http://rigijev.blog.hr

ponedjeljak, 23.03.2015.

Dzubran; Besjeda ljubavi


Gdje si brate moj? Ti si sveprisutan i Bogomdan, ti si svevremen jer si mocniji od vremena. Pamtis li noci kada smo zajedno bili? Pamtis li dan kada smo sjedili u sjenci granja sto nas je okruzivalo od ljudi nas zaklanjajuci, kao sto grudi svete tajne srca zaklanjaju? Pamtis li kada smo glavu na glavu naslanjali. Pamtis li trenutak kad ti dodjoh da se oprostimo, a ti me zagrli i poljubi poljupcem koji mi kaza da sa usana dolaze nebeske tajne ljudskim jezikom neizrecive, poljupcem koji mi uzdahe izmami. Ti su uzdasi prije nas u carstvo dusa odletjeli objavljujuci uzvisenost nasih dusa, i tamo ce ostati dok se ne spojimo u vjecnosti.

Tijela imaju sitne ciljeve, ona se rastaju zbog svjetovnih stvari i razilaze se zbog ovozemnih zelja. Dotle su spokojne duse u trajnom zagrljaju ljubavi, sve do smrti koja ih Bogu odvodi.

Idi, dragi. Zivot je za tebe odlucio i pokoran mu budi. Ja sam za tebe neodvojivo vezan ljubavlju i sjecanje na te je za mene trajna blagoslovljena svetkovina. Sjecas li se kad smo jedno drugom lice gledali? Znas li da su mi tvoji pogledi govorili da mi nisi dosao iz samilosti?

Gje li si sada druze moj. Da li cujes za morem moj plac i ridanje, da li vidis moju nemoc i ponizenje, da li su ti znani moja postojanost i strpljenje? Ceznja mi je osusila usne koje bjehu tvojim poljupcima osvjezene. Zar se zrakom ne moze prenjeti dahtanje bolnog samrtnika? Zar medju dusama nema tajne veze da bi prenosila jadanje klonulog ljubavnika.
Gje si zivote moj? Mene je, evo, tama prigrlila i tuga me savladala. Osmjehni se u eter – ja cu ozivjeti. Izdisi u eter – ja cu uskrsnuti. O, kako je ljubav velicanstvena i koliko sam ja nistavan.

Ljubav postaje velika samo poslje rastanka. Covjek uziva plodove ljubavi poslje mucnog rastanka, gorkog cekanja i pustog ocajanja.

Gje si, dragi, gdje si?

Uzvisene i prevashodne istine ne saopstavaju se rijecima, vec se one odlucuju da u tisini medju dusama kolaju. Ja znam da rastanak ne moze duse razdvojiti.

Zelio bih, dragi moj, da zivot sto je predamnom bude velicanstven i lijep. Zivot u kome cu se brinuti o ljudima, postivati ih i voljeti. Takav je zivot vec poceo kada sam tebe sreo. Vjerujem da ti mozes pokrenuti snagu koju je gospod u meni stvorio, a koja ce velika djela ciniti. Mi smo saucesnici u tugovanju i radovanju. Pamtim te u vrijeme odsustva i radosno docekujem u povratku.

Naucite da budete sami

Zelite li stvarno da osjetite okus zivljenja? Izostrite svoja cula. Cijenite svoj posao, volite prirodu, idite na planinu ili na more, neka vas osvoji drvece i zvjezdano nebo. Naucite da budete potpuno sami.

Iz samoce ce se roditi ljubav.

I shvatit cete da vas je vase srce dovelo u beskrajnu pustinju. U pocetku cete patiti od usamljenosti. Niste navikli da ne volite druge, da ne zavisite od njih.
Na kraju, vidjet cete druge. Odjednom cete primjetiti da se pustinja pretvata u ljubav.

Nazovite stvari pravim imenom i budite strpljivi.

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, inhibicija, norme, emocije, želja, žudnja, rastanak

23.03.2015. u 09:17 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.02.2015.

Uslovljenost i strah od vezivanja/napustanja

Kljuc za vjecni zivot je nauciti zivjeti u stvarnosti. Fantazije nas odvalace od stvarnosti; zivim u strahu da ce me voljena osoba prestati voliti te ce odabrati nekog drugog i otici. Da bih ju zadrzao moram da se trudim da budem sto zanimljiviji i pazljiviji. Netko me je ubjedio, isprao mi mozak, da mi je da bih bio sretan potreban netko odn necija ljubav. Tako je nastao strah od gubitka odn od napustanja.

Ovdje cu ispricati moje iskustvo-misljenje o dva straha. Strah od biti napusten i strah od vezivanja. Uvijek se radi o jednom od ova dva straha. Kao juznjak sam primjetio da je moj strah-od napustanja manje izrazen u zemlji u kojoj zivim (Nizozemska) u odnosu na strah od vezivanja koji je cesci. Nizozemska je sjevernoeuropska zemlja. Razvijena i bogata. Ovdje ljudi doista imaju sto izgubiti. Individualisticko drustvo. Uvijek se sve vrti oko pojedinca cije su zelje i zahtijevi na prvom mjestu. JA pa onda svi drugi. Bitno je ovdje naglasiti da je to jako napucena zemlja. Ovdje ljudi uvijek trebaju prostora. Tako u vezama inzistiraju da zadrze taj svoj prostor. Ljudi puno i imaju i to zele, za sebe, i zadrzati. Ne uvijek i po-dijeliti. I tako se boje vezati za nekoga jer time mogu biti ugrozena njihova osobna dobra. Pri tome nisu u pitanju samo materijalna dobra nego i druga dobra kao sto je slobodno vrijeme, interesovanja-hobiji, osobne zelje i ukusi, preference ...
Osobno mislim da se na koncu uvijek javi i onaj drugi odn prvo pomenuti strah; strah od napustanja. Korijeni nasih strahova su u djetinjstvu. Netko tko je uvijek bio uz majku, okruzen ljubavlju i paznjom ce nastojati to poslje u vezama dobiti i zadrzati te ce se bojati to izgubiti. Dok ce se netko odrastao sa puno brace i sestara, u malo prostora i paznje koje je morao dijeliti sa drugima, kada se jednom te paznje i prostora docepa, nastojati iste zadrzati odn ce se bojati ih izgubiti … Sve su to programiranosti, uslovljenosti koje nas odvlace od realnosti, stvarnosti.

Da bismo, kod istinske ljubavne veze, jasno vidjeli onog drugog i mogli precizno uzvracati trebamo se osloboditi osobnih sklonosti, ukusa, zelja i svih onih stvari koje nas prijece u tome. Sve te stvari su u nama i potjecu iz uslovljenosti kojoj smo podvrgnuti.
Primjer uslovljenosti; u nekim dijelovima svijeta; Kina, Koreja, ljudi jedu psece meso. Drugima bi, od same pomisli da im se to isto meso nadje na tanjuru, od toga bila muka.
Druga uslovljenost odn programiranost; indusima bi se smucilo kada bi saznali da su jeli meso krave dok Amerikancima isto prija.


Zasto se zaljubljujemo u odredjeni tip osobe, a ne u neki drugi? Zato sto smo uslovljeni. U mojoj podsvjesti imam sliku odredjenog tipa koji me privlaci i kada sretnem takvu osobu dolazi do prepoznavanja. Tu krece zaljubljenost i goruca zelja da mi ta osoba kaze da sam i ja njoj privlacan. To mi pruza osjecaj srece. Drugi ce reci; “Sto to, tako zanimljivo, on vidi u toj osobi?” Pravi je razlog za to uslovljenost. Ljubav je slijepa kazu. Ne, zaljubljenost je slijepa. Ljubav sve jasno vidi. Zakacenost, ovisnost, neprestane zelje i zahtijevi su slijepi. Istinska ljubav nije.
Razlog zasto jasno ne vidimo druge ljude je uslovljenost; nasi ukusi, emocije, predrasude …

Oznake: Nizozemska, ljubav, odnos, veza, partner, emotivna ovisnost, ovisnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, očekivanja, želja, strah od gubitka, strah od napustanja, strah od samoće, strah od vezuvanja

23.02.2015. u 16:31 • 0 KomentaraPrint#

Istinska sreća; istinsko ja vs ego

Istinska sreća ovisi o našem načinu postojanja, a ne o onome što imamo
BY ATMA ON 28. OŽUJKA 2014. PSIHOLOGIJA
Svi želimo biti sretni, ali ispada da unatoč tome što većina uživa mnogo veću kvalitetu života i veće blagostanje od ljudi prije recimo 50 godina, naša razina sreće nije nimalo porasla. Zašto? U osnovi, to je zato što naša sreća ima vrlo malo veze s našim životnim okolnostima. Istraživači procjenjuju da je udio naših osobnih okolnosti u faktoru sreće zastupljen manje od 10%.

Povišica plaće, kupnja najnovijeg mobitela ili pronalaženje novog partnera, mogu privremeno povećati naše raspoloženje, ali efekt vrlo brzo nestane što smo zasigurno svi iskusili barem jednom u životu.

Glavni ključ za istinsku sreću ima vrlo malo veze s onim što imamo, no ima puno više s našim načinom postojanja na svijetu.

Istinska sreća je dubok osjećaj dobrobiti, unutarnjeg mira i vitalnosti koji je dominantan u našem životu. Javlja se spontano i prirodno kada napravimo pomak iz egocentrične osobe u uravnoteženo istinsko biće kao način postojanja u svijetu.

Ego je jednostavno „ja“ koje mislimo da jesmo. To je mreža uvjerenja, pretpostavki, očekivanja i želja vrlo često dobrim dijelom ukorijenjena u strahu, kontroli i otporima. Svaki puta kada smo uhvaćeni u sadržaj naših misli i emocija ili se opiremo stvarnosti, mi živimo iz pozicije ega, a naše istinsko ja spava. Istinsko ja je naša istinska priroda i izvor intuitivnih smjernica i sreće. No, ego je dio strukture našeg jastva i bez njega ne bismo mogli živjeti, samo je pitanje da li je dominantan ili ne.

Kada živimo u skladu s istinskim ja, tada život teče. Pomak iz ega u istinsko ja zahtijeva hrabrost, strpljenje i predanost da poduzmemo korake za stvaranje zdravog, uravnoteženog ega i buđenje kako bi živjeli s većom svjesnosti o sadašnjem trenutku i prihvaćanju. Taj razvoj također znači otkrivanje i utjelovljenje istinskog ja kako bi iznjeli na svijet svoje talente i potencijale na način koji obogaćuje i poboljšava svijet. Stoga, u nastavku donosimo nekoliko vrijednih savjeta za razvoj istinskog ja, za postizanje istinske sreće:

Prestanite vjerovati svemu što mislite

Jedan od najčešćih uzroka nezadovoljstva živi u našoj glavi, te uzimanje za ozbiljno priče koje stvara naš um. Većina onoga što mislimo nije istina i nema utjecaja na stvarnost. Jedan od brzih načina da doživite istinsku sreću je pomak iz stanja identificiranosti sa svojim mislima u stanje bivanja svjesnosti o svojim mislima. To znači promatrati svoje misli bez ikakve prosudbe.

Uskladite se sa stvarnošću

Kada se borite ili odupirete stvarnosti – stvarima kakve one zaista jesu upravo sada – vaše tijelo i um imaju tendenciju postati napeti i doživjeti ćete stres. Ako često želite da određeni trenutak vašeg života bude drugačiji nego što sada jest, samo ćete sve više graditi unutarnje nezadovoljstvo. Jedan od zlatnih ključeva istinske sreće je da počnete prihvaćati stvarnost upravo onakvu kakava jest. To ne znači da morate voljeti tu realnost, no prihvaćanje realnosti automatski vas oslobađa napetosti. Nakon što smanjite napetost, veća je šansa da će se spontano pojaviti odgovor na tu situaciju … jednostavno ćete znati što učiniti.

Sagledajte iz svog srca

Ovakav pristup je osobito dobar ako imate hiperaktivan um ili vas muči puno briga. Preusmjerite svoju pozornost na područje svog srca i pogledajte na svijet iz srca umjesto iz glave i primjetiti ćete kako ove promjene u perspektivi gotovo odmah mijenjaju vaše iskustvo. Prva stvar koju ćete možda primjetiti je to da ste puno više povezani i osjećate se mirno, te kako su se misli promijenile. Ovo možete eksperimentirati cijeli dan! Također, probajte ovo primjeniti kada ste sa svojim partnerom i prijateljima i primijetiti ćete promjenu u tome kako se osjećate prema njima. Naš ego je programiran vidjeti odvojenost i razlike te onda donositi prosudbe, dok je naše srce programirano vidjeti povezanost i sličnosti. Štoviše, kad pogledamo na svijet iz srca tada imamo pristup kvalitetama srca kao što su suosjećanje, zahvalnost i ljubav.

Surađujte s emocijama

Jedan od ključeva za istinsku sreću je pomak pozornosti sa težnje da se osjećamo dobro na to da budemo dobro s osjećajima. Kad naučite kako pozdraviti sve emocije jednako, uključujući ljutnju, tugu i strah, događa se nešto iznenađujuće – iznenada se počinjete osjećati mirno i prožeti s dobrobitima unatoč tome što osjećate. Da biste to doista osjetili, trebate ući u komunikaciju sa svojim tijelom. Sljedeći puta kada imate neki neugodan osjećaj, umjesto pokušavanja kontroliranja tog osjećaja svojim umom i snagom volje, locirajte gdje je emocija najjača u vašem tijelu i samo promatrajte. Budite strpljivi i promatrajte kako ona protiče iz vašeg tijela sve dok taj emocionalni naboj nije otišao. Primjetite kako nakon toga osjećate puno više energije i kako je razlog zbog kojeg ste se tako osjećali sada drugačiji.

Zakoračite u zonu moćne zahvalnosti

Kada iskusimo zahvalnost, mi se pomičemo od onoga što je krivo i što nam nedostaje u ono što je ispravno i što je upravo sada. Neka vam zahvalnost bude temelj vašeg života i vidjeti ćete značajna poboljšanja u načinu kako funkcionira vaš život i kako se osjećate. Zahvalnost mijenja sve. Iskušajte ga u bilo koje vrijeme tijekom dana – jednostavno razmislite o dvije stvari za koje ste od srca zahvalni i nakon toga dvije stvari koje cijenite kod sebe. Dopustite si osjetiti i doživiti zahvalnost barem 30 sekundi i zatim primjetite koliko se bolje osjećate.

Dopustite da bude ono što jest

Jedna od karakteristika ega je njegova stalna potreba da se odupire i bori sa stvarnošću. Stvarnost se jednostavno odnosi na ono što jest, što god da se pojavi u datom trenutku uključujući i vaše misli, emocije, životne situacije i aktivnosti drugih. Elegantan način kako se otvoriti prisutnosti je omogućiti svakom trenutku da bude onakav kakav jest, bez potrebe da nešto promijenimo u vezi toga i bez prosuđivanja o tome. I tada se u vama događa savršen spontan odgovor na taj trenutak i bez potrebe da ego nešto učini.

http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-12.html
http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-22.html

Oznake: zahvalnost, ljubav, prihvaćanje, istinska sreća, osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, očekivanja, želja

23.02.2015. u 15:37 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.12.2014.

Patnja Tuga Bol Radost i Sreca

Prije prosvjetljenja cesto sam osjecao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjecam tugu.

Treba, kako nas savjetuje Dalaj Lama, znati praviti razliku izmedju uzitaka i iskustava koji nas cine sretnim. Odn, pomisli prije nego uradis nesto, sto je za tebe cisti uzitak, da li ces se nakon toga osjecati sretnim?
On nam takodjer kaze da je bol sastavni dio zivota. I da s tom cinjenicom treba zivjeti. Kljuc je bezpogovornom prihvacanju, svih zivotnih situacija onakvima kave one jesu.

Sadasnji trenutak nije nepodnosljiv. Nepodnosljivo je ono sto ce se dogoditi narednih sati. Imati tijelo ovdje u osam navecer a duh u pola jedanaest; eto uzroka problema. Kada vam je tijelo u jednom gradu a duh u drugome; eto uzroka patnje.

Lijecenje patnje koju sami sebi stvaramo

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli.

Patnji su nas naucili.


Uvijek sam se pitao sto je nastalo prvo? Srcedrapajuce pjesme ili slomljena srca. Neko, slomljena srca, je tako dozivio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi povjerovali da se i nama treba dogadjati isto iskustvo. Romantizirani sentimenti koji su rezultirali patnjom?
I tako smo odlucili da, kada nam se odredjene stvari dogadjaju, patimo. Slazete li se s ovim redosljedom? Ili imate drugo misljenje o ovome?

Nasa sreca nikada nije posljedica necega. Istinska sreca nema uzroka, nije nicim uvjetovana. Ako vas neko ucini sretnim ili ste zadovoljni svojim poslom, to nije prava sreca, vec ostvarenje odredjene zelje.

Negdje sam procitao da se osjecamo sretnim iliti zadovoljnim onda kada postignemo neki cilj. Kada zavrsimo neki zadatak ili rijesimo neki problem.

Kada vam nista ne moze naskoditi, nijedan osoba, nikakav dogadjaj, nista, tek tada ste sretni.

Sto treba ucinit da bismo bili sretni? Nista! Nista ne treba ciniti. Potrebno se samo distancirati od iluzija.

Pograsno je vjerovanje da se sreca nalazi izvan nas. U spoljnom svijetu, drugim ljudima; “promijenit cu posao pa cu biti sretniji, promijenit cu grad – zemlju, brak” … Ljudi misle da ce ih novac, moc, ugled uciniti sretnima. Radost i sreca se ne nalaze u spoljnom svijetu.

Mnogi nisu sretni zato sto postavljaju uslove sopstvenoj sreci. Ako ne dobijem, ne ostvarim ovo ili ono, odbijam bilo kakvu srecu. Ako ne dobijem onog, ili se ne dogodi ono, sreca mi nije vazna.

Oslobodimo se ove iluzije i to ce nam promijeniti zivot.

Kako sam sretan!
Kako sam zahvalan za sve ovo! Sve je u redu!

Nemoguce je biti istinski zahvalan a ne biti sretan.

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost

21.12.2014. u 16:41 • 0 KomentaraPrint#

Zemlja ljubavi

Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti.

Obacimo iluzije zbog onog što one u biti jesu, onoga što nam mogu dati ili onoga čega nas mogu lišiti.

Ako nismo na oprezu gubimo svoju sposobnost da volimo. Ako želite voljeti, trebate ponovno naučiti kako vidjeti. Osloboditi se svoje ovisnosti. Strgnite sa sebe krake društva koji su se obavili oko vas i ugušili vaše bivstvovanje. Morate ih se osloboditi. Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćete nastaviti živjeti u svijetu, više nećete biti od svijeta.

U svom srcu bit ćete slobodni, iako potpuno sami.


Vaša ovisnost će nestati. Ne morate ići u pustinju; ostanite među ljudima i maksimalno uživajte u njihovom društvu.

Međutim, drugi više neće imati moć učiniti vas sretnima ili nesretnima. To je samotnost. U toj samoći vaša će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da volite. Na druge više ne gledate kao na sredstva za zadovoljenje svojih ovisnosti.

Samo onaj tko je to pokušao zna kako je to užasno teško. To je kao da od sebe zahtijevate da umrete. To je kao da od jadnog ovisnika zahtijevate da se odrekne jedine sreće koju poznaje. Da, dok se bori sa simptomima odvikavanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, da tu drogu može zamijeniti za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zraka, za slatki okus vode iz planinskog potoka?

Možete li zamisliti život u kojem biste odbili uživati ili prihvatiti makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da bilo kome naslonite glavu na rame tražeći podršku?
Zamislite život u kojem ni o kome ne biste čuvstveno ovisili, tako da više nitko nema moć da vas učini sretnima ili nesretnima.

Odbijate potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da vi sami budete nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivate svojim.

Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali vi nećete imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život. Ako ikad postignete takvo stanje, konačno ćete saznati što znači imati pogled koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom. Tada ćete vagati svaku riječ. Saznat ćete što znači voljeti.

Ali da biste mogli stići u zemlju ljubavi - voljeti ljude, morate proći kroz muke umiranja, znači da u vama umre potreba za njima i da budete potpuno sami.

Kako uopće stići tamo? Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje biste imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćete se suprotstaviti žudnji za drogom.

Kojim dobrim stvarima? Ljubav prema radu kojim se bavite zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepite i o kojima ne ovisite čuvstveno već uživate u njihovom društvu.

Također će pomoći ako se počnete baviti aktivnostima kojim se bavite cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko volite baviti da, dok ste njima zaokupljeni, uspjeh, priznanje i odobravanje vam jednostavno ništa ne znače. Pomoći će također ako se vratite prirodi.

Otpustite ljude, otiđite u planine i u tišini općite s drvećem, cvijećem, životinjama, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama.

Hranite se zdravom hranom, dobrom zdravom hranom. Ne govorim o stvarnoj hrani, govorim o zalasku sunca, o prirodi, o dobrom filmu, o dobroj knjizi, o poslu u kojem uživate, o dobrom društvu. Tako ćete se, nadajmo se, osloboditi ovisnosti o onim drugim osjećajima.

Stupiti u dodir s prirodom. To je lijek za usamljenost. Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudima, druženjem i bukom. To nije nikakav lijek. Vratite se prirodi, idite u planine. U goleme pustinje samoće – gdje nitko neće biti uz vas, apsolutno nitko.
U početku će vam to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što ste niste navikli na samoću. Ako uspijete neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav. Vaše će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće. Oslobodit ćete se droge i bit ćete slobodni.


Tada ćete shvatiti što je sloboda, što je ljubav, što je sreća, što je stvarnost, što je istina i što je Bog.


Stići ćete do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i vezanosti.

Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Svijet ne boluje od nedostatka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedostatka svjesnosti. A ljubav se stvara svjesnošću i nikako drugačije.

Shvatite li koje zapreke sebi postavljate na putu do ljubavi, slobode, i sreće zapreke će nestati. Uključite svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možete proizvesti; ljubav je nešto što vas ima. Vi nemate vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjedujete te stvari; predajete im se.

Psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza – analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan američki terapeut jako je to dobro postavio: “Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže – daje nam jedino informacije. Ali kad biste mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena.

Važno je razumijevanje vaših ovisnosti. Treba vam vremena za shvaćanje samoga sebe. Razumijevanje unutarnjih sukoba koji se javljaju zbog naših strahova i žudnji.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost

21.12.2014. u 16:14 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 30.07.2013.

Prava ljubav

Mislite na nekoga cije vam je prihvatenje neophodno u zivotu, nekoga od koga trazite podrsku. Nekoga ko vam je potreban da umanji patnju usamljenosti. Pokusajte da shvatite kako ste u dodiru s tom osobom izgubili slobodu. Vi niste slobodni. Ne usudjujete se da budete ono sto jeste.
No ako ste potpuno slobodni; ne morate nikoga okrivljavati, ne trazite vise nista ni od koga. Neuzvracenost vas ne zalosti.
Kada vise ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objasnjenja. Ne morate vise ni na koga da ostavljete utisak. Sto god da se prica o vama, vas ne uznemirava. Ne bavite se time. Tada se radja ljubav.

Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.

Jedna grupa turista putuje kroz carobne pejzaze. Zastori na vagonu su spusteni, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se medjusobno takmice tko je ljepsi, talentiraniji, tko vise zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.

Sto vrijedi da osvojis svijet ako pritom dusu svoju izgubis? Razmislite sto osjecate pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdize iznad drveca? Kada citate neku knjigu ili radite posao koji volite? Kada uzivate u drustvu vama bliskih ljudi? Uporedite to sa onim sto osjecate kada vas hvale, laskaju, kada ste uspjesni, kada vam se dive. Prva su osjecanja duhovne prirode a druga svjetovne.
Svjetovna osjecanja nisu prirodna, njih je drustvo izmislilo da bi nas drzalo pod kontrolom. Ona nam ne donose srecu, vec samo uzbudjenje, prazninu i napetost. Mislite o svom zivotu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesvjesno, niste ponasali na osnovu onoga sto drugi misle, osjecaju i govore o vama? Vasi koraci su kontrolirani; krecete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga tko je slobodan od ovih svjetovnih osjecanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osjecanjima, koje vode potpuno isprazan zivot, bez duse. Osvojile su svijet ali su izgubile dusu.

Sto nije ljubav

Privlacnost je slijepa. Osjecate da vas privlaci netko ili nesto. Ako se prepustite privlacnosti, usljedit ce uzitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da ce ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.
Kad zavisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je lose.
Cesto mozemo vidjeti dvije osobe koje zavise jedna od druge, dvije nedovrsene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav? Ne mozemo govoriti o ljubavi ako ona sluzi da usamljenost ucini podnosljivom. Kada se osjecamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upustamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u neciji zagrljaj. Ali usamljenost ne moze biti izlijecena kontaktom sa drugim bicima, vec samo kontaktom sa starnoscu.

Kada se suocimo sa usamljenoscu, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Zapamtite dobro ovo za ubuduce: Ono sto trazite vec je u vama. Ako ozbiljno pristupite svemu sto se nalazi u vasoj dusi, nestat ce sve ono od cega bjezite a izronit ce ono sto trazite.

Ljubav nije zelja. Zelja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo zelju, ukidamo patnju.
Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na ocekivanjima, ubjedjivanju, potrebama, ne traju dugo; Puno ocekujem od tebe. Bolje nemoj da me razocaras. I obrnuto; ti puno ocekujes od mene. Ne zelim da te razocaram. Potreban sam ti. Potreban si mi. Potrebno mi je da nadjem svoju srecu u tebi. Potrebno je da nadjes svoju srecu u meni. Tu pocinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe. Tamo gdje je prisutna ova vrsta zelje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono cega se bojimo. Prava ljubav uvijek eliminira strah. Kada je to samo zelja kamuflirana ljubavlju, cesto se ispolji strah.

Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja cini da svoje potrebe projiciram na drugoga.

Ljubav znaci bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji ocekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim? Mi u drugom trazimo odredjenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Ili slikom o odnosu kao takvom?

Kada mi nakon svadje kazes; Zao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja nicega ne bih sjecao. To mistici zovu prociscenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, vec se treba rijesiti svih emocija. Izlijeciti se od patnje.

Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi


Oznake: prava ljubav, patnja, usamljenost, duhovnost, iluzija, ovisnost, vezivanje, posesivnost, ljubomora, želja, ocekivanja, procesiranje memorije, strah od napustanja, strah od gubitka

30.07.2013. u 13:21 • 0 KomentaraPrint#

petak, 08.03.2013.

Veze i vezanost

Bio jednom neki covjek koji je mrzio svoju zenu. Govorio joj je zle stvari, dolazio kuci kad je htio, i svojoj je supruzi davao jasno do znanja da ne zeli nista znati o njoj.
Jednoga dana, ona ga napusti i s nekim drugim covjekom ode u drugi grad. Taj je covjek sada trebao biti sretan, jer se oslobodio svoje „strasne” zene. Ali ne, on je dan i noc mislio na nju, kovao osvetu i nije nalazio mira.
Sta nam kaze ova prica?
Ljudi vole da se medjusobno vezu, odnosno da jedni druge prikuju uza se. Sto tjesnje, to bolje.
Mrznja i osveta su „idealni” lanci, koji ih mogu cvrsto povezati tijekom nekoliko zivota.
Cuvaj se tih lanaca.
Ne ulazi ni u kakve veze, vec stvaraj odnose prema drugim ljudima. Razrijesi i veze prema svojoj obitelji, i pretvori ih u odnose koji pojedinca ostavljaju slobodnim.
Misli uvijek na to da sve na Zemlji ima svoje vrijeme i bilo kada ima svoj kraj.
Ako zelis stupiti u kontakt sa drugima, cini to s ljubavlju. Ljubav daje slobodu. Ljubav tebi i drugima osigurava prostor za razvoj, koji sa svoje strane stvara slobodu.
Ako tijekom duze vremena od jutra do veceri mislis na jednu osobu, i ako te to mozda i sprecava da ispunjavas svoje duznosti i radis svoj posao, tada je to jasan znak da si ovisan i vezan.
Ti nisi slobodan, i patnja ce biti neizbjezna.
Koristi patnju da bi se oslobodio. Iskoristi svaku teskocu kao dar i mogucnost, da bi prepoznao vezanosti i razrijesio ih.
Misli uvijek na to da si ptica, cija je bitna osobina ta sto moze letjeti. Lanci ti ne dopustaju da letis. Lanci te sprecavaju da zivis sebe.
Budi zato lak, budi ljubazan, budi slobodan i ostavljaj druge slobodnima.

Baba

Oznake: Sathya Sai Baba, ljubav, sloboda, ego, usamljenost, kontrola, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, svjesnost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, veza, partner, očekivanja, želja, strah od samoće, samoca, odnos

08.03.2013. u 18:14 • 0 KomentaraPrint#

subota, 05.01.2013.

Zelje, razocarenja i patnja

Ugodna iskustva cine zivot ugodnim. Bolna iskustva vode sazrijevanju. Ova ugodna iskustva zivot cine ugodnim no sama po sebi ne vode razvoju.
Patnja stavlja prst na neki dio tebe koji se jos nije razvio, koji treba da raste, da se mijenja i preobrazava.


Pokusaj da promatras razocarenje koje osjecas kad stvari ne idu onako kako si ti zamislio. Promatraj sebe i svoje razocarenje kao da promatras neku drugu osobu. Evo sto se dogadja; negativni osjecaji korisni su da bi se postigla svjesnost, da bismo shvatili. Oni ti daju mogucnost da ih promatras izvana. U pocetku ce potistenost biti i dalje prisutna. Promatranjem dolazi do presjecanja niti koja te veze za potistenost. Uporedo sa razumijavanjem, nit slabi sve dok se potpuno ne izgubi.


Treba li potiskivati zelje?
Ne pokusavaj da potisnes svoje zelje. Tako rizikujes da postanes apatican. Tako ces biti lisen energije sto nikako nije dobro. Zelja je, u zdravom smislu, energija. Zato zelju ne potiskuj nego ju shvati. Ne trudi se toliko da ju ostvaris koliko da ju shvatis.

Nemoj se odricati predmeta svoje zelje nego sagledaj kolika je njegova stvarna vrijednost. Jer ako se odreknemo predmeta zelja onda cemo vjerojatno ostati vezani za njega.
Treba da shvatimo da nas zelje vode ka razocarenju i tuzi.
Svaki put kada smo nesretni, nesto je pridodato stvarnosti. Neka iluzija, neka potreba, neko ocekivanje, neki zahtijev.

Ako hoces da uzivas u nekoj sinfoniji, nemoj se ograniciti samo na nekoliko nota. Pusti ih da prolaze, da teku. Nemoj se zadrzavati na jednom akordu, tako neces moci uzivati u sinfoniji u cjelosti.

Kada se vezemo za nesto, kada se kacimo za nesto, zivot prestaje.

Iluzija je misliti da ce netko nesto uciniti umjesto nas. Da ce mi neki duhovni ucitelj pomoci. Sve moram sam. Kada sam dovoljno patio onda sam spreman da prihvatim i da shvatim. Nitko drugi ne moze da shvati umjesto mene. Ja sam taj koji treba da trazi. Ni na koga se u trazenju ljubavi, istine, svoga pravog JA, ne mogu osloniti.

Jos jedna velika iluzija je da je jako vazno da budemo postovani, da budemo voljeni i cijenjeni, da budemo vazni. Mnogi misle kako je u nas usadjena ‘prirodna’ potreba da budemo voljeni i potrebni. Da nekome pripadamo. To nije istina. Odbaci ovu iluziju i bit ces sretan.

Mi imamo prirodnu potrebu za slobodom, potrebu da volimo a ne i da budemo voljeni.

Jedna zena, na primjer, sva se unjela gledajuci neki film. Gleda komediju i smije se, zaboravivsi da ju nitko ne voli. Sretna je. Izadje iz kina i prijateljica s kojom je gledala film odlazi s nekim muskarcem ostavivsi ju samu. I ona pocne da misli; sve moje prijateljice imaju nekog, a ja nemam nikog. Kako sam nesretna. Nitko me ne voli.

Iluzija je da dogadjaji mogu da nas ugroze, da drugi ljudi imaju moc da nam nanesu zlo. Nije tako. Mi smo ti koji im dajemo moc da to ucine.

Uslovljenost
Da bismo, kod istinske ljubavne veze, jasno vidjeli onog drugog i mogli precizno uzvracati trebamo se osloboditi osobnih sklonosti, ukusa, zelja i svih onih stvari koje nas prijece u tome. Sve te stvari su u nama i potjecu iz uslovljenosti kojoj smo podvrgnuti.
Primjer uslovljenosti; u nekim dijelovima svijeta; Kina, Koreja, ljudi jedu psece meso. Drugima bi, od same pomisli da im se to isto meso nadje na tanjuru, od toga bila muka. Zasto? Druga uslovljenost odn programiranost. Indusima bi se smucilo kada bi saznali da su jeli meso krave dok Amerikancima isto prija.

Zasto se zaljubljujemo u odredjeni tip osobe, a ne u neki drugi? Zato sto smo uslovljeni. U mojoj podsvjesti imam sliku odredjenog tipa koji me privlaci i kada sretnem takvu osobu dolazi do prepoznavanja. Tu krece zaljubljenost i goruca zelja da mi ta osoba kaze da sam joj privlacan. To mi pruza osjecaj srece. Drugi ce reci; “Sto to, tako zanimljivo, on vidi u toj osobi?” Pravi je razlog za to uslovljenost. Ljubav je slijepa kazu. Ne, zaljubljenost je slijepa. Ljubav sve jasno vidi. Zakacenost, ovisnost, neprestane zelje i zahtijevi su slijepi. Istinska ljubav nije.
Razlog zasto jasno ne vidimo druge ljude je uslovljenost; nasi ukusi, emocije, predrasude …

Strah od vezivanja i strah od napustanja
Kljuc za vjecni zivot je nauciti zivjeti u stvarnosti. Fantazije nas odvalace od stvarnosti; zivim u strahu da ce me voljena osoba prestati voliti te ce odabrati nekog drugog i otici. Da bih ju zadrzao moram da se trudim da budem sto zanimljiviji i pazljiviji. Netko me je ubjedio, isprao mi mozak, da mi je da bih bio sretan potreban netko odn necija ljubav. Tako je nastao strah od gubitka odn od napustanja.

Ovdje cu ispricati moje iskustvo-misljenje o dva straha. Strah od biti napusten i strah od vezivanja. Uvijek se radi o jednom od ova dva strah. Kao juznjak sam primjetio da je moj strah-od napustanja manje izrazen u zemlji u kojoj zivim u odnosu na strah od vezivanja koji je cesci. Nizozemska – zemlja u kojoj zivim je sjevernoeuropska zemlja. Razvijena i bogata. Ovdje ljudi doista imaju sto izgubiti. Individualisticko drustvo. Uvijek se sve vrti oko pojedinca cije su zelje i zahtijevi na prvom mjestu. Ja pa onda svi drugi. Bitno je ovdje naglasiti da je to jako napucena zemlja. Ovdje ljudi uvijek trebaju prostora. Tako u vezama inzistiraju da zadrze taj svoj prostor. Ljudi puno i imaju i to zele, za sebe, i zadrzati. Ne uvijek i po-dijeliti. I tako se boje vezati za nekoga jer time mogu biti ugrozena njihova osobna dobra. Pri tome nisu u pitanju samo materijalna dobra nego i druga dobra kao sto je slobodno vrijeme.
Osobno mislim da se na koncu uvijek javi i onaj drugi odn prvo pomenutu strah; strah od napustanja. Naravno da su korijeni nasih strahova u djetinjstvu. Netko tko je uvijek bio uz majku, okruzen ljubavlju i paznjom ce nastojati to poslje u vezama dobiti i zadrzati te ce se bojati to izgubiti. Dok ce se netko odrastao sa puno brace i sestara, u malo prostora i paznje koje je morao dijeliti sa drugima, kada se jednom te paznje i prostora docepa, natojati iste zadrzati odn ce se bojati ih izgubiti … Sve su to programiranosti, uslovljenosti koje nas odvalace od realnosti, stvarnosti.

Iskustva i vjera
Rijec Bog je cest razlog rasprava. To je pojam i nema nikakva smisla raspravljati se oko pojma, misljenja, ideje. Jedino u cemu se mozemo sloziti je da na koncu nitko od nas ne zna sto je Bog. Postoji samo nasa predstava o tome.

Neki je covjek pisao dnevnik dok mu je zena umirala. U poznim se godinama ozenio tom zenom i duboko ju je zavolio. Svojim je prijateljima rekao; “Bog mi je podario, u sezdesetoj, ono sto mi je uskratio u dvadesetoj.” Kada je njegova zena, u velikim patnjama, umrla, vjera u Boga mu se srusila kao kula od karata. Tada se upitao: “Da li je Bog pun ljubavi ili se bavi vivisekcijom?” Odredjeno iskustvo ce utjecati da se odlucimo za jednu od ovih teza.

Ono sto treba ciniti je; nauci sto znaci do kraja zivjeti neko iskustvo, potom ga ostavi iza sebe i kreni dalje. Pritom ne potpadaj pod utjecaj prethodnog dogadjaja. Tako ces putovati sa laganim prtljagom i stoga ces moci svugdje poci i svugdje proci-stici. Ako uspijemo potpuno odbaciti prtljag onda cemo moci zivjeti ovdje i sada i tako spoznati zivot vjecni.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: duhovni razvoj, istinska sreća, osjecaji, emocije, emotivna ovisnost, Bol, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, zavist, očekivanja, želja

05.01.2013. u 14:35 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 20.11.2012.

Samopromatranje

Kada pricas s nekim, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes s razgovorom?
Kad si na nekog ljut, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes sa svojom ljutnjom?
Kada si poslje smiren, da li se udubis u to iskustvo; pokusavas li ga razumjeti? Odakle potjece, sto ga je izazvalo? Samo ono sto se shvati moze se i promijeniti. Ono sto ne razumijemo ili cega nismo svjesni, biva potisnuto. Ne mijenja se. No kad se shvati, moze se promijeniti. Proces je cesto dug, spor i postepen. Malo po malo shvatimo neke stvari; iluzije se gube, sloj po sloj, postepeno dolazimo u dodir sa objektivnom stvarnoscu.

Ima jedna prica o lavu koji upadne u stado ovaca i tamo pronadje lava medju ovcama. Taj je lav od malena odrastao u stadu. Blejao je i kretao se kao ovca. Lav se uputi ravno k njemu i kad se lav-ovca nasao pred pravim lavom, poceo je da drhti kao prut. Lav ga upita; “Sta radis medju tim ovcama?” Ovaj mu odgovori; “Ja sam ovca”? Lav mu odgovori; “Nije da nisi. Ajde podji sa mnom.” Odveo je lava-ovcu do jednog jezera i rekao; “Gledaj!”
Kad je lav-ovca vidio svoj odraz u vodi, oglasi se mocnom rikom. U tom se trenutku preobrazio i vise nikad nije bio isti.

Ako imas srece i Bogovi su ti naklonjeni, mozes najedanput shvatiti sto je to JA, i onda nikad vise neces biti isti. Nista vise nece moci da te dotakne, i nitko nece moci da te ugrozi.
Neces se bojati nicega ni nikoga. Zivjet ces kao car, kao vladar.
Ovdje se ne radi o slavi ili bogatstvu.
Mogu se zadovoljiti i time da sam nitko i nista. Uspjeh ili neuspjeh mi ne znace apsolutno nista. Nemaju nikakvo znacenje.
Cak i ako budem izvrgnut ruglu, ispadnem smijesan, to me se ne dotice.
Ovo se divno stanje moze postici postepeno samopromatranjem. I ne poistovjecivnjem sa svojim uslovljenim JA. Pritom treba mrznju zamijeniti ljubavlju, pridruziti se odbacenima i moci priznati da si pogrijesio. Mozda ce ovo u pocetku doprinjeti osjecaju deprimiranosti i potistenosti. Patit ces, plakati. No ako se ne poistovjetis s tom depresijom; ako izadjes iz samog sebe i promatras tu potistenost i ne poistovjetis se snjom i ne cinis nista da je se oslobodis – mozes i dalje da zivis dok depresija prolazi kroz tebe, dok na kraju ne iscezne. I kad te sustignu brige ti nisi uznemiren. Zabrinut si no nisi uznemiren.

Bjezeci od necega dajemo mu jos vecu moc. Samo promatraj kako prolazi. Mozes cak bit i sretan u svojoj zabrinutosti. No ne treba grijesiti u tome sto je sreca. Mozda mislis da je sreca neko osjecanje; ushicenost. Ushicen si; tako samo pripremas put za novu depresiju. Probaj da razaznas brigu iza tog osjecaja opijenosti ugodom; Sto da cinim da ovo potraje? To nije sreca. To je ovisnost.
Ne gledaj s prijekorom na ljude ovisne o drogi ili alkoholu. Mozda si i ti ovisnik koliko i oni.
Biti slobodan i drugima ne uskracivati slobodu, ni za koga ne biti poseban a voliti sve; to je ljubav. Ljubav je uvijek bila tu ali se mi nikada nismo potrudili da ju vidimo, jar smo bili previse zauzeti onim sto nasa kultura naziva ljubavlju, sa svojim pjesmama i poezijom – no to nije ljubav, to je njena suprotnost. To je ZELJA, KONTROLA, POSESIVNOST. To je MANIPULACIJA, STRAH, BRIGA – to nije ljubav.
Postoji jedan razlog zasto se ne osjecas blazeno u ovom trenutku a to je da si skoncentriran na ono sto nemas. Da nije tako, dozivio bi blazenost.

Kako stupiti u dodir sa stvarnoscu?
Promatraj sve sto je u tebi i izvan tebe, kad ti se nesto dogodi, gledaj to kao da se dogadja netkom drugom, bez komentara, prosudjivanja, stava, uplitanja, bez pokusaja da to promijenis. Samo shvati. Kad se to dogodi uvidjet ces da se postepeno distanciras; ne poistovjecujes se sa situacijom.

Ako netko boluje od raka, a ja ga ne poznajem, onda me to ne potresa previse. Ako ti treba da polozis neki ispit, to me se ne dotice. Mogu da kazem sa distance; “Sto vise brines tim gore po tebe. Zasto ne napravis pauzu umjesto da samo ucis?” No kada ja treba da polazem ispit onda stvari drukcije stoje. Tu se radi o mojoj kozi, mome tijelu, mom statusu. To je poistovjecivanje sa mojim laznim JA. Ako uspijem da iskljucim sebe i svoje zelje, teznje, interese, ciljeve iz situacije ili iz posla koji u tom trenutku obavljam onda je sansa za uspjeh daleko veca. Sjetimo se one Zen price o strijelcu, meti i medalji.

Kad nekoga slusam onda vise razmisljam o onome sto trebam reci nego o onome o cemu se govori. Vec unaprijed razmisljam kako da reagiram. Sto da kazem, da repliciram. Moja reakcija potjece od moje nesigurnosti ili potrebe da manipuliram i zelje za uspjehom odn dominacijom. Tu se moze raditi i o drugim stvarima kojih nisam svjestan. Slusati znaci iskljuciti misljenje, slusati drugoga a istovrmeno osluskivati sebe. Biti svjestan ovoga.

Listening is loving!

Kada se radi o svjesnosti onda nikada nismo odsutni duhom. Kada je svjesnost ukljucena nema rastresenosti jer smo neprekidno svjesni sebe i svega oko nas.

Etikete
Ja sam uspjesna osoba. To je poistovjecivanje sebe sa uspjehom. Uspjeh nije dio naseg JA. Uspjeh je nesto sto dolazi i prolazi; danas je tu a sutra ga vec mozda nece biti. To nije JA. Isto je ako kazem; “Ja sam propao covjek, ja sam advokat, ja sam biznismen.” Ako se poistovjetim s tim stvarima potpuno cu se vezati za njih, stalno cu se bojati kako ce one izceznuti. Otud potjece moja patnja.
Patnja je znak udaljavanja od stvarnosti. Kao sto je fizicka bol znak da u tijelu postoji neka bolest ili povreda tako patnja ukazuje da negdje postoji nesto lazno. Patnja se javlja usljed sukoba sa stvarnoscu; sukoba lazi i istine. Inace nema patnje.

Oznake: introspekcija, vezivanje, patnja, identifikacija, poistovjecivanje, ambicija, uspjeh, ovisnoat, iluzija, strah, depresija, euforija, sreca, svjesnost, ovdje i sad, transformacija, Preobrazba, identitet, kondicioniranost, lazno ja, želja, kontrola, posesivnost, manipulacija

20.11.2012. u 21:22 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 10.07.2012.

Metanoja, filteri uma, svijest, duhovnost, ljubav

Ovdje i sada

Zamislite da sjedite u nekoj sali i slusate koncert. Sjetite se da niste zakljucali auto. Pocinjete se zivcirati. Nezgodno vam je da ustanete i odete do auta, ali ne mozete vise da se usredsredite na muziku. Ovo je primjer nacina na koji zivi vecina ljudi.

Jos jedan primjer; Jedna grupa turista putuje kroz carobne pejzaze. Zastori na vagonu su spusteni, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se medjusobno takmice tko je ljepsi, talentiraniji, tko vise zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.

Metanoja = obraćenje, pokajanje, jer je carstvo bozje ovdje i sada.

Pokajanje ne znaci oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znaci vidjenje svega na potpuno nov nacin, znaci promjenu ideja, preobrazaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nesto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude.

Mi ne vjerujemo u objektivne stvari nego u nase ideje o njima.

Um sudi, procjenjuje, isvodi zakljucke o stvarima, ljudima i dogadjanjima.
Kada um ne prosudjuje, nema patnje jer nema ni emocija. Postoji samo cista radost. Svi smo mi u odredjenim trenucima svog zivota osjetili ovu radast.
Oslanjajuci se na mentalne konstrukcija ostajemo robovi rezona.

Filteri uma;
Strahovi, zelje, odnosi, uvjeranja, navike i uslovljenosti vrse selekciju onoga sto opazamo nasim culima. Mi “vidimo” stvari, dogadjaje i ljude oko sebe pod utjecajem nasih predubjedjenja. Tako umjesto nekoga vidimo nasu sliku o njemu. Ljudi neprestano propustaju stvarnost kroz svoje filtere, svoja vrednovanje i zelje. Uporno se drze toga kako su neke stvari pozeljne a neke nepozeljne, ispravne ili pogresne. No one su onakve kakve su.

Svijest

Sto je svijest? To je sposobnost da promatramo nacin na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ogranicimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti.
Zato je potrebno sljedece:
- Biti svjestan postojanja filtera
- Spoznati kako umjesto na stvarnost reagiramo na sliku stvorenu u umu
- Shvatiti da je sve pohranjeno u nasem umu privremeno – filteri se mijenjaju
- Da to sto gleda kroz filter nastao na mentalnim konstrukcijama nismo mi
- Biti promatrac koji, svjestan ove iskrivljene percepcije, putem koristenja cula vidi ono sto stvarno jeste ovdje is sad

Duhovnost
Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.

Osjecanja duhovne i svjetovne prirode

Sto vrijedi da osvojis svijet ako pritom dusu svoju izgubis?

Razmislite sto osjecate kada ste u dodiru s prirodom, pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdize iznad drveca? Kada citate neku knjigu ili ste uronjeni u posao koji volite? Kada uzivate u drustvu vama bliskih ljudi?
Ili kada razgovarate s nekim u čijem društvu zaista uživate u otvorenosti i bliskosti bez vezivanja. Kakvi vam se osjećaji javljaju? Uporedite to sa onim sto osjecate kada vas hvale, laskaju, kada ste uspjesni, kada vam se dive, kada pobijedite u nekoj raspravi, ili kada pobijedite u nekoj utrci, ili kada postanete popularni, ili kada vam svi plješću. Potonje osjećaje nazivamo svjetovnim osjećajima, a one prve nazivamo duhovnima.

Svjetovna osjecanja nisu prirodna, njih je drustvo izmislilo da bi nas drzalo pod kontrolom. Ona nam ne donose srecu, vec samo uzbudjenje, prazninu i napetost.
Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, hvalama, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeđivanjem na utrci.

Mislite o svom zivotu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesjesno, niste ponasali na osnovu onoga sto drugi misle, osjecaju ili govore o vama? Vasi koraci su kontrolirani; krecete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga tko je slobodan od ovih svjetovnih osjecanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osjecanjima, koje vode potpuno isprazan zivot, bez duse. Osvojile su svijet ali su izgubile dusu.

LJubav

Hocete da volite druge? Neka umre vasa potreba za njima!

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sloboda pokazivanja osjecanja

Korijen svih psiholoskih problema je u inhibiciji, u zabrani. U cemu se razlikuje ‘normalna’ osoba od zdrave? Normalna osoba zivi po drustveno priznatim normama. Zdrava osoba je kao ‘divljak’; ako je sretna, to pokazuje na takav nacin da to svi vide i cuju. Zdrava je, ali nije drustveno prilagodjena. Kako sacuvati svoje bazicno emocionalno zdravlje, a istovremeno se prilagoditi zahtijevima drustva?
Osnova zivota je emocija. U djungli prezivljavaju oni oblici koji znaju da se krecu i ubijaju. Uctiva i inhibirana osoba se krije iza drveta i ceka svoju smrt. Ona zatvara u sebe svoje strahove. Ljudski rod ne bi prezivio da je bio inhibiran. Njegovi preci pripadaju hrabrijoj vrsti.

Jaka osoba se formira po parametrima logike i konformizma. Ona zna izraziti osjecanja i komunicirati s istima. Suprotno ovome neke su osobe neprozirne kao mutna voda.

Sposobnost da izrazite svoje emocije odredjuje da li ste zdravi ili inhibirani.

Djeca su autenticna jer ostavljaju slobodan protok emocija. Iskreno djetinjstvo je sretno djetinjstvo. Ako su neko dijete ili adolescent onemoguceni u tome, posljedica je da se u kasnijim godinama, kao vec odrasli ljudi, ponasaju kao djeca. Novorodjence dolazi slobodno na svijet. Sputavati ga – vezivati pocinju roditelji i okolina. I cesto se dijete vise nikada ne oslobodi.

Sto jeste i sto nije ljubav?

Prava ljubav

Mislíte na nekoga cije vam je prihvacanje neophodno u zivotu, nekoga od koga trazite podrsku. Nekoga ko vam je potreban da umanji patnju usamljenosti.

Pokusajte da shvatite kako ste u dodiru s tom osobom izgubili slobodu. Vi niste slobodni. Ne usudjujete se da budete ono sto jeste.

No ako ste potpuno slobodni; ne morate nikoga okrivljavati, ne trazite vise nista ni od koga. Neuzvracenost vas ne zalosti.

Kada vise ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objasnjenja. Ne morate vise ni na koga da ostavljete utisak. Sto god da se prica o vama, vas ne uznemirava. Ne bavite se time.

Tada se radja ljubav.


Sto nije ljubav?

Privlacnost je slijepa. Osjecate da vas privlaci netko ili nesto. Ako se prepustite privlacnosti, usljedit ce uzitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da ce ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.

Kad zavisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je lose.

Cesto mozemo vidjeti dvije osobe koje zavise jedna od druge, dvije nedovrsene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav? Ne mozemo govoriti o ljubavi ako ona sluzi da usamljenost ucini podnosljivom.

Kada se osjecamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upustamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u neciji zagrljaj.

Usamljenost ne moze biti izlijecena kontaktom sa drugim bicima, vec samo kontaktom sa stvarnoscu odn sa svojim unutarnjim Bicem-sa samim sobom.


Kada se suocimo sa usamljenoscu, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Zapamtite dobro ovo za u buduce: Ono sto trazite vec je u vama. Ako ozbiljno pristupite svemu sto se nalazi u vasoj dusi, nestat ce sve ono od cega bjezite a izronit ce ono sto trazite.

Zelja i patnja

Ljubav nije zelja. Zelja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo zelju, ukidamo patnju.

Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na ocekivanjima, ubjedjivanju i potrebama ne traju dugo; Puno ocekujem od tebe. Bolje nemoj da me razocaras. I obrnuto; Ti puno ocekujes od mene. Ne zelim da te razocaram. Potreban sam ti. Potreban si mi. Potrebno mi je da nadjem svoju srecu u tebi. Potrebno je da nadjes svoju srecu u meni. Tu pocinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe.

Tamo gdje je prisutna ova vrsta zelje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono cega se bojimo.

Prava ljubav uvijek eliminira strah.

Kada je to samo zelja kamuflirana ljubavlju, cesto se ispolji strah.

Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja cini da svoje potrebe projiciram na drugoga.

Ljubav znaci bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji ocekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim?

Mi u drugom trazimo odredjenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Slikom o odnosu kao takvom? Zapravo nam se svidja sama ideja o vezi. Taj osjecaj da sam s nekim. Mi smo u vezi. Kada izadjemo van onda nas dozivljavaju kao par. Kako je dobro imati nekoga. To je ujedno i potvrda da vrijedim, da sam drustveno priznat, i da sam nekome potreban … Sve je to koncept razmisljanje koje vodi vezi ali ne i ljubavnoj vezi. Sustinskoj cemo se razlici vratiti poslje.

Kada mi nakon svadje kazes; Zao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja nicega ne bih sjecao. To mistici zovu prociscenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, vec se treba rijesiti svih emocija. Izlijeciti se od patnje.

Odbaciti sentimente. Za sta su nam oni potrebni? Za kreiranje drame u umu i odnosima. Kreiranje patnje.


Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, sreca, ovdje i sada, duhovnost, Metanoja, obraćenje, um, filteri uma, svijest, duša, patnja. osjecanja, inhibicija, norme, emocije, vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah, opsesija, želja, žudnja, patnja

10.07.2012. u 12:05 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn