treba da doneseš odnekud. To će te prekriti odnikuda. To će izvirati iz tvog vlastitog izvora. Ti samo budi miran i sjedi.

Um ima samo jednu sposobnost, a to je da sanja. Sanjanje je tvoj neprekidni proces, i dok se taj process ne prekine, ti ne možes spoznati istinu. Pitanje nije da li je istina daleko ili blizu, pitanje je da li um sanja ili ne.

Ti nisi budan. Um koji je prepun misli nije budan, ne može biti budan. Samo um koji je odbacio misli i razmišljanje, koji je rastjerao oblake oko sebe – i sada sunce sija, i nebo je sasvim očišćeno od oblaka – je um koji ima inteligenciju, koji je budan.

Inteligencija je sposobnost da budemo u sadašnjosti. Što smo više u prošlosti ili u budućnosti, to smo manje inteligentni. Inteligencija je sposobnost da budemo ovdje-sada, da budemo u ovom trenutku i nigdje drugo. Tada smo budni.

Nema cilja u životu. Sam život je cilj. On se ne kreće ka nekoj meti. On je ovdje i sada, on nema budućnost. Život je uvijek u sadašnjosti.

Mi smo ovdje. U ovom trenutku se sva egzistencija sabira. Sve prošlo i sve buduće se sabira u ovom trenutku.

Ovaj trenutak je most između prošlosti i budućnosti.
Sve se susreće u tebi upravo sada.

Počni da budes svjestan nečega što se obično nesvjesno događa, na primjer – gnjeva, ljubomore, ponosa – i tvoja svijest će se produbiti.

Budi obazriv kad razmišljas.
Nijednu misao ne treba pustiti da prođe neopažena.

Sjedi sam u svojoj sobi, budi ispunjen ljubavlju. Isijavaj ljubavlju. Ispuni svu sobu svojom ljubavnom energijom. Osjeti da vibriraš nekom novom frekvencijom, osjeti titraje kao da si u oceanu ljubavi. Stvori vibracije ljubavne energije oko sebe. I iznenada ćes osjetiti da se nešto događa, nešto se mijenja u tvojoj auri, nešto se mijenja oko tvog tijela; javlja se toplina, toplina nalik dubokom orgazmu. Postaješ životniji. Nešto nalik uspavanosti iščezava. Nešto nalik svjesnosti se budi.

Ljubav je drugo ime za život, drugo ime za postojanje, drugo ime za Boga. Nemoj je osuđivati čak iako bitiše na nižem nivou jer usljed osuđivanja nećes biti u mogućnosti da je preobratiš. Prihvati je kao takvu. Pokušaj da je razumiješ. U tom razumijevanju ljubav počinje da se mijenja: ona počinje da se izdiže iznad požude. Kako razumijevanje bude raslo, ljubav će početi da se uzdiže. Ljubav se uzdiže na krilima razumijevanja, na krilima svjesnosti, meditacije.

Koja je tajna umjetnosti življenja? Tajna je ovo: živi sa punom sviješću. Nemoj pipati u mraku. Nemoj hodati u snu. Hodaj svjesno. Bilo što da radiš, to nije bitno – čak iako je beznačajno nalik otvaranju i zatvaranju očiju – čini to smisleno, radi to svjesno. Tko zna? Možda sve ovisi o tom neznatnom djelovanju, otvaranju i zatvaranju očiju? Možda ćes šetati ulicom i ugledati neku osobu, možda ćes upravo s njom provesti čitav svoj život. Ostani obazriv!

Tijelo ne čini nas; zapravo, mi činimo tijelo. Obično mislimo: “Ja bitišem u svom tijelu”. To je pogrešno. Tijelo bitiše u nama; mi smo širi, mi smo veći – ne samo veći od tijela, mi smo veći i od ovog čitavog univerzuma. Svjesnost je ta koja drži sve to.

Osjetit ćeš najznačajnije iskustvo, postat ćeš ekstatičan ukoliko osjetiš da te čitava egzistencija treba, da ćes nedostajati. Ti nisi nepotreban, ni suvišan; ti imas ogroman značaj.

Stoga, voli sebe. Potreban si koliko i drveće, koliko i cvijeće, koliko i ptice, koliko i sunce, koliko i zvijezde. Ti trebas da budeš ovdje, i imaš pravo da budeš takav kakav jesi.

Ujutro se prisjeti da je to novi dan, novi početak. Duboko u svom srcu odluči da: „Danas neću propustiti ovu priliku. Danas ću biti svjestan, danas ću biti obazriv. Ja ću obavljati sve aktivnosti, sve svakodnevne aktivnosti, ali sa novim kvalitetom. Ja ću u sve to unostiti kvalitet svjesnosti“.

Samo jedan kvalitet Bude treba zapamtiti. On sadrži samo jedan kvalitet, svjedočenje. Ta mala riječ svjedočenje sadrži čitavu duhovnost. Posvjedoči da nisi tijelo. Posvjedoči da nisi um. Posvjedoči da si samo svjedok.

Um se uistinu boji da se približi bilo čemu što može stvoriti više svjesnosti. To će biti početak kraja uma. To će biti smrt uma.

Uistinu zrela osoba ne može biti ozbiljna, nema ničega zbog čega treba biti ozbiljan. Čitav život je veselje, to je igra, igra svijesti. To vam otkriva meditacija – da je čitav život predivna igra energije.

Ta ista energija je u drveću, u zvijezdama, u rijekama, u planinama, u nama, u životinjama. To je jedna ista energija koja pleše u različitim oblicima. Na Istoku to zovu „leela“. Leela znači Božija igra.

Prosvjetljenje nije udaljeni cilj. To je prisutna mogućnost. To se može ispustiti ako smo duboko uspavani. Ne znači da treba uporno da radimo da bismo to postigli; to samo znači da nismo svjesni nečega što nas već okružuje.

Ljudski um više voli da je zaokupljen bilo čim nego da bude nezaokupljen. Čak i ako je to bolno jer u trenutku nezaokupljenosti se javlja osjećaj prestajanja postojanja.

Zaokupljenost ti daje osjećaj da si važan, da će svijet bez tebe stati. Ako si nezaokupljen, odjednom shvatiš da svijet bez tebe ništa ne gubi, kao da nisi potreban ni svijetu ni ljudima. U tom trenutku tvoj ego osjeća bol – zato što je njemu dobro samo kad se osjeća potrebnim. Zato ljudi žude za okupiranošću ovim ili onim, bilo to bolno ili ugodno. Potrebna im je iluzija da su nekome potrebni.

Meditativno je stanje stanje nepreokupiranosti. U takvim stanjima shvatimo da svijet nastavlja da se vrti i s nama i bez nas. I tu nema razloga za potištenost. To može biti velika sloboda. To je oslobođenje od dvadesetčetrisatne okupacije mislima kako stvoriti bogatstvo, moć, utjecaj i kraljevstvo. Svi su ti snovi samo ispuna, način da se zatrpa rupa u nama. Bez njih većina ljudi osjeća prazninu.
Snovi nestaju čim nestane ego. U starim yoga spisima je prestanak snova znak prosvjetljenja. Prevazilazenja ega.

Dok god nismo spremni na prazninu, na neokupiranost, spremni da budemo nitko i nista, dok god nismo spremni da potpuno živimo i slavimo život i prihvatimo mogućnost da nismo potrebni svijetu, nećemo se moći osloboditi ega.

Što te više ljudi treba to se osjećaš bolje. Zato ljudi žele postati političari i vođe. Njih trebaju cijeli narodi. Lider može biti ponizan. On nema potrebu da brani svoj ego. Njegov je ego duboko ispunjen pažnjom drugih ljudi.

Ljudi koji imaju stalnu potrebu da se brane – brane svoj ego, su ljudi koji nemaju utjecaj na druge. Oni mogu bit i agresivni u svojoj potrebi da se obrane.

Postoje nesvjesne sile koje u nama djeluju bez našeg znanja. Treba ih postati svjestan.

Nemoj pokušavati odbaciti ego. To će se ionako dogoditi u trenutku. Bolje je raditi na boljem razumijevanju stvari. Fokus. Pokusaj razumjeti fenomen svoga Bića, ega – uma, nesvjesnog i svjesnog. Budi budan.

Ako nas neko uvrijedi mi osjetimo ljutnju. To je iskustvo, živo iskustvo.
Pokusaj da shvatiš zašto ti se ljutnja desila. Odakle je došla? Kako se desila? Gdje su joj korijeni? Kako me nadvladala? Ljutnja mi se i ranije dogadjala, no sada sam u to iskustvo unio promatranje i pokusaj razumijevanja. Razumijevanjem situacije se može promijeniti intenzitet ljutnje. Vise razumijevanja, manje ljutnje. Što više uvidjam to više pogrešno nestaje a ispravno se ukorijenjuje.

Svetac je samo čovjek pun razumijevanja. Razumijevanjem nestaje ego.
Ego ne možemo odbaciti direktno. Možemo primpremati situaciju u kojoj ce se to desiti. Ta situacija zahtijeva vrijeme. Prosvijetljenje se uvijek dogadja iznenada, namah, odjednom ali razumijevanje zahtijeva vrijeme. Disciplina je potrebna i dok god ne radiš na sebi svom snagom, ništa se neće dogoditi. To je dug proces.

Ljudski je um neshvatljivo lukav i zato moramo biti neprestano svijesni.

Svjesnost i nenapor
Svjesnost treba biti prisutna konstantno; od trenutka do trenutka.
To se može postići samo ako potpuno nestane svaki napor da se to ostvari. Kroz napor gubimo kontakt i umaramo se. Tako svjesnost postignuta naprezanjem ne može biti konstantna. Ne moze biti flow.
U trenucima potrebe za odmorom od naprezanja ćeš gubiti svjesnost.

Majstor je upitao učenika sa koje je strane ostavio nanule; sa lijeve ili desne? Ucenik se zbunio. Shvatio je da je u trenutku odlaganje obuće bio ne – svjestan. Inače bi znao s koje ih je strane ostavio. Svjesnost mu još uvijek nije nenaporna. Jos uvijek mora da pamti, da se napreže. Jos uvijek nije dovoljno pažljiv. Nekad je svjestan a nekad nije.
Majstor ga je zapravo pitao da li je svjesnost postala njegovo prirodno stanje. Ili mora da se napreže. Mora li nešto da čini u vezi nje? Ili je ona stalno tu uz njega?

Ako postoji napor onda nam je svjesnost prenapregnuta – neprirodna. To i nije svjesnost, to je samo periferija. Ona nije u nama. Ako je u nama onda nije potreban nikakav napor.
Ne možeš kroz napor dodirnuti centar. Možeš promijeniti svoje ponašanje i ostale periferne strane svog karaktera. Da bi mogao prodrijeti do centra ne trebas nista činiti. Samo budi tih i neusiljen. Centar ce se sam pojaviti.
Inače nisi u kontaktu sa sobstvom. Jer si opsjednut periferijom. Toliko si okupiran drugima i vezan za druge da si svu svoju paznju na druge usmjerio.

Budnost, svjesnost, svijest moze postati konstanta samo kada svaki napor prestane.
U početku je napor neizbježan, kako ćeš inače početi. Trudit ćeš se da budeš pažljiv, pokušavat ćeš na razne načine da ostaneš svjestan no napor će ti stvoriti tenziju. Što veći napor veća tenzija. Tako ćeš odgađati ekstazu. Takva je svjesnost teška, u njoj nema veselja. Ipak ćeš trudeći se, početi da budeš svjestan i bez napora. Takva će, nanaporna svjesnost biti svjetlost i uživanje, ples i ekstaza.

Kada se naprežeš da se sjetiš nečijeg imena, koje ti je na vrh jezika, ne uspjevaš u tome. No kad to ‘pustiš’ onda će ti nakon nekoliko minuta ono samo doći u pamet. To je primjer nenapora. Jer dok si se naprezao da se sjetiš imena, to je stvorilo tenziju koja je prouzročila blokadu. Tako se um zatvara. Nema protoka.

Istina se dogadja kada oko nečega nismo zabrinuti. Sve što je radosno i ljubavno događa se kada to ne očekujemo – ne čekamo na to. Tada um nema blokova. Kada zaboraviš onda se desi.

Ljudi koji meditiraju se žale da im se za meditacije ne događa ništa. No u suton ili noću, odjednom, dok ne meditiraju, nešto u njima zasvjetli.

Kad uvidiš da imaš iskre, iznenadne iskre, i kada shvatiš da one ne dolaze kroz muku i znoj, već dolaze kao Božanski darovi – tada možeš otpustiti svako naprezanje.

Ja niti sam bio gladan niti sam uzeo hranu – glad je bila ta i ona se nahranila. Nikakva delanja s moje strane nije bilo. To ne radim ja nego Bog radi kroz mene. Ja sam samo instrument.

Kada se ne siliš nego samo ploviš. Da, neko je napravio razliku izmedju aktivnosti i inspirirane akcije. Jedno treba uraditi a drugo radimo jer nam se to radi. S voljom i ljubavlju. Koja od ove dvije akcije ima veću šansu za uspjeh? Kada ploviš kao oblak koji nikakav napor ne čini jer nema što da dostigne … i nema cilja ni napora. Kada ne želiš postići ništa onda nisi u žurbi. Nisi nestrpljiv. Kad si sretan onakav kakav jesi, i ništa ne želiš da mijenjaš – i odjednom, prenesen si u jednu novu dimenziju. Dimenziju Bića. Tada shvatiš da su vrata uvijek bila otvorena i da su Božanske tajne bile uvijek blizu. To nije plod traganja nego dopuštanja. U tišini.
Kada tražiš onda gubiš. Jer onom koji je u potrazi ništa nije dostupno. Jer on nije ovdje i sad. On je uvijek negdje u budućnosti. A Božansko je baš tu – i stoga se rijetko sreće.
To ne znači da ne trebamo biti tragaoci. U početku nema drugog puta. No kad se umorimo od traganja; za odmora ili sna Božansko se desi.

Ako nisi dovoljno budan, bit ćeš prevaren.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 6 Otpuštanje ega (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

6 Otpuštanje ega

Potpuna predaja
Prevazilaženje ega - oslobođenje od ega
Ja sam niko i ništa i nikom –svijetu– potreban!

Ne bori se sa životom, ne opiri se. Plov-i.
Povjerenje vodi do predavanja – vrha života.

Odbaci ego
Prvo odbaci svu koještariju koju nosiš sa sobom. A svi nose previše smeća u sebi – zato što su drugi rekli da su to velike ideje, principi, načela...
Odbacivanje ega moći će se dogoditi nepostepeno, nalik skoku a ne procesu, nepovezano s prošlošću. Odbacivanje je nepostupno, iznenadno. To je prekinutost, nevezanost – prošlosti nema, budućnosti nema. Ostao si sam, ovdje i sada. A u ovdje i sada ego ne može da postoji.

Ako ti kažu da ti je ovo posljedni minut u životu, da ćeš u sljedećem trenutku biti ubijen, odjednom – vrijeme nestaje. Nemaš pojma što ti je činiti. Čak ti je i misliti teško, jer i za mišljenje je potrebno vrijeme, potrebna je budućnost. Nema više sutra – čemu onda misliti, želite, čemu se nadati. Vrijeme je završeno.

Najveća je agonija u čovjeka koji zna kada će umrijeti, onome čija je smrt izvjesna, koji je ne može izbjeći. Čovjeku, koji u zatvoru čeka vlastitu smrt i ništa ne može učiniti – smrt je fiksna. Za točno određeno vrijeme on će biti mrtav. Izvan tog ograničenog vremena, sutra za njega ne postoji. On kao da više ne može želiti, ne može misliti, čak ni sanjati. Barijera je uvijek tu.
I tada sa javlja agonija. Agonija ega, jer ego ne postoji bez vremena, a vremena više nema.
Bit će spomenuto u drugom dijelu knjige; poznato je da su osuđenici na smrt, na dan pogubljenja, zadobili mir. Mozda taj mir možemo tumačiti oslobađanjem od ega.

Dok god vrijeme ne otpadne, ego neće otpasti. Ako postoji sutra, ego će preživjeti.

Ne postoji distanca između onoga što jeste i onoga što će biti. Ono što je savršeno, besprijekorno je od – uvijek je tu. A sutra nikada neće doći jer ono nikada ni ne dolazi.

Jesi li se preispitao – želiš li da odbaciš ego ili ne želiš?
Da li stvarno želiš da postaneš ne – biće, da postaneš ništa?

U svojim projekcijama ti želiš da budeš nešto, da nešto dostigneš, da budeš negdje. Čak i kod želje da postaneš ponizan, tvoja će skromnost biti samo način da prikriješ ego.

Individualno vs grupno
Grupa postaje potrebna kad je ego došao do točke kada je postao pretežak za nošenje. Kada ego dođe do te točke, tada je teško biti sam, tada je samoća jako bolna i zato grupa postaje značajna – jer u grupi možeš rastopiti svoj ego.
Na zapadu su ljudi prezasićeni sobom i stoga se žele pribliziti drugima – da bi se odmorili od sebe. Oni bježe u društvo.

Otpuštanje ega
Sve što radimo treba biti svjesna akcija. Upotrijebi volju. Uzvikni “stop” umu. Ovakav pristup omogućit će ti da primjećujes više, vidiš što stvarno stoji u pozadini onoga što ljudi govore i rade. Zavirit ćes i u skrivene slojeve svoje ličnosti i saznat ćes što je to što te motivira da radiš neke stvari i što se zapravo događa kad god zalutaš u mislima ili osjetiš neku emociju. Što ovo više radiš, volja će biti snažnija a Ego slabiji.
Dok slušaš, ako stvarno slušaš, tvoj se um zaustavlja. Tada ne misliš, um prestaje raditi – unutarnji dijalog prestaje, postaješ otvoren i počinješ da osjećaš onog drugog. Tu riječi postaju samo pomoćno sredstvo.
Ako možeš pokraj nekoga sjediti bez riječi i mîsli, onda možeš direktno ući u tu osobu. Riječi treba koristiti da bi nas naučile tišini, da bi nas na nju pripremile.

Ego kao zrelo voće
Prije nego uspiješ izgubiti ego, prvo ga trebaš učiniti starim. Samo zrelo voće pada na zemlju. Ego treba doći do svog vrhunca, on mora biti jak, tek tada ga se može odbaciti.

Jer život je borba. Kako ćeš preživjeti bez jakog ega. Unistit će te drugi. Kako ćeš se obraniti? Tko će se boriti. Tko će se onda takmičiti. A život je neprestano takmičenje. Zato zapadna psihologija savjetuje; ostvari ego koji je jak i moćan. Tako se propovjeda egoističnost.

Posao će biti težak, prvo dostići pa izgubiti. Jer se moze izgubiti samo ono što se posjeduje. Ako nemaš nista, što možeš izgubiti?

I pored bogatstva možeš biti siromah. Ako je ambicija još uvijek u tebi, ostaješ siromah.
Kad imaš dovoljno, želje nestaju. Nedostatak želje je kriterijum dovoljnosti. Tada si bogat.

Niti znanje nije potrebno. To ne znači da treba da ostaneš neznalica. Neznanje postižeš tek kad postigneš dovoljno znanja i kad ga na kraju odbaciš. Kao Sokrat koji kaze; Znam samo jedno – da ništa ne znam.

Većinom je prisutna grabež; Kako postići više znanja? Kako skupiti što više informacija? Takvo sakupljeno znanje je mehaničko. To nije rast. To nije životno iskustvo, to nije ono do čega si sam došao. Znanje je živo samo kada ti to znaš, kada je to neposredno iskustvo. Ono ostalo je pamćenje, memorija.

Kada Skupiš dosta intelektualnog bogatstva, biblioteke se kondenziraju u tvom umu i odjednom postaneš svjestan da samo nosiš tuđa ograničenja, kada shvatiš da ništa što je u tebi – tebi ne pripada, tada sve to znanje odbacuješ zauvijek. Iz tog se odbacivanja u tebi rađa jedan drugi tip neznanja. To više nije neznanje glupaka – već neznanje pravog mudraca.
To se neznanje ostvaruje kroz znanje. To je siromaštvo ostvareno kroz bogatstvo. To vrijedi i za ego – čim ga ostvariš, gubiš ga.

Svemu treba vremena za rast, za sazrijevanje, za padanje na zemlju i nestanak.

Nemoj zazirati od toga da budeš egoist. Ti to jesi. Da nisi, već davno te ne bi bilo. Drukčije se ne može preživjeti. Treba opstati.

Dijete će, kada je gladno, plakati. Skretat će na sebe pažnju da bi dobilo hranu. Dijete će se razvijati kroz razvoj ega. Ego je sastavni dio rasta. To ne znači da treba vječno ostati s njim.

Prvo budi egoista, savršen egoista, potpun egoista, kao da cijelo postojanje zavisi od tebe, kao da si centar – sve se vrti oko tebe, i sve što jeste samo zbog tebe jeste. To je dio rasta. I uživaj u svemu tome i dovedi ego do vrhunca.

Ako ga prvo pustiš da raste i pomogneš mu u tome, ego će na kraju sam otpasti.

Ti rasteš kroz ego i dolaziš do točke kada ti cijela stvar postaje tako pakleno bolna, da se cijeli san raspada.

Kada shvatis da je ego pakao, jer vrhunac ega je vrhunac paklenog iskustva –noćna mora, bit će ti preteško da ego i dalje zadržiš u sebi.
Nešto možeš odbaciti tek kada ti posjedovanje toga nanosi veliku bol.

Kako svoj otrov pretvoriti u med? Kako to transformirati?
To je proces. Zapravo ne činim ništa; treba samo da sam strpljiv!
To je jedna od najvećih tajni.
Pokušaj to. Kada bijes dođe, ti ne treba da radiš ništa: samo promatraj.
Ne budi protiv toga, ne budi za.
Ne sarađuj s tim, ne potiskuj to. Samo promatraj, budi strpljiv, samo gledaj šta se događa...
Nikada ne čini ništa dok te otrov posjeduje, samo čekaj. Kada se otrov počne menjati u nešto drugo...

Jedan od bazičnih zakona života je da se sve neprestano mijenja u sebi suprotno.
Postoje ciklične promjene u nama – dobar čovjek postaje loš, loš čovjek postaje dobar, svetac ima grešničkih trenutaka, kao što i grešnik ima svetih trenutaka.

Samo treba da sa-čekamo.
Ako ne učiniš ništa, ništa se neće ni dogoditi.

Kada si negativan učini nešto i to drugo će biti negativno, a to drugo je već spremno da i ono učini nešto – negativnost stvara više negativnosti. Negativnost izaziva više negativnosti, ljutnja donosi više ljutnje, neprijateljstvo donosi više neprijateljstva i stvari se tako kreću dalje...
Ljutnja je stvorila toliko moćnu energiju u tebi... to može biti destruktivno. Ali energija je neutralna – ista energija koja uništava može i da stvara.

Sačekaj.
Čekati, ništa ne raditi u žurbi i jednoga dana ćeš biti iznenađen, uočit ćeš unutarnju promjenu.

Ljutnja napreduje sve više i mora doći do svog klimaksa... a onda se točak okrene; ljutnja popušta, ponovo nastupa dobro raspoloženje – kreativno raspoloženje. Sada se može i nešto uraditi.
Uvijek treba na dobro raspoloženje pričekati.
To nije potiskivanje. Ne treba da potiskujete negativno. Treba samo da promatramo negativno. Ne treba pokusavati negativno odagnati – zaboraviti, ili nešto protiv toga činiti. Ne. Ne trebate se smijati kada ste gnjevni. Taj bi osmjeh bio lažan, ružan, tobožan. Ne osmjehuj se ako si ljut. Tada se zatvori u sobu, stavi ogledalo ispred sebe, suoči se sa svojim ljutitim licem. Nema potrebe da to pokazuješ bilo kome drugome. To je tvoj život i ti treba da čekaš pravi trenutak. Idi pogledaj se u ogledalu, vidjet ćeš crveno lice, crvene oči … Nemoj to potiskivati. Ubrzo ćeš primjetiti kako ti lice biva mekše, oči mirnije i kako se energija mijenja – muško se pretvara u ženstvenije...
Samo pogledaj u ogledalo: to je dio rasta, puta prema samospoznaji.

Spoznati sebe znači spoznati sve svoje klime, sve mogućnosti – grešnik, umjetnik, svetac, vrag i Bog.

Psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza – analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan američki terapeut je to ovako postavio: “Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže – daje nam jedino informacije. Ali kad bismo mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena.

Važno je razumijevanje osobnih ovisnosti. Treba vremena za shvaćanje samoga sebe i razumijevanje unutarnjih sukoba koji se javljaju zbog naših strahova i žudnji.

Pronadji majstora u sebi
Odbaci um i budi neposredan, iskren i pošten.
Nemoj manipulirati, racionalizirati i polirati. Budi gol – ne nosi nikakve intelektualne odjeće na sebi. Pronađi majstora u sebi.
Odgovori će dolaziti. Ne iz uma. Otvori svoj um i čekaj. Promatraj drveće i ptice. Osluškuj. Ne čini ništa. Neka se oko tebe dešava što se dešava. Ti samo budi pasivno budan. Igra svjetla na vodi, rijeka koja teče, dječiji glasovi na plaži – ti samo budi tih, tiho prisutan, otvoren, bez misli.
Prije ili kasije ćeš primjetiti da um nestaje a na upražnjeno mjesto ulazi tišina.
Tišina je kavalitet duše, kvalitet Bića.

Kad god ti se pruži prilika samo pusti stvarima da se dese.

Nemoj tragati. Traži i nikada nećeš naći.

Bog je u potrazi za tobom. Nikakva potraga sa tvoje strane nije potrebna. Samo budi pasivan i budan kad On dođe – bit ćeš otvoren i spreman.

Ako možeš ploviti život, svjestan i potpuno budan, postat ćeš rijeka. I gdje god rijeka stigne to će biti tvoje odredište i cilj. Na taj način ne brineš gdje će rijeka stići. Tada je to plov i svaka sekunda je ispunjena životnoscu i cilj je svaki trenutak a radost tog plova je cilj. Tako taj svaki trenutak postaje vječnost.

Sve u životu je neophodno. Nema nepotrebnih stvari. Sve što se dogodilo trebalo je da se dogodi. S razlogom.

Neke su nam stvari potrebne ali privremeno. Budemo li ih se držali duže nego su nam potrebne, upašćemo u samoobranu. Na primjer, čahura te štiti no nema potrebe da vječno živiš u njoj. Kad si spreman probiti čahuru i izlaziš iz nje. Ego je ljuska od jajeta.

Um je uvijek logičan, a život – uvijek nelogičan. Život je dijalektičan.
Ti stvoriš, a onda život kaže UNIŠTI! Rodiš se a život kaže UMRI! Nađete se a život naredi IZGUBI.

Isus je jednom rekao – jedan od osnovnih kozmičkih zakona; Ako se kačite za zivot, izgubit ćete ga; ako ste spremni da ga izgubite, imat ćete ga u izobilju.

Gdje god primjetiš pravila, odmah shvatiš – to je igra.
Gdje god su pravila tu je i igra, zato što nema igre bez pravila. Ako nećeš da slijediš pravila igre, onda nisi u stanju da tu igru igraš.

Predati se potpuno
Ako možeš da se predaš potpuno sa povjerenjem, tad će se ostalo ostvariti samo od sebe. Ako se bojiš i nakon prepuštanja nesto pokusavas da učiniš, tada se i dalje kačiš za staro, vraćaš se unatrag – takvo predavanje nije potpuno.
Djelimično predavanje nije predavanje. Predavanje može biti samo potpuno.

Prepuštanje je simbol trenutka kada više nisi. Predavanje znači da tebe više nema. Da je centar uništen. I dalje postojiš ali bez centra. Ako nema centra onda više nema ničega što moras štititi. Zidovi otpadaju sami od sebe. Stit je onda suvisan i nestaje. Tako ti postaješ otvoren prostor. Taj otvoren prostor učinit ce sve što je potrebno. Bog ce proći kroz tebe, kretat ce se slobodno jer nema vise prepreka. Prepušten, postaješ otvoren za Božansku silu, i nakon toga se sve događa krajnje spontano.

Tesko se predati no nakon toga je lakše.

Predavanje je moguće samo kroz povjerenje. Samo čovjek pun povjeranja može ostvariti vrhunac postojanja, krešendo blaženstva. To je sam vrh onoga što se, uz ostala vrhovna iskustva kao što je prosvjetljenje, može dogoditi ljudskoj svijesti. To je peak. Maslow je u svojim istrazivanjima ljude podijelio u dvije grupe; piekerse i ne – piekerse. Pikersi su spremni, otvoreni, receptivni, a ne – piekersi su ubjedjeni da nikakvo vrhovno iskustvo nije moguce.

Ne – piekersi su praktični i tu također spadaju naučnici, racionalisti, logičari, materijalisti, biznismeni i političari. Oni su orijentirani ka smislu, značenju i biti a kraj je za njih besmislen. Takvi ljudi oko sebe stvaraju zidove i nikakva ekstaza za njih nije moguća. Pošto ne mogu osjetiti ni djelić ekstaze, njihova je izvorna točka gledišta tim potvrđena.

Piekersi su pjesnici, plesači, muzičari, avanturisti, ljudi koji nisu praktični.
Ne brinu previše i dopuštaju stvarima da se dogode. I tako i kroz običan život ponekad postižu piek iskustva.

Ne budi volja – ego; onaj koji bira. Što god da se dešava, neka se dešava. Samo od sebe. Što ja uopće mogu učiniti? I ne uzbuđuj se puno. OSTANI SRETAN. I neka se svijet dogodi.
Budi kao Peak – ersi; umjetnici, plesači, ludaci, avanturisti; oni ne brinu puno i dopuštaju stvarima da se dogode.

U nekoj prici o psihoanalitičaru on biva analizran od strane svog kolege. Nakon je otišao na odmor on odatle kolegi šalje tekst; Osjećam se presretno – zašto?
Ovaj tip ljudi ni sreću ne može samo tako da prihvati nego se pita; Zašto sam sretan? Mora da nešto nije u redu. Za ove je ljude i sreća nemoguća.

Frojd je rekao da je sreća potpuno nemoguća za ljudska bića. On kaže da je to tako zbog strukture ljudskoga uma – najviše što možemo učiniti je da postanemo podnošljivo nesretni.
Ako prihvatiš ovaj koncept razmišljanja bit ćeš uvjeren da sreća za tebe nije moguća. Tvoje uvjerenje jača. I tako dođeš do uvjerenja da je za čovjeka jedina mogucnost – nesreća.

Piekeri su otvoreni a to dolazi kroz prepuštanje. Njihov je um manje racionalan a više povjerljiv, manje praktičan, nelogičan.

Budi nelogičan inače sreća nije za tebe.

Logika je neprijatelj. Logika kaže da Bog ne postoji, da je ekstaza nemoguća. Da je život slučajan i da nema smisla. To je preživljavanje između rođenja i smrti. Ustajem, doručkujem, čitam novine i odlazim na posao, pa se onda vraćam kući pa onda u krevet da bi sutra mogao raditi te iste glupe stvari. Krug koji se stalno ponavlja. To mi kazuje logika.

Povjerenje je nelogično – ono ne pita, ne argumentira nego jednostavno uranja u nepoznato. I korak po korak, iskustvom, povjerenje dovodi do predavanja. Što više stvari poduzimamo s povjerenjem to su nam iskustva veća. Naš život postaje intenzivniji. Tako idemo dalje u nova otkrića. Tako život postaje avantura, neprestano otkrivanje nepoznatog i novog.

Predavanje je najveći hazard. Predati se znači ostaviti um potpuno po strani. Predati se znači poluditi jer svi oni koji žive u granicama logike i svojih umova će za nas misliti da smo poludili. To je ‘ludilo’ najhrabriji način života. To je najdublji skok.

Prvo blaženstvo je: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,3)

U vasem su umu dvije mogucnosti; pieker i ne – pieker.

Glumi
Kako se ponašati u sredini u kojoj je nesto uvijek ispravno a nešto krivo, ovo se smije a ovo ne smije? A ti se u toj tmurnoj sredini osjećaš ekstatično. Ako je obitelj ili sredina patološka i u njoj su svi ludi a ti nisi lud, kako ćeš se onda ti ponašati? Onda ćeš se i ti isto ponašati. To je jedini način da se izbjegne nevolja. Glumi – tako je sa ljudima. Unutar sebe budi ekstatičan. A u tužnoj patološkoj situaciji kao što je nečija smrt – u sredini gdje smrt nije prihvaćena, ti kao plaći i budi tužan. Unutra se osjećaj onako kako želiš a za vanjski svijet glumi.
Budi glumac u ovom svijetu. Kad si glumac nisi uznemiren, jer znaš da je to gluma. Život u cjelini je jedna psiho – drama. Budi glumac u njoj. A iznutra neka nema ega. Neka samo blaženstvo ostane.

Ne slijedi
Ljudi mogu do vrha stići i bez vodiča – nečije pomoći. Takav je put dug i mukotrpan jer nismo spremni da prihvatimo nikakvu pomoć ni vodstvo.
Ako se znamo potpuno predati onda mozemo biti potpuno sami a da nismo sami. Kada se predaš onda si predao sve mogućnosti za NE. Kakva god da je situacija više neces reći ne.

Predavanje znaci totalno DA

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 7 Odnos (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja

7 Odnos

Odnos
Odnosi sa drugim ljudima su nešto što radite a ne nešto što imate. Veza je odnos koji zahtijeva ulaganje. To je također odraz unutrašnjeg, što će reći da je osoba pored vas vaše ogledalo. Kada vas ta osoba ne poštuje, budite sigurni da ni sami sebe ne poštujujete. To se ogleda u činjenici da dozvoljavate da se tako odnose prema vama.
Ljubav je bezuvjetna. Strah je uvijek pun uvjeta. Na putu straha; ja ću te voliti ako mi dozvoliš da te kontroliram, ako budeš dobar prema meni, ako se uklopiš u moju predstavu o tebi. Jer već sam stvorio predstavu o tome kakav ti trebaš biti. Ako mi se ne sviđaš onakav kakav si, onda je bolje da budem s nekim ko je baš onakav kakav ja želim da bude.
Sebičnost, kontrola i strah će uništiti gotovo svaki odnos.

Velikodušnost, sloboda i voljenje će stvoriti najljepši odnos; ljubav vječnu.
Amen
Savršen odnos ovisi o nama. Prvi je korak da postanemo svjesni, da shvatimo kako svako sanja sopstveni san. Ako smo ovo shvatili tada možemo preuzeti odgovornost za svoju polovinu odnosa. Tako lako mogu kontrolirati svoju polovinu. Jer na meni nije da kontroliram nečije snove.

Možda ste u svoju vezu već uložili određeno vrijeme. Ako odaberete da i dalje ostanete u toj vezi, možete ipak početi ispočetka, tako što ćete svog partnera voliti i prihvatiti baš onakvog kakav jeste. Prije toga treba zavoliti i prihvatiti sebe onakvim kakav jesi. Samo ako prihvatate i volite sebe mozete biti onakvi kakvi ste, i istinski se tako ponašati. Vi ste to što jeste, i to je to. Ne trebate se pretvarati da ste drukčiji. Kada pokušavate postati ono što niste, to nikada ne može uspjeti.

Ako odlučite da budete u vezi, ne pokušavajte partnera mijenjati. On ili ona imaju pravo da budu to što jesu; pravo da budu slobodni. Kada sputavate slobodu svog partnera – u onome što on čini ili ne čini, sputavate i svoju sopstvenu.
Ovo bi isto trebalo da važi i za vas.
Kada sam iskren i kada sam onakav kakav jesam, ti si povrijeđen i ljut. I tako bojeći se tvoga suda i reakcija ja počinjem da te lažem. Inače ćeš me okriviti i kazniti.
Svi smo mi vrlo različiti od ljudi iz naše okoline, a to znači da ljudi možda ne znaju gdje su naše granice postavljene i lako mogu da ih nesvjesno pređu. Kada se to desi vi se osjećate loše. Znate da je određeno ponašanje prema vama neprihvatljivo, a kada se vaš partner tako ponaša, vi možda ne činite ništa da ga zaustavite. Ovo potiče iz straha – možda ćete ostati bez partnera. Ovo nije svjestan proces. Plašite se da ako ne postupate ovako i ne učinite partnera sretnim on će vas ostaviti.
Vi ste rođeni kao apsolutno kompletna ličnost. Svi ljubavni problemi potiču iz činjenice da ljudi misle da su kompletni samo kad nekoga vole i primaju ono što im „nedostaje”. Ovo je tragična zabluda! Kada shvatite da ste kompletni i bez partnera strah od gubitka će nestati. Ljubav shvatite samo kao jedno od zadovoljstava koje vam univerzum pruža, i dok god osjećate radost a ne strah – na pravom ste putu.
Prestanite da kontroliratete partnera i da upravljate njime.
Pronađite svoj cilj i stavite ga na prvo mjesto, mnogo ispred ljubavi.
Zašto?
Ljudi cijene samo ono što nemaju.
Ljudi se opiru svemu što ih kontrolira ili ograničava.
Ljudi će više voliti sebe nego vas ako su prinuđeni na izbor.
Neki od primjera problema u odnosima; ne želite vezu u potpunosti, ostajete u vezi iz straha da ne budete sami, bojite se da povrijedite partnera ako ga napustite, loša komunikacija ili izostanak zajedničkih ciljeva.
Jedina veza u kojoj bi trebalo da budete je ona koju zaista želite. U svakoj vezi treba u potpunosti da se ispoljite. To znači da radite ono što osjećate da vam je potrebno i da iskažete sve ono što osjećate. Ako je naprimjer prebacivanje krivice redovna pojava, tada može da se pojavi mržnja među vama. Mržnja predstavlja zbir svih pritužbi koje ste uputili partneru. Jednom, kada se čaša prepuni onda treba da je ispraznite. Na raspolaganju imate eksploziju bijesa ili tiho podbadanje. Ozlojeđenost se akumulira iz dva razloga: svaki put kad se osjetite potlačenim vi zaustite da kažete nešto a onda to ipak ne uradite. Svaki put kad izgleda da partner ima nešto da kaže, vi mu to ne dozvolite. Nepravda mora da izađe na vidjelo i da se riješi tako što će oba partnera biti zadovoljna. Ako se ovo ne desi ozlojeđenost ostaje prisutna. Situacija se riješava tako što ćete biti otvoreni. Preduzmite prvi korak. Ovo omogućava drugoj strani da vas slijedi.
Komunikacija u vezi treba da je otvorena i poštena. Treba da kažete točno ono što mislite i da budete sigurni da je vaša poruka ispravno shvaćena. Sa druge strane i vi treba da saslušate partnera i da se potrudite da ga razumijete. Ako izostane komunikacija, odnos se gasi.
Izostanak zajedničkih ciljeva za budućnost može predstavljati problem. Nije važno kakvi su ciljevi, ali neki zajednički smjer treba imati. Smjer proizilazi iz komunikacije. Bez ovoga postoji rizik da se vaši putevi kompletno razdvoje i da nikad niste na zajedničkom terenu. Razgovarajte o tome kuda idete i šta bi svako želio da radi na tom putu. Čak i kada ste na zajedničkom terenu svako mora da zadrži individualnost. Budite svjesni činjenice da svako treba da iskaže svoju suštinu i da radi nešto što samo njega zanima, inače veza počinje da zamara. I vi i partner treba da se u potpunosti izrazite na individualnim poljima. Na taj način ćete se najbolje osjećati.

Treba nauciti razliku izmedju moje, narcisoidne iskrivljene slike o nekoj osobi i njenom ponašanju i stvarne osobe, onakve kakva je neovisno od mojih interesa, potreba i strahova.
Važno je da zapamtite da niste u mogućnosti da mijenjate druge. Ono što treba uraditi je da promijenite sebe. Slično privlači slično, i kada se promijenite počet ćete da privlačite sasvim različite ljude nego što ste do sada. Šta mislite, zašto niste bili privlačni osobi koja vam se nekada jako sviđala? Niste posjedovali njene kvalitete u sebi! Ako poželite da promijenite neku partnerovu osobinu koja vam se ne svidja, budite sigurni da je ona i u vama.Ta osobina je vaš odraz u zrcalu. Veza je odraz vašeg unutrašnjeg stanja pa prestanite da krivite druge.
Da biste imali uspješnu vezu prvo treba da je ostvarite sa sobom. Kada volite sebe vi privlačite ljubav. Kada ispravite u sebi ono što ne valja istog momenta idealan partner kuca na vrata.

Kada osjetite veliku privlačnost i veliki nemir prema nekoj osobi to ne znači da ste sreli vašeg idealnog životnog partnera. To samo znači da postoji jak emocionalni pritisak prema nekom ko vam je sličan. Ovaj pritisak je siguran znak da vam se pruža prilika da nešto naučite. Što je pritisak jači to je i lekcija važnija.
Kada sretnemo pravu osobu osjetimo mir i blazenstvo.
Do tada smo u potrazi za savršenim partnerom.

Ovisnost–vezanost
’Ljubav’ kao droga – odnos u obliku konstantne ovisnosti
Ljubav nas poput droge potpuno obuzima i stvarna jaku potrebu za još.
Postajemo potpuno ovisni o ljubavi. "Šta se dešava kada ovisnik ne primi svoju dnevnu dozu ’ljubavi’?"
Odnos izmedju ljubavnika možemo promatrati kao odnos junkija i dilera. Onaj čija je potreba veća ima ulogu ovisnika, onaj čija je potreba manja, ulogu dilera. Onaj čija je potreba za ljubavlju manja, kontrolira čitav odnos. On pomalo dozira – daje ovome drugom onoliko koliko je potrebno da bi ga o – držao pod kontrolom. Ne daje mu ni manje ni više nego je potrebno. Ovaj drugi živi u strahu od toga što bi se, jednoga dana, moglo dogoditi; diler nestaje a time prestaje i dotok ’ljubavi’.
Diler koristeći ovakav odnos „snaga“ u ovoj situaciji, iskorištava ovog drugog. Poznata dinamika većine odnosa. Tu možemo vidjeti prisutnu manipulaciju.
Ovisnik misli; Što da radim ako me ostavi? Taj ga strah čini vrlo posesivnim. To je moje! On postaje ljubomoran i zahtjevan, zbog straha da neće dobiti sljedecu dozu droge. Ovaj drugi može da ga kontrolira davajući mu veću dozu, manju dozu, ili mu ju uopće neće dati. Onaj, čija je potreba veća, je potpuno bespomoćan i spreman je sve učiniti samo da se odnos odrzi.
Tu ljubav ne postoji.
Ono što mi zovemo ’ljubav’, nije ništa drugo do odnos koji je potpuno zasnovan na strahu i kontroli.
Gdje je tu poštovanje?

Ako ono što osjećaš, kada si sa tom osobom, znaš ponjeti sa sobom onda ćeš doći do točke kada ćeš se i sam moći osjećati onako kao da si i s tim nekim.

Mladi parovi, u nazočju svjedoka, daju jedno drugome velika obećanja; da će zauvijek živiti skupa, da će se uvijek voliti i poštivati jedno drugo, da će ostati zajedno i u dobru i u zlu. Zaklinju se i daju druga obećanja. Najtužnije od svega je to što oni u to, u tom trenutku, zaista vjeruju. No, nakon što se brak sklopi, nedelju – mjesec – nekoliko mjeseci poslje, obećanja ostaju neispunjena.
Ono o čemu se zaista radi je osvajanje kontrole, radi se o manipulaciji i konačnoj prevlasti. Ko će tu biti diler a ko ovisnik. Poštovanje nestaje a nastaju odbojnost, emocionalni otrovi, međusobno povređivanje koje polako raste sve dok oboje ne postanu svjesni da je ’ljubav’ nestala. Partneri ostaju i dalje zajedno zbog straha od samoće i osuda drugih.
Stari ljudi koji su proživjeli trideset, četrdeset, pedeset godina braka, kada govore o svom odnosu kažu da su svoj brak zapravo preživjeli. To znači da se jedno od njih predalo onom drugom; u izvjesnom se trenutku jedna osoba predala i pristala da trpi patnju. Onaj čija je volja jača a potreba manja, pobjeđuje u tom ratu.

Ako postanemo ovisni o nekome taj drugi postaje destruktivan.

Brak je prostitucija kaze nam Osho
Ako ljubav shvaćaš kao potrebu onda ona može postati izvor problema. Ti želiš da tvoj ljubavnik ili tvoj voljeni bude i sutra tu. Danas je bilo divno i ti se bojiš za sutra. Tako je brak postao. To je samo strah da tvoj voljeni ili ljubavnik sutra može otići – zato načini ugovor pred društvom i pred zakonom. No, to je ružno – neukusno. I nepotrebno. Načiniti od ljubavi ugovor, znači staviti zakon ispred ljubavi; staviti kolektivnu svijest ispred individualnosti i tako dobiti podršku suda, vojske, policije, vlade, da možeš svoju krletku sigurnom načiniti.

Sutra ujutro... ni'ko ne zna šta će biti. Ljubav dolazi kao dah, ona može ponovo doći, a može i da ne dođe. I ako ljubav jednoga dana iščezne, mnogi će samo zbog braka – zakona, zbog privilegija u društvu, i dalje zajedno ostati. To će većinu parova u svijetu tako do prostitucije dovesti.

Prostitucija je živiti sa ženom koju ne voliš, živiti sa muškarcem koga ne voliš, živiti s nekim zbog sigurnosti, zbog financijske potpore, živiti zajedno iz bilo kog drugog razloga do ljubavi.
Sasvim je moguće da dvoje žive svoj cijeli život zajedno. Niko ne kaže da treba da živite odvojeno ali taj život udvoje treba da bude samo iz ljubavi.

Predavanje
Nakon se predam, s nekim ili bez nekoga moja praznina ostaje ista. Ja ne mogu da biram; voliti ili ne voliti. Ako mogu, tada postoji JA, ego.
Odnos postoji u ovom dijelu naše pojave, i živi do trenutka naše predaje. Pa je predavanje najveći i najdublji odnos – a takodjer i kraj svih odnosa. Ako se predate, ostvarujete najdublji mogući međuljudski odnos. No iznad toga odnos u potpunosti nestaje.

Pojam ljubavnog odnosa
1) Ljubav čini kompleks osjećajne povezanosti: nježnost, strast, poštovanje, iskrenost, pažnja, razumijevanje, povjerenje, intelektualna kompatibilnost.

2) Sav taj kompleks osjećajne povezanosti sa čovjekom koji nas k tome i spolno privlači zovemo istinskom ljubavlju.

3) Ljubav pojačava naše spolno uzbuđenje u prisutnosti te osobe, a opće ponašanje prema njoj oslobađa od vulgarnosti ustupajući mjesto plemenitim osećanjima.

4) Spolna ljubav - prava i potpuna - nužno nosi u sebi i odanost voljenoj osobi.

5) Istinska ljubav ne može postojati ako odnos prema voljenoj osobi ne sadrži i poštovanje tog čovjeka.

6) Poštovanje je priznanje čovjekove ličnosti, ljudske individualnosti i različitosti, u vidu obzirnosti prema voljenoj osobi te suzdržavanja od: potcjenjivanja njenih sposobnosti i shvaćanja, davanja pogrdnih imena "voljenoj osobi" i od bilo kakvih drugih oblika agresivnosti prema njoj.

7) Na poštovanje voljenog bića direktno se nadovezuje zauzimanjem ravnopravnog stava prema njemu.

8 ) Voljena osoba ne može se smatrati ni u čemu "vlasništvom", dakle objektom umjesto subjektom ljubavne stvarnosti.

9) Za ljubav je karakteristično da je postojana i individualna, veže se uz određenu osobu i ostaje joj vjerna.

10) Bitan sadržaj ljubavi je povjerenje među ljudima koji se vole.

11) Uzajamno povjerenje omogućava im da se jedno drugom potpuno otvore: da iznose svoje misli, skrivene želje, pokažu osjećanja, vrline i slabosti, povjere sve svoje radosti i razočaranja, uspjehe i neuspjehe, sve svoje doživljaje, zamisli i dileme.

12) Ljubavni odnos koji se zasniva isključivo na osjećajnoj povezanosti s partnerom, bez spolnih želja prema njemu nazivamo platonskom ljubavlju.

13) Pravo prijateljstvo je osjećajni odnos između dva čoveka koji isključuje svaki seksualni interes među njima.

14) Spolno ponašanje čoveka čine tri osnovna stava: stav prema spolnosti uopce, zatim prema vlastitoj spolnoj ulozi, te stav prema suprotnom/istom spolu.

Postoji jedan test o (ne)uspješnosti odnosa; potrebno je živiti skupa i ako POTPUNO IZOSTANE osjećaj da vam ovaj drugi smeta, onda ste uspjeli. Čovjek se u prisustvu onog drugog osjeća opušteno. Kao da ovog drugog tu ni nema. Osjećaj je isti kao kada je i sam. Prisustvo drugoga ga ne smeta i ne sputava nego mu zajedništvo životne trenutke čini ugodnijim i ljepšim.

Tako bi to zapravo trebalo biti. Da jedan drugog stimuliramo, motiviramo, inspiriramo, razumijemo, nadopunjujemo, uvažavamo i podržavamo.

Nekoga ostaviti u miru, kada ovaj ima potrebu biti sa samim sobom, je također umijeće. Ne moramo uvijek očekivati i tražiti pažnju. Možemo ju, kada nas zatraže, i dati. Jednostavno tu biti.

Ljubav je velikodušna. Strah je sebičan; uvijek je riječ o meni. Sebičnost zatvara sva vrata.

Na putu ljubavi daji više nego što uzimaš. No, voli i cijeni sebe i ne daj sebičnjacima da te iskorištavaju. Ne želi osvetu ali budi jasan. Možeš naprimjer reći; "Ne volim kada me iskorištavaš, kada me ne poštuješ, kada si neuljudan prema meni. Ne želim da me itko zlostavlja ni verbalno ni emocionalno ni fizički. Neću stalno da slušam kako galamiš.
To je ljubav prema samom sebi.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 8 Sloboda-ovdje i sad (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

8 Sloboda-ovdje i sad

Lanci i kako ih se osloboditi
Lanci prošlosti
Prvi lanac koji nas sprečava da budemo slobodni su ružna iskustva iz prošlosti.
Kako raskinuti lance? Kako opet postati slobodan? Potrebni su nam Vjera i zahvalnost.
Gospode – možeš da se obratiš univerzumu– teško je, ali vjerujem i od srca prihvaćam da je to bila tvoja volja i da se sve to desilo za moje dobro. Čak i ako to dobro (još) ne vidim, znam da ono–dobro postoji za mene.
Učini ovo nježno, bez gorčine, bez primoravanja sebe. Može se desiti da se naljutiš. U redu. I na taj se način moliš. Gospod će biti zahvalan tvom poštenju i iskrenošću. Nastavi potom nekog drugog dana.

Ova vjezba traži puno vremena jer se sloboda ne osvaja preko noći.
Više sam puta iskusio patnju i bol i pitao sam Ga; Zašto mi to radiš?
Jedna moja mala opaska; ne želim puno mijenjati citate kad ih prepisujem iz poštovanja prema autoru no ovdje bi' umjesto Ga stavio Boga a u rečenici ispod umjesto On bi' napisao život. Jer meni su zapravo; život, Bog, univerzum, priroda ... sinonimi. Sada nastavak.
Negdje duboko u sebi sam vjerovao da On ima svoje više raloge za scenarij koji mi se dogadjao. Nisam imao dovoljno vjere da bih po – vjerovao da mi ne daje nešto – nekoga samo zato jer za mene priprema nešto bolje. Nakon izvjesnog vremena sam otkrio razlog a poslje je uslijedilo i ono bolje – prije pripremano za mene. Unatoč ovom sa – znanju mi se opet dogadjaju patnje i sumnje.
Sumnja; vrlo destruktivan način razmišljanja koji može sve pokvariti.
Opet ja-Davor; imao sam jednog vrućeg ljeta početkom ovog stoljeća iskustvo. Jako. Toliko da te promjeni-pogled na svijet pa i život. Mudraci i vjerski-duhovni ljudi kažu da su takva iskustva-NAŽALOST neponovljiva. I pošto ne traju dugo-prestanu, onda čovjek zaboravlja. Iskustvo samo nikada zaboraviti neću niti osjećaj koji sam tada imao! No vjeru-povjerenje u "više" zaboravljam. Ovdje navodim-pišem o prepuštanju. Tada sam naučio da se jedino moguće prepustiti odnosno pustiti da (nas) vodi. Nema smisla da vam dalje natucam o tome jer će vas samo zbuniti. Možda jednog dana to iskustvo podijelim s vama. Ne iskustvo samo jer je skoro pa nemoguce to prenijeti ikome. Ali poučak možda. Povratak štivu;

Kada osjetiš srcem i kažeš da stvarno vjeruješ kako je sve, što se događa, za tvoje dobro-vidi sufizam-Rumi i njegove citate, tada možeš i da zahvališ Bogu.
Gospode vjerujem da upravljaš mojom budućnošću, učinit ću sve što je u mojoj moći da ostvarim svoje snove, ali rezultat prepuštam tebi.

Drugi lanac kojim smo okovani iznutra su dobra iskustva iz prošlosti. Tako je lijepo vraćati se na njih u sjećanju i hraniti se njima. Tako postajemo žrtvom kronične bolesti zvane nostalgija. Prestajemo živjeti. Napuštamo sadašnjost.
Postajemo regresivni.
Predpostavimo da si dozivio neko lijepo iskustvo s nekom dragom osobom. Naprimjer izašli ste zajedno na večeru. To lijepo iskustvo nosiš sa sobom dok si sa tom osobom. Jednog dana kažeš; Nije vise lijepo kao nekad. Šta činiš? Jednim iskustvom iz prošlosti uništavaš sadašnjost. To te iskustvo sputava. Postaješ manje slobodan, manje živ.

Naša je nesreća izazvana onim što dodajemo stvarnosti.

Lanci međusobne ovisnosti
Kako se osloboditi?
Postoji jedan metod koji može biti vrlo bolan. Iznjeti novi život na svjetlo dana može duboko da povrijedi.

Vježba: Razmisli o osobama koje si nekada volio i koje sada nisu više s tobom, jer su se udaljile ili više nisu žive. Razgovaraj sa svakom od njih i reci im:
Zahvalan sam ti što si ušao u moj život! Uvijek ću te voliti!
A sad moram da idem.
Zbogom!
Ako se vežem za tebe, neću naučiti da volim sadašnjost, niti ću naučiti da volim osobe sa kojima sam sada.
Zbogom!

Mnogi ljudi nikad nisu zaista živili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato što iza sebe nisu ostavili mladost.
Kraj života je tek početak. Ono najbolje tek dolazi.

Drugi nevidljivi lanci
Nekada nekom (pri)dajemo moć da odlučuje o našem raspoloženju; da li ću biti tužan ili radostan.
Želimo da posjedujemo stvari ili osobe, i da se nikad od njih ne odvojimo. Postajemo ovisni i gubimo slobodu. Istovremeno, drugima ne dopuštamo da budu slobodni, krademo njihovu slobodu.

Vježba/ za oslobađanje srca od ovisnosti;
Misli na neku osobu za koju si toliko vezan da ne možeš bez nje. Razgovaraj u mislima s tom osobom, zamisli ju kako sjedi pred tobom. Obrati joj se spontano, od srca. Reci toj osobi koliko ti znači a zatim dodaj ovo (u početku ti se ovo može činiti bolno – ako previše boli prekini vježbu i nastavi drugi put);
Puno te volim i jako mi je stalo do tebe, ali ti nisi moj život. Predamnom je život, trebam ostvariti svoju sudbinu, različitu od tvoje.
Možda zvuči okrutno, no život nije uvijek lak.

Ovdje i sada
Život nije sutra, život je sada. Ljubav nije sutra, ljubav je sada. Ako živiš u sada, prosvijetljen si.

Ne treba se pitati o putu. Treba samo putovati. Put nije gotov, nije utaban. Put se stvara kroz putovanje. U trenutku kad počne putovanje – počinje i put. Postoji ona izreka; Ne radi se o odredištu nego o putu.

Živiti svaki trenutak živim životom
Živimo u kulturi budućnosti, kulturi sutrašnjice. Sutra ću biti sretan. Sutra ću živiti. Živit ću kad upišem studij, kad odslužim vojsku, kad se oženim. Kada se oženimo i dobijemo djecu onda govorimo; živit ću kad djeca odrastu. Kada djeca odrastu …

Ispitaj svoje misli i vidjet ćeš da su najčešće okrenute prošlosti ili budućnosti. Postani svijestan koliko malo živiš u sadašnjosti.

Prošlost je teret. Beskorisna je jer je više nema i treba je se riješiti.
I kad god nešto poželiš, sa tom željom i budućnost ulazi u tebe. A to nije ništa do projekcija iz prošlosti. Kad god je tu budućnost to je samo modificirano poznato. To nikada nije nešto nepoznato. Kako ćeš želiti nepoznato. Mozes zeliti moć, sex … jer to poznaješ.

Nirvana kao i Mokša – oslobođenje, se dešava samo čovjeku koji je bezželjan. A bezželjnost znači živiti u sadašnjem trenutku.

Sad nije dio vremena; sad je bezvremeno i vječno. Vrijeme se javlja samo kad razmišljaš u terminima prošlosti i budućnosti.

Ne želiti ne znači potiskivati – ubijati želje. Ovo treba dobro razumjeti. To nije stvar ubijanja već preobražaja želje. Tako čovjek čije se želje tiču ovdje i sada, kada jede, makar i najjednostavniju hranu, uživa dok jede.
Bezželjan ipak uživaj u svakoj željenoj situaciji koja dođe. No ne traži unaprijed, ne zahtjevaj, ne misli o želji. Ne planiraj. Nemoj živiti kroz misao – živi kroz potpunost.

Kad jede, čovjek koji živi u budućnosti samo ubacuje hranu unutra. On ne misli o jelu nego o budućnosti. On živi u ambiciji. Takav čovjek ne može dobro jesti. On misli šta će sutra jesti. I svako sutra postaje danas – i tako će on protračiti cijeli život.

Budućnost je samo kreacija uma – prazni ništavni san.

Zamisli da sjediš u nekoj sali i slušaš koncert. Sjetiš se da nisi zaključao auto. Počinješ se živcirati. Nezgodno ti je da ustaješ i odeš do auta, ali ne možeš više da se usredsrediš na muziku. Ovo je primjer načina na koji živi većina ljudi.

Još jedan primjer; Jedna grupa turista putuje kroz čarobne pejzaže. Zastori na vagonu su spušteni, tako da niko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se međusobno takmiče ko je ljepsi, talentiraniji, ko više zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.

Onaj koji živi sad, on potpuno živi. On nije podijeljen. Kad vodi ljubav on je potpuno u tome. Kad se kreće, samo pokret postoji, ne i onaj koji se pokreće. Kas slušaš, samo slušanje postoji, slušaoca nema.
Buda; Kada udišete, budite svjesni činjenice da udišete. A kada izdišete, budite svjesni činjenice da izdišete.

Živiti ne znači raditi za vladu, ili postati veliki poduzetnik, ili činiti velika djela milosrđa. To nije život. Živjeti znači odbaciti sve prepreke i živiti u svježini sadašnjeg trenutka. “Ptice nebeske… niti siju niti žanju” – to je život.
Ili kako nam o umjetnosti življenja kaže Osho; grijeh je ne uživati u životu!

Da li si čuo vatrene žabice vani? Jesi li ikada razmišljao zašto se u svim kulturama, svim društvima, svugdje u svijetu, za slavlje ostavlja svega nekoliko dana? Tih nekoliko dana slavlja je kompenzacija – jer su sva društva oduzela svaki razlog za slavlje u tvom životu, a ako ti se ne bi ništa dalo kao kompenzacija za to, tvoj život bi mogao biti opasan za tu kulturu.
Svaka kultura će ti dati nešto u ime kompenzacije kako se ne bi osjećao sasvim izgubljen i bijedan, tužan. No, ta kompenzacija je lažna. Sva ta svjetla i vatrene žabice ne mogu te učiniti veselim. To je samo za djecu. Ali, u tvom unutarnjem svijetu moglo bi biti nastavljeno sa svjetlom, pjesmom i veseljem.
Uvijek se sjeti da društvo nastoji da ti pruži nešto u ime kompenzacije kada osjeti da potisnuti dio tvog bića može izazvati eksploziju u najopasnijoj situaciji. Društvo tada pronađe nešto što ti može prijati i dopusti da to ispoljiš ali to nije istinsko slavlje. Pravo slavlje će doći iz tvog života u tvoj život. Istinsko slavlje neće ovisiti o kalendaru i određenom danu.
Ili je lažno tvoje stanje ili je laž taj određeni dan – oboje ne mogu biti istina. I kada taj određeni dan prođe, ti se ponovo vraćaš u svoj mračni život, svi se vraćaju svojoj bijedi, svojoj tjeskobi.
Čud(n)o, čitave godine živiš u bijedi, a potom iznenada jednog određenog dana, izađeš iz jadnog stanja i počneš da plešeš.
Ucini da tvoj Život bude stalno slavlje, festival svjetla tokom čitave godine. Samo tada ti možeš rasti, cvjetati.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 9 Radost, sreća i mir (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

9 Radost, sreća i mir

Čovjek je rođen da ostvari život, ali sve ovisi o njemu. On može i da promaši život. On može i disati, može i jesti, može i ostariti, može ići prema grobu – ali to nije i život. To je samo gradacija smrti: od kolijevke pa do groba, sedamdesetogodišnja gradacija smrti.

I pošto milioni ljudi oko tebe žive tom gradacijom smrti, laganom smrću, ti također počinješ oponašati taj način. Djeca uče sve od onih koji su oko njih.

Misli o svom životu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesvjesno, nisi ponašao na osnovu onoga što drugi misle, osjećaju ili govore o tebi? Tvoji su koraci kontrolirani; krećeš se kao marioneta. Pogledaj oko sebe. Nalaziš li nekoga ko je slobodan od ovih svjetovnih osjećanja? Ili nalazis osobe okovane takvim osjećanjima, koje vode potpuno isprazan život, bez duše. Osvojile su svijet ali su izgubile dušu.

Metanoja pokajanje, jer je carstvo božje ovdje i sada
Pokajanje ne znači oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znači vidjenje svega na potpuno nov način, znači promjenu ideja, preobražaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nešto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude. Mi ne vjerujemo u objektivne stvari nego u naše ideje o njima.
Naša je nesreća izazvana onim što dodajemo stvarnosti.

Dalaj Lama nam kaže da je bol sastavni dio života. I da s tom činjenicom treba živjeti. Ključ je u bezpogovornom prihvaćanju svih životnih situacija onakvim kave jesu.
Svatko dostiže znanje kroz patnju.


Radost i sreća
Stvori posljedicu i uzrok će ju pratiti
Tišina i mir

Ako ne zahtijevaš – ideš u prosvjećenje.

Prije prosvjetljenja često sam osjećao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjećam tugu.

Ako su ptice sretne onda i mi možemo biti sretni, jer dostupan nam je isti izvor sreće. No mi smo stvorili barijere, blokirali smo izvor. Ako je drveće tako bezbrižno zašto onda mi ne bismo mogli biti takvi? Ista snaga teče kroz drvo i kroz nas.

Preobrazi male stvari u slavlje.
Naprimjer, u Japanu imaju ceremoniju ispijanja čaja. U svakom zen samostanu i svakom domu koji si to može priuštiti, postoji mali hram za ispijanje čaja. Tako čaj ne biva nešto uobičajeno, svakodnevno – oni to preobraze u slavlje.

Treba, kako nas savjetuje Dalaj Lama, znati praviti razliku između užitaka i iskustava koji nas čine sretnim. Odnosno pomisli prije nego uradiš nešto – što je za tebe čisti užitak – da li ćeš se, nakon tog užitka, osjećati sretnim?

Naša sreća nikada nije posljedica nečega. Istinska sreća nema uzroka, nije ničim uvjetovana. Ako te neko učini sretnim ili si zadovoljan svojim poslom, to nije prava sreća, već ostvarenje određene želje. Tako se osjećamo sretnim ili zadovoljnim onda kada postignemo neki cilj. Kada završimo neki zadatak ili riješimo neki problem.

Kada ti ništa, izvan tebe samog, ne može naškoditi, nijedna osoba, nikakav događaj, ništa, tek tada si sretan.

Šta treba učiniti da bismo bili sretni?
Ništa! Nista ne treba činiti. Potrebno se samo distancirati od iluzija.

Pogrešno je vjerovanje da se sreća nalazi izvan nas. U spoljnom svijetu, drugim ljudima; “promijenit ću posao pa ću biti sretniji, promijenit ću grad – zemlju, brak” … Ljudi misle da će ih novac, moć, ugled učiniti sretnima. Radost i sreća se ne nalaze u spoljnom svijetu.

Mnogi nisu sretni zato što postavljaju uslove sopstvenoj sreći. Ako ne dobijem, ne ostvarim ovo ili ono, odbijam bilo kakvu sreću. Ako ne dobijem onu-onog, ili se ne dogodi ono, sreća mi nije važna.
Oslobodimo se ove iluzije i to će nam promijeniti život.

Kada će se to, nakon dugog čekanja, dogoditi? Jedna godina je izgubljena, dvije, tri godine su prošle, a ja samo čekam i ništa se ne događa. Ako tako kalkuliraš, tada gubiš vrijeme

Kako sam sretan!
Kako sam zahvalan za sve ovo!
Sve je u redu!

Nemoguće je biti istinski zahvalan a ne biti sretan.

Kad shvatimo da nas niko drugi, osim nas samih, ne može učiniti sretnim i da je sreća posljedica ljubavi koju osjecamo u sebi, ovladat cemo umijećem ljubavi.

Stvori posljedicu i uzrok će ju pratiti
Uzrok i posljedica, jedan od osnovnih zakona nauke. Duhovnost zna za jedan drugi zakon koji je dublji od prvog. On ce nam izgledati apsurdan.
Zakon glasi; stvori posljedicu i uzrok će ju pratiti!
Postoje situacije u kojima se osjećamo ugodno. Došao je ljubljeni. Situacija je uzrok – osjećamo sreću. Sreća je posljedica. Dolazak ljubljenog je uzrok.
Stvori posljedicu i uzrok će ju pratiti.
Dakle stvori posljedicu – budi sretan i dragi/a će doći, stvori posljedicu i uzrok će se pojaviti.
Lakše je stvoriti posljedicu nego uzrok jer posljedica potpuno ovisi o meni a uzrok ne.

Zakon kaze; BUDI SRETAN I DRAGI CE DOCI.

Budi sretan i sve će doci.

Isus je, drugim riječima, rekao istu stvar; Prvo tražite Kraljevstvo Božje i sve ostalo bit će vam dato. Kraljevstvo Bozje je kraj, posljedica. Prvo trazite kraj – ovdje kraj označava rezultat, posljedicu – i uspjeh ce se pojaviti sam od sebe.
To nije da ti samo staviš sjeme u zemlju i da drvo slijedi – neka bude drvo i iz njega milijun sjemenki. Ako je iza uzroka poljedica, iza posljedice je opet uzrok. To je lanac.

I onda sve to postaje krug.

Lakse je stvoriti posljedicu. Posljedica, za razliku od uzroka, potpuno zavisi od nas. Sve to izgleda kao magija. Zakon magije. Duhovnost jeste magija. Treba spoznati tajne magije.

Pokušaj; stvori posljedicu i vidi šta se dešava. I ne čekaj na uzroke, oni će doći. Odaberi sreću i bit ćeš sretan. Energija života ima svoje zakone i načine rada – ako nešto radiš u potpunosti, to postaje realno.

Želim svim onima koji su bolesni brzo ozdravljenje. Mislim da neka razmišljanja u ovoj knjizi ne vrijede za ljude koji su teško bolesni. Takvima se ujedno i ispričavam jer neka razmišljanja iz priručnika u takvom kontekstu zvuče apsurdno odnosno glupo i neprihvatljivo. I nadam se da im tekstovi i kao takvi neće odmoći u njihovoj situaciji.

Sreća dolazi i odlazi, nesreća dolazi i odlazi. Stoga, zašto biti u žurbi? Ljutnja će doći, onda će proći. Isto crvenilo koje je obilježavalo ljutnju sada je određeni sjaj, ljepota na tvom licu, u tvojim očima. Sada izađi van: došlo je vrijeme za pokazivanje.

Ne forsiraj pozitivno, sačekaj da pozitivno dođe samo od sebe. To je tajna.
Pokazuj se kada si dobar. Podijeli to sa drugim. Sve što dođe negativno neka bude samo tvoje. Sve što je pozitivno podijeli. Obično ljudi dijele svoje negativne emocije, oni ne žele da dijele svoje pozitivno. Kada su sretni oni to ne žele da podijele. Ili to rade rezervirano, ekonomično. Kada nisu sretni spremni su to podijeliti.
Treba znati dijeliti dobro. Tako ljubav i dobrota teku nalik rijeci.

Borhesova izjava:
Daj to što je sveto psima,
Baci te bisere pred svinje.
Za ono zašto je nužno davati.

Čuli smo drugačije: Ne bacaj bisere pred svinje, jer te neće razumjeti.
No stvar nije u tome što ti daješ – bisere, svetinje, ljubav – ni to kome ti daješ, u tome nije stvar. Stvar je u tome da ti daješ. Kada imaš, ti daj.

Plaći i plakat ćeš sam. Smij se i cijeli će se svijet smijati s tobom!

Tišina i mir
Meditacija može donijeti mir – jer smetljište znanja je nestalo. Mišljenja, koja su dio znanja, su nestala. Iznenađujuća tišina se rađa.
Proroci starog Istoka su bili svi saglasni u tome da se sva umjetnost – muzika, poezija, ples, slikarstvo, kiparstvo – rađa iz meditacije. U trenutku tišine odnosno praznine. Lucidnom trenutku ne – mišljenja. U stanjima sličnim snu. To su znali i Ainstajn i Tesla i ostali geniji.
Započni meditirati i stvari će početi rasti u tebi – tišina, mir, blaženstvo, osjećajnost. I što god da izađe iz meditacije, pokušaj da to ispoljiš u životu. Dijeli to sa nekim, jer sve što podijeliš sa bližnjima brže se razvija.

Ako nekom prilikom budeš ušao u hram Gautam Bude ili Mahavire, samo sjedni u tišini i promatraj statue, jer su te statue urađene u meditativnom stanju i kada ih promatraš dospijevaš u tišinu.
Spoljašnje je nevažno, unutarnje je ono što zavrijeđuje našu pažnju. Neko je mlad, a neko je star, neko je crn, neko je bijel, neko je muškarac, a neko je žena – to sve nije važno; ono što je važno jeste da iznutra postoji jedan ocean tišine.
U takvom stanju tišine tijelo nalazi određeni položaj. Ti to možeš primjetiti samo ako si budan. Kad si ljut, da li tada promatraš? Tvoje tijelo tada zauzima sasvim određen položaj. U ljutnji ti ne možeš držati svoje šake otvorenim – to su pesnice. U ljutnji se ne možeš osmjehivati. Sa određenim emocijama tijelo zauzima određene položaje.
Zato su te statue sačinjene na taj način da ako sjediš u tišini i promatraš ih, a potom zatvoriš oči, iznenada se u tvoje tijelo useli dojam sjenke negativa tih statua i ti se počinješ osjećati kako se nikad do tada osjećao nisi. Te statue i hramovi nisu građeni za Božju službu, oni su namjenjeni za one koji tu mogu nešto da iskuse. Oni su naučne laboratorije. One nemaju ništa sa religijom. Određena tajna nauka je bila korišćena vjekovima tako da bi nove generacije mogle doći u kontakt sa iskustvom starijih generacija – ne kroz knjige, ne kroz riječi, već nečim što prodire dublje – kroz tišinu, kroz meditaciju, kroz mir.

Kako tvoja tišina raste, kako tvoja ljubav raste, ti počinješ život doživljavati kao ples iz trenutka u trenutak, kao radost, slavlje i tvoja ljubaznost raste.

Pokušajte ovo, sjedite ispod drveta i potpuno zaboravite na sebe. Neka samo drvo ostane. To se desilo Boedhi ispod Bodhi drveta. On nije Bio; u tom se casu sve dogodilo. Samo je Bodhi drvo ostalo.
Pronadji trenutak kada Nisi. Ti trenuci nepostojanja su trenuci kada ćeš po prvi put zaista Biti.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 10 LJubav (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

10 LJubav

Hocete da volite druge? Neka umre vaša potreba za njima!

Šta jeste i šta nije ljubav?
Mislí na nekoga čije ti je prihvaćanje neophodno u životu, nekoga od koga tražiš podršku. Nekoga ko ti je potreban da umanji patnju usamljenosti.
Pokušaj da shvatiš kako si u dodiru s tom osobom izgubio slobodu. Ti nisi slobodan. Ne usuđuješ se da budeš ono što jesi.

No ako si potpuno slobodan; ne moraš nikoga okrivljavati, ne tražiš više ništa ni od koga. Neuzvračenost te ne žalosti.

Kada više ne moraš da se braniš od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavaš. Niti da daješ objašnjenja. Ne moraš više ni na koga da ostavljaš utisak. Šta god da se priča o tebi, te ne uznemirava. Ne baviš se time.
Tada se rađa ljubav.

Šta nije ljubav?
Privlačnost je slijepa. Osjećaš da te privlači neko ili nešto. Ako se prepustiš privlačnosti, uslijedit će užitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da će ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.

Kad ovisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je loše.
Često možemo vidjeti dvije osobe koje ovise jedna od druge, dvije nedovršene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav?
Ne možemo govoriti o ljubavi ako ona služi da usamljenost učini podnošljivom.

Kada se osjećamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upuštamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u nečiji zagrljaj.
Usamljenost ne može biti izliječena kontaktom sa drugim bićima, već samo kontaktom sa stvarnošću odnosno sa svojim unutarnjim Bičem.

Kada se suočimo sa usamljenošću, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Ono što tražiš već je u tebi. Ako ozbiljno pristupiš svemu što se nalazi u tvojoj duši, nestat će sve ono od čega bježiš a izronit će ono što tražiš.

Ako ostvarim kontakt sa nečijim centrom-dušom onda će nastati vječna ljubav koja se nikad prekinut neće. Ako se prekine onda to nije to – onda je to bilo samo poznanstvo.

Želja i patnja
Ljubav nije želja. Želja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo želju, ukidamo patnju.

Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na Očekivanjima, Ubjeđivanju i Potrebama ne traju dugo; Puno očekujem od tebe. Bolje nemoj da me razočaraš. I obrnuto; Ti puno očekuješ od mene. Ne želim da te razočaram. Potreban sam ti. Potreban-na si mi. Potrebno mi je da nađem svoju sreću u tebi. Potrebno je da nađeš svoju sreću u meni. Tu počinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe.

Tamo gdje je prisutna ova vrsta želje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono čega se bojimo.

Prava ljubav uvijek eliminira strah.
Kada je to samo želja kamuflirana ljubavlju, često se ispolji strah.

Stvarni neprijatelj ljubavi
Umjesto straha, živi ljubav; oni su krajnje suprotni. Ljudi obično misle da su ljubav i mržnja suprotni; to je pogrešno, oni nisu suprotni. Ljubav i mržnja su ista energija, ljubav/mržnja je jedna ista energija. Ljubav može postati mržnja, mržnja može postati ljubav: oni su promjenjivi. Stoga oni nisu suprotni, oni se dopunjuju.
Ustvari, mi volimo i mrzimo jednu istu osobu: to uvijek ide zajedno. Oni nisu neprijatelji, oni su prijatelji.

Stvarna suprotnost postoji između ljubavi i straha. Oni nisu nikada zajedno; ako si previše prožet strahom, ljubav nestaje. Strah ne može biti promijenjen u ljubav, ljubav ne može biti pretočena u strah: oni nisu dopunjivi.

Samo te ljubav može učiniti bogatim. Strah oduzima, paralizira, i što si više blokiran, više u strahu, to si više u začaranom krugu. Ljubav ti daje krila, to ti pomaže da se opustiš u životu, to ti daje hrabrost da iskusiš život na različite načine. Ona ti dopušta širinu života, život je multidimenzionalan. To je čitava duga, sve boje života. Zato treba odbaciti strah i zamijeniti ga ljubavlju.

I razmišljaj o nebu, prostranstvu; misli o slobodi, beskraju. Ne razmišljaj o malim, trivijalnim stvarima. Ljubav nikad ne misli o malim stvarima, strah je uvijek sa trivijalijama. Ljubav je spremna da žrtvuje sve; ljubav samo misli o prostranstvu. Ona je uvijek u traganju za nepoznatim.

Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja čini da svoje potrebe projiciram na drugoga.

Ljubav znači bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji očekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim?

Mi u drugom tražimo određenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Slikom o odnosu kao takvom? Zapravo nam se sviđa sama ideja o vezi. Taj osjecaj da sam s nekim. Mi smo u vezi. Kada izađemo van onda nas dozivljavaju kao par. Kako je dobro imati nekoga. To je ujedno i potvrda da vrijedim, da sam društveno priznat, i da sam nekome potreban … Sve je to koncept razmišljanje koje vodi vezi ali ne i ljubavnoj vezi.
Suštinskoj ćemo se razlici vratiti poslje.

Kada mi nakon svađe kažeš; Žao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja ničega ne bih sjećao. To mistici zovu pročišćenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, već se treba riješiti svih emocija. Izliječiti se od patnje.

Odbacimo sentimente. Za sta su nam oni potrebni? Za kreiranje drame u umu i odnosima. Kreiranje patnje.

Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.
Ljubav ne mozemo definirati. To je jedna od nedefiniranih stvari, nalik ptici, smrti, Bogu, meditaciji.
Meditacija je ulazak u besmrtnost, ulazak u vječnost, ulazak u blaženstvo.

Prekinite s odnosima
Odnos postoji kad ste dva, podijeljeni. Tako odnos zapravo i nije odnos nego separacija, razdvojenost. Gdje god postoji odnos postoji i separacija. U odnosu uvijek ostajete razdvojeni, a u razdvojenosti je uvijek pristutna manipulacija.

Budi u odnosu – vezi, ali i pored veze ostani sam.
Ako mozes raditi na sebi kroz odnos – divno. Ako ne onda to radi kroz samoću – meditaciju.

Mi od ljubavi stvaramo odnos i tim je ljubav osuđena na smrt. U ljubavi ne smije biti odnosa. Vi trebate postati jedno s ljubljenim i dati mu priliku da bude jedno s vama. To treba biti stapanje – samo tako sukobljavanje prestaje. Inače je to odnos u kome su prisutni; posjedovanje, gospodarenje, manipulacija i eksploatacija. Sve su to radnje ega.

Prekinite sa odnosima. Velik ste dio života proveli u odnosima, sad sa ovim sad sa onim. I dovoljno ste patili. I previše. Patili ste više nego zaslužujete. Sve to zbog krive koncepcije odnosa.
Pogrešan concept je; prvo trebaš biti svoj i tek nakon toga možeš biti u odnosu s nekim. Iz krivo postavljenih odnosa potiču sve napetosti, svi sukobi i sva nasilja.

Sartr je rekao; Pakao su drugi. Zapravo pakao nisu drugi nego vaš ego. Kada u odnosu uspijete da nestanete, pakao nestaje. Tada ste preobraženi i ušli ste u raj.
Adam i Eva su izbačeni iz raja jer su jeli zabranjeno voće sa drveta znanja. Zašto je voće sa drveta znanja bilo zabranjeno? Zato što sa znanjem dolazi ego.

Hoćeš da volis druge? Umri za njih. Neka umre tvoja potreba za njima.

Đubran; Besjeda ljubavi
Gdje si brate moj? Ti si sveprisutan i Bogomdan, ti si svevremen jer si moćniji od vremena. Pamtiš li noći kada smo zajedno bili? Pamtiš li dan kada smo sjedili u sjenci granja što nas je okruživalo od ljudi nas zaklanjajući, kao što grudi svete tajne srca zaklanjaju? Pamtiš li kada smo glavu na glavu naslanjali. Pamtiš li trenutak kad ti dođoh da se oprostimo, a ti me zagrli i poljubi poljupcem koji mi kaza da sa usana dolaze nebeske tajne ljudskim jezikom neizrecive, poljupcem koji mi uzdahe izmami. Ti su uzdasi prije nas u carstvo duša odletjeli objavljujuci uzvišenost nasih duša, i tamo će ostati dok se ne spojimo u vječnosti.
Tijela imaju sitne ciljeve, ona se rastaju zbog svjetovnih stvari i razilaze se zbog ovozemnih želja. Dotle su spokojne duše u trajnom zagrljaju ljubavi, sve do smrti koja ih Bogu odvodi.
Idi, dragi. Život je za tebe odlučio i pokoran mu budi. Ja sam za tebe neodvojivo vezan ljubavlju i sjećanje na te je za mene trajna blagoslovljena svetkovina. Sjećaš li se kad smo jedno drugom lice gledali? Znas li da su mi tvoji pogledi govorili da mi nisi došao iz samilosti?
Gje li si sada druže moj. Da li čuješ za morem moj plač i ridanje, da li vidiš moju nemoć i poniženje, da li su ti znani moja postojanost i strpljenje? Čežnja mi je osušila usne koje bjehu tvojim poljupcima osvježene. Zar se zrakom ne može prenijeti dahtanje bolnog samrtnika? Zar među dušama nema tajne veze da bi prenosila jadanje klonulog ljubavnika.
Gje si živote moj? Mene je, evo, tama prigrlila i tuga me savladala. Osmjehni se u eter – ja cu oživjeti. Izdiši u eter – ja ću uskrsnuti. O, kako je ljubav veličanstvena i koliko sam ja ništavan.

Ljubav postaje velika samo poslje rastanka. Čovjek uživa plodove ljubavi poslje mučnog rastanka, gorkog čekanja i pustog očajanja.
Gje si, dragi, gdje si?
Uzvišene i prevashodne istine ne priopćavaju se riječima, već se one odlučuju da u tišini među dušama kolaju.
Ja znam da rastanak ne može duše razdvojiti.

Želio bih, dragi moj, da život što je predamnom bude veličanstven i lijep. Život u kome ću se brinuti o ljudima, poštivati ih i voljeti. Takav je zivot već počeo kada sam tebe sreo. Vjerujem da ti možeš pokrenuti snagu koju je gospod u meni stvorio, a koja će velika djela činiti. Mi smo saučesnici u tugovanju i radovanju. Pamtim te u vrijeme odsustva i radosno dočekujem u povratku.
Kome se ovdje pisac obraća?

Vježba/ Misli na nekog koga duboko voliš. Zamisli da sjedi ispred tebe, da govoriš s tom osobom. Reci koliko ti znači to što je ušla u tvoj život. Dok ovo činiš, postani svjestan onoga što osjećaš. Kada osjetis ushićenje i toplinu koju donosi ova vježba, pređi na sljedeću.

Misli na nekog koga voliš i ko te voli. Ako ga pažljivo promatraš, naći ćeš mane. One ne umanjuju ljubav prema toj osobi i ne sprečavaju te da voliš svo dobro u njoj. Kao Isus.
(ovo pomaže da prihvatimo nekoga s njegovim manama)

’Simptomi’ istinske ljubavi prema drugoj osobi;
Ja od tebe ne tražim ništa; ne osjećam potrebu da se ti brineš o meni; ne krivim tebe za svoje neuspjehe niti te opterećujem svojim problemima. Poštujem tvoje mišljenje i tvoja osjećanja.
Ti me ne sputavaš, ni malo i nikad mi ne smetaš. Ne osjećam ljubomoru kada si s nekim drugim ...
Kad ovo postignemo onda ćemo biti sretni u pravoj ljubavi!

Kada nam je dobro s nekim onda nam sve ide. Stvari sjedaju na svoje mjesto. Sve štima. Osjećamo se dobro u svojoj koži. Uvijek smo nasmijani. I pošto smo sretni onda smo i dobronamjerni. Tada smo i uspješni.
Ljubav je uvijek dobronamjerna! I ta nas dobrota čini širokogrudnim i sva nam se vrata otvaraju.

"Zavedi mi um i imaš moje tijelo, pronađi mi dušu i imaš me zauvijek." Dostojevski

Sto nam o ljubavi kaže Osho;
Ljubav je susretanje života i smrti. Ako ne spoznaš ljubav, ti si promašio život. Ti si promašio nevjerojatno, beskrajno, promašio si potpuno – ti si promašio vrh iskustva.

Ovo dostići, potrebno je sljedeće proći; Biti ovdje i sad. Ne može se voliti u prošlosti.

Mnogi ljudi samo žive u sjećanju.
Ako razmišljamo previše – a razmišljanja su uvijek o prošlosti ili o budućnosti – to nas odvlači od čistih ljubavnih osjećaja. Ne slušajući osjećaj, malo po malo, on će nas napustiti. I tako malo po malo zaboravimo na srce.
Ljudi se kreću glavom a zaboravljaju srce – oni su u većini. Postoje ljudi koji ne znaju šta srce znači. Oni misle da je srce samo pumpa. Sve im je u glavi. Glava je potrebna, ona je dobar instrument, no treba biti korišćena kao sluga. Ona ne smije biti gospodar. Jednom kada glava postane gospodar a srce biva potisnuto, moze se pre – živiti, ali ne i Boga odnosno ljubav spoznati.

Ono što u početku izgleda kao ljubav, nakon što ostanemo duže u tome, postaje Bog. Ljubav je začetak Boga – ili, Bog je najviši vrh ljubavi.

Na putu ka čistoj ljubavi treba naučiti svoje otrove u med trasformirati. Mnogi ljudi vole ali je njihova ljubav zatrovana raznim otrovima – mržnjom, ljubomorom, ljutnjom, potrebom za posjedovanjem.

Ljubav je delikatna.
I ovi koji žive srcem imaju svoje slabosti: ono malo svjetlosti ljubavi je okruženo ljubomorom, mržnjom, ljutnjom... Tako cijelo putovanje postaje gorko. Ljubav je put između neba i pakla – dvosmjerni put koji vodi i dole i gore. Ako ima otrova to će me odvesti dole – ući ću u pakao, a ne u nebo. Umjesto da dospijem do melodije, moj život biva mučna buka – konfliktna pobiješnjela buka – svjetina koja urla, a ne harmonija. Dospijevam do ivice ludila.

Gurdžijev kaže: Sve što štedim je izgubljeno, a sve što dajem to je moje. Sve što sam dao još je sa mnom, a sve što sam sakupljao je nestalo, otišlo. Imaš samo ono što podijeliš. Ljubav nije vlasništvo koje treba štediti, ona je kao miris ruže koji se treba dijeliti, a što više dijeliš, toga više imaš; što manje daješ manje i dobijaš.
Više još više donosi.
Pusti vodu sa izvora i još više će nabujati. Ne pustiš li tu vodu, zatisneš li izvor, brzo će postati jadan i vrelo neće još dugo djelovati. Malo po malo će izvor presahnuti, biti odsječen; a voda koja je u izvoru će nestati, biće ustajala, prljava. Voda koja teče je svježa... ljubav koja se daje je svježa.
Na putu ka istinskoj ljubavi – treba dijeliti; svoj život, svoju dobrotu, dijeliti sve što imaš. Dobro u nama ne treba štediti; svoju mudrost, svoju molitvu, svoju ljubav, svoju sreću, zadovoljstvo...
Svoje bisere treba nekome dati i pri tom ne razmišljati da li je to svetac ili svinja – samo ih dati, radi one; nužno je davati.

Jednom sam pročitao šta su, po jednom Grčkom filozofu, tri uvjeta za sreću; da imaš filozofski pristup životu – da ga kužiš -razmišljaš o svom zivotu – svjestan si načina na koji ga provodiš, potom da si financijski neovisan i treći je da s nekim; partnerom – prijateljem – članom obitelji … možeš obrok podijeliti.

Budi zahvalan osobi koja ti je dopustila da nešto podijeliš s njom.
Sakupljati – truje srce. Svakojako sakupljanje je otrovno. Ako dijeliš tvoj sistem će biti oslobođen otrova, i zato ne brini o tome da li to neko zaslužuje ili ne.
Ne očekuj zahvalnost. Ne, budi zahvalan da je taj neko spreman da te sasluša, da podijeli svoju energiju s tobom; da je on spreman da sluša tvoju pjesmu, da je spreman da gleda tvoj ples, da kada ti priđeš da mu nešto daš ne bivaš odbijen... On te može odbiti.
Deliti je jedna od najvećih vrlina.

Ljubav i ego ne mogu zajedno
Za ljubav je potrebno naučiti biti ništa. Jednom kada pomisliš da si neko, ti zastaješ, ljubav se tada ne razliva. Ljubav se odliva samo od onog koji je niko. Ljubav bitiše samo u onome koji spozna ništa.
Samo kada si prazan tada je ljubav u tebi.
Kada si ispunjen egom, ljubav nestaje.
Ljubav i ego ne mogu zajedno.
Ljubav može bitisati sa Bogom ali ne i sa egom. Ljubav i Bog su slični. Ljubav i ego ne mogu zajedno. Zato budi niko. Ništa je vrelo svega, ono je izvor beskraja... ništa je Bog. Ništa znači nirvana.
Budi ništa! Biti ništa može te dovesti do svega. Biti nešto ili neko, samo gubiš. Ako budeš ništa, tada ćeš stići svom domu.

Ljudi misle da mogu voliti samo ako nađu perfektnu ženu, ili perfektnog muškarca. Besmislice! Ti takve nikada nećeš naći jer takvi i ne postoje. A ako takvi i postoje oni se ne zanimaju za ljubav.

Čuo sam priču o čovjeku koji je ostao neženja čitav svoj život jer je tragao za perfektnom ženom. Kada je bio sedamdesetogodišnjak netko ga je upitao: „Ti si puno putovao. Od Kabala do Katmandua, od Katmandua do Goe, od Goe do Pune si tragao. Kako to da nisi našao savršenu ženu, pa baš ni jednu?
Starac je postao veoma tužan: „Da, jednom sam došao blizu takve savršene žene.“
Ispitivač reče: „Šta se tada dogodilo? Zašto se nisi oženio?
Tada je on postao još tužniji: „Šta da se radi? Ona je tragala za savršenim muškarcem.“

Za stapanje i rast u ljubavi nije potrebna savršenost. Ljubav nema ništa sa onim drugim. Osoba koja ima ljubavi jednostavno voli isto kao kada živi čovjek ima potrebu za disanjem, hranom vodom i snom. Isto tako kao što živi čovjek, koji voli, voli. Živi čovjek jednostavno voli. Ljubav prirodno funkcionira.

Ne traži savršenstvo, jer, inače, nećeš naći nikakvu ljubav da raste u tebi. Naprotiv, otkrićeš da ne poznaješ ljubav. Ljudi koji traže savršenstvo su ljudi bez ljubavi, neurotični ljudi. Čak i ako bi našli voljenog ili ljubavnika oni bi tražili savršenstvo – a ljubav se uništava zbog tog zahtjeva.

Čim muškarac voli neku ženu ili žena voli muškarca odmah se pojavljuje zahtjev. Žena počinje zahtijevati da muškarac bude savršen, samo zbog toga što on voli nju. Isto kao da je počinio neki grijeh! Sada on mora da bude savršen, sada on mora da odbaci sva svoja ograničenja – sve samo zbog te žene. On više ne može biti ljudsko biće. Ili mora postati nadljudsko biće ili će biti lažan, prevarant. Prirodno, postati nadljudsko biće je veoma teško, a postati varalica nije veći problem. Oni počinju pretjerivati, i u ime ljubavi glumiti i igrati razne igre.
Ne traži savršensto. Ti nemaš pravo da tražiš bilo šta od drugog. Ako te neko voli, budi zahvalan – ali ne traži ništa jer on nema obaveze da te voli. Ako neko voli, to je čudesno. Budi treptaj na tom čudu. Ali, ljudi ne znaju da trepere. Za sitnicu oni će uništiti svu mogućnost ljubavi. Oni nisu puno zainteresirani za ljubav i veselje. Oni su više zainteresirani za neki drugi egocentrični zanos. Budi okupiran svojim veseljem. Sve drugo je nebitno.

Voli kao prirodno funkcioniranje, kao disanje. I kada voliš osobu ne počinji zahtijevati, inače ćeš već od samog početka zatvoriti vrata. Ne očekuj ništa. Ako i nešto dođe, budi zahvalan. Ako pak ništa ne dođe, nema takve potrebe, nema nužnosti da nešto dođe. Ti to ne trebaš očekivati. Ali pogledaj ljude, pogledaj kako oni uzimaju jedno drugo kao gotovu činjenicu. Ako tvoja supruga sprema hranu za tebe, ti joj nikada ne zahvaljuješ. Ja ne kažem da ti treba da verbaliziras odnose, svoju zahvalnost, ali to će biti u tvojim očima. No, ti ne haješ, ti to uzimaš kao njenu dužnost. Ko ti je to rekao? Isto tako, kada tvoj čovjek ide i zarađuje novac za tebe ti mu nikad ne zahvaljuješ na tome. Ti ne osjećaš nikakvu zahvalnost. Kako tako ljubav može rasti? Ljubav treba ljubavnu atmosferu, podneblje zahvalnosti, zahvaljivanje. Ljubav treba neisčekujuće podneblje.

Prije no počneš razmišljati kako da dobiješ ljubav, počni da je daješ. Ako budeš davao, ti ćeš i dobijati: nema drugog načina za to. Ljudi su više zainteresirani kako da stiču i oduzimaju. Svi se zanimaju za to kako da dobiju ali niko ne uživa da daje. Ljudi daju nerado, ako i daju, oni daju da bi dobili i uvijek su nalik poslanicima. To je pogodba. Oni uvijek promatraju da li će dati više no što dobijaju – da li je to dobra pogodba, dobar posao. Ali i oni drugi rade istu stvar.

Ljubav je stvarna
Jedan čovek je postavljao novu stazu od betona ka kući. Ubrzo pošto je okrenuo leđa grupa dječaka je tuda u igri protrčala i ostavila svoje tragove po svježem betonu. Susjed koji ga je gledao kako galami obratio mu se riječima: “Susjede mislio sam da volite djecu.“ „Ja ih volim“ – odgovorio je – „ali u teoriji, ne i u stvarnosti.“

Lako je ljude voliti apstraktno, pravi problem nastaje u stvarnosti.
Ako možeš voliti ljudska bića tada ćeš moći voliti i ptice i planine.
Voli ljudsko biće! Preuzmi rizik, budi hrabar. Odboluj ljubavne boli i ekstazu. Zađi dublje u ljudsko Biće. Ako zađeš dublje u ljudsko Biće naći ćeš u njemu slojeve nalik drvetu i stijeni. Čovjek može postati i star – no da li je mladost sasvim nestala iz njega? Djetinjstvo je prisutno, samo su nadodani slojevi.
Svaka pojedina individua je svijet za sebe, mali svijet.

Ljubav nije odnos
Riječ ljubav može imati dva sasvim različita značenja – ne samo različita, već i dijametralno suprotna. Jedno značenje predstavlja ljubav kao stanje bića a drugo značenje je da je ljubav određeni odnos.

Trenutkom kada ljubav postane vrsta odnosa tada i biva vrsta ropstva, jer tada biva očekivanje, biva zahtijevanje, biva frustracija i napor, pokušaj – s obje strane – da se dominira. To postaje borba za moć.

Ljubav kao stanje bića je sasvim druga riječ. To znači jednostavno biti ljubavan; ne stvarati odnos od toga. Ljubav je kao miris ruže. To ne izaziva odnos; to ne traži od nas da budemo na određeni način, da se ponašamo na određeni način, da glumimo određene nam uloge. To ne zahtijeva ništa. To je samo davanje. A u tom davanju nema nikakvog zahtjeva za uzvraćanjem.
Ako dijeliš ono što imaš to je isto što i uzvraćanje.
Kada je ljubav stanje ti stim ne činiš ništa. To samo isijava, i ne stvara bilo kakvo ropstvo za bilo koga, a neće ti ni dopustiti da budeš obrobljen od bilo koga.
Odnos je suptilan način psihološkog obrobljavanja. Bilo da ti obrobiš nekoga ili ti budeš rob svoje ideje, svejedno. A i ne možeš obrobiti nekoga a da ne postaneš rob svoj. Ropstvo je mač sa dvije oštrice. Jedno može biti jače a ono drugo slabije, no to ne mijenja stvar, u svakom odnosu ti bivaš u zatvoru a onaj drugi tamničar.

Neka tvoja ljubav bude stanje tvoga bića. Ne da se zaljubiš već jednostavno voliš. To je sama tvoja priroda. Ljubav je stanje Bića. Čak i ako si sam ti si okružen ljubavnom energijom. Čak i kada dotičeš mrtve stvari – predmete, tvoja ruka ih obasipa ljubavlju. Nije bitno prema kome, ljubavno je stanje neadresirano.

Može se biti u stanju ljubavi samo ako se odbace stari svjetonazori. Treba odbaciti postavke uma o odnosima. Jer ljubav nije odnos.
Dvoje mogu biti u velikoj ljubavi. Što su više u ljubavi sve manje su u prilici da od toga postane odnos. Što se više vole to više slobode ostvaruju među sobom. Što je više ljubavi među njima to je manje potrebe za zahtijevanjima, dominaciji i očekivanjima. I prirodno, nema više riječi o frustraciji.

„Prijateljevanje“ kao riječ bolje zvuci nego „prijateljstvo“. Prijateljevanje je kvalitet samo po sebi, a prijateljstvo postaje vrsta odnosa.

Ljubav je toliko vrijedna da ju treba zaštititi od bilo koje vrste trovanja, zagađivanja. Odnos nanosi to trovanje. Svijet treba biti sastavljen od individua. Čak korišćenje riječi „par“ vrijeđa. Tako uništavamo dvije individue.

Kada ljubav spontano bljesne opjevaj to, pleši to, živi to; ne stvaraj lance od toga. Ne pokušavaj da nekog uhvatiš u krletku, a nemoj ni dopustiti da te obrobi. Svijet sačinjen od stvarno slobodnih individua je uistinu slobodan svijet.

Jedna od najvećih potreba čovjeka je da je potreban. Ne postoji nijedno vrijeme u ljudskoj povjesti kada nije postojala ljubav. Koliko postoji ljudsko biće, toliko će ljubav biti najcjenjenije iskustvo. To je nešto što je moguće na zemlji ali to ne pripada zemlji. To ti daje krila. Bez ljubavi si kao ptica bez krila.

Ljubav je autentična samo onda kada joj pružiš slobodu.
Neka ovo bude kriterijum.

Jacques Prevert; Za tebe ljubavi moja

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg roblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

Ljubav je stvarna samo onda kada se ne upliće u privatnost druge osobe. Ona poštuje tuđu individualnost, njegovu intimu.

Kazu da prava ljubav može trajati vječno. Ruža ne može trajati vječno. I ljudsko biće također mora jednom umrijeti. Sve je u stalnom mijenjanju. I ako ljubav jednog dana nestane, znaci li to da nije bila prava?

Ljubav dolazi iznenada – nenadano. Ona dolazi kao dar prirode. Ti je nećeš ni prihvatiti ako razmišljaš o tome da će jednog dana i nestati. Na način kako je došla, ona i odlazi. No nema potrebe za brigu: ako jedan cvijet otpadne drugi se rađa. Ruže dolaze vječno. Ne veži se za jedan cvijet. Uskoro možeš biti vezan za uveli cvijet. A ljudi se u stvarnosti upravo vežu za uvelo cvijeće, uvelu ljubav. Unatoc tome da je ostalo samo sjećanje i bol, oni, zbog poštovanja zakona, ostaju zatočeni.


U slobodi a ne u vezanosti je snaga ljubavi
Ako možete da volite ljude onakve kakvi jesu, i ako možete sa svojim partnerom potpuno otvoriti srce, onda ne postoje granice dokle sa svojom ljubavi možete stići. Svi mi mozemo da se mijenjamo na bolje. Ako smo motivirani. Ljubav je najjaca transformirajuća sila koja postoji.

Ne treba se osvrtati i s prošlošću se vezivati. Treba oprostiti za sve ono prije i od novog početka nastaviti.

Zašto, umjesto od početka, ne početi sad.

Počnite svaki sljedeći dan sa sve većom ljubavi. Tako će i dalje jačati plamen ljubavi.

Kada volim onda sve (od sebe) mogu da napravim. Tako se događaju čuda. Jer ljubav je čudnovata i čudesna.
Za mene-Davora je ljubav smisao života – razlog postojanja i nešto najljepše što postoji.

Ljubav nekad nije fer. LJUBAV BOLI. U prošlim smo vezama pokušavali da budemo dovoljno dobri i puno smo volili no srce su nam slomili. Sada nam ponovo voliti predstavlja rizik.

Ako kažete nekom da ga volite a ta osoba vam ne uzvrati – ne kaže da vas voli da li zbog toga treba patiti? To što vas neko odbacuje ne znači da treba da odbacite sebe. Ako vas jedna osoba ne voli ima druga koja će vas voliti.

Treba biti s nekim ko želi -a ne treba- da bude s vama.

Kada uđemo u neku vezu ne treba da postanemo sebični. Da želimo da i onaj drugi bude toliko gladan kao mi. Jer smo gladni ljubavi.

Svi mi imamo želju da nekome budemo potrebni. Da imamo razlog za život i da bismo to svoje postojanje opravdali. Dok vjerujemo da smo u potrazi za ljubavi, mi tražimo nekoga kome smo potrebni i ko će o nama brinuti. Ili o kome ćemo brinuti. Nekoga koga ćemo moći da imamo i kontroliramo. U takvim vezama obje strane ostaju gladne ljubavi. Tokom sexa oni osjete dijelić ljubavi i od silne žudnje postaju ovisni. I onda se javlja strah. Počinje drama.

Pogresno je od partnera – bilo koga, očekivati da te učini sretnim. To se neće dogoditi. Ne njegovom zaslugom nego vašom.

Kada zavoliš sebe onda u sljedeću vezu nećeš ući iz potrebe za nekim. Jer tad si kompletan. Imas sve. Ti samo hoćeš stvari odnosno život podijeliti s nekim. Tako s nekim možeš zajedno rasti. To je onda obogaćenje.

Kada razvijaš ljubav prema sebi i zadovoljan si sobom i dobro ti je kada si sam, onda nisi u potrazi za nekim iz straha od samoće. Tada ti niko nije potreban da bi ti ispunio prazninu i oslobodio te straha od usamljenosti.

Odnos treba da je uživanje. Ne procjenjivanje, kritiziranje, prozivanje i osuđivanje. Niti moranje. Onda će se ovaj drugi osjećati loše i otići. Zašto od veze radim dramu; bivam posesivan i ljubomornan? Tako tražim bol i bol ću i dobiti. Onda je bolje da budem sam.

Nemojmo hodati okolo i tražiti mrvice ljubavi. Sva ljubav koja nam je potrebna se već nalazi u našem srcu. Možemo ju s nekim podijeliti. Bezrezervno i bezuvjetno ili ju nekome pružiti. Možemo biti velikodušni.
Ako si otvorena srca onda će svi, gladni ljubavi, uvijek želiti biti u tvojoj blizini. Zbog tvoje ljubavi.


Ljubavni dnos
Jezik je za one koji nisu u ljubavi. Za ljubavnike je tišina.

Odnos je jedna od misterija, i pošto postoji između dvije osobe, zavisi i od jedne i od druge. Kad god se dvije osobe sretnu, stvoren je novi svijet. Njihovim se susretom desio nov fenomen i kroz taj potpuno novi fenomen, obje se osobe mijenjaju.

Bez odnosa ste jedno, a čim ste u odnosu, postajete nešto drugo.

Odnos stvarate vi a potom odnos stvara vas. Dvije se osobe sreću i pritom se sreću dva svijeta. Svaka je osoba svijet za sebe – složena tajna sa drugom prošlošću. Ako odnos postane intiman, postane blizak i dubok, tada se malo po malo i centri počinju doticati. I kada se centri napokon sretnu, to se zove ljubav.
Kada se periferije sretnu, to je poznanstvo. Često ste svoja poznanstva nazivali ljubavlju, no time ste samo zavaravali sebe.

Ljubav je prava rijetkost. Ako želiš da sretneš osobu u njenom centru, trebat ćeš joj dopustiti da i ona dotakne tvoj centar. Da dozvolis sebi da budeš osjetljiv za tako nešto, potpuno otvoren i ranjiv.
A to je rizično. Dopustiti drugom da dopre do tvog jezgra je opasno, jer nikada ne znaš šta će ovaj drugi učiniti sljedeće. Jer jednom kada su sve tvoje tajne otkrivene, kada se tvoja skrivenost razotkrije, kada se potpuno razgolitiš, nikad ne znaš šta će onaj drugi učiniti.
U tome postoji strah. Zato se ne otvaramo.

Periferija je mjesto gdje ti prestaješ a počinje svijet. Kada se periferije sretnu mi pomislimo da smo se sreli mi, da nam se dogodila ljubav. Tu se radi o poznanstvu a ne o ljubavi. Seksualni je odnos takodjer dešavanje na periferiji. Dok god se centri ne sretnu, seks je samo susret dva tijela.

Mozes drugom dopustiti da dopre do centra samo ako se ne bojiš.

Postoje dva načina življenja; jedan okrenut strahu i drugi okrenut ljubavi.

Življenje okrenuto strahu te nikada neće odvesti u dubok – istinski odnos. Ostat ćeš zatvoren ne dozvolivši drugom da prodre do tvog jezgra. Dozvolit ćeš prilaz do odredjene granice a potom, na brzinu, podići zidove, i svaka će mogućnost za ljubav nestati.

Življenje okrenuto ljubavi je življenje duhovnog čovjeka. Čovjeka koji se ne boji budućnosti, koji se ne boji posljedica, koji živi ovdje i sada.
Krišna je u Giti rekao Arđuni; Ne brini o posljedicama. Um koji brine o posljedicama, koji je okrenut rezultatima, je um okrenut strahu. Onaj u kojega je um okrenut strahu uvijek nešto kalkulira, planira, aranžira i mijenja, i čitav se njegov život time uništava.

Ako možeš biti u ovom trenutku, u ovom sadašnjem trenutku, samo ako možeš biti u bogatstvu ove punoće, jedino tada i jedino tako možeš voljeti.

Milijuni ljudi misle da su u ljubavi, vjeruju da vole, no to je samo uvjerenje a ne i ljubav. Ljubav se desi samo ponekad. Rijetko procvjeta i to samo tamo gdje nema straha. To znaci da se ljubav moze desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je dostupan svakome, ali ne i ljubav.

Kada si otvoren, kada nemas šta da sakriješ i kada se ne bojiš, onda možeš dopustiti drugome da te dotakne u centar, da prodre do tvoje suštine.

Ako ti dozvoliš nekom da uđe u tebe, i drugi će to dozvoliti tebi, jer onog trenutka kada se jedan centar otvori – stvara se povjerenje. Kada u tebi nestane strah, odjednom, i onaj drugi postaje neustrasiv.

A čemu strah? Čak i da se sve zna o tebi, da si otvorena knjiga. Strah ti stvaraju pogrešne koncepcije nametnute od društva, da treba da se štitiš i braniš, da budeš danonoćno u borbenoj gotovosti, da je svak neprijatelj, da su svi protiv tebe. Niko nije protiv tebe! Čak i da osjećaš da je neko protiv tebe, taj, također nije protiv, jer svako je obuzet sobom, a ne drugima.

Ako možeš dozvoliti sebi da ti se ljubav dogodi, onda nemaš potrebe za meditacijom, crkvom i hramom. Bog i sve to će ti se desiti kroz ljubav.

Daj svoje tijelo ljubavi, prije nego ga uzme smrt. Za ljubavnike nema smrti.

Ljubav je trenutak kada se dva centra konačno sretnu. Iz susreta dva centra rađa se nova stvar. Javlja se alkemija. Stvara se napitak koji će ugasiti žeđ mnogih života. I ispunjenost je tu.

Čak ni smrt ne znači ništa čovjeku koji voli. I Bog postoji.
Bog nije argument, Bog je ispunjenje, osjećaj dubokog ispunjenja.

Zadovoljstvo je vidljiv znak ljubavi. Odjednom postajemo zadovoljni, kao da smo iznenada sve postigli. Postigli cilj. Sudbina je ispunjena. Postajemo bezželjni. Zato sto želje niču iz nezadovoljstva. Mi želimo sve što nemamo. Mislimo ako nesto budemo dobili – imali, da ce nam to donjeti zadovoljstvo.

Ako je ljubav prisutna, bit ćeš po prvi put stvaran, sa osjecajem blaženosti.
Nek ljubav bude tvoja sadhana, tvoja duhovna disliplina. Ne dozvoli da ljubav postane tek nešto obično. Da postane samo zaokupljenost uma, ili samo tjelesno zadovoljstvo. Neka ljubav postane unutrašnje traganje. I pozovi drugog da ti pomogne na tom putu, kao prijatelj. Da doprete do vrhunca međuljudskog odnosa. I sada drugi više nije nov. Drugi više nije tajna koju treba istraživati nego prijatelj koji je spreman da zajedno s tobom krene prema centru. Budite jedan drugome vrata. Tako ćete, kroz taj odnos, dospjeti do vrha.
Periferija – tvoje tijelo je staro. Ne mozes biti u vječnoj ljubavi sa tijelom. No tvoj je centar uvijek svijež, vječno mlad. Jednom kad ostvariš kontakt sa centrom, otkrivat ćeš ljubav svakog trenutka.

Ako nešto krene po lošem, zapamti; uvijek si ti kriv. I zato se mijenjaj. Odbaci sve. Naka tvoja ljubav razultira transformacijom. Ego treba odbaciti.

U svijetu ljubavnih odnosa, ti nikad nisi u pravu – drugi je uvijek u pravu. Kad je u pitanju ljubav to mozes da osjetiš: Nešto sa mnom nije u redu, stvari ne idu kako bi trebalo. Ako i ovaj drugi to može da osjeti onda se raste, centri se otvaraju. Tako se ruše sve granice. Ono što osjećaš ti počet ce osjećati i onaj drugi. Mi stvaramo osjećanje u drugom. Kada su ljubavnici bliski, misli skaču od jednog do drugog. Čak i kada ne govore, kada su tihi, oni pričaju.
Ako misliš da je onaj drugi pogriješio, ti time zavaravaš i sebe i onog drugog. Drugi također misli da si ti pogriješio. Ako samo misliš – čak i ako ne kažeš da drugi griješi, ne pokazuješ šta misliš – drugi je sve osjetio … kroz tvoje geste, oči i lice. I ako si veliki glumac i uspiješ da zatvaraš – napraviš lice na određen način, ipak ćeš nesvjesno odasiljati signale: Ti si pogriješio. A kada drugom daješ do znanja da je pogriješio, drugi počne da misli da je greška do tebe, a ne do njega. Tu se uništava svaka dubina odnosa. I tada ljudi počnu da se zatvaraju.

Zato se uvijek prisjeti da si, u svijetu ljubavi, uvijek si ti taj koji griješi. Bit će teško jer će ti biti povrijeđen ponos, jer više nema dominiranja i posjedovanja. Više se nećeš osjećati moćnim posjedovanjem onog drugog. To će ti uništiti ego.

To uništenje ega je cilj. Na koji god način pristupiš svojoj nutrini; kroz ljubav, meditaciju, jogu, molitvu – koji god put izabrao, cilj je isti; odbacivanje ega.

Kroz ljubav je odbacivanje ega jednostavno. To je tako prirodno – ljubav je prirodna duhovnost. Sve drugo izgleda manje prirodno kad se usporedi s putem ljubavi.

Ne misli kako tvoji sadašnji odnosi potiču iz prošlosti. Ne razmišljaj o prošlosti. Čemu kopanje po prošlosti? Šta još možeš učiniti s prošlosti. Tako ćeš stvari iskomplicirati. Prošlost je prošla. S njom se više ništa ne može učiniti Pojednostavi stvar. Ne misli ni o budućnosti. Sadašnjost ti je dovoljna.

Ne brini se ni o prošlosti ni o budućnosti – oni će se brinuti sami za sebe.

Ono što je bitno je; budi ovdje i sada, i putuj svojim putem. Ako ne možeš raditi na sebi kroz ljubavni odnos onda radi kroz samoću. To su dva puta;
Ljubav – put međuljudskih odnosa.
Meditacija – put samoće.
Postoje dva puta do prosvjetljenja; meditacija i ljubav.
Odaberi put koji ti odgovara, uloži svu svoju energiju i kreni.

Muškarac može biti sâm. On i jeste sam duboko dole. Samoća prirodno pripada muškarcu.
Za muškarca je teško postići meditativno stanje ako je u ljubavi. Jer kad je u ljubavi i kada se umiri, objekt njegove ljubavi mu se pojavi u umu. Cijelo njegovo biće počinje da se kreće oko onog drugog. Tu se javlja strah i muškarac osjeti potrebu da bježi. Bježi u razne djelatnosti, u razne pre – okupiranosti. I ako voliš nekog, kad god si nečim okupiran, ti možeš zaboraviti svog ljubljenog, no kad nisi ničim okupiran, drugi se odmah javlja u sjećanju.

Ako je riječ o fizičkom partneru, kod duboke ljubavi on neće biti dovoljan za osjećaj potpune ispunjenosti. Jer fizicki partner može ispuniti samo periferiju, ne i centar. To, kažu, moze ispuniti samo Bog – niko drugi.

Ako muškarac kroz ljubav postigne meditativno stanje tada će doći do ispunjenja. Inače će se odnos prekinuti. Potrazit će novog partnera ili će se, ako to bude moguće, okrenuti Bogu. Za to je muškarcu potrebno omogućiti da bude sam. Potrebno mu je razumijevanje od strane drugog. To razumijevanje će doći kroz dubinu ljubavi i rast.

Podsvijest upravlja vezom
Ljubav trebamo doživljavati kao odnos i proces a ne samo kao stalni osjećaj ljubavi. Ljubavni odnos sastoji se od nekoliko prirodno uvjetovanih tipičnih faza, mada volimo vjerovati da je baš naše iskustvo jedinstveno i originalno.

Obično počinje fazom zaljubljenosti. Zaljubljenost je u našem društvu pobrkana s pravom ljubavi, premda je to potpuno različit pojam od zrele ljubavi. Partnera u toj fazi doživljavamo kao ostvarenje i oličenje svojih snova (što u osnovi i jest jer i snovi i zaljubljenost idu iz naše podsvijesti).

Nije slučajno što smo se zaljubili baš u određenu osobu. Ona nosi ono nešto na što smo tako burno odreagirali, što nije došlo iz racionalnog uma. Ako ne biramo u koga ćemo se zaljubiti i ne odlučujemo kad ćemo prestati voljeti, ko onda upravlja tim našim emocionalnim životom? Podsvijest. Ona nas uvede u vezu ili brak i vodi nas kroz tu vezu. Ona nam pravi probleme.

Važno je biti svjestan da svako od nas u vezu unosi gomilu uvjerenja, očekivanja ispunjavanja potreba te stavova koje smo nesvjesno usvojili, najčešće od roditelja, ali koji u osnovi nisu naši. Obično ta uvjerenja i stavove doživljavamo kao dio sebe koji se ne može mijenjati, što nije točno. Upravo taj dio nas skupo košta u vezama.

Faza 'otrežnjenja' u odnosu je normalna, događa se gotovo svima i to ne znači da je razlaz neminovan. Kad prođe, opet ćemo osjećati toplu ljubav, koja možda nije više tako snažna kao zaljubljenost, ali to je sad stvarni osjećaj ljubavi koji nosimo u sebi. Povremeno prema partneru nećemo osjećati ništa, a ponekad ćemo osjećati bijes i mržnju. I to je normalno jer ljubav ne podrazumijeva permanentnu prisutnost osjećaja ljubavi i odsustvo negativnih osjećaja. Tek tada imamo priliku graditi pravi odnos za desetljeća pred nama, upoznavati stvarnu osobu pred sobom, ali i u sebi.

To znači i da ćemo možda shvatiti da naš partner treba kontakt i bliskost više nego mi, ili da ne podnosi preveliku količinu emocija i tada se povlači iz odnosa, što nas povređuje. Možda ima potrebu rješavati sve razgovorom i ne vidi smisla u plakanju, ili ne želi puno pričati, trebaju mu samo djela i osjećaji. Te različitosti često rezultiraju svađama ili bolnim tišinama i obično razaraju vezu.

Budući da najveći danak u vezama plaćamo upravo zbog naših podsvjesnih ponašanja, reakcija i potreba, svjesnost o tome i duboko poznavanje sebe i partnera prevencija je, ali i izlaz iz velikih kriza. To je tada "svjesna veza".

Koliko god emocije bile sama naša bît i po prirodnom konceptu uvijek su ispravne za nas, kod većine ljudi nisu dobro kalibrirane i setapirane zbog loših iskustava iz ranog razdoblja života kada se emocionalni sustav slagao. Samim time one nisu dovoljno pouzdan vodič kroz odnose, ali zato imamo svjesnost koju možemo upotrijebiti i staviti za kormilo tih snažnih unutarnjih poriva.


Ljubav citati

Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim.
Pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim.
Uspjeh bez ljubavi čini te arogantnim.
Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim.
Ljubaznost bez ljubavi čini te servilnim.
Siromaštvo bez ljubavi čini te ponositim.
Ljepota bez ljubavi čini te apsurdnim.
Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom.
Posao bez ljubavi čini te robom.
Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost.
Molitva bez ljubavi čini te introvertiranim.
Zakon bez ljubavi te pokorava.
Politika bez ljubavi čini te egoistom.
Diplomacija bez ljubavi čini te licemjernim.
Vjera bez ljubavi čini te fanatikom.
Križ bez ljubavi pretvara se u mučenje.

Život bez ljubavi nema smisla …

"Ljubav je duboki poriv za biti jedno sa cjelinom, duboki poriv rastapanja ega u jedno jedinstvo, žudnja za vraćanje u jedinstvo."- Osho

"Ljubav je stanje u kojemu čovjek vidi stvari uglavnom onakvima kakve one nisu." – Nietzsche

"Ljubav je pobjeda nad egom" – Talidari

"Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom." - H. L. Mencken

"Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu." - Erich Fromm

"Ljubav je igra koja se može igrati udvoje tako da oboje pobijede." - Eva Gabor

"Ljubav je kad je sreća drugoga važnija od vlastite."

"Ako ne spoznaš ljubav, ti si promašio život. Ti si promašio nevjerojatno, beskrajno, promašio si potpuno – ti si promašio vrh iskustva."

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 11 Ljubav prema sebi (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

11 Ljubav prema sebi

PRIHVATI I VOLI SEBE!
Kada volite sebe vi privlačite ljubav.
Prihvatanje je prvi korak da sebe zavolite. Prihvatanje sebe podrazumijeva da prihvatite i upoznate svoju suštinu, svoje jastvo.

U svakodnevnoj komunikaciji treba koristiti svoje ime a ne nadimak. Vaše ime je rezonator vaše energije. Kad koristite nadimak udaljavate se od sebe. Korišćenje vašeg imena je prvi korak u prihvatanju svoje individue. Potrudite se da svojoj okolini nametnete pravilo da vam se obraća po imenu.

Kad prihvatite svoju individualnost bit ćete u mogućnosti i da se promijenite, ali bez emocionalnog naboja. Ako ste debeli, još uvijek možete da smršate. Ako ste siromašni, možete da poboljšate materijalnu situaciju.
Nedostatak novca je znak nedostatka samopoštovanja, osjećanja krivice i manje vrijednosti. Mi zaslužujemo dobar i ispunjen život.

Kada volite sebe vaše nesvjesno vam dozvoljava da primate, a kada se ne volite, onda mislite da ništa ne zaslužujete.
Pogledajte na koji način volite druge, ako ih uopće volite. Ovo je odraz onoga što se dešava u vama. Možda uslovljavate druge i prihvatate ih samo ako su idealni. Ako uslovljavate druge i ne prihvatate ih zbog njihovih specifičnosti, onda isto radite i sebi.
Svako ima i tamnu stranu. Možda imate izvjesne misli ili ste radili izvjesne stvari za koje zaključujete da su loše. Ovo vam donosi osjećaj krivice ili srama. Opet poredite sebe po nečijim standardima i opet igrate nečiju igru. Zar ne vidite da i drugi čine isto i da su standardi imaginarne kategorije koje trenutno možete da izmjenite u vašim mislima? Prihvatite da imate tamnu stranu i da tu nema ničeg lošeg. Ako imate misli kojih se stidite ili mislite da su loše, shvatite da su to samo misli. To niste vi. Ako ste u prošlosti radili stvari kojih se sad stidite (a ko nije), prihvatite da prošlost više ne postoji i da je bitno ono što radite u sadašnjosti ili što ćete raditi ubuduće.
Ako sudite sebi to znači da se poredite sa nekim. Vi ne znate u kakvim se okolnostima taj neko nalazi, kakav je njegov unutrašnji svijet, kakve su mu prepreke postavljene. Ono što znate o njemu je vrlo malo. Ovakvo poređenje vas samo ponižava pa zato prestanite sa tom praksom zauvijek.
Volite sebe! Ljubav ne postavlja uslove! Kada volite nekog, volite ga bez obzira šta se dešava ili šta on radi.
Ako postavljate uslove u ljubavi onda to nije ljubav nego poslovni aranžman.
Ne postoji osoba koja treba da vas voli do vas samih. Kad zavolite sebe, zavoliće vas i drugi. Znajte da vas Bog već voli i prihvata! Pogledajte okolo; ljudi koji sebe izrazito vole i poštuju su veoma interesantni u društvu, oni su raspoloženi da probaju razne stvari i što je najvažnije njihovo prisustvo povećava samo-poštovanje kod drugih.
Za razliku od njih, ljudi koji sebe ne poštuju ne vole promjene. Konstantno ponižavaju druge i to uglavnom rade izvodeći neslane šale na tuđi račun. Takvi ljudi unižavaju druge da bi sebe istakli. Ljudi koji sebe poštuju nikada se ne rugaju ni sebi ni drugima. Budite takvi i nagrada stiže.
Svi vaši dosadašnji partneri su bili vaš odraz, pa ako veza nije uspjela zapitajte se zbog čega? Kada ne možete da pronađete savršenstvo u sebi, tada ne možete ni u drugim ljudskim bićima.
Kada prestanete da tražite u spoljnom okruženju, naći ćete idealnog partnera. On stiže onog momenta kada sklopite mir sa sobom.
Nauci da budeš sam
Ekstraverti vs introverti
Ljudi misle da su sretni kada su sa prijateljima; i onda kad ostanu sami im je dosadno, osjećaju se bijedno – neko im je potreban. To je jedan tip ljudi – ekstraverti. Introverti su drugi tip – kad god su sami oni su sretni. Sa ulaskom drugog u život introverta, sa tim drugim ulazi nezadovoljstvo. Oba su tipa ponaosob ograničena.
Određeni tip je prepreka i te se prepreke treba osloboditi. Ne trebate biti niti jedan određen tip ili možeš biti oba tipa istovremeno.

Šta da se radi?
Ne treba u situacije ulaziti sa određenim i utvrđenim stavom; treba se, što je moguće više, iz krajnosti u krajnost kretati noseći kvalitet. Ubrzo ces biti u stanju kvalitet unijeti u svaku situciju.
Ako barem jednom uspiješ do suprotnog pola stići idući s kvalitetom koji ćeš do tamo uspjeti donijeti, onda si naučio vještinu. Naprimjer ako svoj kvalitet; osjećaj sreće, ispunjenosti i zadovoljstva, možeš prenijeti iz samoće u društvo, odjednom ćeš postati svjestan jedne nove pojave; društvo ti pomaže da budeš kvalitetan u samoći a samoća ti pomaže da budeš u dubljem-kvalitetnijem odnosu sa ljudima.
Nakon tog postignuća ti odeš sam u brda ili do mora. Brda su vrlo lijepa. Zatim se vratiš u svijet. I on je lijep. Zašto onda i ljudi nebi bili lijepi? Ponekad budi sam, ponekad sa ljudima. A ako budeš budan krajnosti ti mogu i pomoći.

Čovjek koji nikada nije živio u samoći ne može vidjeti ljepotu međuljudskih odnosa. Kao što ni onaj drugi ne može znati ljepotu samoće. Osoba rođena u nekoj zabiti neće uživati u samoći. Ona će tamo zatupiti.
Ljudi rođeni gore u Himalajima ne mogu vidjeti svu ljepotu krajolika. Oni osjete groznicu Londona i Bombaja kao što oni koji žive u Londonu dožive uzbuđenje Himalaja.
Krajnosti odnosno kontrasti su potrebni da bismo više osjetili.

Želiš li stvarno da osjetiš okus življenja? Izoštri svoja čula. Cijeni svoj posao, voli prirodu, idi na planinu ili na more, neka te osvoji drveće i zvjezdano nebo. Nauči da budeš potpuno sam.
Iz samoće će se roditi ljubav.
I shvatit ćeš da te tvoje srce dovelo u beskrajnu pustinju. U početku ćeš patiti od usamljenosti no onda ćeš primjetiti da se pustinja pretvara u ljubav.

Nazovi stvari pravim imenom i budi strpljiv.
Budi uvijek svoj, to je prevashodno. Ne očekuj savršenstvo, ne traži i ne zahtijevaj ništa. Voli obične ljude. Ništa nema lošeg u običnim ljudima. Obični ljudi su neobični. Svako ljudsko biće je jedinstveno. Imaj poštovanja prema toj jedinstvenosti.
I tako, jednog dana, iz one sjete procvjetaju ruže i tvoj dom se ispuni mirisima. Tako se ljubav događa.

Kad shvatimo da nas niko drugi, osim nas samih, ne može učiniti sretnim i da je sreća posljedica ljubavi koju osjećamo u sebi, ovladat ćemo umijećem ljubavi.

Umijeće ljubavi
Ljubav prema sebi
Na svijetu postoje milioni muškaraca i žena. Neki će vam dobro odgovarati, a neki vam uopće neće odgovarati. Mozete da volite bilo koga; ali, da biste s tom osobom mogli svakodnevno funkcionirati, potreban vam je neko ko vam u svakom pogledu odgovara. Ta osoba ne treba biti ista kao vi; vi trebate biti kao ključ i brava.

Možda ste u svoju vezu već uložili određeno vrijeme. Ako odaberete da i dalje ostanete u toj vezi, možete ipak početi ispočetka, tako što ćete svog partnera voliti i prihvatiti baš onakvog kakav jeste. Prije toga treba zavoliti i prihvatiti sebe onakvim kakav jesi. Ne trebate se pretvarati da ste drukčiji. Kada pokušavate postati ono što niste, to nikada ne može uspjeti.
Samo ako prihvaćate i volite sebe, možete biti onakvi kakvi ste, i istinski se tako ponašati. Vi ste to što jeste, i to je to.

Ako odlučite da budete u vezi, ne pokušavajte partnera mijenjati. On ili ona imaju pravo da budu to što jesu; pravo da budu slobodni. Kada sputavate slobodu svog partnera – u onome što on čini ili ne čini, sputavate i svoju sopstvenu slobodu.
Ako istinski volite sebe, nikada se nećete odreći svoje slobode.

Pronađite osobu koja vam odgovara i istražite mogućnosti koje vam odnos može pružiti. Budite svoji. Preuzmite taj rizik ali budite iskreni. Ako to funkcionira, nastavite dalje. Ako ne funkcionira, učinite sebi i partneru uslugu: otiđite – pustite njega ili nju da odu. Ne budite sebični. Dajte svom partneru šansu da otkrije ono što stvarno želi – i onoga ko će mu potpuno odgovarati i istovremeno dajte i sebi tu mogućnost.

Ne gubite vrijeme, a nemojte ni nečije vrijeme uzalud trošiti. To je poštovanje.

Snovi i fantazije su proizvod potisnutih želja
Da sada si od sebe odbijao mnoge stvari – zato ti se one i pojavljuju u snovima. Krećeš se ulicom i u susret ti dolazi neka privlačna osoba; želja se pojavljuje i ti je odbacuješ riječima; To je pogrešno. A to cijela kultura, tradicija, društvo, moral vrišti u tebi. Kada se pojavi neko lijepo lice ti ga, kao da nešto nije u redu, odbiješ. I sada će to lice postati tvoj novi san.
Odbijena želja postaje san. Snovi i fantazije su proizvod potisnutih želja.
Baš oni koji odbijaju uobičajen ljudski život su prave fabrike najprostijih snova.
Ne odbijajte snove jer ćete postati opsjednuti tim istim snovima.

Dualnost svijesti
Bog je ljubav i svjetlo. Tamo gdje Bog nije, ostavljeni smo u praznini tame. Svjetlost i tama su suprotnosti. Suprotnosti postoje da bi stvorile kontrast i to nam pomaže u sticanju iskustva. Koncept dualiteta čine suprotnosti. Suprotnosti su zapravo jedno te isto samo na različitim krajevima-polovima skale iskustva. Ako iskusimo temperaturu, tada ćemo spoznati vruće i hladno. Kada je nešto hladno to znači odsustvo toplote. Vruće i hladno predstavljaju istu stvar – temperaturu, samo na različitim krajevima skale kojom mjerimo. U odsustvu jedne od suprotnosti ne bismo mogli da iskusimo drugu.
Ova dualnost naše svijesti je zapravo iluzija i ona postoji kako bi sebe sagledali. Trik je da stanemo u točku ravnoteže između ovih polova i tako poništimo iluziju dvojnosti. Kada smo u točki ravnoteže, svjetlost Izvora iliti Boga počinje da sija kroz nas. Stanje ravnoteže javlja se kada se ukloni emocionalni pritisak koji nastaje na polovima. Emocija je ono što nas gura na jednu stranu.

Što god da vam se događa prihvatite i ne osuđujte.
Kako kaze Rumi; Vjeruj da sve što ti se događa događa se u tvoju korist.

Ne stvarajte podjele na prirodno i neprirodno. Cjelokupnost to je priroda. Ne samo drveće, oblaci, trava – sve. Nema ničega što je neprirodno. Sve je prirodno.
Um živi kroz razlike, kroz podjele. Prihvati što god da Jesi i prihvati to bez analize.

Dobro i loše
Postoji vjerovanje da ne postoji loše odnosno zlo. Da smo mi ti koji nešto proglasimo lošim jer to ne razumijemo, ili zato sto nas to ‘loše’ uznemirava. Naš stav je ono što nešto tvori lošim.

Dobro i zlo su subjektivni termini. Kao i većina ljudi možda ćete sebe proglasiti lošim ako kradete. Ali krađu možemo da posmatramo kroz različit sklop okolnosti. Šta ako kradete zato što vam je novac potreban za operaciju djeteta i to je jedini način da mu spasite život? Šta ćemo sad? Da li ste dobri ili loši? Na ovom primjeru vidimo koliko granica između dobra i zla može biti zamagljena. Svako ima sopstveno shvatanje dobra i zla, a vaše se sigurno razlikuje od mog.

BRAHMA; vrhovno jedinstvo postojanja; nema razlike izmedju dobra i zla, um radi te razlike.

Tajna prihvatanja
Ti si u jednoj te istoj prirodi, bilo da si na pijaci ili negdje u brdima. Negdje je priroda postala planina i šuma a negdje prodavnica i pijaca. I jednom kad shvatis Tajnu Prihvatanja tada ćeš i na pijaci uživati. Pijaca ima svoju ljepotu, život i dah. A planine i šume ne bi bile tako ljepe da nema pijačne gužve i buke.
Jedna dobra pijaca uvijek daje dubinu tišine jedne dobre planine.

Lekcija poslušnosti
Možda imate problem sa autoritetima kao što su recimo bili vaši roditelji. Ovaj problem vas je kasnije pratio tokom školovanja, a sada kada ste odrasli, možda imate problem sa policijom ili šefovima na poslu. To se ponavlja sve dok ne prihvatite poslušnost. Dok god poslušnost doživljavate emotivno lekcija nije savladana! Ove situacije sami privlačite kako bi naučili stvari o sebi.
Pokaži se svijetu načinom svog života a ne nepotrebnim brbljanjem! Postoji razlog zašto smo rođeni baš od tih naših roditelja i u datom trenutku i datim okolnostima. Zbog toga smo jedinstveni.
Okolnosti u kojima se nalazite su vaše lekcije. Lekcija se konstantno ponavlja dok je ne naučite a onda ide sljedeća. To je život.

Ne–uspjeh
Uspjeh je teško definirati. On dolazi u mnogo različitih oblika i može da se odnosi na sve oblasti života. Uspjeh se obično dovodi u vezu sa bogatstvom i slavom. Za vas je možda uspjeh ako pronađete savršenog partnera i ostvarite harmoničnu ljubavnu vezu.
Ne treba da mjerite svoj uspjeh tuđim mjerilima. Vi ste jedinstveni, a život nije takmičenje sa vašom okolinom.
Kod podizanja kvaliteta života i osobnog usavršavanja treba od onoga što sam bio jučer stići do nečeg-nekog boljeg danas i sutra. Na ovom putu napretka svako od nas kreće sa različite pozicije. Imamo drugačije prepreke na putu i to je zato što živimo i radimo u samo nama svojstvenim okolnostima.
Neuspjeh je samo nepostizanje zadovoljavajućeg rezultata. Neuspeh nije emocija. Kada ne dobijete željeni rezultat, možda osjetite emociju razočarenja ali to i dalje samo znači da rezultat nije postignut.
Kad god donosimo odluku mi kreiramo budućnost. Kažemo „da” ili kažemo „ne”. Put se tu razilazi na dvije strane i budućnost može da se izmjeni. Bog nam je dao slobodnu volju da biramo. Naša osobna snaga dolazi iz činjenice da sami kreiramo svoj svijet.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 12 Zemlja ljubavi i ‘smrt’ (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

12 Zemlja ljubavi i ‘smrt’

Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti.

Ako nismo na oprezu gubimo svoju sposobnost da volimo. Ako želis voliti, trebaš ponovno naučiti kako vidjeti. Osloboditi se svoje ovisnosti. Strgnuti sa sebe krake društva koji su se obavili oko tebe i ugušili tvoje bivstvovanje. Treba ih se osloboditi. Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćes nastaviti živjeti u svijetu, više nećes biti od svijeta.
U svom srcu bit ćes slobodan, iako potpuno sam. Tvoja ovisnost će nestati.
Ne moras ići u pustinju; ostani među ljudima i maksimalno uživaj u njihovom društvu. Međutim, drugi više neće imati moć učiniti te sretnim ili nesretnim. To je samotnost. U toj samoći tvoja će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da voliš. Na druge više nećeš gledati kao na sredstvo za zadovoljenje svojih ovisnosti.

Hoćeš da se oslobodiš droge? Trebaš se oduprijeti iskušenjima ovog sistema. Kada uspijes, ostat ćeš u svijetu ali mu više nećeš pripadati.
Samo onaj ko je to pokušao zna kako je to užasno teško. To je kao da od sebe zahtijevaš da umreš. To je kao da od jadnog ovisnika zahtijevaš da se odrekne jedine sreće koju poznaje. Da, dok se bori sa simptomima odvikavanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, od njega zahtijevaj da tu drogu zamijeni za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zraka, za slatki okus vode iz planinskog potoka.

Od trenutka kada smo probali drogu koja se zove dokazivanje, uspjeh, prihvaćenost, popularnost, ugled, društvo može da nas kontrolira i mi postajemo roboti. Kako dobro izgledaš! I robot se ispuni sujetom. Pritisnem taster pohvale i robot naraste. Pritisnem taster kritike i on splasne. Totalna kontrola.

Osjecaj odbačenosti stvara doživljaj praznine. Javlja se osjećaj usamljenosti.
Taj osjećaj pokušavamo odagnati novom dozom droge; ohrabrenje, prihvaćenost i tako i dalje ostajemo pod kontrolom drugih.

Možes li zamisliti život u kojem bi odbio uživati. Ili ne prihvatiti makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da odbijes rame za plakanje?
Zamisli život u kojem ni o kome ne bi čuvstveno ovisio, tako da više niko nema moć da te učini sretnim ili nesretnim. Da odbiješ potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da ti sam budeš nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivaš svojim.

Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali ti nećes imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život. Ako ikad postignes takvo stanje, konačno ćes saznati što znači imati pogled koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom. Tada ćes vagati svaku riječ. Saznat ćes što znači voljeti.

Ali da bi mogao stići u zemlju ljubavi - voliti ljude, treba proći kroz muke umiranja, znači da u tebi umre potreba za njima i da budeš potpuno sam.

Kako uopće stići tamo? Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje bismo imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćemo se suprotstaviti žudnji za drogom.
Kojim dobrim stvarima? Ljubav prema radu kojim se baviš zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepiš i o kojima ne ovisiš čuvstveno već uživas u njihovom društvu.
Također će pomoći ako se počneš baviti aktivnostima kojim se baviš cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko voliš baviti da, dok si njima zaokupljen, uspjeh, priznanje i odobravanje ti ništa ne znače.
Pomoći će također ako se vratiš prirodi.

Otpusti ljude, otiđi u planine i u tišini opći s drvećem, cvijećem, životinjama, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama.

Hrani se zdravom hranom, dobrom zdravom hranom. Ovdje se ne radi o stvarnoj hrani, nego o zalasku sunca, o prirodi, o dobrom filmu, o dobroj knjizi, o poslu u kojem uživas, o dobrom društvu. Tako ćes se osloboditi ovisnosti o onim nepotrebnim osjećajima.

Stupi u dodir s prirodom. To je lijek za usamljenost. Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudima, druženjem i bukom. To nije nikakav lijek.

Vrati se prirodi, idi u planine. U goleme pustinje samoće – gdje niko neće biti uz tebe, apsolutno niko. U početku će ti to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što se nisi navikao na samoću. Ako uspijes neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav. Tvoje će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće. Oslobodit ćes se droge i bit ćes slobodan.
Tada ćes shvatiti šta je sloboda, što je ljubav, što je sreća, šta je stvarnost, šta je istina i šta je Bog.
Stići ćes do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i vezanosti.

Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Svijet ne boluje od nedostatka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedostatka svjesnosti. A ljubav se stvara svjesnošću.

Shvatiš li koje zapreke sebi postavljaš na putu do ljubavi, slobode, i sreće zapreke će nestati. Uključi svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možes proizvesti; ljubav je nešto što te ima. Ti nemas vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjeduješ te stvari; predaješ im se.

Ljubav nas vodi do vrha jer može biti izgubljena. Ovog trenutka postoji a vec je sljedećeg trenutka nema. Mogućnost njenog odsustva daje dubinu njenom prisustvu.

‘Smrt’
Život je radost jer je smrt uvijek u blizini.
A kada dospiješ do trenutka umiranja, tada ćeš znati da nema smrti. Tada možeš reći – zbogom, bez potrebe za ijednom suzom i tugom – možda suze radosti, ali ne tuge.

Ako si odista živ, pun energije, onda možeš umrijeti blaženo, radosno. Samo slabići umiru nesretni – zato što nikad i nisu živili, niti okusili piće iz vrča života. Oni su se samo nadali i nadali i nadali i život im se niti jednom nije dogodio. Zato se takvi i boje smrti.

Onaj koji je stvarno živio, spreman je da prihvati smrt u svakom trenutku.

Ako želiš više života, budi spreman za smrt.

Mnogi ljudi nikad nisu živili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato što iza sebe nisu ostavili mladost.

U životu sv. Francisa-Franje bio je jedan divan događaj. Bio je na samrti, a običavao je da ide na magarcu iz sela u selo i tako širi svoje iskustvo. Svi njegovi učenici su se okupili da čuju njegove posljednje riječi. Posljednje riječi čovjeka su najznačajnije jer one sadrže svo iskustvo njegova života. No, to što su njegovi učenici čuli, nisu mogli ni povjerovati...
Sv. Franjo se nije obratio ni jednom učeniku već svom magarcu riječima: „Brate, ja sam beskrajno zahvalan tebi. Nosio si me na svojim leđima iz mjesta u mjesto i nikada nisi gunđao, prigovarao. Prije no što napustim ovaj svijet, sve što želim je da dobijem oproštaj od tebe, jer nisam bio human prema tebi.“
Ovo su bile njegove poslednje riječi.

Ako za života kvalitet – osjećaje zadovoljstva, blaženstva i radosti, naučimo prenositi u svaku situaciju onda nam smrt moze predstavljati vrata za ulazak u Božansko; uskrsnuće ili ponovno rođenje. Čovjek koji zna, i umirući nosi radost u sebi.

Od lošeg načini najbolje – to je kreativnost i umjetnost. I ako čovek živi svoj čitav život tako da svaki trenutak i svaku fazu svog života učini lijepim; ljubavnim veseljem, prirodno je da će njegova smrt biti najviši vrh njegova života. Njegova smrt neće biti tako ružna kako to obično biva u životu sa svakim od nas. Ako je smrt ružna značilo bi da ti je sav život bio protraćen. Smrt će biti potvrđena mirom, ljupko ulaženje u nešto nepoznato, veseli pozdrav starim prijateljima i starom svijetu. U tome nema nikakve tragedije.

Niko nije tako slobodan i živ kao onaj koji je prihvatio smrt.

Jedan zen-majstor po imenu Lin Či je umirao. Hiljade učenika se okupilo da čuju poslednju propovijed, ali Lin Či je samo ležao – veseo, nasmijan, ne izgovarajući ni jednu riječ. Vidjevši da će on umrijeti a da neće izgovoriti nijednu riječ, neko je opomenuo Lin Čija. To je bio jedan stari prijatelj, također majstor. On nije bio učenik Lin Čija i zbog toga ga je mogao osloviti: „Lin Či, da nisi možda zaboravio na svoju posljednju riječ?
Lin Či reče: „Samo oslušni.“ Na krovu su dvije vjeverice skakutale, kričale. „Kako je divno“, i potom izdahnu. Na trenutak, kada je rekao da oslušnu, bila je apsolutna tišina. Svi su mislili da on želi da kaže nešto veliko, ali to su se samo dvije vjeverice na krovu svađale, kričale, trčkarale... On se nasmijao i izdahnuo. No, on je ipak dao svoju poslednju poruku: U tom trenutku Lin Čiova smrt je bila važna isto toliko koliko i skakutanje i kričanje dvije vjeverice na krovu njegove kuće, nema nikakve razlike u tome.
U životu je to sve isto. To je bila sva njegova filozofija, njegovo sveukupno životno učenje – da nema ništa što je više i ništa što je niže, sve zavisi o tebi: šta ćeš izvući iz toga.
Ne čini stvari malim i velikim, trivijalnim i važnim.
Sve je važno.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 13 -pogovor (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

Poglavlje 13 -pogovor (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

Postani majstor u igri života
Umijeće življenja - vodič kroz život
Životni put ka samospoznaji; postizanju mira, sreće i ljubavi

13 Pogovor

Operacijom brisanja osobne povijesti i usavršavanjem u pojedinim oblastima čovjek postaje majstor u igri života. Točnije – majstor iluzije, jer prevareni čulima život i ne možemo nazvati drugačije do iluzijom.

Manje brini o tome šta treba da radiš a više misli o tome šta treba da budeš. Bit će ti suđeno ne na osnovu onoga sto činiš, vec onoga što jesi.
- Meester Eckhart, njemački filozof

Želim biti sretan, želim biti svet, želim biti pun ljubavi, želim imati mir, želim biti slobodan, želim biti čovječan.

>> Kako promjenit sopstveni život?
Kako pronaći sreću, mir i ljubav?
Kako se osloboditi straha, duševne boli i patnje?
Kako se osloboditi želje za posjedovanjem? Žudnje i vezanosti …
Kako se osloboditi osjećaja usamljenosti. Potrebe za nekim …
Kako se osloboditi ovisnosti? Ljubomore i posesivnosti?
Kako se osloboditi opsjednutosti?
Kako se osloboditi straha od budućnosti?
Kako biti ono što jesi, Biti ovdje i Biti sada? <<
Vodič kroz život
Životni put ka samospoznaji; postizanje mira, sreće i ljubavi
(ide na zadnju str korica)

Život je banket kojeg se većina ljudi odriče, ne želeći da sudjeluju u njemu. Oni nikada ne otkriju blago. U nama postoji nešto dragocjeno. Skupocjeno. U nama je carstvo Božje. Kada bismo barem to mogli otkriti.

Ajnštajn je rekao da je lakše razbiti atom nego predrasudu. Ljudi nisu ono što su. Na određen način svi su kontrolirani. Šta je rezultat? Postaju marionette; ponašaju se, delaju i osjećaju na mehanički način. Nemaju živa osjećanja niti živo ponašanje a nisu ni svjesni toga. Ne mogu da žive bez potvrde drugih. Odgovaraju na glasove ljudi, na iskustva koja pripadaju prošlosti. Doživili su određene stvari koje su ih obilježile za cijeli život. Ta ih iskustva drže pod kontrolom. Zato nisu slobodni. Nisu živi. To je osnovna prepreka duhovnom životu.

Velika tragedija našeg života nije u dimenziji naše patnje, vec u dimenziji onoga sto gubimo odnosno propuštamo. Možete umrijeti a da nikada niste ni živili u pravom smislu riječi. Ljudska bića žive i umiru spavajući. Nikad se ne bude. Žive u pijanoj omamljenosti. Kao da su hipnotizirani, drogirani.
Ljudi misle da su živi zato sto dišu, jedu, govore, hodaju. Ima ljudi punih predrasuda, koji nisu ono što jesu, samo su marionette. Oni nisu ni živi ni mrtvi.

Šta znači biti zaista živ? Znači tri stvari; Biti ono što jesi, Biti ovdje i Biti sada.

Malo je onih koji ulažu vrijeme i energiju da uzdignu svoje postojanje na višu razinu.

Kako izaći? Kako se suočiti sa strahom? Kako znati da spavamo?
Kako se probuditi? Kako promjeniti sopstveni zivot? Šta treba uciniti?

Ništa! Da bi se vaš život preobrazio, potrebno je da vidite. Ništa ne treba da činite. Promjena i preobražaj dolaze usporedo s viđenjem, novim sagledavanjem svijeta i nas samih. Viđenje svega na potpuno nov način, znači promjenu ideja i ubjeđenja, preobražaj srca.

filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, Osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost, odnos,

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

četvrtak, 02.03.2017.

Svaka (ne)uspješna veza je (ne)uspješna iz istih razloga

Bloger i spisatelj Mark Manson odlučio je prije vjenčanja provesti istraživanje među onima koji su u sretnom braku više od desetljeća. Pitao ih je koja je njihova tajna i koje su lekcije putem naučili.
Ako su se razveli, tražio ih je da kažu što je tada pošlo po zlu. Marku se javilo gotovo 1500 ljudi iz cijelog svijeta, a nakon čitanja i selekcije shvatio je da su odgovori bili zapanjujuće slični i ponavljajući. I mogu se primijeniti u svakoj vezi.

Budite zajedno iz pravih razloga
'Prvi put sam se oženio jer sam odgojen kao katolik i to se od mene, nakon duže veze i očekivalo. A nisam bio spremna. U drugi brak sam ušao, jer sam bio usamljen i nesretan, te sam mislio sam da će uz ženu koja me voli sve to nestati. Krivo. Trebalo mi je tri pokušaja da shvatim da trebaš biti s onom osobom u čijem društvu voliš biti. Zaista je tako jednostavno.'
- Greg

Kad je Mark krenuo sa svojim istraživanjem, tražio je i one koji iza sebe imaju jedan, dva, pa čak i tri razvoda da mu kažu u čemu su pogriješili. Najčešći odgovor bio je: 'Bili smo s tom osobom iz sasvim krivih razloga.'

Pritisak obitelj i prijatelja
Osjećali su se kao gubitnici, jer su solo i oženili su se prvom osobom koja je naišla
Potreba za kompletnom slikom za javnost, jer veza izgleda 'dobra na papiru' (ili na fotografijama), a par se zapravo istinski ne voli
Mladost, naivnost, zaljubljenost i razmišljanje da će ljubav riješiti sve probleme.
Još jedan krivi razlog za ulazak u vezu, kako je već Greg spomenuo, je da 'popravite' sami sebe. Korištenje nečije ljubavi kako biste umirili svoje emocionalne probleme, neminovno će dovesti do nezdrave i štetne dinamike između vas i partnera. Jedino vi možete 'popraviti' sami sebe. Ljubav je neutralna. Može biti zdrava ili nezdrava, korisna ili štetna, ovisno o tome zašto i kako volite nekog i jeste li voljeni.

Treba imati realna očekivanja vezane za vezu i romantiku
Romantika se s vremenom ugasi, ali se nerijetko opet i upali. To je normalno. Mnogi ulaze u vezu s nerealnim očekivanjima. I onda kad nakon nekog vremena više ne osjećaju tu početnu zaljubljenost (ponekad zaluđenost), misle da je vezi došao kraj i da trebaju prekinuti. Ne!!! Bit će dana, tjedana, a možda i mjeseci kad se nećete u vezi osjećati tako poletno. Bit će dana kad ćete se ujutro probuditi, pogledati partnera i pomisliti: 'Uf, još si tu'.

I živcirat će vas sama njegova pojava (a nemate ni neki valjan razlog za to). I to je normalno. A ono što je važno jest prevladati takve trenutke i ostati u vezi ili braku. Isplatit će se, jer takvi trenuci neće trajati vječno. Možda će ponekad trebati vremena, no opet će doći dan kad ćete pogledati osobu pored sebe i preplavit će vas ogromni val ljubavi.
Jer ljubav koja je živa, konstantno se razvija. Ona se širi i produbljuje i možda neće biti kao na početku vaše veze. Ali, i ne treba biti. Kad bi više parova ovo shvatilo, vjerujem da bi bilo manje paničnog bježanja iz veze ili braka.

Nemojte se zaboraviti smijati zajedno. Poštujte interese vašeg partnera i kad se svađate, svađajte se pametno.
Ljubav je čudna i nepredvidljiva, a nerijetko nas može itekako prevariti pa zbog nje činimo lude stvari. Bez razmišljanja.

I kako se Robin Williams znao šaliti: 'Bog je dao muškarcima penis i mozak, no ne dovoljno krvi kako bi oboje radili istovremeno.'

Nije problem ući u vezu, problem je u njoj ostati i nakon što prođe početna ludost i zaljubljenost. Jer tada pored sebe želite osobu koju iskreno poštujete i u čijem društvu uživate. Ona vas neće uvijek činiti sretnima i to je normalno. Podržat će vas u teškim trenucima, dat će vam savjet, saslušat će vas. Ovaj tip ljubavi je težak, no trajniji i značajniji, te donosi istinsku sreću. Ako to nije slučaj, odnos će se početi rušiti kao kula od karata.

Neki ljudi nikad se ne uspiju probiti do te duboke i bezuvjetne ljubavi, već su ovisni o usponima i padovima romantične ljubavi s početka. Kad ih taj osjećaj napusti, oni napuštaju vezu.

Komunikacija i poštovanje
'Za mene je poštovanje iznad svega. Iznad seksualne privlačnosti, izgleda, zajedničkih ciljeva, religije. Doći će dani kad nećete osjećati ljubav prema partneru. I to je istina. No, nikad ne želite izgubiti poštovanje prema njemu. Ako ga jednom izgubite, više ga nećete vratiti. No, ljubav možete vratiti.'
- Laurie

'Suprug i ja smo zajedno 15 godina. Mnogo sam razmišljala što nas je toliko dugo održalo jakima, s obzirom na to da su se brojni brakovi oko nas raspali. Jedna riječ kojoj sam se stalno vraćala je - poštovanje. Pokazivanje poštovanja nije dovoljno. Trebate ga osjećati. Ja svog supruga duboko i iskreno poštujem, te se divim njegovoj radnoj etici, strpljenju, kreativnosti, inteligenciji... Iz ovog poštovanja, proizlaze i ostale stvari - povjerenje i strpljenje. Želim čuti što on ima za reći na neku temu (čak i kad se ne slažem s njim), jer poštujem njegovo mišljenje.'
- Nicole

Primjeri koje su dali čitatelji:
Nikad nemojte govoriti ružno o svom partneru pred prijateljima. Ako imate nekih problema, razgovarajte s njim o tome.
Poštujte činjenicu da ona/on ima drugačije hobije, interese i pogled na svijet od vas. Samo zato što vi želite utrošiti energiju na neke druge stvari, ne znači nužno da je to bolje ili gore.
Poštujte to da ste u vezi jednaki i da ste tim. Ako je jedna osoba u timu nesretna, onda on ne uspijeva.
Komunikacija je ključ. Razgovarajte često, razgovarajte otvoreno i o svemu. Čak i kad boli. Konflikti su neizbježni, no nemojte skrivati stvari zbog straha od kritika.
Razgovarajte otvoreno o svemu
'Uvijek razgovaramo o tome što nam smeta u vezi. Imamo toliko prijatelja, čiji brakovi ne funkcioniraju i oni dođu meni i govore mi o tome. A trebali bi o tome pričati s partnericom. Ja im ne mogu pomoći. Ako o problemima ne možete razgovarati s osobom s kojom dijelite životni prostor, onda je to još veći problem.'
- Ronnie

Ako vas u vezi nešto muči, onda biste to trebali i reći. Tako gradite povjerenje, a s povjerenjem dolazi i intimnost. Možda će razgovor boljeti, ali to se treba obaviti. Nitko drugi vam neće popraviti vezu, osim vas samih. Prevladavanje teškog perioda i perioda boli u vezi, učinit će vezu jačom.

Zdravi pojedinci - zdrava veza
'Trebate shvatiti da ste vi sami odgovorni za svoju sreću. Ne vaš partner, a ni posao. Ne kažem da ne biste smjeli raditi lijepe stvari jedno za drugog ili da vas partner ne može usrećiti. Samo kažem prvo vi morate saznati što vas usrećuje, jer ćete tu energiju donijeti i u vezu.'
- Maria

Mnogi govore i o žrtvovanju u vezi. Svaka veza s vremena na vrijeme zahtjeva od jedne osobe da se nečeg odrekne. No, problem nastaje kad odnos postane takav da jedno od vas dvoje apsolutno zavisi od druge osobe. Prvo trebate naučiti biti svoji i sposobni, nezavisno od njega, jer ćete jedino tako imati zdrav odnos u paru.

Zdrava i sretna veza zahtjeva i dvije zdrave i sretne individue. Naglasak na individue, jer su to dvoje ljudi s vlastitim identitetom, interesima, perspektivom...
'Nemojte ga pokušavati promijeniti. To je osoba koju ste izabrali. Bio je dovoljno dobar da se za njega udate, stoga nemojte sad očekivati da će se promijeniti.'
- Allison

Nemojte se nikad odreći onoga što vas čini posebnim, zbog osobe s kojom ste. To će vam se kad tad obiti u glavu i oboje ćete biti nesretni. Imajte hrabrosti biti ono što jeste, i što je također važno, dopustite partneru da bude ono što jest. To je dvoje ljudi koji su se i zaljubili.

Sve se može prebroditi dok god ne uništavate sebe ili jedan drugoga - emocionalno, fizički, financijski, ili duhovno.
Dajte si prostora
'Živite svoj život. Imajte svoje interese, prijatelje, hobije. Naravno, da ćete neke stvari raditi zajedno, ali sve - nikako. Živjeti isti život postaje dosadan život i rutina, a na kraju dana si više nećete imati što za reći.'
- Ana

Neki ljudi se plaše dati svom partneru slobodu i samostalnost. To se najčešće događa zbog nedostatka povjerenja i nesigurnost da će on, ako mu date prostora, odlučiti da više ne želi biti s vama. Vaša ljubomora i nesigurnosti narušit će odnos. Ako on vama daje prostora i ne zove vas 50 puta kad ste vani s prijateljicama, zašto biste mu vi to htjeli prirediti? To je čisti odraz nepoštovanja.

'Kad se obvežete na život s nekim, zapravo ne znate kome ste se obvezali. Znate tko je ta osoba danas, no ne znate kakva će to osoba biti za pet, deset, dvadeset godina.

Naučite se dobro svađati
'Veza je živuća stvar. I baš kao i naše tijelo i mišići, ne može postati jaka bez stresa i izazova. Prepreke čine brak.'
Trebate biti spremni na rasprave koje su konstruktivne i koje će vam pomoći da sazrete i shvatite u čemu ste pogriješili.
Kako se ne treba svađati: napad na njegov karakter (postoji razlika između 'glup si' i 'to što si učinio je glupo'), zauzimanje obrambenog stava,
izbjegavajte prezir i ponižavanje,
probajte izbjeći vrijeđanje i pogrdna imena (znamo, teško je),
ne spominjite stare svađe u novoj svađi,
niste uvijek u pravu.

Postanite dobri u opraštanju
'Kad se ispostavilo da ste u pravu u vezi nečega - zašutite. Možete biti u pravu i tiho u isto vrijeme. Partner je toga već svjestan i osjećat će se voljeno kad mu ne budete tom činjenicom mahali ispred nosa.'
- Brian

Jedno od interesantnijih istraživanja pokazalo je da sretni parovi zapravo ne uspijevaju riješiti sve svoje probleme, što mnogi misle da je ključ uspješne veze. Ljudi u dugim i sretnim vezama imaju probleme koji nikad u potpunosti ne nestaju, a oni koji imaju potrebu slagati se i raditi kompromise u vezi svega na kraju budu nesretni i rastanu se.

Kako postati dobar u opraštanju:
Kad je svađa gotova -gotova je. Nakon toga nije bitno tko je u pravu, a tko nije. Nije bitno da li je netko bio dobar ili ne. Gotovo je. U prošlosti je i nema smisla svako malo je spominjati.
Svađe nisu natjecanja. Nema tablice s bodovanjem. Nitko ovdje ne pokušava pobijediti. Nema onog: 'Sad mi duguješ, jer si zeznuo zadnji put'.
Kad vaš partner zezne, probajte odvojiti namjeru od ponašanja. Sjetite se stvari zbog kojih ga volite i cijenite.

Ljudi rade pogreške. Ne rade to zato što su loše osobe, zato što vas potajno mrze i žele prekid ili razvod.

'U sretnom sam braku 40 godina. Savjet koji mi prvi pada na pamet je da mudro birate bitke. Nek stvari su važne i zbog njih se imate svako pravo uzrujati. No, većina ih ipak nije. Svađanje oko sitnica samo će dovesti do konstantnih rasprava. Zapitajte se da li na taj želite gubiti energiju?!'
- Fred

Ne zaboravite na sitnice
'Ako gotovo nikad ne idete zajedno na ručak, u šetnju ili u kino, nećete pored sebe imate partnera, već cimera. Ostati povezan tijekom uspona i padova je kritično. Jer, djeca odrastu, nepodnošljivi šogor se odseli, a roditelja jednog dana neće biti. I kad se to dogodi, tko ostaje? Partner, odnosno partnerica. Ne želite se za 20 godina probuditi pored stranca, samo zato što ste negdje putem prekinuli tu povezanost zbog koje ste i završili zajedno i prije nego što se dogodio 'stvarni život'.'
- Brian

Nemojte nikad zaboraviti na sitnice. 'Volim te' prije odlaska na spavanje, držanje za ruke tijekom filma, čineći male usluge s vremena na vrijeme, pomaganje u kućanskim poslovima... Kad dođu djeca, ovo se naročito ne smije zaboraviti.

'Od roditelja se očekuje da zbog djece trebaju žrtvovati sve. No, najbolji način da odgojite sretno dijete je da održite brak sretnim. Dobra djeca ne garantiraju dobar brak, ali dobar brak čini dobru djecu. I neka vam on bude prioritet.'
- Susan

Možda ste i sami to već iskusili, ali ne samo da seks održava vezu zdravom, već je i liječi...

Seks je vrlo bitan
Čitatelji koji su se javili kažu kako redovito imaju 'dan samo za njih dvoje', kako odlaze na romantične vikende i redovito se seksaju (čak i kad su umorni).

'Na fakultetu sam imao prvu ozbiljnu vezu. Živjeli smo u istom domu i stalno smo se seksali. Kao jedan 19-godišnjak nisam imao što više za poželjeti. No, nakon dva mjeseca došli smo do prve prepreke. Svađe su bile sve češće, počeli smo živcirati jedan drugoga i odjednom se i seks prorijedio. I nije samo bilo do nje. Ja sam također izgubio volju, te sam tada shvatio koliko je seks zapravo povezan s emocijama. Za klinca od 19 godina to je bio šok. Tada sam otkrio istinu o vezama. Ako je veza dobra i seks će biti. Oboje ćete ga željeti i u njemu uživati. Kad se nad vezu nadviju crni oblaci i kad na površinu isplivaju problemi i negativne emocije, seks je prvi koji će iz priče izletjeti.'
- Ivan
Mnogi čitatelji koji su se javili Marku kažu kako seks shvaćaju vrlo ozbiljno. Neki eksperimentiraju, ne libe se svojih fantazija, a neki čak imaju i raspored za njega. Ne samo da seks održava vezu zdravom, već je i liječi. Užurbani način života dovodi do stresa, a dobar lijek za to je upravo vođenje ljubavi. I sretni parovi to znaju.

Veza je poput vala, trebate je naučiti 'jahati'
'U braku sam 44 godine. Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio tijekom svih tih godina je da se ljubav koju gajimo jedan prema drugome stalno mijenja. Ponekad osjećaš duboku ljubav i zadovoljstvo, ponekad ne želiš imati ništa s njom, ponekad se smijete zajedno, ponekad vrištite jedan na drugog. Poput vrtuljka, gore-dolje cijelo vrijeme. No, što ste dulje zajedno, tih loših vožnja je sve manje. I ako mislite da više ne volite svog partnera kao nekoć, to se, ako si date šansu, može promijeniti. Mislim da ljudi prebrzo odustaju. Trebate biti onakva osoba kakva želite da i vaš partner bude. Kad to učinite, vidjet ćete razliku.'
- Chris

Veze su kao ocean. Naime, prepune su valova, no valova emocija, uspona, padova. Neki traju samo nekoliko sati, neki traju tjednima, mjesecima, pa čak i godinama. Ključ je u tome da nekoliko takvih valova ne smije poremetiti vaš odnos. Ljudi ostaju bez posla, voljenih osoba, sele se, mijenjaju karijere... Vaša zadaća je da na tim valovima promjene budete uz osobu koju volite. I val će se uskoro zaustaviti.

'Sve se može prebroditi dok god ne uništavate sebe ili jedan drugoga - emocionalno, fizički, financijski, ili duhovno. Raspravljajte o svemu. Nemojte ismijavati jedan drugoga zbog stvari (hobija, interesa) koje vas čine sretnim. Napišite stvari zbog kojih ste se zaljubili jedan u drugoga i pročitajte to na godišnjicu veze ili braka (pa i češće). Pišite si ljubavna pisma. Budite si na prvome mjestu. Zapamtite to kad djeca dođu. Oboje ćete rasti i razvijati se, prihvatite to i podržavajte se. Budite strastveni oko čišćenja kuće i pripremanju jela. Znam da ovo zvuči nemoguće :) No, kad se zajedno uključite u to, neka bude zabavno. Raspalite muziku, čistite i plešite istovremeno. Nemojte tračati partnera svojim prijateljima. Vodite ljubav redovito. Imajte povjerenja u njega i budite ponosni jedan na drugoga. Nemojte zbog njega ili nje zanemarivati svoje interese. Budite otvoreni prema promjenama i volite se.'
- Marina

Oznake: veza, brak, ljubav, sex

ponedjeljak, 16.01.2017.

Znanstvenici tvrde da ćemo uz ovih 7 koraka lakše preboljeti prekid

Katie Bogen prošla je kroz dramatičan prekid veze, razgovarala s Brianom Boutwellom, evolucijskim psihologom

Biti zaljubljen uključuje istu vrstu neurološkog podražaja kao i ovisnost o kokainu. “Zaljubljivanje je jako slično ovisnosti. Imaš taj poriv za dozom stimulansa, ali u formi toga da budeš pored osobe do koje ti je stalo”, rekao je Brian Boutwell.
“Dakle, moj prekid je zapravo skidanje s kokaina?”. Boutwell mi je rekao da da. “Mi imamo tu predodžbu da je prekid lagana stvar, da to nije toliki problem. Iako to emocionalno može biti veliki teret, a prekidi emotivnih veza mogu biti okidači za depresiju koju ne treba doživljavati olako. Fraza ‘slomljeno srce’ nije bezveze. Prekidi zaista mogu ugroziti zdravlje”, rekao mi je.
Odlučila sam učiniti sve da prevladam to jadno stanje

I zato sam odlučila učiniti sve što mogu da prevladam to jadno stanje samosažaljevanja – od drastične promjene frizure, do povezivanja sa starim prijateljima, vježbanja, zatrpavanja poslom do ponovnog dejtanja. Ovdje je popis svega što sam napravila, sa iskrenim osvrtom kako je svaki od tih pokušaja djelovao na mene. Također, htjela sam znati kako se moja iskustva nadovezuju na znanstvene činjenice koje navode što točno može pomoći ljudima da prebole prekid, pa sam zamolila psihologe da daju svoj osvrt na moju listu ozdravljenja.
1) Prihvatila sam svaki poziv na druženje
Učinkovitost 9/10
U prvih nekoliko tjedana nakon prekida, obećala sam samoj sebi da se neću zatvoriti u stan i da ću prihvatiti svaki poziv na druženje. Na plesnom podiju sam ponovno osjetila slobodu. Clubbing mi je zaista donio osjećaj oslobođenja. Osjećaj pobune.

Loše strane: Na početku prekida, prihvaćanje svih tih silnih poziva za izlaske, neće vam se činiti iskrenim. Pogotovo zato što biste se najradije sklupčali doma uz dekicu, Netflix i pizzu. Izađite van, usprkos tome. Na momente ćete sigurno osjećati krivnju jer se čak i zabavljate, a trebali biste tugovati, ali to je sve dio procesa. Kao i trenuci u kojima opsesivno provjeravate mobitel uvjereni da će vam bivši poslati sms umjesto da popričate sa zgodnim tipom koji vas snima cijelu večer.

2) Njegovala sam svoje tijelo sa zdravom hranom i vježbanjem
Učinkovitost: 7/10

pokušaji da budem dobra prema svom tijelu nisu se zaustavili samo na hrani. Upisala sam se na tečaj joge. Radilo se o tome da brinem o sebi i zacijeljujem nakon emotivne traume koju sam proživjela. To mi je dopustilo da si priznam da patim, a da ne pretjerujem u toj tuzi. Nakon satova joge osjećala sam se moćno, smireno i cjelovito. Čak i kada je taj osjećaj trajao pet minuta, tih pet minuta je bilo predivno.
Krenula sam i u teretanu. Ponekad bi dvoranu zamijenila dugim šetnjama.

3) Povezala sam se sa starim prijateljima
Učinkovitost: 10/10 (najvažnije od svega)
Sama ta činjenica da se možeš nekome tako emotivno ogoliti je ogromna podrška. Moje prijateljice, te divne žene, podsjetile me na vremena kada sve nije bilo ovako teško. Jedna od njih je sa mnom odlazila u duge šetnje gdje smo dolazile do nadahnjujućih zaključaka o životu. Druga me podsjetila kako sam nekad voljela planinarenje i odlazila sa mnom u šumu. Treća je bila uporna u obilascima svih galerija koje je vrijedno obići jer će me to nadahnuti. Sve tri su mi pomogle da povratim svoju neovisnost i opet se vratim stvarima koje volim u svom životu.
Loše strane: Ako prolazite kroz kraj veze, a vaši najbolji prijatelji žive daleko od vas, oslonite se na Skype. FaceTime. Telefonske pozive. Pobrinite se da im čujete glas. Nije isto kao uživo susreti, ali također liječi dušu. Tijekom prekida, fokusirani smo samo na svoju bol, ali ne smijemo zaboraviti da i naši prijatelji imaju svoje obaveze i probleme. Kada nisu dostupni, moramo se prisjetiti da to nije zato što nam ne žele pomoći već jednostavno moraju imati vrijeme za sebe.
Mišljenje stručnjaka: Larson mi je rekla da prekidi uznemire ono što psiholozi nazivaju našim “sistemom povezivanja”. “Na isti način na koji se malo dijete oslanja na svoju majku i traži utjehu, odrasli ljudi imaju potrebu dublje se povezati s drugom osobom”, istaknula je Grace Larson. Tijekom djetinjstva, naša najveća emotivna poveznica je s našim roditeljima, djedovima i bakama ili najbližim skrbnicima. U adolescenciji ta emotivna poveznica postaju naši najbliskiji prijatelji, a u odrasloj dobi najdublju emotivnu poveznicu ostvarujemo s partnerom. Larson postavlja pitanje što se događa nakon prekida kada se više ne možemo osloniti na svog dečka kao primarni oslonac, daje i odgovor na to pitanje. “Ono što se dogodi većini ljudi je da tu emotivnu poveznicu prebace na svoje najbliskije osobe iz ranijih faza života. Netko tu emotivnu zaštitu potraži kod prijatelja, netko kod roditelja, a netko kod bivšeg ljubavnika”, pojasnila je Larson.

4) Drastična promjena frizure
Učinkovitost 6/10
Odlučila sam drastično skratiti kosu i od plavuše postala crnka. Novi izgled mi je vratio narušeno samopouzdanje. Moj bivši je volio moju dugu kosu. Činjenica da sam je odrezala kao da je simbolično označavala moju ponovnu autonomnost, a i spremnost na rizik. Frizerski salon sam napustila osjećajući se glamurozno poput Eve Green.

5) Blokirala sam bivšeg na svim društvenim mrežama
Učinkovitost 7/10
Visim na Facebooku. Odani sam follower na Instagramu. Volim Twitter britke – kratke rečenice. Uglavnom, ovisnik sam o društvenim mrežama. Odmah nakon prekida, ova moja virtualna navika se pokazala otrovnom. Bila sam oduševljena činjenicom što mogu pokazati svoj novi život i sreću, ali jedna mala objava od mog bivšeg i osjećala bih se potpuno devastirano. odjedanput bi mi falilo sve vezano uz njega. Onog dana kada je počeo stavljati slike sebe sa drugim ženama osjećala sam se i ljuto i izdano. Društevene mreže su moja radost i nije bilo šanse da ih se odreknem, pa sam se odrekla njega. Blokirala sam ga na svim kanalima. To blokiranje je bio jako mudar potez. Ne samo zbog toga što više nisam morala nailaziti na potencijalno uznemirujuće informacije s njegove strane, već je i mene zaustavilo u stavljanju postova koji pokazuju kako je moj život uzbudljiv i sjajan u slučaju da on poželi pogledati moje profile. Moj život zaista je uzbudljiv i sjajan, bez da to moram potencirati na društevnim mrežama. Pravi život nije poza za Facebook.
Loše strane: Apsolutno ne imati nikakvu informaciju o svom bivšem može biti zahtjevno. Kada si naviknut da s nekim dijeliš dan po dan i uključen si u sve njegove aktivnosti, ovakav drastični prekid komunikacije može biti zastrašujući. U početku je teško. Ali, pomaže na duge straze.
Mišljenje stručnjaka: Kada sam s Larson popričala o ovoj problematici, ona se referirala na rad dr. Leah LeFebvre, profesorice na University of Wyoming koja proučava emotivne odnose. “Kada postaš glamurozne fotke kao dokaz svog uzbudljivog novog života, LeFebvre i njezine kolege nazvali bi to ‘managementom impresije’. Upravo suprotno, blokiranje bivšeg smatraju dijelom strategije ‘procesa povlačenja’. Obje taktike služe da demonstriraju – tebi, njemu i bilo kome drugome tko promatra – da se možeš osloniti na sebe i u najtežim trenucima poslije prekida”, pojasnila je Larson.

6) Instalirala sam Tinder i počela ponovno dejtati – neobavezno
Učinkovitost: 4/10
Ovo je bio najstrašniji dio moje post-prekid revolucije. Znala sam da mi treba neko vrijeme za samu sebe, vrijeme bez ozbiljnog partnera. Nisam tip koji ulazi iz veze u vezu. Ali, morala sam se vratiti među žive. U krajnoj liniji, činjenica da izlazim s drugim ljudima je ultimativna potvrda da sam krenula dalje. nakon nekoliko tjedana upoznala sam neke cool ljude. S nekima od njih sam bila na kavi, s nekima na ručku, a opći zaključak je bio da sam upoznala neke nove ljude koji se čine zanimljivima, toplima, uspješnima i ostvarenima. Njihovo društvo me podsjetilo da sam i sama pametna, šarmantna i poželjna. Ti ljudi su me doživljavali kao uzbudljivu, tako da sam se i osjećala uzbudljivom.
Loše strane: Na momente sam se osjećala krivom, na momente zbunjenom, na momente nesigurnom u sebe. Možete se osjećati kao da koristite druge ljude da biste nekoga preboljeli. Zbog toga se možete osjećati pomalo nepošteno. Dejtanje nakon prekida, pogotovo brzo nakon prekida, nije za svakoga. Poseksati se s nekim novim nakon prekida, pogotovo brzo nakon prekida, također nije za svakoga. Važno je slušati svoje tijelo i svoje instinkte.
Mišljenje stručnjaka: Brian Boutwell sa St. Louis Universityja tvrdi da je dejtanje nakon prekida dobra ideja jer će gotovo garantirano dovesti do jedne od sljedeće dvije opcije: shvatit ćete da ima mnogo riba u moru i to će vam pomoći da prebolite bivšeg partnera; ili će vas inspirirati da se sjetite svih dobrih strana bivše veze što može dovesti do odluke o tome da si date još jednu priliku.

7) Bacila sam se na svoj posao i karijeru
Učinkovitost 10/10
Prekid je povrijedio moje srce, ali mi je pomogao da učvrstim svoje profesionalne ciljeve. Nakon rastanka, aplicirala sam na nekoliko interesantnih novih poslova. Ponuđena su mi dva. Činjenica da ne moram uvažavati potrebe i aspiracije druge osobe u mom životu te da se apsolutno mogu posvetiti onome što profesionalno želim, vratila mi je zdravi osjećaj ljubavi prema sebi.

Oznake: Prekid veze, ljubav, oporavak, prekid, psihologija

subota, 24.10.2015.

PRIČA O DVA VUKA

Jedan stari Indijanac je pričao svom unuku sledeću priču:

- U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka. Jedan je ZAO – to je strah, gnev, zavist, zalost, kajanje, pohlepa, nadmenost, samosazaljenje, krivica, ogorcenje, inferiornost, laži, lažni ponos, superiornost i ego. Drugi je DOBAR - to je radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosecanje, velikodusnost, istina, samilost i vera - pripovedao je starac.

- Koji vuk pobeđuje, deda?- upita unuk na kraju.

- Onaj kojeg više hraniš - odgovorio je stari Indijanac.

Oznake: radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosecanje, velikodusnost, ISTINA, samilost, vjera, strah, gnev, zavist, zalost, kajanje, pohlepa, nadmenost, samosazaljenje, krivica, ogorcenje, inferiornost, la, lažni ponos, superiornost, ego

ponedjeljak, 05.10.2015.

10 razloga zašto bi trebalo da se zabavljate sa Lavom i zaboravite na sve ostale

Lojalnost
Lav će biti iskren prema sebi onoliko koliko je i prema vama. Nikada ne traži sa strane jer je odan samo jednoj osobi. Može biti pomalo nadmen i previše dramatičan, ali jedna stvar se nikada neće promeniti, a to je njegova lojalnost.
U vezi je izuzetno posvećen. Spreman je da se suoči sa svim preprekama i izazovima i usavrši savršeno.
Kada Lav pronađe para, nikada ga neće pustiti. Čuvaće ga i otvoriti srce za sve što ga u toj vezi može sačekati.
Ali u slučaju da potrebna osećanja nisu tu, Lav će se samo pokupiti i otići bez sekunde oklevanja.

Zaštita
Kao vladari džungle, Lavovi štite ono što je njihovo. Kada se zabavljate sa njim, verovatno će postojati trenuci kada će vam možda njegova zaštitnička uloga biti naporna.
To je zato što Lav uvek druge stavlja ispred sebe i želi da budu srećni. Stalno će paziti na vas i predlagati stvari za koje zna da su u vašem najboljem interesu. Ali uprsko svemu ovome, vaš život neće biti vredan življenja ako u njemu nemate i jednu Vagu.

Nesebičnost
Iako ume da bude egocentričan, Lav se u vezi posevećuje samo partneru.
Ostaviće sve samo kako bi mogao da ugađa osobi do koje mu je stalo. Nikada se neće premišljati kada je nekome potrebno pomoći ili ponuditi rame za plakanje.

Dobrota
Lavovi su izuzetno saosećajni. Vole da pomažu drugima i vole kada znaju da je nekome potrebna njihova pomoć. Veruju u karmu, i biti dobar je mnogo lakše nego biti arogantan.
Zabavljanje sa Lavom podrazumeva puno ljubavi – sve vreme. Vole da obasipaju druge ljubavlju baš kao i što vole da drugi obasipaju njih.

Iskrenost
Lav će uvek reći ono šta mu je na umu i ne plaši se konfrontacije. Ako nikada niste imali priliku da se zabavljate sa Lavom, neka vas ne iznenadi njihova direktnost.
Ako želite mišljenje, iskreno mišljenje, to ćete i dobiti. Lav se ne plaši da vam kaže ako ga nervirate ili imate loš zadah.
Budite sigurni da se ne plaši da primi kritiku, baš kao što će je i udeliti.

Društvenost
Lavovi vole pažnju. Oni su život svake žurke. Kada bi reflektori mogli da stalno budu usmereni ka njih, Lavov jedini zahtevi bio bi da budu još sjajniji.
Međutim, ponekada samo voli da se domakne i posmatra stvari iz prikrajka.
Podjednako voli da sluša druge kao i da priča. Lav je miran kada je u lovu, u često ume da bude rezervisan na samom početku.

Podrška
Niko vam neće čuvati leđa u životu poput Lava. Bilo da su stvari lepe ili ružne, Lav će uvek biti uz partnera do samog kraja.
Iako će ponekada biti naporan ako se ne slaže sa nečim, Lav vas nikada neće sputavati, već će vas zapravo pogurati napred.

Sreća
Lavovi prosto isijavaju dobre vibracije. Iako voli da bude srećan, najveće zadovoljstvo im pruža osmeh voljenih.

Hrabrost
Ako nešto želi, za Lava ne postoji prepreka koja će ga zaustaviti.
On je smeo, odvažan i neustrašiv i nikada neće razmišljati o posledicama neuspeha jer se to njemu ne dešava.

Odlučnost
Lav nikada neće odustati. Može biti nemilosrdan, ali to je uvek iz najboljih namera. Ako nešto želi, on će se postarati da to i dobije.
Kada se zabavljate sa njim, vrlo često ćete uvideti da bez obzira na to koliko je u pravu, ili ne, Lav uvek ostaje pri svojoj istini.

Oznake: horoskop, lav, vaga, veza, partner, ljubav, sreća

petak, 21.08.2015.

Antoni de Melo - RASKIDANJE OKOVA

Lijecenje patnje koju sami sebi stvaramo

Kako pronaci srecu, mir i ljubav? Sa svojih pet cula odn osjetila. Kada si s nekim ili u nekoj situaciji otvori svoje oci – gledaj, slusaj, dodirni, njusi i probaj – kusaj. Dakle potpunim promatranjem u datom trenutku cemo vremenom pronaci ono sto trazimo. Jer to je, najcesce, vec tu negdje blizu nas.

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli. To su nas naucili. Uvijek sam se pitao sto je nastalo prvo? Srcedrapajuce pjesme ili slomljena srca. Neko, slomljena srca, je tako dozivio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi povjerovali da se i nama treba dogadjati isto. Romantizirani sentimenti koji su rezultirali patnjom? I tako smo odlucili da, kada nam se odredjene stvari dogadjaju, patimo.

Mi ne vjerujemo u objektivne stvari nego u nase ideje o njima

Um sudi, procjenjuje, isvodi zakljucke o stvarima, ljudima i dogadjanjima.
Kada um ne prosudjuje, nema patnje jer nema ni emocija. Postoji samo cista radost. Svi smo mi u odredjenim trenucima svog zivota osjetili ovu radast.
Oslanjajuci se na mentalne konstrukcija ostajemo robovi rezona.

Filteri uma

Strahovi, zelje, odnosi, uvjeranja, navike i uslovljenosti vrse selekciju onoga sto opazamo nasim culima. Mi “vidimo” stvari, dogadjaje i ljude oko sebe pod utjecajem nasih pred-ubjedjenja. Tako umjesto nekoga vidimo nasu sliku o njemu. Ljudi neprestano propustaju stvarnost kroz svoje filtere, svoja vrednovanje i zelje. Uporno se drze toga kako su neke stvari pozeljne a neke nepozeljne, ispravne ili pogresne. No one su onakve kakve su.

Svijest

Sto je svijest? To je sposobnost da promatramo nacin na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ogranicimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti.
Zato je potrebno sljedece:
- Biti svjestan postojanja filtera
- Spoznati kako umjesto na stvarnost reagiramo na sliku stvorenu u umu
- Shvatiti da je sve pohranjeno u nasem umu privremeno - filteri se mijenjaju
- Da to sto gleda kroz filter nastao na mentalnim konstrukcijama nismo mi
- Biti promatrac koji, svjestan ove iskrivljene percepcije, putem koristenja cula vidi ono sto stvarno jeste ovdje is sad

Sloboda pokazivanja osjecanja

Korijen svih psiholoskih problema je u inhibiciji, u zabrani. U cemu se razlikuje ‘normalna’ osoba od zdrave? Normalna osoba zivi po drustveno priznatim normama. Zdrava osoba je kao divljak; ako je sretna, to pokazuje na takav nacin da to svi vide i cuju. Zdrava je, ali nije drustveno prilagodjena. Kako sacuvati svoje bazicno emocionalno zdravlje, a istovremeno se prilagoditi zahtijevima drustva?
Osnova zivota je emocija. U djungli prezivljavaju oni oblici koji znaju da se krecu i ubijaju. Uctiva i inhibirana osoba se krije iza drveta i ceka svoju smrt. Ona zatvara u sebe svoje strahove. Ljudski rod ne bi prezivio da je bio inhibiran. Njegovi preci pripadaju hrabroj vrsti.

Jaka osoba se formira po parametrima logike i konformizma. Ona zna izraziti osjecanja i komunicirati s njima. Suprotno njima neke su osobe neprozirne kao mutna voda. Sposobnost da izrazite svoje emocije odredjuje da li ste zdravi ili inhibirani. Djeca su autenticna jer ostavljaju slobodan protok emocija. Iskreno djetinjstvo je sretno djetinjstvo. Ako su neko dijete ili adolescent onemoguceni u tome, posljedica je da se u kasnim godinama, kao vec odrasli ljudi, ponasaju kao djeca. Novorodjence dolazi slobodno na svijet. Sputavati ga – vezivati pocinju roditelji i okolina. I cesto se dijete vise nikada ne oslobodi.

Jasu li vasi lanci cvrsto vezani?

Oznake: Antoni de Melo, ljubav, veza, osjecanja, emocije, um, svijest, psihologija, life coaching

ponedjeljak, 23.03.2015.

Dzubran; Besjeda ljubavi

Gdje si brate moj? Ti si sveprisutan i Bogomdan, ti si svevremen jer si mocniji od vremena. Pamtis li noci kada smo zajedno bili? Pamtis li dan kada smo sjedili u sjenci granja sto nas je okruzivalo od ljudi nas zaklanjajuci, kao sto grudi svete tajne srca zaklanjaju? Pamtis li kada smo glavu na glavu naslanjali. Pamtis li trenutak kad ti dodjoh da se oprostimo, a ti me zagrli i poljubi poljupcem koji mi kaza da sa usana dolaze nebeske tajne ljudskim jezikom neizrecive, poljupcem koji mi uzdahe izmami. Ti su uzdasi prije nas u carstvo dusa odletjeli objavljujuci uzvisenost nasih dusa, i tamo ce ostati dok se ne spojimo u vjecnosti.

Tijela imaju sitne ciljeve, ona se rastaju zbog svjetovnih stvari i razilaze se zbog ovozemnih zelja. Dotle su spokojne duse u trajnom zagrljaju ljubavi, sve do smrti koja ih Bogu odvodi.

Idi, dragi. Zivot je za tebe odlucio i pokoran mu budi. Ja sam za tebe neodvojivo vezan ljubavlju i sjecanje na te je za mene trajna blagoslovljena svetkovina. Sjecas li se kad smo jedno drugom lice gledali? Znas li da su mi tvoji pogledi govorili da mi nisi dosao iz samilosti?

Gje li si sada druze moj. Da li cujes za morem moj plac i ridanje, da li vidis moju nemoc i ponizenje, da li su ti znani moja postojanost i strpljenje? Ceznja mi je osusila usne koje bjehu tvojim poljupcima osvjezene. Zar se zrakom ne moze prenjeti dahtanje bolnog samrtnika? Zar medju dusama nema tajne veze da bi prenosila jadanje klonulog ljubavnika.
Gje si zivote moj? Mene je, evo, tama prigrlila i tuga me savladala. Osmjehni se u eter – ja cu ozivjeti. Izdisi u eter – ja cu uskrsnuti. O, kako je ljubav velicanstvena i koliko sam ja nistavan.

Ljubav postaje velika samo poslje rastanka. Covjek uziva plodove ljubavi poslje mucnog rastanka, gorkog cekanja i pustog ocajanja.

Gje si, dragi, gdje si?

Uzvisene i prevashodne istine ne saopstavaju se rijecima, vec se one odlucuju da u tisini medju dusama kolaju. Ja znam da rastanak ne moze duse razdvojiti.

Zelio bih, dragi moj, da zivot sto je predamnom bude velicanstven i lijep. Zivot u kome cu se brinuti o ljudima, postivati ih i voljeti. Takav je zivot vec poceo kada sam tebe sreo. Vjerujem da ti mozes pokrenuti snagu koju je gospod u meni stvorio, a koja ce velika djela ciniti. Mi smo saucesnici u tugovanju i radovanju. Pamtim te u vrijeme odsustva i radosno docekujem u povratku.

Naucite da budete sami

Zelite li stvarno da osjetite okus zivljenja? Izostrite svoja cula. Cijenite svoj posao, volite prirodu, idite na planinu ili na more, neka vas osvoji drvece i zvjezdano nebo. Naucite da budete potpuno sami.

Iz samoce ce se roditi ljubav.

I shvatit cete da vas je vase srce dovelo u beskrajnu pustinju. U pocetku cete patiti od usamljenosti. Niste navikli da ne volite druge, da ne zavisite od njih.
Na kraju, vidjet cete druge. Odjednom cete primjetiti da se pustinja pretvata u ljubav.

Nazovite stvari pravim imenom i budite strpljivi.

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, inhibicija, norme, emocije, želja, žudnja, rastanak

petak, 13.03.2015.

Kako ljubav pomaze da se mijenjamo (na bolje)

Ljubav je kao zrak i hrana bez kojih ne možemo živjeti. Život bez ljubavi je život bez prave radosti i s puno žalosti. Mi trebamo ljubav ma koliko god neki mislili da je ne trebaju. Stoga treba voljeti baš kao što treba disati i jesti.

Kad živimo u gradu i nemamo dostup svježem zraku, udišemo ono što je tu. Kad smo gladni, ne jedemo uvijek savršene obroke. Tako je i sa ljubavlju, nešto ili netko ne treba biti savršen da bismo to ili ga/ju mogli voljeti. Glavno da volimo. Zrak ne udišemo zato što je on vrijedan udisaja, niti jedemo hranu zbog nje. Tako je i s ljubavlju - volimo zbog nas samih a ne zato da bismo nekome učinili uslugu.

Prema tome, ne čekaj da naiđe bezgrešna osoba, ne traži savršenstvo, nego prigrli nekoga i sve one koji ti pružaju uvjete da voliš.
"Nisam baš sigurna kako će biti u raju, ali jedno sigurno znam. Kada umremo i dođe vrijeme da nam Gospodin sudi, on nas NEĆE pitati koliko smo dobrih dijela učinili u svom životu, nego s koliko smo ih LJUBAVI učinili." - Majka Tereza

"Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja."- Ivo Andrić

Za preobražaj druge osobe.
Nema te voljene osobe koja nam kad-tad neće nešto skriviti. To je prirodan proces izmjene polariteta. Najlakše je nekoga tko nam je skrivio mrziti, zamjeriti mu/joj, osvetiti se i kazniti. No tko što ima od toga? Nitko ništa. Mi smo puni gorčine, bijesa, nemira, zdravstvenih tegoba itd., a druga osoba time nije ništa naučila osim možda toga da je loše to što je učinila (što je vrlo vjerojatno već i znala). Ako umjesto toga pokažemo toj osobi da nismo kao ona, nego da smo puno bolji jer imamo u sebi dovoljno ljubavi, suosjećaja, praštanja, mira i svega ostalog, onda je to poticaj da ta osoba uvidi svoju grešku, da nas zamoli za oprost i da to više nikad ne učini. Sve to ne bismo postigli da smo postupili na degradirajući način mržnjom, osvećivanjem i kažnjavanjem. Osim toga, kroz ljubav pomažete drugoj osobi da bude bolja osoba umjesto da i dalje pati.

"Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može." - Martin Luther King, Jr.

"Sve je lako kada te vodi ljubav!" - Richard Bach

Moć osjećaja i emocija
Nema druge, za bilo kakvu promjenu potrebno je prvo promijeniti emocije i uvjerenja.
Ne možeš očekivati promjenu na financijskom, zdravstvenom, niti na ljubavnom planu ako i dalje misliš i osjećaš kao i prije.
Mnogima nije uspjelo pozitivnim mislima postići željeno, a to je zato što im misli nisu bile popraćene pozitivnim osjećajima i emocijama, pogotovo onima ljubavi. Osjećaji i emocije su ono što razlikuje gubitnike od pobjednika. Dok se jedni osjećaju jadno, drugi upravljaju svojim emocijama i koriste svoju ljubav prema stvarima kao silu koja kreira i pretvara sve loše u dobro. Oni koji od srca vole novac i sve što im novac može donijeti, to i postižu, dok oni koji žele novac i druge materijalne stvari, a pritom osjećaju da to nije u redu ili ispravno, ili da to nisu zaslužili ili osjećaju sumnju, nepovjerenje i slično, takvi i dalje ostaju na pukim željama.

Život nam se ne događa; život nam samo uzvraća. U to nas uvjeravaju mnogi velikani koji su postigli velika djela. Svi oni kažu da žanjemo što smo posijali i da je moguće sve ono što možemo pomisliti i osjetiti - ako nešto možeš osjetiti, možeš to i ostvariti. Zato se osjećaj kao da si zdrav(a), i bit ćeš zdrav(a). Osjeti kako je to živjeti u obilju, i ono će se sliti k tebi. Osjećaj kako je to biti voljen i voljeti, pa će ti ljubavni život procvasti.

Oznake: sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

Kako ljubav pomaze da se mijenjamo (na bolje)

Ljubav je kao zrak i hrana bez kojih ne možemo živjeti. Život bez ljubavi je život bez prave radosti i s puno žalosti. Mi trebamo ljubav ma koliko god neki mislili da je ne trebaju. Stoga treba voljeti baš kao što treba disati i jesti.

Kad živimo u gradu i nemamo dostup svježem zraku, udišemo ono što je tu. Kad smo gladni, ne jedemo uvijek savršene obroke. Tako je i sa ljubavlju, nešto ili netko ne treba biti savršen da bismo to ili ga/ju mogli voljeti. Glavno da volimo. Zrak ne udišemo zato što je on vrijedan udisaja, niti jedemo hranu zbog nje. Tako je i s ljubavlju - volimo zbog nas samih a ne zato da bismo nekome učinili uslugu.

Prema tome, ne čekaj da naiđe bezgrešna osoba, ne traži savršenstvo, nego prigrli nekoga i sve one koji ti pružaju uvjete da voliš.
"Nisam baš sigurna kako će biti u raju, ali jedno sigurno znam. Kada umremo i dođe vrijeme da nam Gospodin sudi, on nas NEĆE pitati koliko smo dobrih dijela učinili u svom životu, nego s koliko smo ih LJUBAVI učinili." - Majka Tereza

"Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja."- Ivo Andrić

Za preobražaj druge osobe.
Nema te voljene osobe koja nam kad-tad neće nešto skriviti. To je prirodan proces izmjene polariteta. Najlakše je nekoga tko nam je skrivio mrziti, zamjeriti mu/joj, osvetiti se i kazniti. No tko što ima od toga? Nitko ništa. Mi smo puni gorčine, bijesa, nemira, zdravstvenih tegoba itd., a druga osoba time nije ništa naučila osim možda toga da je loše to što je učinila (što je vrlo vjerojatno već i znala). Ako umjesto toga pokažemo toj osobi da nismo kao ona, nego da smo puno bolji jer imamo u sebi dovoljno ljubavi, suosjećaja, praštanja, mira i svega ostalog, onda je to poticaj da ta osoba uvidi svoju grešku, da nas zamoli za oprost i da to više nikad ne učini. Sve to ne bismo postigli da smo postupili na degradirajući način mržnjom, osvećivanjem i kažnjavanjem. Osim toga, kroz ljubav pomažete drugoj osobi da bude bolja osoba umjesto da i dalje pati.

"Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može." - Martin Luther King, Jr.

"Sve je lako kada te vodi ljubav!" - Richard Bach

Moć osjećaja i emocija
Nema druge, za bilo kakvu promjenu potrebno je prvo promijeniti emocije i uvjerenja.
Ne možeš očekivati promjenu na financijskom, zdravstvenom, niti na ljubavnom planu ako i dalje misliš i osjećaš kao i prije.
Mnogima nije uspjelo pozitivnim mislima postići željeno, a to je zato što im misli nisu bile popraćene pozitivnim osjećajima i emocijama, pogotovo onima ljubavi. Osjećaji i emocije su ono što razlikuje gubitnike od pobjednika. Dok se jedni osjećaju jadno, drugi upravljaju svojim emocijama i koriste svoju ljubav prema stvarima kao silu koja kreira i pretvara sve loše u dobro. Oni koji od srca vole novac i sve što im novac može donijeti, to i postižu, dok oni koji žele novac i druge materijalne stvari, a pritom osjećaju da to nije u redu ili ispravno, ili da to nisu zaslužili ili osjećaju sumnju, nepovjerenje i slično, takvi i dalje ostaju na pukim željama.

Život nam se ne događa; život nam samo uzvraća. U to nas uvjeravaju mnogi velikani koji su postigli velika djela. Svi oni kažu da žanjemo što smo posijali i da je moguće sve ono što možemo pomisliti i osjetiti - ako nešto možeš osjetiti, možeš to i ostvariti. Zato se osjećaj kao da si zdrav(a), i bit ćeš zdrav(a). Osjeti kako je to živjeti u obilju, i ono će se sliti k tebi. Osjećaj kako je to biti voljen i voljeti, pa će ti ljubavni život procvasti.

Oznake: sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

Ništa nije teško ako se voli

Voljeti vs pokazivati ljubav
Ljubav ne treba učiti, nego samo njegovati. S ljubavlju smo rođeni, no problem je u tome da se negdje u procesu odrastanja dogodi da zanemarimo ljubav prema ljudima jer se u nama rađa ljubav prema stvarima, statusu, priznanjima, odlikovanjem i sličnim stvarima. A time se rađa i strah od toga da nećemo postići i priuštiti si sve što volimo (i mislimo da trebamo). Stoga da bismo pridobili sve ovo potonje, prečesto svoju pažnju usmjeravamo na sve drugo umjesto na svoje bližnje. Tu nastaju problemi.

Mnogi roditelji smatraju da time što teško rade i zarađuju kako bi svojoj djeci mogli priuštiti sve ono što oni nisu mogli imati kad su bili mali, da time očituju svoju ljubav. Može biti. Ali gledaju li i djeca na to tako? Osjećaju li djeca da su time voljena. Mnoge mame koje se žrtvuju tako što, ne samo da rade na poslu, nego i doma, misle da time što od jutra do mraka podređuju svoje potrebe obiteljskim potrebama pokazuju da vole svoju obitelj. Točno. Ali to nije dovoljno. Ljubav koja se izražava uglavnom kroz kuhanje, spremanje, zarađivanje, odvođenje na aktivnosti itd, a manje kroz geste ljubavi kao što su tople riječi, zagrljaji itd., nije ono što djeci treba kako bi stasali u uravnotežene osobe pune ljubavi.

U romantičnim odnosima gdje nedostaju geste ljubavi i jedno od dvoje ne osjeća da je voljen, nedostatak će ljubavi nastojati nesvjesno nadoknaditi u hrani (pogotovo slatkišima), shoppingu, i raznim opijatima, a možda i u aferi.

"Ljubav, kao i vatra, ne može postojati bez stalnog poticaja."
- François de La Rochefoucauld

Prema tome, naš je savjet da svoju ljubav (prema bilo kome) iskazuješ na bolji način, na način da drugoj osobi ili osobama postane očito da ih doista voliš - tako da je osjećaju, a ne samo da znaju za nju. Pitaj one koje voliš, jednog po jednog, osjećaju li tvoju ljubav ili samo znaju da ih voliš. Iznenadit ćeš se kako te drugi često doživljavaju drugačije nego što ti misliš ili za ono za što se pokazuješ.

"Nije dovoljno ljubav posaditi, valja je i zalijevati." - Njemačka poslovica

"Nema ljepšeg prizora od očiju zaljubljenog čovjeka." – Talidari

"Ne volim te zato što si super. Volim te zato što sam ja super kad sam s tobom." – Talidari

Zašto je važno voljeti pa makar i one koji su nam nešto skrivili? Zbog sebe.

"Ništa nije teško ako se voli."- Ciceron

Zdravlje - voli jer te ljubav čini otpornijim na bolesti. Većina bolesti je uzrokovana psihosomatskim faktorima. Kad smo obuzeti bilo kojom suprotnošću ljubavi u našem tijelu se stvaraju energetske blokade koje uzrokuju pad imuniteta kao i mnoge druge poremećaje uključujući i karcinom. Ako umjesto da osjećamo mržnju, osvetoljubivost ili bilo koju drugu negativnu emociju prema nekome, osjećamo ljubav, onda se energetske blokade otklanjaju, pa je cirkulacija kisika, krvi i ostalih tekućina nesmetana, što donosi zdravlje.

"Nema efikasnijeg kozmetičkog preparata od ljubavi." - Jean-Paul Belmondo

Ljepota - ljubav nas čini ljepšima. Osoba koja voli sjaji i zrači prekrasnom energijom.

Međuljudski odnosi - Ono što ljubav čini toliko popularnom i poželjnom je njena moć da spaja ljude. Oni koji s ljubavlju obavljaju svoje dužnosti prema drugima, bilo u poslovnom bilo u privatnom okruženju, postići će bolje rezultate i odnose nego netko tko ih obavlja iz vlastitih interesa ili zato što mora.

Bogatstvo - Voli jer ljubav donosi novac. Osoba koja obavlja svoje dužnosti s ljubavlju ima puno veće šanse da dobije unaprijeđenje na poslu ili da proda više od svojih ostalih neljubaznih i proračunatih kolega. A to podrazumijeva veće šanse za ostvarivanje profita.

Ljubav je vrednija od novca. Novac nas sam po sebi, onako u obliku novčanica, ne može usrećiti. Ono što nas usrećuje su stvari koje novcem možemo kupiti. A te stvari želimo kako bismo bili sretniji i imali više ljubavi u životu. Stoga možemo preskočiti težnju za bogatstvom ako uspijemo postići zadovoljstvo i ljubav bez toga. Ljubav je lakše pridobiti nego novac ili bogatstvo, koje ionako želimo samo zato da bismo se mogli voljeti i biti voljeni.

Sreća i uspjeh - kroz ljubav preuzimamo odgovornost a time i moć nad svojim životom. Onaj tko može utjecati na svoju mogućnost voljenja, može utjecati i na sve druge mogućnosti u životu koje vode do sreće i uspjeha.

Mir i sloboda se mogu postići samo ako smo slobodni od očekivanja, uvjerenja, strahova i ostalih zloduha. Prava ljubav je ta koja može ukrotiti zloduhe. Tamo gdje je ljubav, nema neukroćenih zloduha.

Ljubav je kao zrak i hrana bez kojih ne možemo živjeti. Život bez ljubavi je život bez prave radosti i s puno žalosti. Mi trebamo ljubav ma koliko god neki mislili da je ne trebaju. Stoga treba voljeti baš kao što treba disati i jesti.
Kad živimo u gradu i nemamo dostup svježem zraku, udišemo ono što je tu. Kad smo gladni, ne jedemo uvijek savršene obroke. Tako je i sa ljubavlju, nešto ili netko ne treba biti savršen da bismo to ili ga/ju mogli voljeti. Glavno da volimo. Zrak ne udišemo zato što je on vrijedan udisaja, niti jedemo hranu zbog nje. Tako je i s ljubavlju - volimo zbog nas samih a ne zato da bismo nekome učinili uslugu.

Prema tome, ne čekaj da naiđe bezgrešna osoba, ne traži savršenstvo, nego prigrli nekoga i sve one koji ti pružaju uvjete da voliš.
"Nisam baš sigurna kako će biti u raju, ali jedno sigurno znam. Kada umremo i dođe vrijeme da nam Gospodin sudi, on nas NEĆE pitati koliko smo dobrih dijela učinili u svom životu, nego s koliko smo ih LJUBAVI učinili."
- Majka Tereza

"Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja."
- Ivo Andrić

Za preobražaj druge osobe.
Nema te voljene osobe koja nam kad-tad neće nešto skriviti. To je prirodan proces izmjene polariteta. Najlakše je nekoga tko nam je skrivio mrziti, zamjeriti mu/joj, osvetiti se i kazniti. No tko što ima od toga? Nitko ništa. Mi smo puni gorčine, bijesa, nemira, zdravstvenih tegoba itd., a druga osoba time nije ništa naučila osim možda toga da je loše to što je učinila (što je vrlo vjerojatno već i znala). Ako umjesto toga pokažemo toj osobi da nismo kao ona, nego da smo puno bolji jer imamo u sebi dovoljno ljubavi, suosjećaja, praštanja, mira i svega ostalog, onda je to poticaj da ta osoba uvidi svoju grešku, da nas zamoli za oprost i da to više nikad ne učini. Sve to ne bismo postigli da smo postupili na degradirajući način mržnjom, osvećivanjem i kažnjavanjem. Osim toga, kroz ljubav pomažete drugoj osobi da bude bolja osoba umjesto da i dalje pati.

"Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može."
- Martin Luther King, Jr.

"Sve je lako kada te vodi ljubav!"
- Richard Bach

Moć osjećaja i emocija
Nema druge, za bilo kakvu promjenu potrebno je prvo promijeniti emocije i uvjerenja.
Ne možeš očekivati promjenu na financijskom, zdravstvenom, niti na ljubavnom planu ako i dalje misliš i osjećaš kao i prije.
Mnogima nije uspjelo pozitivnim mislima postići željeno, a to je zato što im misli nisu bile popraćene pozitivnim osjećajima i emocijama, pogotovo onima ljubavi. Osjećaji i emocije su ono što razlikuje gubitnike od pobjednika. Dok se jedni osjećaju jadno, drugi upravljaju svojim emocijama i koriste svoju ljubav prema stvarima kao silu koja kreira i pretvara sve loše u dobro. Oni koji od srca vole novac i sve što im novac može donijeti, to i postižu, dok oni koji žele novac i druge materijalne stvari, a pritom osjećaju da to nije u redu ili ispravno, ili da to nisu zaslužili ili osjećaju sumnju, nepovjerenje i slično, takvi i dalje ostaju na pukim željama.

Život nam se ne događa; život nam samo uzvraća. U to nas uvjeravaju mnogi velikani koji su postigli velika djela. Svi oni kažu da žanjemo što smo posijali i da je moguće sve ono što možemo pomisliti i osjetiti - ako nešto možeš osjetiti, možeš to i ostvariti. Zato se osjećaj kao da si zdrav(a), i bit ćeš zdrav(a). Osjeti kako je to živjeti u obilju, i ono će se sliti k tebi. Osjećaj kako je to biti voljen i voljeti, pa će ti ljubavni život procvasti.

Oznake: sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

Ništa nije teško ako se voli

Voljeti vs pokazivati ljubav
Ljubav ne treba učiti, nego samo njegovati. S ljubavlju smo rođeni, no problem je u tome da se negdje u procesu odrastanja dogodi da zanemarimo ljubav prema ljudima jer se u nama rađa ljubav prema stvarima, statusu, priznanjima, odlikovanjem i sličnim stvarima. A time se rađa i strah od toga da nećemo postići i priuštiti si sve što volimo (i mislimo da trebamo). Stoga da bismo pridobili sve ovo potonje, prečesto svoju pažnju usmjeravamo na sve drugo umjesto na svoje bližnje. Tu nastaju problemi.

Mnogi roditelji smatraju da time što teško rade i zarađuju kako bi svojoj djeci mogli priuštiti sve ono što oni nisu mogli imati kad su bili mali, da time očituju svoju ljubav. Može biti. Ali gledaju li i djeca na to tako? Osjećaju li djeca da su time voljena. Mnoge mame koje se žrtvuju tako što, ne samo da rade na poslu, nego i doma, misle da time što od jutra do mraka podređuju svoje potrebe obiteljskim potrebama pokazuju da vole svoju obitelj. Točno. Ali to nije dovoljno. Ljubav koja se izražava uglavnom kroz kuhanje, spremanje, zarađivanje, odvođenje na aktivnosti itd, a manje kroz geste ljubavi kao što su tople riječi, zagrljaji itd., nije ono što djeci treba kako bi stasali u uravnotežene osobe pune ljubavi.

U romantičnim odnosima gdje nedostaju geste ljubavi i jedno od dvoje ne osjeća da je voljen, nedostatak će ljubavi nastojati nesvjesno nadoknaditi u hrani (pogotovo slatkišima), shoppingu, i raznim opijatima, a možda i u aferi.

"Ljubav, kao i vatra, ne može postojati bez stalnog poticaja."
- François de La Rochefoucauld

Prema tome, naš je savjet da svoju ljubav (prema bilo kome) iskazuješ na bolji način, na način da drugoj osobi ili osobama postane očito da ih doista voliš - tako da je osjećaju, a ne samo da znaju za nju. Pitaj one koje voliš, jednog po jednog, osjećaju li tvoju ljubav ili samo znaju da ih voliš. Iznenadit ćeš se kako te drugi često doživljavaju drugačije nego što ti misliš ili za ono za što se pokazuješ.

"Nije dovoljno ljubav posaditi, valja je i zalijevati." - Njemačka poslovica

"Nema ljepšeg prizora od očiju zaljubljenog čovjeka." – Talidari

"Ne volim te zato što si super. Volim te zato što sam ja super kad sam s tobom." – Talidari

Zašto je važno voljeti pa makar i one koji su nam nešto skrivili? Zbog sebe.

"Ništa nije teško ako se voli."- Ciceron

Zdravlje - voli jer te ljubav čini otpornijim na bolesti. Većina bolesti je uzrokovana psihosomatskim faktorima. Kad smo obuzeti bilo kojom suprotnošću ljubavi u našem tijelu se stvaraju energetske blokade koje uzrokuju pad imuniteta kao i mnoge druge poremećaje uključujući i karcinom. Ako umjesto da osjećamo mržnju, osvetoljubivost ili bilo koju drugu negativnu emociju prema nekome, osjećamo ljubav, onda se energetske blokade otklanjaju, pa je cirkulacija kisika, krvi i ostalih tekućina nesmetana, što donosi zdravlje.

"Nema efikasnijeg kozmetičkog preparata od ljubavi." - Jean-Paul Belmondo

Ljepota - ljubav nas čini ljepšima. Osoba koja voli sjaji i zrači prekrasnom energijom.

Međuljudski odnosi - Ono što ljubav čini toliko popularnom i poželjnom je njena moć da spaja ljude. Oni koji s ljubavlju obavljaju svoje dužnosti prema drugima, bilo u poslovnom bilo u privatnom okruženju, postići će bolje rezultate i odnose nego netko tko ih obavlja iz vlastitih interesa ili zato što mora.

Bogatstvo - Voli jer ljubav donosi novac. Osoba koja obavlja svoje dužnosti s ljubavlju ima puno veće šanse da dobije unaprijeđenje na poslu ili da proda više od svojih ostalih neljubaznih i proračunatih kolega. A to podrazumijeva veće šanse za ostvarivanje profita.

Ljubav je vrednija od novca. Novac nas sam po sebi, onako u obliku novčanica, ne može usrećiti. Ono što nas usrećuje su stvari koje novcem možemo kupiti. A te stvari želimo kako bismo bili sretniji i imali više ljubavi u životu. Stoga možemo preskočiti težnju za bogatstvom ako uspijemo postići zadovoljstvo i ljubav bez toga. Ljubav je lakše pridobiti nego novac ili bogatstvo, koje ionako želimo samo zato da bismo se mogli voljeti i biti voljeni.

Sreća i uspjeh - kroz ljubav preuzimamo odgovornost a time i moć nad svojim životom. Onaj tko može utjecati na svoju mogućnost voljenja, može utjecati i na sve druge mogućnosti u životu koje vode do sreće i uspjeha.

Mir i sloboda se mogu postići samo ako smo slobodni od očekivanja, uvjerenja, strahova i ostalih zloduha. Prava ljubav je ta koja može ukrotiti zloduhe. Tamo gdje je ljubav, nema neukroćenih zloduha.

Ljubav je kao zrak i hrana bez kojih ne možemo živjeti. Život bez ljubavi je život bez prave radosti i s puno žalosti. Mi trebamo ljubav ma koliko god neki mislili da je ne trebaju. Stoga treba voljeti baš kao što treba disati i jesti.
Kad živimo u gradu i nemamo dostup svježem zraku, udišemo ono što je tu. Kad smo gladni, ne jedemo uvijek savršene obroke. Tako je i sa ljubavlju, nešto ili netko ne treba biti savršen da bismo to ili ga/ju mogli voljeti. Glavno da volimo. Zrak ne udišemo zato što je on vrijedan udisaja, niti jedemo hranu zbog nje. Tako je i s ljubavlju - volimo zbog nas samih a ne zato da bismo nekome učinili uslugu.

Prema tome, ne čekaj da naiđe bezgrešna osoba, ne traži savršenstvo, nego prigrli nekoga i sve one koji ti pružaju uvjete da voliš.
"Nisam baš sigurna kako će biti u raju, ali jedno sigurno znam. Kada umremo i dođe vrijeme da nam Gospodin sudi, on nas NEĆE pitati koliko smo dobrih dijela učinili u svom životu, nego s koliko smo ih LJUBAVI učinili."
- Majka Tereza

"Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja."
- Ivo Andrić

Za preobražaj druge osobe.
Nema te voljene osobe koja nam kad-tad neće nešto skriviti. To je prirodan proces izmjene polariteta. Najlakše je nekoga tko nam je skrivio mrziti, zamjeriti mu/joj, osvetiti se i kazniti. No tko što ima od toga? Nitko ništa. Mi smo puni gorčine, bijesa, nemira, zdravstvenih tegoba itd., a druga osoba time nije ništa naučila osim možda toga da je loše to što je učinila (što je vrlo vjerojatno već i znala). Ako umjesto toga pokažemo toj osobi da nismo kao ona, nego da smo puno bolji jer imamo u sebi dovoljno ljubavi, suosjećaja, praštanja, mira i svega ostalog, onda je to poticaj da ta osoba uvidi svoju grešku, da nas zamoli za oprost i da to više nikad ne učini. Sve to ne bismo postigli da smo postupili na degradirajući način mržnjom, osvećivanjem i kažnjavanjem. Osim toga, kroz ljubav pomažete drugoj osobi da bude bolja osoba umjesto da i dalje pati.

"Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može."
- Martin Luther King, Jr.

"Sve je lako kada te vodi ljubav!"
- Richard Bach

Moć osjećaja i emocija
Nema druge, za bilo kakvu promjenu potrebno je prvo promijeniti emocije i uvjerenja.
Ne možeš očekivati promjenu na financijskom, zdravstvenom, niti na ljubavnom planu ako i dalje misliš i osjećaš kao i prije.
Mnogima nije uspjelo pozitivnim mislima postići željeno, a to je zato što im misli nisu bile popraćene pozitivnim osjećajima i emocijama, pogotovo onima ljubavi. Osjećaji i emocije su ono što razlikuje gubitnike od pobjednika. Dok se jedni osjećaju jadno, drugi upravljaju svojim emocijama i koriste svoju ljubav prema stvarima kao silu koja kreira i pretvara sve loše u dobro. Oni koji od srca vole novac i sve što im novac može donijeti, to i postižu, dok oni koji žele novac i druge materijalne stvari, a pritom osjećaju da to nije u redu ili ispravno, ili da to nisu zaslužili ili osjećaju sumnju, nepovjerenje i slično, takvi i dalje ostaju na pukim željama.

Život nam se ne događa; život nam samo uzvraća. U to nas uvjeravaju mnogi velikani koji su postigli velika djela. Svi oni kažu da žanjemo što smo posijali i da je moguće sve ono što možemo pomisliti i osjetiti - ako nešto možeš osjetiti, možeš to i ostvariti. Zato se osjećaj kao da si zdrav(a), i bit ćeš zdrav(a). Osjeti kako je to živjeti u obilju, i ono će se sliti k tebi. Osjećaj kako je to biti voljen i voljeti, pa će ti ljubavni život procvasti.

Oznake: sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

Kad uspijemo postići da naša osobna sreća ne ovisi o vanjskom svijetu onda postajemo slobodni i spremni za pravu ljubav

Igra skrivača
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: “Ajmo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima.”
Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:”Skrivača? Kakva je to igra?”
“To je jedna igra”, započela je objašnjavati Ludost, “u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik.”

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati.
“Jedan, dva, tri…” počela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg Drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njezinih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana.¬¬
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.

Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima. “Milijun”, zavikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog traženja Ludost je ožednjela, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana) a Zaborav je zaboravio da su se uopće ičega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgreblo Ljubavi oči.
Ludost nije znala što učiniti. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjećajima, ali ostala je slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.

"Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim."- Erich Fromm

"Ako je osoba sposobna pravo voljeti, ona voli i sebe; ako voli samo druge, tada uopće nije sposobna pravo voljeti."- Erich Fromm

Ljubav prema drugima je nemoguća bez ljubavi prema sebi.
Onaj tko ne voli sebe, ne voli ni druge kako treba. Ono što osjeća prema drugima nije prava ljubav. Zbog toga nastaju problemi.
Ljubavni problemi nastaju samo onda kad nema prave ljubavi.
Svoje osjećaje tumačimo kao ljubav i onda kad to nije stvarno ljubav. Čim je ljubomora u igri, ne radi se o pravoj ljubavi, već o nepovjerenju, nesigurnosti, strahu, sebičnosti, uskogrudnosti, predrasudama, sumnjičavosti ... Osim toga, ljubavni problemi nastaju i kad se vezanost i ovisnost krivo tumače kao ljubav. Kad nam voljena osoba prestane zadovoljavati naše potrebe i udovoljavati našim željama, tad pogotovo nastaju problemi, ali samo zato što se ne radi o pravoj ljubavi. Kad nekoga stvarno volimo onda nam je sreća te osobe važnija od naše osobne.

"Ako hranimo ego, ljubav ostaje gladna." - Talidari

Tanka je linija između ljubavi i egoizma. Voljeti sebe ne znači biti egoističan, sebičan, arogantan, narcisoidan ili tašt. Ljubav i ego su dvije suprotne stvari. Možete imati jedno ili drugo, ali ne oboje u isto vrijeme.
Na svakome od nas je da odaberemo ono pravo u svakom trenutku. Ponekad nam odgovara odlučiti se za ego, ali ono što nam odgovara ne znači da je to u redu, da je to ispravno. Prilikom svake odluke odabiremo ili odgovarajuće ili ispravno. Molim te, odluči se za ispravno, jer je u konačnici to bolje za tebe kao i za druge. To je stvar odluke.

Kad se kaže da je ponekad dobro biti sebičan, pritom se misli na ljubav prema sebi, a ne na zakidanje drugih. U ovom slučaju bi možda bolja riječ od 'sebičnosti' bila 'biti odgovoran za sebe'. Staviti sebe na prvo mjesto trebamo jedino zato da bismo mogli bolje i sigurnije drugima pomagati. Nismo od nikakve pomoći ako smo sami jadni i nezadovoljni. Baš kao što nam stjuardese u avionu daju upute da prilikom avionske nezgode treba staviti masku s kisikom prvo sebi a tek onda djeci, tako i u drugim životnim situacijama trebamo prvo namiriti svoje osnovne potrebe kako bismo bili u stanju drugima pomoći, među osnovne potrebe osim zraka, hrane i pića spada i ljubav. Baš kao što ne očekujemo od drugih da nas namire zrakom i hranom, tako nas ne moraju namiriti ni ljubavlju. To možemo i sami.

"Oni koji vole očekujući nešto zauzvrat, samo gube vrijeme." - Paulo Coelho

Ljubavni jadi nastaju kad ne volimo sebe kako treba, pa očekujemo od drugih da nas vole i zadovoljavaju naše potrebe. Osoba koja sebe voli i poznaje pravo značenje ljubavi, sretna je kad voli. Takva osoba nema potrebu da drugi zadovoljavaju njezine potrebe, jer voleći sebe može sama zadovoljiti svoje potrebe. Takva osoba nema potrebu oslanjati se na druge, jer je oslonac pronašla u sebi. Ljubavni problemi nastaju kad je osoba nesigurna u sebe, time i u druge.

"Najbolja pouka koju sam dobila od svojih roditelja jest da mi nitko nije ništa dužan. To me je ponukalo da od nikog ništa ne očekujem i sama ostvarim sve svoje želje i potrebe. Tako sam i uspjela postati milijunašica do svoje 20. godine." - Taylor Swift (pjevačica)

Cijena koju često plaćamo za utjerivanje pravde u odnosima je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost. Prava sreća ne dolazi kroz druge nego kroz našu sposobnost da se otvorimo, volimo svim srcem i budemo u potpunosti slobodni (i od prohtjeva, od ovisnosti o tuđim raspoloženjima i sposobnostima da nas usreće). Kad uspijemo postići da naša osobna sreća ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet je neće moći uništiti. Kad se uvjerimo da nam drugi nisu ništa dužni i da sami nismo nikom ništa dužni onda postajemo slobodni i spremni za pravu ljubav, neograničenu i neopterećenu.

Primjer - bračni problemi: jedna anonimna žena koja ima vrlo uspješan i sretan brak ispričala nam je kako se prije često svađala sa svojim mužem dok nije shvatila da za njezinu osobnu sreću nije odgovoran njezin suprug niti bilo tko drugi osim nje same. Rekla je kako ju je uvijek prije jako smetalo kad joj muž nije bio iskren i kad se nije mogla osloniti na njegovu riječ. Bila je uvjerena da brak ne može počivati na nepovjerenju, pa je stoga čak i razmišljala o razvodu, ne želeći živjeti s nekim kome ne može vjerovati i tko se stalno predomišlja i time remeti njezine planove.
Onda je doživjela preobrat u pogledu na svijet i uočila da je sama kriva što nije dovoljno stabilna i uravnotežena, jer inače ne bi imala potrebu da se mora na njega osloniti. Kad je prepoznala da su pravi uzrok njezine patnje bili njezini a ne njegovi nedostaci, poduzela je mjere da osvijesti svoju snagu i otkloni svoje slabosti. Sve je bilo stvar stava. Promijenivši kut gledanja uočila je svoju moć i prestala očekivati od supruga da udovoljava njezinim potrebama i čini stvari po njezinom. Taj njezin novi stav je doveo do toga da je suprug neopterećen njezinim zahtjevima postao sretniji, a time i puno bolji prema njoj. Odlučili su da je ljubav najvažnija, a sve ostalo samo sporedno. Od tada ona svaki dan osjeća zahvalnost za priliku da izrazi svoju ljubav i bude objekt tuđe ljubavi. Sve drugo je stvar dogovora koji i ako se ne poštivaju do kraja nisu nikada povod za gubitak njezine sreće, budući da je izvor njezine radosti u njoj, a ne u drugima.

Ljubav prema sebi se može razviti na više načina, prije svega osvještavanjem svojih vrlina, naspram mana.

"Jedino ljubavi nikad ne dobijemo koliko želimo ... ali i jedino što ne dajemo dovoljno je ljubav." - Henry Miller

Oznake: sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

Kad uspijemo postići da naša osobna sreća ne ovisi o vanjskom svijetu onda postajemo slobodni i spremni za pravu ljubav

Igra skrivača
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: “Ajmo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima.”
Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:”Skrivača? Kakva je to igra?”
“To je jedna igra”, započela je objašnjavati Ludost, “u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik.”

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati.
“Jedan, dva, tri…” počela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg Drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njezinih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana.¬¬
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.

Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima. “Milijun”, zavikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog traženja Ludost je ožednjela, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana) a Zaborav je zaboravio da su se uopće ičega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgreblo Ljubavi oči.
Ludost nije znala što učiniti. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjećajima, ali ostala je slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.

"Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim."- Erich Fromm

"Ako je osoba sposobna pravo voljeti, ona voli i sebe; ako voli samo druge, tada uopće nije sposobna pravo voljeti."- Erich Fromm

Ljubav prema drugima je nemoguća bez ljubavi prema sebi.
Onaj tko ne voli sebe, ne voli ni druge kako treba. Ono što osjeća prema drugima nije prava ljubav. Zbog toga nastaju problemi.
Ljubavni problemi nastaju samo onda kad nema prave ljubavi.
Svoje osjećaje tumačimo kao ljubav i onda kad to nije stvarno ljubav. Čim je ljubomora u igri, ne radi se o pravoj ljubavi, već o nepovjerenju, nesigurnosti, strahu, sebičnosti, uskogrudnosti, predrasudama, sumnjičavosti ... Osim toga, ljubavni problemi nastaju i kad se vezanost i ovisnost krivo tumače kao ljubav. Kad nam voljena osoba prestane zadovoljavati naše potrebe i udovoljavati našim željama, tad pogotovo nastaju problemi, ali samo zato što se ne radi o pravoj ljubavi. Kad nekoga stvarno volimo onda nam je sreća te osobe važnija od naše osobne.

"Ako hranimo ego, ljubav ostaje gladna." - Talidari

Tanka je linija između ljubavi i egoizma. Voljeti sebe ne znači biti egoističan, sebičan, arogantan, narcisoidan ili tašt. Ljubav i ego su dvije suprotne stvari. Možete imati jedno ili drugo, ali ne oboje u isto vrijeme.
Na svakome od nas je da odaberemo ono pravo u svakom trenutku. Ponekad nam odgovara odlučiti se za ego, ali ono što nam odgovara ne znači da je to u redu, da je to ispravno. Prilikom svake odluke odabiremo ili odgovarajuće ili ispravno. Molim te, odluči se za ispravno, jer je u konačnici to bolje za tebe kao i za druge. To je stvar odluke.

Kad se kaže da je ponekad dobro biti sebičan, pritom se misli na ljubav prema sebi, a ne na zakidanje drugih. U ovom slučaju bi možda bolja riječ od 'sebičnosti' bila 'biti odgovoran za sebe'. Staviti sebe na prvo mjesto trebamo jedino zato da bismo mogli bolje i sigurnije drugima pomagati. Nismo od nikakve pomoći ako smo sami jadni i nezadovoljni. Baš kao što nam stjuardese u avionu daju upute da prilikom avionske nezgode treba staviti masku s kisikom prvo sebi a tek onda djeci, tako i u drugim životnim situacijama trebamo prvo namiriti svoje osnovne potrebe kako bismo bili u stanju drugima pomoći, među osnovne potrebe osim zraka, hrane i pića spada i ljubav. Baš kao što ne očekujemo od drugih da nas namire zrakom i hranom, tako nas ne moraju namiriti ni ljubavlju. To možemo i sami.

"Oni koji vole očekujući nešto zauzvrat, samo gube vrijeme." - Paulo Coelho

Ljubavni jadi nastaju kad ne volimo sebe kako treba, pa očekujemo od drugih da nas vole i zadovoljavaju naše potrebe. Osoba koja sebe voli i poznaje pravo značenje ljubavi, sretna je kad voli. Takva osoba nema potrebu da drugi zadovoljavaju njezine potrebe, jer voleći sebe može sama zadovoljiti svoje potrebe. Takva osoba nema potrebu oslanjati se na druge, jer je oslonac pronašla u sebi. Ljubavni problemi nastaju kad je osoba nesigurna u sebe, time i u druge.

"Najbolja pouka koju sam dobila od svojih roditelja jest da mi nitko nije ništa dužan. To me je ponukalo da od nikog ništa ne očekujem i sama ostvarim sve svoje želje i potrebe. Tako sam i uspjela postati milijunašica do svoje 20. godine." - Taylor Swift (pjevačica)

Cijena koju često plaćamo za utjerivanje pravde u odnosima je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost. Prava sreća ne dolazi kroz druge nego kroz našu sposobnost da se otvorimo, volimo svim srcem i budemo u potpunosti slobodni (i od prohtjeva, od ovisnosti o tuđim raspoloženjima i sposobnostima da nas usreće). Kad uspijemo postići da naša osobna sreća ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet je neće moći uništiti. Kad se uvjerimo da nam drugi nisu ništa dužni i da sami nismo nikom ništa dužni onda postajemo slobodni i spremni za pravu ljubav, neograničenu i neopterećenu.

Primjer - bračni problemi: jedna anonimna žena koja ima vrlo uspješan i sretan brak ispričala nam je kako se prije često svađala sa svojim mužem dok nije shvatila da za njezinu osobnu sreću nije odgovoran njezin suprug niti bilo tko drugi osim nje same. Rekla je kako ju je uvijek prije jako smetalo kad joj muž nije bio iskren i kad se nije mogla osloniti na njegovu riječ. Bila je uvjerena da brak ne može počivati na nepovjerenju, pa je stoga čak i razmišljala o razvodu, ne želeći živjeti s nekim kome ne može vjerovati i tko se stalno predomišlja i time remeti njezine planove.
Onda je doživjela preobrat u pogledu na svijet i uočila da je sama kriva što nije dovoljno stabilna i uravnotežena, jer inače ne bi imala potrebu da se mora na njega osloniti. Kad je prepoznala da su pravi uzrok njezine patnje bili njezini a ne njegovi nedostaci, poduzela je mjere da osvijesti svoju snagu i otkloni svoje slabosti. Sve je bilo stvar stava. Promijenivši kut gledanja uočila je svoju moć i prestala očekivati od supruga da udovoljava njezinim potrebama i čini stvari po njezinom. Taj njezin novi stav je doveo do toga da je suprug neopterećen njezinim zahtjevima postao sretniji, a time i puno bolji prema njoj. Odlučili su da je ljubav najvažnija, a sve ostalo samo sporedno. Od tada ona svaki dan osjeća zahvalnost za priliku da izrazi svoju ljubav i bude objekt tuđe ljubavi. Sve drugo je stvar dogovora koji i ako se ne poštivaju do kraja nisu nikada povod za gubitak njezine sreće, budući da je izvor njezine radosti u njoj, a ne u drugima.

Ljubav prema sebi se može razviti na više načina, prije svega osvještavanjem svojih vrlina, naspram mana.

"Jedino ljubavi nikad ne dobijemo koliko želimo ... ali i jedino što ne dajemo dovoljno je ljubav." - Henry Miller

Oznake: sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

Ne volimo jer smo voljeni, već smo voljeni jer volimo

Kažu da razlikujemo više vrsta i podvrsta ljubavi:
- međuljudska (roditeljska, bratska, romantična, prijateljska, prema bližnjemu...)
- prema drugim bićima (Bogu, svecima, anđelima, životinjama, biljkama...)
- prema stvarima (jelu, novcu, autima, cipelama, nakitu, knjigama...)
- prema aktivnostima (sport, umjetnost, boravak u prirodi...) itd.

No je li to stvarno tako i što je osnova prave ljubavi?

Razlikovanje ljubavi u razne vrste i podvrste je odlika uma, koji ljubavi pristupa s razumom, koji je ograničen, jer se oslanja samo na intelekt i logiku. No svijet i život nisu podređeni umu i funkcioniraju po principima koje nije stvorio ljudski um, po principima koje ljudski um tek nastoji shvatiti. Ljubav je ljubav. Samo jedna. Ljubav nema formu niti se ne može klasificirati, jer je se time ograničava.

"Ljubiš li duboko samo jedno biće, činit će ti se i sva ostala dostojna ljubavi." - Goethe

Postoji samo jedna ljubav; prema svima i svemu
Ako misliš da je ljubav prema osobi jedno, a prema nečemu ili nekome drugome drugo, onda ne poznaješ ljubav i živiš život u ljubomori i ograničenjima. S takvim pogledom često ćeš pomisliti da neka tvoja voljena osoba više voli nešto drugo ili nekog drugog od tebe, ako tome pridaje u nekom trenutku više pažnje ili vremena. No ispravan pogled, onaj koji dopušta ljubavi da se u potpunosti izrazi, onaj koji donosi mir, sreću i zadovoljstvo, umjesto, ljubomore, zavisti, prigovaranja, kritiziranja…

"Ljubav nije primarno odnos prema određenoj osobi; to je stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi."
- Erich Fromm

Bez obzira je li u nekom trenutku ljubav usmjerena direktno prema tebi ili ne, ljubav cvijeta. Ne ograničavajući ljubav samo sebično na sebe, nego dopuštajući i podržavajući da tvoje voljene osobe vole i druge, omogućavaš da ljubav raste u njima i da svoje vrijeme provode više voleći nego gunđajući. Njegujući svoju ljubav prema drugima istovremeno njeguju i ljubav prema tebi jer se radi o jednoj ljubavi koja se multiplicira.

Prema tome, kad primijetiš da netko koga voliš, voli i svoj posao i neki sport i obitelj i prijatelje, umjesto da mu sebično prigovaraš da te manje voli, podrži ga u voljenju, a za ono što ti u stvari smeta se dogovorite. Ako ti posvećuje nedovoljno vremena i pažnje, onda se dogovorite kako da se to regulira. To se neće popraviti napadima, nego podrškom i dogovorom.

Što više toga čovjek voli to bolje, jer time jača svoju ljubav, jer time provodi više vremena u pozitivnom zračenju nego negativnom (kad ga se sputava).

Ljubav ne bi trebala biti samo posljedica, nego i uzrok.
Drugim riječima, ne bismo trebali voljeti samo kad netko to zaslužuje, nego i voljeti da bi netko to zaslužio.

Ne volimo jer smo voljeni, već smo voljeni jer volimo.

Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo.
U našoj naravi je da volimo, pogledajte samo malu djecu i sebe kad ste bili mali. Voljeli smo bez ograničavanja, a da nas nitko nije podučio ljubavi. Mogli smo puno toga voljeti kao djeca, možemo i sada. Ljubav je i stvar odluke. Možemo odlučiti da ćemo više voljeti i time to i postići.

Ne možemo voljeti jedino onda kada nismo u skladu s našom istinskom prirodom, kad zapostavljamo svoju dušu. Bez obzira na životne okolnosti, čim nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom (svojom unutarnjom i vanjskom), ljubav dolazi sama od sebe. A potom i sve ostale prirodne posljedice kao što su sreća i uspjeh.

Ljubav je u nama pa čak i onda kad je ne osjećamo i kad je nismo svjesni. Ona je dio naše prirode. Oni koji ne vole sebe i druge udaljeni su od svoje prirode, od svoje duše, od svog izvora, od Boga.

"... kad se voli, onda se voli čitav čovjek onakav kakav jest, a ne kakav bih ja htjela da on bude.'' - Lav Nikolajevič Tolstoj (''Ana Karenjina'')

I. Korinćanima 13:4-7;
Ljubav je velikodušna
Ljubav je dobrostiva
Ljubav ne zavidi
Ljubav ne pamti zlo

Oznake: Korinćani, sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

Ne volimo jer smo voljeni, već smo voljeni jer volimo

Kažu da razlikujemo više vrsta i podvrsta ljubavi:
- međuljudska (roditeljska, bratska, romantična, prijateljska, prema bližnjemu...)
- prema drugim bićima (Bogu, svecima, anđelima, životinjama, biljkama...)
- prema stvarima (jelu, novcu, autima, cipelama, nakitu, knjigama...)
- prema aktivnostima (sport, umjetnost, boravak u prirodi...) itd.

No je li to stvarno tako i što je osnova prave ljubavi?

Razlikovanje ljubavi u razne vrste i podvrste je odlika uma, koji ljubavi pristupa s razumom, koji je ograničen, jer se oslanja samo na intelekt i logiku. No svijet i život nisu podređeni umu i funkcioniraju po principima koje nije stvorio ljudski um, po principima koje ljudski um tek nastoji shvatiti. Ljubav je ljubav. Samo jedna. Ljubav nema formu niti se ne može klasificirati, jer je se time ograničava.

"Ljubiš li duboko samo jedno biće, činit će ti se i sva ostala dostojna ljubavi." - Goethe

Postoji samo jedna ljubav; prema svima i svemu
Ako misliš da je ljubav prema osobi jedno, a prema nečemu ili nekome drugome drugo, onda ne poznaješ ljubav i živiš život u ljubomori i ograničenjima. S takvim pogledom često ćeš pomisliti da neka tvoja voljena osoba više voli nešto drugo ili nekog drugog od tebe, ako tome pridaje u nekom trenutku više pažnje ili vremena. No ispravan pogled, onaj koji dopušta ljubavi da se u potpunosti izrazi, onaj koji donosi mir, sreću i zadovoljstvo, umjesto, ljubomore, zavisti, prigovaranja, kritiziranja…

"Ljubav nije primarno odnos prema određenoj osobi; to je stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi."
- Erich Fromm

Bez obzira je li u nekom trenutku ljubav usmjerena direktno prema tebi ili ne, ljubav cvijeta. Ne ograničavajući ljubav samo sebično na sebe, nego dopuštajući i podržavajući da tvoje voljene osobe vole i druge, omogućavaš da ljubav raste u njima i da svoje vrijeme provode više voleći nego gunđajući. Njegujući svoju ljubav prema drugima istovremeno njeguju i ljubav prema tebi jer se radi o jednoj ljubavi koja se multiplicira.

Prema tome, kad primijetiš da netko koga voliš, voli i svoj posao i neki sport i obitelj i prijatelje, umjesto da mu sebično prigovaraš da te manje voli, podrži ga u voljenju, a za ono što ti u stvari smeta se dogovorite. Ako ti posvećuje nedovoljno vremena i pažnje, onda se dogovorite kako da se to regulira. To se neće popraviti napadima, nego podrškom i dogovorom.

Što više toga čovjek voli to bolje, jer time jača svoju ljubav, jer time provodi više vremena u pozitivnom zračenju nego negativnom (kad ga se sputava).

Ljubav ne bi trebala biti samo posljedica, nego i uzrok.
Drugim riječima, ne bismo trebali voljeti samo kad netko to zaslužuje, nego i voljeti da bi netko to zaslužio.

Ne volimo jer smo voljeni, već smo voljeni jer volimo.

Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo.
U našoj naravi je da volimo, pogledajte samo malu djecu i sebe kad ste bili mali. Voljeli smo bez ograničavanja, a da nas nitko nije podučio ljubavi. Mogli smo puno toga voljeti kao djeca, možemo i sada. Ljubav je i stvar odluke. Možemo odlučiti da ćemo više voljeti i time to i postići.

Ne možemo voljeti jedino onda kada nismo u skladu s našom istinskom prirodom, kad zapostavljamo svoju dušu. Bez obzira na životne okolnosti, čim nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom (svojom unutarnjom i vanjskom), ljubav dolazi sama od sebe. A potom i sve ostale prirodne posljedice kao što su sreća i uspjeh.

Ljubav je u nama pa čak i onda kad je ne osjećamo i kad je nismo svjesni. Ona je dio naše prirode. Oni koji ne vole sebe i druge udaljeni su od svoje prirode, od svoje duše, od svog izvora, od Boga.

"... kad se voli, onda se voli čitav čovjek onakav kakav jest, a ne kakav bih ja htjela da on bude.'' - Lav Nikolajevič Tolstoj (''Ana Karenjina'')

I. Korinćanima 13:4-7;
Ljubav je velikodušna
Ljubav je dobrostiva
Ljubav ne zavidi
Ljubav ne pamti zlo

Oznake: Korinćani, sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

Pitaš li se voliš li nekoga stvarno i voli li tebe netko stvarno?

Evo nekoliko nagovještaja:

Ljubav je...pomoći drugome da se razvije.

Ljubav je...kad je sreća drugoga važnija od vlastite.
"Ljubav je radovati se sreći drugoga." - Gottfried Wilhelm Leibniz

"Ljubav znači odricanje od sile." - Milan Kundera

Ljubav nije...ako boli.

Ljubav nije...ako nas u bilo kojem smislu udaljava od naše prirode.

Voljeti se, to ne znači gledati se međusobno, nego gledati zajedno u istom smijeru.

Ako te ljubav navodi da činiš glupe stvari, to nije ljubav.

Prava ljubav, bez obzira prema kome, je prirodna sila koja čovjeka usrećuje i obogaćuje. Kad je prava, ljubav daje krila, a kad nije prava ona ih potkresuje.

Oni koji iz ljubavi trpe i pate, kao i oni koji iz ljubavi prigovaraju i nastoje promijeniti voljenu osobu, to ne čine iz ljubavi, već iz neznanja ili straha. Ljubav se prečesto koristi kao izgovor za strah. Ali isto tako i kao izgovor za mnoge druge slabosti kao što su nesigurnost, nedostatak samopouzdanja, nedostatak ljubavi prema sebi, plašljivost, samosažaljenje, krivica, osjećaj bezvrijednosti i inferiornosti, vezanost, ovisnost, pa čak i za lijenost. Oni koji kažu da zbog ljubavi trpe, lažu sebe i druge.

"Kad čovjek ima ljubavi, nema straha." - Lao Tse

"Ljubav je jača od straha" - Talidari

Uobičajeno je da se kaže da je mržnja suprotnost ljubavi, no svi oni koji ne vole ne znači da mrze. Suprotnost ljubavi je strah. To je ono što nas sprečava da volimo. Naravno, ima slučajeva kad se tu umiješaju i neke druge slabosti, kao što su ponos, ego, taština, arogancija, neznanje, nepovjerenje, sebičnost, okrivljavanje, kritičnost ...

Oznake: ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

ponedjeljak, 09.03.2015.

Kako voliti i biti voljen

Voljeti ne znači trpjeti. Ne moramo i dalje trpjeti da bismo voljeli i/ili oprostili. Voljeti ne znači dopuštati drugome da nas vrijeđa. Voljeti ne znači biti budala i puštati zlobnike da nas gaze. Možemo voljeti, a da ne toleriramo tuđu pakost. Voljeti ne znači podilaziti. Ako na neko vrijeme napraviš odmak od voljene osobe koja ti čini bol, to ne znači da je ne voliš. Time joj daješ priliku da se zamisli nad svojim djelima i nešto poduzme kako bi se odnos vratio natrag na ono što je nekad bio - ispunjen ljubavlju s obje strane.

Da bismo voljeli, tj. ponovno uspostavili vezu s našom prirodom, s našom dušom, s Bogom, ponekad je potrebno suočiti se sa slabostima ili zlodusima koji nas sprečavaju u tome - strah, neznanje, mržnja, ponos, ego, taština, arogancija, nepovjerenje, sebičnost, okrivljavanje, kritičnost...

"Ljubav je puno veća i smionija pustolovina od plovidbe oko svijeta."
- Gilbert Keith Chesterton

To nije nimalo lako, ali je izvedivo i možemo si to predočiti kao avanturu u kojoj krotimo demone i u kojoj izlazimo kao junaci. Znamo već da su te naše slabosti negativci, no one nisu mi, niti su dio nas. To su samo stvorenja (uma) iz četvrte dimenzije, koja nas napadaju kad smo slabi, no kako imamo snage, volje i umijeće suprotstaviti im se umjesto da smo njihovi robovi, možemo ih učiniti svojim slugama.

Vjeruješ li u davanje druge prilike? Svi mi griješimo i podliježemo svojim slabostima, a posebno se radujemo kad nam se pruži druga šansa. Stoga i ti daj priliku onima koji su ti skrivili da to isprave.

"Ljudi čine pogreške – takav je život. No voljeti nikad nije pogrešno." - Romain Rolland

Kako biti voljen
Umijeće ljubavi podrazumijeva sposobnost voljenja. A što je sa sposobnošću primanja ljubavi?
Jedno je voljeti a drugo biti voljen. Nažalost, ne događa se uvijek da nas voli onaj koga volimo. Ako ne izazivaš uzvratnu ljubav, ne moraš biti nesretan/na jer ako ništa, barem voliš, što je jednako tako veličanstveno. Uživaj u voljenju bez opterećivanja voljene osobe.

Istovremeno, pitaj se koliko si sposoban/na pobuditi ljubav u drugome ili drugima.
Je li netko drugi kriv ako te netko ne voli?
Što je to što sprečava druge da te vole?
Koje su to tvoje slabosti koje umanjuju tvoju vrijednost u očima drugih?
Jesi li spreman/na i voljan/na se suočiti s tim svojim napastima? Ili misliš i dalje robovati tim slabostima po cijenu ljubavi?

Da te pitamo nešto: voliš li kukati i ogovarati? Iskreno. Padaš li često u napast da se žališ? Što misliš, je li lako voljeti takve osobe? Voliš li ti biti u društvu takvih ljudi koji stalno jadikuju i tračaju?

Jedan od velikih koraka u pridobivanju ljubavi je promjena karaktera od čangrizave do prijazne osobe - i u mislima, i na riječima, i na dijelu.

Svi do jednoga smo vrijedni ljubavi. Pogotovo ako svoje mane uspijemo ukrotiti, svoje nedostatke ukloniti, a iskrivljeno popraviti. Pa čak i ako ne uspijemo, vrijedni smo ljubavi zbog svih onih vrlina koje nas krase i najviše zbog toga što smo i sami sposobni voljeti.

Pružati ljubav je nekima lakše nego primati ljubav. I obrnuto. Bez obzira na prepreke u bilo kojem pravcu, one se mogu otkloniti. Promjena perspektive (kuta gledanja/stava) i o(t)puštanje su najučinkovitije metode osobnog preporoda.

Što o tome kako biti voljen imaju za reći drugi:

"Budi ljubavi dostojan ako želiš biti ljubljen." - Goethe
"Ljubav je nagrada za ljubav." - John Dryden
"Ako želiš biti ljubljen, ljubi!" – Seneka

"Slijedi ljubav, pa će ti bježati; bježi od ljubavi pa će te slijediti." - Engleska poslovica
¬
"Ljubav je kao rosa koja podjednako lako padne na koprivu kao na ljiljan." - Švedska poslovica

"Ljubav rađa ljubav." - Latinska poslovica

Suma sumarum: voli sebe i druge, pa će ti po zakonu uzroka i posljedica, po kojem žanjemo samo ono što sijemo, ljubav biti uzvraćena. Ako ne od strane one/onog/onih koje želiš, sigurno od one/onog/onih kojih to zavrijeđuješ.

Kako to da ponekad ipak ne dobivamo ono što volimo? Zato što volimo glavom, a ne srcem i svom dušom svojom.

Ako se u govoru i razmišljanju više baviš onime što ne voliš, svaka od tih stvari će ti se manifestirati u tvom životu. Ne možemo dobiti ili postići ono što volimo ako uglavnom mislimo i pričamo o tome kako nam to nedostaje. Negativne emocije i misli kao što su frustracija, razočaranje, očajavanje, prigovaranje, kritičnost, samosažaljenje, žaljenje, nepovjerenje, sumnju, tvrdoglavost i slično nas sprečavaju u postizanju i i dobivanju svega onog što volimo.

"Svaki put kada govorite o tome što ne volite, dodajete još jednu šipku na svoj kavez i time se sami zaključavate podalje od svega što volite"
- Rhonda Byrne

To možemo odmah promijeniti tako što ćemo odlučiti i svjesno zaokupiti naše misli, riječi i dijela onim što volimo. Za početak je dovoljno da 51% naših misli, riječi i dijela budu pozitivne i pune ljubavi. S vremenom će se one umnožavati same od sebe, a da se ne moramo posebno truditi. Dakle, ne moraš brinuti ako ne uspiješ postići da su sve tvoje misli, riječi i dijela u skladu s tvojim ciljevima i željama, jer dovoljno je da se potrudiš da je većina - 51%.

"Ma koliko se činila nemogućom nečija želja, ostvarit će se uz pomoć vatre ljubavi. Ako se pak ne ostvari, to znači da vatra nije bila dovoljna jaka." – Talidari

Anegdota:
Vrata ljudskog srca
Postoji jedna čuvena slika koja predstavlja Isusa u jednom tamnom vrtu. Lijevom rukom pridiže svjetiljku koja osvjetljava scenu, desnom kuca na čvrsta i masivna vrata.

Kada je slika prvi put predstavljena na jednoj izložbi, jedan se posjetitelj obratio slikaru (William Hunt) s primjedbom.
“Na vašoj je slici jedna greška. Vrata su bez brave i ručki.”
“Nije to greška,” odgovori slikar. “To su vrata ljudskog srca. Otvaraju se samo iznutra.”

Oznake: ljubav, duša, osho, viša svijest, transformacija, Erich Fromm, ego, razum, negativne misli, negativne emocije

Ne trebamo razlog - biti sretni i veseli da bismo voljeli, već trebamo voljeti da bismo bili sretni i veseli

Ja volim sebe.
Volim sebe i prihvaćam sebe upravo takvim kakav/va jesam.
Bezuvjetna ljubav koja se manifestira u meni, kroz mene i oko mene, privlači sve što je potrebno za najveću dobrobit moje duše.
Svakog dana mi je sve lakše otpustiti stvari i jednostavno biti ljubav.
Ja imam sve što mi je potrebno da bih bio/bila sretan/na i voljen(a).
Voleći sebe, ja volim druge.
Prihvaćam život s ljubavlju.

Tko poznaje ljubav, nema potrebe za meditacijom ni bilo kojom drugom tehnikom za ostvarenje blagostanja. Meditacija (kao bilo koja druga tehnika, učitelj i škola) nam je potrebna samo zato jer nemamo ljubavi. Ako imamo ljubavi, nema potrebe išta vježbati ni učiti, jer smo s ljubavlju već postigli svrhu. A svrha je nestajanje ega. Voljeti znači otkloniti ego. Gdje nema ega, ima blagostanje.

Ljubav se ne ograničava razumom, već svoju moć zahvaljuje Višoj svijesti koja je njezin izvor.
"Postoji jedna riječ koja nas oslobađa od svakog tereta i svake boli u životu. Ta riječ je ljubav"
- Sofoklo

Kako voljeti kad smo tužni i nesretni?

"Ono što slomi školjku ne šteti biseru"
- Mevlana Rumi

Tako da shvatimo da: ljubav nije suprotnost tuzi, nego lijek za tugu.
Za ljubav ne trebamo razlog ne trebamo biti sretni i veseli da bismo voljeli, već trebamo voljeti da bismo bili sretni i veseli. Razlog za ljubav ne tražimo samo u veselju, nego razlog za veselje možemo naći u ljubavi.
Jer ljubav je prevencija, a ne samo simptom. Jer je ljubav uzrok, a ne samo posljedica.
Razlog za tugu moze da ima i svoju pozitivnu stranu - mnogi koji su recimo nešto i/ili nekoga izgubili, poslije su uvidjeli da im je to donijelo i mnoge pozitivne promjene u životu. Kada srce plače za onim što je izgubilo, duh se smije zbog onog što je pronašao.

"Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati."
– Gabriel Garciá Márquez

"Tamo gdje ljubav vlada nema ni velikih ni malih."
- Japanska poslovica

Oznake: ljubav, duša, osho, viša svijest, transformacija, Erich Fromm, ego, razum, negativne misli, negativne emocije

Kako za-voliti

Pripitomi svoj ego - ako te tvoj ego sprečava da se prepustiš ljubavi ili da zavoliš nekoga za koga misliš da nije vrijedan tvoje ljubavi, onda je vrijeme da ukrotiš svoj ego tako da uspostaviš harmoniju između razuma i srca. Ego je plod razuma, ljubav je plod srca. Dopusti srcu da te vodi kad je riječ o ljubavi. Pa čak i pod cijenu da se 'opečeš'. Čim počne razum sa svojim 'računicama', osluhni svoje srce, svoje osjećaje i neka te oni vode. Ne moraš odbaciti razum, samo ego. Ili ga barem pripitomi.

Budi otvoren(a) za ljubav, onda je nećeš propustiti kada se pojavi.
Budi sada i ovdje - jer je ljubav moguća samo sada i ovdje. Zaboravi prošla loša iskustva i stare ljubavi, i ne odgađaj ljubav za neka druga, bolja vremena. Voli sad i ovdje.

"Kada si vodjen egom, ljubav nestaje. Ljubav i ego ne mogu zajedno."
- Osho

Transformiraj svoje slabosti u vrline. Ljubav ne može opstati ako je zatrovana raznim otrovima - mržnjom, ljubomorom, ljutnjom, posjedništvom, sebičnošću, prigovaranjem, kritiziranjem i sličnim otrovima. Svaku svoju negativnu emociju preobrati u pozitivnu - uz pomoć odluke, smijeha, prirode, umjetnosti, meditacije...
Ili, dopusti da se transformacija dogodi sama od sebe - uz pomoć strpljenja. Kod nekih destruktivnih emocija ne trebaš ništa činiti, samo trebaš biti strpljiv(a). To je jedna od najvećih spoznaja - pozitivno i negativno se prirodno stalno izmjenjuju. Suprotnosti se prema zakonu polariteta neprestano izmjenjuju. Kao plima i oseka, dan i noć, ljeto i zima, radost i tuga... Negativno trebamo pustiti da prođe, a pozitivno prigrliti.

Budi zahvalan/na - zauzmi stav zahvalnosti - kad osvijestimo koliko bismo u stvari trebali biti zahvalni za i najmanje pojedinosti u životu, onda nam je lakše uzvratiti s ljubavlju.
Daruj - ljudi vole darove i darovatelje. Velikodušnim davanjem osjetit ćeš radost onih kojima poklanjaš svoj novac, vrijeme, pažnju, hranu ili nešto deseto. Njihova radost i ljubav će te dotaći, pa ćeš i sam(a) zavoljeti njih i samo davanje.

Najbolji način da budemo voljeni je taj da volimo druge.

Igraj se s djecom - ona su puna ljubavi.
Nabavi štene ili mačića - teško je ne voljeti ih. Ako je to neizvedivo, igraj se s tuđim psima ili macama, još bolje - budi baby-sitter nečijem psiću ako možeš.

Okruži se ljudima punim ljubavi - zrake ljubavi kojima zrače, pa čak i ako nisu usmjerene direktno prema tebi, neće te mimoići. Druži se s voljenim osobama. Izbjegavaj one koji te ne vole.

Okruži se ljepotom ili posjećuj mjesta s lijepim stvarima - teško je ne voljeti nešto što je lijepo.
Boravak u prirodi - teško je ne voljeti prirodu. U njezinom zagrljaju lako se raznježiti i osjetiti univerzalnu ljubav. U priručnicima za pridobivanje ljubavi, autori preporučuju odvesti osobu u prirodu, po mogućnosti pored vode (rijeka, jezero, more), jer to izaziva romantične osjećaje.
Pronalazi stvari i ljude koje možeš zavoljeti i uživaj u/s njima. Otkrij novu ljubav prema nekim novim vrstama jela, prema novom žanru filmova ili knjiga, prema nekim životinjama i biljkama...
Zarazi se ljubavlju - Svaki put kad čuješ da netko nešto ili nekog (novo) voli, pusti neka te zarazi tom ljubavlju. Recimo da čuješ kako netko sa strašću i ljubavlju govori o nekom umjetniku za kojeg ne znaš, za neki nepoznati začin, za neku putničku destinaciju i slično, raspitaj se više o tome, što je to u tome što voli. Tko zna, možda i ti to zavoliš!

"Ljubav čini da prolazi vrijeme, vrijeme čini da prolazi ljubav."
- Francuska poslovica

Oznake: ljubav, duša, osho, ljutnja, transformacija, Erich Fromm, ego, razum, negativne misli, negativne emocije

Kako se voli (sebe) i kako se pokazuje ljubav

"U muškarca ljubav ulazi kroz oči, a u ženu kroz uši."
- Poljska poslovica

"Ako šutiš - šuti iz ljubavi.
Ako govoriš - govori iz ljubavi.
Ako opominješ - opominji iz ljubavi.
Ako opraštaš - oprosti iz ljubavi.
Unutrašnji korjen neka bude ljubav,
Iz ovog korjena može izrasti samo dobro.”
- Sv. Augustin

KAKO VOLJETI OVDJE I SADA
Kako se voli, kako se pokazuje ljubav

Geste ljubavi:
Nježni pogledi puni ljubavi
Zagrljaji, pogotovo u teškim trenucima (umjesto prigovaranja)
Milovanje
Poljupci
Dodir ruke
Neočekivane, lijepe geste za koje znaš da će usrećiti voljenu osobu
Velikodušnost
Tolerancija i razumijevanje

Volimo tako da:
smo prema objektu ljubavi osjećajni, nježni, ljubazni, susretljivi, srdačni, plemeniti, velikodušni, iskreni, pošteni..;
odašiljamo osjećaje ugode, topline;
imamo suosjećanje, razumijevanje i poštovanje;
želimo objektu ljubavi samo najbolje;
ne očekujemo ništa zauzvrat;
rado slušamo;
izražavamo ljubav lijepim riječima;
smiješimo se i smijemo;
pokazujemo objektu ljubavi koliko je važan i vrijedan, pridajući svu svoju pažnju;
ništa ne namećemo;
ne gledamo na sat.

Kad želimo nešto ili nekoga zavoljeti što ili koga inače ne volimo, potrebno je uočiti njegove ili njezine pozitivne strane, umjesto da gledamo samo na negativne strane te pronaći ono vrijedno ljubavi. No, prije svega potrebno je uočiti povezanost s time ili s tim bićem. Naime, sve u Svemiru je povezano i svi smo mi duše koje imamo isti Izvor. Lako nam je voljeti kad upoznamo tuđu dušu. Kad ograničeno vidimo samo nečije tijelo, um i emocije, onda je i naša ljubav ograničena i uvjetna. No, ako iza nečije fasade prepoznamo dušu koja je savršena, onda nam je sasvim lako voljeti dušu. Ne moramo voljeti nečiji um, tijelo ni narav, no uspijemo li otkriti dušu te osobe, onda nam ju je lako zavoljeti. Svi su ljudi u duši dobri, samo ih njihov um, tjelesni porivi i emocije znaju "umrljati". Nažalost, većina ljudi su duhovno preslabi da bi se umjeli suprotstaviti raznim napastima, pa im treba pomoći, pružiti podršku i suosjećanje, čak i kad se tome opiru zbog tih napasti koje ih tlače (ego i ostale mane i slabosti).

Kad naučiš voljeti kišu, a ne samo sunce, noć, a ne samo dan, nizine, a ne samo visine i drugu stranu mnogih drugih stvari, tada će ti biti lakše voljeti i drugu stranu svih bića. Savršenstvo nije izražena pozitivnost, već sklad između pozitivnosti i negativnosti. Inače bi nam dosadili oni koji su samo očekivano pozitivni u svemu. Stoga, ne očekuj od drugih da pokazuju dobre osobine u onome što ti želiš, nego ih voli zbog toga što su mnogostruki, izazovni, uzbudljivi zahvaljujući upravo tome što imaju i svoje negativne osobine.

Kako voljeti sebe
Tako što upoznamo svoju dušu, koja je savršena, puna ljubavi i vrijedna ljubavi. Ne moramo odmah i uvijek voljeti svaki dio svoga tijela, sve svoje umne sposobnosti, svoju narav u svim situacijama, ali iza svega, svih fasada je naša jezgra, naša duša koja zaslužuje ljubav jer je ona taj dio tebe koji je stvoren na sliku i priliku savršenog Stvoritelja.

Tko je taj u nama koji voli? Fizičko srce? Mozak? Um? Čime volimo? Što volimo kad sebe volimo? Zašto se ne bismo voljeli? Pronađi ove odgovore u dubini svoje duše i otkrit ćeš neutaživ izvor ljubavi.

Svatko ima svoje dobre i loše strane, jer se u svemu očituje zakon polariteta, koji je prirodan, normalan i koristan. Ako misliš da nemaš razloga za voljeti se, to je samo zato jer je tvoj um ograničen i uvjetovan time da uočava pretežito negativnosti, a ne pozitivnosti. Svatko u sebi ima iskru vrijednu ljubavi. Za mnoge je taj dio sebe toliko zatomljen da ga je teško uočiti, ali s malo volje moguće je razotkriti sebe kao nikad dosad. Upoznaj sebe tako da se otvoriš svojoj duši, onome što je nerazumno i nelogično. Pronađi taj dio sebe i voli to te širi svoju ljubav polako na cijelo svoje biće. Dopusti svojoj duši da vlada tvojim umom, emocijama i tijelom, pa će se oni preobraziti u ono najbolje, pa ćeš i njih lako zavoljeti.

Nemoj samo tako preći preko ovoga, nemoj se sramiti sebe zavoljeti, nemoj biti preskroman/na - nemoj odlagati ljubav prema sebi, misleći da je to manje važno od bilo čega drugog, jer sve drugo će ti biti teško ostvariti i uskladiti ako ti nedostaje ljubavi prema sebi. Ako ti sebe ne voliš, teško će te drugi moći voljeti. Zato upoznaj i zavoli svoju dušu SADA!

Zavoli sebe - ako se ne voliš, obavezno se zavoli. Nitko nije savršen, i svi imamo mane, ali imamo i vrline. Voli se jer to zaslužuješ isto toliko kao i svaki drugi čovjek. U stvari, ljubav se ne zaslužuje, ona je prirodno stanje. Neprirodno je ne voljeti se. Ako se ne voliš, nećeš na sebe ni paziti kako treba, pa ćeš na sebe privući bolesti, ljude koji te isto neće voljeti i ostale neprilike.

Prisjeti se svih svojih vrlina i vrijednosti. Voli se i kad ti ne ide. Prakticiraj bezuvjetnu ljubav prema sebi.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi d

Oznake: ljubav, duša, Erich Fromm, ego, razum

Mašta/kreativnost - ljubav - uspjeh u poslu

U poslovnom okruženju:
Za ostvarenje uspjeha i blagostanja, kako osobnog tako i tvrtke za koju radimo, od izuzetne važnosti je da (za)volimo posao koji radimo, svoje kolege, šefa/ove i klijente. Na prvu loptu, mnogi će se oduprijeti pomisli da trebaju voljeti klijente a pogotovo svoje kolege i šefa/ove, naročito ako su dotični neugodne osobe. Takvi misle da je dovoljno da ih trpimo. Pritom se služimo opravdanjem da nisu zaslužili našu ljubav, pa stoga podsjećamo na najosnovniju maksimu na putu do blagostanja - trebamo ih voljeti ne zato što oni to zaslužuju nego zato što to mi zaslužujemo. Održavanjem vibracija ljubavi, kako smo opisali u uvodu u blagostanje, činimo prije svega dobro sebi, a tek onda drugima jer kreiramo magnetno polje oko sebe koje privlači pozitivnosti (dobre prilike, ljude...) u naše živote, a odbija negativnosti (stres, zlobne ljude, nesreće, viruse...). Bez obzira u kojem smo trenutno okruženju (poslovnom ili privatnom), za vlastito dobro je od izuzetne važnosti što više održavati vibraciju ljubavi - pronaći ono nešto što možemo voljeti u onome čime se bavimo i u onima s kojima dolazimo u doticaj. Isijavajući ljubav (umjesto negativne vibracije) na sebe privlačimo ljubav, sijemo dobro sjeme kako bismo mogli dobro žeti, kreiramo si dobru karmu i bližimo se stanju blagostanja. Bez ljubavi na poslu nema nam blagostanja. Ljubav je put i ključ uspjeha.

Kako voljeti ono čime se bavimo
Ako se ne možemo baviti onime što volimo, onda bismo svakako trebali zavoljeti ono čime se bavimo. Što više provodimo život u osjećajima ljubavi, to će nam život više uzvratiti prilikama i okolnostima vrijednim ljubavi. Otvori se mogućnosti da ima nešto vrijedno ljubavi u onome čime se baviš.
Uvjeri se u to da si sposoban/na voljeti ne samo jednu već i drugu stranu onoga čim se baviš. Prisjeti se nečega što ti se ne sviđa u onome čime se baviš i probaj to voljeti, samo tako, bez logike, bez nagrade - uvjeri se da je moguće. Možeš se uvjeriti i tako da saznaš ima li tko to voli, zašto to voli i kako.
Pronađi sve moguće pozitivnosti u onome čime se baviš. Otvori se svim stranama, pogledaj iz svih kuteva. Proširi svoje horizonte, uvidi ono što dosad nisi.
Pronađi novu asocijaciju za ono čim se baviš. Ako si dosad uz ono čim se baviš asocirao/la pojam kao što je dosada, teško, besmisleno, nekorisno, komplicirano ili bilo što drugo što nosi negativne konotacije, sad pronađi neku novu uzbudljiviju i pozitivniju asocijaciju, koja ne mora biti oprečna od prethodne. Dovoljno je da ono čime se baviš asociraš uz nešto pozitivno, umjesto negativno, koje otežava ili onemogućava uživanje u onome čim se baviš.
Pronađi koje vrijednosti se jačaju onim čime se baviš. Čak i ako ti ono čim se baviš ne pruža neku satisfakciju samim time što obavljaš, kad uvidiš da svojim poslom doprinosiš nekoj višoj svrsi, da se tvojim činom promiče neka vrijednost, onda će ti biti lakše to zavoljeti. Recimo, ako trebaš peglati, a to ti je dosadno, sjeti se kako će, recimo, tvoje djeca sutra u školi ili na nekoj priredbi izgledati lijepo i uredno i tako prezentirati vašu obitelj kao obitelj koja drži do tih vrijednosti.
Pronađi koje vrline jačaš kroz to čime se baviš. Neki poslovi nemaju toliku vrijednost u samom rezultatu, koliko u onome što u nama budi, koje vrline u nama pobuđuje. Recimo, ako se baviš peglanjem, a nije ti pretjerano stalo do ispeglanog i urednog izgleda, pronađi onda koje vrline time jačaš, pa ubuduće gledaj na peglanje kao na priliku da ojačaš te svoje vrline koje ti trebaju za ostvarenje uspjeha u nečem drugom. Npr. peglanjem se jačaju vrline pedantnosti, strpljivosti, koncentracije, snalažljivosti itd.
Budi kreativan/na i stvori uvjete u kojima možeš zavoljeti ono čime se baviš. Uredi i uljepšaj prostor u kome obavljaš to čime se baviš, stavi omiljenu glazbu, akvarij, koju biljku s prekrasnim cvjetovima...
Pojednostavi što se da u okolnostima vezanim za ono čim se baviš. Mi, ljudi, znamo previše komplicirati i unijeti stres tamo i gdje ne treba. Što je nešto jednostavnije, to je lakše voljeti.
Probaj vidjeti možeš li neke nepoželjne dijelove onoga čim se baviš delegirati nekom drugome. Recimo, ako se baviš peglanjem i mrziš peglati košulje, dok ti peglanje drugih stvari nije toliko mrsko, otpeglaj to sve, a za košulje probaj naći nekog drugog da to odradi.
Vidi možeš li prilikom bavljenja svojim poslom istovremeno nešto činiti što ti pruža ugodu - slušati glazbu ili audio knjige, sanjariti, planirati u glavi, upoznati zanimljive ljude, naučiti nešto korisno...
Izbjegavaj zadržavati se u negativnim mislima i emocijama vezanim za ono čim se baviš. Uvijek će biti razloga za nezadovoljstvo u svemu čime se bavimo, pojavit će se pokoja negativna situacija, misao i emocija, što ne možemo izbjeći. Ali možemo izbjeći dugo zadržavanje u tome. Pomoću svoje slobodne volje i pokoje vrline oslobodi se tih misli i emocija - prebaci se na drugi kanal, preneseno rečeno. Čim primijetiš da si ušao/ušla u neko negativno stanje, odmah odluči to promijeniti i prebaciti se u neko drugo poželjno stanje. Ti imaš moć utjecati na sebe i svoje reakcije. Prisjeti se nečeg pozitivnog, nečeg što voliš i nastoj se zadržati u tome što duže, sve dok ne prođe okolnost koja je izazvala prethodne negativne misli i emocije.

"Jadna je ona ljubav kojoj mašta prestaje biti prijateljica."
- Arturo Graf

"Mašta je izvor svega stvorenog"
- G. B. Shaw

Ljubav je produktivna sila. S ljubavlju je sve moguće.

Ljubav ima moć da generira željenu stvarnost.

Ljubav ima kreativnu moć - kreativnost izvire iz ljubavi.

Ljubav i mašta su najmoćniji par na svijetu. Oni kreiraju sve ostalo dobro.

Zamisli. Osjećaj. Primi.

Sve što želimo ostvariti ili manifestirati u životu, možemo postići pomoću mašte i konstruktivnih emocija. One će nas ponukati da bez napora poduzmemo poteze potrebne za ostvarenje. Bez mašte popraćene ljubavlju nema ostvarenja snova. Uz maštu i ljubav nemoguće postaje moguće.

"Sudbina nije stvar sreće. Ona je stvar izbora." (hm, ????????)
- W.J. Bryan
Biraj što voliš.
Sve što možeš zamisliti, možeš i ostvariti i voljeti punom snagom. Sve ostalo - znanja, novac, podrška, vrijeme, trud - sve će se to stvoriti ako su mašta/misli i ljubav/osjećaji usklađeni i u punoj snazi.

Oznake: ljubav, posao, uspjeh, negativne misli, introspekcija, samokontrola

petak, 06.03.2015.

Naucite da budete sami

Osjecaj odbacenosti stvara dozivljaj praznine. Javlja se osjecaj usamljenosti.
Taj osjecaj pokusavamo odagnati novom dozom droge; ohrabrenje, prihvacenost i tako i dalje ostajemo pod kontrolom drugih.
Hocete da se oslobodite droge? Trebate se oduprijeti iskusenjima ovog sistema. Kada uspijete, ostat cete u svijetu ali mu vise necete pripadati. To je tesko, to je kao da biste nekom narkomanu rekli; Ostavi se droge. Zasto ne pojedes neki dobar i hranjiv obrok, napijes se svjeze vode sa izvora i nadises se cistog jutarnjeg zraka. On nebi uspio ni da smisli tako nesto jer ne moze da zivi bez svog narkotika.
Kako izaci? Treba se suociti sa strahom. Trebate shvatiti zasto ne mozete da zivite bez potvrde drugih. Hocete da volite druge? Umrite za njih. Neka umre vasa potreba za njima.

Naucite da budete sami

Zelite li stvarno da osjetite okus zivljenja? Izostrite svoja cula. Cijenite svoj posao, volite prirodu, idite na planinu ili na more, neka vas osvoji drvece i zvjezdano nebo. Naucite da budete potpuno sami. Iz samoce ce se roditi ljubav. Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti. I shvatit cete da vas je vase srce dovelo u beskrajnu pustinju. U pocetku cete patiti od usamljenosti. Niste navikli da ne volite druge, da ne zavisite od njih.
Odjednom cete primjetiti da se pustinja pretvata u ljubav.
Nazovite stvari pravim imenom i budite strpljivi.

Meester Eckhart, najveci njemacki mistik, rekao je; Manje brini o tome sta treba da radis a vise misli o tome sta treba da budes. Bit ce ti sudjeno ne na osnovu onoga sto cinis, vec onoga sto jesi.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti Antonia de Melo-a koje su mene dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: samoca, ljubav, veza, ovisnost, usamljenost, sloboda

srijeda, 25.02.2015.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim

Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”

Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”

Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postali smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.

Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.

Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojimo uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.

Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.

Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.

Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.

Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i nastat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.

Oznake: samoca, stimulansi, uspjeh, prestiz, moc, svjesnost, jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, ljubav, odnos, veza, partner

ponedjeljak, 23.02.2015.

Uslovljenost i strah od vezivanja/napustanja

Kljuc za vjecni zivot je nauciti zivjeti u stvarnosti. Fantazije nas odvalace od stvarnosti; zivim u strahu da ce me voljena osoba prestati voliti te ce odabrati nekog drugog i otici. Da bih ju zadrzao moram da se trudim da budem sto zanimljiviji i pazljiviji. Netko me je ubjedio, isprao mi mozak, da mi je da bih bio sretan potreban netko odn necija ljubav. Tako je nastao strah od gubitka odn od napustanja.

Ovdje cu ispricati moje iskustvo-misljenje o dva straha. Strah od biti napusten i strah od vezivanja. Uvijek se radi o jednom od ova dva straha. Kao juznjak sam primjetio da je moj strah-od napustanja manje izrazen u zemlji u kojoj zivim (Nizozemska) u odnosu na strah od vezivanja koji je cesci. Nizozemska je sjevernoeuropska zemlja. Razvijena i bogata. Ovdje ljudi doista imaju sto izgubiti. Individualisticko drustvo. Uvijek se sve vrti oko pojedinca cije su zelje i zahtijevi na prvom mjestu. JA pa onda svi drugi. Bitno je ovdje naglasiti da je to jako napucena zemlja. Ovdje ljudi uvijek trebaju prostora. Tako u vezama inzistiraju da zadrze taj svoj prostor. Ljudi puno i imaju i to zele, za sebe, i zadrzati. Ne uvijek i po-dijeliti. I tako se boje vezati za nekoga jer time mogu biti ugrozena njihova osobna dobra. Pri tome nisu u pitanju samo materijalna dobra nego i druga dobra kao sto je slobodno vrijeme, interesovanja-hobiji, osobne zelje i ukusi, preference ...
Osobno mislim da se na koncu uvijek javi i onaj drugi odn prvo pomenuti strah; strah od napustanja. Korijeni nasih strahova su u djetinjstvu. Netko tko je uvijek bio uz majku, okruzen ljubavlju i paznjom ce nastojati to poslje u vezama dobiti i zadrzati te ce se bojati to izgubiti. Dok ce se netko odrastao sa puno brace i sestara, u malo prostora i paznje koje je morao dijeliti sa drugima, kada se jednom te paznje i prostora docepa, nastojati iste zadrzati odn ce se bojati ih izgubiti … Sve su to programiranosti, uslovljenosti koje nas odvlace od realnosti, stvarnosti.

Da bismo, kod istinske ljubavne veze, jasno vidjeli onog drugog i mogli precizno uzvracati trebamo se osloboditi osobnih sklonosti, ukusa, zelja i svih onih stvari koje nas prijece u tome. Sve te stvari su u nama i potjecu iz uslovljenosti kojoj smo podvrgnuti.
Primjer uslovljenosti; u nekim dijelovima svijeta; Kina, Koreja, ljudi jedu psece meso. Drugima bi, od same pomisli da im se to isto meso nadje na tanjuru, od toga bila muka.
Druga uslovljenost odn programiranost; indusima bi se smucilo kada bi saznali da su jeli meso krave dok Amerikancima isto prija.

Zasto se zaljubljujemo u odredjeni tip osobe, a ne u neki drugi? Zato sto smo uslovljeni. U mojoj podsvjesti imam sliku odredjenog tipa koji me privlaci i kada sretnem takvu osobu dolazi do prepoznavanja. Tu krece zaljubljenost i goruca zelja da mi ta osoba kaze da sam i ja njoj privlacan. To mi pruza osjecaj srece. Drugi ce reci; “Sto to, tako zanimljivo, on vidi u toj osobi?” Pravi je razlog za to uslovljenost. Ljubav je slijepa kazu. Ne, zaljubljenost je slijepa. Ljubav sve jasno vidi. Zakacenost, ovisnost, neprestane zelje i zahtijevi su slijepi. Istinska ljubav nije.
Razlog zasto jasno ne vidimo druge ljude je uslovljenost; nasi ukusi, emocije, predrasude …

Oznake: Nizozemska, ljubav, odnos, veza, partner, emotivna ovisnost, ovisnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, očekivanja, želja, strah od gubitka, strah od napustanja, strah od samoće, strah od vezuvanja

Istinska sreća; istinsko ja vs ego

Istinska sreća ovisi o našem načinu postojanja, a ne o onome što imamo
BY ATMA ON 28. OŽUJKA 2014. PSIHOLOGIJA
Svi želimo biti sretni, ali ispada da unatoč tome što većina uživa mnogo veću kvalitetu života i veće blagostanje od ljudi prije recimo 50 godina, naša razina sreće nije nimalo porasla. Zašto? U osnovi, to je zato što naša sreća ima vrlo malo veze s našim životnim okolnostima. Istraživači procjenjuju da je udio naših osobnih okolnosti u faktoru sreće zastupljen manje od 10%.

Povišica plaće, kupnja najnovijeg mobitela ili pronalaženje novog partnera, mogu privremeno povećati naše raspoloženje, ali efekt vrlo brzo nestane što smo zasigurno svi iskusili barem jednom u životu.

Glavni ključ za istinsku sreću ima vrlo malo veze s onim što imamo, no ima puno više s našim načinom postojanja na svijetu.

Istinska sreća je dubok osjećaj dobrobiti, unutarnjeg mira i vitalnosti koji je dominantan u našem životu. Javlja se spontano i prirodno kada napravimo pomak iz egocentrične osobe u uravnoteženo istinsko biće kao način postojanja u svijetu.

Ego je jednostavno „ja“ koje mislimo da jesmo. To je mreža uvjerenja, pretpostavki, očekivanja i želja vrlo često dobrim dijelom ukorijenjena u strahu, kontroli i otporima. Svaki puta kada smo uhvaćeni u sadržaj naših misli i emocija ili se opiremo stvarnosti, mi živimo iz pozicije ega, a naše istinsko ja spava. Istinsko ja je naša istinska priroda i izvor intuitivnih smjernica i sreće. No, ego je dio strukture našeg jastva i bez njega ne bismo mogli živjeti, samo je pitanje da li je dominantan ili ne.

Kada živimo u skladu s istinskim ja, tada život teče. Pomak iz ega u istinsko ja zahtijeva hrabrost, strpljenje i predanost da poduzmemo korake za stvaranje zdravog, uravnoteženog ega i buđenje kako bi živjeli s većom svjesnosti o sadašnjem trenutku i prihvaćanju. Taj razvoj također znači otkrivanje i utjelovljenje istinskog ja kako bi iznjeli na svijet svoje talente i potencijale na način koji obogaćuje i poboljšava svijet. Stoga, u nastavku donosimo nekoliko vrijednih savjeta za razvoj istinskog ja, za postizanje istinske sreće:

Prestanite vjerovati svemu što mislite

Jedan od najčešćih uzroka nezadovoljstva živi u našoj glavi, te uzimanje za ozbiljno priče koje stvara naš um. Većina onoga što mislimo nije istina i nema utjecaja na stvarnost. Jedan od brzih načina da doživite istinsku sreću je pomak iz stanja identificiranosti sa svojim mislima u stanje bivanja svjesnosti o svojim mislima. To znači promatrati svoje misli bez ikakve prosudbe.

Uskladite se sa stvarnošću

Kada se borite ili odupirete stvarnosti – stvarima kakve one zaista jesu upravo sada – vaše tijelo i um imaju tendenciju postati napeti i doživjeti ćete stres. Ako često želite da određeni trenutak vašeg života bude drugačiji nego što sada jest, samo ćete sve više graditi unutarnje nezadovoljstvo. Jedan od zlatnih ključeva istinske sreće je da počnete prihvaćati stvarnost upravo onakvu kakava jest. To ne znači da morate voljeti tu realnost, no prihvaćanje realnosti automatski vas oslobađa napetosti. Nakon što smanjite napetost, veća je šansa da će se spontano pojaviti odgovor na tu situaciju … jednostavno ćete znati što učiniti.

Sagledajte iz svog srca

Ovakav pristup je osobito dobar ako imate hiperaktivan um ili vas muči puno briga. Preusmjerite svoju pozornost na područje svog srca i pogledajte na svijet iz srca umjesto iz glave i primjetiti ćete kako ove promjene u perspektivi gotovo odmah mijenjaju vaše iskustvo. Prva stvar koju ćete možda primjetiti je to da ste puno više povezani i osjećate se mirno, te kako su se misli promijenile. Ovo možete eksperimentirati cijeli dan! Također, probajte ovo primjeniti kada ste sa svojim partnerom i prijateljima i primijetiti ćete promjenu u tome kako se osjećate prema njima. Naš ego je programiran vidjeti odvojenost i razlike te onda donositi prosudbe, dok je naše srce programirano vidjeti povezanost i sličnosti. Štoviše, kad pogledamo na svijet iz srca tada imamo pristup kvalitetama srca kao što su suosjećanje, zahvalnost i ljubav.

Surađujte s emocijama

Jedan od ključeva za istinsku sreću je pomak pozornosti sa težnje da se osjećamo dobro na to da budemo dobro s osjećajima. Kad naučite kako pozdraviti sve emocije jednako, uključujući ljutnju, tugu i strah, događa se nešto iznenađujuće – iznenada se počinjete osjećati mirno i prožeti s dobrobitima unatoč tome što osjećate. Da biste to doista osjetili, trebate ući u komunikaciju sa svojim tijelom. Sljedeći puta kada imate neki neugodan osjećaj, umjesto pokušavanja kontroliranja tog osjećaja svojim umom i snagom volje, locirajte gdje je emocija najjača u vašem tijelu i samo promatrajte. Budite strpljivi i promatrajte kako ona protiče iz vašeg tijela sve dok taj emocionalni naboj nije otišao. Primjetite kako nakon toga osjećate puno više energije i kako je razlog zbog kojeg ste se tako osjećali sada drugačiji.

Zakoračite u zonu moćne zahvalnosti

Kada iskusimo zahvalnost, mi se pomičemo od onoga što je krivo i što nam nedostaje u ono što je ispravno i što je upravo sada. Neka vam zahvalnost bude temelj vašeg života i vidjeti ćete značajna poboljšanja u načinu kako funkcionira vaš život i kako se osjećate. Zahvalnost mijenja sve. Iskušajte ga u bilo koje vrijeme tijekom dana – jednostavno razmislite o dvije stvari za koje ste od srca zahvalni i nakon toga dvije stvari koje cijenite kod sebe. Dopustite si osjetiti i doživiti zahvalnost barem 30 sekundi i zatim primjetite koliko se bolje osjećate.

Dopustite da bude ono što jest

Jedna od karakteristika ega je njegova stalna potreba da se odupire i bori sa stvarnošću. Stvarnost se jednostavno odnosi na ono što jest, što god da se pojavi u datom trenutku uključujući i vaše misli, emocije, životne situacije i aktivnosti drugih. Elegantan način kako se otvoriti prisutnosti je omogućiti svakom trenutku da bude onakav kakav jest, bez potrebe da nešto promijenimo u vezi toga i bez prosuđivanja o tome. I tada se u vama događa savršen spontan odgovor na taj trenutak i bez potrebe da ego nešto učini.

http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-12.html
http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-22.html

Oznake: zahvalnost, ljubav, prihvaćanje, istinska sreća, osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, očekivanja, želja

ponedjeljak, 16.02.2015.

Vjera i ljubav - ljubav i produktivnost

Vjerovanje zahtijeva hrabrost-sposobnost da se preuzme rizik, spremnost da se prihvati rizik, spremnost da se prihvati cak i bol i razocarenje. Tko god inzistira na sigurnosti kao jednom od primarnih uslova zivota, ne moze posjedovati vjeru; tko god se zatvara u sistem obrane sluzeci se uzdrzanoscu i posjedovanjem kao sredstvima za postizanje sigurnosti, stvara od sebe zatvorenika. Biti voljen i voliti zahtijeva hrabrost da se ove vrijednosti procijene kao najvise vrijednosti i da se sve stavi na kocku zbog ovih vrijednsoti.

Vjera je potrebna da bi se pocelo sa bilo kakvim poslom. Tko god je nema pati od pretjerane zabrinutosti, nesanice, ili je podozriv, uzdrzava se od bliskosti prema bilo kome ili je nesposoban da pravi dugorocne planove.

Istrajati u svojim ubjedjenjima iako su nepopularna zahtijeva vjeru i hrabrost. Kao i uzimati teskoce, udarce i nesrece u zivotu kao izazove cije nas prevazilazenje cini jacim, a ne kao nepravednu kaznu koja se nije morala nama dogoditi.

Vjezbanje u vjeri i hrabrosti pocinje sitnim detaljima svakodnevnog zivota. Prvi korak je da otkrijemo gdje i kada gubimo vjeru, da prepoznamo gdje postupamo kukavicki i kako to onda racionaliziramo. Treba uvidjeti kako nas svako gubljenje vjere-sumnja cini slabijim i da rastuca slabost vodi daljem gubljenju vjere i tako dalje u zacaranom krugu.
Voljeti znaci obavezati se bez garancije, potpuno se predati u nadi da ce ljubav prema voljenoj osobi proizvesti ljubav u voljenoj osobi.

Ljubav je cin vjere i tko god ima slabu vjeru, slaba mu je i ljubav.

Ljubav i produktivnost
Biti potpuno budan je uvijet da se ne dosadjujemo i da ne dosadjeujemo drugima. Ne dosadjivati se (ili dosadjivati) je jedan od glavnih uvjeta-pokazatelja ljubavi. Biti djelatan u misljenju, osjecanju, imati otvorene oci i usi da bi se izbjegla unutarnja lijenost, bilo da ona poprima oblik pasivnosti ili tracenja vremena, neizbjezan je uvjet savladavanja umijeca ljubavi. Uluzija je da se zivot moze tako podijeliti da je covjek produktivan u sferi ljubavi, a neproduktivan u svim drugim sferama. Produktivnost ne dopusta takvu podjelu rada. Sposobnost za ljubav zahtijeva stanje budnosti, vitalnosti, sto moze biti ruzultat jedino produktivne i djelatne orijentacije u mnogim drugim sferama zivota. Ako covjek nije produktivan u drugim sferama, nije produktivan ni u ljubavi.

Oznake: From, ljubav, vjera, zabrinutost, prihvacanje, hrabrost, kukavicluk, sumnja, predavanje, produktivnost, budnost, svjesnost

Koncentracija i strpljenje_Listening is loving

Koncentracija
Za savladjivanje odredjenog umijeca je potrebna koncentracija. U modernom drustvu zivot ispunjen stresom i trkom dovodi do smanjene koncentracije. Ovaj se nedostatak koncentracije pokazuje u teskoci da budemo sami sa sobom. Mirno sjediti bez razgovora, pusenja, pijenja, citanja, za vecinu je ljudi nemoguce. Oni postaju nervozni i nestrpljivi. Najvazniji korak u ucenju koncentracije je nauciti biti sam sa sobom, bez da se cita, slusa radio, gleda TV …

Sposobnost da se bude sam sa sobom je uvijet za sposobnost da se voli.
Kada se vezem za drugu osobu, jer ne mogu da se oslonim na sopstvene noge, tako da ta osoba bude moj spasilac, onda takva veza nije ljubavna veza. Paradoksalno, sposobnost da se bude sam je uvijet sposobnosti da se voli.

Kada je koncentracija, koja je neophodna u svemu cime se u datom trenutku bavimo, u pitanju onda ono cime se bavimo u tom casu treba da bude jedino vazno. Nesto cemu se potpuno predajemo. Ako je covjek skoncentriran, malo je vazno sto radi; i vazne i nevazne stvari dobijaju novu dimenziju stvarnosti jer smo im poklonili punu paznju.

Ucenje koncentracije zahtijeva izbjegavanje, koliko je to moguce, trivijalnog razgovora, odn razgovora koji nije pravi. Jednako kako je vazno izbjegavati trivijalan razgovor tako je vazno izbjegavati i lose drustvo. Ljude koji su zli i destruktivni-njihova je orbita otrovna i depresivna. Isto vrijedi i za drustvo zombija, ljudi cija je dusa mrtva iako im je tijelo zivo, a koji caskaju umjesto da razgovaraju i koji iznose otrcana misljenja umjesto da misle. Ako covjek ne reagira na ocekivan nacin – odn frazama i trivijalnostima – vec direktno i humano, cesto ce uvidjeti da takvi ljudi promjene svoje ponasanje. U odnosima sa drugima, biti skoncentriran znaci prvenstveno umijeti slusati.
Listening is loving!

Biti koncentriran znaci ziviti potpuno u sadasnjosti, ovdje i sada, ne misliti, dok nesto upravo radim, na sljedecu stvar koju treba da uradim.
(Upravo sam u ovom trenutku razmisljao o kuhanju vecere i na trenutak odlutao – izgubio potpunu koncentraciju na tekst. Tako da cu vas evo sada, na kratko, napustiti dragi citaoci.)

Strpljenje
Strpljenje je takodjer nuzno za postizanje uspjeha u necemu. Moderan covjek misli da nesto gubi – vrijeme – kada ne radi brzo; ipak on ne zna sta da uradi sa ustedjenim vremenom – osim da ga ubija.
I konacno, uvijet za savladavanje bilo kog umijeca je da nam njegovo savladavanje bude najvisi interes. Ako umijece nije nesto od najvece vaznosti, pocetnik ga nikad nece nauciti.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: koncentracija, vezivanje, partner, vezanost, veza, ljubav, paznja, prisutnost, svjesnost, sadasnji trenutak, ovdje i sad, stres

subota, 14.02.2015.

Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti …

Promatraj tjeskobu svuda oko sebe, promatraj usamljenost, strah, zbunjenost, unutarnji sukobe i medjusobne konflikte. Zamisli da te netko svega toga moze osloboditi. Da ti pokaze put. No vecini je ljudi korisniji business, nauka i politika. Psiholozi i psihoterapeuti mogu pomoci ljudima u psihozi i ostalim ozbiljnim poremecajima ljudske psihe. No, vecina ljudi odlazi po pomoc da bi si olaksali zivot, a ne da bi nasli izlaz iz situacije u kojoj se nalaze.

Mi ne zelimo da budemo sretni. Ili, ne zelimo da budemo bezuvjetno sretni. Spreman sam da budem sretan pod uvjetom da se dogodi ovo ili ono.
Vrlo je vazno shvatiti ovaj mehanizam. Mi ne mozemo zamisliti da budemo sretni bez da se ispune odredjeni uvjeti. Naucili smo da svoju srecu vezemo za druge odn za stvari i pojave.

Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti … Postoji ona; kada se svi slazu s necim onda to mora da je pogresno. Svaka nova ideja, svaka velika ideja potekla je od manjine. Isus, Budha, Osho – manjina koju cini jedan covjek. Svi (masa) su govorili drukcije od onoga sto su oni govorili.
Svaka je velika ideja na pocetku svetogrdje. Evo nekih; Ne vezi se (za materijalno), nemaj cilja, nemaj nade, vrijeme - buducnost ne postoji, ne uzdaj se, ne uzdaj se u najbolje prijatelje, vrlo su lukavi i vjesti – veliki su glumci, nemaj ocekivanja (prema drugima), daji i ne ocekuj nista za uzvrat …

Reci ces; Ja se zrtvujem. To prija. Ali i dobijas nesto zauzvrat. Uvijek se ocekuje – dobija nesto zauzvrat, sve do trenutka budjenja odn osvjestenja.

Odricanje
Kad se odreknes necega, ostajes zauvijek vezan za to. Kad se boris protiv necega dajes mu moc. Dajes mu snagu jednaku onoj koju trosis u toj borbi.
Jedini izlaz je u tome da ne dozvolis da budes prevaren.
Nemoj se odricati vec ne dozvoli da budes zavaran. Pokusaj da shvatis pravu (bez)vrijednost necega i nece biti potrebe za odricanjem, jednostavno samo ce ti ispasti iz ruku.
Naravno, ako si toliko hipnotiziran da mislis kako ne mozes biti sretan bez nekoga ili neke stvari, onda si u klopci. Ovdje se ne radi o tzv duhovnosti koja bi trebalo da te natjera na zrtve, na odricanje od nekih stvari. To je uzaludno. To nece pomoci. Ono sto treba je da uvidis pravo stanje stvari. Kada bi shvatio, odjednom bi ti prestala zelja za konkretnim objektom o kom ovisi tvoja sreca.

Oznake: psihologija, duhovnost, tjeskoba, usamljenost, strah, osobna sreča, sreća, bezucjetna sreča, davanje, prosvjetljenje, odnos, veza, ljubav, patnja, Bol, ovisnost

ponedjeljak, 09.02.2015.

Projekcija vezanost za jednog od roditelja na vezu i partnera

Strah je taj koji osobu sprecava da se potpuno preda, da djeluje spontano, da u neposrednsti i fizickoj bliskosti vjeruje seksualnom partneru. Ako seksualno inhibirana osoba uspije da se oslobodi straha i tako postane sposobna za ljubav, njeni su seksualni problemi rijeseni.

Kada govorimo o ljubavi i prisnosti onda je prisnost ona vrsta situacije u kojoj se nalazi dvoje ljudi, koja dopusta procjenu svih osobnih vrijednosti. Procjenjivanje osobnih vrijednsoti zahtijeva suradnju kao vrstu odnosa. Pod ovim podrazumijevamo jasno formulirana prilagodjavanja necijeg ponasanja na izrazene potrebe druge osobe, u potrazi za sve istovjetnijim, odn sve blizim uzajamnim zadovoljenjem, kao i uhodavanjem sve slozenijih radnji koje su izvor sigurnosti.
Ljubav kao uzajamno seksualno zadovoljenje, ljubav kao timski rad i skoloniste od samoce, dva su ´normalna´ oblika dezintegracije ljubavi u modernom zapadnom drustvu. Obrazac za ovakvu patologiju ljubavi daje drustvo. Postoje mnogi individualizirani oblici patologije ljubavi, ciji je ishod svijesna patnja i koje psihijatri smatraju neuroticnim. Pojava neuroticne ljubavi lezi u cinjenici da jedan ili oba ´ljubavnika´ ostaju vezani za lik roditelja. Kad odrastu oni prenose strahove, ocekivanja i osjecanja, koje su jednom imali prema ocu ili majci, na voljenu osobu. Osobe o kojim je rijec se nikad nisu oslobodile infantilne vezanosti i kad odrastu, u svojim afektivnim zahtijevima traze ovaj obrazac. U ozbiljnim slucajevima ova emocionalna nezrelost vodi poremecajima u drustvenom ponasanju; u laksim je sukob ogranicen na sferu intimnih osobnih odnosa.

Muskarcima koji su u svom emocionalnom razvoju zaostali na infantilnoj vezanosti za majku cilj nije da vole nego da budu voljeni.

Drukciji oblik neuroticne patologije nalazimo kad je osoba prejako vezana za oca. Tako ce, u kasnijem zivotu, takav muskarac pokusati da nadje lik oca za koga ce se vezati na slican nacin. Takvi su muskarci cesto uspjesni u svojim drustvenim karijerama. Oni su savjesni, pouzdani, revnosni, pod uvjetom da osoba koju su izabrali zna s njima adekvatno da postupa. U svojim odnosima prema zenama oni ostaju suzdrzani i hladni. U pocetku oni na zenu mogu da ostave dojam svojom muzevnoscu, ali zena, kojom su se ozenili, sve se vise razocarava kada otkrije da joj je odredjena drugorazredna uloga u odnosu na primarnu vezanost za lik oca koji je nadmocan. Jos slozenija vrsta neuroticnog poremecaja u ljubavi se bazira na roditeljskoj situaciji kada se roditelji ne vole ali su suzdrzani da bi se svadjali ili pokazivali na van znake nezadovoljstva. Istovremeno ih udaljenost cini nespontanim u odnosu prema svojoj djeci.

Ljudi obicno vjeruju da bol i tugu treba izbjegavati u svim prilikama kao sto vjeruju da ljubav podrazumijeva potpuno odsustvo sukoba. Stvarni sukobi izmedju dvoje ljudi koji jedno drugo dozivljavaju na dubljem unutarnjem nivou, nisu razorni. Oni vode razrjesenju, oni proizvode katarzu iz koje oboje izranjaju obogaceni znanjem i snagom. Tako je ljubav moguca samo ako dvije osobe komuniciraju iz centra. Samo se u ovom ´sredisnjem dozivljaju´ manifestira ljudska stvarnost, zivotnost, samo je ovdje temelj ljubavi. Dozivljena ovako, ljubav je stalni izazov; ona nije mjesto odmora, vec kretanje, rast, zajednicki rad. Ako su pritom jedno sa sobom umjesto da od sebe bjeze, sporedno je da li medju njima vlada harmonija ili sukob, radost ili tuga. Ima samo jedan dokaz prisustva ljubavi; dubina odnosa i zivotnost i snaga svake od osoba koje se vole; to je plod po kome se prepoznaje ljubav.

Oznake: strah, partner, veza, identitet, From, respekt, majčinska ljubav, djetinjstvo, patologija, ljubav, odnos, roditelj

četvrtak, 05.02.2015.

Psihologija i ljubav

Nacini upoznavanja druge osobe
Ne mozemo da postujemo neku osobu ako ju ne poznajemo.
Postoje mnogi slojevi saznanja; saznanje kao vid ljubavi ne ostaje na periferiji, vec prodire do srzi. Ono je moguce samo ako uspijem da prevazidjem zaokupljenost sobom i drugu osobu vidim na njen sopstveni nacin. Mogu npr da znam da je druga osoba ljuta cak iako to ne pokazuje; mogu da je poznajem i jos dublje; tada znam da je uznemirena i zabrinuta, da se osjeca usamljena, da osjeca krivicu. Tada znam da je njena ljutnja samo ispoljavanje neceg dubljeg i vidim je kao tjeskobnu i zbunjenu, tj kao osobu koja pati, a ne kao ljutu osobu.

Zelja za prodiranjem u najunutrasnjije jezgro – tajnu ljudske duse je jaka. Tako ovakve pokusaje saznanja nalazimo u krajnostima sadizma, sposobnosti da ljudskom bicu nanosimo bol; da ga mucimo, da ga prinudimo kroz patnju da oda svoju tajnu. Ovaj se put do saznanja srece kod djece; dijete npr surovo cupa krila leptiru da bi ga upoznao.

Drugi put saznavanja ‘tajne’ je ljubav. U cinu ljubavi, davanju sebe, cinu prodiranja u drugu osobu, ja pronalazim sebe, otkrivam nas oboje, otkrivam covjeka. Ceznja za upoznavanjem sebe i svog bljiznjeg je glavni podsticaj cijele danasnje psihologije.
Ako zelimo da saznamo sve o covjeku, njegovu najunutrasnjiju tajnu, to se ne moze postici saznjanjem obicne vrste, saznanjem samo putem misljenja. Cak i ako bismo tisucu puta znali vise o sebi, nikad ne bismo stigli do dna. I dalje bismo samima sebi ostali zagonetka, kao sto bi nam i nas bliznji ostao zagonetka. Jedini nacin potpunog saznanja je cin ljubavi; ovaj cin prevazilazi misljenje, ne moze se izraziti rijecima. Ovo je odvazno uranjenje u iskustvo jedinstva. Pritom je saznjanje kroz misljenje, psiholosko saznanje, nuzan uslov potpunog saznavanja u cinu ljubavi.

Drugu osobu i sebe treba da promatram objektivno, da bih mogao da vidim kakva je zapravo, ili bolje, da prevazidjem iluzije, iracionalno iskrivljenu sliku koju imam o njoj. Samo ako ljudsko bice poznajem objektivno, mogu u cinu ljubavi da saznam njegovu krajnju sustinu.
Ovo nam otkriva ulogu psihologije u suvremenoj zapadnoj kulturi i njene velike popularnosti zbog interesa za znanjem o covjeku. Psihologija nam danas otkriva temeljni nedostatak ljubavi u medjuljudskim odnosima. Psiholosko saznanje tako postaje zamjena za potpuno saznanje u cinu ljubavi, umjesto da je samo korak ka njemu.

Oznake: partner, veza, identitet, From, respekt, majčinska ljubav, neverbalna komunikacija, djetinjstvo, spoznaja, pshologija, ljubav

ponedjeljak, 26.01.2015.

Um; sadasnjost, proslosti i buducnosti

Postoje stvari koje se ne mogu reci. Ne mozete ih dijeliti verbalno, no postoji nacin kako da ih podjelite – dijelite kroz svoje Bice. Jer cijelim svojim Bicem mozete priopciti neizrecivo. Nacinom hoda, sjedenja, pogledom, svakim svojim dahom. Same ce vibracije reci ono sto treba da se kaze.

Jezik je slab. On moze izreci ono sto je mrtvo ali ne i ono sto je zivotno. Jezik je proizvod uma. Um je nagomilana proslost – sve sto ste iskusili, sve sto znate, sve kroz sta ste prosli – sve je to nagomilano u memoriji. Ta nagomilana proslost je um i stoga je um mrtav. Dok ste vi ovdje i sada, um je uvijek negdje u proslosti. Kao sjenka koja vas prati.

Proslost je teret. Beskorisna je jer je vise nema i treba je se rijesiti.
I kad god nesto pozelite, sa tom zeljom i buducnost ulazi u vas. A to nije nista do projekcija iz proslosti. Kad god je tu buducnost to je samo modificirano poznato. To nikada nije nesto nepoznato. Kako cete zeliti nepoznato. Mozete zeliti moc, sex … jer to poznajete.

Nirvana kao i Moksha – oslobodjenje, se desava samo covjeku koji je bezzeljan. A bezzeljnost znaci zivjeti u sadasnjem trenutku.

Sad nije dio vremena; sad je bezvremeno i vjecno. Vrijeme se javlja samo kad razmisljate u terminima proslosti i buducnosti.

Ne zeljeti ne znaci potiskivati – ubijati zelje. Ovo treba dobro razumjeti. To nije stvar ubijanja vec preobrazaja zelje. Tako covjek cije se zelje ticu ovdje i sada, kada jede, makar i najjednostavniju hranu, uziva dok jede.

Bezzeljni ipak uzivajte u svakoj zelji koja dodje. No ne trazite, ne zahtjevajte, ne mislite o zelji. Ne planirajte. Nemojte ziviti kroz misao – zivite kroz potpunost.

Kad jede, covjek koji zivi u buducnosti samo ubacuje hranu unutra. On ne misli o jelu nego o buducnosti. On zivi u ambiciji. Takav covjek ne moze dobro jesti. On misli sto ce sutra jesti. I svako sutra postaje danas – i tako ce on protraciti cijeli zivot.

Buducnost je samo kreacija uma – prazni nistavni san.

Onaj koji zivi sad, on potpuno zivi. On nije podijeljen. Kad vodi ljubav on je potpuno u tome. Kad se krecete, samo pokret postoji, ne i onaj koji se pokrece. Kas slusate, samo slusanje postoji, slusaoca nema.

Ja niti sam bio gladan niti sam uzeo hranu – glad je bila ta i ona se nahranila. Nikakva delanja s moje strane nije bilo. To ne radim ja nego Bog radi kroz mene. Ja sam samo instrument.

Ako vam blizi od vas traze spasonosne rijeci, bit ce tesko bilo kome sto reci. Jednostavno budite s njima, budite otvoreni, ranjivi, smijte se, jedite, uzivajte s njima. Samo vase prisustvo, samo vase radosno i nasmijano Bice bit ce dovoljno i svi ce to oko vas osjetiti.

Budite spremni da dijelite. Ne racunajte na to da ce vas svi odmah razumjeti. U pocetku ce biti veliko nerazumijevanje jer vecina ljudi nije dublje ulazila u sve ove stvari. Nijima je ovo potpuno nepoznato.

Misao je lukava
Misao je lukava, ona sve korumpira. Ona je personifikacija pokvarenosti.
Ako postoji inteligancija onda vam misao nije potrebna. To je tada bistrina. Tako uzvracate od trenutka do trenutka. Tada nema potrebe da razmisljate sto cete uraditi ili reci u narednom trenutku. Kad sljedeci trenutak dodje inteligancija ce biti tu i uzvratiti.

Nemoj se bojati buducnosti, jer kada dodze vodit ce te ista ona inteligencija kao i do sada.
Irving Stone

Ogledalo nikad ne razmislja; “Kad sljedeci stane ispred mene sto cu da radim”?

Misliti znaci ne usudtit se oslanjati na sopstvenu inteligenciju. Stoga imamo potrebu da planiramo unaprijed. I stalno za sobom vucemo taj shematski plan.
Kad god zivot pred nas postavi problem, mi pocnemo pretrazivati po memoriji trazeci neki stari vec oprobani sablon. Sabloni su stari a zivot je uvijek nov.

Mudar covjek je kao ptica koja nebom leti – ne slijedi nicije stope, ne slijedi nikakvu stazu, jer puta i onako nema. On se krece od trenutka do trenutka.

A ucili su nas nesto potpuno suprotno. Od svega smo napravili plan. Sto cu partneru reci, kaku cu mu ruku dotaci i kako cu ga poljubiti … No cemu, zar tu nema nimalo ljubavi? Jer ako ima ljubavi planiranje je nepotrebno.

Duhovan je covjek stvaran. Ako se smije, onda se smije. Ako je ljut, onda je ljut. Ako voli, onda stvarno voli. I smijeh i ljubav i ljutnja, sve to dolazi iz njegove autenticnosti. Mozete se slobodno osloniti na njega. Ako je prijatelj, onda je prijatelj. Ako nije – onda nije, mozete biti sigurni u to. On nikada ne vara.
To je ono sto zovemo necijom vrlinom – autenticno pouzdano bice.
On je cista nevinost. Percepcija mu je cista – bez oneciscavajucih misli.
On je u svakom trenutku tek rodjeno dijete – bez proslosti i bez ijedne ideje o buducnosti. Sto god da prodje on prozivljeno baca, jer to su sad mrtve stvari, samo zrnca prasine koje nema potrebe dalje vuci na sebi. Tim odbacivanjem izumrlih stvari on cisti; njegovo je ogledalo uvijek cisto od prasine.

Postanite nevino, preporodjeno dijete, jedna fina prociscena svijest koja se krece ka nepoznatom, od trenutka do trenutka.

Oznake: govor tijela..., Moksha, um, jezik, sadasnjost, mudrost, proslosti, buducnost, duhovnost, ljubav

utorak, 13.01.2015.

U svijetu ljubavi uvijek ste vi taj koji grijesi

U ljubavi ego treba odbaciti.

Ako nesto krene po losem, zapamtite; uvijek ste vi krivi. I zato se mijenjajte. Odbacite sve istvar koje mogu da cine problem. Neka vasa ljubav razultira transformacijom.

U svijetu ljubavnih odnosa, vi nikad niste u pravu – drugi je uvijek u pravu. Kad je ljubav tu onda to mozete da osjetite: Nesto sa mnom nije u redu, stvari ne ide kako bi trebalo. Ako i ovaj drugi to moze da osjeti onda se raste, centri se otvaraju. Tako se ruse sve granice. Ono sto osjecate vi pocet ce osjecati i onaj drugi. Mi stvaramo osjecanje u drugom.

Kada su ljubavnici bliski, misli skacu od jednog do drugog. Cak i kada ne govore, kada su tihi, oni pricaju.

Ako mislite da je onaj drugi pogrijesio, vi time zavaravate i sebe i onog drugog. Drugi takodjer misli da ste vi pogrijesili. Ako samo mislite – cak i ako ne kazete da drugi grijesi, ne pokazujete sto mislite – drugi je sve osjetio … kroz vase geste, oci i lice. I ako ste veliki glumac i uspijete da zavarte – napravite lice na odredjen nacin, ipak cete nesvjesno odasiljati signale: Ti si pogrijesio. A kada drugom dajete do znanja da je pogrijesio, drugi pocne da misli da je greska do vas, a ne do njega. Tu se unistava svaka dubina odnosa. I tada ljudi pocnu da se zatvaraju.

Zato se uvijek prisjetite da ste, u svijetu ljubavi, uvijek vi taj koji grijesi. Bit ce tesko jer ce vam biti povrijedjen ponos, jer vise nema dominiranja i posjedovanja. Vise se necete osjecati mocnim posjedovanjem onog drugog. To ce vam unistiti ego.

To unistenje ega je cilj. Na koji god nacin pristupite vasoj nutrini; kroz ljubav, meditaciju, jogu, molitvu – koji god put izabrali, cilj je isti; odbacivanje ega.

Kroz ljubav je odbacivanje ega jednostavno. To je tako prirodno – ljubav je prirodna duhovnost.

Ne mislite kako vasi sadasnji odnosi poticu iz proslosti. Ne razmisljajte o proslosti. Cemu kopanje po proslosti? Sto jos mozete uciniti s proslosti. Tako cete stvari iskomplicirati. Proslost je prosla. S njom se vise nista ne moze uciniti. Pojednostavite stvar. Ne mislite ni o buducnosti. Sadasnjost vam je dovoljna.

Ne brinite se ni o proslosti ni o buducnosti – oni ce se brinuti sami za sebe.

Ono sto je bitno je; budite ovdje i sada, i putujte svojim putem. Ako ne mozete raditi na sebi kroz ljubavni odnos onda radite kroz samocu. To su dva puta;

Ljubav – put medjuljudskih odnosa.
Meditacija – put samoce.

Odaberite put koji vam odgovara, ulozite svu svoju energiju i krenite.

Oznake: odnos, veza, partner, ljubav, duhovnost, strah, ego, posjedovanje, dominacija, ovdje i sada

petak, 02.01.2015.

Ljubavni odnos kao put do vrha - u svijetu ljubavi uvijek ste vi taj koji grijesi

Zadovoljstvo je vidljiv znak ljubavi. Odjednom postajete zadovoljni, kao da ste iznenada sve postigli. Postigli ste cilj. Sudbina je ispunjena. Postajete bezzeljni. Zato sto zelje nicu iz nezadovoljstva. Vi zelite sve sto nemate. Mislite ako nesto budete dobili – imali, da ce vam to donjeti zadovoljstvo.

Ako je ljubav prisutna, bit cete po prvi put stvarni, sa osjecajem blazenosti.
Nek ljubav bude vasa sadhana, vas duhovna disliplina. Ne dozvolite da ljubav postane tek nesto obicno. Da postane samo zaokupljenost uma, ili samo tjelesno zadovoljstvo. Naka ljubav postane unutrasnje traganje. I pozovite drugog da vam pomogne na tom putu, kao prijatelj. Da doprete do vrhunca medjuljudskog odnosa. I sada drugi vise nije nov. Drugi vise nije tajna koju treba istrazivati nego prijatelj koji je spreman da zajedno s vama krene prema centru. Budite jedan drugome vrata. Tako cete, kroz taj odnos, dospjeti do vrha.

Periferija – vase tijelo je staro. Ne mozete biti u vjecnoj ljubavi sa tijelom. No vas je centar uvijek svijez, vjecno mlad. Jednom kad ostvarite kontakt sa centrom, otkrivat cete ljubav svakog trenutka.

Ali ljubav je teska, ego mora biti odbacen.

Ako nesto krene po losem, zapamtite; uvijek ste vi krivi. I zato se mijenjajte. Odbacite sve stvari koje mogu da cine problem. Neka vasa ljubav razultira transformacijom.

U svijetu ljubavnih odnosa, vi nikad niste u pravu – drugi je uvijek u pravu. Kad je ljubav to mozete da osjetite: Nesto sa mnom nije u redu, stvari ne idu kako bi trebalo. Ako i ovaj drugi to moze da osjeti onda se raste, centri se otvaraju. Tako se ruse sve granice. Ono sto osjecate vi pocet ce osjecati i onaj drugi. Mi stvaramo osjecanje u drugom.

Kada su ljubavnici bliski, misli skacu od jednog do drugog. Cak i kada ne govore, kada su tihi, oni pricaju.

Ako mislite da je onaj drugi pogrijesio, vi time zavaravate i sebe i onog drugog. Drugi takodjer misli da ste vi pogrijesili. Ako samo mislite – cak i ako ne kazete da drugi grijesi, ne pokazujete sto mislite – drugi je sve osjetio … kroz vase geste, oci i lice. I ako ste veliki glumac i uspijete da zavarte – napravite lice na odredjen nacin, ipak cete nesvjesno odasiljati signale: Ti si pogrijesio. A kada drugom dajete do znanja da je pogrijesio, drugi pocne da misli da je greska do vas, a ne do njega. Tu se unistava svaka dubina odnosa. I tada ljudi pocnu da se zatvaraju.

Zato se uvijek prisjetite da ste, u svijetu ljubavi, uvijek vi taj koji grijesi. Bit ce tesko jer ce vam biti povrijedjen ponos, jer vise nema dominiranja i posjedovanja. Vise se nacete osjecati mocnim posjedovanjem onog drugog. To ce vam unistiti ego.

To unistenje ega je cilj. Na koji god nacin pristupite vasoj nutrini; kroz ljubav, meditaciju, jogu, molitvu – koji god put izabrali, cilj je isti; odbacivanje ega.

Kroz ljubav je odbacivanje ega jednostavno. To je tako prirodno – ljubav je prirodna duhovnost. Sve drugo izglada manje prirodno kad se usporedi s putem ljubavi.

Ne mislite kako vasi sadasnji odnosi poticu iz proslosti. Ne razmisljajte o proslosti. Cemu kopanje po proslosti? Sto jos mozete uciniti s proslosti. Tako cete stvari iskomplicirati. Proslost je prosla. S njom se vise nista ne moze uciniti. Pojednostavite stvar. Ne mislite ni o buducnosti. Sadasnjost vam je dovoljna.

Ne brinite se ni o proslosti ni o buducnosti – oni ce se brinuti sami za sebe.

Ono sto je bitno je; budite ovdje i sada, i putujte svojim putem. Ako ne mozete raditi na sebi kroz ljubavni odnos onda radite kroz samocu. To su dva puta;
Ljubav – put medjuljudskih odnosa.
Meditacija – put samoce.

Odaberite put koji vam odgovara, ulozite svu svoju energiju i krenite.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: veza, odnos, ljubav, partner, strah, Intima, povjerenje, sex, sudbina, bog, prijatelj, rast, ego, transformacija, dominacija, posesivnost

Muškarac i strah od vezanosti

Muskarac moze biti sâm. On i jeste sam duboko dole. Samoca prirodno pripada muskarcu.
Za muskarca je tesko postici meditativno stanje ako je u ljubavi. Jer kad je u ljubavi i kada se umiri, objekt njegove ljubavi mu se pojavi u umu. Cijelo njegovo bice pocinje da se krece oko onog drugog. Tu se javlja strah i muskarac osjeti potrebu da bjezi. Bjezi u razne djelatnosti, u razne pre – okupiranosti. I ako volite nekog, kad god ste necim okupirani, vi mozete zaboravit svog ljubljenog, no kad niste, drugi se odmah pojavljuje u sjecanju.
Ako je rijec o fizickom partneru, kod duboke ljubavi on nece biti dovoljan za osjecaj potpune ispunjenosti. Jer fizicki partner moze ispuniti samo periferiju, ne i centar. To, kazu, moze ispuniti samo Bog – niko drugi.
Ako muskarac kroz ljubav postigne meditativno stanje tada ce doci do ispunjenja. Inace ce se odnos prekinuti. Potrazit ce novog partnera ili ce se, ako to bude moguce, okrenuti Bogu. Zato je muskarcu potrebno omoguciti da bude sam. Potrebno mu je razumijevanje od strane drugog. To razumijevanje ce doci kroz dubinu ljubavi i rast.

Oznake: muškarac, veza, odnos, strah, vezivanje, ljubav, bezuvjetna ljubav

nedjelja, 21.12.2014.

Patnja Tuga Bol Radost i Sreca

Prije prosvjetljenja cesto sam osjecao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjecam tugu.

Treba, kako nas savjetuje Dalaj Lama, znati praviti razliku izmedju uzitaka i iskustava koji nas cine sretnim. Odn, pomisli prije nego uradis nesto, sto je za tebe cisti uzitak, da li ces se nakon toga osjecati sretnim?
On nam takodjer kaze da je bol sastavni dio zivota. I da s tom cinjenicom treba zivjeti. Kljuc je bezpogovornom prihvacanju, svih zivotnih situacija onakvima kave one jesu.

Sadasnji trenutak nije nepodnosljiv. Nepodnosljivo je ono sto ce se dogoditi narednih sati. Imati tijelo ovdje u osam navecer a duh u pola jedanaest; eto uzroka problema. Kada vam je tijelo u jednom gradu a duh u drugome; eto uzroka patnje.

Lijecenje patnje koju sami sebi stvaramo

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli.

Patnji su nas naucili.

Uvijek sam se pitao sto je nastalo prvo? Srcedrapajuce pjesme ili slomljena srca. Neko, slomljena srca, je tako dozivio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi povjerovali da se i nama treba dogadjati isto iskustvo. Romantizirani sentimenti koji su rezultirali patnjom?
I tako smo odlucili da, kada nam se odredjene stvari dogadjaju, patimo. Slazete li se s ovim redosljedom? Ili imate drugo misljenje o ovome?

Nasa sreca nikada nije posljedica necega. Istinska sreca nema uzroka, nije nicim uvjetovana. Ako vas neko ucini sretnim ili ste zadovoljni svojim poslom, to nije prava sreca, vec ostvarenje odredjene zelje.

Negdje sam procitao da se osjecamo sretnim iliti zadovoljnim onda kada postignemo neki cilj. Kada zavrsimo neki zadatak ili rijesimo neki problem.

Kada vam nista ne moze naskoditi, nijedan osoba, nikakav dogadjaj, nista, tek tada ste sretni.

Sto treba ucinit da bismo bili sretni? Nista! Nista ne treba ciniti. Potrebno se samo distancirati od iluzija.

Pograsno je vjerovanje da se sreca nalazi izvan nas. U spoljnom svijetu, drugim ljudima; “promijenit cu posao pa cu biti sretniji, promijenit cu grad – zemlju, brak” … Ljudi misle da ce ih novac, moc, ugled uciniti sretnima. Radost i sreca se ne nalaze u spoljnom svijetu.

Mnogi nisu sretni zato sto postavljaju uslove sopstvenoj sreci. Ako ne dobijem, ne ostvarim ovo ili ono, odbijam bilo kakvu srecu. Ako ne dobijem onog, ili se ne dogodi ono, sreca mi nije vazna.

Oslobodimo se ove iluzije i to ce nam promijeniti zivot.

Kako sam sretan!
Kako sam zahvalan za sve ovo! Sve je u redu!

Nemoguce je biti istinski zahvalan a ne biti sretan.

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost

Zemlja ljubavi

Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti.

Obacimo iluzije zbog onog što one u biti jesu, onoga što nam mogu dati ili onoga čega nas mogu lišiti.

Ako nismo na oprezu gubimo svoju sposobnost da volimo. Ako želite voljeti, trebate ponovno naučiti kako vidjeti. Osloboditi se svoje ovisnosti. Strgnite sa sebe krake društva koji su se obavili oko vas i ugušili vaše bivstvovanje. Morate ih se osloboditi. Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćete nastaviti živjeti u svijetu, više nećete biti od svijeta.

U svom srcu bit ćete slobodni, iako potpuno sami.

Vaša ovisnost će nestati. Ne morate ići u pustinju; ostanite među ljudima i maksimalno uživajte u njihovom društvu.

Međutim, drugi više neće imati moć učiniti vas sretnima ili nesretnima. To je samotnost. U toj samoći vaša će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da volite. Na druge više ne gledate kao na sredstva za zadovoljenje svojih ovisnosti.

Samo onaj tko je to pokušao zna kako je to užasno teško. To je kao da od sebe zahtijevate da umrete. To je kao da od jadnog ovisnika zahtijevate da se odrekne jedine sreće koju poznaje. Da, dok se bori sa simptomima odvikavanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, da tu drogu može zamijeniti za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zraka, za slatki okus vode iz planinskog potoka?

Možete li zamisliti život u kojem biste odbili uživati ili prihvatiti makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da bilo kome naslonite glavu na rame tražeći podršku?
Zamislite život u kojem ni o kome ne biste čuvstveno ovisili, tako da više nitko nema moć da vas učini sretnima ili nesretnima.

Odbijate potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da vi sami budete nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivate svojim.

Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali vi nećete imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život. Ako ikad postignete takvo stanje, konačno ćete saznati što znači imati pogled koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom. Tada ćete vagati svaku riječ. Saznat ćete što znači voljeti.

Ali da biste mogli stići u zemlju ljubavi - voljeti ljude, morate proći kroz muke umiranja, znači da u vama umre potreba za njima i da budete potpuno sami.

Kako uopće stići tamo? Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje biste imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćete se suprotstaviti žudnji za drogom.

Kojim dobrim stvarima? Ljubav prema radu kojim se bavite zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepite i o kojima ne ovisite čuvstveno već uživate u njihovom društvu.

Također će pomoći ako se počnete baviti aktivnostima kojim se bavite cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko volite baviti da, dok ste njima zaokupljeni, uspjeh, priznanje i odobravanje vam jednostavno ništa ne znače. Pomoći će također ako se vratite prirodi.

Otpustite ljude, otiđite u planine i u tišini općite s drvećem, cvijećem, životinjama, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama.

Hranite se zdravom hranom, dobrom zdravom hranom. Ne govorim o stvarnoj hrani, govorim o zalasku sunca, o prirodi, o dobrom filmu, o dobroj knjizi, o poslu u kojem uživate, o dobrom društvu. Tako ćete se, nadajmo se, osloboditi ovisnosti o onim drugim osjećajima.

Stupiti u dodir s prirodom. To je lijek za usamljenost. Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudima, druženjem i bukom. To nije nikakav lijek. Vratite se prirodi, idite u planine. U goleme pustinje samoće – gdje nitko neće biti uz vas, apsolutno nitko.
U početku će vam to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što ste niste navikli na samoću. Ako uspijete neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav. Vaše će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće. Oslobodit ćete se droge i bit ćete slobodni.

Tada ćete shvatiti što je sloboda, što je ljubav, što je sreća, što je stvarnost, što je istina i što je Bog.

Stići ćete do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i vezanosti.

Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Svijet ne boluje od nedostatka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedostatka svjesnosti. A ljubav se stvara svjesnošću i nikako drugačije.

Shvatite li koje zapreke sebi postavljate na putu do ljubavi, slobode, i sreće zapreke će nestati. Uključite svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možete proizvesti; ljubav je nešto što vas ima. Vi nemate vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjedujete te stvari; predajete im se.

Psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza – analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan američki terapeut jako je to dobro postavio: “Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže – daje nam jedino informacije. Ali kad biste mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena.

Važno je razumijevanje vaših ovisnosti. Treba vam vremena za shvaćanje samoga sebe. Razumijevanje unutarnjih sukoba koji se javljaju zbog naših strahova i žudnji.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost

subota, 20.12.2014.

LJUBAV JE PUT

Ljubav te prati od samog rođenja, pocevsi od bezuvjetne ljubavi majke odn ljubavi roditelja. To je posebno stanje kada doživljavaš Božanstvo, kroz posebno blaženstvo i milost. Ljubav spada u osobno iskustvo. U tijelu se manifestira u astralnom polju na liniji srca-na granici između fizičkog i duhovnog; između tri fizičke i tri duhovne čakre.

Od onih koji su iskusili ljubav nije svatko to iskustvo ljubavi zadržao odrastanjem, već je kod nekih pažnja uma bila usmjerena na neke, za život duše nebitne životne stvari. Kod takvih je ljubav potisnuta i trebaju je ponovo oživljavati.
Svi oni koji duboko osjećaju ljubav, na pravom su Putu života duše, jer je u prirodi ljubavi da čovjeku daje jasnoću, budi duh i sigurno vodi ka istini, svijesti i slobodi. Zato kažemo da je ljubav preduvjet duhovnosti svakog pojedinca.

Neki smatraju da je ljubav seksualna želja ili obično voljenje. To ne može biti ljubav, jer se vezanost za Božanstvo tako ne manifestira.

Sama ljubav nije, niti može biti duhovna stvarnost, jer joj je uloga posredovanje između fizičkog i duhovnog aspekta, između osjećanja i mira, između nagona i svijesti. U svjesne su osobe prisutni svi aspekti života ukljucujuci i ljubav. U svijesti je sve sadržano, pa i ljubav.

Čarolija ljubavi je moćna i od pojedinca ne pravi ovisnika, kao što je slučaj sa nagonom. Ne možeš se ničemu tako predati kao ljubavi, jer te ona direktno uvodi u blaženstvo i milost Božanstva. Ljubav se predaje duhu, a iz blaženstva se duha uplovi u čistu svijest.

Dobio si na poklon dušu. Predstavljaš sjeme ljudske vrste i jedinstven si na svijetu. Božanstven si u svemu, iako još nisi svjestan. Rodio si se u ovoj materijalnoj prirodi. Uz bezuvjetnu ljubav roditelja počeo si sisati, jesti hranu. Progovorio si. Počeo hodati. Tijelo i dalje raste.
Možeš opažati, misliti, aktivira ti se um. Učiš od roditelja, sredine, društva.
Iz dana u dan imaš sve više navika.
Postajes podložan i ovisan, nešto ti godi, sa nečim se ne slažeš, lagano se dijeliš u sebi, između tijela i intelekta.
Kako si zreliji sve je više želja.
Znanje ne prati tvoje potrebe i mogućnosti. Nedostaje ti mir.
Imaš svega u izobilju, ali ti ipak nedostaje život.
Postaješ nemoćan, bez volje, bez ljubavi, bez smisla kako dalje.
Okrenut si prema van, ne vidiš vlastitu dubinu.
Osjećaš nepravilan rad srca. Kao da ne dišeš, nema nigdje tvog daha.

Počeo si tražiti PUT.
Počeo si učiti i odmah ti je lakše, vidiš smisla u tome. Nisi više zbunjen. Nekako ti je sve jasnije. Mijenjaš se, na pravom si putu. Držis se novih znanja. Nisi više napor sebi i drugima. I ljubav se vratila.
Povratio ti se mir. Osjećaš snagu svog daha. Vidiš smisao života.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, svijest, duša, smisao života, transformacija

ponedjeljak, 18.08.2014.

što je uopće prava ljubav?

Evo nekoliko definicija:

"Ljubav je duboki poriv za biti jedno sa cjelinom, duboki poriv rastapanja ega u jedno jedinstvo, žudnja za vraćanje u jedinstvo."- Osho

"Ljubav je stanje u kojemu čovjek vidi stvari uglavnom onakvima kakve one nisu." – Nietzsche

"Ljubav je pobjeda nad egom" – Talidari

"Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom." - H. L. Mencken

"Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu." - Erich Fromm

"Ljubav je igra koja se može igrati udvoje tako da oboje pobijede." - Eva Gabor

"Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo." – Talidari

Pitaš li se voliš li nekoga stvarno i voli li tebe netko stvarno?

Evo nekoliko nagovještaja:

Ljubav je...pomoći drugome da se razvije.

Ljubav je...kad je sreća drugoga važnija od vlastite.

"Ljubav je radovati se sreći drugoga." - Gottfried Wilhelm Leibniz

"Ljubav znači odricanje od sile." - Milan Kundera

Ljubav nije...ako boli.

Ljubav nije...ako nas u bilo kojem smislu udaljava od naše prirode.

Voljeti se, to ne znači gledati se međusobno, nego gledati zajedno u istom smijeru.

Ako te ljubav navodi da činiš glupe stvari, to nije ljubav.

Prava ljubav, bez obzira prema kome, je prirodna sila koja čovjeka usrećuje i obogaćuje. Kad je prava, ljubav daje krila, a kad nije prava ona ih potkresuje.

Love is only a word, until someone arrives to give it meaning.

Oznake: ljubav

ponedjeljak, 17.02.2014.

Test; pronadjite koji vam tip partnera odgovara

Pronađite svoj tip ljubavnika: Šef, pregovarač, graditelj ili istraživač?
Pregovarač je intuitivan i strpljiv, šef je rođeni analitičar, graditelj je smiren i društven, a istraživač vedri kreativac.
Riješite test i saznajte tko je idealan za vas

Pouzdano se može odrediti je li pred parom sretna budućnost ili ljubavni brodolom, tvrdi ugledna antropologinja dr. Helen Fisher, autorica knjige “Zašto on? Zašto ona?”.
Formula za pravu ljubav temelji se na koktelu kemikalija mozga - objašnjava dr. Fisher.
Baš kao što za ukusan koktel treba pomiješati sastojke koji se savršeno slažu, i recept za sretnu ljubav temelji se na “kemiji”, točnije na pravom “miksu” hormona, odnosno kemikalija u mozgu koju definiraju karakter i ponašanje.
Ovisno o tome je li dominantan utjecaj serotonina, estrogena, testosterona ili dopamina, postoje četiri tipa osobnosti: istraživač, graditelj, pregovarač i šef - otkriva dr. Fisher. Svaki od ta četiri tipa ljubavnika pod utjecajem je određenih moždanih kemikalija te ima svoju jedinstvenu kolekciju osobina ličnosti.

Pregovarač je pod dominantnim utjecajem estrogena. Iako je poznat kao ženski spolni hormon, imaju ga i muškarci te mnogi od njih pripadaju upravo tom tipu. Pregovarač je maštovit, kreativan, intuitivan, suosjećajan, strpljiv, susretljiv, ljubazan i sposoban izraziti osjećaje. Odlikuju ga dobre verbalne i socijalne vještine te spretno pronalazi prave riječi. Uvjerljiv je i pravi diplomat, no katkad previše teoretizira. Instinktivno zna što drugi misle i osjećaju-empatican. Vješto čita izraze lica, držanje tijela, gestikulaciju i ton glasa. Skloni su introspekciji i samoanalizi, a ni u vezi nisu površni.

Šefovi su pod dominantnim utjecajem testosterona. Oni su analitičari i logičari, izravni su, realni i odlučni kad se suoče s problemima. Misaoni su tipovi te brzo odlučuju. Genijalni su teoretičari i hrabro iznose ideje spremno prihvaćajući posljedice. Interesi su im katkad uski, no istražuju ih temeljito. Ambiciozni su, žele biti najbolji što najčešće i ostvaruju. No često su emocionalno ograničeni i suzdržani te se, posebno kad su zaokupljeni poslom, mogu doimati ravnodušnima i hladnima. Mogu biti vrlo zaštitnički raspoloženi prema svima koje vole. Najčešće osvajaju one koji s njima dijele interese.

Graditelji su pod utjecajem serotonina. Smireni su, ljubazni, društveni i vješti u “upravljanju” ljudima te izgradnji odnosa. Obično su konvencionalni, drže do tradicije i poštuju društvene norme, moralni su, časni i odani te popularni među prijateljima i kolegama. Zaštitnici su obitelji i svih koje vole. Oprezni su, no ne i robovi straha. Temeljiti su, savjesni i pouzdani, ali i “ovisni” o pravilima i rasporedima. Slijepo ih se pridržavajući, često guše spontanost.

Istraživači su pod utjecajem dopamina, koji potiče na traganje za novim. Pustolovni su, znatiželjni i uvijek gladni novih iskustava. Kreativni su, energični, neumorni i spontani. Ljubazni su i srdačni, vedri i senzualni, katkad hedonisti, često nepredvidivi i uvijek zabavni. Jako su neovisni, ne vole nikakvu rutinu, a zanima ih sve.

Pridobijte pregovarača
Ako ste u vezi s pregovaračem, imajte na umu da nije uvijek otvoren. Potaknite njegovu bujnu maštu i govorite mu o sebi jer voli čuti što mislite i osjećate.

Šef ne voli patetiku
Volite li šefa, budite jasni kad se s njim nešto dogovarate. pred njim nemojte biti samokritični jer to smatra patetičnim.
Cijeni dogovor

Graditelj voli konkretnost i uživa u detaljima. Osvojit ćete ga ako ste smireni i pedantni te ako poštujete dogovor.

Zaljubljen u akciju
S istraživačem živite svoju ljubav dan po dan. Nemojte zaboraviti da dosadu ne može oprostiti.

Riješite test i saznajte tko je idealan za vas
Pročitajte sve tvrdnje i uz svaku odgovorite s
“potpuno se ne slažem” (0 bodova),
“ne slažem se” (bod),
“slažem se” (dva boda) i
“potpuno se slažem” (tri boda)

Razina 1.
• Smatram da su nepredvidive situacije poticajne i uzbudljive.
• Sve obavljam spontano, bez razmišljanja i ikakva planiranja.
• Uvijek mi je jako dosadno i naporno ako moram raditi jedno te isto.
• Imam puno različitih interesa, a i stalno sam u potrazi za novima.
• Optimističniji sam u vezi budućnosti od većine ljudi koje poznajem.
• Kreativniji sam i originalniji od većine ljudi u gotovo svemu što radim.
• Stalno sam u potrazi za novim, uzbudljivim i zanimljivim iskustvima i doživljajima.
• Stalno pokušavam raditi nešto novo.
• Pristupam životu s više entuzijazma i strasti od većine ljudi koje poznajem.
• Spreman sam riskirati kako bih učinio sve što sam si zamislio i što želim ostvariti.
• Postanem nemiran i nestrpljiv ako dulje moram biti kod kuće.
• Obitelj i bliski prijatelji o meni najčešće kažu da sam vrlo znatiželjan.
• Imam mnogo više energije i volje nego ljudi kojima sam okružen.
• U slobodno vrijeme volim raditi sve što mi se čini zabavnim.

Razina 2.
• Mislim da dosljedno ispunjavanje obveza čini život mirnim i opuštenim.
• Radije ću imati vjerne prijatelje s kojima mogu računati nego zanimljive.
• Životni mi je prioritet paziti na materijalna dobra.
• U većini sam slučajeva vrlo oprezan, ali pritom nisam nimalo plašljiv.
• Temeljito razmatram svaku opciju prije nego što odlučim što planirati.
• Davno utvrđene običaje ljudi moraju poštovati te ih se treba očuvati.
• Prijatelji i obitelj o meni bi rekli da poštujem tradicionalne vrijednosti.
• Ljudi bi se uvijek trebali ponašati moralno ispravno.
• Ljudi bi se trebali ponašati prema utvrđenim pravilima ponašanja.
• Volim raditi u iskrenoj radnoj okolini kako bih uspješnio obavio sve zadatke.
• Uvijek pokušavam sve dužnosti i obveze ispunjavati najbolje što mogu.
• Iznimno je važno poštovati autoritete.
• Volim planiranje i uživam planirati puno prije nego što se stvari trebaju dogoditi - jer moram sve kontrolirati.
• Općenito smatram kako je u životu vrlo važno slijediti i poštovati pravila.

Razina 3.
• Brzo i lako učim te razumijem kako funkcioniraju komplicirani strojevi.
• Uspješno rješavam probleme a da me pritom ne ometaju osjećaji.
• Raspravljanje je odličan način da odmjerim intelektualnu snagu s drugim ljudima.
• Iznimno uživam u natjecateljskim debatama ili zanimljivim razgovorima.
• Stalno pokušavam saznati kako nešto funkcionira zato što me to jako zanima.
• Nemam problema kad odlučujem, čak i ako su druge opcije dobre.
• Fasciniraju me i zanimaju pravila te obrasci na kojima se temelje različiti sustavi.
• Organiziraniji sam, detaljniji i logičniji u ispunjavanju obveza od većine ljudi.
• S problemima se suočavam odlučno, čvrsto i uporno, a pritom sam realan.
• Kad odlučujem, uvijek se radije držim činjenica nego tuđih osjećaja i mišljenja.
• Redovito tražim intelektualne teme, koje zatim detaljno proučavam.
• Kad kupujem novi automobil, kameru ili računalo, želim znati sve njihove tehničke karakteristike.
• U razgovorima želim izbjeći sve nesporazume i reći točno ono što mislim.
• Smatram kako je na svim životnim područjima uvijek važno biti izravan i iskren.

Razina 4.
• Uvijek želim znati najdublje osjećaje i potrebe obitelji te bliskih prijatelja.
• Iznimno cijenim duboku emocionalnu povezanost u vezama.
• Bez obzira na to što je logično, najčešće slušam srce kad odlučujem.
• Tijekom dana na radnome mjestu redovito se uhvatim kako sanjarim.
• Nisam tvrdoglav i ne pridržavam se slijepo samo svog mišljenja, mogu se vrlo lako predomisliti.
• Nakon gledanja emotivnog filma i pod dojmom sam i nekoliko sati poslije.
• Jednako živopisno zamišljam i lijepe i stravične stvari koje bi mi se mogle dogoditi.
• Vrlo sam osjetljiv kad je riječ o osjećajima i potrebama obitelji te bliskih prijatelja.
• Tijekom dana često se izgubim u mislima i teže se koncentriram na svakodnevne obveze.
• Emocije proživljavam osjećajnije i intenzivnije nego ostali ljudi koji me okružuju.
• Sanjar sam i imam vrlo bujnu maštu, pa često u glavi preuveličavam sve manje svakodnevne događaje.
• Kad se probudim iz živopisnog sna, treba mi nekoliko sekundi da se vratim u zbilju.
• Dok čitam, uživam u autorovim lijepim opisima ili dubokoumnim komentarima.
• Vrlo sam suosjećajan, nesebičan te duboko proživljavam tugu obitelji i prijatelja ili dijelim njihovu sreću.

Bodovanje
Zbrojite bodove prema razinama. Ako u prvoj razini imate najviše bodova, onda ste istraživač, druga razina rezervirana je za graditelje, treća za šefove, a četvrta za pregovarače.

Neizravni pregovarači žele odlučne šefove
Osobine: Maštoviti ste, suosjećajni i mudri. Pregovarači su i Bill Clinton te Carla Bruni-Sarkozy.
Savjet: Ne zbunjujte partnera verbalnim vještinama i pretjeranom diplomacijom, malo se opustite.
Veza s pregovaračem: Svidjet će mu se ako mu govorite o sebi i potičete njegovu maštu. Slaže se sa šefovima.

Ambiciozni šefovi ne vole nesigurne
Osobine: Odlučni ste, ambiciozni i suzdržani. Šefovi su Donald Trump, Hillary Clinton i Margaret Thatcher.
Savjet: Pokažite što osjećate, inače će partner shvatiti suzdržanost kao nezainteresiranost.
Veza sa šefom: Svidjet ćete mu se ako ste samopouzdani i govorite o važnim temama. Slaže se s pregovaračima.

Graditelje će zavesti jednako tako organizirani i mirni graditelji
Osobine: Odani ste, konvencionalni, oprezni, savjesni i imate dobre socijalne vještine. Graditelji su i Jennifer Aniston, kraljica Elizabeta I., Colin Powell...
Savjet: Nemojte biti toliko skromni. Hvalite se malo, a na spojevima budite spontaniji. Pazite da se ne ponašate suviše zaštitnički, a i ne morate baš sve kontrolirati.
Veza s graditeljem: Privlače ga organizirani, mirni i uredni tipovi koji se pridržavaju planova. Traži partnera “na duge staze”, a najbolje se slaže s drugim graditeljima.

Energični istraživači ne podnose dosadne
Osobine: Znatiželjni ste, kreativni, spontani i energični. Poznati su istraživači Angelina Jolie i Bill Gates.
Savjet: Usporite malo i nemojte biti tako impulzivni. Više se usredotočite na simpatiju, a manje na prijatelje.
Veza s istraživačem: Budite fleksibilni, zanimljivi i spremni na nepredvidivu vezu. Slaže se s istraživačima.

Oznake: Test, tip, partner, serotonina, estrogen, testosteron, dopamin, karakter, ljubav, veza, ljubavnik, dr. Helen Fisher

Kako odrzati-spasiti vezu

Želite li dugotrajnu i kvalitetnu ljubavnu vezu, morate biti poduzetni i raditi na njoj. Ljubav je poput vrta te su joj potrebni njega i trud kako bi davala plodove. Poduzetnost se najbolje ogleda u stvaranju planova. Jednako kako imate planove za svoju karijeru ili školovanje, tako biste trebali imati i plan za brak i zajednički život.
Otkrijte što od zajedničkog života želite na fizičkoj, što na emotivnoj, a što na duhovnoj razini i zapišite to. Jasno izrazite što želite i kako se osjećate. To može biti plan poput: “Želim djecu nakon dvije godine braka” ili “Želim otići u ranu mirovinu i odseliti se iz grada na selo”. Kako god, vaše će se želje ostvariti samo ako ste poduzetni. Naposljetku, tražite potporu jer nitko snove ne može ostvariti sam. Ustrajete li na tome da sami možete sve, partner će se osjetiti povrijeđenim, a to će zatrovati vaš odnos.
- Osim poduzetnosti još su tri tajne uspješnih veza. Jedna od njih je i sposobnost uvida. Kako biste ovladali tim umijećem, nužno je vratiti se u djetinjstvo i otkriti koja ste uvjerenja donijeli u vezu. To se posebno tiče uvjerenja o seksu, novcu i odnosu moći. Sviđalo vam se to ili ne, uvjerenja oblikujete promatrajući roditelje. To potom postaju obrasci na temelju kojih djelujete. Dobra je vijest, međutim, da je mozak moguće reprogramirati i da je uvjerenja moguće promijeniti. To nije optužba roditeljima - nema dobrog ili lošeg jer su svi proizvod okoline iz koje su učili. Kako biste bolje shvatili svoja uvjerenja, zapišite kakav je bio brak vaših roditelja i vidite li u svojoj vezi ponašanje koje vas podsjeća na njih. Ako ste, primjerice, odrasli s uvjerenjem da je novac nedopušteno trošiti na gluposti, možete odrasti ili u osobu sklonu rastrošnosti ili u osobu koja će brojiti svaku kunu. Oba ponašanja imaju potencijal za izluđivanje partnera.
No kad shvatite otkud dolaze vaša uvjerenja, o tome možete razgovarati s partnerom te tako uspostaviti razumijevanje i zajednički pronaći financijski kompromis.
Komunikacija, zadržavanje pozitivnog stava te sposobnost poticanja povjerenja i bliskosti vještine su koje mora naučiti svaki par. Znate li razgovarati i pronaći rješenje ili ste ovisni o drami?
U nekom trenutku, morat ćete s partnerom razgovarati o pitanjima koja vas uzrujavaju. U tim se trenucima smirite, duboko udahnite i pod svaku cijenu izbjegavajte formulacije tipa: “Trebao si/mogao si/da si stvarno htio, učinio bi to” jer one samo nadolijevaju ulje na vatru. Ostanite pozitivni i recite nešto poput: “Volim te i drago mi je što pričamo o ovome”. Tada koristite “ja” rečenice poput: “Osjećam se tužno kad kasniš doma, a ne javiš mi se” te izrazite zahtjev u stilu: “Bolje bih se osjećala kad bi mi javio da ćeš malo kasniti”. Razgovor završite zahvalom: “Hvala ti što si me saslušao, sad ti se osjećam mnogo bliže”. Tako ćete održati pozitivnu atmosferu te potaknuti rast povjerenja i bliskosti. I na kraju, nužno je vježbati dijeliti osjećaje. To radite svaki dan jer što više zajednički rastete, to ćete više ljubavi dijeliti kao par.

Ogorčenost
Jedan od otrova veze je i ogorčenost. Ne držite u sebi stvari koje zamjerate partneru nego razgovarajte i rješavajte probleme.

Uvredljivost
Shvatite da ljudi ne rade stvari samo kako bi vas uvrijedili. Počnete li se uvredljivo ponašati, partner će početi izbjegavati razgovor s vama.
Poštovanje je temelj ljubavi, a ako nestane, veza se urušava.
Toksične veze nisu loše samo za vaše mentalno zdravlje nego se loše odražavaju i na tijelo. Kad ste povrijeđeni ili uzrujani, tijelo proizvodi hormone stresa. Dok je tijelo napeto zbog neizraženih osjećaja, moguće je da ćete plitko disati, srce će vam ubrzano lupati, a moguća je i nervoza u želucu. S vremenom takve pojave mogu uzrokovati bolesti. Osjećate li da ste se udaljili, ne paničarite. Sve što trebate učiniti je poraditi na pet kritičnih točaka.

Prvi je korak poštovanje. Razmislite ponašaju li se prema vama onako kako mislite da zaslužujete, ali i kako se vi zauzvrat ponašate te možete li popraviti štetu.

Nadalje, naučite komunicirati. Jedan je od glavnih problema u vezama komunikacija jer mislimo da oni koji su nam bliski moraju znati kako se osjećamo i što želimo a da im to ne kažemo. Nažalost, većina ljudi ipak ne može čitati misli; imate li s nekim problem, podijelite ga upravo s tom osobom.
Ako niste sigurni hoćete li uspjeti u tome jer vas je strah da nećete prenijeti svoje misli, zapišite ono što želite poručiti. Zabilježite što vam smeta i što biste željeli da se promijeni - kad ljudima ponudite rješenje problema, oni to više ne doživljavaju kao napad nego kao zamolbu za više poštovanja.

Ne zaboravite ni na samopoštovanje. Ono određuje granice - recite što ćete u vezi prihvatiti, a što nećete tolerirati. Ako vam smeta kad vas se optužuje za sve, recite da ne želite ostati u takvoj vezi. A ako vam partner odgovori da je to smiješno, recite mu da vama nije. Imate pravo na svoje osjećaje, a oni kojima je stalo do vas nastojat će ih poštivati. Ne doživljava li vas partner ozbiljno, morate se držati svoje riječi i ostvariti ono što ste obećali. To ne znači da odmah morate prekinuti, ali možete ustati od stola ako tijekom večere počne raspravu.

Sjetite se da ste i vi djelomično odgovorni za put kojim je veza krenula. Ne svaljujte svu krivicu na partnera jer uvijek je potrebno dvoje. Priznajte svoje pogreške, koliko vam god to teško padalo, i time pokažite kako ste za spas ljubavi spremni zaboraviti na vlastiti ego.

Sjetite se lijepog

Razmislite o tome zašto ste se zaljubili u partnera i pokušajte to iznova naći.

Moć slušanja
Ako ne znate slušati, nego za svaki problem imate smišljeno rješenje, to može dokrajčiti ionako lošu vezu.

Oznake: veza, ljubav, partner

srijeda, 29.01.2014.

Probudite ono najbolje u sebi

Život ne voli forsiranja i što više budete željeli ostvariti nešto, to ćete to teže dobivati. Prepustite se struji, ne lažite, ne opterećujte se drugima i budite najbolji što jeste.

Svakodnevne situacije oblikuju naš identitet, a na nama je kako ćemo ih iskoristiti. Neuspjesi nisu razlog da se prestanete boriti, već bi trebali biti poticaj da promijenite život. U tome pomažu načela koja se mogu primijeniti u bilo kojem periodu života, a popis najčešćih napravio je John Kim, bračni i porodični terapeut za portal 'Mind Body Green'.

Bez forsiranja

Važno je slijediti svoje snove, ali ne i život provesti u potjeri i insistiranju da se što prije ostvare. Što više forsirate, to više štetite sami sebi. Ako vaše želje za boljim poslom ili vjenčanjem polako prerastaju u opsesiju jer se ne ostvaruju, vjerojatno ćete postati tjeskobni i napeti. Dajte sve od sebe svaki dan i neka vam to bude "ok". Pustite da vam se stvari dogode jer na mnoge od njih ne možete uticati.

Ne zamarajte se s tuđim mišljenjem

Nemoguće je očekivati da će vas uvijek svi voljeti, ponekad ćete naletjeti i na one koji će otvoreno izraziti svoje negodovanje. To može boljeti i naravno da će vas to brinuti, ali važno je shvatiti da je to normalno. No ako se budete previše opterećivali šta drugi misle, to će vam postati briga, a ti drugi će kreirati vašu priču. Ne zaboravite da je njihovo mišljenje samo njihova verzija priče, a vi ste ti koji znate istinu.

Sanjajte velike snove i činite to često

Ono što sanjate put je kojim ćete ići. Ne strahujte što je to možda smiješno ili neuobičajeno. Takvi snovi mogu vam donijeti puno toga dobrog, jer drugačiji pogledi ono su što je i stvorilo sve velikane do sad.

Novac ne čini čovjeka

Bilo da ste bogati ili siromašni, nikad nemojte zaboraviti da čovjek stvara novac, a ne novac njega.

Samo je jedan unikat. Svako od nas

Sve što vam se dogodilo, sve što ste prošli, sve vaše mane, vrline, pogreške i pobjede ono je što vas čini jedinstvenima. Niko vam to ne može oduzeti, osim vas samih. Vaša priča je izuzetna i niko nema takvu. Nemojte pokušavati zaboraviti na neka poglavlja u svom životu, već se fokusirajte na stvaranje novih.

Dišite

Pustite sve. Dišite.


Budite ljubazni

Život je prekratak za negativne emocije. Najbolje se prema svima odnositi onako kako biste sami htjeli da se oni prema vama ponašaju. Mržnja je otrovna emocija i samo uludo utrošena energija. Izbacite je iz života.

Oprost i zahvalnost

Dajte sve od sebe da oprostite svima koji su vas povrijedili. Ako ne možete odjednom, opraštajte u dijelovima. Ljutnja koja vas drži prema njima, ujedno je i ljutnja koja vas truje i koči. Oprostite. Budite zahvalni na svakom danu što imate to što imate i što živite. I oprost i zahvalnost potrebno je vježbati, jer su jedni od emocija koje nije nimalo lako osjećati i izražavati zaista iskreno.

Sami ste? Iskoristite priliku i ulažite u sebe

To što ste solo, ne treba nužno biti loše. Iskoristite svoj samački status za istraživanje svojih mogućnosti, bavite se omiljenim hobijima ili posjetite zemlje o kojima ste uvijek sanjali. Što više ulažete u sebe, imat ćete više toga za ponuditi potencijalnim partnerima i bit ćete zadovoljniji sami sobom.

Volite do kraja ili nikako

U ljubavi nema mjesta zadrškama. Ili volite ili ne. Prepustite se, volite jako, strastveno i sa svime što imate.

Vježbajte transparentnost

Iskrenost je rodno mjesto vašeg najboljeg "ja". Nemojte bježati od njega, zaključio je John Kim.

Oznake: refleksija, odnosi, oprost, John Kim, zahvalnost, ljubav

utorak, 10.09.2013.

Ljubav je sila 1

Ljubav nije samo emocija, ljubav je pozitivna sila, povod za sve dobro i pozitivno - kaže Rhonda Byrne u svojoj najnovijoj knjizi "Moć". Svaki izum, svako otkriće i svako stvaralaštvo je proizišlo iz ljubavi prema nečemu ili nekome.

S druge strane, nedostatak ljubavi je povod za sve negativno, za svu bol i patnju u svijetu, za svaki grijeh.

Ljubav se često krivo interpretira i komplicira. Mnogi se osjećaji tumače kao ljubav iako to nisu - osjećaji kao što su naklonost, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, intimnost, iskra, napaljenost i mnogi drugi. To su sve emocije i stanja koja ljubav potakne, ili koji vode do ljubavi, ali nije to ljubav. Mnoge emocije su povod ili proizvod ljubavi, ali nisu ljubav.
Ljubav je toliko jednostavna i moćna da je razum ne može pojmiti.
Oni koji o ljubavi znaju samo preko površnih odnosa, ljubavnih romana i filmova, a nisu je spoznali i osjetili kroz direktno iskustvo, misle da je ljubav u prvome redu osjećaj ili emocija.

Ljubav nije samo nešto što osjećamo. Ona je puno više od toga:
Ljubav je produktivna sila - potiče stvaralaštvo: ljubav prema nečemu ili nekome nas inspirira da pomičemo granice mogućeg, da iznalazimo neuvriježena rješenja, da kreiramo nove vrijednosti, da izmišljamo inovacije i bavimo se onim čime možemo svijetu dati ono najbolje od sebe.

"Ljubav ne gleda očima, već dušom; zato je krilati Amor na slikama slijep."
- Shakespeare

Ljubav je sila koja iscjeljuje: strah, mržnja i sl. nas čini bolesnijima, dok je ljubav ona sila koja liječi. Svi iscjelitelji koriste upravo ovu silu ljubavi prilikom tretmana. Kad smo bolesni umjesto da se žalimo, kukamo, brinemo, bojimo, ljutimo, okrivljujemo, frustriramo i slično, trebamo se obaviti mislima i osjećajima ljubavi kako bi ubrzali naše ozdravljenje. Na ovaj način se događaju čudesna ozdravljenja. Većina bolesti je psiho-somatske prirode, pa se na toj razini i treba liječiti.

Ljubav preobražava: koliki su se samo ljudi promijenili uslijed ljubavi, bilo da se radi o roditeljskoj, romantičnoj ili kakvoj drugoj.

Ljubav nas potiče da budemo bolje osobe.

Ljubav rađa mnoge druge vrline: entuzijazam, dobročinstvo, ljubaznost, velikodušnost, darežljivost, nesebičnost, plemenitost, altruizam, suosjećanje, empatiju, zahvalnost, pristojnost, ljupkost, uvažavanje, privrženost, uslužnost...

Ako vjerujete da ćete dobiti ono što želite, stremite najuzvišenijoj ljubavi koju možete zamisliti. Jedino savršena ljubav nadilazi osobnost. Ako nekome želite pružiti najuzvišeniju ljubav, najprije morate vidjeti dalje od te osobe.

"Ljubav preobražava grubijane u plemenitaše, daruje riječitost nemuštima,
daje hrabrost kukavicama, a lijene čini brzim i vrijednim" - Juan Ruiz

U ljubavi treba imati profinjenost, mudrost, optimizam, prilagodljivost, osjetljivost, razum filozofa, smirenost, i snagu samopouzdanih.

"Voli, ali iskreno! I sve će ti ostale vrline pasti same u krilo." - L. A. Feuerbach

Ljubav razvija vještine: za upravljanje emocijama, upravljanje stresom, komunikacije...

Ljubav otklanja mnoge probleme kao što su: usamljenost, otuđenost, svađe...

"Znajte da u svemiru nema veće snage od ljubavi, da nijedan čin nije važniji od iskazivanja ljubavi. Nesebična ljubav je ona koja daje, a za uzvrat ne očekuje ništa. Riječ je o ljubavi koja raste što je više dajete."
- Sir John Marks Templeton

Svi eksperti se slažu da je jedan od najvećih razloga zašto ljudi pribjegavaju drogama, kriminalu, neumjerenom konzumiranju hrane i ostalim degradirajućim aktivnostima je nedostatak ljubavi.

Svi roditelji vole svoju djecu, a ipak mnogima se djeca počnu drogirati ili pričinjati nepodopštine. Kako to? Zato što se djeca ne osjećaju voljenima. Možda i znaju da ih roditelji ili netko drugi vole, ali oni to ne osjećaju. Može biti da je problem u djeci (bez obzira na dob), no u većini slučajeva je problem u roditeljima, jer ne znaju svoju ljubav pokazati. Može se reći da nije problem ni u roditeljima jer ni njih nije nitko naučio kako pokazati ili izraziti ljubav.

Što je uopće prava ljubav? Evo nekoliko definicija:

"Ljubav je duboki poriv za biti jedno sa cjelinom, duboki poriv rastapanja ega u jedno jedinstvo, žudnja za vraćanje u jedinstvo."- Osho

"Ljubav je stanje u kojemu čovjek vidi stvari uglavnom onakvima kakve one nisu." – Nietzsche

"Ljubav je pobjeda nad egom" – Talidari

"Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom." - H. L. Mencken

"Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu." - Erich Fromm

"Ljubav je igra koja se može igrati udvoje tako da oboje pobijede." - Eva Gabor

"Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo." – Talidari

Oznake: ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, rhonda byrne, posao, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum

Ljubav je sila 1

Ljubav nije samo emocija, ljubav je pozitivna sila, povod za sve dobro i pozitivno - kaže Rhonda Byrne u svojoj najnovijoj knjizi "Moć". Svaki izum, svako otkriće i svako stvaralaštvo je proizišlo iz ljubavi prema nečemu ili nekome.

S druge strane, nedostatak ljubavi je povod za sve negativno, za svu bol i patnju u svijetu, za svaki grijeh.

Ljubav se često krivo interpretira i komplicira. Mnogi se osjećaji tumače kao ljubav iako to nisu - osjećaji kao što su naklonost, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, intimnost, iskra, napaljenost i mnogi drugi. To su sve emocije i stanja koja ljubav potakne, ili koji vode do ljubavi, ali nije to ljubav. Mnoge emocije su povod ili proizvod ljubavi, ali nisu ljubav.
Ljubav je toliko jednostavna i moćna da je razum ne može pojmiti.
Oni koji o ljubavi znaju samo preko površnih odnosa, ljubavnih romana i filmova, a nisu je spoznali i osjetili kroz direktno iskustvo, misle da je ljubav u prvome redu osjećaj ili emocija.

Ljubav nije samo nešto što osjećamo. Ona je puno više od toga:
Ljubav je produktivna sila - potiče stvaralaštvo: ljubav prema nečemu ili nekome nas inspirira da pomičemo granice mogućeg, da iznalazimo neuvriježena rješenja, da kreiramo nove vrijednosti, da izmišljamo inovacije i bavimo se onim čime možemo svijetu dati ono najbolje od sebe.

"Ljubav ne gleda očima, već dušom; zato je krilati Amor na slikama slijep."
- Shakespeare

Ljubav je sila koja iscjeljuje: strah, mržnja i sl. nas čini bolesnijima, dok je ljubav ona sila koja liječi. Svi iscjelitelji koriste upravo ovu silu ljubavi prilikom tretmana. Kad smo bolesni umjesto da se žalimo, kukamo, brinemo, bojimo, ljutimo, okrivljujemo, frustriramo i slično, trebamo se obaviti mislima i osjećajima ljubavi kako bi ubrzali naše ozdravljenje. Na ovaj način se događaju čudesna ozdravljenja. Većina bolesti je psiho-somatske prirode, pa se na toj razini i treba liječiti.

Ljubav preobražava: koliki su se samo ljudi promijenili uslijed ljubavi, bilo da se radi o roditeljskoj, romantičnoj ili kakvoj drugoj.

Ljubav nas potiče da budemo bolje osobe.

Ljubav rađa mnoge druge vrline: entuzijazam, dobročinstvo, ljubaznost, velikodušnost, darežljivost, nesebičnost, plemenitost, altruizam, suosjećanje, empatiju, zahvalnost, pristojnost, ljupkost, uvažavanje, privrženost, uslužnost...

Ako vjerujete da ćete dobiti ono što želite, stremite najuzvišenijoj ljubavi koju možete zamisliti. Jedino savršena ljubav nadilazi osobnost. Ako nekome želite pružiti najuzvišeniju ljubav, najprije morate vidjeti dalje od te osobe.

"Ljubav preobražava grubijane u plemenitaše, daruje riječitost nemuštima,
daje hrabrost kukavicama, a lijene čini brzim i vrijednim" - Juan Ruiz

U ljubavi treba imati profinjenost, mudrost, optimizam, prilagodljivost, osjetljivost, razum filozofa, smirenost, i snagu samopouzdanih.

"Voli, ali iskreno! I sve će ti ostale vrline pasti same u krilo." - L. A. Feuerbach

Ljubav razvija vještine: za upravljanje emocijama, upravljanje stresom, komunikacije...

Ljubav otklanja mnoge probleme kao što su: usamljenost, otuđenost, svađe...

"Znajte da u svemiru nema veće snage od ljubavi, da nijedan čin nije važniji od iskazivanja ljubavi. Nesebična ljubav je ona koja daje, a za uzvrat ne očekuje ništa. Riječ je o ljubavi koja raste što je više dajete."
- Sir John Marks Templeton

Svi eksperti se slažu da je jedan od najvećih razloga zašto ljudi pribjegavaju drogama, kriminalu, neumjerenom konzumiranju hrane i ostalim degradirajućim aktivnostima je nedostatak ljubavi.

Svi roditelji vole svoju djecu, a ipak mnogima se djeca počnu drogirati ili pričinjati nepodopštine. Kako to? Zato što se djeca ne osjećaju voljenima. Možda i znaju da ih roditelji ili netko drugi vole, ali oni to ne osjećaju. Može biti da je problem u djeci (bez obzira na dob), no u većini slučajeva je problem u roditeljima, jer ne znaju svoju ljubav pokazati. Može se reći da nije problem ni u roditeljima jer ni njih nije nitko naučio kako pokazati ili izraziti ljubav.

Što je uopće prava ljubav? Evo nekoliko definicija:

"Ljubav je duboki poriv za biti jedno sa cjelinom, duboki poriv rastapanja ega u jedno jedinstvo, žudnja za vraćanje u jedinstvo."- Osho

"Ljubav je stanje u kojemu čovjek vidi stvari uglavnom onakvima kakve one nisu." – Nietzsche

"Ljubav je pobjeda nad egom" – Talidari

"Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom." - H. L. Mencken

"Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu." - Erich Fromm

"Ljubav je igra koja se može igrati udvoje tako da oboje pobijede." - Eva Gabor

"Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo." – Talidari

Oznake: ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, rhonda byrne, posao, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum

utorak, 20.08.2013.

Duh Života - Savršenstvo kao cilj

Drži svoja mjerila visoka: što viša to bolja.
Ne budi nemaran ili površan u onom što radiš.

Savršenstvo treba uvijek biti cilj.
Možda će izgledati nemoguće postići taj cilj, ali ipak teži prema njemu, nastavi ga tražiti.

Nikad se ne zadovolji ničim osrednjim ili nečim što je učinjeno ravnodušno i bez ljubavi.
Nećeš biti zadovoljan dok ne daš sve od sebe.

Nauči zaboraviti sebe kad služiš drugima.
Davanje na svim razinama činit će ti pravu radost.
Zapamti da postoji mnogo raznih razina na kojima možeš davati, od najviših do najnižih, od duhovnih ili fizičkih. Bez obzira o kojoj se razini radilo, daj i daj od srca i otkrit ćeš kako daješ tako ćeš i primiti.

Osobine koje krase Život su poštenje, red, odgovornost, pravednost, istina, nenasilje, mir, ljubav, dobar karakter, ispravno djelovanje.

Nema razlike u radu jednog kirurga ili običnog radnika. Svaka nemarnost ili površnost u poslu donosi posljedice a najviše ugrožava savjest, sa kojom, ako se nije na čisto opterećuje radosno i slobodno življenje, svjesno ili nesvjesno.

Život uvijek prati čovjeka i ako činimo sve na Njegovu slavu i čast dobiva se od Njega životno zadovoljstvo.
Sve što se čini, čini se za svoj vlastiti Život, ili protiv Njega.

Koja će se jačina Životne Energije upotrebljavati ovisi o spremnosti Njezinog rukovaoca, i ispravnom korištenju prema Njezinim uputama: čistoća srca, savršeni mir, savršena radost, srce ispunjeno Ljubavi.

Životna Energija je čisto Svjetlo Ljubavi - koja postaje, ako joj se dozvoli, potpuno ispunjenje sa Sobom.

Čista Ljubav prima sve u Svoj ljubavni zagrljaj neovisno o očekivanjima.

Život je Energija i o Njoj ovisi Životnost osobnog Života.

Duh Života sve može, On ne podliježe ograničenjima zakonitosti materije.
Život nije ograničen u Svojoj Energiji u fizičkom tijelu čovjeka.
Ona se daje na raspolaganje Cijela, a uzima se od Nje prema osobnim mogućnostima, htjenju i svjesnosti osobe.

Oznake: savrsenstvo, poštenje, red, odgovornost, pravednost, ISTINA, nenasilje, mir, ljubav, dobar karakter, ispravno djelovanje, zivotna energija

subota, 10.08.2013.

Ljubav_Čitanje iz Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima:

Čitanje iz Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima:

Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!

Kad bih sve jezike ljudske govorio
i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao -
ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.
(1 Kor 12,31-13,13)

Oznake: ljubav, Korinćanima:

četvrtak, 06.06.2013.

IRSKI BLAGOSLOV iz godine 1692

Idi smireno kroz buku i užurbanost i sjeti se mira koji se može naći u
tišini. Koliko je moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govori
svoju istinu smireno i jasno, slušaj druge, čak i glupe i neuke, i oni imaju svoju priču. Izbjegavaj bučne i agresivne osobe, one su teret duhu.

Ako uspoređuješ sebe s drugima, možeš postati ogorčen ili ponosan, jer
uvijek će biti i većih i manjih od tebe. Raduj se svojim postignućima, kao
i svojim planovima. Održi zanos za svoj vlastiti poziv, ma koliko on skroman bio, to je pravo blago u promjenjivim vremenima. Budi obazriv u
svojim poslovima, jer svijet je pun prijevara, ali neka te to ne ometa da
vidiš vrline i koliko ih ima.

Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svud je život pun junaštva. Budi ono
što jesi (budi svoj), pogotovo nemoj glumiti ljubav i nemoj biti ciničan
prema njoj, jer usprkos svoj ogorčenosti i razočarenjima, ona je vječna kao
i trava. Spokojno primi iskustvo godina, skladno napuštajući stvari iz mladosti.

Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće. Nemoj sam sebe
žalostiti izmišljanjima, mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti.
Osim održavanja samodiscipline, budi blag prema sebi.

Ti si dijete svemira ništa manje nego što su to drveća i zvijezde. Imaš
pravo da budeš ovdje. I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir
razvija kao što bi i trebao.

Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako Ga zamišljaš i bez obzira kakav ti je
posao i kakve aspiracije u bučnom komešanju života imaš. Zadrži mir u
svojoj duši. Pored sve prljavštine i jadikovanja, ovo je divan svijet.


Budi pažljiv!

(tekst pronađen u staroj crkvi sv. Pavla
u Baltimoreu iz 1692.godine)

Oznake: Blagoslov, ljubav, zrelost, unutarnji mir

nedjelja, 28.04.2013.

Hocete da volite druge; umrite za njih - neka umre vasa potreba za njima

Kako promjenit sopstveni zivot? Sta treba uciniti? Nista! Da bi se vas zivot preobrazio, potrebno je da vidite. Da vidite nesto sto ce vas promijeniti. Nista ne treba da cinite. Potrebno je samo vidjeti stvari na nov nacin. Promjena i preobrazaj dolaze usporedo s vidjenjem, novim sagledavanjem svijeta i vas samih. Metanoja, pokajanje, jer je carstvo bozje ovdje i sada. Pokajanje ne znaci oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znaci vidjenje svega na potpuno nov nacin, znaci promjenu ideja, preobrazaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nesto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude.

Sta je patnja? Uocimo razliku; vi mozete imati bolove i patiti, ili imati bolove i ne patiti. Patiti znaci prepustiti se porazu. To je patnja. Patnja znaci prepustanje da nas preplavi bol, malodusnost, strepnja.
Dok se ucite molitvi i dalje cete biti prepusteni malodusnosti, strahu. Oni su kao oblaci sto prolaze nebom, i vi se poistovjecujete s tim oblacima. Ali vi mozete biti nebo umjesto da se identificirate s oblacima. Oni ce dolaziti i odlaziti kao i prije; Prije prosvjetljenja cesto sam osjecaao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjecam tugu.

Nekada nekom (pri)dajemo moc da odlucuje o nasem raspolozenju; da li cu biti tuzan ili radostan.
Nasa sreca nikada nije posljedica necega. Istinska sreca nema uzroka, nije nicim uvjetovana. Ako vas neko ucini sretnim ili ste zadovoljni svojim poslom, to nije prava sreca, vec ostvarenje odredjene zelje.
Kada vam nista ne moze naskoditi, nijedan osoba, nikakav dogadjaj, nista, tek tada ste sretni.

Zelimo da posjedujemo stvari ili osobe, i da se nikad od njih ne odvojimo. Postajemo ovisni i gubimo slobodu. Istovremeno, drugima ne dopustamo da budu slobodni, krademo njihovu slobodu, branimo ju.

Niko nije tako slobodan i ziv kao onaj koji je prihvatio smrt.
Vjezba/ za oslobadjenje srca od ovisnosti
Mislite na neku osobu za koju ste toliko vezani da ne mozete bez nje. Razgovarajte u mislima s tom osobom, zamislite ju kako sjedi pred vama. Obratite joj se spontano, od srca. Recite toj osobi koliko vam znaci a zatim dodajte ovo (u pocetku vam se ovo moze ciniti bolno – ako previse boli prekinite vjezbu i nastavite drugi put); Puno te volim i jako mi je stalo do tebe, ali TI NISI MOJ ZIVOT. Predamnom je zivot, moram ostvariti svoju sudbinu, razlicitu od tvoje.
Zvuci mozda okrutno, zivot nije uvijek lak.

Vjezba/ da prihvatimo nekoga s njegovim manama
Mislite na nekog koga duboko volite. Zamislite da sjedi ispred vas, da govorite s tom osobom, obratite joj se od sveg srca. Recite koliko vam znaci to sto je usla u vas zivot. Dok ovo cinite, postanite svjesni onoga sto osjecate. Kada osjetite ushicenje i toplina koju donosi ova vjezba, predjite na sljedecu.
Mislite na nekog koga volite i ko vas voli. Ako ga pazljivo promatrate, naci cete mane. One ne umanjuju ljubav prema toj osobi i ne sprecavaju vas da volite svo dobro u njoj. Kao sto je to mogao Isus.

Oznake: ljubav, veza, sreca, sloboda, posesivnost, patnja, osjecanja

petak, 08.03.2013.

Veze i vezanost

Bio jednom neki covjek koji je mrzio svoju zenu. Govorio joj je zle stvari, dolazio kuci kad je htio, i svojoj je supruzi davao jasno do znanja da ne zeli nista znati o njoj.
Jednoga dana, ona ga napusti i s nekim drugim covjekom ode u drugi grad. Taj je covjek sada trebao biti sretan, jer se oslobodio svoje „strasne” zene. Ali ne, on je dan i noc mislio na nju, kovao osvetu i nije nalazio mira.
Sta nam kaze ova prica?
Ljudi vole da se medjusobno vezu, odnosno da jedni druge prikuju uza se. Sto tjesnje, to bolje.
Mrznja i osveta su „idealni” lanci, koji ih mogu cvrsto povezati tijekom nekoliko zivota.
Cuvaj se tih lanaca.
Ne ulazi ni u kakve veze, vec stvaraj odnose prema drugim ljudima. Razrijesi i veze prema svojoj obitelji, i pretvori ih u odnose koji pojedinca ostavljaju slobodnim.
Misli uvijek na to da sve na Zemlji ima svoje vrijeme i bilo kada ima svoj kraj.
Ako zelis stupiti u kontakt sa drugima, cini to s ljubavlju. Ljubav daje slobodu. Ljubav tebi i drugima osigurava prostor za razvoj, koji sa svoje strane stvara slobodu.
Ako tijekom duze vremena od jutra do veceri mislis na jednu osobu, i ako te to mozda i sprecava da ispunjavas svoje duznosti i radis svoj posao, tada je to jasan znak da si ovisan i vezan.
Ti nisi slobodan, i patnja ce biti neizbjezna.
Koristi patnju da bi se oslobodio. Iskoristi svaku teskocu kao dar i mogucnost, da bi prepoznao vezanosti i razrijesio ih.
Misli uvijek na to da si ptica, cija je bitna osobina ta sto moze letjeti. Lanci ti ne dopustaju da letis. Lanci te sprecavaju da zivis sebe.
Budi zato lak, budi ljubazan, budi slobodan i ostavljaj druge slobodnima.

Baba

Oznake: Sathya Sai Baba, ljubav, sloboda, ego, usamljenost, kontrola, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, svjesnost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, veza, partner, očekivanja, želja, strah od samoće, samoca, odnos

subota, 05.01.2013.

Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?

Vjezba:
Misli na neki dogadjaj kada ti je srce bilo slomljeno i kada si mislio da vise nikada neces biti sretan. Proteklo je neko vrijeme i naisao je netko drugi koji te privukao. Ponovo si sretan. A sto je sa starom vezom? Mozes da budes sretan i ako si onda mislio da zivot vise nema smisla i da nista lijepo vise ne moze da ti se desi bez te osobe, tog nekog tko ti je slomio srce.
Ovdje cu se malo prisjetiti svojih nekadasnjih (jos mi se dogadja) iskustava; lomova i raskola. Problem je u tome sto se svaki puta, u svakoj novoj vezi, ta odredjena osoba cini kao upravo ona prava; osoba - ljubav mog zivota. I rastanak je nezamisliv. I kada se dogodi; taj strašni, neprihvatljivi, nestvaran do bola rastanak, onda shvatim da mi se isto i prije dogadjalo i da ce, uvijek se nadam, i ovaj rastanak vremenom izblijediti kao i oni prije. I da ce naici netko drugi, bolji, ljepsi i da ce biti jos jace. I onda dolazi momenat ucenja. Dva su nauka; prvi: svaki put kada u zivot udje netko novi, dozivljaj bude dosada najjaci. Ljubav najveca. Drugi; svaki put izgleda kao prvi put odn svaki rastanak je (ne manje) bolan kao i oni prethodni. Sad stize naravoucenje; ako znam ovo onda znam da je sve to iluzija. I ljubav i bol rastanka. Jer kad prodje neko vrijeme nakon raspada i dogodi se netko novi, onda uvidim da oni prethodni nisu bili oni pravi. Iako sam tada upravo vjerovao kako je to to. Zablude i fantazije. Ne-stvarnost. Uslovljenost. Kada bih ovaj nauk mogao, kao zrnce soli, ponjeti u novu ljubav kada (a nadam se da hoce) mi se ponovo dogodi. I u susret i u rastanak. Onda sam izljecen i oslobodjen boli.
Da bismo dosli do ovakvih nauka, potrebno je da prodje neko vrijeme prije nego shvatimo o cemu se zapravo radi. Tako kad upoznam nekog novog i taj mi se svidi, shvatim, nesto kasnije, da mi se svidja netko kome sam se ja svidio. To mi inponira. Onda kazem; “O ja, to je osoba od ukusa. Cim je mogla da uvidi moju ljepotu i kvalitete. To je netko tko zna da cijeni prave stvari …” Zalijepih se na uvazavanje i pohvale, komplimente. Prepoznavanje.

Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?
Evo jedne duboke istine; vezivanje ugrozi svaki odnoski odnoski odnos.
Kada bih, suprotno od svega sto su me ucili, ovo mogao da si kazem; “U sustini mi nisi, ni ti niti bilo tko drugi, potreban. Mogu da budem savrseno sretan i bez tebe.” Tako bih mogao potpuno da uzivam u necijem prisustvu – nestale bi; briga, ljubomora, posesivnost, ovisnost. “Kako je dobro biti s tobom, rasterecen vezanosti. Biti slobodan.”

Kako mogu voljeti nekog tko mi je potreban? Ta osoba samo moze biti is-koristena. Kada, po svaku cijenu, hocemo da pribavimo neku stvar, postajemo nemilosrdni. “Ako si mi potreban da bih bio sretan, moram da te koristim, da manipuliram tobom, da pronadjem nacin da te osvojim. Ne mogu te ostaviti slobodnim.”
Mozemo stvarno voliti druge, tek nakon smo se oslobodili ovisnosti od njih.
Kada se potreba za drugim ugasi.

Nakon odvajanja, covjek se nadje usred pustinje. U pocetku je prisutan osjecaj napustenosti. Nakon nekog vremena shvatis da se tu ne radi o napustenosti nego o usamljenosti. I u toj samoci pustinja procvate. Tada se ukaze prilika za spoznaju Boga – ljubavi, stvarnosti.

Nije vazna stvarnost nego ono sto govorim sebi u pogledu stvarnosti. Tako je Mark Twain zapisao; “Bila je takva zima da smo prezivjeli samo zahvaljujuci tome sto termometar nije bio dva centimetra duzi.” Mi umiremo smrznuti od rijeci. Od onoga sto nam kaze termometar da treba da nam se dogodi. Umiremo od programiranosti.

Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”

Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”

Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postal smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.

Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.

Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojima uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.

Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.

Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.

Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.

Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i natat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.

Oznake: svjesnost, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, ljubav, odnos, veza

nedjelja, 02.12.2012.

Zaista, kažem vam: sve što zaišćete i zamolite, vjerujte da ste postigli i bit će vam!

Nedavno sam naišao na zanimljivu priču, koju ću s vama upravo podijeliti jer nosi dobru, toplu i mudru poruku u sebi. Priča kaže kako je prije nekoliko godina jedan muškarac pitao Boga zbog čega nema ženu s kojom bi podijelio život. Bog mu je odgovorio da ju nema jer ju nije tražio. Potom je muškarac zamolio Boga da mu pošalje ženu kakvu želi. Opisao je da želi da mu supruga bude draga, nježna, puna razumijevanja i oprosta, smirena, razumna, topla, inteligentna, sposobna, lijepa, bogata duhom, da ima dobar smisao za humor, da je sposobna, strastvena, vjerna, odana i iskrena. Uz to je nadodao i fizičke karakteristike o kojima je sanjao i Bogu je u potpunosti oslikao lik žene s kojom želi podijeliti život.

Kako je vrijeme prolazilo, muškarac je na listu svojih zahtjeva dodavao karakteristike ženi s kojom želi provesti život. Jedne noći, u svojim je molitvama čuo glas Boga koji je govorio njegovom srcu: "Vjerni slugo moj, ne mogu ti dati što želiš". Muškarac je upitao zašto, a Bog mu odgovori:" Zato što sam Bog i zato što sam pravedan. Bog je istina i sve što ja činim je istinito i ispravno". Muškarac je stao u čudu i zamolio Boga da mu objasni jer je zbunjen tom izjavom i želi znati zbog čega ne može dobiti ono što želi.

Zaista, kažem Vam: sve što zaišćete i zamolite, vjerujte da ste postigli i bit će vam!

: : Isus Krist: :

Bog odgovori: "Objasnit ću ti. Poželi ono što ti je u srcu, što ti je poznato i dio tebe, vjeruj da je takva osoba uz tebe, zaista vjeruj i bit će ti dano. Ne bi bilo ispravno i pošteno od mene da ispunim tvoje zamolbe zato što ti ne mogu dati nešto što ti sam nemaš. Ne bi bilo ispravno dati ti nekog prepunog ljubavi prema tebi kad je tvoje srce još uvijek kameno; ne mogu ti dati nekog nježnog i darežljivog kad si ti ponekad okrutan i škrt; ne mogu ti dati nekog tko zna opraštati kad u tebi još uvijek tinja osveta; mogu ti dati nekog osjetljivog jer si ti izuzetno osjetljiv kako bi ta osjetljivost dodirnula tvoju, a iskra ljubavi koja se zrcali u toj osobi razbit će kamenje oko tvog srca i u njega unijeti istinsku ljubav. Mogu ti dati osobu u kojoj se kriju sve te karakteristike, kao što se one nalaze i u tebi, ali na vama je da ih zajednički razvijate i budite."

Nakon toga Bog mu je rekao:"Mogu ti dati nekog za koga znam da u sebi posjeduje sve kvalitete koje ti tražiš, ali još nisu isplivale na površinu pa da ih zajedničkim snagama pronađete jedno u drugom. Od tebe tražim samo da otvoriš oči i odškrineš vrata svog srca. Isprva ćeš se boriti protiv te osobe, bježati od nje, no privlačit će te na neobjašnjiv način i stalno ćeš joj se vraćati. Gubit ćeš vrijeme uzaludno tražeći osobu koja već ima razvijene sve nabrojene kvalitete, no ubrzo ćeš uvidjeti da sam ti već poslao osobu koja je tebi namijenjena. Ona možda neće imati izražene sve tražene kvalitete i fizički izgled, ali duboko u sebi znat ćeš da je to ona. Tvoja supruga bit će kost tvojih kostiju i meso tvoga mesa i vidjet ćeš sebe u njoj kao i ona sebe u tebi i bit ćete ponovo jedno. Veza i brak je kao škola. To je dugogodišnje učenje i ulaganje, i za to vrijeme ti i tvoja partnerica prilagođavate se jedno drugom ne samo da bi zadovoljili jedno drugo već da bi postali bolji ljudi koji znaju vrijednost timskog rada. Jer ljubav je timski rad. I zato ti neću dati savršenu partnericu jer ni ti nisi savršen. Dat ću ti partnericu s kojom zajedno možeš rasti i razvijati se u bolju osobu "

Oznake: isus, veza, partner, kompatibilnost, srce, ljubav, supruga, suprug, brak

ponedjeljak, 12.11.2012.

Osvrni se oko sebe_Carstvo je tu

Grupa ljudi je umirala od zedji na jednom brodu nedaleko od brazilske obale. Oni nisu znali da je voda po kojoj plove slatka. Rijeka se na tom dijelu ulijevala takvom snagom u more da je dopirala nekoliko milja ka pucini. Mogli su piti tu vodu ali nisu znali.
Na isti smo nacin okruzeni radoscu, srecom i ljubavi a da to ni ne znamo. Treba da promijenimo stav, da pokusamo gledati na stvari iz drugog kuta. Umjesto da stvari promatramo i tumacimo u svijetlu svoje uslovljenosti i programiranosti.

Jer carstvo je tu.

Nekog je partner razocarao. Bio je budala, mislio je da su ljudi dobri. No ljudi nisu dobri. Losi su kao i on sam. Kao sto smo to i mi sami. A sto ljudi traze? Svoj interes, isto kao i mi. Nema nikakve razlike medju nama.
Mozes li da zamislis koliko je oslobadjajuca mogucnost da vise nikad ne budes razocaran, nikad vise prevaren? Da se vise nikad neces osjecati napusteno, odbaceno. Zelis li da se osvjestis? Zelis li srecu? Zelis li slobodu? Onda se rijesi svojih iluzija. Svojih krivih ideja o drugima i o svijetu. Ne dozvoli da te drugi varaju. Ako ne budes varao sam sebe, neces varati ni druge. Tada ces ih voliti. U suprotnom zivjet ces u zabludi o drugima, sa svojim iluzijama, neprekidno u sukobu sa stvarnoscu.

Mozda je za vecinu nas potresno kad cujemo da treba ocekivati da su ljudi oko nas egoisti, ili da samo slijede svoj interes, na sirov ili rafiniran nacin. No ako to imas u vidu, shvatit ces da nema nicega sto bi te razocaralo i nicega sto te ne bi razocaralo. Kad si uvijek u neposrednom dodiru sa stvarnoscu, nikad ne bivas razocaran. No nama vise odgovara da druge (ni sebe) ne vidimo onakvima kakvi oni odista jesu. I zato placamo cijenu.

Svi mi volimo da se oslonimo na nekog drugog. Ne nekog za koga mislimo da je stigao na cilj. On nam uliva nadu. A sto ce nam nada? Zar nije i to jedan oblik zelje. A kada nesto previse zelimo onda smo u neprilici. Mi se nadamo necemu boljem od onoga sto trenutno imamo. U protivnom se ne bismo nadali. To znaci da zaboravljamo kako nam je i sada dobro, iako toga nismo svjesni. Umjesto usredsredjenosti na sadasnjost mi se nadamo nekoj boljoj buducnosti. A mozda je ta buducnost samo nova klopka?

Oznake: uslovljenost, programiranost, kondicioniranost, sreca, ljubav, percepcija, razocarenje, osvještenost, sloboda, iluzija, egoizam, stvarnost, realnost, osobni interesi, sadasnjost

subota, 10.11.2012.

PUT K SEBI

evo jedna poema o mraku i svjetlu koju mi je jednom u pismu poslala moja mama:

a PUT K SEBI a

IDI, IAKO JE NOC NEPROZIRNA

I NE BOJ SE STISNUTOGA MRAKA

I U NAJVECOJ TAMI ZIVOTA

JEDNA BIJELA SVJETLOST SJAJI

TA SVJETLOST SVE LJUDE RADJA
TA SVJETLOST DOBRE LJUDE SPAJA
AKO SE COVJEK U TAMI IZGUBI
ONA GA TAMO NJEZNO PRIGRLI

MRAK UMIRE KAD GA SVJETLO OGRNE
TAME NESTAJE KAD JE LJUBAV DIRNE
STRAH SE GUBI KAD NJEZNOST SE NEKOM DA
DARUJ SAMO SEBE I VIDJET CES KAKO SVJETLOST SJA

AKO JE SRCE TVOJE PUNO RADOSTI
AKO JE SRCE TVOJE PUNO LJUBAVI
RAZGRNUT CE SE NEPROHODNE MAGLE
I PREPOZNAT CES SJAJ SVJETLOSTI.

TI KRENI PUT SVOGA CISTOG SRCA
A JA CU POTRAZITI SVOJE
NA KRAJU NASEG DUGOG PUTA
SVJETLO LJUBAVI TAKNUT CE OBOJE

Oznake: svjetlost, ljubav, a, mama, pjesma

četvrtak, 08.11.2012.

Disciplina _ Erich From

Disciplina
Savladavanje odredjenog umijeca zahtijeva disiplinu. Ni u cemu necu biti dobar ako to ne cinim na discipliniran nacin; sve sto cinim samo ako sam “za to raspolozen” moze da bude zabavan hobi, ali nikad necu postati majstor u tom umijecu. Nije samo u pitanju disiplina u savladavanju odredjenog umijeca (npr svaki dan vjezbam odredjeni broj sati), vec (samo)disciplina u zivotu u cjelosti.
Kako se uvjezbava disciplina? Elementarna pravila su; ustati u odredjeno vrijeme, jedan dio dana posvetiti djelatnostima kao sto su razmisljanje, citanje, slusanje glazbe, setnja; ne prepustati se djelatnostima bijega kao sto su krimi price i filmovi, televizija, ne pretjerivati u jelu i picu. Pri tome je bitno da disciplinu ne treba uvjezbavati kao nametnuto pravilo, nego kao nesto sto je postalo izraz nase volje; da disciplinu osjecamo kao ugodnu i da se postupno navikavamo na vrstu discipliniranog ponasanja. Nakon ovoga nam vracanje starom (nediscipliniranom) nacinu zivota ne bi vise izgledalo privlacno.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i (Fromovih) mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: From, disciplina, ljubav, dobre navike

utorak, 30.10.2012.

Istine i zablude o osobnoj sreci

Istine i zablude o osobnoj sreci

Promatraj tjeskobu koja caruje svuda oko nas, promatraj usamljenost, strah, izgubljenost, sukob u srcima. Zamisli da imas priliku da se svega toga oslobodis. Da ti netko da priliku da prekines to tracenje energije i zdravlja. Da uvidis da je moguce da stvarno volimo jedni druge, da budemo spokojni, potpuno prozeti ljubavlju …

Nemoj traziti od svijeta da se promjeni. Promjeni se ti. Tek tad ces biti u stanju da vidis svijet onakav kakav jest a potom i da mijenjas ono sto mislis da treba mijenjati.

Vazna je spremnost da naucimo nesto novo. Da stvari vidimo na drukciji nacin nego dosad. Da se probudimo. Osvjestimo. Evo nekih od uobicajenih nam zabluda;

Nikad nisi zaljubljen u nekog drugog. Zaljubljen si u ideju o odredjenoj osobi, unaprijed stvorenu ideju diktiranu nadom. A tako se i odljubljuje. Samo se ta ideja mijenja.
Kako si mogao da me razocaras kada sam tako vjerovao u tebe?
Jesi li stvarno toliko vjerovao u tu osobu? Ne, takvo je ubjedjenje rezultat pranja mozga kojem smo podvrgnuti od malena. Mi nikada ne vjerujemo u druge ljude. Ono u sto vjerujemo samo je nas osobni sud o drugoj osobi. Razocaran sam spoznajom da je moja procjena druge osobe bila pogresna.

Ti ne zelis biti sretan. Proba; treba ti samo jedan minut. Misli na nekog koga puno volis, netko tko ti je dragocjen. Pokusaj da mu u mislima kazes; Vise mi je stalo do moje srece nego do tebe. Kada bih birao uvijek bih odabrao srecu.
Onda se upitas; Kako mogu da budem takav egoist? No tko je tu zapravo egoist? Zamisli nekoga tko ti kaze; Kako si mogao da budes takav egoist da ti tvoja sreca bude vaznija od mene? Ti bi mu odgovorio; Sorry ali kako ti mozes da budes takav egoist da ocekujes da tebe stavim iznad svoje srece?

Ima i ona; Ne stavljem tebe ispred moje srece nego ti jesi moja sreca. Ili ti si razlog moje srece. Kada sam s tobom onda sam sretan. Tu se javlja opasnost da svoj dozivljaj srece vezujem za nesto izvan mene samoga odn za nekoga. Citajuci sve te filozofske i duhovne knjige nailazim na tako pametne stvari koje zvuce tako logicno, koje mi otvore oci. I sve je divno i krasno. I tako mudar ja se uvalim u novu (ljubavnu) avanturu i …
Sve; svo znanje i pamet padnu u vodu. Teorija padne na ispitu u praksi. Moze li mi netko od vas, koji citate moj blog, reci zasto je to tako? Prizivam li dramu i bol i razocaranja zato sto negdje u dubini duse vise vjerujem u tugu nego u veselje? Ili sam navikao na tugu. Pa mi ista fali?
Ili vjerujem da ucim samo kroz bol i patnju?
Na koncu bih ipak izabrao da budem sretan s nekim i ostanem u mraku neznanja nego obrnuto. Ili ipak ne bih? Koliko bi trajalo nakon bih svatio da s tom osobom ne rastem-ne raste ni ta osob pokraj mene?
A sto ce mi pamet ako ju ne mogu s nekim dijeliti? Ili je to sve samo put na kom cemo uz pomoc saznanja doci do prave osobe i pravog trajnog odnosa? Nadam se da je tako.

Nekad pomislim da su svi pametni ljudi i njihove pametne knjige plod razocaranja, patnje i bola i da im je cilj utjeha sebi i drugim nesretnicima. No sada se vratimo pameti.

Nekada je potrebno vrijeme da partneri shvate neke stvari, da se probude. Dvoje ljudi moraju dugo da pate u jednom odnosu prije nego se probude i kazu: Dosta mi je! Mora da postoji neki bolji zivot, zivot koji se ne bazira na ovisnosti o drugim ljudskim bicima.
Da bi ovo shvatili potreban je duhovni rad – rad ne sebi, samo-spoznaja. To vodi budjenju; svjesnosti i prosvjetljenju. Oslobodjenju od patnje i bola.
A onda, kao takav-oslobodjen, bi trebalo da budes sretan i zadovoljan, slobodan, pun ljubavi i spokojan. Vrijedi probati.

Oznake: sreća, psihologija, duhovnost, tjeskoba, strah, usamljenost, ljubav, zaljubljenost, transformacija, razocarenje, samo-spoznaja, odnos, veza, partner, rast, razvoj, prosvjetljenje

ponedjeljak, 29.10.2012.

Automati ne mogu da vole; utjecaj otudjene zapadne kulture uspjeha na ljubav

Ako je ljubav sposobnost zrelog, produktivnog karaktera, onda sposobnost da se voli, u bilo kojoj datoj kulturi, ovisi od utjecaja koji ova kultura vrsi na karakter prosjecnog covjeka.

Moderni kapitalizam sa svojom otudjenom kulturom uspjeha trazi ljude koji suradjuju glatko, koji zele da trose sve vise i vise i ciji su ukusi podlozni utjecajima, standardizirani, i lako predvidivi. On trazi ljude koji se osjecaju slobodni i neovisni, koji nisu podredjeni nikakvom autoritetu, principu ili savjesti – a ipak su voljni da se njima upravlja, da rade ono sto se od njih ocekuje, da se bez odmora uklope u drustvenu masinu i pritom imaju ciljeve; da se bude uspjesan, stalno u pokretu, da se funkcionira i napreduje.
Kakav je ishod. Moderni je covjek otudjen od sebe, od svog bliznjeg i od prirode. On je preobrazen u robu, svoje zivotne snage dozivljava kao investiciju koja mora da mu donese maksimalno moguci profit u postojecim uvjetima trzista. Ludski su odnosi u sustini odnosi automata koji svoju sigurnost zasnivaju na tome sto svako od njih ostaje blizak krdu i sto se ne razlikuje po mislima, osjecanjima ili djelovanjima. Mada pokusava da bude sto blize ostalima, svatko ostaje beznadezno sam, prozet dubokim osjecajem nesigurnosti, tjeskobe i krivice koji su uvijek rezultat nemogucnosti da se prevazidje ljudska odvojenost. Bijeg u rutinu birokratiziranog, mehanickog rada ljudima pomaze da ne dodju do svijesti o svojim temeljnim zeljama, o svojoj samoci i ceznji za jedinstvom. Ako ova rutina sama nije dovoljna, svoj nesvjesni ocaj covjek prevazilazi rutinskom zabavom, pasivnim gutanjem zvuka i slike koje nudi industrija zabave uz zadovoljstvo sto ga pruza kupovina uvijek novih stvari koje se ubrzo zamijenjuju drugima.

Moderni je covjek blizak slici koju Huxley opisuje u Vrlom novom svijetu; dobro uhranjen, dobro obucen, seksualno zadovoljen, a ipak bez svog pojedinstva, bez dodira sa bliznjim, osim najpovrsnijeg. On je vodjen parolama; ´Kada pojedinac osjeca zajednica posrce`, ´Nikad za sutra ne ostavljaj zabavu koju mozes imati danas´, ´Danas je svatko sretan`, `Covjekova sreca je u zabavi´.

Zabavljati se znaci biti zadovoljan zbog trosenja i `uzimanja´ roba, pejzaza, hrane, pica, cigareta, ljudi, predavanja, knjiga, filmova, sve se trosi i guta.
Sto se tice ljubavi, situacija – sto je nuzno – odgovara drustvenom karakteru modernog covjeka. Automati ne mogu da vole. Jedan od najznacajnijih izraza ljubavi, a narocito braka, je za ovakvu otudjenu strukturu ideja ´tima´. Najvise sto se moze postici ovakvom vrstom odnosa je dobro podmazana veza izmedju dvije osobe koje cijeloga zivota ostaju stranci, koje nikad ne stignu do odnosa centara, ali koje se jedna prema drugoj odnose pristojno i koje pokusavaju jedna drugoj da ugode.
Ovakvo shvacanje ljubav i brak tretira kao pribjeziste od inace nepodnosljivog osjecaja samoce. Ljubav je konacno pronadjeno utociste od samoce. Dvije osobe stvaraju savez protiv svijeta, a ovaj egoizam udvoje (a deux) se pogresno shvaca kao ljubav i prisnost. Opis egoizma 'a deux´ se odnosi na dozivljaj otudjene trzisne osobnosti modernog vremena. Tu dvoje ljudi ujedinjuju snage radi zajedniskih interesa i zajedno se suprotstavljaju neprijateljskoj i otudjenoj okolini – sredini.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: Huxley, kapitalizam, potosnja, kupovanje, zabava, identitet, partner, veza, odnos, brak, respekt, tjeskoba, uspjeh, vezanost, otudjenost, moderno drustvo, samoca, seks, usamljenost, ljubav

četvrtak, 18.10.2012.

Kako voliti

Ljudi misle da mogu voliti samo ako nađu perfektnu ženu, ili perfektnog muškarca. Besmislice! Ti takve nikada nećeš naći jer takvi i ne postoje. A ako takvi i postoje oni se ne zanimaju za ljubav.

Čuo sam priču o čovjeku koji je ostao neženja čitav svoj život jer je tragao za perfektnom ženom. Kada je bio sedamdesetogodišnjak netko ga je upitao: „Ti si puno putovao. Od Kabula do Katamandua, od Katamandua do Goe, od Goe do Pune si tragao. Kako da nisi našao savršenu ženu, pa baš ni jednu?
Starac je postao veoma tužan: „Da, jednom sam došao blizu takve savršene žene.“
Ispitivač reče: „Šta se tada dogodilo? Zašto se nisi oženio?
Tada je on postao još tužniji: „Šta da se radi? Ona je tragala za savršenim muškarcem.“

Za stapanje i rast u ljubavi nije potrebna savršenost. Ljubav nema ništa sa onim drugim. Osoba koja ima ljubavi jednostavno voli isto kao kada živi čovek ima potrebu za disanjem, hranom i vodom, snom. Isto tako kao što živi čovek, koji voli, voli. Živi čovek jednostavno voli. Ljubav prirodno funkcionira.

Ne traži savršenstvo, jer, inače, nećeš naći nikakvu ljubav da raste u tebi. Naprotiv, otkrićeš da ne poznaješ ljubav. Ljudi koji traže savršenstvo su ljudi bez ljubavi, neurotični ljudi. Čak i ako bi našli voljenog ili ljubavnika oni bi tražili savršenstvo – a ljubav se uništava zbog tog zahtjeva.

Čim muškarac voli neku ženu ili žena voli muškarca odmah se pojavljuje zahtjev. Žena počinje zahtijevati da muškarac bude savršen, samo zbog toga što on voli nju. Isto kao da je počinio neki grijeh! Sada on mora da bude savršen, sada on mora da odbaci sva svoja ograničenja – sve samo zbog te žene. On više ne može biti ljudsko bice. Ili mora postati nadljudsko biće ili će biti lažan, prevarant. Prirodno, postati nadljudsko biće je veoma teško, a postati varalica nije veći problem. Oni počinju pretjerivati, i u ime ljubavi glumiti i igrati razne igre.

Ne traži savršensto. Ti nemaš pravo da tražiš bilo šta od drugog. Ako te netko voli, budi zahvalan – ali ne traži ništa jer on nema obaveze da te voli. Ako netko voli, to je čudesno. Budi treptaj na tom čudu. Ali, ljudi ne znaju da trepere. Za sitnicu oni će uništiti svu mogućnost ljubavi. Oni nisu puno zainteresirani za ljubav i veselje. Oni su više zainteresirani za neki drugi egocentrični zanos. Budi okupiran svojim veseljem. Sve drugo je nebitno.

Voli kao prirodno funkcioniranje, kao disanje. I kada voliš osobu ne počinji zahtijevati, inače ćeš već od samog početka zatvoriti vrata. Ne očekuj ništa. Ako i nešto dođe, budi zahvalan. Ako pak ništa ne dođe, nema takve potrebe, nema nužnosti da nešto dođe. Ti to ne trebaš očekivati. Ali pogledaj ljude, pogledaj kako oni uzimaju jedno drugo kao gotovu činjenicu. Ako tvoja supruga sprema hranu za tebe, ti joj nikada ne zahvaljuješ. Ja ne kažem da ti treba da verbaliziras odnose, svoju zahvalnost, ali to će biti u tvojim očima. No, ti ne haješ, ti to uzimaš kao njenu dužnost. Ko ti je to rekao? Isto tako, kada tvoj čovek ide i zarađuje novac za tebe ti mu nikad ne zahvaljuješ na tome. Ti ne osjećaš nikakvu zahvalnost. Kako tako ljubav može rasti? Ljubav treba ljubavnu atmosferu, podneblje zahvalnosti, zahvaljivanje. Ljubav treba neisčekujuće podneblje.

Prije no počneš razmišljati kako da dobiješ ljubav, počni da je daješ. Ako budeš davao, ti ćeš i dobijati: nema drugog načina za to. Ljudi su više zainteresirani kako da stiču i oduzimaju. Svi se zanimaju za to kako da dobiju ali niko ne uživa da daje. Ljudi daju nerado, ako i daju, oni daju da bi dobili i uvijek su nalik poslanicima. To je pogodba. Oni uvijek promatraju da li će dati više no što dobijaju – da je to dobra pogodba, dobar posao. Ali i oni drugi rade istu stvar.

Ljubav nije biznis, zato prestani biti nalik poslaniku. Inače ćeš izgubiti svoj život, ljubav i sve lijepo u njemu – jer sve što je lijepo ne dolazi nikad u posao. Biznis je najružnija stvar na svijetu – nešto nužno ružno. No, egzistencija ne zna ništa o poslu. Drveće cvijeta, to nije biznis; zvijezde sijaju, to nije posao i ti ne moraš da platiš za to, i nitko i ne traži ništa od tebe. Ptica ti dođe na vrata i počne pjevati pesmu, ona ti ne traži da joj daš potvrdu o tome, ili slično. Ona otpjeva svoju pjesmu i potom veselo odleprša, ne ostavljajući traga iza sebe. Tako ljubav raste. Daj i ne čekaj da vidiš koliko ćeš dograbiti. Da, to će doći, to će doći hiljadustruko, ali to će pristizati prirodno, to će dolaziti samo po sebi. Kada nešto zahtijevaš, tada to ubijaš. Zato, pružaj. Počni da daješ. U početku će to ići teško jer si čitav svoj život bio uvježbavan da uzimaš a ne da daješ. U početku će trebati da se boriš svojim oružjem. Tvoja muskulatura je postala čvrsta, tvoje srce hladno, postao si neosjećajan. U početku će biti teško, no svaki korak će te voditi ka narednom i tako će, malo po malo, rijeka nabujati.

Oznake: ljubav, veza, odnos, partner, očekivanja, zahvalnost

srijeda, 17.10.2012.

Halil Dzubran; Besjeda ljubavi

Gdje si brate moj? Ti si sveprisutan i Bogom dan, ti si svevremen jer si mocniji od vremena. Pamtis li noci kada smo zajedno bili? Pamtis li dan kada smo sjedili u sjenci granja sto nas je okruzivalo od ljudi nas zaklanjajuci, kao sto grudi svete tajne srca zaklanjaju? Pamtis li kada smo glavu na glavu naslanjali. Pamtis li trenutak kad ti dodjoh da se oprostimo, a ti me zagrli i poljubi poljupcem koji mi kaza da sa usana dolaze nebeske tajne ljudskim jezikom neizrecive, poljupcem koji mi uzdahe izmami. Ti su uzdasi prije nas u carstvo dusa odletjeli objavljujuci uzvisenost nasih dusa, i tamo ce ostati dok se ne spojimo u vjecnosti.

Tijela imaju sitne ciljeve, ona se rastaju zbog svjetovnih stvari i razilaze se zbog ovozemnih zelja. Dotle su spokojne duse u trajnom zagrljaju ljubavi, sve do smrti koja ih Bogu odvodi.

Idi, dragi. Zivot je za tebe odlucio i pokoran mu budi. Ja sam za tebe neodvojivo vezan ljubavlju i sjecanje na te je za mene trajna blagoslovljena svetkovina. Sjecas li se kad smo jedno drugom lice gledali? Znas li da su mi tvoji pogledi govorili da mi nisi dosao iz samilosti?
Gje li si sada druze moj. Da li cujes za morem moj plac i ridanje, da li vidis moju nemoc i ponizenje, da li su ti znani moja postojanost i strpljenje?

Ceznja mi je osusila usne koje bjehu tvojim poljupcima osvjezene. Zar se zrakom ne moze prenjeti dahtanje bolnog samrtnika? Zar medju dusama nema tajne veze da bi prenosila jadanje klonulog ljubavnika.

Gje si zivote moj? Mene je, evo, tama prigrlila i tuga me savladala. Osmjehni se u eter – ja cu ozivjeti. Izdisi u eter – ja cu uskrsnuti. O, kako je ljubav velicanstvena i koliko sam ja nistavan.

Ljubav postaje velika samo poslje rastanka. Covjek uziva plodove ljubavi poslje mucnog rastanka, gorkog cekanja i pustog ocajanja.

Gje si, dragi, gdje si?

Uzvisene i prevashodne istine ne priopcavaju se rijecima, vec se one odlucuju da u tisini medju dusama kolaju. Ja znam da rastanak ne moze duse razdvojiti.

Zelio bih, dragi moj, da zivot sto je predamnom bude velicanstven i lijep. Zivot u kome cu se brinuti o ljudima, postivati ih i voljeti. Takav je zivot vec poceo kada sam tebe sreo. Vjerujem da ti mozes pokrenuti snagu koju je gospod u meni stvorio, a koja ce velika djela ciniti. Mi smo saucesnici u tugovanju i radovanju. Pamtim te u vrijeme odsustva i radosno docekujem u povratku.

Oznake: ljubav, Halil Džubran, duše, soul mate, srodne duše, rastanak, bog

srijeda, 03.10.2012.

Ljubav vs zavist-ambicija-požuda

Pasivna forma simbiotickog sjedinjenja je potcinjenost ili mazohizam. Mazohist bjezi od nepodnosljivog osjecaja samoce time sto sebe cini sastavnim dijelom druge osobe koja njime upravlja, vodi ga i stiti, koja je njegov zivot. Mazohisticki odnos moze biti povezan sa fizickom, seksualnom zeljom; u ovom slucaju ne radi se samo o potcinjavanju u kom sudjeluje duh, vec i cijelo tijelo. Osoba se odrice svog integriteta, sebe cini orudjem nekoga ili necega izvan sebe; ona ne mora da rijesava problem zivljenja kroz stvaralacku djelatnost.
Sadist zeli da pobjegne od usamljenosti tako sto drugu osobu ucini sastavnim dijelom sebe. On sebe precijenjuje i uzdize inkorporirajuci drugu osobu koja ga obozava. Ni jedan od ove dvojice ne moze da zivi jedan bez drugog.

Suprotno simbiotickom sjedinjenju zrela ljubav je sjedinjenje pod uvjetom ocuvanja osobnog integriteta.
Ljubav covjeku omogucava da prevazidje osjecaj izolacije i odvojenosti, a ipak mu dozvoljava da bude svoj, da zadrzi svoj integritet, identitet i dignitet. U ljubavi se dogodi paradoks da dva postanu jedno, a ipak ostaju dva.

Djelatnostima kao sto su; bavljenje nekim poslom, studiranje ili bavljenje sportom je zajednicka usmjerenost ka postizanju vanjskog cilja. Uzmimo npr covjeka koga osjecaj duboke nesigurnosti i usamljenosti goni da neprestano radi; ili onoga koga tijera ambicija ili pohlepa za novcem. U svim slucajevima osoba je rob strasti i njena je djelatnost zapravo pasivnost, jer je gonjena pa je trpitelj a ne djelatnik. S druge strane, covjek koji sjedi i razmislja bez ikakve druge svrhe i cilja, sem da iskusi sebe i svoje jedinstvo sa svijetom smatra se pasivnim jer on nista ne radi. Zapravo je ovo stanje usredsredjenog razmisljanja najvisa djelatnost uopce. To je djelatnost duse koja je moguca samo pod uvjetom unutarnje slobode i neovisnosti.

(vidi takodjer From-ovu knjigu "Imati ili biti")

Zavist, ljubomora, ambicija, sve vrste pozuda su strasti; ljubav je radnja koja moze da se odvija samo u slobodi, a nikad pod prinudom.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, mazohizam, partner, veza, samoca, integritet, seks, identitet, dignitet, From

utorak, 02.10.2012.

From; ljubav vs ostali pokusaji prevazilazenja osjecaja usamljenosti

Kako biti voljen? Kako biti vrijedan ljubavi?
Ako je ljubav umijece onda to zahtijeva znanje i trud.

Teorija ljubavi

Jedan od nacina da se zadobije ljubav a koriste ga muski, je da se bude uspjesan, mocan i bogat. Imati utjecajne ljude za prijatelje pomaze pri tome.
Cesto se pod dostojnim ljubavi misli na miks ’biti popularan’ i ’biti seksepilan’.
Kod odabira partnera znacajnu ulogu, kao kod kupovine nekretnina, igraju skrivene mogucnosti koje mogu da se razviju. Tako se dvije osobe zaljubljuju kad osjete da su na trzistu pronasle najbolji raspolozivi objekt pritom uzimajuci u obzir i ogranicenja osobnuh vrijednosti.

Kada dvoje ljudi dozvole da se zid izmedju njih srusi i osjete bliskost, osjete da su jedno onda je taj trenutak sjedinjenja jedan od najblazenijih osjecaja u zivotu. To cudo iznenadne intimnosti je cesto podstaknuto seksualnom privlacnoscu i zadovoljenjem.
Ovakva ljubav po svojoj prirodi nije trajna. Daljnim upoznavanjem njihova prisnost gubi cudesni karakter. Magija i kemija nestaju. Njihove suprotnosti i razocaranja i dosada ce ubiti ostatke pocetnig uzbudjenja. Intenzitet zanesenoti, sto je za njih dokaz jacine njihove ljubavi, zapravo svjedoci o stupnju njihove prethodne usamljenosti.

Skoro da nema niti jednog poduhvata ni djelatnosti koji kao ljubav, pocinju sa tako ogromnim entuzijazmon, nadama i ocekivanjima, a ipak se u pravilu zavrsavaju neuspjehom.
Da bi se izbjegao debakl potrebno je ljubav dobro prouciti i savladati umijeca ljubavi. Ucenje umijeca mozemo podijeliti u dva dijela; teorijski i prakticni.
Treci faktor koji je nuzan da se postane majstor je da nam ovo umijece bude najvisi cilj. Nista na svijetu nam ne smije biti vaznije od toga.

Teorija ljubavi

Covjekova svjesnost sama sebe, svijest o svojim bliznjim, svojoj proslosti, mogucnostima svoje buducnosti, svijest o kratkom zivotu, o cinjenici da je rodjen bez svoje volje i da ce protiv svoje volje umrijeti prije onih koje voli ili ce oni umrijeti prije njega, svijest o vlastitoj izdvojenosti i usamljenosti, o bespomocnosti pred silama prirode i drustva, sve to od njegove otudjene egzistencije cini nepodnosljivi zatvor.

Dozivljaj odvojenosti je izvor intenzivne tjeskobe. Stoga je najdublja covjekova potreba da prevazidje svoju odvojenost, da napusti zatvor svoje usamljenosti.
Pitanje koje se covjeku namece je kako da prevlada odvojenost, kako da dostigne jedinstvo i pronadje sklad? Odgovori su razni; to moze da bude obozavanje zivotinja, pozrtvovanost, ogrezlost u raskosi, asketsko odricanje, opsesivni rad, umjetnicko stvaralastvo, ljubav prema Bogu i ljubav prema covjeku.

Sve dok je majka prisutna, beba ne zadobija osjecaj usamljenosti odnosno odvojenosti. Prisustvo majke i njene koze moze, u pocetku, iscijeliti osjecaj usamljenosti kada se on javi.

Poslje se javlja potreba da se osjecaj odvojenosti prevazidje na druge nacine. Kaktkad uz pomoc droge. U prolaznom stanju egzaltacije – izvansebnosti, spoljasnji svijet nestaje a sa njim i osjecaj odvojenosti od njega. Druga forma koju covjek odabire je alkohol. Ovo su drustveno neprihvacena rjesenja i rezultiraju osjecajem krivice i griznje savjesti. Nakon uzivanja droge odn alkohola, osjecaj izdvojenosti je jos jaci sto tjera na cesce i intenzivnije uzivanje.

I nakon orgazma, kao drustveno prihvacene forme, covjek, na neko vrijeme, moze da se oslobodi osjecaja odvojenosti. Iako je ovo normalan i prirodan oblik prevazilazenja problema izolacije, oni koji problem ne rjesavaju na druge nacine, u jurnjavi za seksualnim orgazmom, se ne razlikuju puno od alkoholicara i narkomana. Ovaj ocajnicki pokusaj da se izbjegne tjeskoba izazvana odvojenoscu, rezultira sve jacim osjecajem izdvojenosti.

Seksualni cin bez ljubavi, osim na trenutak, nikad ne moze premostiti provaliju izmedju dva ljudska bica.

Svim nabrojanim oblicima zajednicko je da su intenzivni cak zestoki; odvijaju se u duhu i tijelu; prolazni su i privremeni.

Zastrasujuci osjecaj samoce
U suvremenom je drustvu teznja za pripadanjem grupi takodjer pokusaj prevladavanja odvojenosti. Ta teznja pripadanja gomili uzrokovana je idejom da ako sam kao svi ostali, ako nemam misli i osjecanja koja me cine razlicitim, ako obicaje, ideje, prilagodim modelu grupe; spasen sam od zastrasujuceg dozivljaja samoce.

Sjedinjavanje putem konformizma – prilagodjevanje grupi, njenim obicajima, postupcima i vjerovanjima je diktirano rutinom te zato cesto nedovoljno da smiri tjeskobu odvojenosti.
Ovdje imamo i primjer covjeka kao dijela birokratskog aparata, gdje on ima malo inicijative a njegovi su zadaci propisani organizacijom rada. Tu svi izvrsavaju zadatke propisanom brzinom na propisan nacin. Tako su i osjecanja propisana; ambicioznost, sposobnost da sa svakim kontaktiramo bez sukoba, vedrina i tolerancija. Ovakav nacin sjedinjavanja radom nije interpersonalan. Sjedinjenje koje se postize konformizmom, ono uz pomoc opijata ili ono vodjeno ocajnim pokusajem u promiskuitetnoj jurnjavi za orgazmom je samo pseudosjedinjenje.

Jedino pravo sjedinjavanje je ono koje se postize spajanjem sa drugom osobom u ljubavi. Ova je zelja za medjusobnim spajanjem najjaca teznja u covjeka. To je najizvornija strast koja povezuje ljudski rod. Neuspijeh da se ovo postigne dovodi do ludila ili unistenja sebe ili drugih.

Oznake: From, ljubav, veza, odnos, partner, magija, kemija, zaljubljenost, usamljenost, seks, svjesnost, tjeskoba, strah od samoće, samoća, droga, alkohol, osjecaj krivice, osjecaj griznje savjesti, orgazam, promiskuitet

ponedjeljak, 20.08.2012.

Oshov pogled na zivot i na odnose

Oshov pogled na zivot i na odnose

Vazno sazananje je da nam potraga za Srecom u spoljnom svijetu – izvan nas, kao sto je trka za novcem, karijerom, polozajem i statusom, i svim drugim ovozemaljskim ciljevima, predstavlja put u jos vecu patnju.

Oshov pogled na zivot ima korijene u Tantri, koja je jedina na istoku slavila zivot kao uzitak i radost, u svijetu bez potiskivanja kojima nas uce od dolaska na svijet. On dalje vidi zivot kao dar od Boga, koji treba iskoristiti do krajnjih granica. Treba cak prevazilaziti i rusiti te granice da bi se tako moglo okusiti rajsko stanje, stanje iza uma i tijela. Seksualnu energiju, jedinu energiju koju imamo, treba iskoristiti tako da putem njene transformacije, dodjemo do kozmicke svijesti. Tantra poziva na zivot bez dogma, pravila i zabrana. Tu su prisutni Bog, Zivot i covjek koji kroz zivot spoznaje Boga u sebi.

U zivotu imamo sansu za dostizanja blazenstva, koje se postize prestankom rada uma i tisinom koja se pomalja u Prostoru iza uma. Otkrice tajne se dogadja prestankom prikrivanja i pretvaranja da ste nesto drugo i suocejem sa prazninom u sebi i prazninom u drugom ljudskom Bicu. Skidanjem velova bespotrebnih informacije i suvisna znanja. Uz ljubav i podrsku. Bez ogranicenosti, ukalupljenosti i sputanosti sistematicnim sistemimima misli.

Ovdje se radi o slobodi i pobjedi nad svim stegama i lancima obicnosti i porosjecnosti. Radi se o svijetu u kom se izmice svakoj klasifikaciji. Cudesnom svijetu u kom se govori jezikom srca. Tu gdje se uz ljubav i predavanje moze zakoraciti u Prazninu.

Osho nam govori o Bijelom oblaku koji nema puta. On pluta, plovi i nista ne dostize ni postize. Nema odredista ni kraja. Gdje god stigao i sto god dosegnuo, to mu je i cilj. Plovi s njim gdje god da vjetar krene – on se ne opire niti se bori.

Jednom kad sebi postavimo cilj fiksirali smo svoju sudbinu. Ako je um opsjednut ciljem onda je ispunjen nervozom i frustracijama.

Um je uvijek u potrazi za odredjenim smislom. Za svrhom i svrsishodnoscu. Na taj nacin smo izdvojeni od cjelokupnosti zivota, cjeline u kojoj ne postoji ni svrha ni cilj. Postoji samo uzivanje u zivljenju, slavljenje trenutka, radost i ekstaza. Jer ako plovimo tamo gdje nas vjetar nosi, gdje god se zadesimo tu je cilj.

Jer cilj nije nesto zavrsno – kraj crte, nego je svaki trenutak cilj.

Nema nista sto bih jos trebao da ostvarim. Upravo u ovom trenutku mi je sve dostupno. Samo ako sam dovoljno Budan. No moj je um uvijek vec tamo negdje u buducnosti.

U trenutku kada se odreknem imena, identiteta odn forme; muskarac, bijelac … tada pocinje P L O V.

Zivot je tajna. Zivot ne mogu rijesiti nego zivotom mogu postati.

Prekinite s odnosima

Odnos postoji kad ste dva, podijeljeni. Tako odnos zapravo i nije odnos nego separacija, razdvojenost. Gdje god postoji odnos postoji i separacija. U odnosu uvijek ostajete razdvojeni, a u razdvojenosti je uvijek pristutna manipulacija.

Mi od ljubavi stvaramo odnos i tim je ljubav osudjena na smrt. U ljubavi ne smije biti odnosa. Vi trebate postati jedno s ljubljenim i dati mu priliku da bude jedno s vama. To treba biti stapanje – samo tako sukobljavanje prestaje. Inace je to odnos u kome su prisutni posjedovanje, gospodarenje, manipulacija i eksploatecija. Sve su to radnje ega.

Prekinite sa odnosima. Velik ste dio zivota proveli u odnosima, sad sa ovim sad sa onim. I dovoljno ste patili. I previse. Patili ste vise nego zasluzujete. Sve to zbog krive koncepcije odnosa.
Pogresan concept je; prvo moras biti svoj i tek nakon toga u odnosu. I odatle popticu sve napetosti, svi sukobi i sva nasilja.

Sartr je rekao; Pakao su drugi. Zapravo pakao nisu drugi nego vas ego. Kada u odnosu uspijete da nestanete, pakao nestaje. Tada ste preobrazeni i usli ste u raj.
Adam i Eva su izbaceni iz raja jer su jeli zabranjeno voce sa drveta znanja. Zasto je voce sa drveta znanja bilo zabranjeno? Zato sto sa znanjem dolazi ego.

Pokusajte ovo, sjedite ispod drveta i potpuno zaboravite na sebe. Neka samo drvo ostane. To se desilo Boedhi ispod Bodhi drveta. On nije Bio; u tom se casu sve dogodilo. Samo je Bodhi drvo ostalo.

Pronadjite trenutak kada Niste. Ti trenuci nepostojanja su trenuci kada cete po prvi put zaista Biti.

Sto god da ste, prihvatite to sa takvom potpunoscu da izvana ne ostane nista sto bi trebalo ostvariti.

Da sada ste od sebe odbijali mnoge stvari – zato vam se one i pojavljuju u snovima. Krecete se ulicom i u susret vam dolazi neka privlacna osoba; zelja se pojavljuje i vi je odbacujete rijecima; To je pogresno. A to cijela kultura, tradicija, drustvo, moral vriste u vama. Kada se pojavi neko lijepo lice vi ga, kao da nesto nije u redu, odbijate. I sada ce to lice postati vas novi san.

Odbijena zelja postaje san. Snovi i fantazije su proizvod potisnutih zelja.

Bas oni koji odbijaju uobicajen ljudski zivot su prave fabrike najprostijih snova.
Ne odbijajte snove jer cete postati opsjednuti tim istim snovima.

Sto god da vam se dogadja prihvatite i ne osudjujte.

Ne stvarajte podjele na prirodno i neprirodno. Cjelokupnost to je priroda. Ne samo drvece, oblaci, trava – sve. Nema nicega sto je neprirodno. Sve je prirodno.

Um zivi kroz razlike, kroz podjele. Prihvatite sto god da Jeste i prihvatite to bez analize.

Vi ste u jednoj te istoj prirodi, bilo da ste na pijaci ili negdje u brdima. Negdje je priroda postala planina i suma a negdje prodavnica i pijaca. I jednom kad shvatite Tajnu Prihvatanja tada cete i na pijaci uzivati. Pijaca ima svoju ljepotu, zivot i dah. A planine i sume ne bi bile tako ljepe da nema pijacne guzve i buke.

Jedna dobra pijaca uvijek daje dubinu tisine jedne dobre planine.

Um je ubijica

Um je ubojica i zlocinac. Ubojica svih tajni. Uciniti sve krajnje izvjesnim, to je najdublja potreba uma.

Raz – Um se boji zivota!

Objasnjenja umrtvljuju stvari oko nas. Teolozi su i od Boga nacinili mrtvu stvar – previse su ga objasnjavali. Zato je Bog danas mrtav. Ubili ga propovjednici. Toliko su ga objasnjavali da ni jedna tajna nije ostala.

Susret

Kada ste ispraznjeni, kada samo praznina postoji, susret se desava. Kada postanete budni i shvatite da je mogucnost da nekoga i promasite uvijek prisutna, iznenada susret postaje moguc.

I dok god se ne kockate potpuno – gubit cete!
Hazard ne smije biti djelimican. To je pravilo igre. Stoga ne igrajte oprezno, s rezervama. Ulozite u igru sve sto imate.

Biti uobicajen je vrlo neuobicajen kvalitet jer su oni koji nisu obicni u nekom svom ego – tripu; bogatstvo, moc, status. Pastir, ribar i stolar – ‘beznacajni’, obicni ljudi nezainteresirani za bilo kakva dostignuca – jedino su oni bili privuceni Isusom.
Biti uobicajen prava je rijetkost; biti apsulutno Obican je zaista neobicna stvar. Zen majstori kazu; postani prvo obican, pa tek onda, kroz to, neobican.

Vase je Bice je ovdje rijetko jer se raz – um boji smrti. U njemu uvijek postoji pohlepa za zivotom. On se za zivot kaci. Cak i ako bijedno zivi – lijepi se za zivot i to ne zbog zivota nego zbog straha od smrti. Straha od kraja.

Duhovno putovanje ima pocetak ali nema kraj. Zato ne jurite za dostignucima, ne tezite nekom cilju, samo zivite od trenutka do trenutka, plutajuci, ploveci.

Oznake: odnos, veza, ljubav, partner, život, karijera, Tantra, polozaj, status, uspjeh, sreca, uzitak, radost, bog, patnja, praznina, kolektivno znanje, dogma, seksualna energija, seks, transformacija

Dubok – istinski ljubavni odnos

Jezik je za one koji nisu u ljubavi. Za ljubavnike je tisina.

Odnos je jedna od misterija, i posto postoji izmedju dvije osobe, zavisi i od jedne i od druge. Kad god se dvije osobe sretnu, stvoren je novi svijet. Njihovim se susretom desio nov fenomen i kroz taj potpuno novi fenomen, obje se osobe mijenjaju.

Bez odnosa ste jedno, a cim ste u odnosu, postajete nesto drugo.

Odnos stvarate vi a potom odnos stvara vas. Dvije se osobe srecu i pritom se srecu dva svijeta. Svaka je osoba svijet za sebe – slozena tajna sa drugom prosloscu. Ako odnos postane intiman, postane blizak i dubok, tada se malo po malo i centri pocinju doticati. I kada se centri napokon sretnu, to se zove ljubav.
Kada se periferije sretnu, to je poznanstvo. Cesto ste svoja poznanstva nazivali ljubavlju, no time ste samo zavaravali sebe.

Ljubav je prava rijetkost. Ako zelite da sretnete osobu u njenom centru, morat cete joj dopustiti da i ona dotakne vas centar. Da dozvolite sebi da budete osjetljivi za tako nesto, potpuno otvoreni i ranjivi.
A to je rizicno. Dopustiti drugom da dopre do vaseg jezgra je opasno, jer nikada ne znate sto ce ovaj drugi uciniti sljedece. Jer jednom kada su sve vase tajne otkrivene, kada se vasa skrivenost razotkrije, kada se potpuno razgolitite, nikad ne znate sto ce onaj drugi uciniti.

U tome postoji strah. Zato se ne otvaramo.

Periferija je mjesto gdje vi prestajete a pocinje svijet. Kada se periferije sretnu mi pomislimo da smo se sreli mi, da nam se dogodila ljubav. Tu se radi o poznanstvu a ne o ljubavi. Seksualni je odnos takodjer desavanje na periferiji. Dok god se centri ne sretnu, seks je samo susret dva tijela.

Mozete drugom dopustiti da dopre do centra samo ako se ne bojite.

Postoje dva nacina zivljenja; jedan okrenut strahu i drugi okrenut ljubavi.

Zivljenje okrenuto strahu vas nikada nece odvesti u dubok – istinski odnos. Ostacete zatvoreni ne dozvolivsi drugom da prodre do vaseg jezgra. Dozvolit cete prilaz do odredjene mjere a potom, na brzinu, podici zidove, i svaka ce mogucnost za ljubav nestati.

Zivljenje okrenuto ljubavi je zivljenje duhovnog covjeka. Covjeka koji se ne boji buducnosti, koji se ne boji posljedica, koji zivi ovdje i sada.
Krisna je u Giti rekao Ardjuni; Ne brini o posljedicama. Um koji brine o posljedicama, koji je okrenut rezultatima, je um okrenut strahu. Onaj u kojega je um okrenut strahu uvijek nesto kalkulira, planira, aranzira i mijenja, i citav se njegov zivot time unistava.

Ako mozete biti u ovom trenutku, u ovom sadasnjem trenutku, samo ako mozete biti u bogatstvu ove punoce, jedino tada i jedino tako mozete voljeti.
Milioni ljudi misle da su u ljubavi, vjeruju da vole, no to je samo uvjerenje a ne i ljubav.
Ljubav se desi samo ponekad. Rijetko procvijeta i to samo tamo gdje nema straha. To znaci da se ljubav moze desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je dostupan svakome, ali ne i ljubav.

Kada ste otvoreni, kada nemate sto da sakrijete i kada se ne bojite, onda mozete dopustiti drugome da vas dotakne u centar, da prodre do vase sustine.

Zapamtite; ako vi dozvolite nekom da udje u vas, i drugi ce to dozvoliti vama, jer onog trenutka kada se jedan centar otvori – stvara se povjerenje. Kada u vama nestane strah, odjednom, i onaj drugi postaje neustrasiv.

A cemu strah? Cak i da se sve zna o vama, da ste otvorena knjiga. Strah vam stvaraju pogresne koncepcije nametnute od drustva, da treba da se stitite i branite, da budete danonocno u borbenoj gotovosti, da je svako neprijatelj, da su svi protiv vas. Nitko nije protiv vas! Cak i da osjecate da je netko protiv vas, taj, takodjer nije protiv, jer svako je obuzet sobom, a ne vama.

Ako mozete dozvoliti sebi da vam se ljubav dogodi, onda nema potrebe za meditacijom, crkvom i hramom. Bog i sve to ce vam se desiti kroz ljubav.

Dajte svoje tijelo ljubavi, prije nego ga uzme smrt. Za ljubavnike nema smrti.

Ljubav je trenutak kada se dva centra konacno sretnu. Iz susreta dva centra radja se nova stvar. Javlja se alkemija. Stvara se napitak koji ce ugasiti zedj mnogih zivota. I ispunjenost je tu.

Cak ni smrt ne znaci nista covjeku koju voli.

I bog postoji. Bog nije argument, Bog je ispunjenje, osjecaj dubokog ispunjenja.

Zadovoljstvo je vidljiv znak ljubavi. Odjednom postajete zadovoljni, kao da ste iznenada sve postigli. Postigli ste cilj. Sudbina je ispunjena. Postajete bezzeljni. Zato sto zelje nicu iz nezadovoljstva. Vi zelite sve sto nemate. Mislite ako nesto budete dobili – imali, da ce vam to donjeti zadovoljstvo.
Ako je ljubav prisutna, bit cete po prvi put stvarni, sa osjecajem blazenosti.
Nek ljubav bude vasa sadhana, vas duhovna disliplina. Ne dozvolite da ljubav postane tek nesto obicno. Da postane samo zaokupljenost uma, ili samo tjelesno zadovoljstvo. Naka ljubav postane unutrasnje traganje. I pozovite drugog da vam pomogne na tom putu, kao prijatelj. Da doprete do vrhunca medjuljudskog odnosa. I sada drugi vise nije nov. Drugi vise nije tajna koju treba istrazivati nego prijetelj koji je spreman da zajedno s vama krene prema centru. Budite jedan drugome vrata. Tako cete, kroz taj odnos, dospjeti do vrha.
Periferija – vase tijelo je staro. Ne mozete biti u vjecnoj ljubavi sa tijelom. No vas je centar uvijek svijez, vjecno mlad. Jednom kad ostvarite kontakt sa centrom, otkrivat cete ljubav svakog trenutka.

Ovo je izvadak-sazetak Oshovih rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: odnos, veza, partner, ljubav, duhovnost, strah, bog, Sadhana

Ljubav je ispunjenje

Jezik je za one koji nisu u ljubavi. Za ljubavnike je tisina.

Odnos je jedna od misterija, i posto postoji izmedju dvije osobe, zavisi i od jedne i od druge. Kas god se dvije osobe sretnu, stvoren je novi svijet. Njihovim se susretom desio nov fenomen i kroz taj potpuno novi fenomen, obje se osobe mijenjaju.

Bez odnosa ste jedno, a cim ste u odnosu, postajete nesto drugo.

Odnos stvarate vi a potom odnos stvara vas. Dvije se osobe srecu i pritom se srecu dva svijeta. Svaka je osoba svijet za sebe – slozena tajna sa drugom prosloscu. Ako odnos postane intiman, postane blizak i dubok, tada se malo po malo i centri pocinju doticati. I kada se centri napokon sretnu, to se zove ljubav.
Kada se periferije sretnu, to je poznanstvo. Cesto ste svoja poznanstva nazivali ljubavlju, no time ste samo zavaravali sebe.

Ljubav je prava rijetkost. Ako zelite da sretnete osobu u njenom centru, morat cete joj dopustiti da i ona dotakne vas centar. Da dozvolite sebi da budete osjetljivi za tako nesto, potpuno otvoreni i ranjivi.
A to je rizicno. Dopustiti drugom da dopre do vaseg jezgra je opasno, jer nikada ne znate sto ce ovaj drugi uciniti sljedece. Jer jednom kada su sve vase tajne otkrivene, kada se vasa skrivenost razotkrije, kada se potpuno razgolitite, nikad ne znate sto ce onaj drugi uciniti.

U tome postoji strah. Zato se ne otvaramo.

Periferija je mjesto gdje vi prestajete a pocinje svijet. Kada se periferije sretnu mi pomislimo da smo se sreli mi, da nam se dogodila ljubav. Tu se radi o poznanstvu a ne o ljubavi. Seksualni je odnos takodjer desavanje na periferiji. Dok god se centri ne sretnu, seks je samo susret dva tijela.

Mozete drugom dopustiti da dopre do centra samo ako se ne bojite.

Postoje dva nacina zivljenja; jedan okrenut strahu i drugi okrenut ljubavi.

Zivljenje okrenuto strahu vas nikada nece odvesti u dubok – istinski odnos. Ostacete zatvoreni ne dozvolivsi drugom da prodre do vaseg jezgra. Dozvolit cete prilaz do odredjene mjere a potom, na brzinu, podici zidove, i svaka ce mogucnost za ljubav nestati.

Zivljenje okrenuto ljubavi je zivljenje duhovnog covjeka. Covjeka koji se ne boji buducnosti, koji se ne boji posljedica, koji zivi ovdje i sada.

Krisna je u Giti rekao Ardjuni; Ne brini o posljedicama. Um koji brine o posljedicama, koji je okrenut rezultatima, je um okrenut strahu. Onaj u kojega je um okrenut strahu uvijek nesto kalkulira, planira, aranzira i mijenja, i citav se njegov zivot time unistava.

Ako mozete biti u ovom trenutku, u ovom sadasnjem trenutku, samo ako mozete biti u bogatstvu ove punoce, jedino tada i jedino tako mozete voljeti.
Milioni ljudi misle da su u ljubavi, vjeruju da vole, no to je samo uvjerenje a ne i ljubav.
Ljubav se desi samo ponekad. Rijetko procvijeta i to samo tamo gdje nema straha. To znaci da se ljubav moze desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je dostupan svakome, ali ne i ljubav.

Kada ste otvoreni, kada nemate sto da sakrijete i kada se ne bojite, onda mozete dopustiti drugome da vas dotakne u centar, da prodre do vase sustine.

Ako vi dozvolite nekom da udje u vas, i drugi ce to dozvoliti vama, jer onog trenutka kada se jedan centar otvori – stvara se povjerenje. Kada u vama nestane strah, odjednom, i onaj drugi postaje neustrasiv.

A cemu strah? Cak i da se sve zna o vama, da ste otvorena knjiga. Strah vam stvaraju pogresne koncepcije nametnute od drustva, da treba da se stitite i branite, da budete danonocno u borbenoj gotovosti, da je svako neprijatelj, da su svi protiv vas. Nitko nije protiv vas! Cak i da osjecate da je netko protiv vas, taj, takodjer nije protiv, jer svako je obuzet sobom, a ne vama.

Ako mozete dozvoliti sebi da vam se ljubav dogodi, onda nema potrebe za meditacijom, crkvom i hramom. Bog i sve to ce vam se desiti kroz ljubav.

Dajte svoje tijelo ljubavi, prije nego ga uzme smrt. Za ljubavnike nema smrti.

Ljubav je trenutak kada se dva centra konacno sretnu. Iz susreta dva centra radja se nova stvar. Javlja se alkemija. Stvara se napitak koji ce ugasiti zedj mnogih zivota. I ispunjenost je tu.

Cak ni smrt ne znaci nista covjeku koji voli.

Bog je ispunjenje, osjecaj dubokog ispunjenja.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: veza, odnos, ljubav, partner, strah, Intima, povjerenje, sex, sudbina, bog

Pronadjite majstora u sebi

Pasivna svjesnost i ne – napor

Ponekad ce vam se za setnje gradom Bozansko ukazati. Ili dok promatrate zalazak sunca, ne cineci nista. To je pasivna svjesnost. Nista osim promatranja ne cinite. Jer nista drugo ni nije potrebno.

Kroz napor do nenapornosti, kroz traganje do stanja u kom um prestaje sa traganjem, kroz um dolazite do neuma.

Mozete biti potpuno staticni izvana, no unutra se paklena aktivnost itekako moze nastaviti. Prvo, kroz napor, treba zaustaviti tu buku; trceci, skakuci, divljajuci …

Ove rijeci koje vam pisem sam cuo od drugih. Zelim da ih podijelim s vama. Ne zelim reci da su moje, zelim ih za vas odabrati. To su rijeci koje su mi dotakle srce i to iskustvo zelim s vama da podijelim. Onako prijateljski, ne kao neki guru, nego kao gest ljubavi, dijeljenja srece. Ili dijeljenje boli.

Kada je neko otvoren, ako ne stvara otpor, ako se predao, tada je sve gotovo dok trepnes okom – cak ni taj treptaj nije potreban. Tada se sve desava u bezvremenosti.
Kada ce se to, nakon dugog cekanja, dogoditi? Jedna godina je izgubljena, dvije, tri godine su prosle, a ja samo cekam i nista se nedogadja. Ako tako kalkulirate, tada gubite vrijeme. Ne treba se pitati o putu. Treba samo putovati. Put nije gotov, nije utaban. Put se stvara kroz putovanje. U trenutku kad pocne putovanje – pocinje i put. Postoji ona izreka; Ne radi se o odredistu nego o putu.

Ekstraverti vs introverti
Ljudi misle da su su sretni kada su sa prijateljima; i onda kad ostanu sami im je dosadno, osjecaju se bijedno – netko im je potreban. To je jedan tip ljudi – ekstraverti. Introverti su drugi tip – kad kod su sami oni su sretni. Sa ulaskom drugog u zivot introverta, sa tim drugim ulazi nezadovoljstvo. Oba su tipa ponaosob ogranicena.

Tip je prepreka i te se prepreke treba osloboditi. Ne trebate biti niti jedan odredjen tip ili mozete biti oba tipa istovremeno.

Sta da se radi? Ne treba u situacije ulaziti sa odredjenim i utvrdjenim stavom; treba se, sto je moguce vise, iz krajnosti u krajnost kretati noseci kvalitet. Ubrzo ce te biti u stanju kvalitet unjeti u svaku situciju.
Kada krenete iz tisine sa kvalitetom u sebi i u vidu, tada u aktivnost ulazite s kvalitetom u pozadini. Ako barem jednom uspijete do suprotnog pola stici iduci s kvalitetom koji cete do tamo uspjeti donjeti, onda ste naucili vjestinu.

Nakon tog postignuca vi odete u brda ili do mora. Brda su vrll lijepa. Zatim se vratite u svijet. I on je lijep. Zasto onda i ljudi nebi bili lijepi? Ponekad budite sami, ponekad sa ljudima. A ako budete budni krajnosti vam mogu i pomoci.
Ako svoj kvalitet srece mozete prenjeti iz samoce u drustvo, odjednom cete postati svjesni jedne nove pojave; drustvo vam pomaze da budete u samoci a samoca vam pomazete da budete u dubljem odnosu sa ljudima.

Covjek koji nikada nije zivio u samoci ne moze vidjeti ljepotu medjuljudskih odnosa. Kao sto ni onaj drugi ne moze znati ljepotu samoce. Osoba rodjena u nekoj zabiti nece uzivati u samoci. Ona ce tamo zatupiti.
Ljudi rodjeni gore u Himalajima ne mogu vidjeti svu ljepotu krajolika. Oni osjete groznicu Londona i Bombaja kao sto oni koji zive u Londonu dozive uzbudjenje Himalaja.

Krajnosti odn kontrasti su potrebni da bismo vise osjetili. Zivot je radost jer je smrt uvijek u blizini. Ljubav nas vodi do vrha jer moze biti izgubljena. Ovog trenutka postoji a vec je sljedeceg trenutka nema. Mogucnost njenog odsustva daje dubinu njenom prisustvu. Ne postoji nista na sta bismo se mogli osloniti.

Ako ste odista zivi, puni energije, onda mozete umrijeti blazeno, radosno. Samo slabici umiru nesretni – zato sto nikad i nisu zivjeli, niti okusili pice iz vrca zivota. Oni su se samo nadali i nadali i nadali i zivot im se niti jednom nije dogodio. Zato se takvi i boje smrti.

Onaj koji je stvarno zivio, spreman je da prihvati smrt u svakom trenutku.

Ako zelite vise zivota, budite spremni za smrt. Ako za zivota kvalitet – osjecaje zadovoljstva, blazenstva i radosti, naucimo prenositi u svaku situaciju onda nam smrt moze predstavljati vrata za ulazak u Bozansko; uskrsnuce ili ponovno rodjenje. Covjek koji zna, i umiruci nosi radost u sebi.

Prije ili kasnije stvari ce se srediti same od sebe. Nema potrebe da ih vi sredjujete. Vi samo sredite sebe. Jednom kad ste sredjeni, cijeli svijet je sredjen. Jednom kad ste sa sobom u harmoniji i svijet oko vas postaje harmonican.

Ako postanete ovisni o nekome taj drugi postaje destruktivan. Ako ono sto osjecate, kada ste sa tom osobom, znate ponjeti sa sobom onda cete doci do tocke kada cete se i sami moci osjecati onako kao da ste i s tim nekim. Kada ste od mene postali slobodni, i kada sam za vas SLOBODA, tek onda mogu za vas stvari u – ciniti.

Ako je odnos u obliku konstantne ovisnosti i ako niste slobodni, onda vam onaj drugi ne moze biti ni od kakve koristi. Onda je to samo odgadjanje stvari.

Ako su ptice sretne onda i vi mozete biti sretni, jer dostupan vam je isti izvor srece. No vi ste stvorili barijere, blokirali ste izvor. Ako je drvece tako bezbrizno zasto onda vi ne biste mogli biti takvi? Ista snaga tece kroz drvo i kroz vas.

Oznake: ljubav, smrt, kvalitet, put, svjesnost

petak, 17.08.2012.

Stvarni neprijatelj ljubavi

Stvarni neprijatelj ljubavi

Umesto straha, živi ljubav; oni su krajnje suprotni. Ljudi obično misle da su ljubav i mržnja suprotni; to je pogrešno, oni nisu. Ljubav i mržnja su ista energija, ljubav/mržnja je jedna ista energija. Ljubav može postati mržnja, mržnja može postati ljubav: oni su promjenjivi. Stoga oni nisu suprotni, oni se dopunjuju.

Ustvari, mi volimo i mrzimo jednu istu osobu: to uvijek ide zajedno. Oni nisu neprijatelji, oni su prijatelji.

Stvarna suprotnost postoji između ljubavi i straha. Oni nisu nikada zajedno; ako si previše prožet strahom, ljubav nestaje. Strah ne može biti promijenjen u ljubav, ljubav ne može biti pretočena u strah: oni nisu dopunjivi.

Samo te ljubav može učiniti bogatim. Strah oduzima, paralizira, i što si više blokiran, više u strahu, to si više u začaranom krugu. Ljubav ti daje krila, to ti pomaže da se opustiš u životu, to ti daje hrabrost da iskusiš život na različite načine. Ona ti dopušta sirinu života, život je multidimenzionalan. To je čitava duga, sve boje života. Zato treba odbaciti strah i zamijeniti ga ljubavlju.

I razmišljaj o nebu, prostranstvu; misli o slobodi, beskraju. Ne razmišljaj o malim, trivijalnim stvarima. Ljubav nikad ne misli o malim stvarima, strah je uvek sa trivijalijama. Ljubav je spremna da žrtvuje sve; ljubav samo misli o prostranstvu. Ona je uvijek u traganju za nepoznatim.

Oznake: strah, ljubav, život

Ljubav je krhka

Uvjetovana ljubav

Ljubav ne mozemo definirati. To je jedna od nedefiniranih stvari, nalik ptici, smrti, Bogu, meditaciji.

Svako dijete je rođeno sa svom ljubavlju. Dijete je rođeno kao ljubav; dijete je načinjeno od ljubavi. Ali roditelji ne mogu dati ljubav. Oni imaju samo mamurluk – njihovi roditelji ih nisu nikada volili. Roditelji se samo mogu pretvarati. Oni samo mogu govoriti o ljubavi. Oni mogu govoriti: „Mi vas puno volimo,“ ali ono što oni rade je bez ljubavi. Način na koji se oni ponašaju, način na koji tretiraju dijete vrlo je uvredljiv: u tome nema poštovanja. Nijedan roditelj ne poštuje svoje dijete. Ko ikad pomisli da treba poštovati dijete? O detetu se ne misli kao o osobi. O njemu se razmišlja kao o problemu. Ako je ono mirno, ono je dobro; ako se jednostavno drži puta svojih roditelja – sasvim je dobro. To je ono što dijete treba biti.

No, činjenica je da nema poštovanja i ljubavi. Roditelji nisu znali šta je to ljubav. Majka nije volila svog muža, suprug nije volio svoju suprugu. Ljubav nije bitisala tu. Dominacija, posjedništvo, ljubomora i mnoge druge vrste otrova su uništavali ljubav.

Ljubav je krhak cvijet. Ona se mora zaštititi, hraniti, zalivati – samo tada će postati jaka. A dječija ljubav je veoma krhka, prirodno, jer je dijete krhko, njegovo tijelo je krhko. Šta misliš, da dijete ostane samo, da li bi opstalo? Samo pomisli koliko je čovjek bespomoćan. Ako bi se dijete ostavilo samo sigurno je da ne bi moglo opstati. Umrlo bi. A to se dogodilo i sa ljubavlju. Ljubav je ostala sama. Roditelji ne mogu voliti, oni ne znaju šta je ljubav. Sjetimo se svojih roditelja. Niko ne kaze da su oni odgovorni. Oni su isto tako žrtve kao što si žrtva i ti – njihovi roditelji su bili isto. I tako dalje...

Pa kazu; „Ako ne slušaš, ako se ne vladaš kako treba, bit ćeš istjeran, možeš ići.“ I prirodno, djeca se boje. Biti isjteran? Istjeran u divljinu ovakvog života? I tako dijete počne da čini kompromise. Postaje prevrtljivo. Počinje da se snalazi.

Ono se radije ne bi smijalo, ali ako majka dođe, a ono želi mlijeka, onda će se nasmijati. Sada je to vec politika – početak politike. Duboko u sebi ono počinje mrziti jer nije poštovano, duboko u sebi ono se počinje osjećati frustriranim jer nije voljeno onakvo kakvo jeste. Od njega se očekuje da uradi određene stvari pa da onda bude voljeno.

Ljubav biva uslovljena; čovek nije voljen onakav kakav je.

Prvo mora da bude vrijedan, tek tada će roditeljska ljubav biti moguća. Ako on počinje da biva vrijedan i biva lažan, on gubi njegovu najdublju sadržinu. Njegovo poštovanje prema sebi se gubi malo po malo, i on se polako počinje osećati bezvrijednim. Cesto dijete pomisli: „Jesu li ovo moji pravi roditelji? Nisu li me oni možda usvojili? Mora da me oni varaju jer ja tu ne vidim ljubav. Zbog sitnica – malih stvari djeca dozivljavaju roditeljski gnjev. To je sasvim nepravedno i neumjesno. No dijete se mora pokoriti, ono mora da poklekne, ono mora da prihvati to kao nužnost. Malo po malo, njegova ljubav se ubija.

Ljubav raste samo u ljubavi. Ljubav treba milję ljubavi – to je najbitnija stvar koja se mora zapamtiti. Samo u atmosferi ljubavi ljubav se razvija. Ako je majka voljena, ako je otac voljen, ne samo od djeteta, ako se oni sami vole međusobno, ako je u kući prisutna ljubavna atmosfera gde ljubav cvjeta, i dijete će, kao voljeno biće rasti i cvjetati. Ono će od samog početka znati da je voljeno i dobrodoslo na ovaj svijet i to će biti njegovo utemeljenje. Samo ce tako i ono poslje moci voliti i uspjeti.uspjeti.

No, to se ne događa. Nažalost, to se još nije dogodilo do sada. A vi učite od svojih roditelja: njihovo negodovanje, njihove konflikte. Zar nikada nisi bio kao tvoj otac? Zar nikada nisi činio besmislice koje je on činio? Jednog ćeš dana biti iznenađen jer ćeš i ti stvari raditi na isti način. Ljudi obično ponavljaju; ljudi su imitatori; čovek je majmun. Ti oponašaš svog oca ili majku, a to treba odbaciti.

Prvi korak je da se oslobodiš svojih roditelja. To ne znaci nemati poštovanja prema njima, ne. To je zadnje sto treba uciniti. Ne treba ih se fizički osloboditi. Treba se osloboditi njihova glasa koji dopire iznutra, unutarnjeg programa. Izbrisati program... i bit ćeš iznenađen – bit ćeš slobodan. Prvi put ćeš biti spreman da osjetiš sažaljenje prema svojim roditeljima; inače ćeš ostati uvrijeđen. Svaka osoba je uvrijeđena od roditelja. A glavno je oprostiti!

Oni su nam sve najbolje zelili. Nema nikakve sumnje da svaki roditelj želi dobro svojoj deci. Ali šta on može učiniti? On nije znao dobro učiniti ni samome sebi. On je robot, znao to ili ne, i zato je, promišljeno ili nepromišljeno, svojim utjecajem na dijete i njega učinio robotom.

Ako želiš da postaneš čovek a ne mašina, oslobodi se uticaja svojih roditelja.

A ti treba da promatraš. To je težak posao, naporan posao; ti to ne možeš raditi na prečac. Ti treba da budeš veoma pažljiv u svome ponašanju. Promatraj kada je tvoja majka prisutna, kada deluje kroz tebe – prekini to, okreni se od toga. Učini nešto sasvim novo da tvoja majka ne može ni pojmiti to.

Na primer, tvoj mladić gleda neku drugu devojku sa divljenjem u očima. Tada promatraj šta ti radiš. Da li činiš isto što bi radila i tvoja majka u odnosu sa tvojim ocem. Ako tako postupaš ti nikada nećeš saznati šta je to ljubav, ti ćeš samo ponavljati istu priču. To je bila ista gluma izvođena od strane različitih glumaca, to je sve: isti utemeljeni čin se ponavlja iznova, i iznova, i iznova. Ne budi imitator, oslobodi se toga. Učini nešto novo. Učini nešto što tvoja majka neće moći ni pojmiti. Učini nešto novo što tvoj otac ne bi nikada učinio. Ova novina treba da bude pridodata tvom biću i tada će se tvoja ljubav početi rascvetavati.

Zato je prva neophodnost osloboditi se roditelja.

Druga neophodnost je: ljudi misle da mogu voleti samo ako nađu osobu vrednu toga – besmislice. Ti takvog nikada nećeš naći jer takvi i ne postoje. A ako takvi i postoje oni se ne zanimaju za ljubav.

Ja sam čuo priču o čoveku koji je ostao neženja čitav svoj život jer je tragao za perfektnom ženom. Kada je bio sedamdesetogodišnjak neko ga je upitao: „Ti si puno putovao. Od Kabula do Katamandua, od Katamandua do Goe, od Goe do Pune si tragao. Kako da nisi našao savršenu ženu, pa baš ni jednu?

Starac je postao veoma tužan: „Da, jednom sam došao blizu takve savršene žene.“

Ispitivač reče: „Šta se tada dogodilo? Zašto se nisi oženio?

Tada je on postao još tužniji: „Šta da se radi? Ona je tragala za savršenim muškarcem.“

Za stapanje i rast u ljubavi nije potrebna savršenost. Ljubav nema ništa sa onim drugim. Osoba koja ima ljubavi jednostavno voli isto kao kada živi čovek ima potrebu za disanjem, hranom i vodom, snom. Isto tako kao što živi čovek, koji voli, voli. Ti ne govoriš: „Sve dok ne bude savršenog zraka, nezagađenog, ja neću disati.“ Ti dišeš i u Los Anđelesu, i u Bombaju. Ti dišeš i svugde gde je zrak zagađen, otrovan. Ti jednostavno dišeš. Ti se ne možeš napinjati da ne dišeš makar zrak i ne bio onakav kakav treba da bude. Kada si dobro gladan ti pojedeš nešto – bilo šta da se nađe. Ako u pustinji umireš od žeđi, ti ćeš popiti nešto, ti nećeš tražiti Coca-Colu; bilo šta će poslužiti – bilo koje piće, voda, čak i prljava voda.

Živi čovek jednostavno voli. Ljubav prirodno funkcioniše.

Zato je druga stvar koju treba zapamtiti: ne traži savršenstvo, jer, inače, nećeš naći nikakvu ljubav da raste u tebi. Naprotiv, otkrićeš da ne poznaješ ljubav. Ljudi koji traže savršenstvo su ljudi bez ljubavi, neurotični ljudi. Čak i ako bi našli voljenog ili ljubavnika oni bi tražili savršenstvo – a ljubav se uništava zbog tog zahteva.

Čim muškarac voli neku ženu ili žena voli muškarca odmah se pojavljuje zahtijev. Žena počinje zahtijevati da muškarac bude savršen, samo zbog toga što on voli nju. Isto kao da je počinio neki greh! Sada on mora da bude savršen, sada on mora da odbaci sva svoja ograničenja – sve samo zbog te žene. On više ne može biti ljudsko. Ili mora postati nadljudsko biće ili će biti lažan, prevarant. Prirodno, postati nadljudsko biće je veoma teško, a postati varalica nije veći problem. Oni počinju preterivati, glumiti i igrati razne igre. U ime ljubavi ljudi samo igraju razne igre.

Zapamti, nikada ne traži savršensto. Ti nemaš pravo da tražiš bilo šta od drugog. Ako te neko voli, budi zahvalan – ali ne traži ništa jer on nema obaveze da te voli. Ako neko voli, to je čudesno. Budi treptaj na tom čudu. Ali, ljudi ne znaju da trepere. Za sitnicu oni će uništiti svu mogućnost ljubavi. Oni nisu puno zainteresovani za ljubav i to veselje. Oni su više zainteresovani za neki drugi egocentrični zanos. Budi okupiran svojim veseljem. Sve drugo je nebitno.

Voli kao prirodno funkcionisanje, kao disanje. I kada voliš osobu ne počinji zahtevati, inače ćeš već od samog početka zatvoriti vrata. Ne očekuj ništa. Ako i nešto dođe, budi zahvalan. Ako pak ništa ne dođe, nema takve potrebe, nema nužnosti da nešto dođe. Ti to ne trebaš očekivati. Ali pogledaj ljude, pogledaj kako oni uzimaju jedno drugo kao gotovu činjenicu. Ako tvoja supruga sprema hranu za tebe, ti joj nikada ne zahvaljuješ. Ja ne kažem da ti treba da verbalizuješ odnose, svoju zahvalnost, ali to će biti u tvojim očima. No, ti ne haješ, ti to uzimaš kao njenu dužnost. Ko ti je to rekao? Isto tako, kada tvoj čovjek ide i zarađuje novac za tebe ti mu nikad ne zahvaljuješ na tome. Ti ne osjećaš nikakvu zahvalnost. To isto čini muškarac. To je tvoj um. Kako tako ljubav može rasti? Ljubav treba ljubavnu atmosferu, podneblje zahvalnosti, zahvaljivanje. Ljubav treba zahvaljujuću atmosferu, neisčekujuće podneblje. To je druga stvar koju treba zapamtiti.

A treća stvar koju treba zapamtiti je: prije no što počneš razmišljati kako da dobiješ ljubav, počni da je daješ. Ako budeš davao, ti ćeš i dobijati: nema drugog načina za to. Ljudi su više zainteresirani kako da stiču i oduzimaju. Svi se zanimaju za to kako da dobiju ali niko ne uživa da daje. Ljudi daju nerado, ako i daju, oni daju da bi dobili i uvijek su nalik poslanicima. To je pogodba. Oni uvijek promatraju da li će dati više no što dobijaju – da je to dobra pogodba, dobar posao. Ali i oni drugi rade istu stvar.

Ljubav nije biznis, zato prestani biti nalik poslaniku. Inače ćeš izgubiti svoj život, ljubav i sve lijepo u njemu – jer sve što je lijepo ne dolazi nikad u posao. Biznis je najružnija stvar na svijetu – nešto nužno ružno. No, egzistencija ne zna ništa o poslu. Drveće cvijeta, to nije biznis; zvijezde sjaju, to nije posao i ti ne moraš da platiš za to, i niko i ne traži ništa od tebe. Ptica ti dođe na vrata i počne pjevati pjesmu, ona ti ne traži da joj daš potvrdu o tome, ili slično. Ona otpjeva svoju pjesmu i potom veselo odleprša, ne ostavljajući traga iza sebe. Tako ljubav raste. Daj i ne čekaj da vidiš koliko ćeš dograbiti. Da, to će doći, to će doći hiljadustruko, ali to će pristizati prirodno, to će dolaziti samo po sebi. Kada nešto zahtijevaš, tada to ubijaš. Zato, pružaj. Počni da daješ. U početku će to ići teško jer si čitav svoj život bio uvježbavan da uzimaš a ne da daješ. U početku će trebati da se boriš svojim oružjem. Tvoja muskulatura je postala čvrsta, tvoje srce hladno, postao si neosjećajan. U početku će biti teško, no svaki korak će te voditi ka narednom i tako će, malo po malo, rijeka nabujati.

Prvo se oslobodi uticaja svojih roditelja. Oslobodivši se roditelja, oslobodićeš se društva; oslobodivši se roditelja oslobodićeš se civilizacije, obrazovanja, svega – tvoji roditelji predstavljaju sve to. Ti postaješ individualan. Prvi put ti više ne pripadaš masi, ti dobijaš autentičnu individualnost; ti živiš po svome. To predstavlja razvoj. Tako treba da izgleda osoba koja se razvija. Osoba koja se razvija ne treba roditelje. Takva osoba je sretna u svojoj samoći – njegova osama je pjesma, slavlje. Takva osoba je ona koja može biti sretna sama sa sobom. Njena osama nije usamljeništvo, njena osama je samoća, to je meditacija.

Ona je sasvim oslobođena od očinskih impresija. A ljepota je u tome da samo takve osobe osjećaju zahvalnost roditeljima. Samo takve osobe, a to je paradoksalno, mogu oprostiti roditeljima. One osjećaju milost i ljubav prema njima, takve osobe suosjećaju puno s njima jer su i oni patili na isti način. Takvi nisu ljuti. Oni mogu imati suze u očima, ali oni nisu gnjevni i takvi će učiniti sve da pomognu svojim roditeljima da se pokrenu ka takvoj punoći osame, takvoj širini osame.

Budi individualan, to je prevashodno. Druga stvar je da ne očekuješ savršenstvo, i ne traži i ne zahtjevaj ništa. Voli obične ljude. Ništa nema lošeg u običnim ljudima. Obični ljudi su neobični. Svako ljudsko biće je jedinstveno. Imaj poštovanja prema toj jedinstvenosti.

Treće: daj, i daj bez ikakvog uslovljavanja – tako ćeš i saznati šta je ljubav.

Oznake: ljubav, roditelji, dijete, djeca, bezuvjetna ljubav, reprogram, davanje

ponedjeljak, 16.07.2012.

U slobodi a ne u vezanosti je snaga ljubavi

Na svijetu postoje milioni muskaraca i zena. Neki ce vam dobro odgovarati, a neki vam uopce nece odgovarati. Mozete da volite bilo koga; ali, da biste s tom osobom mogli svakodnevno funkcionirati, potreban vam je neko ko vam u svakom pogledu odgovara. Ta osoba ne mora biti ista kao vi; vi trebate biti kao kljuc i brava.

Mozda ste u svoju vezu vec ulozili odredjeno vrijeme. Ako odaberete da i dalje ostanete u toj vezi, mozete ipak poceti ispocetka, tako sto cete svog partnera voliti i prihvatiti bas onakvog kakav jeste.

Prije toga treba zavoliti i prihvatiti sebe onakvim kakav jesi. Samo ako volite i prihvatate i volite sebe mozete biti onakvi kakvi ste, i istinski se tako ponasati. Vi ste to sto jeste, i to je to.

Ne trebate se pretvarati da ste drukciji. Kada pokusavate postati ono sto niste, to nikada ne moze uspjeti.
Ako odlucite da budete u vezi, ne pokusavajte partnera mijenjati. On ili ona imaju pravo da budu to sto jesu; pravo da budu slobodni. Kada sputavate slobodu svog partnera – u onome sto on cini ili ne cini, sputavate i svoju sopstvenu.

Ako istinski volite sebe, nikada se necete odreci svoje slobode.

Pronadjite osobu koja vam odgovara i istrazite mogucnosti koje vam odnos moze pruziti. Budite svoji. Preuzmite taj rizik ali budite iskreni. Ako to funkcionira, nastavite dalje. Ako ne funkcionira, ucinite sebi i partneru uslugu: otidjite – pustite njega ili nju da odu. Ne budite sebicni. Dajte svom partneru sansu da otkrije ono sto stvarno zeli – i onoga ko ce mu potpuno odgovarati i istovremeno dajte i sebi tu mogucnost. Ne gubite vrijeme, a nemojte ni necije vrijeme uzalud trositi. To je postovanje.

Ako mozete da volite ljude onakvima kakvi oni jesu, i ako mozete sa svojim partnerom potpuno otvoriti srce, onda ne postoje granice dokle sa svojom ljubavi mozete stici. Svi mi mozemo da se mijenjamo na bolje. Ako smo motivirani. Ljubav je najjaca transformirajuca sila koja postoji.

Ne treba se osvrtati i s prosloscu se vezivati. Treba oprostiti za sve ono prije i od novog pocetka nastaviti.

Zasto, umjesto od pocetka, ne poceti sad.

Pocnite svaki sljedeci dan sa sve vecom ljubavi. Tako ce i dalje jacati plamen ljubavi.
Kada volim onda sve (od sebe) mogu da napravim. Tako se desavaju cuda. Jer ljubav je cudnovata i cudesna. Za mene, smisao zivota i nesto najljepse – i najbolnije sto postoji.

Ljubav nekad nije fer. LJUBAV BOLI. U proslim smo vezama pokusavali da budemo dovoljno dobri i puno volili no srce su nam slomili. Sada nam ponovo voliti predstavlja rizik.

Ako kazete nekom da ga volite a ta osoba vam ne uzvrati – kaze da vas voli. Da li zbog toga treba patiti? To sto vas neko odbacuje ne znaci da treba da odbacite sebe. Ako vas jedna osoba ne voli ima druga koja ce vas voliti. Treba biti s nekim ko zeli a ne treba da bude s vama.

Kada udjemo u neku vezu ne treba da postanemo sebicni. Jer smo gladni ljubavi. Da zelimo da i onaj drugi bude toliko gladan kao mi.
Svi mi imamo zelju da nekome budemo potrebni. Da imamo razlog za zivot i da bismo to svoje postojanje opravdali. Dok vjerujemo da smo u potrazi za ljubavi, mi trazimo nekoga kome smo potrebni i ko ce o nama brinuti. Ili o kome cemo brinuti. Nekoga koga cemo moci da imamo i kontroliramo. U takvim vezama obje strane ostaju gladne ljubavi. Tokom sexa oni osjete dijelic ljubavi i od silne zudnje postaju ovisni. I onda se javlja strah. Pocinje drama.

Pogresno je od partnera – bilo koga, ocekivati da te ucini sretnim. To se nece dogoditi. Ne njegovom zaslugom nego vasom.

Kada zavolita sebe onda u sljedecu vezu necete uci iz potrebe za nekim. Jer vi ste kompletni. Imate sve. Vi samo hocete stvari odn zivot podijeliti s nekim. Tako s nekim mozete zajedno rasti. To je onda obogacenje.
Kada razvijate ljubav prema sebi i zadovoljni ste sobom i dobro vam je kada ste sami, vi ne tragate za nekim jer se bojite samoce. Za nekim koji ce da vam ispuni prazninu i oslobodi vas straha od usamljenosti.
Odnos treba da je uzivanje. Ne procjenjivanje, kritiziranje, prozivanje i osudjivanje. Niti moranje. Onda ce se ovaj drugi osjecati lose i otici. Zasto treba od veze raditi dramu; da budemo posesivni i ljubomorni? Tako trazim bol i bol cu i dobiti. Onda je bolje da budem sam.dem sam.

Nemojte hodati okolo i traziti mrvice ljubavi. Sva ljubav koja vam je potrebna se vec u vasem srcu nalazi. Mozete ju s nekim podijeliti. Bezrezervno i bezuvjetno ju nekome pruziti. Mozete biti velikodusni. Ako ste otvorena srca onda ce svi, gladni ljubavi, uvijek zeliti biti u vasoj blizini. Zbog vase ljubavi.

Oznake: vezanost, sloboda, ljubav, odnos, posesivnost, kontrola, veza

Umijece ljubavi i lanci medjusobne ovisnosti

Ljubav kao droga

Ljubav nas poput droge potpuno obuzima i stvara jaku potrebu za jos.
Postajemo potpuno ovisni o ljubavi. Sta se desava kada ovisnik ne primi svoju dnevnu dozu ’ljubavi’?
Odnos izmedju ljubavnika mozemo promatrati kao odnos junkija i dilera. Onaj cija je potreba veca ima ulogu ovisnika, onaj cija je potreba manja, ulogu dilera. Onaj cija je potreba za ljubavlju manja, kontrolira citav odnos. On pomalo dozira – daje ovome drugom onoliko koliko je potrebno da bi ga drzao pod kontrolom. Ne daje mu ni manje ni vise nego je potrebno. Ovaj drugi zivi u strahu od toga sto bi se, jednoga dana, moglo dogoditi; diler nestaje a time prestaje i dotok ’ljubavi’.
Diler koristeci ovakav odnos „snaga“ u ovj situaciji, iskoristava ovog drugog. Poznata dinamika vecine odnosa. Tu mozemo vidjeti prisutnu manipulaciju.
Ovisnik misli; Sto da radim ako me ostavi? Taj ga strah cini vrlo posesivnim. To je moje! On postaje ljubomoran i zahtjevan, zbog straha da nece sljedecu dozu droge dobiti. Ovaj drugi moze da ga kontrolira davajuci mu vecu dozu, manju dozu, ili mu ju uopce nece dati. Onaj, cija je potreba veca, je potpuno bespomocan i spreman je sve uciniti samo da se odnos odrzi.

Tu ljubav ne postoji.

Ono sto mi zovemo ’ljubav’, nije nista drugo do odnos koji je potpuno zasnovan na strahu i kontroli.

Gdje je tu postovanje?
Mladi parovi, u nazocju svjedoka, daju jedno drugome velika obecanja; da ce zauvijek ziviti skupa, da ce se uvijek voliti i postivati jedno drugo, da ce ostati zajedno i u dobru i u zlu. Zaklinju se i daju druga obecanja. Najtuznije od svega je to sto oni u to, u tom trenutku, zaista vjeruju. No, nakon sto se brak sklopi, nedelju – mjesec – nekoliko mjeseci poslje, obecanja neispunjena ostaju.
Ono o cemu se zaista radi je osvajanje kontrole, radi se o manipulaciji i konacnoj prevlasti. Ko ce tu biti diler a ko ovisnik. Postovanje nestaje a postoji odbojnost, emocionalni otrovi, medjusobno povredjivanje koje polako raste sve dok ne postanu svjesni da je ’ljubav’ nestala. Partneri ostaju i dalje zajedno zbog straha od samoce, straha od sopstvenih i misljenja i osuda drugih.
Stari ljudi koji su prozivjeli trideset, cetrdeset, pedeset godina braka, kada govore o svom odnosu kazu da su svoj brak zapravo prezivjeli. To znaci da se jedno od njih predalo onom drugom; u izvjesnom se trenutku jedna osoba predala i pristala da trpi patnju. Onaj cija je volja jaca a potreba manja, pobjedjuje u tom ratu.

Lanci medjusobne ovisnosti - kako se osloboditi?

Postoji jedan metod koji moze biti vrlo bolan. Iznjeti novi zivot na svjetlo dana moze duboko da povrijedi.

Vjezba: Razmislite o osobama koje ste nekada volili i koje sada nisu vise s vama, jer su se udaljile ili su mrtve. Razgovarajte sa svakom od njih i recite im:
Zahvalan sam ti sto si usao u moj zivot! Uvijek cu te voliti!
A sad moram da idem.
Zbogom!
Ako se vezem za tebe, necu nauciti da volim sadasnjost, niti cu nauciti da volim osobe sa kojima sam sada.
Zbogom!

Mnogi ljudi nikad nisu zaista zivili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato sto iza sebe nisu ostavili mladost.

Kraj zivota je tek pocetak. Ono najbolje tek dolazi.

Drugi nevidljivi lanci

Nekada nekom (pri)dajemo moc da odlucije o nasem raspolozenju; da li cu biti tuzan ili radostan.

Zelimo da posjedujemo stvari ili osobe, i da se nikad od njih ne odvojimo. Postajemo ovisni i gubimo slobodu. Istovremeno, drugima ne dopustamo da budu slobodni, krademo njihovu slobodu, branimo ju.

Vjezba/ za oslobadjenje srca od ovisnosti;
Mislite na neku osobu za koju ste toliko vezani da ne mozete bez nje. Razgovarajte u mislima s tom osobom, zamislite ju kako sjedi pred vama. Obratite joj se spontano, od srca. Recite toj osobi koliko vam znaci a zatim dodajte ovo (u pocetku vam se ovo moze ciniti bolno – ako previse boli prekinite vjezbu i nastavite drugi put);
Puno te volim i jako mi je stalo do tebe, ali ti nisi moj zivot. Predamnom je zivot, moram ostvariti svoju sudbinu, razlicitu od tvoje.
Mozda zvuci okrutno, no zivot nije uvijek lak.

’Simptomi’ istinske ljubavi prema drugoj osobi;
Ja od tebe ne trazim nista; ne osjecam potrebu da se ti brines o meni; ne krivim tebe za svoje neuspjehe niti te opterecujem svojim problemima. Postujem tvoje misljenje i tvoja osjecanja.
Ta osoba me ne sputava, ni malo i nikad mi ne smeta. Ne osjecam ljubomoru kada je s nekim drugim ...
WoW, kada ovo postignemo onda cemo biti sretni u pravoj ljubavi!

Postoji jedan test o (ne)uspjesnosti odnosa; potrebno je zivjeti skupa i ako POTPUNO IZOSTANE osjecaj da vam ovaj drugi smeta, onda ste uspjeli. Covjek se u prisustvu onog drugog osjeca opusteno. Kao da ovog drugog tu ni nema. Osjecaj je isti kao kada je i sam. Prisustvo drugoga ga ne smeta i ne sputava nego mu zajednistvo zivotne trenutke cini ugodnijim i ljepsim. Tako bi to zapravo trebalo biti. Da jedan drugog stimuliramo, motiviramo, inspiriramo, nadopunjujemo, podrzavamo i jos puno amo. Nekoga ostaviti u miru, kada ovaj ima potrebu biti sa samim sobom, je takodjer umijece. Ne moramo uvijek ocekivati i traziti paznju. Mozemo ju, kada nas zatraze, i dati. Jednostavno tu biti.
Ljubav je velikodusna. Strah je sebican; uvijek je rijec o meni. Sebicnost zatvara sva vrata.

Kada nam je dobro s nekim onda nam sve ide. Stvari sjedaju na svoje mjesto. Sve stima. Osjecamo se dobro u svojoj kozi. Uvijek smo nasmijani. I posto smo sretni onda smo i dobronamjerni. Tada smo i uspjesni.

Ljubav je uvijek dobronamjerna! I ta nas dobrota cini sirokogrudnim i sva nam se vrata otvaraju.

Ljubav je bezuvjetna. Strah je uvijek pun uvjeta. Na putu straha; ja cu te voliti ako mi dozvolis da te kontroliram, ako budes dobar prema meni, ako se uklopis u moju predstavu o tebi. Jer vec sam stvorio predstavu o tome kakav ti trebas biti. Ako mi se ne svidjas onakav kakav si, onda je bolje da budem s nekim ko je bas onakav kakav ja zelim da bude.

Kada sam iskren i kada sam onakav kakav jesam, ti si povrijedjen i ljut. I tako bojeci se tvoga suda i rakcija ja pocinjem da te lazem. Inace ces me okriviti i kazniti.
Na putu straha postoji toliko uvjetovanosti, ocekivanja i obavezivanja.
Tako smo naucili postavljati pravila sve u nadi da cemo se zastititi od povredjivanja i emocionalnoga bola. Ako bismo naucili jedni druge, i stvari oko nas, prihvacati onakvima kakve one jesu, ta pravila ne bi trebala niti postojati.

Na putu ljubavi daji vise nego sto uzimas. No voli i cijeni sebe i ne daj sebicnjacima da te iskoristavaju. Ne zeli osvetu ali budi jasan. Mozes npr reci; Ne volim kada me iskoristavas, kada me ne postujes, kada si neuljudan prema meni. Ne zelim da me iko zlostavlja ni verbalno ni emocionalno ni fizicki. Necu stalno da slusam kako galamis.

To je ljubav prema samom sebi.

Ako ne zelim da pokraj sebe imam prisutnu zrtvu ne znaci da tu osobu ne volim, nego sam svjestan da, prihvacajuci tu postavku, ne mogu toj osobi pomoci. To nije sebicnost.

Sebicnost, kontrola i strah ce unistiti gotovo svaki odnos.

Velikodusnost, sloboda i voljenje ce stvoriti najljepsi odnos; ljubav vjecnu.

Savrsen odnos ovisi o nama. Prvi je korak da postanemo svjesni, da shvatimo kako svako sanja sopstveni san. Ako smo ovo shvatilim tada mozemo preuzeti odgovornost za svoju polovinu odnosa. Tako lako mogu kontrolirati svoju polovinu. Jer na meni nije da kontroliram necije snove.

Konacno kad shvatimo da nas niko drugi, osim nas samih, ne moze uciniti sretnim i da je sreca posljedica ljubavi koju osjecamo u sebi, ovladat cemo umijecem ljubavi.

Oznake: umijeće ljubavi, osho, veze, ljubav, ovisnost

srijeda, 11.07.2012.

Ljubav nije odnos a brak je prostitucija

Ljubav nije odnos

Riječ ljubav može imati dva sasvim različita značenja – ne samo različita, već i dijametralno suprotna. Jedno značenje predstavlja ljubav kao stanje bića a drugo značenje je da je ljubav određeni odnos.

Trenutkom kada ljubav postane vrsta odnosa tada i biva vrsta ropstva, jer tada biva očekivanje, biva zahtijevanje, biva frustracija i napor, pokusaj – s obje strane – da se dominira. To postaje borba za moć.

Ljubav kao stanje bića je sasvim druga riječ. To znači jednostavno biti ljubavan; ne stvarati odnos od toga. Ljubav je kao miris ruže. To ne izaziva odnos; to ne traži od nas da budemo na određeni način, da se ponašamo na određeni način, da glumimo određene nam uloge. To ne zahtijeva ništa. To je samo davanje. A u tom davanju nema nikakvog zahtjeva za uzvraćanjem.
Ako dijeliš ono što imaš to je isto što i uzvraćanje.

Kada je ljubav stanje ti stim ne cinis ništa. To samo isijava, i ne stvara bilo kakvo ropstvo za bilo koga, a neće ti ni dopustiti da budeš obrobljen od bilo koga.

Odnos je suptilan način psihološkog obrobljavanja. Bilo da ti obrobiš nekoga ili ti budeš rob svoje ideje, svejedno. A i ne možeš obrobiti nekoga a da ne postaneš rob svoj. Ropstvo je mač sa dvije oštrice. Jedno može biti jače a ono drugo slabije, no to ne mijenja stvar, u svakom odnosu ti bivaš u zatvoru a onaj drugi tamničar. Na ovaj nacin čovječanstvo živi u jadnom stanju, u tuzi.

Neka tvoja ljubav bude stanje tvoga bića. Ne da se zaljubiš već jednostavno voliš. To je sama tvoja priroda. Ljubav je stanje Bića. Čak i ako si sam ti si okružen ljubavnom energijom. Čak i kada dotičeš mrtve stvari – predmete, tvoja ruka ih obasipa ljubavlju. Nije bitno prema kome, ljubavno je stanje neadresirano.

Može se biti u stanju ljubavi samo ako se odbace stari svjetonazori. Treba odbaciti postavke uma o odnosima. Jer ljubav nije odnos.

Dvoje mogu biti u velikoj ljubavi. Što su više u ljubavi sve manje su u prilici da od toga postane odnos. Što se više vole to više slobode ostvaruju među sobom. Što je više ljubavi među njima to je manje potrebe za zahtijevanjima, dominaciji i očekivanjima. I prirodno, nema više riječi o frustraciji.

„Prijateljevanje“ kao riječ bolje zvuci nego „prijateljstvo“. Prijateljevanje je kvalitet samo po sebi, a prijateljstvo postaje vrsta odnosa.

Ljubav je toliko vrijedna da ju treba zaštititi od bilo koje vrste trovanja, zagađivanja. Odnos nanosi to trovanje. Svijet treba biti sastavljen od individua. Čak korišćenje riječi „par“ vrijeđa. Tako uništavamo dvije individue.

Kada ljubav spontano bljesne opjevaj to, pleši to, živi to; ne stvaraj lance od toga. Ne pokušavaj da nekog uhvatiš u krletku, a nemoj ni dopustiti da te obrobi. Svijet sačinjen od stvarno slobodnih individua je uistinu slobodan svet.

Jedna od najvećih potreba čovjeka je da je potreban.

Ne postoji nijedno vrijeme u ljudskoj povjesti kada nije postojala ljubav. Koliko postoji ljudsko biće, toliko će ljubav biti najcjenjenije iskustvo. To je nešto što je moguće na zemlji ali to ne pripada zemlji. To ti daje krila. Bez ljubavi si kao ptica bez krila.

Brak je prostitucija kaze nam Osho

Ako ljubav shvacas kao potrebu onda ona moze postai izvor problema. Ti želiš da tvoj ljubavnik ili tvoj voljeni bude i sutra tu. Bilo je divno danas i ti se plašiš za sutra. Tako je brak postao. To je samo strah da tvoj voljeni ili ljubavnik sutra može otići – zato načini ugovor pred društvom i pred zakonom. No, to je ružno – neukusno. I nepotrebno. Načiniti od ljubavi ugovor, znači staviti zakon ispred ljubavi; staviti kolektivnu svijest ispred individualnosti i tako dobiti podršku suda, vojske, policije, vlade, da možeš svoju krletku sigurnom načiniti.

Sutra ujutro... niko ne zna šta će biti. Ljubav dolazi kao dah, ona može ponovo doći, a može i da ne dođe. I ako ljubav jednoga dana iscezne, mnogi ce samo zbog braka – zakona, zbog privilegija u društvu, i dalje zajedno ostati. To ce većinu parova u svijetu tako do prostitucije dovesti.

Prostitucija je živiti sa ženom koju ne voliš, živiti sa muškarcem koga ne voliš, živiti s nekim zbog sigurnosti, zbog financijske potpore, živiti zajedno iz bilo kog drugog razloga do ljubavi.

Ljubav je autentična samo onda kada joj pružiš slobodu.
Neka ovo bude kriterijum.

Za tebe ljubavi moja

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg roblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

Jacques Prevert

Ljubav je stvarna samo onda kada se ne upliće u privatnost druge osobe. Ona poštuje tuđu individualnost, njegovu intimu.

Kazu da prava ljubav može trajati vječno. Ruža ne može trajati vječno. I ljudsko biće također mora jednom umrijeti. Sve je u stalnom mijenjanju. I ako ljubav jednog dana nestane, znaci li to da nije bila prava?

Ljubav dolazi iznenada – nenadano. Ona dolazi kao dar prirode. Ti je nećeš ni prihvatiti ako razmisljas o tome da će jednog dana i nestati. Na način kako je došla, ona i odlazi. No nema potrebe za brigu: ako jedan cvijet otpadne drugi se rađa. Ruže dolaze vječno. Ne veži se za jedan cvijet. Uskoro možeš biti vezan za uveli cvijet. A ljudi se u stvarnosti upravo vežu za uvelo cvijeće, uvelu ljubav. Unatoc tome da je ostalo samo sjećanje i bol, oni, zbog poštovanja zakona, ostaju zatočeni.

Sasvim je moguće da dvoje žive svoj cijeli život zajedno. Niko ne kaže da treba da živite odvojeno ali taj život udvoje treba da bude samo iz ljubavi.

Oznake: ljubav, brak, osho, odnos, veza

Kako stici do ciste ljubavi

Sto nam o ljubavi kaze Osho;

Ljubav je susretanje života i smrti. Ako ne spoznaš ljubav, ti si promašio život. Ti si promašio nevjerojatno, beskrajno, promašio si potpuno – ti si promašio vrh iskustva.

Ovo dostići, potrebno je sljedece proći;

Biti ovdje i sad. Ne može se voliti u prošlosti.

Mnogi ljudi samo žive u sjećanju.
Ako razmišljamo previše – a razmišljanja su uvijek o prošlosti ili o budućnosti – to nas odvlaci od cisto ljubavnih osjećaja. Ne slušajući osjećaj, malo po malo, on će nas napustiti. I tako malo po malo zaboravimo na srce.

Ljudi se kreću glavom a zaboravljaju srce – oni su u većini. Postoje ljudi koji ne znaju šta srce znači. Oni misle da je srce samo pumpa. Sve im je u glavi. Glava je potrebna, ona je dobar instrument, no treba biti korišćena kao sluga. Ona ne smije biti gospodar. Jednom kada glava postane gospodar a srce biva potisnuto, se moze pre-živiti, ali ne i Boga odn ljubav spoznati.

Ono sto u pocetku izgleda kao ljubav, nakon sto ostanem duže u tome, postaje Bog. Ljubav je začetak Boga – ili, Bog je najviši vrh ljubavi.

Na putu ka cistoj ljubavi treba naučiti svoje otrove u med trasformirati. Mnogi ljudi vole ali je njihova ljubav zatrovana raznim otrovima – mržnjom, ljubomorom, ljutnjom, potrebom za posjedovanjem.

Ljubav je delikatna.

I ovi koji zive srcem imaju svoje slabosti: ono malo svjetlosti ljubavi je okruženo ljubomorom, mržnjom, ljutnjom... Tako cijelo putovanje postaje gorko. Ljubav je put između neba i pakla – dvosmjerni put koji vodi i dole i gore. Ako ima otrova to će me odvesti dole – ući ću u pakao, a ne u nebo. Umjesto da dospijem do melodije, moj život biva mučna buka – konfliktna pobijesnjela buka – svjetina koja urla, a ne harmonija. Dospijevam do ivice ludila.
Kako svoj otrov pretvoriti u med? Kako to transformirati?
To je proces. Zapravo ne činim ništa; treba samo da sam strpljiv!

To je jedna od najvećih tajni. Pokušaj to. Kada bijes dođe, ti ne treba da radiš ništa: samo promatraj.

Ne budi protiv toga, ne budi za.

Ne sarađuj s tim, ne potiskuj to. Samo promatraj, budi strpljiv, samo gledaj šta se događa...
Nikada ne čini ništa dok te otrov posjeduje, samo čekaj. Kada se otrov počne menjati u nešto drugo...

Jedan od bazičnih zakona života je da se sve neprestano mijenja u sebi suprotno.

Postoje ciklične promjene u nama – dobar čovjek postaje loš, loš čovjek postaje dobar, svetac ima grešničkih trenutaka, kao što i grešnik ima svetih trenutaka.

Samo treba da čekamo.

Ako ne učiniš ništa, ništa se neće ni dogoditi.

Kada si negativan učini nešto i to drugo će biti negativno, a to drugo je već spremno da i ono učini nešto – negativnost stvara više negativnosti. Negativnost izaziva više negativnosti, ljutnja donosi više ljutnje, neprijateljstvo donosi više neprijateljstva i stvari se tako kreću dalje...

Ljutnja je stvorila toliko moćnu energiju u tebi... to može biti destruktivno. Ali energija je neutralna – ista energija koja uništava može i da stvara. Sačekaj.

Čekati, ništa ne raditi u žurbi i jednoga dana ćeš biti iznenađen, uočit ćeš unutarnju promjenu. Ljutnja napreduje sve više i mora doći do svog klimaksa... a onda se točak okrene; ljutnja popušta, ponovo nastupa dobro raspoloženje – kreativno raspoloženje. Sada se može i nešto uraditi.

Uvijek treba na dobro raspoloženje pričekati.

To nije potiskivanje. Ne treba da potiskujete negativno. Treba samo da promatramo negativno. Ne treba pokusavati negativno odagnati – zaboraviti, ili nešto protiv toga ciniti. Ne. Ne trebate se smijati kada ste gnjevni. Taj bi osmjeh bio lažan, ružan, tobožan. Ne osmjehuj se ako si ljut. Tada se zatvori u sobu, stavi ogledalo ispred sebe, suoči se sa svojim ljutitim licem. Nema potrebe da to pokazuješ bilo kome drugome. To je tvoj život i ti treba da čekaš pravi trenutak. Idi pogledaj se u ogledalu, vidjet ćeš crveno lice, crvene oči … Nemoj to potiskivati. Ubrzo ćeš primjetiti kako ti lice biva mekše, oči mirnije i kako se energija mijenja – muško se pretvara u ženstvenije...
Samo pogledaj u ogledalo: to je dio rasta, puta prema samospoznaji.
Spoznati sebe znači spoznati sve svoje klime, sve mogućnosti – grešnik, umjetnik, svetac, vrag i Bog.
Sreća dolazi i odlazi, nesreća dolazi i odlazi. Stoga, zašto biti u žurbi? Ljutnja će doći, onda će proći. Isto crvenilo koje je obilježavalo ljutnju sada je određeni sjaj, ljepota na tvom licu, u tvojim očima. Sada izađi van: došlo je vrijeme za pokazivanje.

Ne forsiraj pozitivno, sačekaj da pozitivno dođe od sebe. To je tajna.

Pokazuj se kada si dobar. Podijeli to sa drugim. Sve što dođe negativno neka bude samo tvoje. Sve što je pozitivno podijeli. Obično ljudi dijele svoje negativne emocije, oni ne žele da dijele svoje pozitivno. Kada su sretni oni to ne žele da podijele. Ili to rade rezervirano, ekonomično. Kada nisu sretni spremni su to podijeliti.

Treba znati dijeliti dobro. Tako ljubav i dobrota teče nalik rijeci.

Borhesova izjava:
Daj to što je sveto psima,
Baci te bisere pred svinje.
Za ono zašto je nužno davati.

Čuli smo drugačije: Ne bacaj bisere pred svinje, jer te neće razumeti.

No, stvar nije u tome što ti daješ – bisere, svetinje, ljubav – ni to kome ti daješ, u tome nije stvar. Stvar je u tome da ti daješ. Kada imaš, ti daj.

Gurdžijev kaže: Sve što štedim je izgubljeno, a sve što dajem to je moje. Sve što sam dao još je sa mnom, a sve što sam sakupljao je nestalo, otišlo. Imaš samo ono što podijeliš. Ljubav nije vlasništvo koje treba štediti; što više dijeliš, toga više imaš; što manje daješ manje i dobijaš. Više još više donosi.

Pusti vodu sa izvora i još više će nabujati. Ne pustiš li tu vodu, zatisneš li izvor, brzo će postati jadan i vrelo neće još dugo djelovati. Malo po malo će izvor presahnuti, biti odsječen; a voda koja je u izvoru će nestati, biće ustajala, prljava. Voda koja teče je svježa... ljubav koja se daje je svježa.

Na putu ka istinskoj ljubavi – treba dijeliti; svoj život, svoju dobrotu, dijeliti sve što imaš. Dobro u nama ne treba štediti; svoju mudrost, svoju molitvu, svoju ljubav, svoju sreću, zadovoljstvo...
Svoje bisere treba nekome dati i pri tom ne razmišljati da li je to svetac ili svinja – samo ih dati, radi one; nužno je davati.

Jednom sam procitao sto, su po jednom Grckom filozofu, tri uvjeta za srecu; prvi je filozofski pristup zivotu – razmisljas o svom zivotu – svjestan si nacina na koji ga provodis, drugi je da si financijski neovisan i treci je da s nekim; partnerom – prijateljem – clanom obitelji … mozes obrok podijeliti.

Budi zahvalan osobi koja ti je dopustila da nešto podijeliš s njom.

Sakupljati – truje srce. Svakojako sakupljanje je otrovno. Ako dijeliš tvoj sistem će biti oslobođen otrova, i zato ne brini o tome da li to neko zaslužuje ili ne.
Ne očekuj zahvalnost. Ne, budi zahvalan da je taj neko spreman da te sasluša, da podijeli svoju energiju s tobom; da je on spreman da sluša tvoju pjesmu, da je spreman da gleda tvoj ples, da kada ti priđeš da mu nešto daš ne bivaš odbijen... On te može odbiti.

Deliti je jedna od najvećih vrlina.

Za ljubav je potrebno nauciti biti ništa. Jednom kada pomisliš da si neko, ti zastaješ, ljubav se tada ne razliva. Ljubav se odliva samo od onog koji je niko. Ljubav bitiše samo u onome koji spozna ništa.

Samo kada si prazan tada je ljubav u tebi.
Kada si ispunjen egom, ljubav nestaje.
Ljubav i ego ne mogu zajedno.

Ljubav može bitisati sa Bogom ali ne i sa egom. Ljubav i Bog su slični. Ljubav i ego ne mogu zajedno. Zato budi niko. Ništa je vrelo svega, ono je izvor beskraja... ništa je Bog. Ništa znači nirvana.

Budi ništa! Biti ništa može te dovesti do svega. Biti nešto ili neko, samo gubiš. Ako budeš ništa, tada ćeš stići svom domu.

Oznake: ljubav, osho

utorak, 10.07.2012.

Metanoja, filteri uma, svijest, duhovnost, ljubav

Ovdje i sada

Zamislite da sjedite u nekoj sali i slusate koncert. Sjetite se da niste zakljucali auto. Pocinjete se zivcirati. Nezgodno vam je da ustanete i odete do auta, ali ne mozete vise da se usredsredite na muziku. Ovo je primjer nacina na koji zivi vecina ljudi.

Jos jedan primjer; Jedna grupa turista putuje kroz carobne pejzaze. Zastori na vagonu su spusteni, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se medjusobno takmice tko je ljepsi, talentiraniji, tko vise zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.

Metanoja = obraćenje, pokajanje, jer je carstvo bozje ovdje i sada.

Pokajanje ne znaci oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znaci vidjenje svega na potpuno nov nacin, znaci promjenu ideja, preobrazaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nesto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude.

Mi ne vjerujemo u objektivne stvari nego u nase ideje o njima.

Um sudi, procjenjuje, isvodi zakljucke o stvarima, ljudima i dogadjanjima.
Kada um ne prosudjuje, nema patnje jer nema ni emocija. Postoji samo cista radost. Svi smo mi u odredjenim trenucima svog zivota osjetili ovu radast.
Oslanjajuci se na mentalne konstrukcija ostajemo robovi rezona.

Filteri uma;
Strahovi, zelje, odnosi, uvjeranja, navike i uslovljenosti vrse selekciju onoga sto opazamo nasim culima. Mi “vidimo” stvari, dogadjaje i ljude oko sebe pod utjecajem nasih predubjedjenja. Tako umjesto nekoga vidimo nasu sliku o njemu. Ljudi neprestano propustaju stvarnost kroz svoje filtere, svoja vrednovanje i zelje. Uporno se drze toga kako su neke stvari pozeljne a neke nepozeljne, ispravne ili pogresne. No one su onakve kakve su.

Svijest

Sto je svijest? To je sposobnost da promatramo nacin na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ogranicimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti.
Zato je potrebno sljedece:
- Biti svjestan postojanja filtera
- Spoznati kako umjesto na stvarnost reagiramo na sliku stvorenu u umu
- Shvatiti da je sve pohranjeno u nasem umu privremeno – filteri se mijenjaju
- Da to sto gleda kroz filter nastao na mentalnim konstrukcijama nismo mi
- Biti promatrac koji, svjestan ove iskrivljene percepcije, putem koristenja cula vidi ono sto stvarno jeste ovdje is sad

Duhovnost
Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.

Osjecanja duhovne i svjetovne prirode

Sto vrijedi da osvojis svijet ako pritom dusu svoju izgubis?

Razmislite sto osjecate kada ste u dodiru s prirodom, pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdize iznad drveca? Kada citate neku knjigu ili ste uronjeni u posao koji volite? Kada uzivate u drustvu vama bliskih ljudi?
Ili kada razgovarate s nekim u čijem društvu zaista uživate u otvorenosti i bliskosti bez vezivanja. Kakvi vam se osjećaji javljaju? Uporedite to sa onim sto osjecate kada vas hvale, laskaju, kada ste uspjesni, kada vam se dive, kada pobijedite u nekoj raspravi, ili kada pobijedite u nekoj utrci, ili kada postanete popularni, ili kada vam svi plješću. Potonje osjećaje nazivamo svjetovnim osjećajima, a one prve nazivamo duhovnima.

Svjetovna osjecanja nisu prirodna, njih je drustvo izmislilo da bi nas drzalo pod kontrolom. Ona nam ne donose srecu, vec samo uzbudjenje, prazninu i napetost.
Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, hvalama, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeđivanjem na utrci.

Mislite o svom zivotu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesjesno, niste ponasali na osnovu onoga sto drugi misle, osjecaju ili govore o vama? Vasi koraci su kontrolirani; krecete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga tko je slobodan od ovih svjetovnih osjecanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osjecanjima, koje vode potpuno isprazan zivot, bez duse. Osvojile su svijet ali su izgubile dusu.

LJubav

Hocete da volite druge? Neka umre vasa potreba za njima!

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sloboda pokazivanja osjecanja

Korijen svih psiholoskih problema je u inhibiciji, u zabrani. U cemu se razlikuje ‘normalna’ osoba od zdrave? Normalna osoba zivi po drustveno priznatim normama. Zdrava osoba je kao ‘divljak’; ako je sretna, to pokazuje na takav nacin da to svi vide i cuju. Zdrava je, ali nije drustveno prilagodjena. Kako sacuvati svoje bazicno emocionalno zdravlje, a istovremeno se prilagoditi zahtijevima drustva?
Osnova zivota je emocija. U djungli prezivljavaju oni oblici koji znaju da se krecu i ubijaju. Uctiva i inhibirana osoba se krije iza drveta i ceka svoju smrt. Ona zatvara u sebe svoje strahove. Ljudski rod ne bi prezivio da je bio inhibiran. Njegovi preci pripadaju hrabrijoj vrsti.

Jaka osoba se formira po parametrima logike i konformizma. Ona zna izraziti osjecanja i komunicirati s istima. Suprotno ovome neke su osobe neprozirne kao mutna voda.

Sposobnost da izrazite svoje emocije odredjuje da li ste zdravi ili inhibirani.

Djeca su autenticna jer ostavljaju slobodan protok emocija. Iskreno djetinjstvo je sretno djetinjstvo. Ako su neko dijete ili adolescent onemoguceni u tome, posljedica je da se u kasnijim godinama, kao vec odrasli ljudi, ponasaju kao djeca. Novorodjence dolazi slobodno na svijet. Sputavati ga – vezivati pocinju roditelji i okolina. I cesto se dijete vise nikada ne oslobodi.

Sto jeste i sto nije ljubav?

Prava ljubav

Mislíte na nekoga cije vam je prihvacanje neophodno u zivotu, nekoga od koga trazite podrsku. Nekoga ko vam je potreban da umanji patnju usamljenosti.

Pokusajte da shvatite kako ste u dodiru s tom osobom izgubili slobodu. Vi niste slobodni. Ne usudjujete se da budete ono sto jeste.

No ako ste potpuno slobodni; ne morate nikoga okrivljavati, ne trazite vise nista ni od koga. Neuzvracenost vas ne zalosti.

Kada vise ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objasnjenja. Ne morate vise ni na koga da ostavljete utisak. Sto god da se prica o vama, vas ne uznemirava. Ne bavite se time.

Tada se radja ljubav.

Sto nije ljubav?

Privlacnost je slijepa. Osjecate da vas privlaci netko ili nesto. Ako se prepustite privlacnosti, usljedit ce uzitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da ce ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.

Kad zavisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je lose.

Cesto mozemo vidjeti dvije osobe koje zavise jedna od druge, dvije nedovrsene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav? Ne mozemo govoriti o ljubavi ako ona sluzi da usamljenost ucini podnosljivom.

Kada se osjecamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upustamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u neciji zagrljaj.

Usamljenost ne moze biti izlijecena kontaktom sa drugim bicima, vec samo kontaktom sa stvarnoscu odn sa svojim unutarnjim Bicem-sa samim sobom.

Kada se suocimo sa usamljenoscu, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Zapamtite dobro ovo za u buduce: Ono sto trazite vec je u vama. Ako ozbiljno pristupite svemu sto se nalazi u vasoj dusi, nestat ce sve ono od cega bjezite a izronit ce ono sto trazite.

Zelja i patnja

Ljubav nije zelja. Zelja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo zelju, ukidamo patnju.

Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na ocekivanjima, ubjedjivanju i potrebama ne traju dugo; Puno ocekujem od tebe. Bolje nemoj da me razocaras. I obrnuto; Ti puno ocekujes od mene. Ne zelim da te razocaram. Potreban sam ti. Potreban si mi. Potrebno mi je da nadjem svoju srecu u tebi. Potrebno je da nadjes svoju srecu u meni. Tu pocinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe.

Tamo gdje je prisutna ova vrsta zelje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono cega se bojimo.

Prava ljubav uvijek eliminira strah.

Kada je to samo zelja kamuflirana ljubavlju, cesto se ispolji strah.

Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja cini da svoje potrebe projiciram na drugoga.

Ljubav znaci bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji ocekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim?

Mi u drugom trazimo odredjenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Slikom o odnosu kao takvom? Zapravo nam se svidja sama ideja o vezi. Taj osjecaj da sam s nekim. Mi smo u vezi. Kada izadjemo van onda nas dozivljavaju kao par. Kako je dobro imati nekoga. To je ujedno i potvrda da vrijedim, da sam drustveno priznat, i da sam nekome potreban … Sve je to koncept razmisljanje koje vodi vezi ali ne i ljubavnoj vezi. Sustinskoj cemo se razlici vratiti poslje.

Kada mi nakon svadje kazes; Zao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja nicega ne bih sjecao. To mistici zovu prociscenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, vec se treba rijesiti svih emocija. Izlijeciti se od patnje.

Odbaciti sentimente. Za sta su nam oni potrebni? Za kreiranje drame u umu i odnosima. Kreiranje patnje.

Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, sreca, ovdje i sada, duhovnost, Metanoja, obraćenje, um, filteri uma, svijest, duša, patnja. osjecanja, inhibicija, norme, emocije, vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah, opsesija, želja, žudnja, patnja

Zivot

Zivot

Malo je onih koji ulazu vrijeme i energiju da uzdignu svoje postojanje na visu razinu. Mozete umrijeti a da nikada niste ni zivjeli u pravom smislu rijeci. Ljudi misle da su zivi zato sto disu, jedu, govore, hodaju. Ima ljudi punih predrasuda, koji nisu ono sto jesu, samo su marionette. Oni nisu ni zivi ni mrtvi.
Sta znaci biti zaista ziv? Znaci tri stvari; Biti ono sto jesi, Biti ovdje i Biti sada.

Ajnstajn je rekao da je lakse razbiti atom nego predrasudu. Ljudi nisu ono sto su. Na odredjen nacin svi su kontrolirani. Sta je rezultat? Postaju marionette; ponasaju se, delaju i osjecaju na mehanicki nacin. Nemaju ziva osjecanja niti zivo ponasanje a nisu ni svjesni toga. Odgovaraju na glasove ljudi, na iskustva koja pripadaju proslosti. Dozivjeli su odredjene stvari koje su ih obiljezile za cijeli zivot. Ta ih iskustva drze pod kontrolom. Zato nisu slobodni. Nisu zivi. To je osnovna prepreka duhovnom zivotu.

Krist je rekao; Ako hocete da budete moji ucenici, morate zamrziti oca i majku. Otac i majka o kojima Isus govori su otac i majka koje nosimo ukorijenjene u svom umu i koji nas kontroliraju. Od njih se trebamo odvojiti. Njih se treba rijesiti.

Zivot nije sutra, zivot je sada. Ljubav nije sutra, ljubav je sada. Ako zivite u sada, prosvjetljni ste.

Zivjeti svaki trenutak zivim zivotom

Zivimo u kulturi buducnosti, kulturi sutrasnjice. Sutra cu biti sretan. Sutra cu ziviti. Zivit cu kad upisem studij, kad odsluzim vojsku, kad se ozenim. Kada se ozene i dobiju djecu onda govore; zivit cu kad djeca odrastu. Kada odrastu …

Ispitajte svoje misli i vidjet cete da su najcesce okrenute proslosti ili buducnosti. Postanite svijesni koliko malo zivite u sadasnjosti.

Buda; Kada udisete, budite svjesni cinjenice da udisete. A kada izdisete, budite svjesni cinjenice da izdisete.

Zivjeti ne znači raditi za vladu, ili postati veliki poduzetnik, ili činiti velika djela milosrđa. To nije život. Živjeti znači odbaciti sve prepreke i živjeti u svježini sadašnjeg trenutka. “Ptice nebeske… niti siju niti žanju” – to je život.
Sto nam o umetnost življenja kaze Osho; grijeh je ne uzivati u zivotu!
Čovjek je rođen da ostvari život, ali sve ovisi o njemu. On može i da promaši život. On može i disati, može i jesti, može i ostariti, može ići prema grobu – ali to nije i život. To je samo gradacija smrti: od kolijevke pa do groba, sedamdesetogodišnja gradacija smrti.

I pošto milioni ljudi oko tebe žive tom gradacijom smrti, laganom smrću, ti takođe počinješ oponašati taj način. Djeca uče sve od onih koji su oko njih.

Zivot treba da je rast i razvoj.

Postoje dvije raznolike stvari. Stariti, to može i životinja. Rast je prednost ljudskog bića. Samo su nekoliko tvrdnji prave. Rast znači ulaženje svakog trenutka dublje u principe života, to znači ići dalje od smrti – ne prema smrti. Što dublje ulaziš u život, to više shvataš njegovu besmrtnost – ti se udaljavaš od smrti. Pravi trenutak je kada shvatiš da smrt nije ništa do svlačenje stare odjeće sa sebe, ili promjena kuće, doma, promjena forme – ništa ne umire, ništa ne mo že umrijeti.

Smrt je najveća iluzija koja postoji.

Za rast, samo pogledaj drveće. Kako drveće raste tako mu korenje ide sve dublje u zemlju. To je ravnoteža: što više raste to mu koreni dublje prodiru.
U životu, rasti znači prodirati dublje u sebe. Tamo su tvoji korjeni.

Prvi princip života je meditacija. Djetinstvo je najbolje vrijeme. Što više ostariš, znači – približavaš se smrti, sve teže je ući u meditaciju. Meditacija je ulazak u tvoju besmrtnost, ulazak u tvoju vječnost, ulazak u tvoje blaženstvo. A dijete je najkvalificiranija osoba za to jer je još neopterećeno znanjem, neopterećeno religijom, obrazovanjem i svim vrstama besmislica. Ono je još bezbrižno.

Ali, za nesreću, ta njegova bezbrižnost je osuđivana kao neznanje. Neznanje i bezbrižnost imaju sličnosti, ali nisu isto. Neukost je ujedno i osobina bezbrižnosti, nevinosti.

Bezazlenost nije moguće naučiti – no ona i ne izaziva težnju da se spozna. Dijete je krajnje zadovoljno, ispunjeno. Dijete nema ambicija, ono nema ni želja. Ono je sasvim zaokupljeno trenutkom – ptica na grani sasvim zaokupi njegovu pažnju; leptir – njegove divne boje i ono je očarano; duga na nebu, i ono ne može pojmiti da ima što značajnije od toga, bogatije od te duge. I noć puna zvijezda, zvijezde iza zvijezda...

Bezazlenost je bogata, to je punoća, čistota. Neznanje je siromašno, ono je prosjačenje – ono želi ovo, ono želi ono, ono želi da je sposobno da zna, želi da je poštovano, da je dobrostojeće, vrijedno, ono želi da je moćno.

Neznanje se kreće stazom žudnje. Bezazlenost je stanje bez žudnji. Ali, pošto su oboje bez znanja, mi i dalje ostajemo zbunjeni njihovim prirodama. Mi prihvacamo oboje sa sigurnošću da su to iste stvari.

Prvi korak u umjetnosti življenja će biti da se stvori jasna podjela između neznanja i bezazlenosti. Bezazlenost treba da bude podržana, prihvaćena – jer dijete donosi sa sobom najveće blago, blago koje se stiče kroz mudrost poslje teških napora. Mudraci bi rekli da su ponovo našli dijete u sebi, da su se ponovo rodili.

U Indiji stvarni braman, pravi znalac sebe naziva dwij, dvaput rođen. Zašto dvaput rođen? Zašto je potrebno drugo rođenje? I šta on treba da dobije u drugom rođenju? U drugom rođenju on treba da dobije ono vec dobijeno prvim rođenjem a što su mu društvo, roditelji i narod oko njega skršili, uništili.

Svako dijete je nakljukano znanjem.

Njegova jednostavnost mu je bila oduzeta jer je jednostavnost bespomoćna u ovom i ovakvom svijetu. Njegova jednostavnost će tražiti svijet koji je kao i on jednostavan, njegova bezazlenost će biti iskorišćena i zloupotrebljena na svaki mogući način. Uplašeni od društva, uplašeni od svijeta,mi pokušavamo da učinimo svako dijete upoznatim, domišljatim, lukavim. Učimo ga da bude u kategoriji moći. A kada jednom dijete počne rasti u pogrešnom smjeru, ono i nastavlja da ide tim putem – njegov cijeli život se odvija u tom smjeru.

Krisnamurti nas upozorava; Onoga dana kada dijete naucimo nazivu neke ptice, dijete vise ne vidi pticu. Dijete gleda ovu pernatu zivu pojavu, tajanstvenu i cudesnu, a mi mu kazemo; To je roda. Sada dijete ima ideju: roda. Poslje, svaki put kad vidi rodu, reci ce; Ma znam, to je roda. Rijec, pojam, mogu biti prepreka koja nam ne dozvoljava da vidimo konkretnu pticu.
Termin Amerikanac moze se ispostaviti kao prepreka koja nam ne dozvoljava da realno sagledamo covjeka pred nama.
Rijec Bog i sama ideja o Bogu mogu biti prepreka na putu ka vidjenju Boga.

Naši pokušaji da formiramo dijete pretvorit će Boga u vraga.

U filmu “8 ˝” kojeg je režirao Federico Fellini, u jednom prizoru neki časni brat odlazi na picnick s grupom dječaka između osam i deset godina. Bili su na plaži malo ispred brata koji je bio na začelju okružen s njih trojicom ili četvoricom. Naišli su na jednu stariju ženu koja je bila uličarka i dječaci su je pozdravili: “Zdravo”, i ona uzvrati: “Zdravo.” Upitaše je: “Tko si ti?” Ona odgovori: “Ja sam prostitutka.” Nisu znali što je to, ali pravili su se da znaju. Jedan od dječaka koji je, čini se, znao malo više od drugih, reče: “Prostitutka je žena koja radi određene stvari ako joj platiš.” Ostali ga upitaše: “Hoće li to uraditi ako joj platimo?” “Zašto ne?” odgovori ovaj. I tako su skupili novac i dali joj ga. “Hoćeš li sada učiniti te određene stvari pošto smo ti platili?” Ona odgovori: “Svakako, dečki. Što biste htjeli da uradim?” Jedino što im je palo na pamet bilo je da joj kažu da se skine. Skinula se, i gledali su je. Nikada prije nisu vidjeli golu ženu. Nisu znali što bi drugo sada učinili, pa su rekli: “Bi li htjela plesati?” Rekla je: “Svakako.” I tako su se svi skupili u krug pjevajući i pljeskajući. Uličarka je njihala bokovima, a oni su se odlično zabavljali. U međuvremenu je došao brat i sve vidio. Dotrčao je i počeo vikati na ženu. Prinudio ju je da se obuče, i u tom trenutku pokvario je djecu. Do tada su bila nevina i (s)lijepa.

Onda kada shvatiš da si promašio život, prvi princip koji se mora vratiti natrag je bezazlenost. Odbaci svoje znanje, zaboravi na svoje spise, zaboravi religiju, svoje teologije, svoje filozofije. Ponovo se rodi, postani bezazlen – a to je u tvojim rukama. Očisti svoj um od svega što nisi sam spoznao, od svega što je pozajmljeno, od svega što je došlo od tradicije, konvencija, od svega što ti je bilo dato od drugih – roditelja, učitelja, univerziteta. Samo se oslobodi toga.

Još jednom ponovo budi jednostavan, još jednom budi dijete.

A to je čudo moguće ostvariti pomoću meditacije. Meditacija je jednostavno malo čudan metod kirurgije kojim se lišavaš svega što nije tvoje i spašavaš ono što je samo tvoje autentično Biće. To spali sve drugo i ostavi te golog, samog pod suncem, na vjetru. To je kao da si prvi čovjek koji je sišao na zemlju – koji ne zna ništa, koji upravo treba da otkrije sve, koji treba da bude tragalac, koji kreće na hodočašće.

Drugi princip je hodočašće.

Život mora biti tragalaštvo – ne žudnja, već istraživanje; ne nikakva ambicija da se postane ovo, ili ono, predsednik zemlje ili ministar vlade, već istraživanje sa kojim otkrivaš „ko sam ja.“

Čudno je da ljudi koji ne znaju ko su pokušavaju da budu neko. Oni ni sada ne znaju ko su, oni su neupoznati sa svojim Bićem, ali imaju cilj da postanu neko.

Postati neko je bolest duše. Bîće si ti. A da bi otkrio svoje Biće je početak života. Svaki trenutak je novo otkriće, svaki novi trenutak donosi novu radost. Nova misterija otvara tvoja vrata, nova ljubav počinje rasti u tebi – nova milost koju nisi osjetio prije, novo osjećanje ljepote, osjećanje Božanskoga.

Kineska izreka: Kada strijelac odapne strijelu van takmicenja on pokazuje svu svoju sposobnost. Kad je u izgledu medalja, postaje nervozan. Njegova je sposobnost uvijek ista, ali nagrada cini da vise misli o pobjedi umjesto o gadjanju. Napetost vezana za pobjedu cini ga slabim. Ambicija zamagljuje njegov pogled.

U životu sv. Francisa bio je jedan divan događaj. Bio je na samrti, a običavao je da ide na magarcu iz sela u selo i tako širi svoje iskustvo. Svi njegovi učenici su se okupili da čuju njegove posljednje riječi. Poslednje riječi čovjeka su najznačajnije jer one sadrže svo iskustvo njegova života. No, to što su njegovi učenici čuli, nisu mogli ni povjerovati...

Sv. Franjo se nije obratio ni jednom učeniku već svom magarcu riječima: „Brate, ja sam beskrajno zahvalan tebi. Nosio si me na svojim leđima iz mjesta u mjesto i nikada nisi gunđao, prigovarao. Prije no što napustim ovaj svijet, sve što želim je da dobijem oproštaj od tebe, jer nisam bio human prema tebi.“
Ovo su bile njegove poslednje riječi.

Kako postaješ senzitivniji, život postaje prostraniji. To nije više jezerce već ocean. To se ne okončava s tobom. To se ne okončava uopce. To postaje tvoja porodica. Pojedinac nije ostrvo, svi smo mi povezani na milione načina. Taj osjecaj pripadnosti i povezanosti naša srca ispunjena ljubavlju za sve i sva.

Meditacija će nam donijeti veliki osjećaj pripadnosti svijetu. Ovo je naš svijet – zvijezde su naše, mi nismo stranci ovde. Mi istinski pripadamo sveopcoj egzistenciji. Mi smo dio nje, i srce smo njeno. I imamo prvo ovdje Biti.

Meditacija može donjeti mir – jer smetljište znanja je nestalo. Mišljenja, koja su dio znanja, su nestala. Iznenađujuća tišina se rađa: ova tišina je jedina muzika koja postoji. Svaka druga muzika je samo jedan napor da se ova tišina prikaže. Proroci starog Istoka su bili svi saglasni u tome da se sva umetnost – muzika, poezija, ples, slikarstvo, kiparstvo – rađa iz meditacije. U trenutku tisine odnosno praznine. Lucidnom trenutku ne – misljenja. U stanjima slicnim snu. To su znali i Ainstajn i Tesla i ostali geniji.

Ako nekom prilikom budeš ušao u hram Gautam Bude ili Mahavire, samo sjedni u tišini i promatraj statue, jer su te statue urađene u meditativnom stanju i kada ih promatraš dospijevaš u tišinu.
Spoljašnje je nevažno, unutarnje je ono sto zavrijedjuje našu pažnju. Neko je mlad, a neko je star, neko je crn, neko je bijel, neko je muškarac, a neko je žena – to sve nije važno; ono što je važno jeste da iznutra postoji jedan ocean tišine.
U takvom stanju tišine tijelo nalazi određeni položaj. Ti to možeš primjetiti samo ako si budan. Kad si ljut, da li tada promatraš? Tvoje tijelo tada zauzima sasvim određen položaj. U ljutnji ti ne možeš držati svoje šake otvorenim – to su pesnice. U ljutnji se ne možeš osmjehivati. Sa određenim emocijama tijelo zauzima određene položaje.
Zato su te statue sačinjene na taj način da ako sjediš u tišini i promatraš ih, a potom zatvoriš oči, iznenada se u tvoje tijelo useli dojam sjenke negativa tih statua i ti se počinješ osjećati kako se nikad do tada osjećao nisi. Te statue i hramovi nisu izgrađivani za božju službu, oni su namenjeni za one koji tu mogu nešto da iskuse. Oni su naučne laboratorije. One nemaju ništa sa religijom. Određena tajna nauka je bila korišćena vjekovima tako da bi nove generacije mogle doći u kontakt sa iskustvom starijih generacija – ne kroz knjige, ne kroz riječi, već nečim što prodire dublje – kroz tišinu, kroz meditaciju, kroz mir.

Kako tvoja tišina raste, kako tvoja ljubav raste, ti počinješ život doživljavati kao ples iz trenutka u trenutak, kao radost, slavlje i tvoja ljubaznost raste.

Da li si čuo vatrene žabice vani? Jesi li ikada razmišljao zašto se u svim kulturama, svim društvima, svugdje u svijetu, za slavlje ostavlja svega nekoliko dana? Tih nekoliko dana slavlja je kompenzacija – jer su sva društva oduzela svaki razlog za slavlje u tvom životu, a ako ti se ne bi ništa dalo kao kompenzacija za to, tvoj život bi mogao biti opasan za tu kulturu.

Svaka kultura će ti dati nešto u ime kompenzacije kako se ne bi osjećao sasvim izgubljen i bijedan, tužan. No, ta kompenzacija je lažna. Sva ta svjetla i vatrene žabice ne mogu te učiniti veselim. To je samo za djecu. Ali, u tvom unutarnjem svijetu moglo bi biti nastavljeno sa svjetlom, pjesmom i veseljem.

Uvijek se sjeti da društvo nastoji da ti pruži nešto u ime kompenzacije kada osjeti da potisnuti dio tvog bića može izazvati eksploziju u najopasnijoj situaciji. Društvo tada pronađe nešto što ti može prijati i dopusti da to ispoljiš ali to nije istinito slavlje. Pravo slavlje će doći iz tvog života u tvoj život. Istinsko slavlje neće ovisiti o kalendaru i određenom danu.

Ili je lažno tvoje stanje ili je laž taj određeni dan – oboje ne mogu biti istina. I kada taj određeni dan prođe, ti se ponovo vraćaš u svoj mračni život, svi se vraćaju svojoj bijedi, svojoj tjeskobi.

Čud(n)o, čitave godine živiš u bijedi, a potom iznenada jednog određenog dana, izađeš iz jadnog stanja i počneš da plešeš.

Ucini da tvoj Život bude stalno slavlje, festival svjetla tokom čitave godine. Samo tada ti možeš rasti, cvjetati. Preobrazi male stvari u slavlje.

Naprimer, u Japanu imaju ceremoniju ispijanja čaja. U svakom zen samostanu i svakom domu koji si to može priuštiti, postoji mali hram za ispijanje čaja. Tako čaj ne biva nešto uobičajeno, svakodnevno – oni to preobraze u slavlje.

A to što se priredilo sa čajem može se primjeniti sa svime – sa tvojim oblačenjem, sa tvojom hranom. Ljudi žive skoro kao u snu i ne vide da svaki proizvod, svaka odjeća ima vlastitu ljepotu, vlastiti dojam. Ukoliko si ti osjećajan, tada tvoja odjeća neće biti od tkanine koja te pokriva – to treba da izrazi tvoju individualnost, tvoj ukus, kulturu, tvoje biće.

Sve što ti radiš biće ispoljavanje tvoje biti, imaće tvoj pečat na tome. Tada život može biti stalno slavlje.

Čak i ako se razboliš i ležiš u krevetu, ti možeš od toa načiniti trenutke opuštenosti i odmora, meditacije, slušanja muzike ili citanja poezije. Nema potrebe da budeš tužan zato što si bolestan. Trebalo bi da si sretan što su svi u kancelarijama, a ti si odmarajući se u svom krevetu, nalik kralju jer neko sprema čaj za tebe, cajnik pjevuši svoju pesmu, prijatelji običavaju da te posjećuju. Te stvari su od većeg značaja no sva medicina.

Kada si bolestan pozovi ljekara, ali ono što je važnije jeste da pozoveš one koji te vole jer je ljubav najbolji lijek. Pozovi one koji mogu stvoriti ljepotu, muziku, poeziju oko tebe jer nema bolje metode za ozdravljenje do stvoriti raspoloženje slavlja.

Medicina je niži način tretmana. No, često izgleda da smo mi zaboravili sve i oslanjamo se samo na lijekove i bivamo neraspoloženi i tužni.

Od lošeg načini najbolje – to je kreativnost i umjetnost. I ako čovek živi svoj čitavi život tako da svaki trenutak i svaku fazu svog života učini lijepim; ljubavnim veseljem, prirodno je da će njegova smrt biti najviši vrh njegova života. Posljednji trzaji... njegova smrt neće biti tako ružna kako to obično biva u životu sa, bezmalo, svakim. Ako je smrt ružna značilo bi da ti je sav život bio protraćen. Smrt će biti potvrđena mirom, ljupko ulaženje u nešto nepoznato, veseli pozdrav starim prijateljima i starom svijetu. U tome nema nikakve tragedije.

Niko nije tako slobodan i ziv kao onaj koji je prihvatio smrt.

Jedan zen-majstor po imenu Lin Či je umirao. Hiljade učenika se okupilo da čuju poslednju propovijed, ali Lin Či je samo ležao – veseo, nasmijan, ne izgovarajući ni jednu riječ. Vidjevši da će on umrijeti a da neće izgovoriti nijednu riječ, neko je opomenuo Lin Čija. To je bio jedan stari prijatelj, takođe majstor. On nije bio učenik Lin Čija i zbog toga ga je mogao osloviti: „Lin Či, da nisi možda zaboravio na svoju posljednju riječ?
Lin Či reče: „Samo oslušni.“ Na krovu su dvije vjeverice skakutale, kričale. „Kako je divno“, i potom izdahnu. Na trenutak, kada je rekao da oslušnu, bila je apsolutna tišina. Svi su mislili da on želi da kaže nešto veliko, ali to su se samo dvije vjeverice na krovu svađale, kričale, trčkarale... On se nasmijao i izdahnuo. No, on je ipak dao svoju poslednju poruku: U tom trenutku Lin Čiova smrt je bila važna isto toliko koliko i skakutanje i kričanje dvije vjeverice na krovu njegove kuće, nema nikakve razlike u tome.
U životu je to sve isto. To je bila sva njegova filozofija, njegovo sveukupno životno učenje – da nema ništa što je više i ništa što je nize, sve zavisi o tebi: šta ćeš izvući iz toga.

Ne čini stvari malim i velikim, trivijalnim i važnim. Sve je važno.

Započni meditirati i stvari će početi rasti u tebi – tišina, mir, blaženstvo, osjećajnost. I što god da izađe iz meditacije, pokušaj da to ispoljiš u životu. Dijeli to sa nekim, jer sve što podijeliš sa bližnjima brže se razvija. A kada dospiješ do trenutka umiranja, tada ćeš znati da nema smrti. Tada možeš reći – zbogom, bez potrebe za ijednom suzom i tugom – možda suze radosti, ali ne tuge.

Treba da počneš sa bezazlenošću.

Zato, prvo odbaci svu koještariju koju nosiš sa sobom. A svi nose previše smeća u sebi – zato što su drugi rekli da su to velike ideje, principi, načela...

Život je veoma jednostavan: to je veseli ples.

Promatrac

Promatrajte bez prosudjivanja. Bez prihvacanja ili odbacivanja. Budite nepristran promatrac.
Promatrajuci samoga sebe dolazite do spoznaje o sebi kao unikatu. Biti unikat, original znaci biti ziv. Nikoga ne imitirati. Biti svoj. Osloboditi se glasova i daljinske kontrole.

Iskustvo – vracanje culima
Oslusnite sve zvuke koji dopiru do vas. Visoke, niske, glasove. Tada se dogadja iskustvo.

Kada jedem, jedem; kada gledam, gledam; kada slusam, slusam.

Biti ovdje je da izadjemo iz sopstvenog uma i vratimo se svojim culima. Ili da doslovno izadjemo iz sfere apstraktnog i prepustimo se neposrednom iskustvu.
Npr; DOK SE JEDE NE PRICA SE!

Kako pronaci srecu, mir i ljubav? Sa svojih pet cula odn osjetila. Kada si s nekim ili u nekoj situaciji; dok npr jedes, budi bas tu i otvori svoje oci – gledaj, slusaj, dodirni, njusi i probaj – kusaj.

Dakle potpunim promatranjem u datom trenutku cemo vremenom pronaci ono sto trazimo. Jer to je, najcesce, vec tu negdje blizu nas.

Promatrajta sebe. U onoj mjeri u kojoj budete promatrali sebe, ne samo mentalno, vec kao nepristran, odvojeni promatrac, u istoj mjeri cete odbaciti svoje mehanicko ponasanje, odbacit cete sve ono sto vas cini nesvjesnim – marioneteom.

Oznake: život, ljubav

Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)