http://rigijev.blog.hr

ponedjeljak, 23.03.2015.

Dzubran; Besjeda ljubavi


Gdje si brate moj? Ti si sveprisutan i Bogomdan, ti si svevremen jer si mocniji od vremena. Pamtis li noci kada smo zajedno bili? Pamtis li dan kada smo sjedili u sjenci granja sto nas je okruzivalo od ljudi nas zaklanjajuci, kao sto grudi svete tajne srca zaklanjaju? Pamtis li kada smo glavu na glavu naslanjali. Pamtis li trenutak kad ti dodjoh da se oprostimo, a ti me zagrli i poljubi poljupcem koji mi kaza da sa usana dolaze nebeske tajne ljudskim jezikom neizrecive, poljupcem koji mi uzdahe izmami. Ti su uzdasi prije nas u carstvo dusa odletjeli objavljujuci uzvisenost nasih dusa, i tamo ce ostati dok se ne spojimo u vjecnosti.

Tijela imaju sitne ciljeve, ona se rastaju zbog svjetovnih stvari i razilaze se zbog ovozemnih zelja. Dotle su spokojne duse u trajnom zagrljaju ljubavi, sve do smrti koja ih Bogu odvodi.

Idi, dragi. Zivot je za tebe odlucio i pokoran mu budi. Ja sam za tebe neodvojivo vezan ljubavlju i sjecanje na te je za mene trajna blagoslovljena svetkovina. Sjecas li se kad smo jedno drugom lice gledali? Znas li da su mi tvoji pogledi govorili da mi nisi dosao iz samilosti?

Gje li si sada druze moj. Da li cujes za morem moj plac i ridanje, da li vidis moju nemoc i ponizenje, da li su ti znani moja postojanost i strpljenje? Ceznja mi je osusila usne koje bjehu tvojim poljupcima osvjezene. Zar se zrakom ne moze prenjeti dahtanje bolnog samrtnika? Zar medju dusama nema tajne veze da bi prenosila jadanje klonulog ljubavnika.
Gje si zivote moj? Mene je, evo, tama prigrlila i tuga me savladala. Osmjehni se u eter – ja cu ozivjeti. Izdisi u eter – ja cu uskrsnuti. O, kako je ljubav velicanstvena i koliko sam ja nistavan.

Ljubav postaje velika samo poslje rastanka. Covjek uziva plodove ljubavi poslje mucnog rastanka, gorkog cekanja i pustog ocajanja.

Gje si, dragi, gdje si?

Uzvisene i prevashodne istine ne saopstavaju se rijecima, vec se one odlucuju da u tisini medju dusama kolaju. Ja znam da rastanak ne moze duse razdvojiti.

Zelio bih, dragi moj, da zivot sto je predamnom bude velicanstven i lijep. Zivot u kome cu se brinuti o ljudima, postivati ih i voljeti. Takav je zivot vec poceo kada sam tebe sreo. Vjerujem da ti mozes pokrenuti snagu koju je gospod u meni stvorio, a koja ce velika djela ciniti. Mi smo saucesnici u tugovanju i radovanju. Pamtim te u vrijeme odsustva i radosno docekujem u povratku.

Naucite da budete sami

Zelite li stvarno da osjetite okus zivljenja? Izostrite svoja cula. Cijenite svoj posao, volite prirodu, idite na planinu ili na more, neka vas osvoji drvece i zvjezdano nebo. Naucite da budete potpuno sami.

Iz samoce ce se roditi ljubav.

I shvatit cete da vas je vase srce dovelo u beskrajnu pustinju. U pocetku cete patiti od usamljenosti. Niste navikli da ne volite druge, da ne zavisite od njih.
Na kraju, vidjet cete druge. Odjednom cete primjetiti da se pustinja pretvata u ljubav.

Nazovite stvari pravim imenom i budite strpljivi.

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, inhibicija, norme, emocije, želja, žudnja, rastanak

23.03.2015. u 09:17 • 0 KomentaraPrint#

petak, 06.03.2015.

Sattva, Rajas, Tamas; znanje i djelovanje

Tri vrste milosrđa – milodara:
Kad daruješ nešto kao milodar, potaknut pozitivnim osjećajem dužnosti, bez osjećaja obveze i ne očekujući ništa zauzvrat, ako to činiš u pravo vrijeme i na pravom mjestu prema osobi koja to zavređuje i koja ne može ničim uzvratiti, takvo je davanje izraz satvičke prirode.

Ako se milodar daje s osjećajem vezanosti, osjećat će se neugodno i onaj tko daje i onaj tko prima. Milosrđe učinjeno sa željom da se dobije nešto zauzvrat, sada i ovdje ili nekom drugom prilikom izraz je rajasičke prirode.

Milodari davani u pogrešno vrijeme i na krivom mjestu, upućeni onima koji ih nisu vrijedni, onima sumnjiva karaktera, koji potrate svoj novac i ne pomažu drugima, ili milodari predani bez osjećaja poštovanja ili popraćeni uvredom – takvo je milosrđe izraz tamasičke prirode.

Odricanje nije negativan proces, već pozitivan čin odustajanja od nečega. (npr. Sunce sve vrijeme odustaje od svoje topline i svjetlosti da bi darovalo život, plodovi voća koji dozrijevaju odbacuju stablo na kojem su izrasli, Duša se odriče svjetovnih veza kako bi se pridružila Bogu).

Kako sile prirode međusobno djeluju s aktivnostima –
Postoje tri opća sastavna djela: znanje, aktivnost i onaj koji obavlja aktivnost. Promatrajući ta tri elementa s gledišta svake od tri gune; Sattva, Rajas i Tamas, postoje tri vrste znanja, tri vrste djelovanja i tri vrste onih koji obavljaju neku aktivnost.

Čovjek cjelovitog znanja – sattva spoznao je božanskost Sebstva. On vidi Boga u svim bićima, zna za jednost svih bića u univerzumu i ne vidi odvojenost koju drugi vide.

Čovjek nepotpunog znanja – rajas primjećuje odvojenost posvuda i vidi svakog čovjeka drukčijim od ostalih. On vjeruje da postoji toliko odvojenih duša koliko i tijela.

Onaj koji ne zna – tamas zapravo ne posjeduje nikakvo znanje, već živi u neznanju i zabludi te se priklanja vjerovanju da je čovjek samo tijelo. Za takvoga gubitak tijela predstavlja gubitak svega. U tomu nema nikakve suptilnosti razumnog razmišljanja.


Djelovanje bez očekivanja rezultata – sattva je ona vrsta djelovanja koja se obavlja bez vezanosti. Onaj tko tako djeluje, čini to kao svetu dužnost zbog same dužnosti, a ne radi zadovoljstva ili osobne nagrade. U takvom djelovanju nema težine.

Djelovanje koje je izraz želje za rezultatima – rajas uvlači čovjeka u težnje koje su namijenjene tomu da ugađa sam sebi a to zahtijeva veliku količinu egističnog nastojanja. Ova vrsta djelovanja onemogućava duhovni razvoj i dovodi do patnje.

Djela koja se provode bez razmišljanja, slijepo – tamas, ne uzimaju u obzir posljedice. Nikakva se pažnja ne posvećuje cijeni ili dobrobiti takvog djelovanja, a onaj tko djeluje nema pojma o svojoj sposobnosti da tu aktivnost provede.

Satvički ljudi sve promatraju kao Božji posao, a sebe vide jedino kao Božje instrumente. Tako potpuno oslobođeni ega, oni su oslobođeni i želja i vezanosti. Oni samo žarko žele obaviti posao, a uspjeh ili neuspjeh tog posla na njih ne djeluje.

Oni koji obavljaju rajasička djela, potaknuti su željom za osobnim dobitkom, pohlepni su i destruktivni do okrutnosti te su radosni ili ogorčeni što ovisi o uspjehu ili neuspjehu njihovih djelovanja. Oni su pretjerano revni i skloni povrijediti druge koji im se nađu na putu. Duhovni uspjeh nije namijenjen takvim ljudima.

Oni čije je djelovanje pod utjecajem lijenosti i inertnosti – tamas nepažljivi su, nemarni, bezvoljni i lijeni. Neznanje i odgađanje su njihova najvažnija obilježja, uz podmuklost, pakost i nepoštenje.

Tako s gledišta triju guna promotrimo i dva dodatna obilježja: intelekt i staloženost uma. Intelekt se odnosi na sposobnost razlučivanja – buddhi, dok se staloženost uma – dhrti odnosi na snagu uvjerenja, odrješitost, moralnu čvrstoću i odvažnost na duhovnom putu.

Satvički intelekt razlučuje između onoga što je istina i što nije istina, onoga što je stvarno i što nije stvarno. On zna razliku između djelovanja i nedjelovanja. Zna što pomaže a što sprečava duhovno napredovanje. On uočava razliku između straha i neustrašivosti i razumije što oslobađa dušu a što je zarobljava. Satvički intelekt vodi čovjeka prema Bogu.

Intelekt koji je rajasički također razlučuje, ali pogrešno. On ima iskrivljeno poimanje o ispravnom i neispravnom djelu, smatrajući da cilj opravdava sredstvo neovisno o tome kako sebičan i poguban bio način njegova ostvarenja. Ova vrsta intelekta može pretvoriti istinu u neistinu i obrnuto. Pohlepa, strast, ljutnja i strah zamagljuju njegovu viziju. On ostaje zapleten u temelje svjetovnog života umjesto da povede čovjeka prema višem cilju.

Tamasički, tupi intelekt koji je ovijen neznanjem i zaogrnut tamom naprosto ne može razlučivati. Tom se intelektu božanskost čini lošom dok mu se ono što je loše čini dobrim. On shvaća život na iskrivljen način. Intelekt kojim prevladava neznanje vuče uvijek pojedinca prema dolje.

Satvička sreća predstavlja smirenost uma koji donosi meditacija, slatku radost koja dolazi zbog sebeostvarenja. Kao i sve ostale dobre stvari, u početku to predstavlja napor, ali kasnije dovodi do prave radosti. Izvor trajnog blaženstva teče iz atmana, istinskog Sebstva koje je u nama. To blaženstvo možeš pronaći u sebi uz pomoć vježbe.

Rajasička sreća predstavlja upravo suprotno: u početku je slatki nektar, a na kraju se pretvara u otrov. To je privremeno zadovoljstvo koje se ostvaruje putem vezanosti osjetila za predmete svjetovne prirode. Predaš li se ovakvoj vrsti sreće, prizvat ćeš i bol koja ju uvijek prati. Osloniš li se nagonski na svoja osjetila kako bi doživio zadovoljstvo, zarobit ćeš svoju snagu, ustrajnost i sposobnost za rast. Tvoja duhovna mudrost blijedi. Ugoda i njezina prirodna posljedica – bol, su napitak koji se pije u svijetu.
Pravo blaženstvo se u malim gutljajima pijucka iz nutrine.

Tamasička sreća nastala je iz tamne zablude, predstavlja postojanje koje nije razumljivo i slično je snu, gorko i na početku i na kraju. Jedino zadovoljstvo ovakvog oblika „sreće“ je slabašno zadovoljstvo spavanja ili izopačeno uživanje koje proizlazi iz ispraznih težnji ili zanemarivanja dužnosti.

Oznake: sreća, hrana, strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 16:12 • 0 KomentaraPrint#

Sattva, Rajas, Tamas; znanje i djelovanje

Tri vrste milosrđa – milodara:
Kad daruješ nešto kao milodar, potaknut pozitivnim osjećajem dužnosti, bez osjećaja obveze i ne očekujući ništa zauzvrat, ako to činiš u pravo vrijeme i na pravom mjestu prema osobi koja to zavređuje i koja ne može ničim uzvratiti, takvo je davanje izraz satvičke prirode.

Ako se milodar daje s osjećajem vezanosti, osjećat će se neugodno i onaj tko daje i onaj tko prima. Milosrđe učinjeno sa željom da se dobije nešto zauzvrat, sada i ovdje ili nekom drugom prilikom izraz je rajasičke prirode.

Milodari davani u pogrešno vrijeme i na krivom mjestu, upućeni onima koji ih nisu vrijedni, onima sumnjiva karaktera, koji potrate svoj novac i ne pomažu drugima, ili milodari predani bez osjećaja poštovanja ili popraćeni uvredom – takvo je milosrđe izraz tamasičke prirode.

Odricanje nije negativan proces, već pozitivan čin odustajanja od nečega. (npr. Sunce sve vrijeme odustaje od svoje topline i svjetlosti da bi darovalo život, plodovi voća koji dozrijevaju odbacuju stablo na kojem su izrasli, Duša se odriče svjetovnih veza kako bi se pridružila Bogu).

Kako sile prirode međusobno djeluju s aktivnostima –
Postoje tri opća sastavna djela: znanje, aktivnost i onaj koji obavlja aktivnost. Promatrajući ta tri elementa s gledišta svake od tri gune; Sattva, Rajas i Tamas, postoje tri vrste znanja, tri vrste djelovanja i tri vrste onih koji obavljaju neku aktivnost.

Čovjek cjelovitog znanja – sattva spoznao je božanskost Sebstva. On vidi Boga u svim bićima, zna za jednost svih bića u univerzumu i ne vidi odvojenost koju drugi vide.

Čovjek nepotpunog znanja – rajas primjećuje odvojenost posvuda i vidi svakog čovjeka drukčijim od ostalih. On vjeruje da postoji toliko odvojenih duša koliko i tijela.

Onaj koji ne zna – tamas zapravo ne posjeduje nikakvo znanje, već živi u neznanju i zabludi te se priklanja vjerovanju da je čovjek samo tijelo. Za takvoga gubitak tijela predstavlja gubitak svega. U tomu nema nikakve suptilnosti razumnog razmišljanja.


Djelovanje bez očekivanja rezultata – sattva je ona vrsta djelovanja koja se obavlja bez vezanosti. Onaj tko tako djeluje, čini to kao svetu dužnost zbog same dužnosti, a ne radi zadovoljstva ili osobne nagrade. U takvom djelovanju nema težine.

Djelovanje koje je izraz želje za rezultatima – rajas uvlači čovjeka u težnje koje su namijenjene tomu da ugađa sam sebi a to zahtijeva veliku količinu egističnog nastojanja. Ova vrsta djelovanja onemogućava duhovni razvoj i dovodi do patnje.

Djela koja se provode bez razmišljanja, slijepo – tamas, ne uzimaju u obzir posljedice. Nikakva se pažnja ne posvećuje cijeni ili dobrobiti takvog djelovanja, a onaj tko djeluje nema pojma o svojoj sposobnosti da tu aktivnost provede.

Satvički ljudi sve promatraju kao Božji posao, a sebe vide jedino kao Božje instrumente. Tako potpuno oslobođeni ega, oni su oslobođeni i želja i vezanosti. Oni samo žarko žele obaviti posao, a uspjeh ili neuspjeh tog posla na njih ne djeluje.

Oni koji obavljaju rajasička djela, potaknuti su željom za osobnim dobitkom, pohlepni su i destruktivni do okrutnosti te su radosni ili ogorčeni što ovisi o uspjehu ili neuspjehu njihovih djelovanja. Oni su pretjerano revni i skloni povrijediti druge koji im se nađu na putu. Duhovni uspjeh nije namijenjen takvim ljudima.

Oni čije je djelovanje pod utjecajem lijenosti i inertnosti – tamas nepažljivi su, nemarni, bezvoljni i lijeni. Neznanje i odgađanje su njihova najvažnija obilježja, uz podmuklost, pakost i nepoštenje.

Tako s gledišta triju guna promotrimo i dva dodatna obilježja: intelekt i staloženost uma. Intelekt se odnosi na sposobnost razlučivanja – buddhi, dok se staloženost uma – dhrti odnosi na snagu uvjerenja, odrješitost, moralnu čvrstoću i odvažnost na duhovnom putu.

Satvički intelekt razlučuje između onoga što je istina i što nije istina, onoga što je stvarno i što nije stvarno. On zna razliku između djelovanja i nedjelovanja. Zna što pomaže a što sprečava duhovno napredovanje. On uočava razliku između straha i neustrašivosti i razumije što oslobađa dušu a što je zarobljava. Satvički intelekt vodi čovjeka prema Bogu.

Intelekt koji je rajasički također razlučuje, ali pogrešno. On ima iskrivljeno poimanje o ispravnom i neispravnom djelu, smatrajući da cilj opravdava sredstvo neovisno o tome kako sebičan i poguban bio način njegova ostvarenja. Ova vrsta intelekta može pretvoriti istinu u neistinu i obrnuto. Pohlepa, strast, ljutnja i strah zamagljuju njegovu viziju. On ostaje zapleten u temelje svjetovnog života umjesto da povede čovjeka prema višem cilju.

Tamasički, tupi intelekt koji je ovijen neznanjem i zaogrnut tamom naprosto ne može razlučivati. Tom se intelektu božanskost čini lošom dok mu se ono što je loše čini dobrim. On shvaća život na iskrivljen način. Intelekt kojim prevladava neznanje vuče uvijek pojedinca prema dolje.

Satvička sreća predstavlja smirenost uma koji donosi meditacija, slatku radost koja dolazi zbog sebeostvarenja. Kao i sve ostale dobre stvari, u početku to predstavlja napor, ali kasnije dovodi do prave radosti. Izvor trajnog blaženstva teče iz atmana, istinskog Sebstva koje je u nama. To blaženstvo možeš pronaći u sebi uz pomoć vježbe.

Rajasička sreća predstavlja upravo suprotno: u početku je slatki nektar, a na kraju se pretvara u otrov. To je privremeno zadovoljstvo koje se ostvaruje putem vezanosti osjetila za predmete svjetovne prirode. Predaš li se ovakvoj vrsti sreće, prizvat ćeš i bol koja ju uvijek prati. Osloniš li se nagonski na svoja osjetila kako bi doživio zadovoljstvo, zarobit ćeš svoju snagu, ustrajnost i sposobnost za rast. Tvoja duhovna mudrost blijedi. Ugoda i njezina prirodna posljedica – bol, su napitak koji se pije u svijetu.
Pravo blaženstvo se u malim gutljajima pijucka iz nutrine.

Tamasička sreća nastala je iz tamne zablude, predstavlja postojanje koje nije razumljivo i slično je snu, gorko i na početku i na kraju. Jedino zadovoljstvo ovakvog oblika „sreće“ je slabašno zadovoljstvo spavanja ili izopačeno uživanje koje proizlazi iz ispraznih težnji ili zanemarivanja dužnosti.

Oznake: sreća, hrana, strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 16:12 • 0 KomentaraPrint#

Pročišćenje; značaj hrane i duhovnost

Svatko je rođen s jednom od tri gune: s uravnoteženošću (sattva), nemirom (rajas) ili inertnošću (tamas) što ovisi o njegovom temperamentu.

Duhovno značenje hrane –
Suptilni elementi u hrani u znatnoj mjeri utječu na um i zbog toga oblikuju mentalno ponašanje. Prije ili kasnije, ozbiljni duhovni tražitelji morat će se suočiti s pitanjem vrste hrane koju uzimaju.

Ljudi koji su po prirodi satvički uzimaju hranu koja je čista, blaga i hranjiva i koja ih tjelesno jača, donosi im čiste misli i mentalnu radost. Njihova je hrana svježa, sočna, umirujuća i ugodna probavnom sustavu tijela. Doručak je lagan, dnevni obrok je hranjiv onoliko koliko je potrebno i ništa više, dok je večera laganija kako bi se tjelesni organi mogli odmoriti tijekom noći. Jedino takav čovjek poznaje pravi okus hrane.

Rajasičke ljude koji su po prirodi nemirni i strastveni privlači začinjena, ljuta, gorka,slana, kisela i vruća hrana. Poput ljudi koji takvu hranu uzimaju, i ona u njima uzrokuje bol, patnju i bolest te sprečava njihov duhovni razvoj.

Tamasički ljudi koji su po prirodi inertni i lijeni uzimaju staru, prekuhanu, ustajalu, bezukusnu, nečistu, konzerviranu hranu bez ikakve hranjive vrijednosti. Takva hrana vraća onomu tko je uzima ista ta obilježja.

Vrste i djelotvornost duhovnog pročišćenja – tapas
Postoje tri temeljna načina pročišćavanja: oplemenjivanje misli, riječi i djela, odnosno pročišćavanje instrumenata uma, govora i tijela. Kad uspiješ preoblikovati to troje, automatski postaješ boljim.

Vježba: govoriti istinu, ne vrijeđati druge, ne ulagivati se
Uvijek govori istinu, i iznesi ju na najugodniji način. Ako to ne možeš učiniti, radije šuti. Ako je nešto neizostavno potrebno reći, moraš se pridržavati istine, ali pronađi nježan i obziran način. Nemoj vrijeđati druge grubim riječima. Riječi mogu biti bolnije nego fizičko nasilje a i nanesena povreda duže traje. Riječi kojima je svrha potaknuti negativnost predstavljaju čin nasilja, kloni se takvih riječi. Izuzetno je važno izbjegavati riječi koje vrijeđaju.

Pročišćavanje misli – važniji je nego pročišćenje riječi i djela, jer dobre riječi i djela nastaju spontano u umu koji je ispunjen dobrim mislima. Održavaj smireno i vedro stanje uma pa nećeš izgovarati nepotrebne riječi niti činiti neželjena djela. Da bi razvio staloženost uma, dopusti da se pojave samo dobre misli i plemeniti osjećaji.


Kad postojano, s čvrstom vjerom i bez očekivanja nagrade, provodiš u djelo ove načine pročišćavanja misli, riječi i djela, tvoja su djela izraz čistoće – sattva.

Kad provodiš ove načine pročišćenja zato da pobudiš divljenje ili poštovanje, tvoja djela izražavaju strast – rajas.

Kad provodiš ove tri vježbe pročišćenja, a ne razumiješ njihovo značenje ni zašto ih činiš, ili ako su one usmjerene na tijelo ili ako su vračarije pa štete tebi ili drugomu – tvoja su previše kruta nastojanja izraz inercije – tamas.

Oznake: hrana, strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:52 • 0 KomentaraPrint#

Pročišćenje; značaj hrane i duhovnost

Svatko je rođen s jednom od tri gune: s uravnoteženošću (sattva), nemirom (rajas) ili inertnošću (tamas) što ovisi o njegovom temperamentu.

Duhovno značenje hrane –
Suptilni elementi u hrani u znatnoj mjeri utječu na um i zbog toga oblikuju mentalno ponašanje. Prije ili kasnije, ozbiljni duhovni tražitelji morat će se suočiti s pitanjem vrste hrane koju uzimaju.

Ljudi koji su po prirodi satvički uzimaju hranu koja je čista, blaga i hranjiva i koja ih tjelesno jača, donosi im čiste misli i mentalnu radost. Njihova je hrana svježa, sočna, umirujuća i ugodna probavnom sustavu tijela. Doručak je lagan, dnevni obrok je hranjiv onoliko koliko je potrebno i ništa više, dok je večera laganija kako bi se tjelesni organi mogli odmoriti tijekom noći. Jedino takav čovjek poznaje pravi okus hrane.

Rajasičke ljude koji su po prirodi nemirni i strastveni privlači začinjena, ljuta, gorka,slana, kisela i vruća hrana. Poput ljudi koji takvu hranu uzimaju, i ona u njima uzrokuje bol, patnju i bolest te sprečava njihov duhovni razvoj.

Tamasički ljudi koji su po prirodi inertni i lijeni uzimaju staru, prekuhanu, ustajalu, bezukusnu, nečistu, konzerviranu hranu bez ikakve hranjive vrijednosti. Takva hrana vraća onomu tko je uzima ista ta obilježja.

Vrste i djelotvornost duhovnog pročišćenja – tapas
Postoje tri temeljna načina pročišćavanja: oplemenjivanje misli, riječi i djela, odnosno pročišćavanje instrumenata uma, govora i tijela. Kad uspiješ preoblikovati to troje, automatski postaješ boljim.

Vježba: govoriti istinu, ne vrijeđati druge, ne ulagivati se
Uvijek govori istinu, i iznesi ju na najugodniji način. Ako to ne možeš učiniti, radije šuti. Ako je nešto neizostavno potrebno reći, moraš se pridržavati istine, ali pronađi nježan i obziran način. Nemoj vrijeđati druge grubim riječima. Riječi mogu biti bolnije nego fizičko nasilje a i nanesena povreda duže traje. Riječi kojima je svrha potaknuti negativnost predstavljaju čin nasilja, kloni se takvih riječi. Izuzetno je važno izbjegavati riječi koje vrijeđaju.

Pročišćavanje misli – važniji je nego pročišćenje riječi i djela, jer dobre riječi i djela nastaju spontano u umu koji je ispunjen dobrim mislima. Održavaj smireno i vedro stanje uma pa nećeš izgovarati nepotrebne riječi niti činiti neželjena djela. Da bi razvio staloženost uma, dopusti da se pojave samo dobre misli i plemeniti osjećaji.


Kad postojano, s čvrstom vjerom i bez očekivanja nagrade, provodiš u djelo ove načine pročišćavanja misli, riječi i djela, tvoja su djela izraz čistoće – sattva.

Kad provodiš ove načine pročišćenja zato da pobudiš divljenje ili poštovanje, tvoja djela izražavaju strast – rajas.

Kad provodiš ove tri vježbe pročišćenja, a ne razumiješ njihovo značenje ni zašto ih činiš, ili ako su one usmjerene na tijelo ili ako su vračarije pa štete tebi ili drugomu – tvoja su previše kruta nastojanja izraz inercije – tamas.

Oznake: hrana, strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:52 • 0 KomentaraPrint#

Iz knige Bhagavatgita; Uzviseni -ljudi čista srca i oni zarobljeni u vlastite ovisnosti zadovoljavanja osjetila

Postoje dvije razine života na ovom svijetu. Na jednoj razini žive smrtna, privremena, prolazna bića, a na drugoj besmrtni, vječni, neuništiv Duh. Sva stvorenja su uništiva. Duh je neuništiv. Ali različit i iznad njih – viši čak i od smrtnika i Duha, viši i od najviših božanstava – postoji Bog kao vrhovni atman, nepromjenjiv, vječan, neuništiv Bog.

Dvije sudbine: božanska i demonska –
Božanska obilježja ljudskih bića: neustrašivost, čistoća srca i osjećaja, milosrđe – davanje milodara i nadzor nad osjetilima, poštenje – ispravnost, iskrenost, ne pozlijediti nikoga (ahimsa), ne povrijediti nikoga mentalno, tjelesno i duhovno. Na popisu božanskih osobina nalaze se i: istinoljubivost, odsutnost ljutnje, povlačenje, odricanje od svjetovnih privlačnosti, smirenost i neogovaranje. Biti suosjećajan, ne čeznuti za materijom, biti bez želja, biti ljubazan i skroman, postojan, neuznemirena uma i vitalan. Opraštati, biti odvažan, hrabar, ustrajan, podnositi teškoće, biti čista uma i tijela, ne mrziti nikoga, ne biti ohol.

S druge strane postoje obilježja izopačenosti, načini ponašanja i raspoloženja koja obilježavaju osobu nižu od čovjeka: to je oholost (razmetljivost, licemjerje), pompoznost (arogancija), taština (uobraženost), ljutnja, osornost (kruto prosuđivanje i nedostatak sposobnosti razlučivanja –između ispravnog i neispravnog, istine i neistine, stvarnog i nestvarnog).
Ta bića vjeruju da je zadovoljenje njihove pohote sve za što je vrijedno živjeti. Sa svih strana oni su vezani spletkama, pohlepom i ljutnjom, jer povređujući druge, oni privlače ljude koji i sami povređuju. Gomilaju i zgrću bogatstvo samo da bi zadovoljili svoja osjetila i hirove. Kako se obogatiti – to upravlja svakom njihovom mišlju i kretnjom. Ti su ljudi, izopačeni, izbezumljeni i zarobljeni u vlastite ovisnosti zadovoljavanja osjetila.

Oznake: strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:40 • 0 KomentaraPrint#

Sattva Rajas i Tamas iz knjige BHAGAVADGITA

Temeljne komponente poredane redoslijedom od grube tvari, što su fizički i kemijski elementi, do suptilnijih i profinjenijih kao što su um, intelekt i ego koji predstavlja osnovni osjećaj da si ti fizičko tijelo. Sve komponente, čak i one najsuptilnije, pripadaju svijetu prirode. Iznad toga svijeta prirode postoji duhovno područje – životna snaga, izvor svijesti svih bića i pokretač cjelokupnog života. Ova tajanstvena sila podržava i održava sav univerzum. Zajedničko tim dvama područjima, to jest prirodi, koja predstavlja inertnu materiju, i duhu koji predstavlja životnu svijest, jest utroba svih bića. Sam život nastaje iz toga jedinstva prirode i duha.

Tri temeljna svojstva prirode koja nastaju iz niže prirode Boga: dobrota – sattva, strastvena aktivnost – rajas i tama, lijenost, inercija – tamas.

Čovjek mješavina svih triju promjenjivih svojstava prirode, ono svojstvo za koje je čovjek najviše vezan počinje prevladavati i on postaje određeni tip osobe, ponaša se različito, doživljava osjećaje i zablude svojstvene tom obilježju – postaje općenito uravnotežen – sattva, aktivan – rajas ili inertan – tamas. Kako je sada dio prirode, on se mora ponovno rađati i umirati, podložan je bolnoj sudbini svega materijalnoga.

Kako nadvladati tri sile prirode – Tri gune materijalne prirode - biti iznad vremena, prostora i okolnosti, stici do mjesta na kojem je um smiren a ego nestaje.
Svatko ima sve tri sile u sebi u različitim omjerima i odražavat će način ponašanja koji je u skladu s osobinom koja prevladava. Guna znači i isprepletenost (doslovno).

Cilj života je preoblikovati karakter pojedinca u traženju višeg ideala – promijeniti ga od neznanja i lijenosti (tamas) do strastvenog nastojanja (rajas), a nakon toga usmjeriti ga u smirenost i uravnoteženost (sattva). Tijekom dana sve tri osobine poput plime i oseke struje u svakom čovjeku. Čovjek bi trebao znati koja osobina u njemu prevladava.

Kada se pojavi uravnoteženost, čini se kao da svjetlost istinskog Sebstva zasvijetli kroz sva tvoja vrata, tj. osjetila. Tvoj vid postaje oštriji, sluh bolji, mišljenje i djelovanje odmjerenije, savjesnije.

Kad prevladava osobina nemira u tvojoj osobnosti, kao da nestrpljenje, pohlepa i težnja izviru na površinu, kao da te tvoj vlastiti nemir prisiljava na djelovanje.

Kad se tvoj um osjeti lijenim, zbunjenim i nezainteresiranim, znači da je inertnost preuzela prevlast.

Djelovanja uravnoteženosti imaju za posljedicu mudrost, čistoću i sreću. Strast uvijek donosi pohlepu, ljutnju i veliku bol. Inertno ponašanje vodi do neznanja i tupe tromosti.

Ljutnja, patnja (koja uvijek prati djelovanja potaknuta željama) i bol mogu biti dar s neba i pokrenuti čovjeka da ispravi način ponašanja. Patnja je vježbalište na kojem se oblikuje dobar karakter i ispravan način ponašanja (dharma). Život temeljen na Istini, uzdiže čovjeka do smirenosti što je obilježje uravnoteženog stanja. Oni koji nadvladaju osobine prirode u osnovi su promatrači, oni su iznad svjetovnog.

Oznake: strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:27 • 0 KomentaraPrint#

Sattva Rajas i Tamas iz knjige BHAGAVADGITA

Temeljne komponente poredane redoslijedom od grube tvari, što su fizički i kemijski elementi, do suptilnijih i profinjenijih kao što su um, intelekt i ego koji predstavlja osnovni osjećaj da si ti fizičko tijelo. Sve komponente, čak i one najsuptilnije, pripadaju svijetu prirode. Iznad toga svijeta prirode postoji duhovno područje – životna snaga, izvor svijesti svih bića i pokretač cjelokupnog života. Ova tajanstvena sila podržava i održava sav univerzum. Zajedničko tim dvama područjima, to jest prirodi, koja predstavlja inertnu materiju, i duhu koji predstavlja životnu svijest, jest utroba svih bića. Sam život nastaje iz toga jedinstva prirode i duha.

Tri temeljna svojstva prirode koja nastaju iz niže prirode Boga: dobrota – sattva, strastvena aktivnost – rajas i tama, lijenost, inercija – tamas.

Čovjek mješavina svih triju promjenjivih svojstava prirode, ono svojstvo za koje je čovjek najviše vezan počinje prevladavati i on postaje određeni tip osobe, ponaša se različito, doživljava osjećaje i zablude svojstvene tom obilježju – postaje općenito uravnotežen – sattva, aktivan – rajas ili inertan – tamas. Kako je sada dio prirode, on se mora ponovno rađati i umirati, podložan je bolnoj sudbini svega materijalnoga.

Kako nadvladati tri sile prirode – Tri gune materijalne prirode - biti iznad vremena, prostora i okolnosti, stici do mjesta na kojem je um smiren a ego nestaje.
Svatko ima sve tri sile u sebi u različitim omjerima i odražavat će način ponašanja koji je u skladu s osobinom koja prevladava. Guna znači i isprepletenost (doslovno).

Cilj života je preoblikovati karakter pojedinca u traženju višeg ideala – promijeniti ga od neznanja i lijenosti (tamas) do strastvenog nastojanja (rajas), a nakon toga usmjeriti ga u smirenost i uravnoteženost (sattva). Tijekom dana sve tri osobine poput plime i oseke struje u svakom čovjeku. Čovjek bi trebao znati koja osobina u njemu prevladava.

Kada se pojavi uravnoteženost, čini se kao da svjetlost istinskog Sebstva zasvijetli kroz sva tvoja vrata, tj. osjetila. Tvoj vid postaje oštriji, sluh bolji, mišljenje i djelovanje odmjerenije, savjesnije.

Kad prevladava osobina nemira u tvojoj osobnosti, kao da nestrpljenje, pohlepa i težnja izviru na površinu, kao da te tvoj vlastiti nemir prisiljava na djelovanje.

Kad se tvoj um osjeti lijenim, zbunjenim i nezainteresiranim, znači da je inertnost preuzela prevlast.

Djelovanja uravnoteženosti imaju za posljedicu mudrost, čistoću i sreću. Strast uvijek donosi pohlepu, ljutnju i veliku bol. Inertno ponašanje vodi do neznanja i tupe tromosti.

Ljutnja, patnja (koja uvijek prati djelovanja potaknuta željama) i bol mogu biti dar s neba i pokrenuti čovjeka da ispravi način ponašanja. Patnja je vježbalište na kojem se oblikuje dobar karakter i ispravan način ponašanja (dharma). Život temeljen na Istini, uzdiže čovjeka do smirenosti što je obilježje uravnoteženog stanja. Oni koji nadvladaju osobine prirode u osnovi su promatrači, oni su iznad svjetovnog.

Oznake: strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:27 • 0 KomentaraPrint#

Bog i vječnost - stanje besmrtnoti_ iz knjige BHAGAVADGITA

Postoje četiri vrste ljudi koji traže povezanost s Bogom: jedni, koji su izmoreni svijetom – ljudi koji štuju Boga radi ublažavanja svoje mentalne ili fizičke napetosti, ili da se oslobode straha i nesreće. Drugi, koji su u potrazi za srećom kroz svjetovne stvari – ljudi koji se mole Bogu da im osigura bogatstvo, obitelj, moć, ugled i sl. Treći, koji traže duhovno napredovanje – ljudi kojima je poticaj za povezivanje s Bogom stjecanje znanja i iskustva kako bi im pomoglo u sebeostvarenju. Četvrti su mudri – ljudi koji su istinski spoznali Sebstvo, atmana, koji znaju da postoji samo Bog, i čiji je jedini poticaj Bog i ništa drugo.

Neuništivi Bog –
...nije smisao u tome da se nadaš dobrom rođenju već da težiš dobroj smrti.
Zbroj svih misli i osjećaja tijekom cijeloga tvog života zgusnut će se u samo jedno stanje uma u trenutku kada budeš napuštao tijelo. Prihvatit ćeš određeni mentalni stav u trenutku smrti. Sve što je privlačilo tvoju pozornost tijekom života, neizbježno će biti u tvojoj svijesti u trenutku smrti – i na tu razinu svijesti ti ćeš prijeći. Nakon nekog vremena ista ta mentalna struktura vratit će se natrag u svijet. To se naziva ponovnim rođenjem. Tijekom života pripremaj se za trenutak smrti. Bilo koji trenutak može biti tvoj posljednji, zato se odnosi prema svakom trenutku kao da ti je posljednji, jer je tvoja misao u tom trenutku temelj na kojem će se graditi tvoje sljedeće rođenje. Živi u stanju stalne duhovne svijesti.
Oni koji ne napreduju dalje od predodžbe raja i pakla osuđuju sebe na među svjetove i na taj se način vežu uz smrt i ponovno rođenje. Jedini način da se dosegne vječnost, besmrtno stanje, je ljubav, nepokolebljiva odanost samo Bogu. Odvojena duša ne može opstati odvojena od Boga, univerzalne Duše.
„Onima koji mi potpuno predaju svoje srce ja dajem buddhi, intelekt koji je iznad svjetovnog intelekta, moć razlučivanja stvarnoga od nestvarnoga.“
...ja volim onoga tko je iznad osjećaja „ja“ i „moje“, kojega bol ne uznemiruje niti zadovoljstvo ushićuje.

Ako odbaciš očekivanja, to će te istog trenutka dovesti do mira.

Volim onoga tko ne gaji u duši nikakvo zlo prema bilo kojem živom biću, već s ljubavlju uzvraća na mržnju, koji se prijateljski i sa suosjećanjem odnosi prema svakomu, onoga koji se uzdigao iznad osjećaja „ja“ i „moje“, kojega ne dira bol niti ushićuje zadovoljstvo. Volim one koji su slobodni od straha, zavisti i drugih uznemirenosti što ih svijet sa sobom nosi, a udarce na koje nailaze prihvaćaju kao prikrivene blagoslove. Volim one koji ne očekuju apsolutno ništa. Oni koji su čisti iznutra i izvana također su mi vrlo dragi. Volim poklonike koji su spremni biti mojim instrumentima i ispunjavaju zahtjeve što ih pred njih postavljam, a od mene ne traže ništa. Ja volim one koji se niti raduju niti osjećaju odbojnosti, ne tuguju niti teže da nešto posjeduju, na koje ne utječe ništa što im se događa, bilo loše ili dobro i koji su mi unatoč svemu odani. Oni su ravnodušni prema počasti ili sramoti, toplini ili hladnoći, pohvali ili osudi – oni ne samo da nadziru svoj govor, već su tihi u sebi. Veoma su mi dragi i oni koji su općenito zadovoljni životom i nisu vezani za svjetovne stvari, čak niti za dom.

Oznake: smrt, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:12 • 0 KomentaraPrint#

Bog i vječnost - stanje besmrtnoti_ iz knjige BHAGAVADGITA

Postoje četiri vrste ljudi koji traže povezanost s Bogom: jedni, koji su izmoreni svijetom – ljudi koji štuju Boga radi ublažavanja svoje mentalne ili fizičke napetosti, ili da se oslobode straha i nesreće. Drugi, koji su u potrazi za srećom kroz svjetovne stvari – ljudi koji se mole Bogu da im osigura bogatstvo, obitelj, moć, ugled i sl. Treći, koji traže duhovno napredovanje – ljudi kojima je poticaj za povezivanje s Bogom stjecanje znanja i iskustva kako bi im pomoglo u sebeostvarenju. Četvrti su mudri – ljudi koji su istinski spoznali Sebstvo, atmana, koji znaju da postoji samo Bog, i čiji je jedini poticaj Bog i ništa drugo.

Neuništivi Bog –
...nije smisao u tome da se nadaš dobrom rođenju već da težiš dobroj smrti.
Zbroj svih misli i osjećaja tijekom cijeloga tvog života zgusnut će se u samo jedno stanje uma u trenutku kada budeš napuštao tijelo. Prihvatit ćeš određeni mentalni stav u trenutku smrti. Sve što je privlačilo tvoju pozornost tijekom života, neizbježno će biti u tvojoj svijesti u trenutku smrti – i na tu razinu svijesti ti ćeš prijeći. Nakon nekog vremena ista ta mentalna struktura vratit će se natrag u svijet. To se naziva ponovnim rođenjem. Tijekom života pripremaj se za trenutak smrti. Bilo koji trenutak može biti tvoj posljednji, zato se odnosi prema svakom trenutku kao da ti je posljednji, jer je tvoja misao u tom trenutku temelj na kojem će se graditi tvoje sljedeće rođenje. Živi u stanju stalne duhovne svijesti.
Oni koji ne napreduju dalje od predodžbe raja i pakla osuđuju sebe na među svjetove i na taj se način vežu uz smrt i ponovno rođenje. Jedini način da se dosegne vječnost, besmrtno stanje, je ljubav, nepokolebljiva odanost samo Bogu. Odvojena duša ne može opstati odvojena od Boga, univerzalne Duše.
„Onima koji mi potpuno predaju svoje srce ja dajem buddhi, intelekt koji je iznad svjetovnog intelekta, moć razlučivanja stvarnoga od nestvarnoga.“
...ja volim onoga tko je iznad osjećaja „ja“ i „moje“, kojega bol ne uznemiruje niti zadovoljstvo ushićuje.

Ako odbaciš očekivanja, to će te istog trenutka dovesti do mira.

Volim onoga tko ne gaji u duši nikakvo zlo prema bilo kojem živom biću, već s ljubavlju uzvraća na mržnju, koji se prijateljski i sa suosjećanjem odnosi prema svakomu, onoga koji se uzdigao iznad osjećaja „ja“ i „moje“, kojega ne dira bol niti ushićuje zadovoljstvo. Volim one koji su slobodni od straha, zavisti i drugih uznemirenosti što ih svijet sa sobom nosi, a udarce na koje nailaze prihvaćaju kao prikrivene blagoslove. Volim one koji ne očekuju apsolutno ništa. Oni koji su čisti iznutra i izvana također su mi vrlo dragi. Volim poklonike koji su spremni biti mojim instrumentima i ispunjavaju zahtjeve što ih pred njih postavljam, a od mene ne traže ništa. Ja volim one koji se niti raduju niti osjećaju odbojnosti, ne tuguju niti teže da nešto posjeduju, na koje ne utječe ništa što im se događa, bilo loše ili dobro i koji su mi unatoč svemu odani. Oni su ravnodušni prema počasti ili sramoti, toplini ili hladnoći, pohvali ili osudi – oni ne samo da nadziru svoj govor, već su tihi u sebi. Veoma su mi dragi i oni koji su općenito zadovoljni životom i nisu vezani za svjetovne stvari, čak niti za dom.

Oznake: smrt, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:12 • 0 KomentaraPrint#

Prolazna priroda svjetovnih zadovoljstava

Put Djelovanja – Karmayoga
...izvršavaj svoje svjetovne dužnosti, ali nemoj se za njih vezati ni težiti za njihovim plodovima. ... pusti da se to događa samo od sebe, poput disanja ili kucanja srca.
Sve je djelovanje – uzimanje hrane, spavanje, disanje, kucanje srca, čak i podsvjesne mentalne aktivnosti. Svatko je neminovno doveden u stanje djelovanja po svojoj prirodi i od strane same prirode. Upusti se u djelovanje, obavljaj svoj posao, ali strogo nadziri svoj um i osjetila. I budi svjestan da bi posao koji obavljaš trebao na neki način doprinjeti, izravno ili neizravno, većem boljitku čovječanstva.
Čovjekova je zadaća djelovati nesebično, ne razmišljati o vlastitoj dobrobiti. Kad se baviš nesebičnim služenjem koje je požrtvovnost, priroda ispunjava tvoje želje, ne trebaš ju za to ni moliti.

I put znanja ili promišljanja, i put djelovanja vode k istom cilju, a to je oslobođenje. Kad se oslobodiš ega, oslobađaš se i karme. Ne možeš se odreći djelovanja, prije nego ga izvršiš (spoznaja izravnim iskustvom).

Mudri prepoznaju prolaznu prirodu svjetovnih zadovoljstava pa stoga ne traže sreću na području osjetila. Osjetilna zadovoljstva izvor su patnje. Zemaljska zadovoljstva, iako izgledaju ugodna, prolazna su i zapravo su bolna. Mudri znaju da patnja neizbježno, bez iznimke ide ruku pod ruku sa svjetovnim zadovoljstvima. Želja i ljutnja dopunjuju jedna drugu. Ljutnja je odgovor na nezadovoljstvo zbog neispunjenih želja. Kad uspiješ nadzirati ili transcendirati želju i ljutnju, koje se javljaju u tijelu, ali ne u atmanu, moći ćeš pronaći istinsku, trajnu sreću. Oni koji pronalaze radost i mir samo u sebi, istinski su sretnici.

Postupak nadvladavanja uma i osjetila sastoji se u isključivanju vanjskog svijeta. Treba se usredotočiti na središte duhovne svijesti koje se nalazi između obrva i postupno uravnotežiti udah i izdah. Tada, nakon što su tijelo, um, osjetila i intelekt pod nadzorom, kada su oslobođeni želje, straha i ljutnje, dolazi do ostvarenja stalne slobode i blaženstva s Bogom.

Ukrotiti um i osjetila
Održavanje fizičke, mentalne i intelektualne ravnoteže, neovisno o tome kako su teški izazovi, dovodi do trajne radosti, što je pouzdano obilježje jednog jogina. Istinski jogin nije duhovni pustinjak, već je discipliniran, Bogu posvećeni čovjek koji potpuno živi u svijetu.
Znanje se stječe osjetilima i umom – to jest putem onoga što vidiš i misliš. Mudrost se stječe izravnim shvaćanjem, unutarnjim uvidom i intuicijom. Znanje nešto zna na intelektualnoj razini. Mudrost to u potpunosti „spoznaje“ i može to primjeniti u svakodnevnom životu.

Oznake: um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, smrt, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:10 • 0 KomentaraPrint#

Oslobađanje od nasilja parova suprotnosti - iz knjige BHAGAVADGITA


Ako odlučiš promatrati sebe kao svjetovno tijelo koje umire, zašto proživljavati tu tjeskobu? Tvoja malodušnost ti oduzima snagu. Smrt je neizbježna za sve što živi. Ti znaš da je smrt sigurna za sve što postoji u prirodi, zašto onda tugovati za nečim što je sasvim prirodno? Ništa – apsolutno ništa u prirodi nije trajno. Sva bića su prolazne prirode.
U životu/ratu izvojevati ćeš pobjedu ako ćeš se na isti način odnositi prema bolu i zadovoljstvu, dobitku ili gubitku, pobjedi ili porazu.
Biti vezan za stvari svjetovne prirode ni u kom slučaju nije svrha života. Bolje je usredotočiti se na ono vječno i na ono iznad svjetovnosti. Usredotoči se na oslobađanje od nasilja takozvanih parova suprotnosti. Oslobodi se pokušaja da uvijek sve vrednuješ i prosuđuješ. Oslobodi se obrazaca navike da stvari promatraš kao dobre i loše, kao nešto što voliš ili ne voliš, kao nešto što ti stvara ugodu ili ti nanosi bol.
Pobrini se da ne težiš za priznanjem ili gomilanjem zemaljskih dobara. Želja za plodovima djelovanja donosi brigu zbog mogućeg neuspjeha – um koji strepi. Kad si previše zaokupljen krajnjim rezultatima, povlačiš se iz stvarnosti u nestvarnu budućnost, obično ispunjenu strahom.

Prosvijetljen je onaj čiji je um neuznemiren tugom ili nesklonošću, koji ne žudi za ugodom i oslobođen je triju obilježja koja u najvećoj mjeri kaljaju um – vezanost, strah i ljutnja.

Oznake: vezanost, Bhagavatgita, smrt, obrasci, patnja, strah

06.03.2015. u 14:54 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.02.2015.

Istinska sreća; istinsko ja vs ego

Istinska sreća ovisi o našem načinu postojanja, a ne o onome što imamo
BY ATMA ON 28. OŽUJKA 2014. PSIHOLOGIJA
Svi želimo biti sretni, ali ispada da unatoč tome što većina uživa mnogo veću kvalitetu života i veće blagostanje od ljudi prije recimo 50 godina, naša razina sreće nije nimalo porasla. Zašto? U osnovi, to je zato što naša sreća ima vrlo malo veze s našim životnim okolnostima. Istraživači procjenjuju da je udio naših osobnih okolnosti u faktoru sreće zastupljen manje od 10%.

Povišica plaće, kupnja najnovijeg mobitela ili pronalaženje novog partnera, mogu privremeno povećati naše raspoloženje, ali efekt vrlo brzo nestane što smo zasigurno svi iskusili barem jednom u životu.

Glavni ključ za istinsku sreću ima vrlo malo veze s onim što imamo, no ima puno više s našim načinom postojanja na svijetu.

Istinska sreća je dubok osjećaj dobrobiti, unutarnjeg mira i vitalnosti koji je dominantan u našem životu. Javlja se spontano i prirodno kada napravimo pomak iz egocentrične osobe u uravnoteženo istinsko biće kao način postojanja u svijetu.

Ego je jednostavno „ja“ koje mislimo da jesmo. To je mreža uvjerenja, pretpostavki, očekivanja i želja vrlo često dobrim dijelom ukorijenjena u strahu, kontroli i otporima. Svaki puta kada smo uhvaćeni u sadržaj naših misli i emocija ili se opiremo stvarnosti, mi živimo iz pozicije ega, a naše istinsko ja spava. Istinsko ja je naša istinska priroda i izvor intuitivnih smjernica i sreće. No, ego je dio strukture našeg jastva i bez njega ne bismo mogli živjeti, samo je pitanje da li je dominantan ili ne.

Kada živimo u skladu s istinskim ja, tada život teče. Pomak iz ega u istinsko ja zahtijeva hrabrost, strpljenje i predanost da poduzmemo korake za stvaranje zdravog, uravnoteženog ega i buđenje kako bi živjeli s većom svjesnosti o sadašnjem trenutku i prihvaćanju. Taj razvoj također znači otkrivanje i utjelovljenje istinskog ja kako bi iznjeli na svijet svoje talente i potencijale na način koji obogaćuje i poboljšava svijet. Stoga, u nastavku donosimo nekoliko vrijednih savjeta za razvoj istinskog ja, za postizanje istinske sreće:

Prestanite vjerovati svemu što mislite

Jedan od najčešćih uzroka nezadovoljstva živi u našoj glavi, te uzimanje za ozbiljno priče koje stvara naš um. Većina onoga što mislimo nije istina i nema utjecaja na stvarnost. Jedan od brzih načina da doživite istinsku sreću je pomak iz stanja identificiranosti sa svojim mislima u stanje bivanja svjesnosti o svojim mislima. To znači promatrati svoje misli bez ikakve prosudbe.

Uskladite se sa stvarnošću

Kada se borite ili odupirete stvarnosti – stvarima kakve one zaista jesu upravo sada – vaše tijelo i um imaju tendenciju postati napeti i doživjeti ćete stres. Ako često želite da određeni trenutak vašeg života bude drugačiji nego što sada jest, samo ćete sve više graditi unutarnje nezadovoljstvo. Jedan od zlatnih ključeva istinske sreće je da počnete prihvaćati stvarnost upravo onakvu kakava jest. To ne znači da morate voljeti tu realnost, no prihvaćanje realnosti automatski vas oslobađa napetosti. Nakon što smanjite napetost, veća je šansa da će se spontano pojaviti odgovor na tu situaciju … jednostavno ćete znati što učiniti.

Sagledajte iz svog srca

Ovakav pristup je osobito dobar ako imate hiperaktivan um ili vas muči puno briga. Preusmjerite svoju pozornost na područje svog srca i pogledajte na svijet iz srca umjesto iz glave i primjetiti ćete kako ove promjene u perspektivi gotovo odmah mijenjaju vaše iskustvo. Prva stvar koju ćete možda primjetiti je to da ste puno više povezani i osjećate se mirno, te kako su se misli promijenile. Ovo možete eksperimentirati cijeli dan! Također, probajte ovo primjeniti kada ste sa svojim partnerom i prijateljima i primijetiti ćete promjenu u tome kako se osjećate prema njima. Naš ego je programiran vidjeti odvojenost i razlike te onda donositi prosudbe, dok je naše srce programirano vidjeti povezanost i sličnosti. Štoviše, kad pogledamo na svijet iz srca tada imamo pristup kvalitetama srca kao što su suosjećanje, zahvalnost i ljubav.

Surađujte s emocijama

Jedan od ključeva za istinsku sreću je pomak pozornosti sa težnje da se osjećamo dobro na to da budemo dobro s osjećajima. Kad naučite kako pozdraviti sve emocije jednako, uključujući ljutnju, tugu i strah, događa se nešto iznenađujuće – iznenada se počinjete osjećati mirno i prožeti s dobrobitima unatoč tome što osjećate. Da biste to doista osjetili, trebate ući u komunikaciju sa svojim tijelom. Sljedeći puta kada imate neki neugodan osjećaj, umjesto pokušavanja kontroliranja tog osjećaja svojim umom i snagom volje, locirajte gdje je emocija najjača u vašem tijelu i samo promatrajte. Budite strpljivi i promatrajte kako ona protiče iz vašeg tijela sve dok taj emocionalni naboj nije otišao. Primjetite kako nakon toga osjećate puno više energije i kako je razlog zbog kojeg ste se tako osjećali sada drugačiji.

Zakoračite u zonu moćne zahvalnosti

Kada iskusimo zahvalnost, mi se pomičemo od onoga što je krivo i što nam nedostaje u ono što je ispravno i što je upravo sada. Neka vam zahvalnost bude temelj vašeg života i vidjeti ćete značajna poboljšanja u načinu kako funkcionira vaš život i kako se osjećate. Zahvalnost mijenja sve. Iskušajte ga u bilo koje vrijeme tijekom dana – jednostavno razmislite o dvije stvari za koje ste od srca zahvalni i nakon toga dvije stvari koje cijenite kod sebe. Dopustite si osjetiti i doživiti zahvalnost barem 30 sekundi i zatim primjetite koliko se bolje osjećate.

Dopustite da bude ono što jest

Jedna od karakteristika ega je njegova stalna potreba da se odupire i bori sa stvarnošću. Stvarnost se jednostavno odnosi na ono što jest, što god da se pojavi u datom trenutku uključujući i vaše misli, emocije, životne situacije i aktivnosti drugih. Elegantan način kako se otvoriti prisutnosti je omogućiti svakom trenutku da bude onakav kakav jest, bez potrebe da nešto promijenimo u vezi toga i bez prosuđivanja o tome. I tada se u vama događa savršen spontan odgovor na taj trenutak i bez potrebe da ego nešto učini.

http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-12.html
http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-22.html

Oznake: zahvalnost, ljubav, prihvaćanje, istinska sreća, osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, očekivanja, želja

23.02.2015. u 15:37 • 0 KomentaraPrint#

subota, 21.02.2015.

Negativni osjecaji i kako se nositi s njima

Prvo treba postati svjestan svojih negativnih osjecaja. Tuge naprimjer. Osjecam tugu. Lose sam raspolozen. Osjecam odbojnost prema sebi ili mi se javlja osjecaj krivice. Zivot kao da nema nikakvu svrhu ni smisao.
Trebam svhvatiti da su negativni osjecaji unutar mene. To nije stvarnost. Ja se tako osjecam. Ne cini me netko izvan mene nesretnim. On samo nesto cini ili ne cini. Ako kisa pokvari piknik u parku? Sto izaziva negativne osjecaje; kisa ili je to moja reakcija na kisu? Stvarnost je onakva kakva je. Ona nije problematicna.

Ljudi stvaraju problem. Ako bismo uklonili ljude sa planeta zivot bi tekao dalje, priroda bi najnormalnije nastavila da se razvija u svoj svojoj ljepoti i divljini.

Osjecaj je u meni. Nama ga u stvarnosti. Samo se ja poistovjecujem sa negativnim osjecajem koji je kondicioniran; jer su mi rekli da ako imam problem treba i lose da se osjecam…
Ne trebam si reci; “Potisten sam!” nego; “Osjecam poistenost!” U ovom trenutku postoji potistenost, postoji osjecaj povrijedjenosti, ali tako je kako je, nemoj se baviti time. Proci ce. Sve prodje. Nasa depresija i nasi osjecaji su samo oscilacije klatna. Ako trazis uzbudjenja i ushicenja, pripremi se za potistenost.

U jednom africkom plemenu je najveca kazna izgon. Kada bi te izbacili iz New Yorka ili odande gdje zivis, sigurno ne bi umro zbog toga. Covjek iz africkog plemena umre. On biva zrtva ubjedjenja da pripada grupi i da bez nje ne moze prezivjeti. No nije neophodno pripadati necemu, nekoj grupi ili nekome. Nije cak neophodno ni zaljubiti se. Tko je to rekao? Neophodno je biti slobodan. Neophodno je voliti. Sve je u tome. To je nasa istinska priroda. No, mi hocemo da budemo zeljeni. Hocemo da nam aplaudiraju, da privlacimo druge.
Ako se uspijemo probuditi onda mozemo biti sretni, zadovoljni i blazeni i bez svega toga.

Tvojoj okolini ne bi bilo drago da cuje ovo sto govorim. Kako se moze kontrolirati takva osoba – netko kome nitko nije potreban, tko se ne osjeca ugrozen kritikama, tko se ne uzbudjuje onim sto ljudi misle i govore o njemu. Tko vise nije marioneta. Netko tko govori istinu i lisen je straha.
U Bhaghavad Giti, Krisna kaze Arjuni; “Neustrasivo se baci u bitku i stavi svoje srce pod stopala Gospodnja.”
Meister Eckhart kaze; “Bog se ne dostize procesom zbrajanja necega nego kroz proces oduzimanja. Nista ne moras uciniti da bi bio slobodan. Potrebno je samo da odbacis nesto. Tada si slobodan”.

“Dobro se osjecam, jer je u svijetu oko mene dobro”. Mistici kazu; “U svijetu je dobro, jer se JA osjecam dobro”.

Oznake: osjecaji, Bhaghavad Gita, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, negativni osjecaji

21.02.2015. u 12:57 • 0 KomentaraPrint#

petak, 20.02.2015.

Uslovljeno ja i nase pravo JA_sreća i "uspjeh"

Zivot moze biti uspjesan samo kada smo budni. Tada nikome nista ne treba objasnjavati, ni od koga traziti oprost, i potpuno nam je nevazno sto drugi misle i govore o nama. Nema vise briga, tada smo sretni. Svi mi mislimo kako su imati dobar posao, imati status, dobru reputaciju ili biti slavan, pokazatelji uspjesnosti. Ispostavit ce se da su te stvari irelevantne. Takozvani uspjesni ljudi su preplaseni i zbunjeni. Marionette kao i svi ostali. Promatraj ih kako setaju po pozornici. Kako se uznemire kad spaze fleku na kosulji. Iskontrolirani su i izmanipulirani. Stalno su napeti i zarinuti. Jer, jednom postignuti uspjeh treba i odrzati. Ne smije se ici na dole niti ispod. Zivot ti vise ne pricinjava zadovoljstvo jer ga vise u potpunosti ne zivis. Nemas vise vremena za to. Konstantno potvrdjivanje. I sve ti se to dogadja zato sto si se poistovjetio s nekom etiketom. Poistovjetio su svoje ja sa novcem, poslom, zanimanjem.

Jedan odvjetnik se, kada je vidio racun od vodoinstaletera, pobuni pa rece; “Ti kostas dvijesto dolara na sat! Toliko ni ja kao odvjetnik ne zaradjujem.” Ovaj mu odgovori; “Nisam ni ja toliko zaradjivao kad sam se bavio advokaturom.”

Mozes biti vodoinstaleter, odvjetnik, poslovan covjek ili svecenik, no to se ne dotice tvog sustinskog JA. Ako sutra promijenim zanimanje to je kao da promjenim odjecu. Sustina ostaje nedirnuta. JA nisam ni moje odijelo, ni zanimanje ni ime. Treba se prestati identificirati sa stvarima koje dolaze i odlaze. Kada to uistinu shvatimo, nikakva nas kritika vise nece doticati, cak ni pohvala ni laskanje. Kada ti netko kaze; “Bas si sposoban”, o cemu on govori? On govori o nasem egu. O nasem uslovljenom ja, ne o nasem pravom JA. Ovo JA nije ni jako ni slabo, ni uspjesno ni neuspjesno. Nije ni jedna od tih etiketa. To su stvari koje dolaze i odlaze, ovisne su od kriterija koje odredjuje drustvo, od uvijeta i okolnosti u kojima zivimo. Te stvari ovise o raspolozenju osobe koja ti se u tom trenutku obraca.
To nase uslovljeno, indoktrinirano JA je egoist, infantilna budala, pravi magarac. Zato kazem sebi: “Bas sam magarac”. “Pravi sam magarac”! “Najobicniji magarac”. Hehe
To je ego. Magarac. To nisam JA. Magarac cini gluposti jer mu ne pravo ja to dozvoljava. Usput, magarac mi je jako draga zivotinja i ne bi ga trebalo koristiti u ovom kontekstu. Stoga se ogradjujem od ovog izbora rijeci MAGARAC. U pitanju je samo rijec koja se ustalila u nasemu jeziku kao atribut. Ne mislim da pravi magarac ima ista sa ne pravim ja.

Hoces li da budes sretan? Trajna sreca nema uzroka. Nitko te ne moze uciniti sretnim. Nitko nije tvoje sreca. Ako upitas probudjenu osobu: "Zasto si sretan?” On ce odgovoriti: “A zasto ne bih bio?”

Sreca je nase prirodno stanje. Kao stanje u male djece, kojim carstvo srece pripada sve dok ne budu uprljana drustvom i zagadjena kulturom. Da bi se dosegla sreca ne treba nista ciniti, jer sreca ne moze biti dostignuta. Zato sto je vec imamo. Jurimo za necim sto je vec u nasim rukama. Zasto onda tu srecu ne mozemo okusiti? Zato sto prvo treba necega da se lisimo. Treba da odbacimo svoje iluzije. Nase ambicije, zahtjeve, ocekivanja, zavist i pohlepu. A onda je zivot lak. Cudesan.

Oznake: osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa

20.02.2015. u 17:03 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 17.02.2015.

Emotivna ovisnost o drugoj osobi vs istinska ljubav

Ovisnost
Nikada ne osjecamo patnju kad izgubimo nesto cemu smo dali slobodu, sto nikad nismo pokusali da posjedujemo. Patnja je proizvod cinjenice da sam uslovio svoju srecu, povezavsi ju s nekim ili necim.

Namece se pitanje ima li smisla zivjeti zivot u kome ne ovisimo od nikoga i u kom smo potpuno sami?

Psiholoski gledano; emotivna ovisnost o drugoj osobi nastaje iz potrebe da se preko druge osobe stiglo do osobne srece. Tu dolazi do pojave straha od gubitka, straha da budemo odbaceni i napusteni te medjusobnog sputavanja i kontrole.


Savrsena ljubav iskljucuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoje zahtijevi, ocekivanja i ovisnost. Ja ne trazim da me ucinis sretnim. Moja sreca ne ovisi o tebi. Ako moradnes da me napustis, necu zaliti samog sebe. Jako mi je dobro s tobom – u tvom drustvu, no ja se ne vezujem za tebe. Ja uzivam u tvom drustvu na temelju nevezanisti – ne uzivam u tebi nego u necemu vecem i od tebe i od mene. To je neka vrsta orkestra koji svira dok si ti tu. No i kada ti odes od mene, orkestar ne prestaje svirati. To je orkestar velikog repertoara i nikad ne prestaje sa svirkom.

Moze li se to nazvati voljenjem ako se zakacis za mene i ne dozvoljavas mi da odem? Ako me ne ostavljas na miru? Moze li se reci da me volis ako je potreba za mojim prisustvom uvjet za tvoju srecu?
Takva ljubav je u suprotnosti sa svim ucenjima. Tako u svetim spisima nalazimo zahtjeve poput ovoga; “Ako se ne odreknete svog oca i majke, brace i sestara, ako se zauvijek ne odreknete svega sto posjedujete, ne mozete biti moji ucenici”.

Razmisli o svojoj usamljenosti. (Ja to zovem kozmickom usamljenoscu.) Moze li ju pristustvo drugih ljudi ukloniti? Drustvo drugih moze pripomoci da se pobjegne od usamljenosti. No unutra i dalje ostaje praznina. Kada ta praznina ispliva na povrsinu onda se bjezi; ukljucuje se tv, cita se neka knjiga, slusa se glazba, trazi se drustvo drugih ljudi, zabava, zaborav. Svi to rade.

Treba sve napustiti. To nije fizicko odricanje; kad odbacis sve svoje iluzije, konacno dolazis u dodir sa stvarnoscu i od toga casa vise neces biti sam. Nikad vise. Usamljenost se ne lijeci druzenjem sa drugim ljudima nego kontaktom sa stvarnoscu.

Oznake: jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, identitet, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja

17.02.2015. u 15:10 • 0 KomentaraPrint#

subota, 14.02.2015.

Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti …

Promatraj tjeskobu svuda oko sebe, promatraj usamljenost, strah, zbunjenost, unutarnji sukobe i medjusobne konflikte. Zamisli da te netko svega toga moze osloboditi. Da ti pokaze put. No vecini je ljudi korisniji business, nauka i politika. Psiholozi i psihoterapeuti mogu pomoci ljudima u psihozi i ostalim ozbiljnim poremecajima ljudske psihe. No, vecina ljudi odlazi po pomoc da bi si olaksali zivot, a ne da bi nasli izlaz iz situacije u kojoj se nalaze.

Mi ne zelimo da budemo sretni. Ili, ne zelimo da budemo bezuvjetno sretni. Spreman sam da budem sretan pod uvjetom da se dogodi ovo ili ono.
Vrlo je vazno shvatiti ovaj mehanizam. Mi ne mozemo zamisliti da budemo sretni bez da se ispune odredjeni uvjeti. Naucili smo da svoju srecu vezemo za druge odn za stvari i pojave.

Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti … Postoji ona; kada se svi slazu s necim onda to mora da je pogresno. Svaka nova ideja, svaka velika ideja potekla je od manjine. Isus, Budha, Osho – manjina koju cini jedan covjek. Svi (masa) su govorili drukcije od onoga sto su oni govorili.
Svaka je velika ideja na pocetku svetogrdje. Evo nekih; Ne vezi se (za materijalno), nemaj cilja, nemaj nade, vrijeme - buducnost ne postoji, ne uzdaj se, ne uzdaj se u najbolje prijatelje, vrlo su lukavi i vjesti – veliki su glumci, nemaj ocekivanja (prema drugima), daji i ne ocekuj nista za uzvrat …

Reci ces; Ja se zrtvujem. To prija. Ali i dobijas nesto zauzvrat. Uvijek se ocekuje – dobija nesto zauzvrat, sve do trenutka budjenja odn osvjestenja.

Odricanje
Kad se odreknes necega, ostajes zauvijek vezan za to. Kad se boris protiv necega dajes mu moc. Dajes mu snagu jednaku onoj koju trosis u toj borbi.
Jedini izlaz je u tome da ne dozvolis da budes prevaren.
Nemoj se odricati vec ne dozvoli da budes zavaran. Pokusaj da shvatis pravu (bez)vrijednost necega i nece biti potrebe za odricanjem, jednostavno samo ce ti ispasti iz ruku.
Naravno, ako si toliko hipnotiziran da mislis kako ne mozes biti sretan bez nekoga ili neke stvari, onda si u klopci. Ovdje se ne radi o tzv duhovnosti koja bi trebalo da te natjera na zrtve, na odricanje od nekih stvari. To je uzaludno. To nece pomoci. Ono sto treba je da uvidis pravo stanje stvari. Kada bi shvatio, odjednom bi ti prestala zelja za konkretnim objektom o kom ovisi tvoja sreca.

Oznake: psihologija, duhovnost, tjeskoba, usamljenost, strah, osobna sreča, sreća, bezucjetna sreča, davanje, prosvjetljenje, odnos, veza, ljubav, patnja, Bol, ovisnost

14.02.2015. u 13:50 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.12.2014.

Patnja Tuga Bol Radost i Sreca

Prije prosvjetljenja cesto sam osjecao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjecam tugu.

Treba, kako nas savjetuje Dalaj Lama, znati praviti razliku izmedju uzitaka i iskustava koji nas cine sretnim. Odn, pomisli prije nego uradis nesto, sto je za tebe cisti uzitak, da li ces se nakon toga osjecati sretnim?
On nam takodjer kaze da je bol sastavni dio zivota. I da s tom cinjenicom treba zivjeti. Kljuc je bezpogovornom prihvacanju, svih zivotnih situacija onakvima kave one jesu.

Sadasnji trenutak nije nepodnosljiv. Nepodnosljivo je ono sto ce se dogoditi narednih sati. Imati tijelo ovdje u osam navecer a duh u pola jedanaest; eto uzroka problema. Kada vam je tijelo u jednom gradu a duh u drugome; eto uzroka patnje.

Lijecenje patnje koju sami sebi stvaramo

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli.

Patnji su nas naucili.


Uvijek sam se pitao sto je nastalo prvo? Srcedrapajuce pjesme ili slomljena srca. Neko, slomljena srca, je tako dozivio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi povjerovali da se i nama treba dogadjati isto iskustvo. Romantizirani sentimenti koji su rezultirali patnjom?
I tako smo odlucili da, kada nam se odredjene stvari dogadjaju, patimo. Slazete li se s ovim redosljedom? Ili imate drugo misljenje o ovome?

Nasa sreca nikada nije posljedica necega. Istinska sreca nema uzroka, nije nicim uvjetovana. Ako vas neko ucini sretnim ili ste zadovoljni svojim poslom, to nije prava sreca, vec ostvarenje odredjene zelje.

Negdje sam procitao da se osjecamo sretnim iliti zadovoljnim onda kada postignemo neki cilj. Kada zavrsimo neki zadatak ili rijesimo neki problem.

Kada vam nista ne moze naskoditi, nijedan osoba, nikakav dogadjaj, nista, tek tada ste sretni.

Sto treba ucinit da bismo bili sretni? Nista! Nista ne treba ciniti. Potrebno se samo distancirati od iluzija.

Pograsno je vjerovanje da se sreca nalazi izvan nas. U spoljnom svijetu, drugim ljudima; “promijenit cu posao pa cu biti sretniji, promijenit cu grad – zemlju, brak” … Ljudi misle da ce ih novac, moc, ugled uciniti sretnima. Radost i sreca se ne nalaze u spoljnom svijetu.

Mnogi nisu sretni zato sto postavljaju uslove sopstvenoj sreci. Ako ne dobijem, ne ostvarim ovo ili ono, odbijam bilo kakvu srecu. Ako ne dobijem onog, ili se ne dogodi ono, sreca mi nije vazna.

Oslobodimo se ove iluzije i to ce nam promijeniti zivot.

Kako sam sretan!
Kako sam zahvalan za sve ovo! Sve je u redu!

Nemoguce je biti istinski zahvalan a ne biti sretan.

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost

21.12.2014. u 16:41 • 0 KomentaraPrint#

Zemlja ljubavi

Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti.

Obacimo iluzije zbog onog što one u biti jesu, onoga što nam mogu dati ili onoga čega nas mogu lišiti.

Ako nismo na oprezu gubimo svoju sposobnost da volimo. Ako želite voljeti, trebate ponovno naučiti kako vidjeti. Osloboditi se svoje ovisnosti. Strgnite sa sebe krake društva koji su se obavili oko vas i ugušili vaše bivstvovanje. Morate ih se osloboditi. Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćete nastaviti živjeti u svijetu, više nećete biti od svijeta.

U svom srcu bit ćete slobodni, iako potpuno sami.


Vaša ovisnost će nestati. Ne morate ići u pustinju; ostanite među ljudima i maksimalno uživajte u njihovom društvu.

Međutim, drugi više neće imati moć učiniti vas sretnima ili nesretnima. To je samotnost. U toj samoći vaša će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da volite. Na druge više ne gledate kao na sredstva za zadovoljenje svojih ovisnosti.

Samo onaj tko je to pokušao zna kako je to užasno teško. To je kao da od sebe zahtijevate da umrete. To je kao da od jadnog ovisnika zahtijevate da se odrekne jedine sreće koju poznaje. Da, dok se bori sa simptomima odvikavanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, da tu drogu može zamijeniti za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zraka, za slatki okus vode iz planinskog potoka?

Možete li zamisliti život u kojem biste odbili uživati ili prihvatiti makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da bilo kome naslonite glavu na rame tražeći podršku?
Zamislite život u kojem ni o kome ne biste čuvstveno ovisili, tako da više nitko nema moć da vas učini sretnima ili nesretnima.

Odbijate potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da vi sami budete nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivate svojim.

Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali vi nećete imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život. Ako ikad postignete takvo stanje, konačno ćete saznati što znači imati pogled koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom. Tada ćete vagati svaku riječ. Saznat ćete što znači voljeti.

Ali da biste mogli stići u zemlju ljubavi - voljeti ljude, morate proći kroz muke umiranja, znači da u vama umre potreba za njima i da budete potpuno sami.

Kako uopće stići tamo? Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje biste imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćete se suprotstaviti žudnji za drogom.

Kojim dobrim stvarima? Ljubav prema radu kojim se bavite zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepite i o kojima ne ovisite čuvstveno već uživate u njihovom društvu.

Također će pomoći ako se počnete baviti aktivnostima kojim se bavite cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko volite baviti da, dok ste njima zaokupljeni, uspjeh, priznanje i odobravanje vam jednostavno ništa ne znače. Pomoći će također ako se vratite prirodi.

Otpustite ljude, otiđite u planine i u tišini općite s drvećem, cvijećem, životinjama, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama.

Hranite se zdravom hranom, dobrom zdravom hranom. Ne govorim o stvarnoj hrani, govorim o zalasku sunca, o prirodi, o dobrom filmu, o dobroj knjizi, o poslu u kojem uživate, o dobrom društvu. Tako ćete se, nadajmo se, osloboditi ovisnosti o onim drugim osjećajima.

Stupiti u dodir s prirodom. To je lijek za usamljenost. Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudima, druženjem i bukom. To nije nikakav lijek. Vratite se prirodi, idite u planine. U goleme pustinje samoće – gdje nitko neće biti uz vas, apsolutno nitko.
U početku će vam to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što ste niste navikli na samoću. Ako uspijete neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav. Vaše će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće. Oslobodit ćete se droge i bit ćete slobodni.


Tada ćete shvatiti što je sloboda, što je ljubav, što je sreća, što je stvarnost, što je istina i što je Bog.


Stići ćete do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i vezanosti.

Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Svijet ne boluje od nedostatka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedostatka svjesnosti. A ljubav se stvara svjesnošću i nikako drugačije.

Shvatite li koje zapreke sebi postavljate na putu do ljubavi, slobode, i sreće zapreke će nestati. Uključite svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možete proizvesti; ljubav je nešto što vas ima. Vi nemate vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjedujete te stvari; predajete im se.

Psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza – analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan američki terapeut jako je to dobro postavio: “Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže – daje nam jedino informacije. Ali kad biste mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena.

Važno je razumijevanje vaših ovisnosti. Treba vam vremena za shvaćanje samoga sebe. Razumijevanje unutarnjih sukoba koji se javljaju zbog naših strahova i žudnji.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost

21.12.2014. u 16:14 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 30.07.2013.

Prava ljubav

Mislite na nekoga cije vam je prihvatenje neophodno u zivotu, nekoga od koga trazite podrsku. Nekoga ko vam je potreban da umanji patnju usamljenosti. Pokusajte da shvatite kako ste u dodiru s tom osobom izgubili slobodu. Vi niste slobodni. Ne usudjujete se da budete ono sto jeste.
No ako ste potpuno slobodni; ne morate nikoga okrivljavati, ne trazite vise nista ni od koga. Neuzvracenost vas ne zalosti.
Kada vise ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objasnjenja. Ne morate vise ni na koga da ostavljete utisak. Sto god da se prica o vama, vas ne uznemirava. Ne bavite se time. Tada se radja ljubav.

Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.

Jedna grupa turista putuje kroz carobne pejzaze. Zastori na vagonu su spusteni, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se medjusobno takmice tko je ljepsi, talentiraniji, tko vise zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.

Sto vrijedi da osvojis svijet ako pritom dusu svoju izgubis? Razmislite sto osjecate pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdize iznad drveca? Kada citate neku knjigu ili radite posao koji volite? Kada uzivate u drustvu vama bliskih ljudi? Uporedite to sa onim sto osjecate kada vas hvale, laskaju, kada ste uspjesni, kada vam se dive. Prva su osjecanja duhovne prirode a druga svjetovne.
Svjetovna osjecanja nisu prirodna, njih je drustvo izmislilo da bi nas drzalo pod kontrolom. Ona nam ne donose srecu, vec samo uzbudjenje, prazninu i napetost. Mislite o svom zivotu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesvjesno, niste ponasali na osnovu onoga sto drugi misle, osjecaju i govore o vama? Vasi koraci su kontrolirani; krecete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga tko je slobodan od ovih svjetovnih osjecanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osjecanjima, koje vode potpuno isprazan zivot, bez duse. Osvojile su svijet ali su izgubile dusu.

Sto nije ljubav

Privlacnost je slijepa. Osjecate da vas privlaci netko ili nesto. Ako se prepustite privlacnosti, usljedit ce uzitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da ce ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.
Kad zavisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je lose.
Cesto mozemo vidjeti dvije osobe koje zavise jedna od druge, dvije nedovrsene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav? Ne mozemo govoriti o ljubavi ako ona sluzi da usamljenost ucini podnosljivom. Kada se osjecamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upustamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u neciji zagrljaj. Ali usamljenost ne moze biti izlijecena kontaktom sa drugim bicima, vec samo kontaktom sa starnoscu.

Kada se suocimo sa usamljenoscu, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Zapamtite dobro ovo za ubuduce: Ono sto trazite vec je u vama. Ako ozbiljno pristupite svemu sto se nalazi u vasoj dusi, nestat ce sve ono od cega bjezite a izronit ce ono sto trazite.

Ljubav nije zelja. Zelja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo zelju, ukidamo patnju.
Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na ocekivanjima, ubjedjivanju, potrebama, ne traju dugo; Puno ocekujem od tebe. Bolje nemoj da me razocaras. I obrnuto; ti puno ocekujes od mene. Ne zelim da te razocaram. Potreban sam ti. Potreban si mi. Potrebno mi je da nadjem svoju srecu u tebi. Potrebno je da nadjes svoju srecu u meni. Tu pocinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe. Tamo gdje je prisutna ova vrsta zelje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono cega se bojimo. Prava ljubav uvijek eliminira strah. Kada je to samo zelja kamuflirana ljubavlju, cesto se ispolji strah.

Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja cini da svoje potrebe projiciram na drugoga.

Ljubav znaci bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji ocekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim? Mi u drugom trazimo odredjenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Ili slikom o odnosu kao takvom?

Kada mi nakon svadje kazes; Zao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja nicega ne bih sjecao. To mistici zovu prociscenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, vec se treba rijesiti svih emocija. Izlijeciti se od patnje.

Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi


Oznake: prava ljubav, patnja, usamljenost, duhovnost, iluzija, ovisnost, vezivanje, posesivnost, ljubomora, želja, ocekivanja, procesiranje memorije, strah od napustanja, strah od gubitka

30.07.2013. u 13:21 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.07.2013.

Iz knjige Bhagavatgita; Kako čovjek postaje savršen

Njeguj čisti intelekt. Oslobodi svoj um i srce privida. Obuzdaj samoga sebe. Odbaci ego. Ukroti svoja osjetila uz pomoć čvrste volje. Okani se svih prizora, okusa i zvukova svijeta. Ostavi po strani bez žaljenja sve sklonosti i nesklonosti koje su tako veliki teret u životu. Traži samoću, jedi malo, živi skromno, oslanjaj se samo na sebe, obuzdaj svoje misli, govor i djela. Budi nevezan, a ne pod utjecajem vlastitih osjećaja. Odbaci od sebe svu zaokupljenost samim sobom, nasilje, drskost, želju, ljutnju i vezanost. Okreni leđa luksuzu i imetku. Posjeduj vrlo malo i odbaci svaki osjećaj za „moje“. Budi staložen, u miru sa sobom i svima drugima. Uđi u vrhovno stanje jedinstva samnom koji sam Istina, Svijest i Blaženstvo.

Ne teži i ne tuguj ni za kim i ni za čim.
Najlošije što možeš učiniti jest da ne slijediš svoju unutarnju istinu! Čovjek se ne razlikuje od svoje prirode, i mora djelovati u skladu s njom. Ti si sam stvorio sklonosti koje te sada vežu. Zakon karme je snažniji od tvog ega. Čak i kad u svojoj zabludi pomisliš da nešto ne želiš učiniti, tvoja će te priroda prisiliti da to učiniš. Slijediti svoju prirodu jedini je način da odradiš svoju karmu.

Oznake: sreća, pohlepa, težnja, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Bhagavatgita, Karmayoga, smrt, obrasci, strah

01.07.2013. u 01:53 • 0 KomentaraPrint#

Iz knjige Bhagavatgita; Kako čovjek postaje savršen

Njeguj čisti intelekt. Oslobodi svoj um i srce privida. Obuzdaj samoga sebe. Odbaci ego. Ukroti svoja osjetila uz pomoć čvrste volje. Okani se svih prizora, okusa i zvukova svijeta. Ostavi po strani bez žaljenja sve sklonosti i nesklonosti koje su tako veliki teret u životu. Traži samoću, jedi malo, živi skromno, oslanjaj se samo na sebe, obuzdaj svoje misli, govor i djela. Budi nevezan, a ne pod utjecajem vlastitih osjećaja. Odbaci od sebe svu zaokupljenost samim sobom, nasilje, drskost, želju, ljutnju i vezanost. Okreni leđa luksuzu i imetku. Posjeduj vrlo malo i odbaci svaki osjećaj za „moje“. Budi staložen, u miru sa sobom i svima drugima. Uđi u vrhovno stanje jedinstva samnom koji sam Istina, Svijest i Blaženstvo.

Ne teži i ne tuguj ni za kim i ni za čim.
Najlošije što možeš učiniti jest da ne slijediš svoju unutarnju istinu! Čovjek se ne razlikuje od svoje prirode, i mora djelovati u skladu s njom. Ti si sam stvorio sklonosti koje te sada vežu. Zakon karme je snažniji od tvog ega. Čak i kad u svojoj zabludi pomisliš da nešto ne želiš učiniti, tvoja će te priroda prisiliti da to učiniš. Slijediti svoju prirodu jedini je način da odradiš svoju karmu.

Oznake: sreća, pohlepa, težnja, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Bhagavatgita, Karmayoga, smrt, obrasci, strah

01.07.2013. u 01:53 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.04.2013.

Hocete da volite druge; umrite za njih - neka umre vasa potreba za njima

Kako promjenit sopstveni zivot? Sta treba uciniti? Nista! Da bi se vas zivot preobrazio, potrebno je da vidite. Da vidite nesto sto ce vas promijeniti. Nista ne treba da cinite. Potrebno je samo vidjeti stvari na nov nacin. Promjena i preobrazaj dolaze usporedo s vidjenjem, novim sagledavanjem svijeta i vas samih. Metanoja, pokajanje, jer je carstvo bozje ovdje i sada. Pokajanje ne znaci oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znaci vidjenje svega na potpuno nov nacin, znaci promjenu ideja, preobrazaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nesto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude.

Sta je patnja? Uocimo razliku; vi mozete imati bolove i patiti, ili imati bolove i ne patiti. Patiti znaci prepustiti se porazu. To je patnja. Patnja znaci prepustanje da nas preplavi bol, malodusnost, strepnja.
Dok se ucite molitvi i dalje cete biti prepusteni malodusnosti, strahu. Oni su kao oblaci sto prolaze nebom, i vi se poistovjecujete s tim oblacima. Ali vi mozete biti nebo umjesto da se identificirate s oblacima. Oni ce dolaziti i odlaziti kao i prije; Prije prosvjetljenja cesto sam osjecaao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjecam tugu.

Nekada nekom (pri)dajemo moc da odlucuje o nasem raspolozenju; da li cu biti tuzan ili radostan.
Nasa sreca nikada nije posljedica necega. Istinska sreca nema uzroka, nije nicim uvjetovana. Ako vas neko ucini sretnim ili ste zadovoljni svojim poslom, to nije prava sreca, vec ostvarenje odredjene zelje.
Kada vam nista ne moze naskoditi, nijedan osoba, nikakav dogadjaj, nista, tek tada ste sretni.


Zelimo da posjedujemo stvari ili osobe, i da se nikad od njih ne odvojimo. Postajemo ovisni i gubimo slobodu. Istovremeno, drugima ne dopustamo da budu slobodni, krademo njihovu slobodu, branimo ju.

Niko nije tako slobodan i ziv kao onaj koji je prihvatio smrt.
Vjezba/ za oslobadjenje srca od ovisnosti
Mislite na neku osobu za koju ste toliko vezani da ne mozete bez nje. Razgovarajte u mislima s tom osobom, zamislite ju kako sjedi pred vama. Obratite joj se spontano, od srca. Recite toj osobi koliko vam znaci a zatim dodajte ovo (u pocetku vam se ovo moze ciniti bolno – ako previse boli prekinite vjezbu i nastavite drugi put); Puno te volim i jako mi je stalo do tebe, ali TI NISI MOJ ZIVOT. Predamnom je zivot, moram ostvariti svoju sudbinu, razlicitu od tvoje.
Zvuci mozda okrutno, zivot nije uvijek lak.

Vjezba/ da prihvatimo nekoga s njegovim manama
Mislite na nekog koga duboko volite. Zamislite da sjedi ispred vas, da govorite s tom osobom, obratite joj se od sveg srca. Recite koliko vam znaci to sto je usla u vas zivot. Dok ovo cinite, postanite svjesni onoga sto osjecate. Kada osjetite ushicenje i toplina koju donosi ova vjezba, predjite na sljedecu.
Mislite na nekog koga volite i ko vas voli. Ako ga pazljivo promatrate, naci cete mane. One ne umanjuju ljubav prema toj osobi i ne sprecavaju vas da volite svo dobro u njoj. Kao sto je to mogao Isus.

Oznake: ljubav, veza, sreca, sloboda, posesivnost, patnja, osjecanja

28.04.2013. u 16:25 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.04.2013.

Wisdom collection Video

Tolle - Kraj patnji

Oznake: Tolle, patnja, oslobodjenje

01.04.2013. u 22:37 • 0 KomentaraPrint#

petak, 08.03.2013.

Veze i vezanost

Bio jednom neki covjek koji je mrzio svoju zenu. Govorio joj je zle stvari, dolazio kuci kad je htio, i svojoj je supruzi davao jasno do znanja da ne zeli nista znati o njoj.
Jednoga dana, ona ga napusti i s nekim drugim covjekom ode u drugi grad. Taj je covjek sada trebao biti sretan, jer se oslobodio svoje „strasne” zene. Ali ne, on je dan i noc mislio na nju, kovao osvetu i nije nalazio mira.
Sta nam kaze ova prica?
Ljudi vole da se medjusobno vezu, odnosno da jedni druge prikuju uza se. Sto tjesnje, to bolje.
Mrznja i osveta su „idealni” lanci, koji ih mogu cvrsto povezati tijekom nekoliko zivota.
Cuvaj se tih lanaca.
Ne ulazi ni u kakve veze, vec stvaraj odnose prema drugim ljudima. Razrijesi i veze prema svojoj obitelji, i pretvori ih u odnose koji pojedinca ostavljaju slobodnim.
Misli uvijek na to da sve na Zemlji ima svoje vrijeme i bilo kada ima svoj kraj.
Ako zelis stupiti u kontakt sa drugima, cini to s ljubavlju. Ljubav daje slobodu. Ljubav tebi i drugima osigurava prostor za razvoj, koji sa svoje strane stvara slobodu.
Ako tijekom duze vremena od jutra do veceri mislis na jednu osobu, i ako te to mozda i sprecava da ispunjavas svoje duznosti i radis svoj posao, tada je to jasan znak da si ovisan i vezan.
Ti nisi slobodan, i patnja ce biti neizbjezna.
Koristi patnju da bi se oslobodio. Iskoristi svaku teskocu kao dar i mogucnost, da bi prepoznao vezanosti i razrijesio ih.
Misli uvijek na to da si ptica, cija je bitna osobina ta sto moze letjeti. Lanci ti ne dopustaju da letis. Lanci te sprecavaju da zivis sebe.
Budi zato lak, budi ljubazan, budi slobodan i ostavljaj druge slobodnima.

Baba

Oznake: Sathya Sai Baba, ljubav, sloboda, ego, usamljenost, kontrola, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, svjesnost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, veza, partner, očekivanja, želja, strah od samoće, samoca, odnos

08.03.2013. u 18:14 • 0 KomentaraPrint#

subota, 05.01.2013.

Zelje, razocarenja i patnja

Ugodna iskustva cine zivot ugodnim. Bolna iskustva vode sazrijevanju. Ova ugodna iskustva zivot cine ugodnim no sama po sebi ne vode razvoju.
Patnja stavlja prst na neki dio tebe koji se jos nije razvio, koji treba da raste, da se mijenja i preobrazava.


Pokusaj da promatras razocarenje koje osjecas kad stvari ne idu onako kako si ti zamislio. Promatraj sebe i svoje razocarenje kao da promatras neku drugu osobu. Evo sto se dogadja; negativni osjecaji korisni su da bi se postigla svjesnost, da bismo shvatili. Oni ti daju mogucnost da ih promatras izvana. U pocetku ce potistenost biti i dalje prisutna. Promatranjem dolazi do presjecanja niti koja te veze za potistenost. Uporedo sa razumijavanjem, nit slabi sve dok se potpuno ne izgubi.


Treba li potiskivati zelje?
Ne pokusavaj da potisnes svoje zelje. Tako rizikujes da postanes apatican. Tako ces biti lisen energije sto nikako nije dobro. Zelja je, u zdravom smislu, energija. Zato zelju ne potiskuj nego ju shvati. Ne trudi se toliko da ju ostvaris koliko da ju shvatis.

Nemoj se odricati predmeta svoje zelje nego sagledaj kolika je njegova stvarna vrijednost. Jer ako se odreknemo predmeta zelja onda cemo vjerojatno ostati vezani za njega.
Treba da shvatimo da nas zelje vode ka razocarenju i tuzi.
Svaki put kada smo nesretni, nesto je pridodato stvarnosti. Neka iluzija, neka potreba, neko ocekivanje, neki zahtijev.

Ako hoces da uzivas u nekoj sinfoniji, nemoj se ograniciti samo na nekoliko nota. Pusti ih da prolaze, da teku. Nemoj se zadrzavati na jednom akordu, tako neces moci uzivati u sinfoniji u cjelosti.

Kada se vezemo za nesto, kada se kacimo za nesto, zivot prestaje.

Iluzija je misliti da ce netko nesto uciniti umjesto nas. Da ce mi neki duhovni ucitelj pomoci. Sve moram sam. Kada sam dovoljno patio onda sam spreman da prihvatim i da shvatim. Nitko drugi ne moze da shvati umjesto mene. Ja sam taj koji treba da trazi. Ni na koga se u trazenju ljubavi, istine, svoga pravog JA, ne mogu osloniti.

Jos jedna velika iluzija je da je jako vazno da budemo postovani, da budemo voljeni i cijenjeni, da budemo vazni. Mnogi misle kako je u nas usadjena ‘prirodna’ potreba da budemo voljeni i potrebni. Da nekome pripadamo. To nije istina. Odbaci ovu iluziju i bit ces sretan.

Mi imamo prirodnu potrebu za slobodom, potrebu da volimo a ne i da budemo voljeni.

Jedna zena, na primjer, sva se unjela gledajuci neki film. Gleda komediju i smije se, zaboravivsi da ju nitko ne voli. Sretna je. Izadje iz kina i prijateljica s kojom je gledala film odlazi s nekim muskarcem ostavivsi ju samu. I ona pocne da misli; sve moje prijateljice imaju nekog, a ja nemam nikog. Kako sam nesretna. Nitko me ne voli.

Iluzija je da dogadjaji mogu da nas ugroze, da drugi ljudi imaju moc da nam nanesu zlo. Nije tako. Mi smo ti koji im dajemo moc da to ucine.

Uslovljenost
Da bismo, kod istinske ljubavne veze, jasno vidjeli onog drugog i mogli precizno uzvracati trebamo se osloboditi osobnih sklonosti, ukusa, zelja i svih onih stvari koje nas prijece u tome. Sve te stvari su u nama i potjecu iz uslovljenosti kojoj smo podvrgnuti.
Primjer uslovljenosti; u nekim dijelovima svijeta; Kina, Koreja, ljudi jedu psece meso. Drugima bi, od same pomisli da im se to isto meso nadje na tanjuru, od toga bila muka. Zasto? Druga uslovljenost odn programiranost. Indusima bi se smucilo kada bi saznali da su jeli meso krave dok Amerikancima isto prija.

Zasto se zaljubljujemo u odredjeni tip osobe, a ne u neki drugi? Zato sto smo uslovljeni. U mojoj podsvjesti imam sliku odredjenog tipa koji me privlaci i kada sretnem takvu osobu dolazi do prepoznavanja. Tu krece zaljubljenost i goruca zelja da mi ta osoba kaze da sam joj privlacan. To mi pruza osjecaj srece. Drugi ce reci; “Sto to, tako zanimljivo, on vidi u toj osobi?” Pravi je razlog za to uslovljenost. Ljubav je slijepa kazu. Ne, zaljubljenost je slijepa. Ljubav sve jasno vidi. Zakacenost, ovisnost, neprestane zelje i zahtijevi su slijepi. Istinska ljubav nije.
Razlog zasto jasno ne vidimo druge ljude je uslovljenost; nasi ukusi, emocije, predrasude …

Strah od vezivanja i strah od napustanja
Kljuc za vjecni zivot je nauciti zivjeti u stvarnosti. Fantazije nas odvalace od stvarnosti; zivim u strahu da ce me voljena osoba prestati voliti te ce odabrati nekog drugog i otici. Da bih ju zadrzao moram da se trudim da budem sto zanimljiviji i pazljiviji. Netko me je ubjedio, isprao mi mozak, da mi je da bih bio sretan potreban netko odn necija ljubav. Tako je nastao strah od gubitka odn od napustanja.

Ovdje cu ispricati moje iskustvo-misljenje o dva straha. Strah od biti napusten i strah od vezivanja. Uvijek se radi o jednom od ova dva strah. Kao juznjak sam primjetio da je moj strah-od napustanja manje izrazen u zemlji u kojoj zivim u odnosu na strah od vezivanja koji je cesci. Nizozemska – zemlja u kojoj zivim je sjevernoeuropska zemlja. Razvijena i bogata. Ovdje ljudi doista imaju sto izgubiti. Individualisticko drustvo. Uvijek se sve vrti oko pojedinca cije su zelje i zahtijevi na prvom mjestu. Ja pa onda svi drugi. Bitno je ovdje naglasiti da je to jako napucena zemlja. Ovdje ljudi uvijek trebaju prostora. Tako u vezama inzistiraju da zadrze taj svoj prostor. Ljudi puno i imaju i to zele, za sebe, i zadrzati. Ne uvijek i po-dijeliti. I tako se boje vezati za nekoga jer time mogu biti ugrozena njihova osobna dobra. Pri tome nisu u pitanju samo materijalna dobra nego i druga dobra kao sto je slobodno vrijeme.
Osobno mislim da se na koncu uvijek javi i onaj drugi odn prvo pomenutu strah; strah od napustanja. Naravno da su korijeni nasih strahova u djetinjstvu. Netko tko je uvijek bio uz majku, okruzen ljubavlju i paznjom ce nastojati to poslje u vezama dobiti i zadrzati te ce se bojati to izgubiti. Dok ce se netko odrastao sa puno brace i sestara, u malo prostora i paznje koje je morao dijeliti sa drugima, kada se jednom te paznje i prostora docepa, natojati iste zadrzati odn ce se bojati ih izgubiti … Sve su to programiranosti, uslovljenosti koje nas odvalace od realnosti, stvarnosti.

Iskustva i vjera
Rijec Bog je cest razlog rasprava. To je pojam i nema nikakva smisla raspravljati se oko pojma, misljenja, ideje. Jedino u cemu se mozemo sloziti je da na koncu nitko od nas ne zna sto je Bog. Postoji samo nasa predstava o tome.

Neki je covjek pisao dnevnik dok mu je zena umirala. U poznim se godinama ozenio tom zenom i duboko ju je zavolio. Svojim je prijateljima rekao; “Bog mi je podario, u sezdesetoj, ono sto mi je uskratio u dvadesetoj.” Kada je njegova zena, u velikim patnjama, umrla, vjera u Boga mu se srusila kao kula od karata. Tada se upitao: “Da li je Bog pun ljubavi ili se bavi vivisekcijom?” Odredjeno iskustvo ce utjecati da se odlucimo za jednu od ovih teza.

Ono sto treba ciniti je; nauci sto znaci do kraja zivjeti neko iskustvo, potom ga ostavi iza sebe i kreni dalje. Pritom ne potpadaj pod utjecaj prethodnog dogadjaja. Tako ces putovati sa laganim prtljagom i stoga ces moci svugdje poci i svugdje proci-stici. Ako uspijemo potpuno odbaciti prtljag onda cemo moci zivjeti ovdje i sada i tako spoznati zivot vjecni.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: duhovni razvoj, istinska sreća, osjecaji, emocije, emotivna ovisnost, Bol, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, zavist, očekivanja, želja

05.01.2013. u 14:35 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 20.11.2012.

Samopromatranje

Kada pricas s nekim, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes s razgovorom?
Kad si na nekog ljut, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes sa svojom ljutnjom?
Kada si poslje smiren, da li se udubis u to iskustvo; pokusavas li ga razumjeti? Odakle potjece, sto ga je izazvalo? Samo ono sto se shvati moze se i promijeniti. Ono sto ne razumijemo ili cega nismo svjesni, biva potisnuto. Ne mijenja se. No kad se shvati, moze se promijeniti. Proces je cesto dug, spor i postepen. Malo po malo shvatimo neke stvari; iluzije se gube, sloj po sloj, postepeno dolazimo u dodir sa objektivnom stvarnoscu.

Ima jedna prica o lavu koji upadne u stado ovaca i tamo pronadje lava medju ovcama. Taj je lav od malena odrastao u stadu. Blejao je i kretao se kao ovca. Lav se uputi ravno k njemu i kad se lav-ovca nasao pred pravim lavom, poceo je da drhti kao prut. Lav ga upita; “Sta radis medju tim ovcama?” Ovaj mu odgovori; “Ja sam ovca”? Lav mu odgovori; “Nije da nisi. Ajde podji sa mnom.” Odveo je lava-ovcu do jednog jezera i rekao; “Gledaj!”
Kad je lav-ovca vidio svoj odraz u vodi, oglasi se mocnom rikom. U tom se trenutku preobrazio i vise nikad nije bio isti.

Ako imas srece i Bogovi su ti naklonjeni, mozes najedanput shvatiti sto je to JA, i onda nikad vise neces biti isti. Nista vise nece moci da te dotakne, i nitko nece moci da te ugrozi.
Neces se bojati nicega ni nikoga. Zivjet ces kao car, kao vladar.
Ovdje se ne radi o slavi ili bogatstvu.
Mogu se zadovoljiti i time da sam nitko i nista. Uspjeh ili neuspjeh mi ne znace apsolutno nista. Nemaju nikakvo znacenje.
Cak i ako budem izvrgnut ruglu, ispadnem smijesan, to me se ne dotice.
Ovo se divno stanje moze postici postepeno samopromatranjem. I ne poistovjecivnjem sa svojim uslovljenim JA. Pritom treba mrznju zamijeniti ljubavlju, pridruziti se odbacenima i moci priznati da si pogrijesio. Mozda ce ovo u pocetku doprinjeti osjecaju deprimiranosti i potistenosti. Patit ces, plakati. No ako se ne poistovjetis s tom depresijom; ako izadjes iz samog sebe i promatras tu potistenost i ne poistovjetis se snjom i ne cinis nista da je se oslobodis – mozes i dalje da zivis dok depresija prolazi kroz tebe, dok na kraju ne iscezne. I kad te sustignu brige ti nisi uznemiren. Zabrinut si no nisi uznemiren.

Bjezeci od necega dajemo mu jos vecu moc. Samo promatraj kako prolazi. Mozes cak bit i sretan u svojoj zabrinutosti. No ne treba grijesiti u tome sto je sreca. Mozda mislis da je sreca neko osjecanje; ushicenost. Ushicen si; tako samo pripremas put za novu depresiju. Probaj da razaznas brigu iza tog osjecaja opijenosti ugodom; Sto da cinim da ovo potraje? To nije sreca. To je ovisnost.
Ne gledaj s prijekorom na ljude ovisne o drogi ili alkoholu. Mozda si i ti ovisnik koliko i oni.
Biti slobodan i drugima ne uskracivati slobodu, ni za koga ne biti poseban a voliti sve; to je ljubav. Ljubav je uvijek bila tu ali se mi nikada nismo potrudili da ju vidimo, jar smo bili previse zauzeti onim sto nasa kultura naziva ljubavlju, sa svojim pjesmama i poezijom – no to nije ljubav, to je njena suprotnost. To je ZELJA, KONTROLA, POSESIVNOST. To je MANIPULACIJA, STRAH, BRIGA – to nije ljubav.
Postoji jedan razlog zasto se ne osjecas blazeno u ovom trenutku a to je da si skoncentriran na ono sto nemas. Da nije tako, dozivio bi blazenost.

Kako stupiti u dodir sa stvarnoscu?
Promatraj sve sto je u tebi i izvan tebe, kad ti se nesto dogodi, gledaj to kao da se dogadja netkom drugom, bez komentara, prosudjivanja, stava, uplitanja, bez pokusaja da to promijenis. Samo shvati. Kad se to dogodi uvidjet ces da se postepeno distanciras; ne poistovjecujes se sa situacijom.

Ako netko boluje od raka, a ja ga ne poznajem, onda me to ne potresa previse. Ako ti treba da polozis neki ispit, to me se ne dotice. Mogu da kazem sa distance; “Sto vise brines tim gore po tebe. Zasto ne napravis pauzu umjesto da samo ucis?” No kada ja treba da polazem ispit onda stvari drukcije stoje. Tu se radi o mojoj kozi, mome tijelu, mom statusu. To je poistovjecivanje sa mojim laznim JA. Ako uspijem da iskljucim sebe i svoje zelje, teznje, interese, ciljeve iz situacije ili iz posla koji u tom trenutku obavljam onda je sansa za uspjeh daleko veca. Sjetimo se one Zen price o strijelcu, meti i medalji.

Kad nekoga slusam onda vise razmisljam o onome sto trebam reci nego o onome o cemu se govori. Vec unaprijed razmisljam kako da reagiram. Sto da kazem, da repliciram. Moja reakcija potjece od moje nesigurnosti ili potrebe da manipuliram i zelje za uspjehom odn dominacijom. Tu se moze raditi i o drugim stvarima kojih nisam svjestan. Slusati znaci iskljuciti misljenje, slusati drugoga a istovrmeno osluskivati sebe. Biti svjestan ovoga.

Listening is loving!

Kada se radi o svjesnosti onda nikada nismo odsutni duhom. Kada je svjesnost ukljucena nema rastresenosti jer smo neprekidno svjesni sebe i svega oko nas.

Etikete
Ja sam uspjesna osoba. To je poistovjecivanje sebe sa uspjehom. Uspjeh nije dio naseg JA. Uspjeh je nesto sto dolazi i prolazi; danas je tu a sutra ga vec mozda nece biti. To nije JA. Isto je ako kazem; “Ja sam propao covjek, ja sam advokat, ja sam biznismen.” Ako se poistovjetim s tim stvarima potpuno cu se vezati za njih, stalno cu se bojati kako ce one izceznuti. Otud potjece moja patnja.
Patnja je znak udaljavanja od stvarnosti. Kao sto je fizicka bol znak da u tijelu postoji neka bolest ili povreda tako patnja ukazuje da negdje postoji nesto lazno. Patnja se javlja usljed sukoba sa stvarnoscu; sukoba lazi i istine. Inace nema patnje.

Oznake: introspekcija, vezivanje, patnja, identifikacija, poistovjecivanje, ambicija, uspjeh, ovisnoat, iluzija, strah, depresija, euforija, sreca, svjesnost, ovdje i sad, transformacija, Preobrazba, identitet, kondicioniranost, lazno ja, želja, kontrola, posesivnost, manipulacija

20.11.2012. u 21:22 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.11.2012.

Osobnost i identifikacija sa uslovljenim JA


Ti mislis da si slobodan, no vjerojatno ne postoji ni jedan pokret, ni jedna misao, osjecaj, stav ili ubjedjenje koji ne potjecu od nekog drugog. Neke stvari u tebi izazivaju jaka uzbudjenja i ti mislis da ih ti prozivljavas. Potrebna je velika svjesnost da shvatis kako je to sto ti zoves JA samo konglomerat tvojih iskustava iz proslosti, tvoje uslovljenosti i programiranosti. Proces spoznaje je bolan; kad pocne budjenje dozivljava se jaka bol. Bolno je gledati kako se ruse osobne iluzije. Sve sto si mislio da si izgradio se pretvara u prah.

Ako kazemo; ja promatram sebe. Tko je ovdje JA i sto je to sebe?
Ako sebe kudis ili hvalis, ne blokiraj pokudu ili pohvalu nego ju promatraj. Ja sebe kudim; ja sebe osudjujem; ja sebe hvalim – promatraj i nista drugo. Samopromatranje znaci gledanje – promatranje onoga sto se dogadje u tebi i izvan tebe – kao da se to dogadja netkom drugom. To je JA koje promatra sebe. Zanimljiv fenomen za psihologe i filozofe – JA moze da promatra sebe. Zdrav razum koji promatra. Najprije se krene od stvari; svijesti o stvarima oko sebe; onda se pomaknemo ka svijesti o mislima koje predastavljaju sebe – nase uvjetovano ja i na kraju dolazimo do svijesti o onom koji misli.
Stvari-okolina, misli, mislilac.
Moze li mislilac spoznati sama sebe?
Da li su moje misli JA? Ne. Misli dolaze i odlaze; JA nisam moje misli. Kao i zelje; JA nisam moje zelje. I zelje dolaze, prolaze i odlaze. Da li sam JA moje tijelo? Kazu da se u svakom trenu milioni stanica naseg tijela mijenjaju i obnavljaju, te nakon sedam godina u tijelu ne ostane ni jedna ziva stanica od onih koje smo imali prije tih sedam godina. Stanice dolaze i odlaze, radjaju se i umiru, no JA ostaje. Tako da JA nisam moje tijelo. JA je nesto drukcije, nesto vise.
A moje ime? Da li je JA moje ime? Ne, ja mogu da promijenim moje ime, bez mijenjanja tog JA. A moja karijera? Moja ubjedjenja? Jesu li moje ime i vjera sustinski dijelovi moga JA?
JA ne predatavlja ni jednu od tih etiketa koje mu pridajemo. Etikete pripadaju nasem egu, nasem uslovljenom ja, onome koji je podlozan promjenama. Da li se pravo JA mijenja? Da li se promatrac mijenja? Kad izadjes iz samog sebe i promatras to sebe, svoj ego, onda se vise ne poistovjecujes s njim.

Patnja postoji unutar sebe i, kad poistovjecujes svoje pravo JA i to sebe, pocinje patnja.

Predpostavimo da strahujes, ili zelis nesto, ili si zabrinut. Kad se JA ne poistovjecuje s novcem, imenom, nacionalnoscu, sa prijateljima, drugim ljudima … onda tvoje JA nikad nije ugrozeno. Ono moze biti aktivno ali ne i ugrozeno.
Sjeti se necega sto ti, ili ti je nekad prije, izaziva bol, strah ili zabrinutost. Mozes li dokuciti zelju ispod tih osjecanja? Nesto ispod te patnje. Shvacas li da postoji nesto sto zarko zelis i da ti to izaziva patnju? Sto je ta zelja? Iako je to samo zelja, ona postaje poistovjecivanje s njom. Nekad si sebi poslao poruku; ono sto je dobro za moje JA odn za opsatanak mog JA, povezano je sa tom zeljom.

Patnja iskljucivo potjece iz poistovjecivanja s necim, bilo da je to u nama ili izvan nas.

Negativna osjecanja
Kada se u igru uljuce negativna osjecanja onda se gubi glava. Na scenu stupa ego – uvjetovano ja, i sve se kvari. Tamo gdje je bio jedan problem koji je trebalo rijesiti, sada su dva problema. Neki misle da se u odsustvu negativnih osjecanja; brige, sumnje, bijesa ne moze rijesavati neka situacija.
Visak ega nas prijeci da stvari vidimo objektivno – sa distance; bez uplitanja emocija. Tako nas, kada krenemo u akciju, negativna osjecanja ometaju u tome.

Oznake: jastvo, ego, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, identitet, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja

15.11.2012. u 20:37 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.08.2012.

Oshov pogled na zivot i na odnose

Oshov pogled na zivot i na odnose

Vazno sazananje je da nam potraga za Srecom u spoljnom svijetu – izvan nas, kao sto je trka za novcem, karijerom, polozajem i statusom, i svim drugim ovozemaljskim ciljevima, predstavlja put u jos vecu patnju.

Oshov pogled na zivot ima korijene u Tantri, koja je jedina na istoku slavila zivot kao uzitak i radost, u svijetu bez potiskivanja kojima nas uce od dolaska na svijet. On dalje vidi zivot kao dar od Boga, koji treba iskoristiti do krajnjih granica. Treba cak prevazilaziti i rusiti te granice da bi se tako moglo okusiti rajsko stanje, stanje iza uma i tijela. Seksualnu energiju, jedinu energiju koju imamo, treba iskoristiti tako da putem njene transformacije, dodjemo do kozmicke svijesti. Tantra poziva na zivot bez dogma, pravila i zabrana. Tu su prisutni Bog, Zivot i covjek koji kroz zivot spoznaje Boga u sebi.

U zivotu imamo sansu za dostizanja blazenstva, koje se postize prestankom rada uma i tisinom koja se pomalja u Prostoru iza uma. Otkrice tajne se dogadja prestankom prikrivanja i pretvaranja da ste nesto drugo i suocejem sa prazninom u sebi i prazninom u drugom ljudskom Bicu. Skidanjem velova bespotrebnih informacije i suvisna znanja. Uz ljubav i podrsku. Bez ogranicenosti, ukalupljenosti i sputanosti sistematicnim sistemimima misli.

Ovdje se radi o slobodi i pobjedi nad svim stegama i lancima obicnosti i porosjecnosti. Radi se o svijetu u kom se izmice svakoj klasifikaciji. Cudesnom svijetu u kom se govori jezikom srca. Tu gdje se uz ljubav i predavanje moze zakoraciti u Prazninu.

Osho nam govori o Bijelom oblaku koji nema puta. On pluta, plovi i nista ne dostize ni postize. Nema odredista ni kraja. Gdje god stigao i sto god dosegnuo, to mu je i cilj. Plovi s njim gdje god da vjetar krene – on se ne opire niti se bori.

Jednom kad sebi postavimo cilj fiksirali smo svoju sudbinu. Ako je um opsjednut ciljem onda je ispunjen nervozom i frustracijama.

Um je uvijek u potrazi za odredjenim smislom. Za svrhom i svrsishodnoscu. Na taj nacin smo izdvojeni od cjelokupnosti zivota, cjeline u kojoj ne postoji ni svrha ni cilj. Postoji samo uzivanje u zivljenju, slavljenje trenutka, radost i ekstaza. Jer ako plovimo tamo gdje nas vjetar nosi, gdje god se zadesimo tu je cilj.

Jer cilj nije nesto zavrsno – kraj crte, nego je svaki trenutak cilj.

Nema nista sto bih jos trebao da ostvarim. Upravo u ovom trenutku mi je sve dostupno. Samo ako sam dovoljno Budan. No moj je um uvijek vec tamo negdje u buducnosti.

U trenutku kada se odreknem imena, identiteta odn forme; muskarac, bijelac … tada pocinje P L O V.

Zivot je tajna. Zivot ne mogu rijesiti nego zivotom mogu postati.

Prekinite s odnosima

Odnos postoji kad ste dva, podijeljeni. Tako odnos zapravo i nije odnos nego separacija, razdvojenost. Gdje god postoji odnos postoji i separacija. U odnosu uvijek ostajete razdvojeni, a u razdvojenosti je uvijek pristutna manipulacija.

Mi od ljubavi stvaramo odnos i tim je ljubav osudjena na smrt. U ljubavi ne smije biti odnosa. Vi trebate postati jedno s ljubljenim i dati mu priliku da bude jedno s vama. To treba biti stapanje – samo tako sukobljavanje prestaje. Inace je to odnos u kome su prisutni posjedovanje, gospodarenje, manipulacija i eksploatecija. Sve su to radnje ega.

Prekinite sa odnosima. Velik ste dio zivota proveli u odnosima, sad sa ovim sad sa onim. I dovoljno ste patili. I previse. Patili ste vise nego zasluzujete. Sve to zbog krive koncepcije odnosa.
Pogresan concept je; prvo moras biti svoj i tek nakon toga u odnosu. I odatle popticu sve napetosti, svi sukobi i sva nasilja.

Sartr je rekao; Pakao su drugi. Zapravo pakao nisu drugi nego vas ego. Kada u odnosu uspijete da nestanete, pakao nestaje. Tada ste preobrazeni i usli ste u raj.
Adam i Eva su izbaceni iz raja jer su jeli zabranjeno voce sa drveta znanja. Zasto je voce sa drveta znanja bilo zabranjeno? Zato sto sa znanjem dolazi ego.

Pokusajte ovo, sjedite ispod drveta i potpuno zaboravite na sebe. Neka samo drvo ostane. To se desilo Boedhi ispod Bodhi drveta. On nije Bio; u tom se casu sve dogodilo. Samo je Bodhi drvo ostalo.

Pronadjite trenutak kada Niste. Ti trenuci nepostojanja su trenuci kada cete po prvi put zaista Biti.

Sto god da ste, prihvatite to sa takvom potpunoscu da izvana ne ostane nista sto bi trebalo ostvariti.

Da sada ste od sebe odbijali mnoge stvari – zato vam se one i pojavljuju u snovima. Krecete se ulicom i u susret vam dolazi neka privlacna osoba; zelja se pojavljuje i vi je odbacujete rijecima; To je pogresno. A to cijela kultura, tradicija, drustvo, moral vriste u vama. Kada se pojavi neko lijepo lice vi ga, kao da nesto nije u redu, odbijate. I sada ce to lice postati vas novi san.

Odbijena zelja postaje san. Snovi i fantazije su proizvod potisnutih zelja.

Bas oni koji odbijaju uobicajen ljudski zivot su prave fabrike najprostijih snova.
Ne odbijajte snove jer cete postati opsjednuti tim istim snovima.

Sto god da vam se dogadja prihvatite i ne osudjujte.

Ne stvarajte podjele na prirodno i neprirodno. Cjelokupnost to je priroda. Ne samo drvece, oblaci, trava – sve. Nema nicega sto je neprirodno. Sve je prirodno.

Um zivi kroz razlike, kroz podjele. Prihvatite sto god da Jeste i prihvatite to bez analize.

Vi ste u jednoj te istoj prirodi, bilo da ste na pijaci ili negdje u brdima. Negdje je priroda postala planina i suma a negdje prodavnica i pijaca. I jednom kad shvatite Tajnu Prihvatanja tada cete i na pijaci uzivati. Pijaca ima svoju ljepotu, zivot i dah. A planine i sume ne bi bile tako ljepe da nema pijacne guzve i buke.

Jedna dobra pijaca uvijek daje dubinu tisine jedne dobre planine.

Um je ubijica

Um je ubojica i zlocinac. Ubojica svih tajni. Uciniti sve krajnje izvjesnim, to je najdublja potreba uma.

Raz – Um se boji zivota!

Objasnjenja umrtvljuju stvari oko nas. Teolozi su i od Boga nacinili mrtvu stvar – previse su ga objasnjavali. Zato je Bog danas mrtav. Ubili ga propovjednici. Toliko su ga objasnjavali da ni jedna tajna nije ostala.

Susret

Kada ste ispraznjeni, kada samo praznina postoji, susret se desava. Kada postanete budni i shvatite da je mogucnost da nekoga i promasite uvijek prisutna, iznenada susret postaje moguc.

I dok god se ne kockate potpuno – gubit cete!
Hazard ne smije biti djelimican. To je pravilo igre. Stoga ne igrajte oprezno, s rezervama. Ulozite u igru sve sto imate.

Biti uobicajen je vrlo neuobicajen kvalitet jer su oni koji nisu obicni u nekom svom ego – tripu; bogatstvo, moc, status. Pastir, ribar i stolar – ‘beznacajni’, obicni ljudi nezainteresirani za bilo kakva dostignuca – jedino su oni bili privuceni Isusom.
Biti uobicajen prava je rijetkost; biti apsulutno Obican je zaista neobicna stvar. Zen majstori kazu; postani prvo obican, pa tek onda, kroz to, neobican.

Vase je Bice je ovdje rijetko jer se raz – um boji smrti. U njemu uvijek postoji pohlepa za zivotom. On se za zivot kaci. Cak i ako bijedno zivi – lijepi se za zivot i to ne zbog zivota nego zbog straha od smrti. Straha od kraja.

Duhovno putovanje ima pocetak ali nema kraj. Zato ne jurite za dostignucima, ne tezite nekom cilju, samo zivite od trenutka do trenutka, plutajuci, ploveci.


Oznake: odnos, veza, ljubav, partner, život, karijera, Tantra, polozaj, status, uspjeh, sreca, uzitak, radost, bog, patnja, praznina, kolektivno znanje, dogma, seksualna energija, seks, transformacija

20.08.2012. u 22:00 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 10.07.2012.

Metanoja, filteri uma, svijest, duhovnost, ljubav

Ovdje i sada

Zamislite da sjedite u nekoj sali i slusate koncert. Sjetite se da niste zakljucali auto. Pocinjete se zivcirati. Nezgodno vam je da ustanete i odete do auta, ali ne mozete vise da se usredsredite na muziku. Ovo je primjer nacina na koji zivi vecina ljudi.

Jos jedan primjer; Jedna grupa turista putuje kroz carobne pejzaze. Zastori na vagonu su spusteni, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se medjusobno takmice tko je ljepsi, talentiraniji, tko vise zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.

Metanoja = obraćenje, pokajanje, jer je carstvo bozje ovdje i sada.

Pokajanje ne znaci oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znaci vidjenje svega na potpuno nov nacin, znaci promjenu ideja, preobrazaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nesto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude.

Mi ne vjerujemo u objektivne stvari nego u nase ideje o njima.

Um sudi, procjenjuje, isvodi zakljucke o stvarima, ljudima i dogadjanjima.
Kada um ne prosudjuje, nema patnje jer nema ni emocija. Postoji samo cista radost. Svi smo mi u odredjenim trenucima svog zivota osjetili ovu radast.
Oslanjajuci se na mentalne konstrukcija ostajemo robovi rezona.

Filteri uma;
Strahovi, zelje, odnosi, uvjeranja, navike i uslovljenosti vrse selekciju onoga sto opazamo nasim culima. Mi “vidimo” stvari, dogadjaje i ljude oko sebe pod utjecajem nasih predubjedjenja. Tako umjesto nekoga vidimo nasu sliku o njemu. Ljudi neprestano propustaju stvarnost kroz svoje filtere, svoja vrednovanje i zelje. Uporno se drze toga kako su neke stvari pozeljne a neke nepozeljne, ispravne ili pogresne. No one su onakve kakve su.

Svijest

Sto je svijest? To je sposobnost da promatramo nacin na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ogranicimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti.
Zato je potrebno sljedece:
- Biti svjestan postojanja filtera
- Spoznati kako umjesto na stvarnost reagiramo na sliku stvorenu u umu
- Shvatiti da je sve pohranjeno u nasem umu privremeno – filteri se mijenjaju
- Da to sto gleda kroz filter nastao na mentalnim konstrukcijama nismo mi
- Biti promatrac koji, svjestan ove iskrivljene percepcije, putem koristenja cula vidi ono sto stvarno jeste ovdje is sad

Duhovnost
Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.

Osjecanja duhovne i svjetovne prirode

Sto vrijedi da osvojis svijet ako pritom dusu svoju izgubis?

Razmislite sto osjecate kada ste u dodiru s prirodom, pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdize iznad drveca? Kada citate neku knjigu ili ste uronjeni u posao koji volite? Kada uzivate u drustvu vama bliskih ljudi?
Ili kada razgovarate s nekim u čijem društvu zaista uživate u otvorenosti i bliskosti bez vezivanja. Kakvi vam se osjećaji javljaju? Uporedite to sa onim sto osjecate kada vas hvale, laskaju, kada ste uspjesni, kada vam se dive, kada pobijedite u nekoj raspravi, ili kada pobijedite u nekoj utrci, ili kada postanete popularni, ili kada vam svi plješću. Potonje osjećaje nazivamo svjetovnim osjećajima, a one prve nazivamo duhovnima.

Svjetovna osjecanja nisu prirodna, njih je drustvo izmislilo da bi nas drzalo pod kontrolom. Ona nam ne donose srecu, vec samo uzbudjenje, prazninu i napetost.
Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, hvalama, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeđivanjem na utrci.

Mislite o svom zivotu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesjesno, niste ponasali na osnovu onoga sto drugi misle, osjecaju ili govore o vama? Vasi koraci su kontrolirani; krecete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga tko je slobodan od ovih svjetovnih osjecanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osjecanjima, koje vode potpuno isprazan zivot, bez duse. Osvojile su svijet ali su izgubile dusu.

LJubav

Hocete da volite druge? Neka umre vasa potreba za njima!

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sloboda pokazivanja osjecanja

Korijen svih psiholoskih problema je u inhibiciji, u zabrani. U cemu se razlikuje ‘normalna’ osoba od zdrave? Normalna osoba zivi po drustveno priznatim normama. Zdrava osoba je kao ‘divljak’; ako je sretna, to pokazuje na takav nacin da to svi vide i cuju. Zdrava je, ali nije drustveno prilagodjena. Kako sacuvati svoje bazicno emocionalno zdravlje, a istovremeno se prilagoditi zahtijevima drustva?
Osnova zivota je emocija. U djungli prezivljavaju oni oblici koji znaju da se krecu i ubijaju. Uctiva i inhibirana osoba se krije iza drveta i ceka svoju smrt. Ona zatvara u sebe svoje strahove. Ljudski rod ne bi prezivio da je bio inhibiran. Njegovi preci pripadaju hrabrijoj vrsti.

Jaka osoba se formira po parametrima logike i konformizma. Ona zna izraziti osjecanja i komunicirati s istima. Suprotno ovome neke su osobe neprozirne kao mutna voda.

Sposobnost da izrazite svoje emocije odredjuje da li ste zdravi ili inhibirani.

Djeca su autenticna jer ostavljaju slobodan protok emocija. Iskreno djetinjstvo je sretno djetinjstvo. Ako su neko dijete ili adolescent onemoguceni u tome, posljedica je da se u kasnijim godinama, kao vec odrasli ljudi, ponasaju kao djeca. Novorodjence dolazi slobodno na svijet. Sputavati ga – vezivati pocinju roditelji i okolina. I cesto se dijete vise nikada ne oslobodi.

Sto jeste i sto nije ljubav?

Prava ljubav

Mislíte na nekoga cije vam je prihvacanje neophodno u zivotu, nekoga od koga trazite podrsku. Nekoga ko vam je potreban da umanji patnju usamljenosti.

Pokusajte da shvatite kako ste u dodiru s tom osobom izgubili slobodu. Vi niste slobodni. Ne usudjujete se da budete ono sto jeste.

No ako ste potpuno slobodni; ne morate nikoga okrivljavati, ne trazite vise nista ni od koga. Neuzvracenost vas ne zalosti.

Kada vise ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objasnjenja. Ne morate vise ni na koga da ostavljete utisak. Sto god da se prica o vama, vas ne uznemirava. Ne bavite se time.

Tada se radja ljubav.


Sto nije ljubav?

Privlacnost je slijepa. Osjecate da vas privlaci netko ili nesto. Ako se prepustite privlacnosti, usljedit ce uzitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da ce ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.

Kad zavisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je lose.

Cesto mozemo vidjeti dvije osobe koje zavise jedna od druge, dvije nedovrsene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav? Ne mozemo govoriti o ljubavi ako ona sluzi da usamljenost ucini podnosljivom.

Kada se osjecamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upustamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u neciji zagrljaj.

Usamljenost ne moze biti izlijecena kontaktom sa drugim bicima, vec samo kontaktom sa stvarnoscu odn sa svojim unutarnjim Bicem-sa samim sobom.


Kada se suocimo sa usamljenoscu, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Zapamtite dobro ovo za u buduce: Ono sto trazite vec je u vama. Ako ozbiljno pristupite svemu sto se nalazi u vasoj dusi, nestat ce sve ono od cega bjezite a izronit ce ono sto trazite.

Zelja i patnja

Ljubav nije zelja. Zelja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo zelju, ukidamo patnju.

Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na ocekivanjima, ubjedjivanju i potrebama ne traju dugo; Puno ocekujem od tebe. Bolje nemoj da me razocaras. I obrnuto; Ti puno ocekujes od mene. Ne zelim da te razocaram. Potreban sam ti. Potreban si mi. Potrebno mi je da nadjem svoju srecu u tebi. Potrebno je da nadjes svoju srecu u meni. Tu pocinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe.

Tamo gdje je prisutna ova vrsta zelje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono cega se bojimo.

Prava ljubav uvijek eliminira strah.

Kada je to samo zelja kamuflirana ljubavlju, cesto se ispolji strah.

Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja cini da svoje potrebe projiciram na drugoga.

Ljubav znaci bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji ocekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim?

Mi u drugom trazimo odredjenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Slikom o odnosu kao takvom? Zapravo nam se svidja sama ideja o vezi. Taj osjecaj da sam s nekim. Mi smo u vezi. Kada izadjemo van onda nas dozivljavaju kao par. Kako je dobro imati nekoga. To je ujedno i potvrda da vrijedim, da sam drustveno priznat, i da sam nekome potreban … Sve je to koncept razmisljanje koje vodi vezi ali ne i ljubavnoj vezi. Sustinskoj cemo se razlici vratiti poslje.

Kada mi nakon svadje kazes; Zao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja nicega ne bih sjecao. To mistici zovu prociscenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, vec se treba rijesiti svih emocija. Izlijeciti se od patnje.

Odbaciti sentimente. Za sta su nam oni potrebni? Za kreiranje drame u umu i odnosima. Kreiranje patnje.


Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, sreca, ovdje i sada, duhovnost, Metanoja, obraćenje, um, filteri uma, svijest, duša, patnja. osjecanja, inhibicija, norme, emocije, vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah, opsesija, želja, žudnja, patnja

10.07.2012. u 12:05 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn