http://rigijev.blog.hr

subota, 24.10.2015.

PRIČA O DVA VUKA

Jedan stari Indijanac je pričao svom unuku sledeću priču:

- U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka. Jedan je ZAO – to je strah, gnev, zavist, zalost, kajanje, pohlepa, nadmenost, samosazaljenje, krivica, ogorcenje, inferiornost, laži, lažni ponos, superiornost i ego. Drugi je DOBAR - to je radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosecanje, velikodusnost, istina, samilost i vera - pripovedao je starac.

- Koji vuk pobeđuje, deda?- upita unuk na kraju.

- Onaj kojeg više hraniš - odgovorio je stari Indijanac.

Oznake: radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosecanje, velikodusnost, ISTINA, samilost, vjera, strah, gnev, zavist, zalost, kajanje, pohlepa, nadmenost, samosazaljenje, krivica, ogorcenje, inferiornost, la, lažni ponos, superiornost, ego

24.10.2015. u 12:12 • 0 KomentaraPrint#

petak, 13.03.2015.

Kako ljubav pomaze da se mijenjamo (na bolje)

Ljubav je kao zrak i hrana bez kojih ne možemo živjeti. Život bez ljubavi je život bez prave radosti i s puno žalosti. Mi trebamo ljubav ma koliko god neki mislili da je ne trebaju. Stoga treba voljeti baš kao što treba disati i jesti.

Kad živimo u gradu i nemamo dostup svježem zraku, udišemo ono što je tu. Kad smo gladni, ne jedemo uvijek savršene obroke. Tako je i sa ljubavlju, nešto ili netko ne treba biti savršen da bismo to ili ga/ju mogli voljeti. Glavno da volimo. Zrak ne udišemo zato što je on vrijedan udisaja, niti jedemo hranu zbog nje. Tako je i s ljubavlju - volimo zbog nas samih a ne zato da bismo nekome učinili uslugu.

Prema tome, ne čekaj da naiđe bezgrešna osoba, ne traži savršenstvo, nego prigrli nekoga i sve one koji ti pružaju uvjete da voliš.
"Nisam baš sigurna kako će biti u raju, ali jedno sigurno znam. Kada umremo i dođe vrijeme da nam Gospodin sudi, on nas NEĆE pitati koliko smo dobrih dijela učinili u svom životu, nego s koliko smo ih LJUBAVI učinili." - Majka Tereza

"Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja."- Ivo Andrić

Za preobražaj druge osobe.
Nema te voljene osobe koja nam kad-tad neće nešto skriviti. To je prirodan proces izmjene polariteta. Najlakše je nekoga tko nam je skrivio mrziti, zamjeriti mu/joj, osvetiti se i kazniti. No tko što ima od toga? Nitko ništa. Mi smo puni gorčine, bijesa, nemira, zdravstvenih tegoba itd., a druga osoba time nije ništa naučila osim možda toga da je loše to što je učinila (što je vrlo vjerojatno već i znala). Ako umjesto toga pokažemo toj osobi da nismo kao ona, nego da smo puno bolji jer imamo u sebi dovoljno ljubavi, suosjećaja, praštanja, mira i svega ostalog, onda je to poticaj da ta osoba uvidi svoju grešku, da nas zamoli za oprost i da to više nikad ne učini. Sve to ne bismo postigli da smo postupili na degradirajući način mržnjom, osvećivanjem i kažnjavanjem. Osim toga, kroz ljubav pomažete drugoj osobi da bude bolja osoba umjesto da i dalje pati.

"Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može." - Martin Luther King, Jr.

"Sve je lako kada te vodi ljubav!" - Richard Bach

Moć osjećaja i emocija
Nema druge, za bilo kakvu promjenu potrebno je prvo promijeniti emocije i uvjerenja.
Ne možeš očekivati promjenu na financijskom, zdravstvenom, niti na ljubavnom planu ako i dalje misliš i osjećaš kao i prije.
Mnogima nije uspjelo pozitivnim mislima postići željeno, a to je zato što im misli nisu bile popraćene pozitivnim osjećajima i emocijama, pogotovo onima ljubavi. Osjećaji i emocije su ono što razlikuje gubitnike od pobjednika. Dok se jedni osjećaju jadno, drugi upravljaju svojim emocijama i koriste svoju ljubav prema stvarima kao silu koja kreira i pretvara sve loše u dobro. Oni koji od srca vole novac i sve što im novac može donijeti, to i postižu, dok oni koji žele novac i druge materijalne stvari, a pritom osjećaju da to nije u redu ili ispravno, ili da to nisu zaslužili ili osjećaju sumnju, nepovjerenje i slično, takvi i dalje ostaju na pukim željama.

Život nam se ne događa; život nam samo uzvraća. U to nas uvjeravaju mnogi velikani koji su postigli velika djela. Svi oni kažu da žanjemo što smo posijali i da je moguće sve ono što možemo pomisliti i osjetiti - ako nešto možeš osjetiti, možeš to i ostvariti. Zato se osjećaj kao da si zdrav(a), i bit ćeš zdrav(a). Osjeti kako je to živjeti u obilju, i ono će se sliti k tebi. Osjećaj kako je to biti voljen i voljeti, pa će ti ljubavni život procvasti.

Oznake: sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

13.03.2015. u 16:49 • 0 KomentaraPrint#

Ništa nije teško ako se voli

Voljeti vs pokazivati ljubav
Ljubav ne treba učiti, nego samo njegovati. S ljubavlju smo rođeni, no problem je u tome da se negdje u procesu odrastanja dogodi da zanemarimo ljubav prema ljudima jer se u nama rađa ljubav prema stvarima, statusu, priznanjima, odlikovanjem i sličnim stvarima. A time se rađa i strah od toga da nećemo postići i priuštiti si sve što volimo (i mislimo da trebamo). Stoga da bismo pridobili sve ovo potonje, prečesto svoju pažnju usmjeravamo na sve drugo umjesto na svoje bližnje. Tu nastaju problemi.

Mnogi roditelji smatraju da time što teško rade i zarađuju kako bi svojoj djeci mogli priuštiti sve ono što oni nisu mogli imati kad su bili mali, da time očituju svoju ljubav. Može biti. Ali gledaju li i djeca na to tako? Osjećaju li djeca da su time voljena. Mnoge mame koje se žrtvuju tako što, ne samo da rade na poslu, nego i doma, misle da time što od jutra do mraka podređuju svoje potrebe obiteljskim potrebama pokazuju da vole svoju obitelj. Točno. Ali to nije dovoljno. Ljubav koja se izražava uglavnom kroz kuhanje, spremanje, zarađivanje, odvođenje na aktivnosti itd, a manje kroz geste ljubavi kao što su tople riječi, zagrljaji itd., nije ono što djeci treba kako bi stasali u uravnotežene osobe pune ljubavi.

U romantičnim odnosima gdje nedostaju geste ljubavi i jedno od dvoje ne osjeća da je voljen, nedostatak će ljubavi nastojati nesvjesno nadoknaditi u hrani (pogotovo slatkišima), shoppingu, i raznim opijatima, a možda i u aferi.

"Ljubav, kao i vatra, ne može postojati bez stalnog poticaja."
- François de La Rochefoucauld

Prema tome, naš je savjet da svoju ljubav (prema bilo kome) iskazuješ na bolji način, na način da drugoj osobi ili osobama postane očito da ih doista voliš - tako da je osjećaju, a ne samo da znaju za nju. Pitaj one koje voliš, jednog po jednog, osjećaju li tvoju ljubav ili samo znaju da ih voliš. Iznenadit ćeš se kako te drugi često doživljavaju drugačije nego što ti misliš ili za ono za što se pokazuješ.

"Nije dovoljno ljubav posaditi, valja je i zalijevati." - Njemačka poslovica

"Nema ljepšeg prizora od očiju zaljubljenog čovjeka." – Talidari

"Ne volim te zato što si super. Volim te zato što sam ja super kad sam s tobom." – Talidari

Zašto je važno voljeti pa makar i one koji su nam nešto skrivili? Zbog sebe.

"Ništa nije teško ako se voli."- Ciceron

Zdravlje - voli jer te ljubav čini otpornijim na bolesti. Većina bolesti je uzrokovana psihosomatskim faktorima. Kad smo obuzeti bilo kojom suprotnošću ljubavi u našem tijelu se stvaraju energetske blokade koje uzrokuju pad imuniteta kao i mnoge druge poremećaje uključujući i karcinom. Ako umjesto da osjećamo mržnju, osvetoljubivost ili bilo koju drugu negativnu emociju prema nekome, osjećamo ljubav, onda se energetske blokade otklanjaju, pa je cirkulacija kisika, krvi i ostalih tekućina nesmetana, što donosi zdravlje.

"Nema efikasnijeg kozmetičkog preparata od ljubavi." - Jean-Paul Belmondo

Ljepota - ljubav nas čini ljepšima. Osoba koja voli sjaji i zrači prekrasnom energijom.

Međuljudski odnosi - Ono što ljubav čini toliko popularnom i poželjnom je njena moć da spaja ljude. Oni koji s ljubavlju obavljaju svoje dužnosti prema drugima, bilo u poslovnom bilo u privatnom okruženju, postići će bolje rezultate i odnose nego netko tko ih obavlja iz vlastitih interesa ili zato što mora.

Bogatstvo - Voli jer ljubav donosi novac. Osoba koja obavlja svoje dužnosti s ljubavlju ima puno veće šanse da dobije unaprijeđenje na poslu ili da proda više od svojih ostalih neljubaznih i proračunatih kolega. A to podrazumijeva veće šanse za ostvarivanje profita.

Ljubav je vrednija od novca. Novac nas sam po sebi, onako u obliku novčanica, ne može usrećiti. Ono što nas usrećuje su stvari koje novcem možemo kupiti. A te stvari želimo kako bismo bili sretniji i imali više ljubavi u životu. Stoga možemo preskočiti težnju za bogatstvom ako uspijemo postići zadovoljstvo i ljubav bez toga. Ljubav je lakše pridobiti nego novac ili bogatstvo, koje ionako želimo samo zato da bismo se mogli voljeti i biti voljeni.

Sreća i uspjeh - kroz ljubav preuzimamo odgovornost a time i moć nad svojim životom. Onaj tko može utjecati na svoju mogućnost voljenja, može utjecati i na sve druge mogućnosti u životu koje vode do sreće i uspjeha.

Mir i sloboda se mogu postići samo ako smo slobodni od očekivanja, uvjerenja, strahova i ostalih zloduha. Prava ljubav je ta koja može ukrotiti zloduhe. Tamo gdje je ljubav, nema neukroćenih zloduha.

Ljubav je kao zrak i hrana bez kojih ne možemo živjeti. Život bez ljubavi je život bez prave radosti i s puno žalosti. Mi trebamo ljubav ma koliko god neki mislili da je ne trebaju. Stoga treba voljeti baš kao što treba disati i jesti.
Kad živimo u gradu i nemamo dostup svježem zraku, udišemo ono što je tu. Kad smo gladni, ne jedemo uvijek savršene obroke. Tako je i sa ljubavlju, nešto ili netko ne treba biti savršen da bismo to ili ga/ju mogli voljeti. Glavno da volimo. Zrak ne udišemo zato što je on vrijedan udisaja, niti jedemo hranu zbog nje. Tako je i s ljubavlju - volimo zbog nas samih a ne zato da bismo nekome učinili uslugu.

Prema tome, ne čekaj da naiđe bezgrešna osoba, ne traži savršenstvo, nego prigrli nekoga i sve one koji ti pružaju uvjete da voliš.
"Nisam baš sigurna kako će biti u raju, ali jedno sigurno znam. Kada umremo i dođe vrijeme da nam Gospodin sudi, on nas NEĆE pitati koliko smo dobrih dijela učinili u svom životu, nego s koliko smo ih LJUBAVI učinili."
- Majka Tereza

"Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja."
- Ivo Andrić

Za preobražaj druge osobe.
Nema te voljene osobe koja nam kad-tad neće nešto skriviti. To je prirodan proces izmjene polariteta. Najlakše je nekoga tko nam je skrivio mrziti, zamjeriti mu/joj, osvetiti se i kazniti. No tko što ima od toga? Nitko ništa. Mi smo puni gorčine, bijesa, nemira, zdravstvenih tegoba itd., a druga osoba time nije ništa naučila osim možda toga da je loše to što je učinila (što je vrlo vjerojatno već i znala). Ako umjesto toga pokažemo toj osobi da nismo kao ona, nego da smo puno bolji jer imamo u sebi dovoljno ljubavi, suosjećaja, praštanja, mira i svega ostalog, onda je to poticaj da ta osoba uvidi svoju grešku, da nas zamoli za oprost i da to više nikad ne učini. Sve to ne bismo postigli da smo postupili na degradirajući način mržnjom, osvećivanjem i kažnjavanjem. Osim toga, kroz ljubav pomažete drugoj osobi da bude bolja osoba umjesto da i dalje pati.

"Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može."
- Martin Luther King, Jr.

"Sve je lako kada te vodi ljubav!"
- Richard Bach

Moć osjećaja i emocija
Nema druge, za bilo kakvu promjenu potrebno je prvo promijeniti emocije i uvjerenja.
Ne možeš očekivati promjenu na financijskom, zdravstvenom, niti na ljubavnom planu ako i dalje misliš i osjećaš kao i prije.
Mnogima nije uspjelo pozitivnim mislima postići željeno, a to je zato što im misli nisu bile popraćene pozitivnim osjećajima i emocijama, pogotovo onima ljubavi. Osjećaji i emocije su ono što razlikuje gubitnike od pobjednika. Dok se jedni osjećaju jadno, drugi upravljaju svojim emocijama i koriste svoju ljubav prema stvarima kao silu koja kreira i pretvara sve loše u dobro. Oni koji od srca vole novac i sve što im novac može donijeti, to i postižu, dok oni koji žele novac i druge materijalne stvari, a pritom osjećaju da to nije u redu ili ispravno, ili da to nisu zaslužili ili osjećaju sumnju, nepovjerenje i slično, takvi i dalje ostaju na pukim željama.

Život nam se ne događa; život nam samo uzvraća. U to nas uvjeravaju mnogi velikani koji su postigli velika djela. Svi oni kažu da žanjemo što smo posijali i da je moguće sve ono što možemo pomisliti i osjetiti - ako nešto možeš osjetiti, možeš to i ostvariti. Zato se osjećaj kao da si zdrav(a), i bit ćeš zdrav(a). Osjeti kako je to živjeti u obilju, i ono će se sliti k tebi. Osjećaj kako je to biti voljen i voljeti, pa će ti ljubavni život procvasti.

Oznake: sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

13.03.2015. u 16:33 • 0 KomentaraPrint#

Kad uspijemo postići da naša osobna sreća ne ovisi o vanjskom svijetu onda postajemo slobodni i spremni za pravu ljubav

Igra skrivača
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: “Ajmo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima.”
Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:”Skrivača? Kakva je to igra?”
“To je jedna igra”, započela je objašnjavati Ludost, “u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik.”

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati.
“Jedan, dva, tri…” počela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg Drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njezinih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana.¬¬
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.

Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima. “Milijun”, zavikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog traženja Ludost je ožednjela, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana) a Zaborav je zaboravio da su se uopće ičega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgreblo Ljubavi oči.
Ludost nije znala što učiniti. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjećajima, ali ostala je slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.

"Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim."- Erich Fromm

"Ako je osoba sposobna pravo voljeti, ona voli i sebe; ako voli samo druge, tada uopće nije sposobna pravo voljeti."- Erich Fromm

Ljubav prema drugima je nemoguća bez ljubavi prema sebi.
Onaj tko ne voli sebe, ne voli ni druge kako treba. Ono što osjeća prema drugima nije prava ljubav. Zbog toga nastaju problemi.
Ljubavni problemi nastaju samo onda kad nema prave ljubavi.
Svoje osjećaje tumačimo kao ljubav i onda kad to nije stvarno ljubav. Čim je ljubomora u igri, ne radi se o pravoj ljubavi, već o nepovjerenju, nesigurnosti, strahu, sebičnosti, uskogrudnosti, predrasudama, sumnjičavosti ... Osim toga, ljubavni problemi nastaju i kad se vezanost i ovisnost krivo tumače kao ljubav. Kad nam voljena osoba prestane zadovoljavati naše potrebe i udovoljavati našim željama, tad pogotovo nastaju problemi, ali samo zato što se ne radi o pravoj ljubavi. Kad nekoga stvarno volimo onda nam je sreća te osobe važnija od naše osobne.

"Ako hranimo ego, ljubav ostaje gladna." - Talidari

Tanka je linija između ljubavi i egoizma. Voljeti sebe ne znači biti egoističan, sebičan, arogantan, narcisoidan ili tašt. Ljubav i ego su dvije suprotne stvari. Možete imati jedno ili drugo, ali ne oboje u isto vrijeme.
Na svakome od nas je da odaberemo ono pravo u svakom trenutku. Ponekad nam odgovara odlučiti se za ego, ali ono što nam odgovara ne znači da je to u redu, da je to ispravno. Prilikom svake odluke odabiremo ili odgovarajuće ili ispravno. Molim te, odluči se za ispravno, jer je u konačnici to bolje za tebe kao i za druge. To je stvar odluke.

Kad se kaže da je ponekad dobro biti sebičan, pritom se misli na ljubav prema sebi, a ne na zakidanje drugih. U ovom slučaju bi možda bolja riječ od 'sebičnosti' bila 'biti odgovoran za sebe'. Staviti sebe na prvo mjesto trebamo jedino zato da bismo mogli bolje i sigurnije drugima pomagati. Nismo od nikakve pomoći ako smo sami jadni i nezadovoljni. Baš kao što nam stjuardese u avionu daju upute da prilikom avionske nezgode treba staviti masku s kisikom prvo sebi a tek onda djeci, tako i u drugim životnim situacijama trebamo prvo namiriti svoje osnovne potrebe kako bismo bili u stanju drugima pomoći, među osnovne potrebe osim zraka, hrane i pića spada i ljubav. Baš kao što ne očekujemo od drugih da nas namire zrakom i hranom, tako nas ne moraju namiriti ni ljubavlju. To možemo i sami.

"Oni koji vole očekujući nešto zauzvrat, samo gube vrijeme." - Paulo Coelho

Ljubavni jadi nastaju kad ne volimo sebe kako treba, pa očekujemo od drugih da nas vole i zadovoljavaju naše potrebe. Osoba koja sebe voli i poznaje pravo značenje ljubavi, sretna je kad voli. Takva osoba nema potrebu da drugi zadovoljavaju njezine potrebe, jer voleći sebe može sama zadovoljiti svoje potrebe. Takva osoba nema potrebu oslanjati se na druge, jer je oslonac pronašla u sebi. Ljubavni problemi nastaju kad je osoba nesigurna u sebe, time i u druge.

"Najbolja pouka koju sam dobila od svojih roditelja jest da mi nitko nije ništa dužan. To me je ponukalo da od nikog ništa ne očekujem i sama ostvarim sve svoje želje i potrebe. Tako sam i uspjela postati milijunašica do svoje 20. godine." - Taylor Swift (pjevačica)

Cijena koju često plaćamo za utjerivanje pravde u odnosima je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost. Prava sreća ne dolazi kroz druge nego kroz našu sposobnost da se otvorimo, volimo svim srcem i budemo u potpunosti slobodni (i od prohtjeva, od ovisnosti o tuđim raspoloženjima i sposobnostima da nas usreće). Kad uspijemo postići da naša osobna sreća ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet je neće moći uništiti. Kad se uvjerimo da nam drugi nisu ništa dužni i da sami nismo nikom ništa dužni onda postajemo slobodni i spremni za pravu ljubav, neograničenu i neopterećenu.

Primjer - bračni problemi: jedna anonimna žena koja ima vrlo uspješan i sretan brak ispričala nam je kako se prije često svađala sa svojim mužem dok nije shvatila da za njezinu osobnu sreću nije odgovoran njezin suprug niti bilo tko drugi osim nje same. Rekla je kako ju je uvijek prije jako smetalo kad joj muž nije bio iskren i kad se nije mogla osloniti na njegovu riječ. Bila je uvjerena da brak ne može počivati na nepovjerenju, pa je stoga čak i razmišljala o razvodu, ne želeći živjeti s nekim kome ne može vjerovati i tko se stalno predomišlja i time remeti njezine planove.
Onda je doživjela preobrat u pogledu na svijet i uočila da je sama kriva što nije dovoljno stabilna i uravnotežena, jer inače ne bi imala potrebu da se mora na njega osloniti. Kad je prepoznala da su pravi uzrok njezine patnje bili njezini a ne njegovi nedostaci, poduzela je mjere da osvijesti svoju snagu i otkloni svoje slabosti.
Sve je bilo stvar stava. Promijenivši kut gledanja uočila je svoju moć i prestala očekivati od supruga da udovoljava njezinim potrebama i čini stvari po njezinom. Taj njezin novi stav je doveo do toga da je suprug neopterećen njezinim zahtjevima postao sretniji, a time i puno bolji prema njoj. Odlučili su da je ljubav najvažnija, a sve ostalo samo sporedno. Od tada ona svaki dan osjeća zahvalnost za priliku da izrazi svoju ljubav i bude objekt tuđe ljubavi. Sve drugo je stvar dogovora koji i ako se ne poštivaju do kraja nisu nikada povod za gubitak njezine sreće, budući da je izvor njezine radosti u njoj, a ne u drugima.

Ljubav prema sebi se može razviti na više načina, prije svega osvještavanjem svojih vrlina, naspram mana.

"Jedino ljubavi nikad ne dobijemo koliko želimo ... ali i jedino što ne dajemo dovoljno je ljubav." - Henry Miller

Oznake: sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

13.03.2015. u 16:22 • 0 KomentaraPrint#

Ne volimo jer smo voljeni, već smo voljeni jer volimo

Kažu da razlikujemo više vrsta i podvrsta ljubavi:
- međuljudska (roditeljska, bratska, romantična, prijateljska, prema bližnjemu...)
- prema drugim bićima (Bogu, svecima, anđelima, životinjama, biljkama...)
- prema stvarima (jelu, novcu, autima, cipelama, nakitu, knjigama...)
- prema aktivnostima (sport, umjetnost, boravak u prirodi...) itd.

No je li to stvarno tako i što je osnova prave ljubavi?

Razlikovanje ljubavi u razne vrste i podvrste je odlika uma, koji ljubavi pristupa s razumom, koji je ograničen, jer se oslanja samo na intelekt i logiku. No svijet i život nisu podređeni umu i funkcioniraju po principima koje nije stvorio ljudski um, po principima koje ljudski um tek nastoji shvatiti. Ljubav je ljubav. Samo jedna. Ljubav nema formu niti se ne može klasificirati, jer je se time ograničava.

"Ljubiš li duboko samo jedno biće, činit će ti se i sva ostala dostojna ljubavi." - Goethe

Postoji samo jedna ljubav; prema svima i svemu
Ako misliš da je ljubav prema osobi jedno, a prema nečemu ili nekome drugome drugo, onda ne poznaješ ljubav i živiš život u ljubomori i ograničenjima. S takvim pogledom često ćeš pomisliti da neka tvoja voljena osoba više voli nešto drugo ili nekog drugog od tebe, ako tome pridaje u nekom trenutku više pažnje ili vremena. No ispravan pogled, onaj koji dopušta ljubavi da se u potpunosti izrazi, onaj koji donosi mir, sreću i zadovoljstvo, umjesto, ljubomore, zavisti, prigovaranja, kritiziranja…

"Ljubav nije primarno odnos prema određenoj osobi; to je stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi."
- Erich Fromm

Bez obzira je li u nekom trenutku ljubav usmjerena direktno prema tebi ili ne, ljubav cvijeta. Ne ograničavajući ljubav samo sebično na sebe, nego dopuštajući i podržavajući da tvoje voljene osobe vole i druge, omogućavaš da ljubav raste u njima i da svoje vrijeme provode više voleći nego gunđajući. Njegujući svoju ljubav prema drugima istovremeno njeguju i ljubav prema tebi jer se radi o jednoj ljubavi koja se multiplicira.

Prema tome, kad primijetiš da netko koga voliš, voli i svoj posao i neki sport i obitelj i prijatelje, umjesto da mu sebično prigovaraš da te manje voli, podrži ga u voljenju, a za ono što ti u stvari smeta se dogovorite. Ako ti posvećuje nedovoljno vremena i pažnje, onda se dogovorite kako da se to regulira. To se neće popraviti napadima, nego podrškom i dogovorom.

Što više toga čovjek voli to bolje, jer time jača svoju ljubav, jer time provodi više vremena u pozitivnom zračenju nego negativnom (kad ga se sputava).

Ljubav ne bi trebala biti samo posljedica, nego i uzrok.
Drugim riječima, ne bismo trebali voljeti samo kad netko to zaslužuje, nego i voljeti da bi netko to zaslužio.


Ne volimo jer smo voljeni, već smo voljeni jer volimo.

Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo.
U našoj naravi je da volimo, pogledajte samo malu djecu i sebe kad ste bili mali. Voljeli smo bez ograničavanja, a da nas nitko nije podučio ljubavi. Mogli smo puno toga voljeti kao djeca, možemo i sada. Ljubav je i stvar odluke. Možemo odlučiti da ćemo više voljeti i time to i postići.

Ne možemo voljeti jedino onda kada nismo u skladu s našom istinskom prirodom, kad zapostavljamo svoju dušu. Bez obzira na životne okolnosti, čim nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom (svojom unutarnjom i vanjskom), ljubav dolazi sama od sebe. A potom i sve ostale prirodne posljedice kao što su sreća i uspjeh.

Ljubav je u nama pa čak i onda kad je ne osjećamo i kad je nismo svjesni. Ona je dio naše prirode. Oni koji ne vole sebe i druge udaljeni su od svoje prirode, od svoje duše, od svog izvora, od Boga.


"... kad se voli, onda se voli čitav čovjek onakav kakav jest, a ne kakav bih ja htjela da on bude.'' - Lav Nikolajevič Tolstoj (''Ana Karenjina'')

I. Korinćanima 13:4-7;
Ljubav je velikodušna
Ljubav je dobrostiva
Ljubav ne zavidi
Ljubav ne pamti zlo

Oznake: Korinćani, sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

13.03.2015. u 16:10 • 0 KomentaraPrint#

Pitaš li se voliš li nekoga stvarno i voli li tebe netko stvarno?

Evo nekoliko nagovještaja:

Ljubav je...pomoći drugome da se razvije.

Ljubav je...kad je sreća drugoga važnija od vlastite.
"Ljubav je radovati se sreći drugoga." - Gottfried Wilhelm Leibniz

"Ljubav znači odricanje od sile." - Milan Kundera

Ljubav nije...ako boli.

Ljubav nije...ako nas u bilo kojem smislu udaljava od naše prirode.

Voljeti se, to ne znači gledati se međusobno, nego gledati zajedno u istom smijeru.

Ako te ljubav navodi da činiš glupe stvari, to nije ljubav.

Prava ljubav, bez obzira prema kome, je prirodna sila koja čovjeka usrećuje i obogaćuje. Kad je prava, ljubav daje krila, a kad nije prava ona ih potkresuje.

Oni koji iz ljubavi trpe i pate, kao i oni koji iz ljubavi prigovaraju i nastoje promijeniti voljenu osobu, to ne čine iz ljubavi, već iz neznanja ili straha. Ljubav se prečesto koristi kao izgovor za strah. Ali isto tako i kao izgovor za mnoge druge slabosti kao što su nesigurnost, nedostatak samopouzdanja, nedostatak ljubavi prema sebi, plašljivost, samosažaljenje, krivica, osjećaj bezvrijednosti i inferiornosti, vezanost, ovisnost, pa čak i za lijenost. Oni koji kažu da zbog ljubavi trpe, lažu sebe i druge.

"Kad čovjek ima ljubavi, nema straha." - Lao Tse

"Ljubav je jača od straha" - Talidari

Uobičajeno je da se kaže da je mržnja suprotnost ljubavi, no svi oni koji ne vole ne znači da mrze. Suprotnost ljubavi je strah. To je ono što nas sprečava da volimo. Naravno, ima slučajeva kad se tu umiješaju i neke druge slabosti, kao što su ponos, ego, taština, arogancija, neznanje, nepovjerenje, sebičnost, okrivljavanje, kritičnost ...

Oznake: ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

13.03.2015. u 16:04 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.03.2015.

Bezuvjetna ljubav

Najuzvišenija ljubav je bezuvjetna. Obično se kaže da je roditeljska ljubav takva, no često to uopće nije tako, budući da roditelji imaju običaj postavljati uvjete i ne pokazivati svoju ljubav primjerenim gestama. Voljeti, a to ne pokazivati, nije prava ljubav, naročito nije bezuvjetna ljubav.

Voljeti nekoga bez obzira na što ta osoba čini je prava rijetkost. Pod 'voljeti' mislimo pokazivati ljubav, a ne samo u sebi navodno voljeti, a da se to na van uopće ne vidi. Bezuvjetno voljeti može se jedino sve ili nikoga, jer bezuvjetna ljubav znači shvaćati da je svaka osoba dio nas samih, jer smo svi međusobno povezani u jednom kaleidoskopu i imamo isti izvor i istog stvoritelja/roditelja.

Zašto trebamo bezuvjetno voljeti
Najprije, zato što o tome ovisi naša osobna sreća i uspjeh u životu, naša mogućnost uspostavljanja blagostanja. Kad volimo bezuvjetno, naša se frekvencija povisuje, a to povisuje naše šanse za uspostavljanjem blagostanja. Kad volimo bezuvjetno, mijenjamo našu okolinu na bolje i kreiramo uvjete za rješenja. Dakle, ako postoje nesuglasice u obitelji, razredu, uredu ili bilo kojoj drugoj zajednici, samim činom širenja vibracija bezuvjetne ljubavi mijenjamo frekvencije, a time i podsvijest uključenih kao i sveukupnu atmosferu.

Bezuvjetno voljeti znači prihvatiti i negativnu stranu svega i svakoga.
Um, emocije i tijelo znaju biti vrlo varljivi i ne pokazuju istinsku dušu čovjeka. Većina ljudi nisu dovoljno snažni da se odupru napastima koje napadaju njihov um, srce i tijelo. Za takve ljude, uključujući i nas same, možemo osjećati suosjećanje jer su pali u neku napast, jer su bili preslabi da joj se odupru. Za takve ljude trebamo osjećati, osim suosjećanja, i ljubav kako bismo im pomogli da se izvuku od napasti.
Uglavnom ne želimo takvim ljudima pomoći, jer mislimo da nisu zavrijedili. Čak i da je stvarno tako, trebamo ih voljeti zbog sebe, jer time pomažemo sebi više nego njima. Ljubav transformira naše stanice i kreira u nama pozitivnu vibraciju koja utječe na pozitivne promjene u svim životnim aspektima.

Evo kako se bezuvjetno voli:
Kao prvo, bezuvjetno voljeti, ne znači tolerirati nečija nedjela, biti nečija žrtva ili popuštati. Bezuvjetno voljeti ne znači biti glup, već mudar.
to znači:
ne spuštati se na nivo druge osobe, ne prepustiti se napastima kritiziranja, prigovaranja, predbacivanja, žaljenja i sličnim. U situacijama u kojima je naša bezuvjetna ljubav najpotrebnija trebamo pokazati kakvog smo kova. Kad netko padne u neku napast, ne moramo i mi pasti u neku drugu, već se trebamo izdići iz situacije i sebi reći nešto kao: "Ne, neću dopustiti da zbog nekog ili nečeg padnem u napast da ga/je/to kritiziram, neću dopustiti da mi bilo tko ili što ukrade moju sreću/radost/mir/slobodu!"; u takvoj se situaciji treba suzdržati od uzvraćanja istom mjerom, biti cool i umjesto toga uzvratiti neočekivanom mjerom, uz osmijeh, smisao za humor, duhovitu opasku koja može dotičnu osobu izbaciti iz takta.
"Nitko nije tako bogat ili slavan da bi se mogao odreći ljubavi; niti toliko siromašan da je ne bi mogao dati"
– Talidari

Oznake: Talidari, bezuvjetna ljubav, duša, transformacija, ego, razum, suosjecanje

09.03.2015. u 14:58 • 0 KomentaraPrint#

Kako voliti i biti voljen

Voljeti ne znači trpjeti. Ne moramo i dalje trpjeti da bismo voljeli i/ili oprostili. Voljeti ne znači dopuštati drugome da nas vrijeđa. Voljeti ne znači biti budala i puštati zlobnike da nas gaze. Možemo voljeti, a da ne toleriramo tuđu pakost. Voljeti ne znači podilaziti. Ako na neko vrijeme napraviš odmak od voljene osobe koja ti čini bol, to ne znači da je ne voliš. Time joj daješ priliku da se zamisli nad svojim djelima i nešto poduzme kako bi se odnos vratio natrag na ono što je nekad bio - ispunjen ljubavlju s obje strane.

Da bismo voljeli, tj. ponovno uspostavili vezu s našom prirodom, s našom dušom, s Bogom, ponekad je potrebno suočiti se sa slabostima ili zlodusima koji nas sprečavaju u tome - strah, neznanje, mržnja, ponos, ego, taština, arogancija, nepovjerenje, sebičnost, okrivljavanje, kritičnost...

"Ljubav je puno veća i smionija pustolovina od plovidbe oko svijeta."
- Gilbert Keith Chesterton

To nije nimalo lako, ali je izvedivo i možemo si to predočiti kao avanturu u kojoj krotimo demone i u kojoj izlazimo kao junaci. Znamo već da su te naše slabosti negativci, no one nisu mi, niti su dio nas. To su samo stvorenja (uma) iz četvrte dimenzije, koja nas napadaju kad smo slabi, no kako imamo snage, volje i umijeće suprotstaviti im se umjesto da smo njihovi robovi, možemo ih učiniti svojim slugama.

Vjeruješ li u davanje druge prilike? Svi mi griješimo i podliježemo svojim slabostima, a posebno se radujemo kad nam se pruži druga šansa. Stoga i ti daj priliku onima koji su ti skrivili da to isprave.

"Ljudi čine pogreške – takav je život. No voljeti nikad nije pogrešno." - Romain Rolland

Kako biti voljen
Umijeće ljubavi podrazumijeva sposobnost voljenja. A što je sa sposobnošću primanja ljubavi?
Jedno je voljeti a drugo biti voljen. Nažalost, ne događa se uvijek da nas voli onaj koga volimo. Ako ne izazivaš uzvratnu ljubav, ne moraš biti nesretan/na jer ako ništa, barem voliš, što je jednako tako veličanstveno. Uživaj u voljenju bez opterećivanja voljene osobe.

Istovremeno, pitaj se koliko si sposoban/na pobuditi ljubav u drugome ili drugima.
Je li netko drugi kriv ako te netko ne voli?
Što je to što sprečava druge da te vole?
Koje su to tvoje slabosti koje umanjuju tvoju vrijednost u očima drugih?
Jesi li spreman/na i voljan/na se suočiti s tim svojim napastima? Ili misliš i dalje robovati tim slabostima po cijenu ljubavi?


Da te pitamo nešto: voliš li kukati i ogovarati? Iskreno. Padaš li često u napast da se žališ? Što misliš, je li lako voljeti takve osobe? Voliš li ti biti u društvu takvih ljudi koji stalno jadikuju i tračaju?

Jedan od velikih koraka u pridobivanju ljubavi je promjena karaktera od čangrizave do prijazne osobe - i u mislima, i na riječima, i na dijelu.

Svi do jednoga smo vrijedni ljubavi. Pogotovo ako svoje mane uspijemo ukrotiti, svoje nedostatke ukloniti, a iskrivljeno popraviti. Pa čak i ako ne uspijemo, vrijedni smo ljubavi zbog svih onih vrlina koje nas krase i najviše zbog toga što smo i sami sposobni voljeti.

Pružati ljubav je nekima lakše nego primati ljubav. I obrnuto. Bez obzira na prepreke u bilo kojem pravcu, one se mogu otkloniti. Promjena perspektive (kuta gledanja/stava) i o(t)puštanje su najučinkovitije metode osobnog preporoda.

Što o tome kako biti voljen imaju za reći drugi:

"Budi ljubavi dostojan ako želiš biti ljubljen." - Goethe
"Ljubav je nagrada za ljubav." - John Dryden
"Ako želiš biti ljubljen, ljubi!" – Seneka

"Slijedi ljubav, pa će ti bježati; bježi od ljubavi pa će te slijediti." - Engleska poslovica
¬
"Ljubav je kao rosa koja podjednako lako padne na koprivu kao na ljiljan." - Švedska poslovica

"Ljubav rađa ljubav." - Latinska poslovica

Suma sumarum: voli sebe i druge, pa će ti po zakonu uzroka i posljedica, po kojem žanjemo samo ono što sijemo, ljubav biti uzvraćena. Ako ne od strane one/onog/onih koje želiš, sigurno od one/onog/onih kojih to zavrijeđuješ.

Kako to da ponekad ipak ne dobivamo ono što volimo? Zato što volimo glavom, a ne srcem i svom dušom svojom.

Ako se u govoru i razmišljanju više baviš onime što ne voliš, svaka od tih stvari će ti se manifestirati u tvom životu. Ne možemo dobiti ili postići ono što volimo ako uglavnom mislimo i pričamo o tome kako nam to nedostaje. Negativne emocije i misli kao što su frustracija, razočaranje, očajavanje, prigovaranje, kritičnost, samosažaljenje, žaljenje, nepovjerenje, sumnju, tvrdoglavost i slično nas sprečavaju u postizanju i i dobivanju svega onog što volimo.

"Svaki put kada govorite o tome što ne volite, dodajete još jednu šipku na svoj kavez i time se sami zaključavate podalje od svega što volite"
- Rhonda Byrne

To možemo odmah promijeniti tako što ćemo odlučiti i svjesno zaokupiti naše misli, riječi i dijela onim što volimo. Za početak je dovoljno da 51% naših misli, riječi i dijela budu pozitivne i pune ljubavi. S vremenom će se one umnožavati same od sebe, a da se ne moramo posebno truditi. Dakle, ne moraš brinuti ako ne uspiješ postići da su sve tvoje misli, riječi i dijela u skladu s tvojim ciljevima i željama, jer dovoljno je da se potrudiš da je većina - 51%.

"Ma koliko se činila nemogućom nečija želja, ostvarit će se uz pomoć vatre ljubavi. Ako se pak ne ostvari, to znači da vatra nije bila dovoljna jaka." – Talidari

Anegdota:
Vrata ljudskog srca
Postoji jedna čuvena slika koja predstavlja Isusa u jednom tamnom vrtu. Lijevom rukom pridiže svjetiljku koja osvjetljava scenu, desnom kuca na čvrsta i masivna vrata.

Kada je slika prvi put predstavljena na jednoj izložbi, jedan se posjetitelj obratio slikaru (William Hunt) s primjedbom.
“Na vašoj je slici jedna greška. Vrata su bez brave i ručki.”
“Nije to greška,” odgovori slikar. “To su vrata ljudskog srca. Otvaraju se samo iznutra.”

Oznake: ljubav, duša, osho, viša svijest, transformacija, Erich Fromm, ego, razum, negativne misli, negativne emocije

09.03.2015. u 14:43 • 0 KomentaraPrint#

Ne trebamo razlog - biti sretni i veseli da bismo voljeli, već trebamo voljeti da bismo bili sretni i veseli

Ja volim sebe.
Volim sebe i prihvaćam sebe upravo takvim kakav/va jesam.
Bezuvjetna ljubav koja se manifestira u meni, kroz mene i oko mene, privlači sve što je potrebno za najveću dobrobit moje duše.
Svakog dana mi je sve lakše otpustiti stvari i jednostavno biti ljubav.
Ja imam sve što mi je potrebno da bih bio/bila sretan/na i voljen(a).
Voleći sebe, ja volim druge.
Prihvaćam život s ljubavlju.

Tko poznaje ljubav, nema potrebe za meditacijom ni bilo kojom drugom tehnikom za ostvarenje blagostanja. Meditacija (kao bilo koja druga tehnika, učitelj i škola) nam je potrebna samo zato jer nemamo ljubavi. Ako imamo ljubavi, nema potrebe išta vježbati ni učiti, jer smo s ljubavlju već postigli svrhu. A svrha je nestajanje ega. Voljeti znači otkloniti ego. Gdje nema ega, ima blagostanje.

Ljubav se ne ograničava razumom, već svoju moć zahvaljuje Višoj svijesti koja je njezin izvor.
"Postoji jedna riječ koja nas oslobađa od svakog tereta i svake boli u životu. Ta riječ je ljubav"
- Sofoklo


Kako voljeti kad smo tužni i nesretni?

"Ono što slomi školjku ne šteti biseru"
- Mevlana Rumi

Tako da shvatimo da: ljubav nije suprotnost tuzi, nego lijek za tugu.
Za ljubav ne trebamo razlog ne trebamo biti sretni i veseli da bismo voljeli, već trebamo voljeti da bismo bili sretni i veseli. Razlog za ljubav ne tražimo samo u veselju, nego razlog za veselje možemo naći u ljubavi.
Jer ljubav je prevencija, a ne samo simptom. Jer je ljubav uzrok, a ne samo posljedica.
Razlog za tugu moze da ima i svoju pozitivnu stranu - mnogi koji su recimo nešto i/ili nekoga izgubili, poslije su uvidjeli da im je to donijelo i mnoge pozitivne promjene u životu. Kada srce plače za onim što je izgubilo, duh se smije zbog onog što je pronašao.

"Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati."
– Gabriel Garciá Márquez


"Tamo gdje ljubav vlada nema ni velikih ni malih."
- Japanska poslovica

Oznake: ljubav, duša, osho, viša svijest, transformacija, Erich Fromm, ego, razum, negativne misli, negativne emocije

09.03.2015. u 14:38 • 0 KomentaraPrint#

Kako za-voliti

Pripitomi svoj ego - ako te tvoj ego sprečava da se prepustiš ljubavi ili da zavoliš nekoga za koga misliš da nije vrijedan tvoje ljubavi, onda je vrijeme da ukrotiš svoj ego tako da uspostaviš harmoniju između razuma i srca. Ego je plod razuma, ljubav je plod srca. Dopusti srcu da te vodi kad je riječ o ljubavi. Pa čak i pod cijenu da se 'opečeš'. Čim počne razum sa svojim 'računicama', osluhni svoje srce, svoje osjećaje i neka te oni vode. Ne moraš odbaciti razum, samo ego. Ili ga barem pripitomi.

Budi otvoren(a) za ljubav, onda je nećeš propustiti kada se pojavi.
Budi sada i ovdje - jer je ljubav moguća samo sada i ovdje. Zaboravi prošla loša iskustva i stare ljubavi, i ne odgađaj ljubav za neka druga, bolja vremena. Voli sad i ovdje.

"Kada si vodjen egom, ljubav nestaje. Ljubav i ego ne mogu zajedno."
- Osho

Transformiraj svoje slabosti u vrline. Ljubav ne može opstati ako je zatrovana raznim otrovima - mržnjom, ljubomorom, ljutnjom, posjedništvom, sebičnošću, prigovaranjem, kritiziranjem i sličnim otrovima. Svaku svoju negativnu emociju preobrati u pozitivnu - uz pomoć odluke, smijeha, prirode, umjetnosti, meditacije...
Ili, dopusti da se transformacija dogodi sama od sebe - uz pomoć strpljenja. Kod nekih destruktivnih emocija ne trebaš ništa činiti, samo trebaš biti strpljiv(a). To je jedna od najvećih spoznaja - pozitivno i negativno se prirodno stalno izmjenjuju. Suprotnosti se prema zakonu polariteta neprestano izmjenjuju. Kao plima i oseka, dan i noć, ljeto i zima, radost i tuga... Negativno trebamo pustiti da prođe, a pozitivno prigrliti.

Budi zahvalan/na - zauzmi stav zahvalnosti - kad osvijestimo koliko bismo u stvari trebali biti zahvalni za i najmanje pojedinosti u životu, onda nam je lakše uzvratiti s ljubavlju.
Daruj - ljudi vole darove i darovatelje. Velikodušnim davanjem osjetit ćeš radost onih kojima poklanjaš svoj novac, vrijeme, pažnju, hranu ili nešto deseto. Njihova radost i ljubav će te dotaći, pa ćeš i sam(a) zavoljeti njih i samo davanje.

Najbolji način da budemo voljeni je taj da volimo druge.

Igraj se s djecom - ona su puna ljubavi.
Nabavi štene ili mačića - teško je ne voljeti ih. Ako je to neizvedivo, igraj se s tuđim psima ili macama, još bolje - budi baby-sitter nečijem psiću ako možeš.

Okruži se ljudima punim ljubavi - zrake ljubavi kojima zrače, pa čak i ako nisu usmjerene direktno prema tebi, neće te mimoići. Druži se s voljenim osobama. Izbjegavaj one koji te ne vole.

Okruži se ljepotom ili posjećuj mjesta s lijepim stvarima - teško je ne voljeti nešto što je lijepo.
Boravak u prirodi - teško je ne voljeti prirodu. U njezinom zagrljaju lako se raznježiti i osjetiti univerzalnu ljubav. U priručnicima za pridobivanje ljubavi, autori preporučuju odvesti osobu u prirodu, po mogućnosti pored vode (rijeka, jezero, more), jer to izaziva romantične osjećaje.
Pronalazi stvari i ljude koje možeš zavoljeti i uživaj u/s njima. Otkrij novu ljubav prema nekim novim vrstama jela, prema novom žanru filmova ili knjiga, prema nekim životinjama i biljkama...
Zarazi se ljubavlju - Svaki put kad čuješ da netko nešto ili nekog (novo) voli, pusti neka te zarazi tom ljubavlju. Recimo da čuješ kako netko sa strašću i ljubavlju govori o nekom umjetniku za kojeg ne znaš, za neki nepoznati začin, za neku putničku destinaciju i slično, raspitaj se više o tome, što je to u tome što voli. Tko zna, možda i ti to zavoliš!

"Ljubav čini da prolazi vrijeme, vrijeme čini da prolazi ljubav."
- Francuska poslovica

Oznake: ljubav, duša, osho, ljutnja, transformacija, Erich Fromm, ego, razum, negativne misli, negativne emocije

09.03.2015. u 14:06 • 0 KomentaraPrint#

Kako se voli (sebe) i kako se pokazuje ljubav

"U muškarca ljubav ulazi kroz oči, a u ženu kroz uši."
- Poljska poslovica

"Ako šutiš - šuti iz ljubavi.
Ako govoriš - govori iz ljubavi.
Ako opominješ - opominji iz ljubavi.
Ako opraštaš - oprosti iz ljubavi.
Unutrašnji korjen neka bude ljubav,
Iz ovog korjena može izrasti samo dobro.”
- Sv. Augustin

KAKO VOLJETI OVDJE I SADA
Kako se voli, kako se pokazuje ljubav

Geste ljubavi:
Nježni pogledi puni ljubavi
Zagrljaji, pogotovo u teškim trenucima (umjesto prigovaranja)
Milovanje
Poljupci
Dodir ruke
Neočekivane, lijepe geste za koje znaš da će usrećiti voljenu osobu
Velikodušnost
Tolerancija i razumijevanje


Volimo tako da:
smo prema objektu ljubavi osjećajni, nježni, ljubazni, susretljivi, srdačni, plemeniti, velikodušni, iskreni, pošteni..;
odašiljamo osjećaje ugode, topline;
imamo suosjećanje, razumijevanje i poštovanje;
želimo objektu ljubavi samo najbolje;
ne očekujemo ništa zauzvrat
;
rado slušamo;
izražavamo ljubav lijepim riječima;
smiješimo se i smijemo;
pokazujemo objektu ljubavi koliko je važan i vrijedan, pridajući svu svoju pažnju;
ništa ne namećemo;
ne gledamo na sat.

Kad želimo nešto ili nekoga zavoljeti što ili koga inače ne volimo, potrebno je uočiti njegove ili njezine pozitivne strane, umjesto da gledamo samo na negativne strane te pronaći ono vrijedno ljubavi. No, prije svega potrebno je uočiti povezanost s time ili s tim bićem. Naime, sve u Svemiru je povezano i svi smo mi duše koje imamo isti Izvor. Lako nam je voljeti kad upoznamo tuđu dušu. Kad ograničeno vidimo samo nečije tijelo, um i emocije, onda je i naša ljubav ograničena i uvjetna. No, ako iza nečije fasade prepoznamo dušu koja je savršena, onda nam je sasvim lako voljeti dušu. Ne moramo voljeti nečiji um, tijelo ni narav, no uspijemo li otkriti dušu te osobe, onda nam ju je lako zavoljeti. Svi su ljudi u duši dobri, samo ih njihov um, tjelesni porivi i emocije znaju "umrljati". Nažalost, većina ljudi su duhovno preslabi da bi se umjeli suprotstaviti raznim napastima, pa im treba pomoći, pružiti podršku i suosjećanje, čak i kad se tome opiru zbog tih napasti koje ih tlače (ego i ostale mane i slabosti).

Kad naučiš voljeti kišu, a ne samo sunce, noć, a ne samo dan, nizine, a ne samo visine i drugu stranu mnogih drugih stvari, tada će ti biti lakše voljeti i drugu stranu svih bića. Savršenstvo nije izražena pozitivnost, već sklad između pozitivnosti i negativnosti. Inače bi nam dosadili oni koji su samo očekivano pozitivni u svemu. Stoga, ne očekuj od drugih da pokazuju dobre osobine u onome što ti želiš, nego ih voli zbog toga što su mnogostruki, izazovni, uzbudljivi zahvaljujući upravo tome što imaju i svoje negativne osobine.

Kako voljeti sebe
Tako što upoznamo svoju dušu, koja je savršena, puna ljubavi i vrijedna ljubavi. Ne moramo odmah i uvijek voljeti svaki dio svoga tijela, sve svoje umne sposobnosti, svoju narav u svim situacijama, ali iza svega, svih fasada je naša jezgra, naša duša koja zaslužuje ljubav jer je ona taj dio tebe koji je stvoren na sliku i priliku savršenog Stvoritelja.

Tko je taj u nama koji voli? Fizičko srce? Mozak? Um? Čime volimo? Što volimo kad sebe volimo? Zašto se ne bismo voljeli? Pronađi ove odgovore u dubini svoje duše i otkrit ćeš neutaživ izvor ljubavi.

Svatko ima svoje dobre i loše strane, jer se u svemu očituje zakon polariteta, koji je prirodan, normalan i koristan. Ako misliš da nemaš razloga za voljeti se, to je samo zato jer je tvoj um ograničen i uvjetovan time da uočava pretežito negativnosti, a ne pozitivnosti. Svatko u sebi ima iskru vrijednu ljubavi. Za mnoge je taj dio sebe toliko zatomljen da ga je teško uočiti, ali s malo volje moguće je razotkriti sebe kao nikad dosad. Upoznaj sebe tako da se otvoriš svojoj duši, onome što je nerazumno i nelogično. Pronađi taj dio sebe i voli to te širi svoju ljubav polako na cijelo svoje biće. Dopusti svojoj duši da vlada tvojim umom, emocijama i tijelom, pa će se oni preobraziti u ono najbolje, pa ćeš i njih lako zavoljeti.

Nemoj samo tako preći preko ovoga, nemoj se sramiti sebe zavoljeti, nemoj biti preskroman/na - nemoj odlagati ljubav prema sebi, misleći da je to manje važno od bilo čega drugog, jer sve drugo će ti biti teško ostvariti i uskladiti ako ti nedostaje ljubavi prema sebi. Ako ti sebe ne voliš, teško će te drugi moći voljeti. Zato upoznaj i zavoli svoju dušu SADA!

Zavoli sebe - ako se ne voliš, obavezno se zavoli. Nitko nije savršen, i svi imamo mane, ali imamo i vrline. Voli se jer to zaslužuješ isto toliko kao i svaki drugi čovjek. U stvari, ljubav se ne zaslužuje, ona je prirodno stanje. Neprirodno je ne voljeti se. Ako se ne voliš, nećeš na sebe ni paziti kako treba, pa ćeš na sebe privući bolesti, ljude koji te isto neće voljeti i ostale neprilike.

Prisjeti se svih svojih vrlina i vrijednosti. Voli se i kad ti ne ide. Prakticiraj bezuvjetnu ljubav prema sebi.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi d

Oznake: ljubav, duša, Erich Fromm, ego, razum

09.03.2015. u 13:24 • 0 KomentaraPrint#

petak, 06.03.2015.

Sattva, Rajas, Tamas; znanje i djelovanje

Tri vrste milosrđa – milodara:
Kad daruješ nešto kao milodar, potaknut pozitivnim osjećajem dužnosti, bez osjećaja obveze i ne očekujući ništa zauzvrat, ako to činiš u pravo vrijeme i na pravom mjestu prema osobi koja to zavređuje i koja ne može ničim uzvratiti, takvo je davanje izraz satvičke prirode.

Ako se milodar daje s osjećajem vezanosti, osjećat će se neugodno i onaj tko daje i onaj tko prima. Milosrđe učinjeno sa željom da se dobije nešto zauzvrat, sada i ovdje ili nekom drugom prilikom izraz je rajasičke prirode.

Milodari davani u pogrešno vrijeme i na krivom mjestu, upućeni onima koji ih nisu vrijedni, onima sumnjiva karaktera, koji potrate svoj novac i ne pomažu drugima, ili milodari predani bez osjećaja poštovanja ili popraćeni uvredom – takvo je milosrđe izraz tamasičke prirode.

Odricanje nije negativan proces, već pozitivan čin odustajanja od nečega. (npr. Sunce sve vrijeme odustaje od svoje topline i svjetlosti da bi darovalo život, plodovi voća koji dozrijevaju odbacuju stablo na kojem su izrasli, Duša se odriče svjetovnih veza kako bi se pridružila Bogu).

Kako sile prirode međusobno djeluju s aktivnostima –
Postoje tri opća sastavna djela: znanje, aktivnost i onaj koji obavlja aktivnost. Promatrajući ta tri elementa s gledišta svake od tri gune; Sattva, Rajas i Tamas, postoje tri vrste znanja, tri vrste djelovanja i tri vrste onih koji obavljaju neku aktivnost.

Čovjek cjelovitog znanja – sattva spoznao je božanskost Sebstva. On vidi Boga u svim bićima, zna za jednost svih bića u univerzumu i ne vidi odvojenost koju drugi vide.

Čovjek nepotpunog znanja – rajas primjećuje odvojenost posvuda i vidi svakog čovjeka drukčijim od ostalih. On vjeruje da postoji toliko odvojenih duša koliko i tijela.

Onaj koji ne zna – tamas zapravo ne posjeduje nikakvo znanje, već živi u neznanju i zabludi te se priklanja vjerovanju da je čovjek samo tijelo. Za takvoga gubitak tijela predstavlja gubitak svega. U tomu nema nikakve suptilnosti razumnog razmišljanja.


Djelovanje bez očekivanja rezultata – sattva je ona vrsta djelovanja koja se obavlja bez vezanosti. Onaj tko tako djeluje, čini to kao svetu dužnost zbog same dužnosti, a ne radi zadovoljstva ili osobne nagrade. U takvom djelovanju nema težine.

Djelovanje koje je izraz želje za rezultatima – rajas uvlači čovjeka u težnje koje su namijenjene tomu da ugađa sam sebi a to zahtijeva veliku količinu egističnog nastojanja. Ova vrsta djelovanja onemogućava duhovni razvoj i dovodi do patnje.

Djela koja se provode bez razmišljanja, slijepo – tamas, ne uzimaju u obzir posljedice. Nikakva se pažnja ne posvećuje cijeni ili dobrobiti takvog djelovanja, a onaj tko djeluje nema pojma o svojoj sposobnosti da tu aktivnost provede.

Satvički ljudi sve promatraju kao Božji posao, a sebe vide jedino kao Božje instrumente. Tako potpuno oslobođeni ega, oni su oslobođeni i želja i vezanosti. Oni samo žarko žele obaviti posao, a uspjeh ili neuspjeh tog posla na njih ne djeluje.

Oni koji obavljaju rajasička djela, potaknuti su željom za osobnim dobitkom, pohlepni su i destruktivni do okrutnosti te su radosni ili ogorčeni što ovisi o uspjehu ili neuspjehu njihovih djelovanja. Oni su pretjerano revni i skloni povrijediti druge koji im se nađu na putu. Duhovni uspjeh nije namijenjen takvim ljudima.

Oni čije je djelovanje pod utjecajem lijenosti i inertnosti – tamas nepažljivi su, nemarni, bezvoljni i lijeni. Neznanje i odgađanje su njihova najvažnija obilježja, uz podmuklost, pakost i nepoštenje.

Tako s gledišta triju guna promotrimo i dva dodatna obilježja: intelekt i staloženost uma. Intelekt se odnosi na sposobnost razlučivanja – buddhi, dok se staloženost uma – dhrti odnosi na snagu uvjerenja, odrješitost, moralnu čvrstoću i odvažnost na duhovnom putu.

Satvički intelekt razlučuje između onoga što je istina i što nije istina, onoga što je stvarno i što nije stvarno. On zna razliku između djelovanja i nedjelovanja. Zna što pomaže a što sprečava duhovno napredovanje. On uočava razliku između straha i neustrašivosti i razumije što oslobađa dušu a što je zarobljava. Satvički intelekt vodi čovjeka prema Bogu.

Intelekt koji je rajasički također razlučuje, ali pogrešno. On ima iskrivljeno poimanje o ispravnom i neispravnom djelu, smatrajući da cilj opravdava sredstvo neovisno o tome kako sebičan i poguban bio način njegova ostvarenja. Ova vrsta intelekta može pretvoriti istinu u neistinu i obrnuto. Pohlepa, strast, ljutnja i strah zamagljuju njegovu viziju. On ostaje zapleten u temelje svjetovnog života umjesto da povede čovjeka prema višem cilju.

Tamasički, tupi intelekt koji je ovijen neznanjem i zaogrnut tamom naprosto ne može razlučivati. Tom se intelektu božanskost čini lošom dok mu se ono što je loše čini dobrim. On shvaća život na iskrivljen način. Intelekt kojim prevladava neznanje vuče uvijek pojedinca prema dolje.

Satvička sreća predstavlja smirenost uma koji donosi meditacija, slatku radost koja dolazi zbog sebeostvarenja. Kao i sve ostale dobre stvari, u početku to predstavlja napor, ali kasnije dovodi do prave radosti. Izvor trajnog blaženstva teče iz atmana, istinskog Sebstva koje je u nama. To blaženstvo možeš pronaći u sebi uz pomoć vježbe.

Rajasička sreća predstavlja upravo suprotno: u početku je slatki nektar, a na kraju se pretvara u otrov. To je privremeno zadovoljstvo koje se ostvaruje putem vezanosti osjetila za predmete svjetovne prirode. Predaš li se ovakvoj vrsti sreće, prizvat ćeš i bol koja ju uvijek prati. Osloniš li se nagonski na svoja osjetila kako bi doživio zadovoljstvo, zarobit ćeš svoju snagu, ustrajnost i sposobnost za rast. Tvoja duhovna mudrost blijedi. Ugoda i njezina prirodna posljedica – bol, su napitak koji se pije u svijetu.
Pravo blaženstvo se u malim gutljajima pijucka iz nutrine.

Tamasička sreća nastala je iz tamne zablude, predstavlja postojanje koje nije razumljivo i slično je snu, gorko i na početku i na kraju. Jedino zadovoljstvo ovakvog oblika „sreće“ je slabašno zadovoljstvo spavanja ili izopačeno uživanje koje proizlazi iz ispraznih težnji ili zanemarivanja dužnosti.

Oznake: sreća, hrana, strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 16:12 • 0 KomentaraPrint#

Pročišćenje; značaj hrane i duhovnost

Svatko je rođen s jednom od tri gune: s uravnoteženošću (sattva), nemirom (rajas) ili inertnošću (tamas) što ovisi o njegovom temperamentu.

Duhovno značenje hrane –
Suptilni elementi u hrani u znatnoj mjeri utječu na um i zbog toga oblikuju mentalno ponašanje. Prije ili kasnije, ozbiljni duhovni tražitelji morat će se suočiti s pitanjem vrste hrane koju uzimaju.

Ljudi koji su po prirodi satvički uzimaju hranu koja je čista, blaga i hranjiva i koja ih tjelesno jača, donosi im čiste misli i mentalnu radost. Njihova je hrana svježa, sočna, umirujuća i ugodna probavnom sustavu tijela. Doručak je lagan, dnevni obrok je hranjiv onoliko koliko je potrebno i ništa više, dok je večera laganija kako bi se tjelesni organi mogli odmoriti tijekom noći. Jedino takav čovjek poznaje pravi okus hrane.

Rajasičke ljude koji su po prirodi nemirni i strastveni privlači začinjena, ljuta, gorka,slana, kisela i vruća hrana. Poput ljudi koji takvu hranu uzimaju, i ona u njima uzrokuje bol, patnju i bolest te sprečava njihov duhovni razvoj.

Tamasički ljudi koji su po prirodi inertni i lijeni uzimaju staru, prekuhanu, ustajalu, bezukusnu, nečistu, konzerviranu hranu bez ikakve hranjive vrijednosti. Takva hrana vraća onomu tko je uzima ista ta obilježja.

Vrste i djelotvornost duhovnog pročišćenja – tapas
Postoje tri temeljna načina pročišćavanja: oplemenjivanje misli, riječi i djela, odnosno pročišćavanje instrumenata uma, govora i tijela. Kad uspiješ preoblikovati to troje, automatski postaješ boljim.

Vježba: govoriti istinu, ne vrijeđati druge, ne ulagivati se
Uvijek govori istinu, i iznesi ju na najugodniji način. Ako to ne možeš učiniti, radije šuti. Ako je nešto neizostavno potrebno reći, moraš se pridržavati istine, ali pronađi nježan i obziran način. Nemoj vrijeđati druge grubim riječima. Riječi mogu biti bolnije nego fizičko nasilje a i nanesena povreda duže traje. Riječi kojima je svrha potaknuti negativnost predstavljaju čin nasilja, kloni se takvih riječi. Izuzetno je važno izbjegavati riječi koje vrijeđaju.

Pročišćavanje misli – važniji je nego pročišćenje riječi i djela, jer dobre riječi i djela nastaju spontano u umu koji je ispunjen dobrim mislima. Održavaj smireno i vedro stanje uma pa nećeš izgovarati nepotrebne riječi niti činiti neželjena djela. Da bi razvio staloženost uma, dopusti da se pojave samo dobre misli i plemeniti osjećaji.


Kad postojano, s čvrstom vjerom i bez očekivanja nagrade, provodiš u djelo ove načine pročišćavanja misli, riječi i djela, tvoja su djela izraz čistoće – sattva.

Kad provodiš ove načine pročišćenja zato da pobudiš divljenje ili poštovanje, tvoja djela izražavaju strast – rajas.

Kad provodiš ove tri vježbe pročišćenja, a ne razumiješ njihovo značenje ni zašto ih činiš, ili ako su one usmjerene na tijelo ili ako su vračarije pa štete tebi ili drugomu – tvoja su previše kruta nastojanja izraz inercije – tamas.

Oznake: hrana, strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:52 • 0 KomentaraPrint#

Iz knige Bhagavatgita; Uzviseni -ljudi čista srca i oni zarobljeni u vlastite ovisnosti zadovoljavanja osjetila

Postoje dvije razine života na ovom svijetu. Na jednoj razini žive smrtna, privremena, prolazna bića, a na drugoj besmrtni, vječni, neuništiv Duh. Sva stvorenja su uništiva. Duh je neuništiv. Ali različit i iznad njih – viši čak i od smrtnika i Duha, viši i od najviših božanstava – postoji Bog kao vrhovni atman, nepromjenjiv, vječan, neuništiv Bog.

Dvije sudbine: božanska i demonska –
Božanska obilježja ljudskih bića: neustrašivost, čistoća srca i osjećaja, milosrđe – davanje milodara i nadzor nad osjetilima, poštenje – ispravnost, iskrenost, ne pozlijediti nikoga (ahimsa), ne povrijediti nikoga mentalno, tjelesno i duhovno. Na popisu božanskih osobina nalaze se i: istinoljubivost, odsutnost ljutnje, povlačenje, odricanje od svjetovnih privlačnosti, smirenost i neogovaranje. Biti suosjećajan, ne čeznuti za materijom, biti bez želja, biti ljubazan i skroman, postojan, neuznemirena uma i vitalan. Opraštati, biti odvažan, hrabar, ustrajan, podnositi teškoće, biti čista uma i tijela, ne mrziti nikoga, ne biti ohol.

S druge strane postoje obilježja izopačenosti, načini ponašanja i raspoloženja koja obilježavaju osobu nižu od čovjeka: to je oholost (razmetljivost, licemjerje), pompoznost (arogancija), taština (uobraženost), ljutnja, osornost (kruto prosuđivanje i nedostatak sposobnosti razlučivanja –između ispravnog i neispravnog, istine i neistine, stvarnog i nestvarnog).
Ta bića vjeruju da je zadovoljenje njihove pohote sve za što je vrijedno živjeti. Sa svih strana oni su vezani spletkama, pohlepom i ljutnjom, jer povređujući druge, oni privlače ljude koji i sami povređuju. Gomilaju i zgrću bogatstvo samo da bi zadovoljili svoja osjetila i hirove. Kako se obogatiti – to upravlja svakom njihovom mišlju i kretnjom. Ti su ljudi, izopačeni, izbezumljeni i zarobljeni u vlastite ovisnosti zadovoljavanja osjetila.

Oznake: strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:40 • 0 KomentaraPrint#

Sattva Rajas i Tamas iz knjige BHAGAVADGITA

Temeljne komponente poredane redoslijedom od grube tvari, što su fizički i kemijski elementi, do suptilnijih i profinjenijih kao što su um, intelekt i ego koji predstavlja osnovni osjećaj da si ti fizičko tijelo. Sve komponente, čak i one najsuptilnije, pripadaju svijetu prirode. Iznad toga svijeta prirode postoji duhovno područje – životna snaga, izvor svijesti svih bića i pokretač cjelokupnog života. Ova tajanstvena sila podržava i održava sav univerzum. Zajedničko tim dvama područjima, to jest prirodi, koja predstavlja inertnu materiju, i duhu koji predstavlja životnu svijest, jest utroba svih bića. Sam život nastaje iz toga jedinstva prirode i duha.

Tri temeljna svojstva prirode koja nastaju iz niže prirode Boga: dobrota – sattva, strastvena aktivnost – rajas i tama, lijenost, inercija – tamas.

Čovjek mješavina svih triju promjenjivih svojstava prirode, ono svojstvo za koje je čovjek najviše vezan počinje prevladavati i on postaje određeni tip osobe, ponaša se različito, doživljava osjećaje i zablude svojstvene tom obilježju – postaje općenito uravnotežen – sattva, aktivan – rajas ili inertan – tamas. Kako je sada dio prirode, on se mora ponovno rađati i umirati, podložan je bolnoj sudbini svega materijalnoga.

Kako nadvladati tri sile prirode – Tri gune materijalne prirode - biti iznad vremena, prostora i okolnosti, stici do mjesta na kojem je um smiren a ego nestaje.
Svatko ima sve tri sile u sebi u različitim omjerima i odražavat će način ponašanja koji je u skladu s osobinom koja prevladava. Guna znači i isprepletenost (doslovno).

Cilj života je preoblikovati karakter pojedinca u traženju višeg ideala – promijeniti ga od neznanja i lijenosti (tamas) do strastvenog nastojanja (rajas), a nakon toga usmjeriti ga u smirenost i uravnoteženost (sattva). Tijekom dana sve tri osobine poput plime i oseke struje u svakom čovjeku. Čovjek bi trebao znati koja osobina u njemu prevladava.

Kada se pojavi uravnoteženost, čini se kao da svjetlost istinskog Sebstva zasvijetli kroz sva tvoja vrata, tj. osjetila. Tvoj vid postaje oštriji, sluh bolji, mišljenje i djelovanje odmjerenije, savjesnije.

Kad prevladava osobina nemira u tvojoj osobnosti, kao da nestrpljenje, pohlepa i težnja izviru na površinu, kao da te tvoj vlastiti nemir prisiljava na djelovanje.

Kad se tvoj um osjeti lijenim, zbunjenim i nezainteresiranim, znači da je inertnost preuzela prevlast.

Djelovanja uravnoteženosti imaju za posljedicu mudrost, čistoću i sreću. Strast uvijek donosi pohlepu, ljutnju i veliku bol. Inertno ponašanje vodi do neznanja i tupe tromosti.

Ljutnja, patnja (koja uvijek prati djelovanja potaknuta željama) i bol mogu biti dar s neba i pokrenuti čovjeka da ispravi način ponašanja. Patnja je vježbalište na kojem se oblikuje dobar karakter i ispravan način ponašanja (dharma). Život temeljen na Istini, uzdiže čovjeka do smirenosti što je obilježje uravnoteženog stanja. Oni koji nadvladaju osobine prirode u osnovi su promatrači, oni su iznad svjetovnog.

Oznake: strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:27 • 0 KomentaraPrint#

Bog i vječnost - stanje besmrtnoti_ iz knjige BHAGAVADGITA

Postoje četiri vrste ljudi koji traže povezanost s Bogom: jedni, koji su izmoreni svijetom – ljudi koji štuju Boga radi ublažavanja svoje mentalne ili fizičke napetosti, ili da se oslobode straha i nesreće. Drugi, koji su u potrazi za srećom kroz svjetovne stvari – ljudi koji se mole Bogu da im osigura bogatstvo, obitelj, moć, ugled i sl. Treći, koji traže duhovno napredovanje – ljudi kojima je poticaj za povezivanje s Bogom stjecanje znanja i iskustva kako bi im pomoglo u sebeostvarenju. Četvrti su mudri – ljudi koji su istinski spoznali Sebstvo, atmana, koji znaju da postoji samo Bog, i čiji je jedini poticaj Bog i ništa drugo.

Neuništivi Bog –
...nije smisao u tome da se nadaš dobrom rođenju već da težiš dobroj smrti.
Zbroj svih misli i osjećaja tijekom cijeloga tvog života zgusnut će se u samo jedno stanje uma u trenutku kada budeš napuštao tijelo. Prihvatit ćeš određeni mentalni stav u trenutku smrti. Sve što je privlačilo tvoju pozornost tijekom života, neizbježno će biti u tvojoj svijesti u trenutku smrti – i na tu razinu svijesti ti ćeš prijeći. Nakon nekog vremena ista ta mentalna struktura vratit će se natrag u svijet. To se naziva ponovnim rođenjem. Tijekom života pripremaj se za trenutak smrti. Bilo koji trenutak može biti tvoj posljednji, zato se odnosi prema svakom trenutku kao da ti je posljednji, jer je tvoja misao u tom trenutku temelj na kojem će se graditi tvoje sljedeće rođenje. Živi u stanju stalne duhovne svijesti.
Oni koji ne napreduju dalje od predodžbe raja i pakla osuđuju sebe na među svjetove i na taj se način vežu uz smrt i ponovno rođenje. Jedini način da se dosegne vječnost, besmrtno stanje, je ljubav, nepokolebljiva odanost samo Bogu. Odvojena duša ne može opstati odvojena od Boga, univerzalne Duše.
„Onima koji mi potpuno predaju svoje srce ja dajem buddhi, intelekt koji je iznad svjetovnog intelekta, moć razlučivanja stvarnoga od nestvarnoga.“
...ja volim onoga tko je iznad osjećaja „ja“ i „moje“, kojega bol ne uznemiruje niti zadovoljstvo ushićuje.

Ako odbaciš očekivanja, to će te istog trenutka dovesti do mira.

Volim onoga tko ne gaji u duši nikakvo zlo prema bilo kojem živom biću, već s ljubavlju uzvraća na mržnju, koji se prijateljski i sa suosjećanjem odnosi prema svakomu, onoga koji se uzdigao iznad osjećaja „ja“ i „moje“, kojega ne dira bol niti ushićuje zadovoljstvo. Volim one koji su slobodni od straha, zavisti i drugih uznemirenosti što ih svijet sa sobom nosi, a udarce na koje nailaze prihvaćaju kao prikrivene blagoslove. Volim one koji ne očekuju apsolutno ništa. Oni koji su čisti iznutra i izvana također su mi vrlo dragi. Volim poklonike koji su spremni biti mojim instrumentima i ispunjavaju zahtjeve što ih pred njih postavljam, a od mene ne traže ništa. Ja volim one koji se niti raduju niti osjećaju odbojnosti, ne tuguju niti teže da nešto posjeduju, na koje ne utječe ništa što im se događa, bilo loše ili dobro i koji su mi unatoč svemu odani. Oni su ravnodušni prema počasti ili sramoti, toplini ili hladnoći, pohvali ili osudi – oni ne samo da nadziru svoj govor, već su tihi u sebi. Veoma su mi dragi i oni koji su općenito zadovoljni životom i nisu vezani za svjetovne stvari, čak niti za dom.

Oznake: smrt, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:12 • 0 KomentaraPrint#

Prolazna priroda svjetovnih zadovoljstava

Put Djelovanja – Karmayoga
...izvršavaj svoje svjetovne dužnosti, ali nemoj se za njih vezati ni težiti za njihovim plodovima. ... pusti da se to događa samo od sebe, poput disanja ili kucanja srca.
Sve je djelovanje – uzimanje hrane, spavanje, disanje, kucanje srca, čak i podsvjesne mentalne aktivnosti. Svatko je neminovno doveden u stanje djelovanja po svojoj prirodi i od strane same prirode. Upusti se u djelovanje, obavljaj svoj posao, ali strogo nadziri svoj um i osjetila. I budi svjestan da bi posao koji obavljaš trebao na neki način doprinjeti, izravno ili neizravno, većem boljitku čovječanstva.
Čovjekova je zadaća djelovati nesebično, ne razmišljati o vlastitoj dobrobiti. Kad se baviš nesebičnim služenjem koje je požrtvovnost, priroda ispunjava tvoje želje, ne trebaš ju za to ni moliti.

I put znanja ili promišljanja, i put djelovanja vode k istom cilju, a to je oslobođenje. Kad se oslobodiš ega, oslobađaš se i karme. Ne možeš se odreći djelovanja, prije nego ga izvršiš (spoznaja izravnim iskustvom).

Mudri prepoznaju prolaznu prirodu svjetovnih zadovoljstava pa stoga ne traže sreću na području osjetila. Osjetilna zadovoljstva izvor su patnje. Zemaljska zadovoljstva, iako izgledaju ugodna, prolazna su i zapravo su bolna. Mudri znaju da patnja neizbježno, bez iznimke ide ruku pod ruku sa svjetovnim zadovoljstvima. Želja i ljutnja dopunjuju jedna drugu. Ljutnja je odgovor na nezadovoljstvo zbog neispunjenih želja. Kad uspiješ nadzirati ili transcendirati želju i ljutnju, koje se javljaju u tijelu, ali ne u atmanu, moći ćeš pronaći istinsku, trajnu sreću. Oni koji pronalaze radost i mir samo u sebi, istinski su sretnici.

Postupak nadvladavanja uma i osjetila sastoji se u isključivanju vanjskog svijeta. Treba se usredotočiti na središte duhovne svijesti koje se nalazi između obrva i postupno uravnotežiti udah i izdah. Tada, nakon što su tijelo, um, osjetila i intelekt pod nadzorom, kada su oslobođeni želje, straha i ljutnje, dolazi do ostvarenja stalne slobode i blaženstva s Bogom.

Ukrotiti um i osjetila
Održavanje fizičke, mentalne i intelektualne ravnoteže, neovisno o tome kako su teški izazovi, dovodi do trajne radosti, što je pouzdano obilježje jednog jogina. Istinski jogin nije duhovni pustinjak, već je discipliniran, Bogu posvećeni čovjek koji potpuno živi u svijetu.
Znanje se stječe osjetilima i umom – to jest putem onoga što vidiš i misliš. Mudrost se stječe izravnim shvaćanjem, unutarnjim uvidom i intuicijom. Znanje nešto zna na intelektualnoj razini. Mudrost to u potpunosti „spoznaje“ i može to primjeniti u svakodnevnom životu.

Oznake: um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, smrt, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:10 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 25.02.2015.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim

Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”

Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”

Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postali smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.

Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.

Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojimo uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.

Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.

Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.

Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.

Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i nastat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.

Oznake: samoca, stimulansi, uspjeh, prestiz, moc, svjesnost, jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, ljubav, odnos, veza, partner

25.02.2015. u 12:56 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.02.2015.

Istinska sreća; istinsko ja vs ego

Istinska sreća ovisi o našem načinu postojanja, a ne o onome što imamo
BY ATMA ON 28. OŽUJKA 2014. PSIHOLOGIJA
Svi želimo biti sretni, ali ispada da unatoč tome što većina uživa mnogo veću kvalitetu života i veće blagostanje od ljudi prije recimo 50 godina, naša razina sreće nije nimalo porasla. Zašto? U osnovi, to je zato što naša sreća ima vrlo malo veze s našim životnim okolnostima. Istraživači procjenjuju da je udio naših osobnih okolnosti u faktoru sreće zastupljen manje od 10%.

Povišica plaće, kupnja najnovijeg mobitela ili pronalaženje novog partnera, mogu privremeno povećati naše raspoloženje, ali efekt vrlo brzo nestane što smo zasigurno svi iskusili barem jednom u životu.

Glavni ključ za istinsku sreću ima vrlo malo veze s onim što imamo, no ima puno više s našim načinom postojanja na svijetu.

Istinska sreća je dubok osjećaj dobrobiti, unutarnjeg mira i vitalnosti koji je dominantan u našem životu. Javlja se spontano i prirodno kada napravimo pomak iz egocentrične osobe u uravnoteženo istinsko biće kao način postojanja u svijetu.

Ego je jednostavno „ja“ koje mislimo da jesmo. To je mreža uvjerenja, pretpostavki, očekivanja i želja vrlo često dobrim dijelom ukorijenjena u strahu, kontroli i otporima. Svaki puta kada smo uhvaćeni u sadržaj naših misli i emocija ili se opiremo stvarnosti, mi živimo iz pozicije ega, a naše istinsko ja spava. Istinsko ja je naša istinska priroda i izvor intuitivnih smjernica i sreće. No, ego je dio strukture našeg jastva i bez njega ne bismo mogli živjeti, samo je pitanje da li je dominantan ili ne.

Kada živimo u skladu s istinskim ja, tada život teče. Pomak iz ega u istinsko ja zahtijeva hrabrost, strpljenje i predanost da poduzmemo korake za stvaranje zdravog, uravnoteženog ega i buđenje kako bi živjeli s većom svjesnosti o sadašnjem trenutku i prihvaćanju. Taj razvoj također znači otkrivanje i utjelovljenje istinskog ja kako bi iznjeli na svijet svoje talente i potencijale na način koji obogaćuje i poboljšava svijet. Stoga, u nastavku donosimo nekoliko vrijednih savjeta za razvoj istinskog ja, za postizanje istinske sreće:

Prestanite vjerovati svemu što mislite

Jedan od najčešćih uzroka nezadovoljstva živi u našoj glavi, te uzimanje za ozbiljno priče koje stvara naš um. Većina onoga što mislimo nije istina i nema utjecaja na stvarnost. Jedan od brzih načina da doživite istinsku sreću je pomak iz stanja identificiranosti sa svojim mislima u stanje bivanja svjesnosti o svojim mislima. To znači promatrati svoje misli bez ikakve prosudbe.

Uskladite se sa stvarnošću

Kada se borite ili odupirete stvarnosti – stvarima kakve one zaista jesu upravo sada – vaše tijelo i um imaju tendenciju postati napeti i doživjeti ćete stres. Ako često želite da određeni trenutak vašeg života bude drugačiji nego što sada jest, samo ćete sve više graditi unutarnje nezadovoljstvo. Jedan od zlatnih ključeva istinske sreće je da počnete prihvaćati stvarnost upravo onakvu kakava jest. To ne znači da morate voljeti tu realnost, no prihvaćanje realnosti automatski vas oslobađa napetosti. Nakon što smanjite napetost, veća je šansa da će se spontano pojaviti odgovor na tu situaciju … jednostavno ćete znati što učiniti.

Sagledajte iz svog srca

Ovakav pristup je osobito dobar ako imate hiperaktivan um ili vas muči puno briga. Preusmjerite svoju pozornost na područje svog srca i pogledajte na svijet iz srca umjesto iz glave i primjetiti ćete kako ove promjene u perspektivi gotovo odmah mijenjaju vaše iskustvo. Prva stvar koju ćete možda primjetiti je to da ste puno više povezani i osjećate se mirno, te kako su se misli promijenile. Ovo možete eksperimentirati cijeli dan! Također, probajte ovo primjeniti kada ste sa svojim partnerom i prijateljima i primijetiti ćete promjenu u tome kako se osjećate prema njima. Naš ego je programiran vidjeti odvojenost i razlike te onda donositi prosudbe, dok je naše srce programirano vidjeti povezanost i sličnosti. Štoviše, kad pogledamo na svijet iz srca tada imamo pristup kvalitetama srca kao što su suosjećanje, zahvalnost i ljubav.

Surađujte s emocijama

Jedan od ključeva za istinsku sreću je pomak pozornosti sa težnje da se osjećamo dobro na to da budemo dobro s osjećajima. Kad naučite kako pozdraviti sve emocije jednako, uključujući ljutnju, tugu i strah, događa se nešto iznenađujuće – iznenada se počinjete osjećati mirno i prožeti s dobrobitima unatoč tome što osjećate. Da biste to doista osjetili, trebate ući u komunikaciju sa svojim tijelom. Sljedeći puta kada imate neki neugodan osjećaj, umjesto pokušavanja kontroliranja tog osjećaja svojim umom i snagom volje, locirajte gdje je emocija najjača u vašem tijelu i samo promatrajte. Budite strpljivi i promatrajte kako ona protiče iz vašeg tijela sve dok taj emocionalni naboj nije otišao. Primjetite kako nakon toga osjećate puno više energije i kako je razlog zbog kojeg ste se tako osjećali sada drugačiji.

Zakoračite u zonu moćne zahvalnosti

Kada iskusimo zahvalnost, mi se pomičemo od onoga što je krivo i što nam nedostaje u ono što je ispravno i što je upravo sada. Neka vam zahvalnost bude temelj vašeg života i vidjeti ćete značajna poboljšanja u načinu kako funkcionira vaš život i kako se osjećate. Zahvalnost mijenja sve. Iskušajte ga u bilo koje vrijeme tijekom dana – jednostavno razmislite o dvije stvari za koje ste od srca zahvalni i nakon toga dvije stvari koje cijenite kod sebe. Dopustite si osjetiti i doživiti zahvalnost barem 30 sekundi i zatim primjetite koliko se bolje osjećate.

Dopustite da bude ono što jest

Jedna od karakteristika ega je njegova stalna potreba da se odupire i bori sa stvarnošću. Stvarnost se jednostavno odnosi na ono što jest, što god da se pojavi u datom trenutku uključujući i vaše misli, emocije, životne situacije i aktivnosti drugih. Elegantan način kako se otvoriti prisutnosti je omogućiti svakom trenutku da bude onakav kakav jest, bez potrebe da nešto promijenimo u vezi toga i bez prosuđivanja o tome. I tada se u vama događa savršen spontan odgovor na taj trenutak i bez potrebe da ego nešto učini.

http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-12.html
http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-22.html

Oznake: zahvalnost, ljubav, prihvaćanje, istinska sreća, osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, očekivanja, želja

23.02.2015. u 15:37 • 0 KomentaraPrint#

subota, 21.02.2015.

Negativni osjecaji i kako se nositi s njima

Prvo treba postati svjestan svojih negativnih osjecaja. Tuge naprimjer. Osjecam tugu. Lose sam raspolozen. Osjecam odbojnost prema sebi ili mi se javlja osjecaj krivice. Zivot kao da nema nikakvu svrhu ni smisao.
Trebam svhvatiti da su negativni osjecaji unutar mene. To nije stvarnost. Ja se tako osjecam. Ne cini me netko izvan mene nesretnim. On samo nesto cini ili ne cini. Ako kisa pokvari piknik u parku? Sto izaziva negativne osjecaje; kisa ili je to moja reakcija na kisu? Stvarnost je onakva kakva je. Ona nije problematicna.

Ljudi stvaraju problem. Ako bismo uklonili ljude sa planeta zivot bi tekao dalje, priroda bi najnormalnije nastavila da se razvija u svoj svojoj ljepoti i divljini.

Osjecaj je u meni. Nama ga u stvarnosti. Samo se ja poistovjecujem sa negativnim osjecajem koji je kondicioniran; jer su mi rekli da ako imam problem treba i lose da se osjecam…
Ne trebam si reci; “Potisten sam!” nego; “Osjecam poistenost!” U ovom trenutku postoji potistenost, postoji osjecaj povrijedjenosti, ali tako je kako je, nemoj se baviti time. Proci ce. Sve prodje. Nasa depresija i nasi osjecaji su samo oscilacije klatna. Ako trazis uzbudjenja i ushicenja, pripremi se za potistenost.

U jednom africkom plemenu je najveca kazna izgon. Kada bi te izbacili iz New Yorka ili odande gdje zivis, sigurno ne bi umro zbog toga. Covjek iz africkog plemena umre. On biva zrtva ubjedjenja da pripada grupi i da bez nje ne moze prezivjeti. No nije neophodno pripadati necemu, nekoj grupi ili nekome. Nije cak neophodno ni zaljubiti se. Tko je to rekao? Neophodno je biti slobodan. Neophodno je voliti. Sve je u tome. To je nasa istinska priroda. No, mi hocemo da budemo zeljeni. Hocemo da nam aplaudiraju, da privlacimo druge.
Ako se uspijemo probuditi onda mozemo biti sretni, zadovoljni i blazeni i bez svega toga.

Tvojoj okolini ne bi bilo drago da cuje ovo sto govorim. Kako se moze kontrolirati takva osoba – netko kome nitko nije potreban, tko se ne osjeca ugrozen kritikama, tko se ne uzbudjuje onim sto ljudi misle i govore o njemu. Tko vise nije marioneta. Netko tko govori istinu i lisen je straha.
U Bhaghavad Giti, Krisna kaze Arjuni; “Neustrasivo se baci u bitku i stavi svoje srce pod stopala Gospodnja.”
Meister Eckhart kaze; “Bog se ne dostize procesom zbrajanja necega nego kroz proces oduzimanja. Nista ne moras uciniti da bi bio slobodan. Potrebno je samo da odbacis nesto. Tada si slobodan”.

“Dobro se osjecam, jer je u svijetu oko mene dobro”. Mistici kazu; “U svijetu je dobro, jer se JA osjecam dobro”.

Oznake: osjecaji, Bhaghavad Gita, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, negativni osjecaji

21.02.2015. u 12:57 • 0 KomentaraPrint#

petak, 20.02.2015.

Uslovljeno ja i nase pravo JA_sreća i "uspjeh"

Zivot moze biti uspjesan samo kada smo budni. Tada nikome nista ne treba objasnjavati, ni od koga traziti oprost, i potpuno nam je nevazno sto drugi misle i govore o nama. Nema vise briga, tada smo sretni. Svi mi mislimo kako su imati dobar posao, imati status, dobru reputaciju ili biti slavan, pokazatelji uspjesnosti. Ispostavit ce se da su te stvari irelevantne. Takozvani uspjesni ljudi su preplaseni i zbunjeni. Marionette kao i svi ostali. Promatraj ih kako setaju po pozornici. Kako se uznemire kad spaze fleku na kosulji. Iskontrolirani su i izmanipulirani. Stalno su napeti i zarinuti. Jer, jednom postignuti uspjeh treba i odrzati. Ne smije se ici na dole niti ispod. Zivot ti vise ne pricinjava zadovoljstvo jer ga vise u potpunosti ne zivis. Nemas vise vremena za to. Konstantno potvrdjivanje. I sve ti se to dogadja zato sto si se poistovjetio s nekom etiketom. Poistovjetio su svoje ja sa novcem, poslom, zanimanjem.

Jedan odvjetnik se, kada je vidio racun od vodoinstaletera, pobuni pa rece; “Ti kostas dvijesto dolara na sat! Toliko ni ja kao odvjetnik ne zaradjujem.” Ovaj mu odgovori; “Nisam ni ja toliko zaradjivao kad sam se bavio advokaturom.”

Mozes biti vodoinstaleter, odvjetnik, poslovan covjek ili svecenik, no to se ne dotice tvog sustinskog JA. Ako sutra promijenim zanimanje to je kao da promjenim odjecu. Sustina ostaje nedirnuta. JA nisam ni moje odijelo, ni zanimanje ni ime. Treba se prestati identificirati sa stvarima koje dolaze i odlaze. Kada to uistinu shvatimo, nikakva nas kritika vise nece doticati, cak ni pohvala ni laskanje. Kada ti netko kaze; “Bas si sposoban”, o cemu on govori? On govori o nasem egu. O nasem uslovljenom ja, ne o nasem pravom JA. Ovo JA nije ni jako ni slabo, ni uspjesno ni neuspjesno. Nije ni jedna od tih etiketa. To su stvari koje dolaze i odlaze, ovisne su od kriterija koje odredjuje drustvo, od uvijeta i okolnosti u kojima zivimo. Te stvari ovise o raspolozenju osobe koja ti se u tom trenutku obraca.
To nase uslovljeno, indoktrinirano JA je egoist, infantilna budala, pravi magarac. Zato kazem sebi: “Bas sam magarac”. “Pravi sam magarac”! “Najobicniji magarac”. Hehe
To je ego. Magarac. To nisam JA. Magarac cini gluposti jer mu ne pravo ja to dozvoljava. Usput, magarac mi je jako draga zivotinja i ne bi ga trebalo koristiti u ovom kontekstu. Stoga se ogradjujem od ovog izbora rijeci MAGARAC. U pitanju je samo rijec koja se ustalila u nasemu jeziku kao atribut. Ne mislim da pravi magarac ima ista sa ne pravim ja.

Hoces li da budes sretan? Trajna sreca nema uzroka. Nitko te ne moze uciniti sretnim. Nitko nije tvoje sreca. Ako upitas probudjenu osobu: "Zasto si sretan?” On ce odgovoriti: “A zasto ne bih bio?”

Sreca je nase prirodno stanje. Kao stanje u male djece, kojim carstvo srece pripada sve dok ne budu uprljana drustvom i zagadjena kulturom. Da bi se dosegla sreca ne treba nista ciniti, jer sreca ne moze biti dostignuta. Zato sto je vec imamo. Jurimo za necim sto je vec u nasim rukama. Zasto onda tu srecu ne mozemo okusiti? Zato sto prvo treba necega da se lisimo. Treba da odbacimo svoje iluzije. Nase ambicije, zahtjeve, ocekivanja, zavist i pohlepu. A onda je zivot lak. Cudesan.

Oznake: osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa

20.02.2015. u 17:03 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 17.02.2015.

Negativna karma i Ho' oponopono

Moderni provoditelji ho'oponopono procesa opisuju životne probleme kao posljedice negativne karme, ukazujući na to da kad-tad "moramo sami doživjeti ono što smo učinili drugima" i da smo sami kreatori svojih životnih okolnosti prema svemu onome što mislimo, izgovaramo i činimo.

Budući da u životu prevladava zakon uzroka i posljedica, svrha ho'oponopono prakse je uglavnom "oslobađanje od nesretnih, negativnih iskustva iz prošlih vremena i reinkarnacija, te rješavanje i uklanjanje trauma iz podsvijesti." Karmički dugovi ometaju evoluciju uma i općenito osobe, tako da je (karmičko) čišćenje uvjet za širenje svijesti.

Svjesno ili nesvjesno doprinosimo stvaranju okolnosti u našem životu. Često je uzrok naših nevolja nešto što smo prije loše učinili, rekli ili mislili, a ponekad je problem nastao zato što nismo ništa učinili, a mogli smo.

Kad nastane neki konflikt, normalno je pomisliti da nismo mi krivi. Uvijek je kriv netko drugi. Čak i da je stvarno tako, ipak smo mi to stanje unijeli u svoj život, pa makar i time da nismo ništa poduzeli da se takvo što ne dogodi. Mnoge stvari smo mogli sprječiti nekim svojim mislima, riječima ili djelovanjem. Bez obzira na to što u nekoj situaciji nismo ništa ružno rekli ili učinili, vjerojatno smo nekako isprovocirali drugu osobu ili smo nekim svojim crnim mislima doveli do loših vibracija u odnosu ili smo doveli do problema jer nismo ništa učinili. Nije bitno kako smo prouzrokovali neki nepovoljan događaja, nego je bitno rješiti se tih veza iz prošlosti, očistiti se od loših energija, ispraviti svoje greške pokajanjem, zahvaljivanjem i ljubavlju.

Osim upućivanja ovih 4 misli Božanstvu, kreatorica moderne ho'oponopono verzije Morrnah je u svojoj praksi koristila jednu molitvu koju bi izgovarala kad bi pomagala ljudima, bilo da ih vidi ili ne. Ona glasi:

Božanski stvoritelju, oče, majko, sine u jednom ... ako smo ja, moja obitelj, rođaci i naši pretci uvrijedili tebe, tvoju obitelj, rođake i pretke našim mislima, riječima, ponašanjima i djelima od početka naše kreacije do danas, molimo te za oproštaj ... Dopusti da se očiste, pročiste, otpuste i uklone sve negativne memorije, blokade, energije i vibracije te transformiraju ove neželjene energije u čistu svjetlost... I tako bi učinjeno.

Kad ti se dogodi da ti netko poznat ili nepoznat pošalje ružan e-mail, kaže nešto ružno ili učini nažao, bez obzira što ti znaš da nisi kriv(a), pošalji ove 4 ho'oponopono misli Božanstvu vezano za tu osobu kako bi iskrenim pokajanjem ispravio/la neke svoje prijašnje greške, grijehe ili propuste koji su nekako doveli do toga da budeš žrtva. Iako često nismo krivi, ipak smo odgovorni. Mislima ljubavi transformiraj svoje, pa time i stanje druge osobe. To će ukloniti problem.

Svaki put kad ti netko nečim naudi, ali i kad se nađeš u okolnostima gdje si osobno svjedok onome tko je u teškoj situaciji, uputi ove 4 misli Bogu kako bi se ta osoba oporavila ili 'ohladila', a time i ti:
"Volim te, žao mi je, oprosti mi, hvala."
Šaljući misli ljubavi (umjesto onih negativnih) drugima, mijenjaš vibraciju i svoju okolinu nabolje, a time i svoj život. Jednostavno evociraj duh ljubavi da ozdravi ono u tebi što je kreiralo okolnosti u kojima se nalaziš - bilo da je neka konfliktna situacija, bolest, financijski pritisak ili bilo što drugo.

Pitaj se šta je to u tebi što te dovelo do ovog problema (vlastitog ili tuđeg), i kako možeš taj problem u sebi ispraviti? Nakon što se pročistiš onim četri mislima, dobit ćeš odgovor na svoje pitanje, dobit ćeš inspiraciju, ideje i snagu "odozgora" za rješenje tog problema. Osim onog što ćeš inspiriran(a) sam(a) poduzeti, najveći dio razrješenja će se odviti na duhovnoj razini uz posredstvo Božanske inteligencije.

U situaciji kad se u tvom životu pojavi nečiji tuđi problem, ne bavi se tom osobom, nego se bavi emocijama koje tom prilikom doživljavaš. Ponekad osobu koja ima neki problem osuđujemo, osjećamo odbojnost ili neku drugu emociju ili stav. Sve to treba očistiti iz svijesti i podsvijesti, rješiti se svega toga. Kako čistiš ono što je u tebi, tako drugi postaju čistiji i zdraviji.

Samo dok sam se sjetio; nocas sam sanjao kako defragmentiram svoju memoriju – mozak. Naravno da sam, pod utjecajem nove ho’ oponopono tehnike, prije spavanja izgovorio mantru. Takodjer, prije spavanja, upitam za odgovore vezane za snove koje cu sanjati. Nekad se ujutro sjetim i mognem povezati snove sa svojim pitanjima i ‘vidjeti’ ih kao odgovore na moja pitanja. Nekad zaboravim. Pitanja su tipa; gdje cu odn s kim cu zivjeti u buducnosti? Ovaj san, od jutros, u kome sam se dobrano naradio-defragmentiranje moje memorije, bi se mogao tumaciti uporabom parabole odn metafore u ho’ oponopono tekstovima u kome se nasa svijest poredi sa kompjuterom. U snu sam i ranija arhivirao-pospremao i slagao mape i file-ove vrijedno po cijelu noc.
Ako vas ovo o snovima zanima progooglajte malo sto o tome kaze stricek carl jung.
Defragmentiranje je opcija u Windows koje sluzi komprimiranjem supljina nastalim brisanjem nepotrebnog. Tako se napravi vise prostora u memoriji. Ono sto ja najvise volim je RESET. Naprimjer nakon saune i ledene kupke kada nakon pulsiranja-koje mogu da cujem u srcu i mozgu, osjetim blazenstvo, mir i opustenost, odn odsustvo misli i briga a sve to zahvaljujuci umrtvljavanjem dijela-ova mozga izazvanim shokom nastalim vrucinom i ledenom vodom. (ovo je moja teorija). Vjerojatno prestane sljakati lijeva polovina mozga a mnom zadominira desna koja je izvor blazenstva i ljepote.

Kako kaže i sam dr. Hew Len, svaka individua ima svoju svijest, podsvijest i nadsvijest (koja je dio Božanske svijesti, kao što je kapljica dio oceana). Iako smo uglavnom svjesni, većina naših ponašanja nisu plod svjesnog nauma, nego činimo stvari nesvjesno, većinom iz podsvijesti a ponekad iz nadsvijesti. Podsvijest sadrži svu memoriju naših prošlih iskustava, a nadsvijest ima uvid i u sve ono što nismo iskusili a možemo. Ako djelujemo iz podsvijesti, to znači da djelujemo iz memorije iskustava. Ako djeujemo iz nadsvijesti, to znači da primamo inspiraciju direktno iz Više svijesti, od Boga.
Kad mislimo i djelujemo prema memoriji (sakupljena iskustva koja su se formirala u uvjerenja, predodžbe, navike i slično), ograničeni smo vlastitim iskustvima. No, kad djelujemo na osnovu inspiracije koju dobivamo iz nadsvijesti, tj. od Božanske Inteligencije, onda su naše mogućnosti neograničene, sve nam je moguće. Poruke "odozgora" možemo bolje primati ako sprječimo one "odozdola" koje pomućuju naš um. Zato je potrebno redovito pročišćavati svoju podsvijest, dovesti se u nulto stanje, biti kao tabula rasa kako bismo bez ometanja mogli primati Božansku inspiraciju. Teško možemo čuti ili osjetiti inspiracije i ideje "odozgora" ako smo puni programa ili memorija (predrasude, uvjerenja, predodžbe, navike, očekivanja i slično). Zato ih se trebamo redovito rješavati, svakodnevno ih čistiti spomenutim četrim mislima.

Naša svijest je ograničenog kapaciteta i ne može registrirati ni upamtititi sve podatke koje tijekom dana primamo, no podsvijest to može i čini. S obzirom na svoj ograničeni kapacitet, naš svjesni um nema pojma šta se sve događa u našoj stvarnosti, pa stoga ne može donositi optimalne sudove, odluke i slično.

(vidi i dva posta na temu Ho' oponopono iz prosinca 2012;
http://rigijev.blog.hr/2012/12/index.html)

Oznake: Morrnah, trauma, karma, negativna karma, projekcija, zakon uzročnosti i recipročnosti, predrasude, predodžbe, uvjerenja, iscjeljenje, oslobođenje, mantra, Molitva, suosječanje, rezonancija, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje, prava priroda, dužnost, mentalno čišćenje, duša, ljubav kao sredstvo liječenja, Dr. Hew Len, idealni partner, afirmacije, Ho’oponopono, bog, podsvijest, očekivanja, otpuštanje, problemi, intuicija, razum, ego, vjera, nadsvijest

17.02.2015. u 15:15 • 0 KomentaraPrint#

Emotivna ovisnost o drugoj osobi vs istinska ljubav

Ovisnost
Nikada ne osjecamo patnju kad izgubimo nesto cemu smo dali slobodu, sto nikad nismo pokusali da posjedujemo. Patnja je proizvod cinjenice da sam uslovio svoju srecu, povezavsi ju s nekim ili necim.

Namece se pitanje ima li smisla zivjeti zivot u kome ne ovisimo od nikoga i u kom smo potpuno sami?

Psiholoski gledano; emotivna ovisnost o drugoj osobi nastaje iz potrebe da se preko druge osobe stiglo do osobne srece. Tu dolazi do pojave straha od gubitka, straha da budemo odbaceni i napusteni te medjusobnog sputavanja i kontrole.


Savrsena ljubav iskljucuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoje zahtijevi, ocekivanja i ovisnost. Ja ne trazim da me ucinis sretnim. Moja sreca ne ovisi o tebi. Ako moradnes da me napustis, necu zaliti samog sebe. Jako mi je dobro s tobom – u tvom drustvu, no ja se ne vezujem za tebe. Ja uzivam u tvom drustvu na temelju nevezanisti – ne uzivam u tebi nego u necemu vecem i od tebe i od mene. To je neka vrsta orkestra koji svira dok si ti tu. No i kada ti odes od mene, orkestar ne prestaje svirati. To je orkestar velikog repertoara i nikad ne prestaje sa svirkom.

Moze li se to nazvati voljenjem ako se zakacis za mene i ne dozvoljavas mi da odem? Ako me ne ostavljas na miru? Moze li se reci da me volis ako je potreba za mojim prisustvom uvjet za tvoju srecu?
Takva ljubav je u suprotnosti sa svim ucenjima. Tako u svetim spisima nalazimo zahtjeve poput ovoga; “Ako se ne odreknete svog oca i majke, brace i sestara, ako se zauvijek ne odreknete svega sto posjedujete, ne mozete biti moji ucenici”.

Razmisli o svojoj usamljenosti. (Ja to zovem kozmickom usamljenoscu.) Moze li ju pristustvo drugih ljudi ukloniti? Drustvo drugih moze pripomoci da se pobjegne od usamljenosti. No unutra i dalje ostaje praznina. Kada ta praznina ispliva na povrsinu onda se bjezi; ukljucuje se tv, cita se neka knjiga, slusa se glazba, trazi se drustvo drugih ljudi, zabava, zaborav. Svi to rade.

Treba sve napustiti. To nije fizicko odricanje; kad odbacis sve svoje iluzije, konacno dolazis u dodir sa stvarnoscu i od toga casa vise neces biti sam. Nikad vise. Usamljenost se ne lijeci druzenjem sa drugim ljudima nego kontaktom sa stvarnoscu.

Oznake: jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, identitet, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja

17.02.2015. u 15:10 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 13.01.2015.

U svijetu ljubavi uvijek ste vi taj koji grijesi

U ljubavi ego treba odbaciti.

Ako nesto krene po losem, zapamtite; uvijek ste vi krivi. I zato se mijenjajte. Odbacite sve istvar koje mogu da cine problem. Neka vasa ljubav razultira transformacijom.

U svijetu ljubavnih odnosa, vi nikad niste u pravu – drugi je uvijek u pravu.
Kad je ljubav tu onda to mozete da osjetite: Nesto sa mnom nije u redu, stvari ne ide kako bi trebalo. Ako i ovaj drugi to moze da osjeti onda se raste, centri se otvaraju. Tako se ruse sve granice. Ono sto osjecate vi pocet ce osjecati i onaj drugi. Mi stvaramo osjecanje u drugom.

Kada su ljubavnici bliski, misli skacu od jednog do drugog. Cak i kada ne govore, kada su tihi, oni pricaju.

Ako mislite da je onaj drugi pogrijesio, vi time zavaravate i sebe i onog drugog. Drugi takodjer misli da ste vi pogrijesili. Ako samo mislite – cak i ako ne kazete da drugi grijesi, ne pokazujete sto mislite – drugi je sve osjetio … kroz vase geste, oci i lice. I ako ste veliki glumac i uspijete da zavarte – napravite lice na odredjen nacin, ipak cete nesvjesno odasiljati signale: Ti si pogrijesio. A kada drugom dajete do znanja da je pogrijesio, drugi pocne da misli da je greska do vas, a ne do njega. Tu se unistava svaka dubina odnosa. I tada ljudi pocnu da se zatvaraju.

Zato se uvijek prisjetite da ste, u svijetu ljubavi, uvijek vi taj koji grijesi. Bit ce tesko jer ce vam biti povrijedjen ponos, jer vise nema dominiranja i posjedovanja. Vise se necete osjecati mocnim posjedovanjem onog drugog. To ce vam unistiti ego.

To unistenje ega je cilj. Na koji god nacin pristupite vasoj nutrini; kroz ljubav, meditaciju, jogu, molitvu – koji god put izabrali, cilj je isti; odbacivanje ega.

Kroz ljubav je odbacivanje ega jednostavno. To je tako prirodno – ljubav je prirodna duhovnost.

Ne mislite kako vasi sadasnji odnosi poticu iz proslosti. Ne razmisljajte o proslosti. Cemu kopanje po proslosti? Sto jos mozete uciniti s proslosti. Tako cete stvari iskomplicirati. Proslost je prosla. S njom se vise nista ne moze uciniti. Pojednostavite stvar. Ne mislite ni o buducnosti. Sadasnjost vam je dovoljna.

Ne brinite se ni o proslosti ni o buducnosti – oni ce se brinuti sami za sebe.

Ono sto je bitno je; budite ovdje i sada, i putujte svojim putem. Ako ne mozete raditi na sebi kroz ljubavni odnos onda radite kroz samocu. To su dva puta;

Ljubav – put medjuljudskih odnosa.
Meditacija – put samoce.

Odaberite put koji vam odgovara, ulozite svu svoju energiju i krenite.

Oznake: odnos, veza, partner, ljubav, duhovnost, strah, ego, posjedovanje, dominacija, ovdje i sada

13.01.2015. u 14:13 • 0 KomentaraPrint#

petak, 02.01.2015.

Ljubavni odnos kao put do vrha - u svijetu ljubavi uvijek ste vi taj koji grijesi

Zadovoljstvo je vidljiv znak ljubavi. Odjednom postajete zadovoljni, kao da ste iznenada sve postigli. Postigli ste cilj. Sudbina je ispunjena. Postajete bezzeljni. Zato sto zelje nicu iz nezadovoljstva. Vi zelite sve sto nemate. Mislite ako nesto budete dobili – imali, da ce vam to donjeti zadovoljstvo.

Ako je ljubav prisutna, bit cete po prvi put stvarni, sa osjecajem blazenosti.
Nek ljubav bude vasa sadhana, vas duhovna disliplina. Ne dozvolite da ljubav postane tek nesto obicno. Da postane samo zaokupljenost uma, ili samo tjelesno zadovoljstvo. Naka ljubav postane unutrasnje traganje. I pozovite drugog da vam pomogne na tom putu, kao prijatelj. Da doprete do vrhunca medjuljudskog odnosa. I sada drugi vise nije nov. Drugi vise nije tajna koju treba istrazivati nego prijatelj koji je spreman da zajedno s vama krene prema centru. Budite jedan drugome vrata. Tako cete, kroz taj odnos, dospjeti do vrha.

Periferija – vase tijelo je staro. Ne mozete biti u vjecnoj ljubavi sa tijelom. No vas je centar uvijek svijez, vjecno mlad. Jednom kad ostvarite kontakt sa centrom, otkrivat cete ljubav svakog trenutka.

Ali ljubav je teska, ego mora biti odbacen.

Ako nesto krene po losem, zapamtite; uvijek ste vi krivi. I zato se mijenjajte. Odbacite sve stvari koje mogu da cine problem. Neka vasa ljubav razultira transformacijom.

U svijetu ljubavnih odnosa, vi nikad niste u pravu – drugi je uvijek u pravu. Kad je ljubav to mozete da osjetite: Nesto sa mnom nije u redu, stvari ne idu kako bi trebalo. Ako i ovaj drugi to moze da osjeti onda se raste, centri se otvaraju. Tako se ruse sve granice. Ono sto osjecate vi pocet ce osjecati i onaj drugi. Mi stvaramo osjecanje u drugom.

Kada su ljubavnici bliski, misli skacu od jednog do drugog. Cak i kada ne govore, kada su tihi, oni pricaju.

Ako mislite da je onaj drugi pogrijesio, vi time zavaravate i sebe i onog drugog. Drugi takodjer misli da ste vi pogrijesili. Ako samo mislite – cak i ako ne kazete da drugi grijesi, ne pokazujete sto mislite – drugi je sve osjetio … kroz vase geste, oci i lice. I ako ste veliki glumac i uspijete da zavarte – napravite lice na odredjen nacin, ipak cete nesvjesno odasiljati signale: Ti si pogrijesio. A kada drugom dajete do znanja da je pogrijesio, drugi pocne da misli da je greska do vas, a ne do njega. Tu se unistava svaka dubina odnosa. I tada ljudi pocnu da se zatvaraju.

Zato se uvijek prisjetite da ste, u svijetu ljubavi, uvijek vi taj koji grijesi. Bit ce tesko jer ce vam biti povrijedjen ponos, jer vise nema dominiranja i posjedovanja. Vise se nacete osjecati mocnim posjedovanjem onog drugog. To ce vam unistiti ego.

To unistenje ega je cilj. Na koji god nacin pristupite vasoj nutrini; kroz ljubav, meditaciju, jogu, molitvu – koji god put izabrali, cilj je isti; odbacivanje ega.

Kroz ljubav je odbacivanje ega jednostavno. To je tako prirodno – ljubav je prirodna duhovnost. Sve drugo izglada manje prirodno kad se usporedi s putem ljubavi.

Ne mislite kako vasi sadasnji odnosi poticu iz proslosti. Ne razmisljajte o proslosti. Cemu kopanje po proslosti? Sto jos mozete uciniti s proslosti. Tako cete stvari iskomplicirati. Proslost je prosla. S njom se vise nista ne moze uciniti. Pojednostavite stvar. Ne mislite ni o buducnosti. Sadasnjost vam je dovoljna.

Ne brinite se ni o proslosti ni o buducnosti – oni ce se brinuti sami za sebe.

Ono sto je bitno je; budite ovdje i sada, i putujte svojim putem. Ako ne mozete raditi na sebi kroz ljubavni odnos onda radite kroz samocu. To su dva puta;
Ljubav – put medjuljudskih odnosa.
Meditacija – put samoce.

Odaberite put koji vam odgovara, ulozite svu svoju energiju i krenite.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: veza, odnos, ljubav, partner, strah, Intima, povjerenje, sex, sudbina, bog, prijatelj, rast, ego, transformacija, dominacija, posesivnost

02.01.2015. u 13:47 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 10.09.2013.

Ljubav je sila 1

Ljubav nije samo emocija, ljubav je pozitivna sila, povod za sve dobro i pozitivno - kaže Rhonda Byrne u svojoj najnovijoj knjizi "Moć". Svaki izum, svako otkriće i svako stvaralaštvo je proizišlo iz ljubavi prema nečemu ili nekome.

S druge strane, nedostatak ljubavi je povod za sve negativno, za svu bol i patnju u svijetu, za svaki grijeh.

Ljubav se često krivo interpretira i komplicira. Mnogi se osjećaji tumače kao ljubav iako to nisu - osjećaji kao što su naklonost, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, intimnost, iskra, napaljenost i mnogi drugi. To su sve emocije i stanja koja ljubav potakne, ili koji vode do ljubavi, ali nije to ljubav. Mnoge emocije su povod ili proizvod ljubavi, ali nisu ljubav.
Ljubav je toliko jednostavna i moćna da je razum ne može pojmiti.
Oni koji o ljubavi znaju samo preko površnih odnosa, ljubavnih romana i filmova, a nisu je spoznali i osjetili kroz direktno iskustvo, misle da je ljubav u prvome redu osjećaj ili emocija.

Ljubav nije samo nešto što osjećamo. Ona je puno više od toga:
Ljubav je produktivna sila - potiče stvaralaštvo: ljubav prema nečemu ili nekome nas inspirira da pomičemo granice mogućeg, da iznalazimo neuvriježena rješenja,
da kreiramo nove vrijednosti, da izmišljamo inovacije i bavimo se onim čime možemo svijetu dati ono najbolje od sebe.

"Ljubav ne gleda očima, već dušom; zato je krilati Amor na slikama slijep."
- Shakespeare

Ljubav je sila koja iscjeljuje: strah, mržnja i sl. nas čini bolesnijima, dok je ljubav ona sila koja liječi. Svi iscjelitelji koriste upravo ovu silu ljubavi prilikom tretmana. Kad smo bolesni umjesto da se žalimo, kukamo, brinemo, bojimo, ljutimo, okrivljujemo, frustriramo i slično, trebamo se obaviti mislima i osjećajima ljubavi kako bi ubrzali naše ozdravljenje. Na ovaj način se događaju čudesna ozdravljenja. Većina bolesti je psiho-somatske prirode, pa se na toj razini i treba liječiti.

Ljubav preobražava: koliki su se samo ljudi promijenili uslijed ljubavi, bilo da se radi o roditeljskoj, romantičnoj ili kakvoj drugoj.

Ljubav nas potiče da budemo bolje osobe.

Ljubav rađa mnoge druge vrline: entuzijazam, dobročinstvo, ljubaznost, velikodušnost, darežljivost, nesebičnost, plemenitost, altruizam, suosjećanje, empatiju, zahvalnost, pristojnost, ljupkost, uvažavanje, privrženost, uslužnost...

Ako vjerujete da ćete dobiti ono što želite, stremite najuzvišenijoj ljubavi koju možete zamisliti. Jedino savršena ljubav nadilazi osobnost. Ako nekome želite pružiti najuzvišeniju ljubav, najprije morate vidjeti dalje od te osobe.

"Ljubav preobražava grubijane u plemenitaše, daruje riječitost nemuštima,
daje hrabrost kukavicama, a lijene čini brzim i vrijednim" - Juan Ruiz

U ljubavi treba imati profinjenost, mudrost, optimizam, prilagodljivost, osjetljivost, razum filozofa, smirenost, i snagu samopouzdanih.

"Voli, ali iskreno! I sve će ti ostale vrline pasti same u krilo." - L. A. Feuerbach

Ljubav razvija vještine: za upravljanje emocijama, upravljanje stresom, komunikacije...

Ljubav otklanja mnoge probleme kao što su: usamljenost, otuđenost, svađe...

"Znajte da u svemiru nema veće snage od ljubavi, da nijedan čin nije važniji od iskazivanja ljubavi. Nesebična ljubav je ona koja daje, a za uzvrat ne očekuje ništa. Riječ je o ljubavi koja raste što je više dajete."
- Sir John Marks Templeton

Svi eksperti se slažu da je jedan od najvećih razloga zašto ljudi pribjegavaju drogama, kriminalu, neumjerenom konzumiranju hrane i ostalim degradirajućim aktivnostima je nedostatak ljubavi.

Svi roditelji vole svoju djecu, a ipak mnogima se djeca počnu drogirati ili pričinjati nepodopštine. Kako to? Zato što se djeca ne osjećaju voljenima. Možda i znaju da ih roditelji ili netko drugi vole, ali oni to ne osjećaju. Može biti da je problem u djeci (bez obzira na dob), no u većini slučajeva je problem u roditeljima, jer ne znaju svoju ljubav pokazati. Može se reći da nije problem ni u roditeljima jer ni njih nije nitko naučio kako pokazati ili izraziti ljubav.

Što je uopće prava ljubav? Evo nekoliko definicija:

"Ljubav je duboki poriv za biti jedno sa cjelinom, duboki poriv rastapanja ega u jedno jedinstvo, žudnja za vraćanje u jedinstvo."- Osho

"Ljubav je stanje u kojemu čovjek vidi stvari uglavnom onakvima kakve one nisu." – Nietzsche

"Ljubav je pobjeda nad egom" – Talidari

"Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom." - H. L. Mencken

"Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu." - Erich Fromm

"Ljubav je igra koja se može igrati udvoje tako da oboje pobijede." - Eva Gabor

"Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo." – Talidari

Oznake: ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, rhonda byrne, posao, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum

10.09.2013. u 00:03 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.09.2013.

Ljubav je sila 2 - Ljubav nije za kukavice

Ljubav nije za kukavice
Događa se da iz straha da ne budemo povrijeđeni, ne želimo svoje srce otvoriti nekome ili nečemu. Emocija straha je vrlo potentna u negativnom smislu. Ona rađa druge negativne emocije, kao što su zabrinutost, pesimizam, skepticizam itd., a koje djeluju destruktivno u čovjekovom životu. Mnogi se služe izgovorima da se ne žele upustiti u ljubav iz opreznosti, no ta tzv. opreznost je samo blaga riječ za strah i ostale navedene slabosti. Istina, ljubav nije za kukavice, za one koji svoj život temelje na strahu.

"Bolje je voljeti i izgubiti nego ne voljeti."
- Alfred Lord Tennyson

Uvaženi psihoanalitičar Erich Fromm je u svojoj knjizi "Umijeće ljubavi" između ostalog napisao ovo: "Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu."
"Ljubav, tj. ostajanje u ljubavi, a ne zaljubljenost, je svjestan i odlučan čin volje, umijeće, koje moramo savladati kao svako drugo umijeće, kao umijeće drvodjelstva ili umijeće muzike. I zahtijeva brigu, odgovornost, respekt i znanje."


Nekim ljudima ne treba puno da nekoga ili nešto zavole, dok drugima možeš udovoljavati koliko hoćeš no nećeš ih natjerati da te/to zavole. Zašto je to tako i što ih razlikuje?
Razum, unatoč svim svojim dobrim stranama, sprečava mnoge da se opuste i vole.
"Zašto voljeti nekoga koga ne poznajemo ili tko nas iritira?" pitaju se intelektualci kojima za ljubav treba razuman razlog. Oni mudriji, koji si dozvole pustiti mozak na pašu i voljeti bez razloga, imaju puno više zadovoljstva u životu nego oni koji u svemu traže samo razuman razlog. Ako volimo samo po principu 'ti meni, ja tebi' - dokle god zadovoljavaš moje potrebe, voljet ću te - onda to nije stvarna ljubav nego proračunatost.
Razum je takav, proračunat, traži logiku i time nas ograničava i sputava.

Ljubav nije biznis, zato prestani biti proračunat(a) u ljubavi.

"Kad ljubav govori, razum šuti." - Baruch Spinoza

"Ljubav je najplemenitija slabost uma." - John Dryden

"U aritmetici ljubavi jedan plus jedan jednako je beskonačnosti, a dva minus jedan jednako je nuli." - Mignon McLaughlin (phuuuuu ovaj je jak)

"Ako pokušate razumno razmišljati o ljubavi, izgubit ćete razum." - Francuska poslovica

"Ne može se voljeti i biti razuman." - Španjolska poslovica

"Rijetko uspijeva ljubav kojom razum upravlja!" - Njemačka poslovica

Srce je kanal za ljubav. Čim nešto jako volimo, naše srce jače kuca. Uzbuđenje raste, a i strast. Obuzimaju nas predivni osjećaji. Gubimo razum. Ništa nam drugo nije važno. Ljubav je jača od svega. Ljubav je jača od razuma. S ljubavlju zaboravljamo sve teškoće i prepreke.

Voljeti možemo jedino kad pustimo duši da vlada. Dokle god vlada razum, bit ćemo sputani i ograničeni.

Ne budi kukavica, voli hrabro i ne boj se! Dobici i gubici su sastavni dio života, prema tome nema smisla nastojati izbjegavati jedno jer time gubimo i drugo. Bez gubitaka nema dobitaka, kao što bez oseke nema plime. To je prirodni zakon polariteta. Voli zbog sebe a ne zbog drugih!

Ne bojim se reći, 'Volim te'.
Tvoj um može reći: 'Kako me možeš voljeti kad me uopće ne poznaješ?'.
Ne trebam te poznavati. Ne trebam opravdavati svoju ljubav. Volim te jer mi to pričinja zadovoljstvo. Kad izražavam ljubav osjećam sreću, i nije važno ako me odbiješ, jer ja ne odbijam sam sebe. Moja priča je beskrajna romansa, i sve mi je lijepo. Živjeti u ljubavi znači biti ponovno živ. Kad uspostaviš svoj integritet, uvijek slijediš ljubav. Živiš svoj život u vječnoj romansi jer kad voliš sebe, lako ti je voljeti sve ostale. Toliko imaš ljubavi i toliko voliš da ti ne treba ničija ljubav da te učini sretnim/om."
- Don Miguel Ruiz

"I am not afraid to tell you, 'I love you'.
Your mind may say 'How can you love me when you don't even know me?'.
I don't need to know you. I don't need to justify my love. I love you because this is my pleasure. Love coming out of me makes me happy, and it's not important if you reject me because I don't reject myself. In my story, I live in an ongoing romance, and everything is beautiful for me. To live in love is to be alive again. When you recover your integrity, you always follow love. You live your life as an eternal romance because when you love yourself, it is easy to love everyone else. You love so much that you don't need anyone else's love to make you happy."
- Don Miguel Ruiz

Oznake: ljuba, posao, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum

09.09.2013. u 23:59 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.09.2013.

Ljutnja

Na ljutnju nas navodi nešto u nama kao sto su neka naša očekivanja, predodžbe i sl. Uzrok dakle nije izvan nas-u nekome-necemu drugom.

Ljutnja uvijek dolazi iz frustriranih očekivanja.

Što god nas ljuti kod neke osobe, povezano je s našim očekivanjem da nam ona nešto pruži, što nam, iskreno govoreći, nije dužna. Sve što trebamo je već u nama, pa kad to ne uviđamo, očekujemo od drugih da popune tu prazninu, koju bismo u stvari trebali sami popuniti. Ako nam netko pomogne, dobro, a ako ne, i to je dobro, ne moramo se ljutiti. Kad preuzmemo odgovornost za svoj život, uviđamo da su sva očekivanja od vanjskog svijeta neosnovana i da se nemamo ni na koga što ljutiti.

Kad uspijemo postići da naše osobno zadovoljstvo ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet ga neće moći umanjiti.

Onaj koji nalazi razloge za ljutnju, ne uspijeva pronaći razloge za pohvale, zahvalnost i ljubav i sebe stavlja u ulogu žrtve.

Baš kao što su promaknuće, prilike, vjerni ljudi i ohrabrenja korisni, također imamo koristi od razočaranja, zatvorenih vrata, prijevara, otkaza i sličnih iskustava, jer nas, između ostalog, takva iskustva preusmjeravaju s pravca, koji nam u konačnici ne bi donio ništa, na novi pravac u životu koji u normalnim okolnostima ne bismo odabrali, a puno je bolji za nas.

Ništa nas ne može uznemiriti ako znamo da su negativnosti samo druga strana medalje pozitivnosti, i ako znamo da je sve prolazno.

Svaki put kad se trebamo uzdići na neku novu razinu u svom životu, na veći stupanj integracije vrlina i vještina u životu, nailazimo na test u obliku izazova, na nešto što trebamo prebroditi kako bismo se uzdigli na višu razinu. Taj test je obično neka osoba ili situacija koja u nama pogađa one slabe točke koje bismo trebali ojačati kako bismo mogli napredovati na višu razinu i time bili nagrađeni. Da bismo ovaj izazov prošli, trebamo zadržati pozitivan stav i vjeru, čak i onda kad se osjećamo obeshrabrenima i kad ne vidimo svijetlo na kraju tunela.

Ljutimo se kad se nešto ne odvija po našem planu ili kako bismo mi to željeli, kad nismo svjesni da je bolje da nije sve po našem, jer može i bolje.

Ljutimo se kad ne shvaćamo da drugi nisu odgovorni za našu sreću niti mir.

Ljutimo se iz osobnog nezadovoljstva koje nema veze s objektom naše ljutnje.

Sve vrste ovisnosti proizlaze od ljutnje, iz potrebe da zatomimo svoje emocije srdžbe, jer ne želimo ili ne umijemo s njima izaći na kraj. Ovisnost je izbjegavanje hvatanja ukoštac s emocijama ljutnje. Kad ne umiju drugim putem prevladati ljutnju koja se u njima s vremenom nagomilala, neki piju da bi zaboravili, uzimaju droge da bi pobjegli od stvarnosti (stvarnih osjećaja i misli koje nisu u stanju preobraziti), pretjeruju s hranom da bi njome popunili onu prazninu koju osjećaju u dubini svije duše, nastoje čestim seksom ili shoppingom nadoknaditi manjak osjećaja zadovoljstva.

"Štogod je počelo ljutnjom završava sramotom.”
- Benjamin Franklin

Tijekom vremena, razne ljutnje i zamjeranja nagomilavaju se u našoj podsvijesti i stvaraju kameni zid oko našeg srca, blokirajući ljubav, radost i istinsku slobodu.

Cijena koju plaćamo za ljutnju je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost.

Cilj je postići stanje u kojem nemamo što nekome oprostiti, a to se postiže uvidom u to da nam ta osoba ne samo da nije stvarno naudila, nego nam je učinila uslugu. Da nije bilo toga, ne bismo se uhvatili u koštac s nekom našom slabosti. Mnogi 'krivci' djeluju samo kao instrumenti naše sudbine koja nas na nešto upozorava, što kod sebe trebamo promijeniti ili popraviti.

Kad znamo i vjerujemo da kad se jedna vrata zatvore, druga se uvijek otvore, nema razloga za ljutnju, frustraciju, osvetoljubivost ni ostale negativne emocije. Važno je uvijek se prisjetiti da je svako zlo za neko dobro.

Ako te netko nije nazvao, nije ti pomogao, ili se nije pojavio, nema smisla zamjeriti mu/joj, jer nesvjesno ta osoba djeluje u skladu s uzvišenim planom, sa zakonima prirode, i samo je instrument u prenošenju neke kozmičke poruke, koja možda glasi da to i nije bilo suđeno ni dobro za tebe. Ne trebamo ništa siliti niti se postavljati naglavačke da bismo ostvarili neki naum, koji nam se čini dobrim.

Neke stvari u životu nemaju nam smisla, ali jednog dana ćemo ih razumjeti. Za neke stvari treba vremena, za neke stvari trebamo sazreti da bismo ih razumjeli. Zato je bitno imati vjere i strpljenja.

Ništa nije slučajno. Pa ni neugodnosti koje te ljute. Možda ne razumiješ sve, ali nemoj se ljutiti ni žaliti, nemoj kukati. Imaj vjere.

Vjeruj da ti se sve događa s razlogom, i da se događa za tebe, a ne protiv tebe.

Neki ljudi i stvari su tu kako bi ti dali poticaj time što te ohrabruju i podržavaju, a neki su tu kako bi te malo uzdrmali i time ti bilo dali poticaj ili te povratili na pravi put. Možda ti nije uvijek jasno zašto i kako, ali imaj vjere, pa ćeš jednog dana sve shvatiti. Jednog dana ćeš gledati unatrag i uvidjeti kako je sve imalo smisla. Imaj hrabrosti vjerovati da je sve za tvoje dobro.

Ako se oslobodiš osjećaja razočaranja, samosažaljenja, okrivljavanja, otkrit ćeš da se u životu ništa ne događa tebi, već zbog tebe. Vjeruj da ćeš svladati svaku prepreku i pobijediti sve neprijatelje, ukrotiti sve zloduhe i tako ostvariti sve svoje snove.

Shvaćanje da su svi neugodni ljudi i situacije nužan otpor potreban za razvoj naših duhovnih mišića pruža osjećaj zadovoljstva, umjesto ljutnje i frustriranosti, jer znamo da svoju snagu i razvoj možemo zahvaliti upravo njima. Oni, tj. njihov otpor prema nama, potreban nam je za razvijanje vlastitih kvaliteta, i to je razlog zašto nas takvi ljudi i situacije ne smiju uznemiravati ni ljutiti. To je kao jačanje svoje fizičke snage u teretani. Tamo su nam potrebni utezi kao otpor radi jačanja mišića i održavanja kondicije. Dakle, ti neugodni ljudi i situacije su poput utega za tvoje duhovne mišiće.

Opusti se i prepusti neke stvari sudbini, pusti duši da te vodi, otpusti negativne misli i emocije.

Ne treba se ograničavati. Kad smo za njih otvoreni, često nam se događaju čuda i prekrasne stvari, koje nismo mogli ni zamisliti ni planirati. No kad smo ogorčeni i ljuti, onda smo zatvoreni za pozitivnosti.

Kad te netko razočara, ne daj se uzrujati. Znaj i vjeruj da čak i neprijatelji mogu biti korisni, da imaju dobru svrhu u tvom životu, da te tjeraju da ideš dalje nego inače.

Gaji ove osobine; razumijevanje, mudrost, osviještenost, zahvalnost, toleranciju, praštanje, milosrđe, dostojanstvo, čast, nevezanost, odmjerenost, samokontrola, samodisciplina, humanost, suosjećanje, poštovanje, duhovitost, ljubav i smirenost.

Usidrenje - psihološka tehnika poput Pavlovljeva refleksa
Nađi odgovarajuću predmet koji ce ti poslužiti kao sidro koje te učvršćuje u tvojoj namjeri, kao osobni podsjetnik za osmijeh kad te spopadne ljutnja. To može biti privjesak, narukvica, prsten, zvonce - nešto što ti je uvijek pri ruci, i kad god na to pogledaš (slučajno ili ne), podsjetit ćeš se da prestaneš sa ljutnjom i nabaciš osmijeh.

Nešto nam se čini lošim samo zato jer mi to takvim interpretiramo. Netko drugi u istoj stvari, situaciji ili osobi vide nešto dobro, nešto poučno, nešto inspirirajuće, nešto što ga pokreće da nešto poduzme.

U osnovi ništa nije ni dobro ni loše, ni pravo ni krivo, jer sve u sebi sadrži obje krajnosti, obje strane iste medalje, oba naboja polariteta. Yin i Yang.

Pitaj se što je jače u tebi, tvoj temperament, ili tvoja savjest? Prilikom ljutnje, mnogi imaju običaj koristiti izgovor da su oni jednostavno temperamentni i da ne mogu protiv svoje prirode. Temperamentnost kao karakterna osobina može se izraziti na mnogo različitih načina. Pritom nam pomaže emocionalna inteligencija da uočimo koje strane našeg temperamenta nas koče, a koje nam pomažu u ostvarenju sreće i uspjeha u životu. Ponekad je dovoljno da shvatis da si duša, a ne emocije, pa prema tome, trebaš se voditi prema savjesti (govor duše), a ne prema temperamentu (govor srca). Emocije, uključujući i one temperamentne, trebaju biti podložni duši, a ne duša podložna njima. Duša ima emocije. Emocije nemaju dušu.

Pitaj se bi li radije bio/bila u pravu ili sretan/na? Pravednost je vrlina dokle god je ne koristimo kao opravdanje za ljutnju ili bilo koju drugu manu. Možemo istodobno biti u pravu i ne ljutiti se, nego biti smireni. Iako imamo pravo ljutiti se, isto tako imamo slobodu da izaberemo ne ljutiti se. Jedno je destruktivno, a drugo je oslobađajuće. Treba prevagnuti što je važnije: biti u pravu ili biti sretan/na? Izaberi sreću! Svojom ljutnjom i pravom na ljutnju škodiš sebi više nego onome koji te ljuti.

Oznake: emocije, sreća, uspjeh, duša, srdžba, ego, Yin i Yang, ocekivanja, ovisnost, Pavlov

08.09.2013. u 16:45 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.07.2013.

Iz knjige Bhagavatgita; Kako čovjek postaje savršen

Njeguj čisti intelekt. Oslobodi svoj um i srce privida. Obuzdaj samoga sebe. Odbaci ego. Ukroti svoja osjetila uz pomoć čvrste volje. Okani se svih prizora, okusa i zvukova svijeta. Ostavi po strani bez žaljenja sve sklonosti i nesklonosti koje su tako veliki teret u životu. Traži samoću, jedi malo, živi skromno, oslanjaj se samo na sebe, obuzdaj svoje misli, govor i djela. Budi nevezan, a ne pod utjecajem vlastitih osjećaja. Odbaci od sebe svu zaokupljenost samim sobom, nasilje, drskost, želju, ljutnju i vezanost. Okreni leđa luksuzu i imetku. Posjeduj vrlo malo i odbaci svaki osjećaj za „moje“. Budi staložen, u miru sa sobom i svima drugima. Uđi u vrhovno stanje jedinstva samnom koji sam Istina, Svijest i Blaženstvo.

Ne teži i ne tuguj ni za kim i ni za čim.
Najlošije što možeš učiniti jest da ne slijediš svoju unutarnju istinu! Čovjek se ne razlikuje od svoje prirode, i mora djelovati u skladu s njom. Ti si sam stvorio sklonosti koje te sada vežu. Zakon karme je snažniji od tvog ega. Čak i kad u svojoj zabludi pomisliš da nešto ne želiš učiniti, tvoja će te priroda prisiliti da to učiniš. Slijediti svoju prirodu jedini je način da odradiš svoju karmu.

Oznake: sreća, pohlepa, težnja, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Bhagavatgita, Karmayoga, smrt, obrasci, strah

01.07.2013. u 01:53 • 0 KomentaraPrint#

petak, 08.03.2013.

Veze i vezanost

Bio jednom neki covjek koji je mrzio svoju zenu. Govorio joj je zle stvari, dolazio kuci kad je htio, i svojoj je supruzi davao jasno do znanja da ne zeli nista znati o njoj.
Jednoga dana, ona ga napusti i s nekim drugim covjekom ode u drugi grad. Taj je covjek sada trebao biti sretan, jer se oslobodio svoje „strasne” zene. Ali ne, on je dan i noc mislio na nju, kovao osvetu i nije nalazio mira.
Sta nam kaze ova prica?
Ljudi vole da se medjusobno vezu, odnosno da jedni druge prikuju uza se. Sto tjesnje, to bolje.
Mrznja i osveta su „idealni” lanci, koji ih mogu cvrsto povezati tijekom nekoliko zivota.
Cuvaj se tih lanaca.
Ne ulazi ni u kakve veze, vec stvaraj odnose prema drugim ljudima. Razrijesi i veze prema svojoj obitelji, i pretvori ih u odnose koji pojedinca ostavljaju slobodnim.
Misli uvijek na to da sve na Zemlji ima svoje vrijeme i bilo kada ima svoj kraj.
Ako zelis stupiti u kontakt sa drugima, cini to s ljubavlju. Ljubav daje slobodu. Ljubav tebi i drugima osigurava prostor za razvoj, koji sa svoje strane stvara slobodu.
Ako tijekom duze vremena od jutra do veceri mislis na jednu osobu, i ako te to mozda i sprecava da ispunjavas svoje duznosti i radis svoj posao, tada je to jasan znak da si ovisan i vezan.
Ti nisi slobodan, i patnja ce biti neizbjezna.
Koristi patnju da bi se oslobodio. Iskoristi svaku teskocu kao dar i mogucnost, da bi prepoznao vezanosti i razrijesio ih.
Misli uvijek na to da si ptica, cija je bitna osobina ta sto moze letjeti. Lanci ti ne dopustaju da letis. Lanci te sprecavaju da zivis sebe.
Budi zato lak, budi ljubazan, budi slobodan i ostavljaj druge slobodnima.

Baba

Oznake: Sathya Sai Baba, ljubav, sloboda, ego, usamljenost, kontrola, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, svjesnost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, veza, partner, očekivanja, želja, strah od samoće, samoca, odnos

08.03.2013. u 18:14 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 11.02.2013.

Tolle; SATORI - nemisaona svjesnost ljepote, svjesnost oslobodjena misaonih oblika

Iz Moc sadasnjeg trenutka

Osim ljepote vanjskih oblika, postoji jos nesto; nesto sto ne mozemo imenovati, nesto neopisivo, duboka, unutarnja, sveta sustina. Kad god i gdje god postoji ljepota, ta unutarnja sustina na neki nacin blista kroz nju.

Vas SATORI je trajao mozda nekoliko sekundi prije nego ste se vratili u misli, ali je postojao; inace ne biste dozivjeli ljepotu. Um ne prepoznaje niti stvara ljepotu. Samo na nekoliko trenutaka, dok ste bili prisutni, postojale su ta ljepota i svetost. Zbog nedostatka budnosti i opreznosti u sebi mozda niste bili sposobni uociti temeljnu razliku izmedju opazanja, nemisaone svjesnosti ljepote te imenovanja i tumacenja te ljepote kao misli. Onoga trenutka kad se pojavila misao imali ste samo uspomenu.

Sto je vremenski rascjep izmedju opazanja i misli siri, to veca dubina postoji u vama kao ljudskom bicu i to ste svjesniji.

Mnogi su ljudi zatvorenici vlastita uma, tako da za njih zapravo ne postoji ljepota prirode. Oni mogu reci ‘kakav krasan cvijet’ ali to je samo mehanicko i mentalno davanje oznaka. Buduci da nisu smireni i prisutni, oni zapravo ne vide cvijet, ne osjecaju njegovu sustinu i njegovu svetost – upravo kao sto ni sebe ne poznaju i ne osjecaju vlastitu sustinu i svetost.

Buduci da zivimo u kulturi u kojoj vlada um, vecina moderne umjetnosti, arhitekture, glazbe i knjizevnosti, uz vrlo malo izuzetaka, ne nosi u sebi ljepotu i unutarnju sustinu. Ljudi koji stvaraju te oblike umjetnosti ne mogu se – cak ni za trenutek – osloboditi vlastita uma. Stoga nisu u dodiru s onim mjestom u vlastitoj nutrini iz koje izranjaju istinsko stvaralastvo i ljepota.

Sve sto postoji posjeduje Bice, sustinu Boga i stanoviti stupanj svijesti. Cak i kamen posjeduje zametke svijesti; inace ne bi postojao. I njegovi bi se atomi i molekuli rasprsili. Sve je zivo. Sunce, Zemlja, biljke, zivotinje, ljudi – sve su to izrazi svijesti na razlicitim stupnjevima svijesnosti koja se ocituje kao oblik.

Svijet nastaje kad svjesnost na sebe uzima oblike i forme, misaone i materijalne oblike. Promotrite milijune zivotnih oblika samo na ovoj planeti. U moru, na kopnu, u zraku – a svaki se zivotni oblik umnozava milijune puta. U koju svrhu? Igra li se netko ili nesto s oblicima? To su pitali drevni mudraci Indije. Svijet su promatrali kao lilu, bozansku igru koju igra Bog. Pojedinacni zivotni oblici u toj igri ocito nisu bili osobito vazni. U moru vecina zivotnih oblika ne prezivi vise od nekoliko minuta nakon rodjenja. Ljudski oblik se takodjer brzo pretvara u prasinu, a kad je nestane, cini se da ga nikada nije ni bilo. Je li to tragicno ili okrutno? Samo ako za svaki oblik stvarate odvojeni identitet, ako zaboravite kako je njegova svjesnost sustina Boga koja se izrazava u Bogu. Ali vi to ne znate sve dok ne spoznate vlastitu Bozju sustinu kao cistu svijest.

Pritisak patnje prisiljava svijest da se odvoji od oblika i probudi se iz svoga sna o obliku. Taj proces Isus objasnjava u usporedbi o izgubljenom sinu, koji napusta ocev dom, protrati bogatstvo, zapadne u ocaj, a tada ga patnja prisiljava da se vrati kuci. Kad se vrati, otac ga voli vise nego prije. Sin je dobio svojevrsnu dubinu. Ta parabola opisuje putovanje od nesvjesna savsrenstva kroz ocito nesavrsenstvo i ‘zlo’ do svjesna savrsenstva.

Kad se svjesnost oslobodi poistovjecenja s tjelesnim i mentalnim oblicima, postaje cista ili prosvjetljena svjesnost, odn prisutnost. To se nekolicini pojedinaca dogodilo no vecina ljudi jos je u zamci oblika svijesti koji pripada egu; poistovjecenje s umom i prepustenost njegovoj vladavini. Ne oslobode li se na vrijeme vlasti uma, on ce ih unistiti. Dozivjet ce konfuziju, sukob, nasilje, bolest, ocajanje, ludilo. Egoisticni um nalikuje na brod koji tone. Ne skocite li s njega, potonut cete zajedno s njim.

Za mnoge je ljude vec sada jedino utociste koje mogu pronaci od vlastita uma povremeno povlacenje na razinu svijesti koja se nalazi ispod misli.
Svako se na tu razinu povlaci nocu tijekom sna. Ali do toga dolazi i zahvaljujuci seksu, alkoholu i drugim drogama koje smiruju pretjeranu umnu aktivnost. Da nije alkohola, sredstava za umirenje, sredstava protiv depresije i drugih droga, ludilo ljudskog uma postalo bi jos ocitije. Vjerujem kako bi veliki dio stanovnistva postao opasan i sebi i drugima kad bi ostao bez svojih droga. Te droge vas, naravno, zadrzavaju u zamci poremecaja. Njihovo rasireno koristenje samo odlaze slom starih ustrojastava uma, kao i pojavu vise svijesti. Dok pojedinacni korisnici mogu dozivjeti stanovito olaksanje od svakodnevna mucenja koje im priredjuje um, to ih sprecava da budu dovoljno svjesno prisutni kako bi se uzdigli iznad misli i na taj nacin pronasli istinsko oslobodjenje.

Tisina je mocan nositelj prisutnosti, stoga dok ovo citate budite svjesni tisine izmedju i ispod rijeci. Osluskivati tisinu, gdje god bili, jednostavan je i izravan nacin da postanete prisutni. Osluskivanje tisine istog trenutka u vama stvara duboku tisinu. To je prisutnost, svjesnost oslobodjena misaonih oblika.

Oznake: satori, um, seks, droga, Ekhart Tolle, ego, misli, isus, prosvjetljenje, sadašnji trenutak, budnost, prisutnost, ovdje i sada, bog

11.02.2013. u 16:00 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 15.01.2013.

Gnothi seauton – spoznaj samoga sebe, ego i malo ja

Gnothi seauton – spoznaj samoga sebe. Te su riječi bile uklesane iznad ulaza u Apolonov hram u Delfima, u sjedištu svetoga proročišta. Drevni Grci posjećivali su proročište nadajući se da će saznati kakva ih sudbina čeka ili što bi trebali napraviti u nekoj situaciji. Vjerojatno je većina posjetitelja pročitala te riječi ulazeći u hram, i ne shvaćajući da ukazuju na dublju istinu od svake koju bi im proročanstvo moglo izgovoriti. Možda nisu shvaćali ni to da će se svaka informacija, bez obzira na to koliko bila uzvišena ili točna, u konačnici pokazati uzaludnom, neće ih spasiti od novih nevolja i samoizazvane patnje ako najprije ne pronađu istinu skrivenu u izreci spoznaj samoga sebe. Evo što su te riječi govorile: prije nego što postaviš bilo koje drugo pitanje, najprije postavi najvažnije pitanje svojega života: tko sam ja?
Nesvjesni ljudi – a mnogi ostaju nesvjesni, zarobljeni u vlastitome egu čitavog života – hitro će vam reći tko su: svoje ime, zanimanje, osobnu povijest, oblik ili stanje svojega tijela i sve ostalo sa čime se poistovjećuju. Drugi su razvijeniji, jer o sebi misle kao o besmrtnoj duši ili živome duhu. No, poznaju li oni uistinu sebe ili su sadržaju svojega uma samo pridodali duhovne ideje? Poznavanje sebe mnogo je dalekosežnije od prihvaćanja skupine ideja ili uvjerenja. Duhovne ideje i uvjerenja u najboljem slučaju mogu biti korisni pomoćnici, ali sami po sebi rijetko kad posjeduju moć otklanjanja čvrsto utemeljenih ključnih ideja o tome tko mislite da jeste, što je dio uvjetovanosti ljudskoga uma. Duboko poznavanje sebe ni na koji način nije u vezi s idejama, kakve god one bile, koje vam se vrtlože u mislima. Spoznavanje sebe ukorijenjeno je u postojanju, a nije izgubljeno u mislima.

Što mislite, tko vi uistinu jeste?

Vaš osjećaj vlastite osobnosti određuje ono što smatrate vlastitim potrebama i ono što vam je u životu važno, a ono što vam je važno imat će moć da vas uznemiri i razljuti. To možete koristiti kao mjerilo kojim ćete otkriti koliko duboko poznajete sebe. Ono što vam je važno ne mora biti ono što govorite ili u što vjerujete, nego ono što vaši postupci i reakcije otkrivaju da vam je važno i značajno. Stoga si možete postaviti pitanje: što me uznemiruje i ljuti? Ako vas mogu uznemiriti i sitnice, tada je i ono što smatrate vlastitom osobnošću upravo takvo: sitno.
Takvo je vaše nesvjesno uvjerenje. Sto su sitnice? U konačnici su sve stvari sitnice, jer je sve prolazno. Mogli biste reći: »Znam da sam besmrtan duh«, ili »Umorna sam od ovoga poludjelog svijeta i želim samo mir«, sve dok ne zazvoni telefon. Loše vijesti: tržište dionica se raspalo, posao bi mogao propasti, ukraden vam je automobil, doputovala vam je punica, izlet je otkazan, ugovor je raskinut, partner vas je napustio, morate platiti više nego što ste mislili, kažu da ste vi odgovorni. Iznenada vas ispunjava nalet bijesa i tjeskobe. U glas vam se uvlači oštrina: »Ne mogu to više podnijeti«.
Optužujete i okrivljujete, napadate, branite se ili opravdavate, a sve se to događa automatski. Nešto vam je ovoga trenutka očigledno mnogo važnije od unutarnjeg mira, iako ste prije samo trenutak-dva govorili da jedino to želite, i sada više niste besmrtni duh. Posao, novac, ugovor, gubitak ili mogućnost gubitka mnogo su važniji. Kome? Besmrtnome duhu? Ne, nego meni. Malome meni koji sigurnost ili ispunjenje traži u prolaznim stvarima te postaje bijesan ili tjeskoban jer ih ne može naći.
Pa, sad barem znate kakvim se uistinu smatrate.

Ako je mir jedino što uistinu želite, tada ćete ga odabrati. Kad bi vam mir bio važniji od svega drugoga, kad biste uistinu znali da ste duh, a ne malo ja, tada ne biste reagirali i ostali biste apsolutno budni kad biste se suočili s napornim ljudima ili situacijama. Odmah biste prihvatili situaciju i postali jedno s njome, umjesto da je odvajate
od sebe. Tada bi iz vaše budnosti proizašao odgovor. Odgovarala bi vaša istinska osobnost (svijest), a ne ono što mislite da jeste (malo ja). Odgovor bi bio snažan i djelotvoran te nijednu osobu ili situaciju ne biste pretvorili u svojega neprijatelja.

Svijet se uvijek pobrine da se ne možete predugo zavaravati u pogledu toga što mislite da jeste, jer vam pokazuje što vam je uistinu važno. Način na koji reagirate na ljude i situacije, osobito suočeni s izazovima, najbolji je pokazatelj koliko se dobro poznajete.

Sto je vaš stav o sebi ograničeniji i suženiji pod utjecajem ega, to ćete bolje zapažati egoistična ograničenja i nesvjesno u drugima, više ćete mu pažnje obraćati i reagirati na njega. »Pogreške« drugih, odnosno ono što smatrate pogreškama, za vas će postati njihov identitet. To znači da ćete u drugima vidjeti samo ego i tako jačati ego u sebi. Umjesto da pogledom prodrete »kroz« ego drugih ljudi, vi ćete gledati izravno u njega. Tko promatra ego? Ego u vama.

Posve nesvjesni ljudi vlastiti ego doživljavaju kroz njegov odraz u drugima. Kad shvatite da je ono na što reagirate kod drugih istodobno i u vama (a ponekad i samo u vama), počet ćete postajati svjesni vlastitog ega. Na tom stupnju biste također mogli spoznati da ste drugima činili ono što ste mislili da drugi čine vama. Sebe više ne sagledavate kao žrtvu. Vi niste ego, pa kad postanete svjesni ega u sebi, to ne znači da znate tko ste, nego samo da znate tko niste. Ali, kroz spoznaju onoga što niste otklanja se najveća prepreka istinskoj spoznaji o sebi. Nitko vam ne može reći tko jeste. To bi bila samo još jedna ideja koja u vama ništa ne bi promijenila. Tko jeste ne traži nikakvo vjerovanje.

Svako vjerovanje je prepreka. Nije potrebna čak ni spoznaja, budući da već jeste ono što jeste. No, bez spoznaje vaša istinska osobnost ne može zablistati u ovome svijetu. Ostala bi u neočitovanome, što je, dakako, vaš istinski dom. Tada ste slični siromašnoj osobi koja ne zna da ima bankovni račun sa sto milijuna dolara pa njezino bogatstvo ostaje neizražen potencijal.

Eckhart Tolle, dio iz knjige “Nova Zemlja”

Oznake: budnost, samospoznaja, ego, svjesnost, identifikacija, identitet, duh, ispunjenje, prihvaćanje

15.01.2013. u 16:48 • 0 KomentaraPrint#

subota, 05.01.2013.

Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?

Vjezba:
Misli na neki dogadjaj kada ti je srce bilo slomljeno i kada si mislio da vise nikada neces biti sretan. Proteklo je neko vrijeme i naisao je netko drugi koji te privukao. Ponovo si sretan. A sto je sa starom vezom? Mozes da budes sretan i ako si onda mislio da zivot vise nema smisla i da nista lijepo vise ne moze da ti se desi bez te osobe, tog nekog tko ti je slomio srce.
Ovdje cu se malo prisjetiti svojih nekadasnjih (jos mi se dogadja) iskustava; lomova i raskola. Problem je u tome sto se svaki puta, u svakoj novoj vezi, ta odredjena osoba cini kao upravo ona prava; osoba - ljubav mog zivota. I rastanak je nezamisliv. I kada se dogodi; taj strašni, neprihvatljivi, nestvaran do bola rastanak, onda shvatim da mi se isto i prije dogadjalo i da ce, uvijek se nadam, i ovaj rastanak vremenom izblijediti kao i oni prije. I da ce naici netko drugi, bolji, ljepsi i da ce biti jos jace. I onda dolazi momenat ucenja. Dva su nauka; prvi: svaki put kada u zivot udje netko novi, dozivljaj bude dosada najjaci. Ljubav najveca. Drugi; svaki put izgleda kao prvi put odn svaki rastanak je (ne manje) bolan kao i oni prethodni. Sad stize naravoucenje; ako znam ovo onda znam da je sve to iluzija. I ljubav i bol rastanka. Jer kad prodje neko vrijeme nakon raspada i dogodi se netko novi, onda uvidim da oni prethodni nisu bili oni pravi. Iako sam tada upravo vjerovao kako je to to. Zablude i fantazije. Ne-stvarnost. Uslovljenost. Kada bih ovaj nauk mogao, kao zrnce soli, ponjeti u novu ljubav kada (a nadam se da hoce) mi se ponovo dogodi. I u susret i u rastanak. Onda sam izljecen i oslobodjen boli.
Da bismo dosli do ovakvih nauka, potrebno je da prodje neko vrijeme prije nego shvatimo o cemu se zapravo radi. Tako kad upoznam nekog novog i taj mi se svidi, shvatim, nesto kasnije, da mi se svidja netko kome sam se ja svidio. To mi inponira. Onda kazem; “O ja, to je osoba od ukusa. Cim je mogla da uvidi moju ljepotu i kvalitete. To je netko tko zna da cijeni prave stvari …” Zalijepih se na uvazavanje i pohvale, komplimente. Prepoznavanje.

Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?
Evo jedne duboke istine; vezivanje ugrozi svaki odnoski odnoski odnos.
Kada bih, suprotno od svega sto su me ucili, ovo mogao da si kazem; “U sustini mi nisi, ni ti niti bilo tko drugi, potreban. Mogu da budem savrseno sretan i bez tebe.” Tako bih mogao potpuno da uzivam u necijem prisustvu – nestale bi; briga, ljubomora, posesivnost, ovisnost. “Kako je dobro biti s tobom, rasterecen vezanosti. Biti slobodan.”

Kako mogu voljeti nekog tko mi je potreban? Ta osoba samo moze biti is-koristena. Kada, po svaku cijenu, hocemo da pribavimo neku stvar, postajemo nemilosrdni. “Ako si mi potreban da bih bio sretan, moram da te koristim, da manipuliram tobom, da pronadjem nacin da te osvojim. Ne mogu te ostaviti slobodnim.”
Mozemo stvarno voliti druge, tek nakon smo se oslobodili ovisnosti od njih.
Kada se potreba za drugim ugasi.


Nakon odvajanja, covjek se nadje usred pustinje. U pocetku je prisutan osjecaj napustenosti. Nakon nekog vremena shvatis da se tu ne radi o napustenosti nego o usamljenosti. I u toj samoci pustinja procvate. Tada se ukaze prilika za spoznaju Boga – ljubavi, stvarnosti.

Nije vazna stvarnost nego ono sto govorim sebi u pogledu stvarnosti. Tako je Mark Twain zapisao; “Bila je takva zima da smo prezivjeli samo zahvaljujuci tome sto termometar nije bio dva centimetra duzi.” Mi umiremo smrznuti od rijeci. Od onoga sto nam kaze termometar da treba da nam se dogodi. Umiremo od programiranosti.

Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”

Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”

Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postal smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.

Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.

Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojima uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.

Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.

Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.

Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.

Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i natat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.

Oznake: svjesnost, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, ljubav, odnos, veza

05.01.2013. u 14:36 • 0 KomentaraPrint#

Stvarnost i percepcija_Ego-izam i kako mijenjati sebe?

Kad se probudimo, kad shvatimo, kad spoznamo, tada svijet postaje bolji. No, negativne pojave u svijetu nas i dalje uznemiravaju. Ima jedna prica o djecaku i krokodilu koja ovo ilustrira. Djecak seta pokraj rijeke i naidje na zenku krokodila, ulovljenu u mrezi. “Molim te, smiluj mi se, oslobodi me. U meni kuca majcinko srce, dosla sam ovamo da nadjem hranu za moju djecicu i upala sam u mrezu”, rece krokodil. Djecak joj odgovori; “Ako te oslobodim, ti ces me dograbiti i ubiti.”
“Zar bih mogla tako nesto da ucinim svom spasitelju”? kaze mu ona. Djecak je potom oslobodi i ona ga docepa raljama. “Eto zahvalnosti za moje dobro djelo”, jaukne djecak. “Nemoj to shvatiti previse osobno, mali moj”, kaze mu krokodil, “ali takav je svijet, to je zakon zivota. Pitaj koga god hoces”.
Djecak pogleda oko sebe, ugleda vrapca i upita ga je li krokodil u pravu, a vrabac mu isprica da je zmija, na njegove oci, pojela njegovu djecu, o on nista nije moga uciniti, te da je krokodil u pravu. Djecak onda ugleda magarca koji je tuda prolazio i postavi mu isto pitanje, a magarac mu isprica da je cijeli zivot teglio za gospodara, sve dok nije ostario i onemocao, pa su ga sad ostavili u djungli da ga prozdere neka zvijer, te da je krokodil u pravu.
Na kraju djecak ugleda zeca i upita ga isto a zec se obrati krokodilu: “Pricekaj malo prije nego pojedes djecaka, treba malo da razmotrimo njegovo pitanje. Reci mi svoje argumente.”
Krokodil otvori usta da mu odgovori i djecak utece. Posto je rep krokodila i dalje bio upetljan u mrezu, djecak dovede lovce da ga ubiju. S njima dodje i djecakov pas koji opazi zeca, pojuri ga i ubije. Djecak prekasno stigne i vidjevsi svog spasioca kako umire, rece: “Krokodil je bio u pravu – takav je svijet, to je zakon zivota”.

Ne postoji objasnjenje koje bi opravdalo sve patnje, zla, mucenja, unistenja i glad u svijetu. To nikada nece moci biti objasnjeno. Moze se pokusati pronaci neko objasnjenje, mozda nekim religioznim formulama, no nikad se nece moci objasniti do kraja. To je zato sto je zivot tajna – racionalni um nije u stanju da ga shvati. Zato treba da se pro-budimo, i shvatimo da stvarnost nije ta koja je problematicna nego smo to mi odn nasa percepcija.

Prije nego se upusti u neku akciju, treba biti siguran da se u akciju ne upusta samo zato da bi se oslobodilo negativnih osjecaja; osjecaja krivice, ljutnje, mrznje, osjecaja nepravde … Kada se neprobudjene osobe upuste u akciju one samo jednu okrutnost ili nepravdu zamijene drugom.
Meister Eckhart kaze; “Nece vas spasiti vase akcije vec vase bice. Sudit ce vam se ne za ono sto ste ucinili, vec za ono sto jeste”.
Kada se jednom probudis znat ces sto da cinis a sto da ne cinis.
Zamisli da se ne osjecas dobro i da si grozno raspolozen, a izasao si u setnju po prirodi. Pejzaz je divan no ti nisi raspolozen da bi uzivao u tome. Nekoliko dana poslje prolazis istim putem i kazes; “O Boze, gdje sam bio onoga dana kada nisam primjetio ovo”?
Dogadja se da gledamo drvece i planine kroz prozore mokre od kise, i sve nam izgleda sivo i bezoblicno. No kad kisa prestane i izadje sunce, pogledamo kroz taj isti prozor i sve igleda drukcije.

Mi ne vidimo ljude i stvari onakve kakve jesu jer gledamo kroz prizmu svoje uslovljenosti. Zato dvije osobe razlicito vide istu osobu ili stvar i razlicito reagiraju na nju. U pitanju su razliciti filteri.

Nakon budjenja covjek shvati da je sve dobro, stogod da mu se desi.

Pomisli na ljude oko sebe koje bi volio da promjenis. Nalazis da su nepromisljeni, nepouzdani, nevjerni … No kad se ti promjenis, promjenit ce se i oni. I ti ces ih vidjeti na drugi nacin; ko ti je izgledao zastrasujuce sada izgleda preplaseno. Sada vise nitko ne moze vrsiti pritisak na tebe ili ti nauditi.

Uradi ovaj re-program tisucu puta;
a/ postani svjestan negativnih osjecaja koji su u tebi
b/ shvati da su tî osjecaju u tebi, a ne u stvarnosti oko tebe
c/ ne smatraj ih sustinskim dijelom svoga JA – te stvari dolaze i odlaze
d/ shvati kad se ti promjenis, sve ce se promjeniti

Kako mijenjati sebe?
Ne treba nista raditi, treba shvatiti.
Pomisli na nekog iz svoje okoline ko u tebi budi negativnost. Pokusaj shvatiti sto se dogadja; da si za taj negativan osjecaj odgovoran ti a ne ta osoba. Netko drugi bi u blizini iste te osobe ostao miran i ne bi bio dirnut ni na koji nacin. No ti si pogodjen. Kad shvatis da nesto ocekujes od te osobe reci joj onda; “Nemam nikakvo pravo da ocekujem nesto od tebe”. Tako ces odbaciti ocekivanja. “Zastitit cu se od posljedica tvojih akcija, ili tvojih raspolozenja, no ti dalje mozes da radis sto god hoces i da budes stogod si izabrao da budes”.

Treba jos puno toga otkriti o svom egu. Pustiti da diktator i tiranin isplivaju na povrsinu. “Ja hocu da upavljam tvojim zivotom umjesto tebe, hocu tocno da ti kazem kakav treba da budes i kako treba da se ponasas. Bit ce bolje da se ponasas kako sam je odlucio, jer cu inace kazniti sebe, ucinivsi da iz mene izbiju negativni osjecaji”.

Reci drugima ne je takodjer dio budjenja. Ako kazem; “Ti mozes da cinis sto god zelis i ostanes ono sto jesi, a ja cu se zastiti, i bit cu ono sto jesam. Necu ti dozvoliti da manipuliras mnome. Zivjet cu svoj zivot, ici cu svojim putem, bit cu slobodan da mislim ono sto hocu, da idem za svojim sklonostima i ukusima. Reci cu ti ne, ako osjetim da ne zelim da budem u tvom drustvu. To nece biti radi negativnih osjecaja koje izazivas u meni, jer to se vise nece dogoditi – neces vise imati nikakvu moc nadamnom. Jednostavno, mozda ce mi u tom trenutku vise odgovarati drustvo nekih drugih ljudi”.
Dio budjenja je zivjeti zivot po svome. To nije egoizam. Egoizam je ocekivati da netko zivi svoj zivot po tvojoj volji. Zivjeti svoj zivot onako kako mi smatramo da ga trebamo zivjeti, shodno nasim zeljama i potrebama, nije egoizam.
Egoizam proizilazi iz ocekivanja da ce netko zivjeti svoj zivot da bi se prilagodio mojim zeljama; radi mog zadovoljstva. Niti cu se ja osjecati duznim da budem s nekim niti pristati da radim, protiv moje volje, ono sto se od mene trazi. Ako mi necije drustvo prija, uzivat cu u njemu, ne postajuci ovisnik o tome.

Oznake: percepcija, budnost, svjesnost, ljutnja, mrznja, uslovljenost, filteri, transformacija, ocekivanja, ego

05.01.2013. u 14:05 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 09.12.2012.

Ho' oponopono - mentalno čišćenje

Ho'oponopono je drevni havajski način za rješavanje problema preuzimanjem potpune odgovornosti za apsolutno sve što nam se događa i čišćenjem toksičnih programa u vlastitoj podsvijesti, a koji se koristi u različite svrhe, ponajviše za izliječenje i rješavanje konflikata. Ho'oponopono je proces oslobađanja od štetnih energija u podsvijesti kroz opraštanje, pokajanje i preobražaj.

Ho'oponopono se vodi idejom da liječenjem sebe liječimo druge, ili da čineći sebi dobro, i drugima činimo dobro. Polazeći od toga da je svatko sam odgovoran za sve što mu se događa u životu i za stanje svake osobe s kojom dolazi u doticaj.

Dr. Hew Len je preuzeo odgovornost (a ne krivnju) za stanje pacijenata bolnice u kojoj je radio jer su postali dio njegove stvarnosti (života). Bavio s emocijama i stavovima koje je doživljavao vezano uz mentalne bolesnike; odbojnost, strah, predrasude. Kako je pokajanjem i izricanjem ljubavi čistio ono toksično što je bilo u njemu a što je imao zajedničko s pacijentima, tako su automatski i oni postajali čistiji i zdraviji. Izliječio ih je time da je pokajanjem odbacio sve predrasude i emocije koje je imao vezano za njih, a koje su ga ometale da osjeća ljubav, pa je tako pročišćen koristio ljubav kao sredstvo liječenja.

Pokajanjem je očistio "programe" u svojoj podsvijesti koji su bili odgovorni za pojavljivanje pacijenata u njegovom životu. Ti programi se odnose na sve umne i emocionalne memorije pohranjene u njemu, svjesno i nesvjesno.

Cilj ove prakse je očistiti ili otpustiti sve destruktivne energije unutar naše podsvijesti, koje uzrokuju poremećaje, bolesti i nevolje, time da se pokajemo, zamolimo za oproštaj i iskažemo ljubav, kako bismo se time doveli u tzv. "nulto stanje" u kojem smo kao "prazna čaša" u koju Božansko može ulijevati svoje inspiracije pomoću kojih možemo s lakoćom ostvariti preobražaj i sve što želimo u životu. Bit je otkloniti sve prepreke u nama samima kako bismo od Božanske inteligencije mogli slobodno i bez ometanja primati ideje i inspiracije za rješavanje problema i unapređenje života. Sastoji se u tome da prilikom svakog problema uputimo svojoj duši i Bogu ove 4 misli:

Žao mi je.
Oprosti mi.
Volim te.
Hvala ti.

Ho'oponopono se definira kao "činiti ispravno, ispraviti pogrešno, staviti u red, popraviti, izmijeniti, revidirati, prilagoditi, dopuniti, pomiriti, regulirati, urediti, pretvoriti, pročistiti, učiniti prikladnim..."

U Havajskom rječniku ova se vještina definirana kao mentalno čišćenje.
Ho'o označava glagolski oblik riječi koja slijedi. Pono se definira kao: "dobrota, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje ili prava priroda, dužnost, pogodno, pravilno, pravedno, ispravno, čestito, pošteno, korisno, uspješno, u savršenom redu, točno, olakšano, olakšanje, potrebno, nužno..."

Havajci su ovu praksu preuzeli od krščanskih misionara i malo je preoblikovali. Kako znamo, krščanski nauk zagovara ispovijed i pokoru (pokajanje), i poruka ljubavi je osnovna Isusova poruka.

Ho'oponopono potpomaže da se uspostavi ravnoteža najprije kod pojedinca, a zatim u cijeloj kreaciji, uključujući i ravnotežu između sukobljenih strana.

Ho'oponopono polazi od toga da je sve u svijetu povezano i čini jedno Jedinstvo koje ima svoj izvor u Ljubavi. Na osnovu tog jedinstva imamo rezonanciju - sve što se događa u našoj stvarnosti je odjek ili odraz nekih događaja čija vibracija je sukladna s našom, i imat će dalje odjek na druge događaje. Ovo svojstvo sutitranja se očituje kao pozitivnost kad se odlučimo za suosjećanje, a kao negativnost kad se predamo iritaciji.

Često nam najviše smetaju oni koji u sebi nose nešto što mi kod sebe negiramo ili nastojimo prikriti, no poricanje i prikrivanje, svjesno ili nesvjesno, ne pomažu, pa ako kroz to neželjeno iskustvo dopustimo ljubavi da u nama pobudi suosjećanje, doživjeti ćemo pozitivni preobražaj u životu.

Možemo promijeniti vanjske probleme samo ako ispravimo unutarnju rezonanciju.

Odvojenost od Jedinstva i Ljubavi uzrokuje razne bolesti i nevolje. Sve i svatko tko se pojavljuje u našoj stvarnosti je odraz nekog programa u nama, pa ako je u našu stvarnost ušlo nešto nepovoljno, to znači da je u nama neki program koji je nepovoljan i koji bismo kroz to iskustvo trebali kod sebe ispraviti kako bi se onda vanjske okolnosti ispravile.
WOW!!-opaska moja

Cijela svrha ho'oponoponoa je ponovo uspostaviti svoj prirodni ritam sa Božanskom inteligencijom kako bi od nje mogli dobivati inspiracije i snagu za poduzimanje svega onoga što doprinosi našem blagostanju.

Kome upučujemo ove 4 misli (molitvu/mantru)
Ho'oponopono je vještina kojom rješavamo probleme na duhovnoj razini kako bi se očitovali na materijalnoj. To činimo tako što ispravljamo svoje greške iz prošlosti time da očistimo energije povezane uz problem na mentalnoj (podsvijest) i duhovnoj (nadsvijest) razini - pokajemo se, zamolimo za oproštaj i potvrdimo svoju odgovornost, ljubav i zahvalnost. To ne činimo izričito prema nekoj osobi s kojom imamo konflikt ili neugodno iskustvo, već to rješavamo na višoj, duhovnoj razini, stoga te 4 misli upućujemo duši, nadsvijesti, onome Božanskom u nama i svima, Bogu. To radimo zbog sebe i onog kome želimo pomoći, pa nije toliko bitno kome upućujemo ove 4 misli, već da pomoću njih čistimo programe u svojoj podsvijesti, da se pokajemo i da se stavimo na vibraciju ljubavi.

Nakon čišćenja energije pokajanjem, preobražaj omogućujemo s mišlju ili riječju "Volim te". Ljubav je kod koji omogućuje iscjeljenje. Po Havajcima Bog je zapravo Ljubav, pa projecirajući ljubav, povezujemo se s Bogom koji je Ljubav i tako omogućujemo ovoj Svevišnjoj energiji da preobrazi bilo koji problem koji nas tišti te da nas ispuni inspiracijom i idejama potrebnim za ostvarenje blagostanja.

Ljubav je ta koja svojom mističnom energijom preobražava sve memorije u podsvijesti, sve ono u nama što nije u skladu s ljubavi, s tim vrhovnim pricipom koji ima moć da stvara i transformira. Ljubav vraća harmoniju u naš sistem, neutralizira sve nepravilne misli i emocije koje su dovele do nevolje ili poremećaja koji doživljavamo. Ljubav ih prvo neutralizira, a zatim uklanja, pa na mjesto starih, uklonjenih energija ispunjava nas svjetlošću i inspiracijom.

Primjenom ho'oponopono procesa u svakodnevnom životu uspostavljamo vezu sa svojom nadsvijesti i s Božanskom svijesti. To nam omogućava primanje uvida pomoću kojih možemo u svakoj prilici znati ispravno djelovati.

Vještina ho'oponopono je izuzetno korisna za ostvarenje vlastitog blagostanja, jer donosi iscjeljenje i oslobođenje od demona koji blokiraju ostvarenje sreće i uspjeha kroz pokajanje. Ono što blokira našu dobrobit nije ništa drugo nego nedostatak ljubavi. Opraštanje otvara vrata njezinu povratku. Glavni cilj ho'oponopono metode je dolaženje u nulto stanje, gdje imamo nula dugova, pa tako i nula ograničenja, u stanje u kojem je sve moguće ostvariti. Nulto stanje je stanje u kojem nemamo nikakve programe u podsvijesti, koji nas koče u ostvarenju blagostanja. Nulto stanje je, dakle, stanje u kojem nemamo više nikakve predrasude, predodžbe, uvjerenja, očekivanja, karmičke dugove i slično. Da bismo došli u ovo stanje, trebamo redovito, a posebice prilikom svakog sukoba i svake neugodne situacije, iskreno u mislima, svojoj duši i Bogu uputiti ove 4 misli: "Žao mi je. Oprosti mi. Volim te. Hvala."

Učinkovitost ove prakse temelji se na principu preuzimanja stopostotne odgovornosti za sve radnje, ne samo za vlastite. Ako želimo preuzeti potpunu odgovornost za svoj život, onda je sve što vidimo, čujemo, okusimo, dodirujemo, ili na bilo koji način doživimo, na neki način naša odgovornost jer je u našem životu.

"Potpuna odgovornost znači potpuno prihvaćanje svega – čak i ljudi koji se pojave u vašem životu i njihovih problema, jer su njihovi problemi i vaši problemi. Oni su u vašem životu, pa ako preuzimate potpunu odgovornost za svoj život, tada trebate preuzeti potpunu odgovornost također i za ono što oni doživljavaju."
- Dr. Hew Len


Problem u kojem smo se našli u vanjskoj stvarnosti zapravo imamo sami sa sobom, jer nismo nešto u sebi raščistili. Recimo, ako nas drugi često kritiziraju, to je zato što i mi sami imamo običaj kritizirati, pa nam se to kao bumerang vraća. Ne vraća nam se uvijek od iste osobe, ali nam se po zakonima uzročnosti i recipročnosti uvijek nekako vraća. Da bismo promijenili svoju stvarnost, trebamo promijeniti sebe. Potpuna odgovornost podrazumijeva ideju da je sve što postoji u našem životu projekcija iz našeg unutrašnjeg svijeta.

"Odgovorni smo ne samo za ono što činimo, već i za ono što ne činimo."
- Lao Tse

Kad smo žrtve neke nevolje (bolesti, rata, potresa, siromaštva, prevare), obično mislimo da mi sami nismo krivi, ne uviđamo kako smo mogli doprinijeti tome, stoga i dalje živimo životom žrtve i patimo. No, onog trenutka kad preuzmemo svoju odgovornost i uvidimo da ograničenim umom nije moguće sve spoznati te da naša odgovornost ne leži samo u našim postupcima, nego i u našim mislima, kao i u onome što nismo učinili a mogli smo (i trebali smo), tada je moguće preobraziti nepovoljne životne okolnosti pomoću ovih 4 misli.

Trebamo shvatiti da smo sve što dolazi u naš život (dobro i loše), na neki način sami kreirali ili privukli, svjesno ili nesvjesno. Prema tome, preuzimanje potpune odgovornosti je izuzetno nužno. To ne znači kriviti sebe, nego preuzeti odgovornost za rješavanje problema rasčišćavanjem uzroka kroz pokajanje i ljubav.

Ho'oponopono naučava da možemo pomoći drugima koji su u nevolji tako da pročistimo sebe, svoje unutrašnje, nesvjesne, štetne energije. Kad netko u našoj okolini doživljava neki problem, uobičajeno mišljenje je da mi osobno s time nemamo veze, tj. da ga mi nismo uzrokovali niti smo za njega odgovorni. Ho'oponopono ukazuje na suprotno i poučava da, budući da je nečiji problem dio naše osobne stvarnosti, koju mi također proživljavamo, mi smo također odgovorni za to. Ne samo da smo odgovorni za uzrok nego i za razrješenje. Preuzimanje odgovornosti je samo početak; okrivljavanje sebe nije smisao ovog procesa (treba razlikovati preuzimanje odgovornosti i krivice). Razrješenje je smisao primjene Ho'oponoponoa, a do njega se dolazi preuzimanjem odgovornosti i za razrješenje.
Kako smo mogli nešto skriviti, tako možemo to i ispraviti.


Pojedinac može izliječiti i transformirati čitavu svoju obitelj i širu zajednicu, uz pomoć Božanske inspiracije. Da bismo tu inspiraciju mogli primiti, potrebno je pročistiti svoje unutrašnje energije, sve svoje "smeće" koje se tijekom godina nakupilo u memoriji, u podsvijesti, a to je moguće uz gore spomenute četri svete misli - kroz pokajanje i ljubav.

Ova ideja da pojedinac ima sposobnost da doprinese cijeloj zajednici je također poznata kao teorija "Učinak stotog majmuna" - fenomen u kojem se naučeno ponašanje širi istog trenutka iz jedne grupe majmuna na sve druge majmune čim je postignut kritičan broj majmuna koji su to usvojili. Preneseno, to znači da se neka ideja ili sposobnost automatski, paranormalno širi na ostatak populacije čim je određeni broj ljudi čuo za novu ideju ili naučio novu sposobnost.

Oznake: trauma, karma, negativna karma, projekcija, zakon uzročnosti i recipročnosti, predrasude, predodžbe, uvjerenja, iscjeljenje, oslobođenje, mantra, Molitva, suosječanje, rezonancija, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje, prava priroda, dužnost, mentalno čišćenje, duša, ljubav kao sredstvo liječenja, Dr. Hew Len, idealni partner, afirmacije, Ho’oponopono, bog, podsvijest, očekivanja, otpuštanje, problemi, intuicija, razum, ego, vjera, nadsvijest

09.12.2012. u 14:56 • 0 KomentaraPrint#

petak, 07.12.2012.

Unutarnje dijete i Ho’oponopono

HPogledaj video prije nego procitas tekst;
http://www.youtube.com/watch?v=P22QdiLdTAw&playnext=1&list=PLF1DE39334E5616BA&feature=results_video
Ho’oponopono je drevna havajska vještina rješavanja problema. Ho’oponopono znači “činiti ispravno”, “ispraviti grešku”.

Ukoliko želite nešto promijeniti, prvo trebate obrisati, načiniti prazni prostor da bi taj prostor mogli ispuniti ispravnom informacijom.
Ho’oponopono nas vraća u prazninu, u nultu točku tako da se može pojaviti Inspiracija u našem životu i voditi nas.

Mi smo stvoreni savršeni. Savršeni znači bez sjećanja, vjerovanja, vezivanja, prosudbi. Ali sjećanja nisu savršena i mnoga naša sjećanja potječu još od naših predaka.
Ništa nije onakvo kakvim nam se čini.

Ho’oponopono je tehnika ciscenja. “Čišćenje” je vrlo jednostavno; jednostavno ponavljamo “volim te” ili “hvala” u našim mislima. Ili “žao mi je” ili “molim te oprosti mi”.
Kada kažete “volim te” ili “hvala” vi preuzimate 100% odgovornosti. Vi kažete:
“Žao mi je, molim te oprosti mi za bilo što u meni što je izazvalo ovu situaciju.”
Čišćenje je način da damo dozvolu Božanskom da izbriše sve što ne funkcionira i što smo spremni otpustiti. Bog zna što smo spremni otpustiti. Mi ne znamo.
Čišćenje treba provoditi cijelo vrijeme jer se sjećanja reproduciraju cijelo vrijeme u podsvijesti. Čisteći cijelo vrijeme, sprečavamo stvari da se očituju. Jednom kad odlučite preuzeti 100% odgovornosti i prakticirati Ho’oponopono vaše Unutarnje Dijete ili podsvijest čistiti će umjesto vas. To će se zbivati automatski kao sto Vaše Unutarnje Dijete-podsvijest (Unihipili) diše za vas, pumpa vase srce, pokreće vase tijelo. Unutarnje Dijete je to koje uspostavlja vezu sa nadsvijesti, Amakuom u nama. Amakua je savršeni dio nas koji zna što smo spremni otpustiti.

Vi samo trebate pokrenuti čišćenje. Samo to učinite! Svaki puta kada čistitte, nešto se događa čak iako vi to ne vidite ili ne osjećate.
VJERUJTE!
Zapamtite, budite bez očekivanja. Vi ne znate odakle će stići. Budite otvoreni. Budite sretni poput djeteta i bit ćete iznenadjeni.

Čišćenje obavljate da biste imali mir bez obzira na to što se događa. Možemo čistiti bez očekivanja određenih rezultata u dogledno-odredjeno vrijeme. Imat ćete mir čak ako se druga osoba ne promjeni ili ne ode. Moći ćete imati mir čak i ako imate novca ili ga nemate. Vi želite imati mir bez obzira što se događa oko vas. Promjena će se dogoditi u Božje vrijeme, ne u vaše. No budite svjesni da će se dogoditi u savršeno vrijeme.

Konstantno čišćenje daje vam više mogućnosti da osjetite Inspiraciju. Trebate činiti ono što vam se čini ispravno u srcu. No, čak i kada djelujete iz Inspiracije, želite nastaviti s čišćenjem iz trenutka u trenutak tako da možete biti otvoreni i prilagodljivi već prema tome koja se vrata otvore. Možda će ispravno promijeniti smjer. Vi želite biti budni i svjesni mogućnosti koje vam se ukazuju.

Očekivanja su, također, sjećanja i samo vas ometaju u postizanju ispravnih i savršenih stvari za vas najlakšim putem. Otpustite očekivanja. Otpustite mišljenje da vi znate što je ispravno i savršeno.

Kada se zateknete kako očekujete nešto, bilo dobro ili loše, otpustite.
Vratite se u stanje kada ste bili nevino Božje dijete koje u biti jeste. Budite otvoreni za čuda.

Vi možete pričati sa svojim unutarnjim djetetom u svako vrijeme, kada vozite, kada čekate u redu. Važno je da tom dijelu sebe govorite “volim te” i “hvala” što češće možete. To su sjajni alati koje možete koristiti u radu sa svojim Unutarnjim Djetetom: hvala što dišeš za mene, hvala što se brineš za tijelo, hvala što pokrećeš moje srce.

Ukoliko vam bilo što trenutno uzrokuje bol ili patnju, vi možete zamoliti svoje dijete da to otpusti.

Radite sa svojim djetetom s ljubavlju, bez ikakve prisile. Mi treba da volimo svoje neprijatelje koji su tek sjećanja pohranjena u našoj podsvijesti ili Unutarnjem Djetetu. Mi se ne opiremo našim neprijateljima. Ljubav može sve iscijeliti. Vaše Unutarnje Dijete ne samo da čuva sva vaša sjećanja i pokreće vaše tijelo, to je ujedno i dio vas koji uspostavlja vezu s vašom nadsvijesti te od vaše nadsvijesti k Božanskom.

Kada se obraćate vašem djetetu, vi, zapravo, čistite. Drugim riječima, briga za vaše Unutarnje Dijete je, također, alat za čišćenje. Možda ćete razmišljati o svim stvarima koje biste željeli otpustiti, fizički ili emocionalno. Stoga zamolite vaše dijete s ljubavlju i suosjećanjem: “molim te, otpusti.” Bilo koje vrijeme je dobro vrijeme da biste pričali svom Unihipiliju; možda mu želite reći “Žao mi je za sve živote u kojima sam te zanemario/zanemarila, ignorirao/ignorirala”. Možda želite obećati i uvjeriti
ovo dijete da ga ili nju nikada nećete više napustiti.

Ukoliko tražite idealnog partnera, to je vaše Unutarnje Dijete. To je onaj ili ona koga tražite.

Kad je vaše dijete sigurno i kada zna da ste svaki puta kada se pojavi problem spremni preuzeti 100% odgovornosti i čistiti, vaše dijete će to činiti za vas. Bit ćete u automatskom modu. 100% odgovornosti ne znači da ste za nešto krivi ili da ste grešni. To znači da ste odgovorni za sjećanja koja se reproduciraju u vama.

Ako idete u krevet i brinete se, vjerovatno je da nećete čistiti stoga vam
preporučam da utonete u san čisteći tako što ćete govoriti “hvala, hvala, hvala, volim te, volim te, volim te”. Čak i ako ste bijesni, nervozni ili uzrujani zbog nekoga, ali ste donekle voljni to otpustiti, izglednije je da ćete ovako čistiti i dok spavate. Snovi su, također, sjećanja, prilike za čišćenje.

I kada zaboravite čistiti, čak i tijekom dana, imat cete osjećaj da vaš Unihipili, vaše Unutarnje Dijete ili podsvijest, čisti. Da bi se to dogodilo, vrlo je važno odgojiti vaše Unutarnje Dijete da svaki puta kada se pojavi problem, vi ste 100% odgovorni i voljni otpustiti.

Zapamtite, ´problemi´ odn stvari koje se događaju su u biti blagoslovi, prilike za rast i mogućnost da spoznamo tko smo u stvari. To nisu testovi niti kazne.

Kome govorim “žao mi je”?”
“Žao mi je” govorite svojim neprijateljima. Naši neprijatelji su naša sjećanja, a ona se nalaze u nama.
Mogu govoriti “oprosti” sebi. Mogu govoriti “oprosti” dijetetu u meni.
Nije potrebno da znam kome. Nije potrebno niti da ovo razumijem.
Samo treba djelovati. Jednom kada svijest ili intelekt odabere otpustiti, započet će proces promjene. Mi ne trebamo znati što se događa ili kako. Mi samo trebamo djelovati.

Kad kažete “hvala” ili “volim te”, vi preuzimate 100% odgovornosti i to je isto kao da kažete cijelu frazu: ” Žao mi je, molim te oprosti za bilo što u meni što stvara ovu situaciju”. Koji god alat-rijec npr “hvala” da odaberete, vi zapravo govorite: ‘Žao mi je, molim te oprosti zbog bilo čega što je stvorilo ovu situaciju.’
Kad kažete “volim te” ili “hvala” u svom umu, vi otpuštate. Tako dajete dozvolu Božanskom da se pobrine za vaše probleme.

Dajte svoje probleme Bogu. On zna bolje!

Ne treba pričati, kao sto ne treba misliti, o problemima.
Zapamtite da ljudi dolaze u vaš život da bi vam dali još jednu priliku. Oni su vaši učitelji, dar u vašem životu čak kada to tako i ne izgleda. Pričanje ne pomaže. Pričanje je oblik otpora. Znamo da ono čemu se opiremo opstaje.
Kada pričamo, mi privlačimo još više sjećanja.
Privlačimo još više onoga što ne želimo. Kad ne bismo govorili (o njima), ne bismo imali toliko mnogo problema. Otpuštanjem, držanjem jezika za zubima i čišćenjem, dobivamo priliku za Inspiraciju.

Kome ćete o tome pričati? Ne postoji nitko tamo vani. Vi ste problem i vi ste odgovorni. Uvijek težimo govoriti ljudima što da čine i davati im savjete. Mislimo da im tako možemo pomoći. Ukoliko zaista želimo pomoći ljudima, treba otpustiti tako da Bog može učiniti ono što je ispravno za sve. Bog zna što je ispravno i savršeno za njih. Mi ne znamo niti što je ispravno za nas!
Sve se uvijek vraća k vama, dobro i loše. Ne želite davati krivu informaciju ili krivi savjet ljudima. Bog čeka naše dopuštenje i ne narušava našu privatnost kao što mi to činimo drugima.
Svatko ima slobodu izbora.

Raspravljanjem, insistiranjem na tome da imamo posljednju riječ ili da budemo u pravu, ne funkcionira. Kada čistimo, što god se briše iz nas, briše se i iz onih osoba koje su upletene. Najnevjerovatnije stvari se događaju kada djelujemo kroz čišćenje. Kako se vi mijenjate, sve se mijenja jer je sve bilo u vašem sjećanju.

Što više čistite, više ćete biti u nultoj točki-vidi prethodni post. Kad ste u nultoj točki primate nove informacije, nove ideje i vi ćete djelovati prema tim novim informacijama bez razmišljanja. Kad se pojavi problem, upitajte:
”Kako trebam čistiti?”. Možda ćete nešto čuti ili biti vođeni da nešto učinite. Učinite tako jer ste ispravno čuli. Vjerujte svojoj Inspiraciji. Odgovor leži u vama.

Koja je razlika između Inspiracije i Intuicije?
Inspiracija je nova informacija; nove ideje. Dolaze od Boga/Univerzuma. Poput ideje za internet. Osoba koja je došla na ideju interneta ne zna odakle mu ta ideja.
Intuicija su reproducirana sjećanja. Naše Unutranje Dijete (naša podsvijest) nas može upozoriti na našto što se već dogodilo, ali će se opet dogoditi.

Najvažnija stvar je da ste voljni preuzeti odgovornost za bilo što je u vama i da ste voljni otpustiti, znajući da ne znate ništa. Bog samo čeka da vi date svoju dozvolu.

Bog (Ljubav) može sve iscijeliti. Vaš posao je dati dopuštenje. To zahtjeva mnogo vjere. Čišćenje je oblik molitve, način pitanja, put kojim dajemo dopuštenje da nam Bog da ono što je ispravno i savršeno.

Koja se sjećanja brišu?
Mi nismo oni koji brišu niti odlučujemo što će se obrisati. Bog ili dio nas
koji zna bolje od nas je onaj koji odlučuje što ćemo otpustiti. Vi možete misliti da
čistite odnos s određenom osobom ili određenu situaciju, ali vaša sjećanja su povezana u uzorak nalik na paukovu mrežu, kad povučete jednu nit, sve se trese i pomiče. Osoba ili situacija koju mislite da čistite je samo okidač.

Što ukoliko ne želim obrisati dobro sjećanje?
Koji dio vas govori da je sjećanje dobro? U pitanju je onaj dio vas koji donosi prosudbe i ima mišljenja, onaj dio vas koji zapravo ne zna ništa. Vi želite biti slobodni. Vi želite biti u nultoj točki. U nultoj točki nema informacija, niti dobrih niti loših, niti ispravnih niti pogrešnih. U nultoj točki vi ne pričate niti slušate. Vi ste nulta točka.

Vi se želite osloboditi. Nije na vama da odlučujete što ćete obrisati ili što nećete obrisati. Bog će vam uvijek dati ono što je savršeno i dobro za vas. Vi ne morate znati što je to. Otpustite i dobro i loše. Oslobodite se.

Čak i ako nastavite planirati i zadavati si ciljeve, učinite si uslugu i otpustite. Budite otvoreni drugim putevima, drugim vratima koja bi se putem mogla otvoriti. Ne želite ih propustiti.

Tako afirmacije podrazumijevaju da Boga tretirate kao slugu, da Bogu dajete instrukcije jer mislite da vi znate što je ispravno i savršeno. S Ho’oponoponom i čišćenjem, vi dajete Bogu dopuštenje, a On zna bolje i dat će vam ono što je ispravno i savršeno. Ne želite smetati ili govoriti Bogu što mu je činiti. Afirmacije su nasilništvo nad Unutarnjim Djetetom. Kad vas ono čuje kako ponavljate “sretan sam, sretan sam”,
ono zna da je to laž.


Mi smo svjesni samo 15 bitova informacija u sekundi. U stvarnosti, svake sekunde primamo 11,000,000 bitova informacija, a da ih nismo svjesni.
Kada djelujete afirmacijama, vi manipulirate samo unutar 15 bitova kojih ste svjesni dok preostalih 11,000,000 djeluje u pozadini! Ho’oponopono djeluje na 11,000,000 i čini to bez ikakva napora.

Oznake: idealni partner, afirmacije, Ho’oponopono, bog, podsvijest, očekivanja, otpuštanje, problemi, intuicija, razum, ego, vjera, nadsvijest

07.12.2012. u 17:26 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 04.12.2012.

„Novo, svjesno ljudsko biće“ - TRANSFORMACIJA SVIJESTI

Naše psihičko opažanje vremena i sebe samih kao „bića u vremenu“ će se iz temelja promijeniti u nadolazećim godinama. Detaljnije rečeno, postat ćemo svjesni iluzorne prirode vremena i „stvarnosti prostora“ kao jedno bezvremeno biće (u) SADAŠNJOSTI.
-Ekhart Tolle;

„Novo, svjesno ljudsko biće“ nikada više neće izvlačiti svoj osjećaj samog sebe iz svoje osobne priče. To biće će svoj osjećaj sebe izvoditi iz svog sadašnjeg prisustva, svog svjesnog postojanja.


KRATKA IGRA UMA SA ILUZORNOM PRIRODOM VREMENA

Vrijeme se manifestira kroz kretanje objekata u prostoru. Dok se planeta Zemlja okreće oko Sunca i oko svoje vlastite osi, mijenjaju se godišnja doba kao i dani i noći. Ako bi neki kozmički potres doveo do uništenja sve vidljive materije, ostao bi samo vječno prisutni univerzum, potpuno lišen vremena – ali ne apsolutnog vremena, jer u stvari, NE POSTOJI VREIJME. Postoji samo SADA.

Univerzum je svjestan, on je život, to je univerzalna Svjesnost. To je kvantno more mogućnosti koje se u određenom trenutku stvara unutar našeg 3D matriksa. Ta „prostorna svjesnost“ prožima sva bića u kozmosu, od kvantuma do galaksije. To je univerzalna inteligencija koja doživljava iskustvo same sebe u vidu planete, biljke, životinje ili čovjeka. Ta univerzalna Svjesnost vam je dostupna na suptilnoj i profinjenoj granici SADAŠNJEG TRENUTKA i nigdje više u vremenu!

To je jedan čisti osjećaj „JA JESAM“, iznad misli, osjećanja i čulnih opažanja. To je univerzalna Svjesnost iz koje se manifestiraju sve stvari.

I, usprkos svojoj neshvatljivoj ogromnosti, ta Svjesnost si, paradoksalno, baš TI, tvoje stvarno JA! Svjesnost utjelovljena kao ljudsko biće koje sada sjedi ispred kompjutera i postaje svjesno ovoga beskonačnog sadašnjeg trenutka. A možda i ne.

Kako god, kada se budeš ´probudio´, sve to neće ni biti važno, obzirom na bezvremenitost. Razmisli o činjenici da ti još uvijek čitaš ove redove a to jasno ukazuje da si ti jedno od onih ljudskih bića koja samo što se nije probudilo. Mi smo u sred globalnog procesa buđenja.

Tokom ovih vremena krize i agonije planete Zemlje, cjelokupno čovječanstvo je na pragu da postane svjesno svog izvora i svoje stvarne uloge na planeti. Čovječanstvo će pronaći svoju istinsku svrhu u usklađivanju sa planetom Zemljom i sa svim osjećajnim bićima. Ona rađa život da bi smo ga njegovali i starali se o njemu, a ne da ga ubijamo. U dolazećim dekadama, mi ćemo evoluirati u veliku globalnu obitelj, porodicu u kojoj će svako ljudsko biće prepoznavati sebe u drugome i poštovati ga.

Ljudsko srce je spremno da se otvori i čovjek više nikada neće zatvarati oči pred „otvorenim ranama“ svog kolektivnog bića koje je njegov bez-svjestan um stvorio i koje ga pritiscu toliko dugo vremena. I da, ovaj proces je bolan, svako rođenje je takvo! Ali, unutar te patnje je i blagoslov pročišćenja i ostvarenja ako osoba dobrovoljno surađuje i sve to osjeća iz srca.

Radi toga, prosvjetljenje više nije privilegija nekolicine izabranih kao što je ranije bilo. Udruženi sa svjesnošću Zemlje, mi smo na pragu da svjesno uđemo u svijet koji zovemo SADA. To naše „MI“ će postati tvorac novog svijeta.

Prosvjetljenje je ostvarenje individualne, osobne Svjesnosti na svaki način i u svemu što JESTE. Ono će nam doći onom brzinom koju određuje naša spremnost da prestanemo poistovjećivati sebe sa svojim mislima i osjećajima koje te misli stvaraju.

Dakle, potrebno je da naša van vremenska Priroda promatra i dominira životom, umjesto da to čini naš strahom upravljani (raz)um koji je krajnja samo-centriranost i ego-manija. To vanvremensko JA koje je u nama, VIDI istinu i usklađeno je sa životom koji VOLI SAM SEBE. Ono ne poznaje strah jer je strah odsustvo ljubavi.

Vi ste taj ŽIVOT!

Došao je trenutak buđenja iz destruktivnog sna. Dobrota se već materijalizirala na Zemlji.

Čini se da nas očekuje puno posla, u smislu implementacije svjetskog mira i liječenja Zemlje. Ipak, ovaj posao prvo započinje sa nama samima, jer stvarna promjena dolazi iz naše unutrašnjosti. U tu svrhu, obilje unutrašnje mudrosti i snage nam je dostupno: Usidrimo sebe u SADA tako što ćemo se usredotočiti na naš osjećaj istinkog sebe u nasem tijelu. Pokrečimo se sa potpunom svjesnošću svoga tijela, tako da možemo osjetiti vibraciju u svakoj njegovoj stanici. Onda će kozmička svjesnost rasti u nama. Iz sveobuhvatne KOZMIČKE SVESNOSTI, zajedno mozemo činiti čuda.

Dobro došao u Trenutak!

Dobrodošao kući!

Budimo svjesni;

„Postoji mjesto u kome sve započinje, stanje čiste energije, koja jednostavno – JESTE. U tom kvantnom inkubatoru stvarnosti, sve je moguće!

Prolazeći kroz izvršioce: maštu, iščekivanja, rasuđivanje i molitvu, mi dovodimo neke od tih mogućnosti u postojanje.

Pomoću buđenja o tome što smo mi, što imamo i što nemamo, i kakvi bi trebali da budemo, mi nadahnjujemo život našim najvećim zadovoljstvima i najdubljim patnjama.

Oznake: strah, misli, ego, vrijeme, prosvjetljenje, svjesnost, kvantna fizika, budnost, ovdje i sada, univerzalna inteligencija, univerzum, um, kozmos, kolektivno biće

04.12.2012. u 13:54 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.11.2012.

Osobnost i identifikacija sa uslovljenim JA


Ti mislis da si slobodan, no vjerojatno ne postoji ni jedan pokret, ni jedna misao, osjecaj, stav ili ubjedjenje koji ne potjecu od nekog drugog. Neke stvari u tebi izazivaju jaka uzbudjenja i ti mislis da ih ti prozivljavas. Potrebna je velika svjesnost da shvatis kako je to sto ti zoves JA samo konglomerat tvojih iskustava iz proslosti, tvoje uslovljenosti i programiranosti. Proces spoznaje je bolan; kad pocne budjenje dozivljava se jaka bol. Bolno je gledati kako se ruse osobne iluzije. Sve sto si mislio da si izgradio se pretvara u prah.

Ako kazemo; ja promatram sebe. Tko je ovdje JA i sto je to sebe?
Ako sebe kudis ili hvalis, ne blokiraj pokudu ili pohvalu nego ju promatraj. Ja sebe kudim; ja sebe osudjujem; ja sebe hvalim – promatraj i nista drugo. Samopromatranje znaci gledanje – promatranje onoga sto se dogadje u tebi i izvan tebe – kao da se to dogadja netkom drugom. To je JA koje promatra sebe. Zanimljiv fenomen za psihologe i filozofe – JA moze da promatra sebe. Zdrav razum koji promatra. Najprije se krene od stvari; svijesti o stvarima oko sebe; onda se pomaknemo ka svijesti o mislima koje predastavljaju sebe – nase uvjetovano ja i na kraju dolazimo do svijesti o onom koji misli.
Stvari-okolina, misli, mislilac.
Moze li mislilac spoznati sama sebe?
Da li su moje misli JA? Ne. Misli dolaze i odlaze; JA nisam moje misli. Kao i zelje; JA nisam moje zelje. I zelje dolaze, prolaze i odlaze. Da li sam JA moje tijelo? Kazu da se u svakom trenu milioni stanica naseg tijela mijenjaju i obnavljaju, te nakon sedam godina u tijelu ne ostane ni jedna ziva stanica od onih koje smo imali prije tih sedam godina. Stanice dolaze i odlaze, radjaju se i umiru, no JA ostaje. Tako da JA nisam moje tijelo. JA je nesto drukcije, nesto vise.
A moje ime? Da li je JA moje ime? Ne, ja mogu da promijenim moje ime, bez mijenjanja tog JA. A moja karijera? Moja ubjedjenja? Jesu li moje ime i vjera sustinski dijelovi moga JA?
JA ne predatavlja ni jednu od tih etiketa koje mu pridajemo. Etikete pripadaju nasem egu, nasem uslovljenom ja, onome koji je podlozan promjenama. Da li se pravo JA mijenja? Da li se promatrac mijenja? Kad izadjes iz samog sebe i promatras to sebe, svoj ego, onda se vise ne poistovjecujes s njim.

Patnja postoji unutar sebe i, kad poistovjecujes svoje pravo JA i to sebe, pocinje patnja.

Predpostavimo da strahujes, ili zelis nesto, ili si zabrinut. Kad se JA ne poistovjecuje s novcem, imenom, nacionalnoscu, sa prijateljima, drugim ljudima … onda tvoje JA nikad nije ugrozeno. Ono moze biti aktivno ali ne i ugrozeno.
Sjeti se necega sto ti, ili ti je nekad prije, izaziva bol, strah ili zabrinutost. Mozes li dokuciti zelju ispod tih osjecanja? Nesto ispod te patnje. Shvacas li da postoji nesto sto zarko zelis i da ti to izaziva patnju? Sto je ta zelja? Iako je to samo zelja, ona postaje poistovjecivanje s njom. Nekad si sebi poslao poruku; ono sto je dobro za moje JA odn za opsatanak mog JA, povezano je sa tom zeljom.

Patnja iskljucivo potjece iz poistovjecivanja s necim, bilo da je to u nama ili izvan nas.

Negativna osjecanja
Kada se u igru uljuce negativna osjecanja onda se gubi glava. Na scenu stupa ego – uvjetovano ja, i sve se kvari. Tamo gdje je bio jedan problem koji je trebalo rijesiti, sada su dva problema. Neki misle da se u odsustvu negativnih osjecanja; brige, sumnje, bijesa ne moze rijesavati neka situacija.
Visak ega nas prijeci da stvari vidimo objektivno – sa distance; bez uplitanja emocija. Tako nas, kada krenemo u akciju, negativna osjecanja ometaju u tome.

Oznake: jastvo, ego, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, identitet, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja

15.11.2012. u 20:37 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.08.2012.

Budi sretan i dragi ce doci

Bijeda vs ekstaza

Covjek star vise od sto godina upita sebe bas na svoj rodjendan; Zasto sam uvijek sretan? Pa sam sebi dade odgovor; Svakog jutra kad se probudim ja mogu da biram da budem sretan ili nesretan. I ja uvijek izaberem srecu.
Kako to da mi obicno ne biramo srecu? Kako to da nismo svjesni mogucnosti izbora?

To je jedan od najslozenijih ljudskih problema. Ljudi izabiru jad, bijedu, depresiju. Za tako nesto mora postojati dubok razlog.
Kada je dijete sretno, nitko ga ne slusa. Kada je zdravo nitko se ne bavi njime. Ako ste nesretni i jadni, kroz to mozete nesto da dobijete. Ako ste sretni, gubite.
Kada je nesretan covjek dobija paznju. A tudja je paznja hrana za ego, opasan stimulans. Tudja paznja daje energiju; kroz nju osjecate da ste netko. I, eto, zbog toga toliko potrebe, toliko zudnje da se privuce paznja.

Ako je neko ekstatican, odjednom, takav covjek kao da ne pripada nama – i svi osjecamo ljubomoru. Pokusavamo na sve nacine tu osobu da vratimo u ‘normalno’ stanje. Psihoanaliticari, psihijatri, svi ce pomoci da se ta osoba vrati u normalnu bijedu.

Ljudi su ljubomorni na one koji su uspjeli promijeniti svoju unutarnju kemiju. One koji su odbacili ljusturu koju je drustvo stvorilo oko nas i uspjeli pobjeci iz zatvora socijalne mizerije. Drustva ne mogu dopustiti radost. Radost je najveca revolucija. Ako su ljudi radosni ne moze im se nametnuti opsjednustost novcem. Oni nece cijeli svoj zivot protratiti u sakupljanju novca.

Od samog jutra pred nama je izbor, ustvari u svakom trenutku; da li cu biti jadan ili ekstatican? Mi izaberemo jad jer nam je to postala navika. U trenutku kada je izbor pred nama, nas um po navici krene bijedi u susret.
Izgleda kao da je jad nizvodno a ekstaza uzvodno. Ekstazu je, na prvi pogled jako tesko ostvariti, ali to nije tako. Istina je suprotna; ekstaza je nizvodno a jad je uzvodno. Bijeda je tesko ostvariva, ali nju ljudi uvijek ostvaruju jer neprestano zele ono sto je nemoguce.

Svako je dijete rodjeno ekstaticno. Obitelj, ucitelji, drustvo su ucinili sve da od ekstaticna kreatora naprave bijednu kreaturu. Samo treba pokusati prizvati djetinjstvo. Ako ste u stanju da opet budete dijete, tada za vas jad vise ne postoji.
Dijete moze, u jednom trenutku, biti nesretno. No ono je potpuno u tome. Tako je jadno u svojoj tuzi da tu uopce nema podijeljenosti. Nema djeteta odvojenog od tuge. Ono u svojoj nesreci ne izgleda podijeljeno. Ono tada jeste tuga – toliko je dijete duboku u tome. Ako postanemo jedno s tugom tada otkrivamo ljepotu svega toga. To onda vise nije nesreca.

Stvori posljedicu i uzrok ce ju pratiti

Uzrok i posljedica, jedan od osnovnih zakona nauke. Duhovnost zna za jedan drugi zakon koji je dublji od prvog. On ce nam izgledati apsurdan.
Zakon glasi; stvori posljedicu i uzrok ce ju pratiti!
Postoje situacije u kojima se osjecamo ugodno. Dosao je ljubljeni. Situacija je uzrok – osjecamo srecu. Sreca je posljedica. Dolazak ljubljenog je uzrok. A zakon kaze; BUDI SRETAN I DRAGI CE DOCI.
Budi sretan i sve ce doci.
Isus je, drugim rijecima, rekao istu stvar; Prvo trazite Kraljevstvo Bozje i sve ostalo bit ce vam dato. Kraljevstvo Bozje je kraj, posljedica. Prvo trazite kraj – ovdje kraj oznacava rezultat, posljedicu – i uspjeh ce se pojaviti sam od sebe.
To nije da vi samo stavite sjeme u zemlju i da drvo slijedi – neka bude drvo i iz njega million sjemenki. Ako je iza uzroka poljedica, iza posljedice je opet uzrok. To je lanac. I onda sve to postaje krug.

Lakse je stvoriti posljedicu. Posljedica, za razliku od uzroka, potpuno zavisi od vas. Sve to izgleda kao magija. Zakon magije. Duhovnost jeste magija. Treba spoznati tajne magije. Pokusajte; stvorite posljedicu i vidite sto se desava. I ne cekajte na uzroke, oni ce doci. Odaberite srecu i bit cete sretni. Energija zivota ima svoje zakone i nacine rada – ako nesto radite u potpunosti, to postaje realno.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti Osha koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ego, pažnja, izbor, navika, sreca

20.08.2012. u 22:00 • 0 KomentaraPrint#

Otpustanje ega

Dok slusate, ako stvarno slusate, vas se um zaustavlja. Tada ne mislite, um prestaje raditi – unutarnji dijalog prestaje, postajete otvoreni i pocinjete da osjecate onog drugog. Tu rijeci postaju samo pomocno sredstvo.
Ako mozete pokraj nekoga sjediti bez rijeci i mîsli, onda mozete direktno uci u tu osobu. Rijeci treba koristiti da bi nas naucile tisini, da bi nas na nju pripremile.

Ego kao zrelo voce

Prije nego uspijete izgubiti ego, prvo ga trebate uciniti starim. Samo zrelo voce pada na zemlju. Ego treba doci do svog vrhunca, on mora biti jak, tek tada ga mozete odbaciti.
Jer zivot je borba. Kako cete prezivjeti bez jakog ega. Unistit ce vas. Kako cete se obraniti? Tko ce se boriti. Tko ce se onda takmiciti. A zivot je neprestano takmicenje. Zato zapadna psihologija savjetuje; ostvarite ego koji je jak i mocan. Tako se propovjeda egoisticnost.

Posao ce biti tezak, prvo dostici pa izgubiti. Jer se moze izgubiti samo ono sto se posjeduje. Ako nemate nista, sto mozete isgubiti?

I pored bogatstva mozete biti siromah. Ako je ambicija jos uvijek u vama, ostajete siromah.

Kad imate dovoljno, zelje nestaju. Nedostatak zelje je kriterijum dovoljnosti. Tada ste bogati.

Niti znanje nije potrebno. To ne znaci da treba da ostanete neznalica. Neznanje postizete tek kad postignete dovoljno znanja i kad ga na kraju odbacite. Kao Sokrat koji kaze; Znam samo jedno – da nista ne znam.

Vecinom je prisutna grabez; Kako postici vise znanja? Kako skupiti sto vise informacija? Tako sakupljeno znanje je mehanicko. To nije rast. To nije zivotno iskustvo, to nije ono do cega ste sami dosli. Znanje je zivo samo kada vi znate, kada je to neposredno iskustvo. Ono ostalo je pamcenje, memorija.

Kada skupite dosta intelektualnog bogatstva, biblioteke se kondenziraju u vasem umu i odjednom postanete svjesni da samo nosite tudja ogranicenja, kada shvatite da nista sto je u vama – vama ne pripada, tada sve to znanje odbacujete zauvijek. Iz tog se odbacivanja u vama radja jedan drugi tip neznanja. To vise nije neznanje glupaka – vec neznanje pravog mudraca.
To se neznanje ostvaruje kroz znanje. To je siromastvo ostvareno kroz bogatstvo. To vrijedi i za ego – cim ga ostvarite, gubite ga.

Kada shvatite da je ego pakao, jer vrhunac ega je vrhunac paklenog iskustva –nocna mora, bit ce vam pretesko da ego i dalje zadrzite u sebi. Nesto mozete odbaciti tek kada vam posjedovanje toga nanosi veliku bol.

Svako dostize znanje kroz patnju.

Svemu treba vremena za rast, za sazrijevanje, za padanje na zemlju i nestanak.

Nemojte zazirati od toga da budete egoist. Vi to jeste. Da niste, vec davno vas ne bi bilo. Drukcije se ne moze prezivjeti. Treba opstati.

Dijete ce, kada je gladno, plakati. Skretat ce na sebe paznju da bi dobilo hranu. Dijete ce se razvijati kroz razvoj ega. Ego je sastavni dio rasta. To ne znaci da treba vjecno ostati s njim.

Prvo budite egoista, savrsen egoista, potpun egoista, kao da cijelo postojanje zavisi od vas, kao da ste centar – sve se vrti oko vas, i sve sto jeste samo zbog vas jeste. To je dio rasta. I uzivajte u svemu tome i dovedite ego do vrhunca.

Ako ga prvo pustite da raste i pomognete mu u tome, ego ce na kraju sam otpasti.

Vi rastete kroz ego i dolazite do tocke kada vam cijela stvar postaje tako pakleno bolna, da se cijeli san raspada.

Sve u zivotu je neophodno. Nema nepotrebnih stvari. Sve sto se dogodilo trebalo je da se dogodi. S razlogom. Neke su vam stvari potrebne ali privremeno. Budete li ih se drzali duze nego su vam potrebne, upascete u samoobranu. Na primjer, cahura vas stiti no nema potrebe da vjecno zivite u njoj. Kad ste spremni probijate cahuru i izlazite iz nje. Ego je ljuska od jajeta.

Um je uvijek logican, a zivot – uvijek nelogican. Zivot je dialektican.
Vi stvorite, a onda zivot kaze UNISTI. Rodîte se a zivot kaze UMRI. Nadjete se a zivot naredi IZGUBI.


Isus je jednom rekao – jedan od osnovnih kozmickih zakona; Ako se kacite za zivot, izgubit cete ga; ako ste spremni da ga izgubite, imat cete ga u izobilju.


Oznake: ego, um, odnos, želje, rast, znanje, egoizam

20.08.2012. u 21:56 • 0 KomentaraPrint#

Potpuno predavanje

Predati se potpuno

Ako mozete da se predate potpuno sa povjerenjem, tad ce se ostalo ostvariti samo od sebe. Ako se bojite i nakon prepustanja nesto pokusavate da ucinite, tada se i dalje kacite za staro, vracate se unatrag – takvo predavanje nije potpuno.
Djelimicno predavanje nije predavanje. Predavanje moze biti samo potpuno.

Prepustanje je simbol trenutka kada vise niste. Predavanje znaci da vas vise nema. Da je centar unisten. I dalje postojite ali bez centra. Ako nema centra onda vise nema nicega sto morate stititi. Zidovi otpadaju sami od sebe. Stit je onda suvisan i nestaje. Tako vi postajete otvoren prostor.
Taj otvoren prostor ucinit ce sve sto je potrebno. Bog ce proci kroz vas, kretat ce se slobodno jer nema vise prepreka. Prepusteni, postajete otvoreni za Bozansku silu, i nakon toga se sve dogadja krajnje spontano.

Tesko se predati a nakon toga je lakse.
Nakon se predam, s nekim ili bez nekoga moja praznina ostaje ista.
Ja ne mogu da biram; voliti ili ne viliti. Ako mogu, tada postoji JA, ego. Odnos postoji u ovom dijelu nase pojave, i zivi do trenutka nase predaje. Pa je predavanje najveci i najdublji odnos – a takodjer i kraj svih odnosa. Ako se predate, ostvarujete najdublji moguci medjuljudski odnos. No iznad toga odnos u potpunosti nestaje.

Predavanje je moguce samo kroz povjerenje. Samo covjek pun povjeranja moze ostvariti vrhunac postojanja, kresendo blazenstva. Toj je sam vrh onoga sto se, uz ostala vrhovna iskustva kao sto je prosvjetljenje, moze dogoditi ljudskoj svijesti. To je peak. Maslow je u svojim istrazivanjima ljude podijelio u dvije grupe; piekerse i ne – piekerse. Pikersi su spremni, otvoreni, receptivni, a ne – piekersi su ubjedjeni da nikakvo vrhovno iskustvo nije moguce.
Ne – piekersi su prakticni i tu takodjer spadaju naucnici, racionalisti, logicari, materijalisti, biznismeni i politicari. Oni su orijentirani ka smislu, znacenju i biti a kraj je za njih besmislen. Takvi ljudi oko sebe stvaraju zidove i nikakva ekstaza za njih nije moguca. Posto ne mogu osjetiti ni djelic ekstaze, njihova je izvorna tocka gledista tim potvrdjena.
Piekersi su pjesnici, plesaci, muzicari, avanturisti, ljudi koji nisu prakticni. Ne brinu previse i dopustaju stvarima da se dogode. I tako i kroz obican zivot ponekad postizu piek iskustva.

U nekoj prici o psihoanaliticaru on biva analizran od strane svog kolege. Nakon je otisao nao odmor on odatle kolegi salje tekst; Osjecam se presretno – zasto?
Ovaj tip ljudi ni srecu ne moze samo tako da prihvati nego se pita; Zasto sam sretan? Mora da nesto nije u redu. Za ove je ljude i sreca nemoguca.

Frojd je rekao da je sreca potpuno nemoguca za ljudska bica. On kaze da je to tako zbog strukture ljudskoga uma – najvise sto mozemo uciniti je da postanemo podnosljivo nesretni.
Ako prihvatite ovaj koncept razmisljanja i uvjerenja ste da sreca za vas nije moguca, vase uvjerenje jaca. I tako dodjete do uvjerenja da je za covjeka jedina mogucnost – nesreca.

Piekeri su otvoreni a to dolazi kroz prepustanje. Njihov je um manje racionalan a vise povjerljiv, manje praktican, nelogican. Budite nelogicni inace sreca nije za vas.

Logika je neprijatelj. Logika kaze da Bog ne postoji, da je ekstaza nemoguca. Da je zivot slucajan i da nema smisla. To je prezivljevanje izmedju rodjenja i smrti. Ustajete, doruckujete, citate novine i odlazite na posao, pa se onda vracete kuci pa onda u krevet da biste sutra mogli raditi te iste glupe stvari. Krug koji se stalno ponavlja. To vam kazuje logika.

Povjerenje je nelogicno – ono ne pita, ne argumentira nego jednostavno uranja u nepoznato. I korak po korak, iskustvom, povjerenje dovodi do predavanja. Sto vise stvari poduzimate s povjerenjem to su vam iskustva veca. Vas zivot postaje intenzivniji. Tako idete dalje u nova otkrica. Tako zivot postaje avantura, neprestano otkrivanje nepoznatog i novog.

Predavanje je najveci hazard. Predati se znaci ostaviti um potpuno po strani. Predati se znaci poluditi jer svi oni koji zive u granicama logike i svojih umova ce za vas misliti da ste poludili. To je ‘ludilo’ najhrabriji nacin zivota. To je najdublji skok.

U vasem su umu dvije mogucnosti; pieker i ne – pieker.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: predavanje, prepustanje, ego, Maslow, piek iskustvo, Frojd, bog, Vjara, odnos, roditelja i djece, sreca, um, racio

20.08.2012. u 21:56 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn