Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rigijev

Marketing

Emotivna ovisnost o drugoj osobi vs istinska ljubav

Ovisnost
Nikada ne osjecamo patnju kad izgubimo nesto cemu smo dali slobodu, sto nikad nismo pokusali da posjedujemo. Patnja je proizvod cinjenice da sam uslovio svoju srecu, povezavsi ju s nekim ili necim.

Namece se pitanje ima li smisla zivjeti zivot u kome ne ovisimo od nikoga i u kom smo potpuno sami?

Psiholoski gledano; emotivna ovisnost o drugoj osobi nastaje iz potrebe da se preko druge osobe stiglo do osobne srece. Tu dolazi do pojave straha od gubitka, straha da budemo odbaceni i napusteni te medjusobnog sputavanja i kontrole.


Savrsena ljubav iskljucuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoje zahtijevi, ocekivanja i ovisnost. Ja ne trazim da me ucinis sretnim. Moja sreca ne ovisi o tebi. Ako moradnes da me napustis, necu zaliti samog sebe. Jako mi je dobro s tobom – u tvom drustvu, no ja se ne vezujem za tebe. Ja uzivam u tvom drustvu na temelju nevezanisti – ne uzivam u tebi nego u necemu vecem i od tebe i od mene. To je neka vrsta orkestra koji svira dok si ti tu. No i kada ti odes od mene, orkestar ne prestaje svirati. To je orkestar velikog repertoara i nikad ne prestaje sa svirkom.

Moze li se to nazvati voljenjem ako se zakacis za mene i ne dozvoljavas mi da odem? Ako me ne ostavljas na miru? Moze li se reci da me volis ako je potreba za mojim prisustvom uvjet za tvoju srecu?
Takva ljubav je u suprotnosti sa svim ucenjima. Tako u svetim spisima nalazimo zahtjeve poput ovoga; “Ako se ne odreknete svog oca i majke, brace i sestara, ako se zauvijek ne odreknete svega sto posjedujete, ne mozete biti moji ucenici”.

Razmisli o svojoj usamljenosti. (Ja to zovem kozmickom usamljenoscu.) Moze li ju pristustvo drugih ljudi ukloniti? Drustvo drugih moze pripomoci da se pobjegne od usamljenosti. No unutra i dalje ostaje praznina. Kada ta praznina ispliva na povrsinu onda se bjezi; ukljucuje se tv, cita se neka knjiga, slusa se glazba, trazi se drustvo drugih ljudi, zabava, zaborav. Svi to rade.

Treba sve napustiti. To nije fizicko odricanje; kad odbacis sve svoje iluzije, konacno dolazis u dodir sa stvarnoscu i od toga casa vise neces biti sam. Nikad vise. Usamljenost se ne lijeci druzenjem sa drugim ljudima nego kontaktom sa stvarnoscu.

Post je objavljen 17.02.2015. u 15:10 sati.