http://rigijev.blog.hr
subota, 14.02.2015.
Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti …
Promatraj tjeskobu svuda oko sebe, promatraj usamljenost, strah, zbunjenost, unutarnji sukobe i medjusobne konflikte. Zamisli da te netko svega toga moze osloboditi. Da ti pokaze put. No vecini je ljudi korisniji business, nauka i politika. Psiholozi i psihoterapeuti mogu pomoci ljudima u psihozi i ostalim ozbiljnim poremecajima ljudske psihe. No, vecina ljudi odlazi po pomoc da bi si olaksali zivot, a ne da bi nasli izlaz iz situacije u kojoj se nalaze.
Mi ne zelimo da budemo sretni. Ili, ne zelimo da budemo bezuvjetno sretni. Spreman sam da budem sretan pod uvjetom da se dogodi ovo ili ono.
Vrlo je vazno shvatiti ovaj mehanizam. Mi ne mozemo zamisliti da budemo sretni bez da se ispune odredjeni uvjeti. Naucili smo da svoju srecu vezemo za druge odn za stvari i pojave.
Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti … Postoji ona; kada se svi slazu s necim onda to mora da je pogresno. Svaka nova ideja, svaka velika ideja potekla je od manjine. Isus, Budha, Osho – manjina koju cini jedan covjek. Svi (masa) su govorili drukcije od onoga sto su oni govorili.
Svaka je velika ideja na pocetku svetogrdje. Evo nekih; Ne vezi se (za materijalno), nemaj cilja, nemaj nade, vrijeme - buducnost ne postoji, ne uzdaj se, ne uzdaj se u najbolje prijatelje, vrlo su lukavi i vjesti – veliki su glumci, nemaj ocekivanja (prema drugima), daji i ne ocekuj nista za uzvrat …
Reci ces; Ja se zrtvujem. To prija. Ali i dobijas nesto zauzvrat. Uvijek se ocekuje – dobija nesto zauzvrat, sve do trenutka budjenja odn osvjestenja.
Odricanje
Kad se odreknes necega, ostajes zauvijek vezan za to. Kad se boris protiv necega dajes mu moc. Dajes mu snagu jednaku onoj koju trosis u toj borbi.
Jedini izlaz je u tome da ne dozvolis da budes prevaren.
Nemoj se odricati vec ne dozvoli da budes zavaran. Pokusaj da shvatis pravu (bez)vrijednost necega i nece biti potrebe za odricanjem, jednostavno samo ce ti ispasti iz ruku.
Naravno, ako si toliko hipnotiziran da mislis kako ne mozes biti sretan bez nekoga ili neke stvari, onda si u klopci. Ovdje se ne radi o tzv duhovnosti koja bi trebalo da te natjera na zrtve, na odricanje od nekih stvari. To je uzaludno. To nece pomoci. Ono sto treba je da uvidis pravo stanje stvari. Kada bi shvatio, odjednom bi ti prestala zelja za konkretnim objektom o kom ovisi tvoja sreca.
Oznake: psihologija, duhovnost, tjeskoba, usamljenost, strah, osobna sreča, sreća, bezucjetna sreča, davanje, prosvjetljenje, odnos, veza, ljubav, patnja, Bol, ovisnost
subota, 16.02.2013.
Povezivanje sa unutarnjim tijelom; odvajanje svjesnost od uma
Zavirite s onu stranu rijeci
Ne hvatajte se za razinu rijeci. Rijec je tek sredstvo koje vodi do nekog cilja. Rijec je apstrakcija. Nalik na putokaz jer ukazuje na nesto. Rijec med nije med. O medu mozete uciti i razgovarati koliko hocete ali ga necete upoznati dok ga ne kusate. Kad ste ga kusali, rijec postaje manje vazna. Vise necete biti vezani uz nju. Slicno tome, o Bogu mozete govoriti ili razmisljati do kraja zivota, ali znaci li to da ga poznajete, da ste makar zavirili u stvarnost na koju rijec ukazuje? To je samo posesivna vezanost za putokaz, mentalni idol.
Vrijedi i obrnuto; ako vam se, zbog bilo kog razloga, ne svidja rijec med, to bi vas moglo sprijeciti da ga nikad ne okusite. Osjecate li jaku odbojnost prema rijeci Bog, sto je negativan oblik vezanosti, mogli biste nijekati ne samo rijec, nego i stvarnost na koju ukazuje. Mogli biste si uskratiti mogucnost dozivljavanja te stvarnosti. Sve je to zbog poistovijecenosti s umom.
Pronalazenje vlastite nevidljive i neunistive stvarnosti
Prebivati u tijelu znaci osjetiti ga iznutra, osjetiti zivot u tijelu. Tako cete spoznati da ste nesto drugo do samo vanjski oblik. To je tek pocetak putovanja prema unutra koje ce vas odvesti jod dublje u carstvo vece tisine i spokojstva, ali i vece moci i vibrirajuceg zivota. Uz, u pocetku, prolazne uvide shvatit cete kako niste samo besmisleni dijelic zivota u stranom svemiru, nakratko postavljeni izmedju rodjenja i smrti, kojemu je dopusteno samo nekoliko kratkotrajnih zadovoljstava nakon kojih slijedi bol i konacno unistenje. Ispod vanjskih oblika ste povezani s necim velikim, neizmjernim i svetim.
Povezivanje sa unutarnjim tijelom; odvajanje svjesnost od uma
Kako biste postal svjesni Bića trebete odvojiti svjesnost od uma. To je jedan od najvaznijih zadataka na vasem duhovnom putovanju. Time cete osloboditi golemi dio svijesti koja je prije bila u zamci beskorisnog i kompulzivnog razmisljanja. Ucinkovit nacin je da paznju usmjerite na tijelo, ondje gdje biće mozete osjetiti kao energetsko polje koje daje zivot onome sto opazate kao fizicko tijelo. Pokusajte osjetiti unutarnje tijelo, zatvorite oci. Nemojte razmisljati o njemu. Osjecajte. Ne osjecate li puno toga na ovome stupnju, obratite paznju na ono sto uspijete osjetiti.
Bezbroj ljudi na istoku i zapadu pokusavali su kroz stoljeca pronaci Boga, spasenje ili prosvjetljenje tako sto su nijekali tijelo. To je uzelo oblik nijekanja osjetilnih uzitaka, osobito sexualnosti, pôsta i drugih isposnickih praksi. Drugi su pokusavali pobjeci od tijela ulazeci u stanje transa ili tragajuci za iskustvima izvan tijela.
Cinjenica je da niko nikada nije dozivio prosvjetljenje nijekanjem tijela, borbom protiv njega ili izvantjelesnim iskustvima. Iako takvo iskustvo moze ocarati i pruziti vam uvid u stanje oslobodjenosti od materijalnog oblika, na kraju cete se uvijek morati vratiti u tijelo, gdje se odvija najvazniji rad preobrazbe. Preobrazba se odvija kroz tijelo, a ne negdje izvan njega. Ne borite se protiv tijela, jer se time borite protiv vlastite stvarnosti. Vi jeste tijelo. Tijelo koje mozete vidjeti i dotaknuti samo je tanka, lazna koprena. Ispod nje se krije nevidljivo unutarnje tijelo, vrata koja vode u Bice, u neocitovani zivot. Kroz unutarnje tijelo ste zauvijek sjedinjeni s Bogom.
Ukorijenite se duboko u nutrini
Osjecajte cijelo tijelo iznutra kao polje energije. Kao da slusate ili citate cijelim tijelom. Neka to bude vasa praksa u danima koji dolaze. Usredotocite se na ono sto radite, ali istodobno, kad god je to moguce, osjecajte unutarnje tijelo.
Kad god cekate, gdje god to bilo; dugacki redovi, prometne guzve, iskoristite to vrijeme za osjecanje unutarnjeg tijela. Dubljim ulazenjem u tijelo uci cete u sadasnji trenutak.
Umijece svjesnosti unutarnjeg tijela razvit ce se u potpuno novi nacim zivota, u stanje trajne povezanosti s Bicem.
Kad se duboko ukorijenite u svom tijelu, lako ce vam biti ostati prisutan kao promatrac vlastita uma. Bez obzira sto se dogodi izvana, vise vas nista ne moze uzdrmati.
Ne budete li prisutni – a prebivanje u tijelu uvijek je sustinski vid prisutnosti – vama ce i dalje upravljati um. Razmisljanjem i ponasanjem upravljat ce scenarij u glavi koji ste odavni naucili.
Stoga kad se pojavi izazov, kao sto se izazovi uvijek pojavljuju, neka vam bude navika odmah se spustiti u tijelo i koncentrirati se na unutarnje energetsko polje tijela. To ne treba trajati dugo, samo nekoliko sekundi. Odmah. Svako odlaganje omogucit ce uvjetovanoj mentalno-emocionalnoj reakciji da pocne djelovati i da vas prevlada. Cim pocnete povlaciti svijest iz uma odmah cete se smiriti i postati prisutni. Ako je u odredjnoj situaciji potrebna rakcija, ona ce izroniti iz dublje razine. Kao sto je svijetlost sunca jaca od one u svijece, tako u Bicu prebiva puno vise inteligencije nego u umu.
Ako kod pokusaja da paznju usmjerite na tijelo paznju date emociji, emocija ce sprijeciti vas ulazak u unutarnje tijelo. Ono prebiva na dubljoj razini od emocije. Ne treba razmisljati o emociji nego ju treba samo promatrati. Potpuno ju osjetiti te ju priznati i prihvatiti onakvu kakva jest. Neke je emocije lako prepoznati; bijes, strah, tuga itd. Druge je teze definirati. Mogu se pojaviti osjecaji nelagode, tezine ili stezanja na pola puta izmedju emocije i tjelesog osjeta. Nije vazno emociji dati mentalnu oznaku nego moci taj osjecaj prenijeti u svjesno. Paznja je kljuc preobrazbe a potpuna paznja podrazumijeva prihvacanje.
Oznake: sadašnji trenutak, emocije, kondicioniranost, promatrac vlastita uma, identifikacija, biće, svjesnost, bog, duhovni razvoj, prosvjetljenje, transformacija
ponedjeljak, 11.02.2013.
Tolle; SATORI - nemisaona svjesnost ljepote, svjesnost oslobodjena misaonih oblika
Iz Moc sadasnjeg trenutka
Osim ljepote vanjskih oblika, postoji jos nesto; nesto sto ne mozemo imenovati, nesto neopisivo, duboka, unutarnja, sveta sustina. Kad god i gdje god postoji ljepota, ta unutarnja sustina na neki nacin blista kroz nju.
Vas SATORI je trajao mozda nekoliko sekundi prije nego ste se vratili u misli, ali je postojao; inace ne biste dozivjeli ljepotu. Um ne prepoznaje niti stvara ljepotu. Samo na nekoliko trenutaka, dok ste bili prisutni, postojale su ta ljepota i svetost. Zbog nedostatka budnosti i opreznosti u sebi mozda niste bili sposobni uociti temeljnu razliku izmedju opazanja, nemisaone svjesnosti ljepote te imenovanja i tumacenja te ljepote kao misli. Onoga trenutka kad se pojavila misao imali ste samo uspomenu.
Sto je vremenski rascjep izmedju opazanja i misli siri, to veca dubina postoji u vama kao ljudskom bicu i to ste svjesniji.
Mnogi su ljudi zatvorenici vlastita uma, tako da za njih zapravo ne postoji ljepota prirode. Oni mogu reci ‘kakav krasan cvijet’ ali to je samo mehanicko i mentalno davanje oznaka. Buduci da nisu smireni i prisutni, oni zapravo ne vide cvijet, ne osjecaju njegovu sustinu i njegovu svetost – upravo kao sto ni sebe ne poznaju i ne osjecaju vlastitu sustinu i svetost.
Buduci da zivimo u kulturi u kojoj vlada um, vecina moderne umjetnosti, arhitekture, glazbe i knjizevnosti, uz vrlo malo izuzetaka, ne nosi u sebi ljepotu i unutarnju sustinu. Ljudi koji stvaraju te oblike umjetnosti ne mogu se – cak ni za trenutek – osloboditi vlastita uma. Stoga nisu u dodiru s onim mjestom u vlastitoj nutrini iz koje izranjaju istinsko stvaralastvo i ljepota.
Sve sto postoji posjeduje Bice, sustinu Boga i stanoviti stupanj svijesti. Cak i kamen posjeduje zametke svijesti; inace ne bi postojao. I njegovi bi se atomi i molekuli rasprsili. Sve je zivo. Sunce, Zemlja, biljke, zivotinje, ljudi – sve su to izrazi svijesti na razlicitim stupnjevima svijesnosti koja se ocituje kao oblik.
Svijet nastaje kad svjesnost na sebe uzima oblike i forme, misaone i materijalne oblike. Promotrite milijune zivotnih oblika samo na ovoj planeti. U moru, na kopnu, u zraku – a svaki se zivotni oblik umnozava milijune puta. U koju svrhu? Igra li se netko ili nesto s oblicima? To su pitali drevni mudraci Indije. Svijet su promatrali kao lilu, bozansku igru koju igra Bog. Pojedinacni zivotni oblici u toj igri ocito nisu bili osobito vazni. U moru vecina zivotnih oblika ne prezivi vise od nekoliko minuta nakon rodjenja. Ljudski oblik se takodjer brzo pretvara u prasinu, a kad je nestane, cini se da ga nikada nije ni bilo. Je li to tragicno ili okrutno? Samo ako za svaki oblik stvarate odvojeni identitet, ako zaboravite kako je njegova svjesnost sustina Boga koja se izrazava u Bogu. Ali vi to ne znate sve dok ne spoznate vlastitu Bozju sustinu kao cistu svijest.
Pritisak patnje prisiljava svijest da se odvoji od oblika i probudi se iz svoga sna o obliku. Taj proces Isus objasnjava u usporedbi o izgubljenom sinu, koji napusta ocev dom, protrati bogatstvo, zapadne u ocaj, a tada ga patnja prisiljava da se vrati kuci. Kad se vrati, otac ga voli vise nego prije. Sin je dobio svojevrsnu dubinu. Ta parabola opisuje putovanje od nesvjesna savsrenstva kroz ocito nesavrsenstvo i ‘zlo’ do svjesna savrsenstva.
Kad se svjesnost oslobodi poistovjecenja s tjelesnim i mentalnim oblicima, postaje cista ili prosvjetljena svjesnost, odn prisutnost. To se nekolicini pojedinaca dogodilo no vecina ljudi jos je u zamci oblika svijesti koji pripada egu; poistovjecenje s umom i prepustenost njegovoj vladavini. Ne oslobode li se na vrijeme vlasti uma, on ce ih unistiti. Dozivjet ce konfuziju, sukob, nasilje, bolest, ocajanje, ludilo. Egoisticni um nalikuje na brod koji tone. Ne skocite li s njega, potonut cete zajedno s njim.
Za mnoge je ljude vec sada jedino utociste koje mogu pronaci od vlastita uma povremeno povlacenje na razinu svijesti koja se nalazi ispod misli. Svako se na tu razinu povlaci nocu tijekom sna. Ali do toga dolazi i zahvaljujuci seksu, alkoholu i drugim drogama koje smiruju pretjeranu umnu aktivnost. Da nije alkohola, sredstava za umirenje, sredstava protiv depresije i drugih droga, ludilo ljudskog uma postalo bi jos ocitije. Vjerujem kako bi veliki dio stanovnistva postao opasan i sebi i drugima kad bi ostao bez svojih droga. Te droge vas, naravno, zadrzavaju u zamci poremecaja. Njihovo rasireno koristenje samo odlaze slom starih ustrojastava uma, kao i pojavu vise svijesti. Dok pojedinacni korisnici mogu dozivjeti stanovito olaksanje od svakodnevna mucenja koje im priredjuje um, to ih sprecava da budu dovoljno svjesno prisutni kako bi se uzdigli iznad misli i na taj nacin pronasli istinsko oslobodjenje.
Tisina je mocan nositelj prisutnosti, stoga dok ovo citate budite svjesni tisine izmedju i ispod rijeci. Osluskivati tisinu, gdje god bili, jednostavan je i izravan nacin da postanete prisutni. Osluskivanje tisine istog trenutka u vama stvara duboku tisinu. To je prisutnost, svjesnost oslobodjena misaonih oblika.
Oznake: satori, um, seks, droga, Ekhart Tolle, ego, misli, isus, prosvjetljenje, sadašnji trenutak, budnost, prisutnost, ovdje i sada, bog
utorak, 04.12.2012.
„Novo, svjesno ljudsko biće“ - TRANSFORMACIJA SVIJESTI
Naše psihičko opažanje vremena i sebe samih kao „bića u vremenu“ će se iz temelja promijeniti u nadolazećim godinama. Detaljnije rečeno, postat ćemo svjesni iluzorne prirode vremena i „stvarnosti prostora“ kao jedno bezvremeno biće (u) SADAŠNJOSTI.
-Ekhart Tolle;
„Novo, svjesno ljudsko biće“ nikada više neće izvlačiti svoj osjećaj samog sebe iz svoje osobne priče. To biće će svoj osjećaj sebe izvoditi iz svog sadašnjeg prisustva, svog svjesnog postojanja.
KRATKA IGRA UMA SA ILUZORNOM PRIRODOM VREMENA
Vrijeme se manifestira kroz kretanje objekata u prostoru. Dok se planeta Zemlja okreće oko Sunca i oko svoje vlastite osi, mijenjaju se godišnja doba kao i dani i noći. Ako bi neki kozmički potres doveo do uništenja sve vidljive materije, ostao bi samo vječno prisutni univerzum, potpuno lišen vremena – ali ne apsolutnog vremena, jer u stvari, NE POSTOJI VREIJME. Postoji samo SADA.
Univerzum je svjestan, on je život, to je univerzalna Svjesnost. To je kvantno more mogućnosti koje se u određenom trenutku stvara unutar našeg 3D matriksa. Ta „prostorna svjesnost“ prožima sva bića u kozmosu, od kvantuma do galaksije. To je univerzalna inteligencija koja doživljava iskustvo same sebe u vidu planete, biljke, životinje ili čovjeka. Ta univerzalna Svjesnost vam je dostupna na suptilnoj i profinjenoj granici SADAŠNJEG TRENUTKA i nigdje više u vremenu!
To je jedan čisti osjećaj „JA JESAM“, iznad misli, osjećanja i čulnih opažanja. To je univerzalna Svjesnost iz koje se manifestiraju sve stvari.
I, usprkos svojoj neshvatljivoj ogromnosti, ta Svjesnost si, paradoksalno, baš TI, tvoje stvarno JA! Svjesnost utjelovljena kao ljudsko biće koje sada sjedi ispred kompjutera i postaje svjesno ovoga beskonačnog sadašnjeg trenutka. A možda i ne.
Kako god, kada se budeš ´probudio´, sve to neće ni biti važno, obzirom na bezvremenitost. Razmisli o činjenici da ti još uvijek čitaš ove redove a to jasno ukazuje da si ti jedno od onih ljudskih bića koja samo što se nije probudilo. Mi smo u sred globalnog procesa buđenja.
Tokom ovih vremena krize i agonije planete Zemlje, cjelokupno čovječanstvo je na pragu da postane svjesno svog izvora i svoje stvarne uloge na planeti. Čovječanstvo će pronaći svoju istinsku svrhu u usklađivanju sa planetom Zemljom i sa svim osjećajnim bićima. Ona rađa život da bi smo ga njegovali i starali se o njemu, a ne da ga ubijamo. U dolazećim dekadama, mi ćemo evoluirati u veliku globalnu obitelj, porodicu u kojoj će svako ljudsko biće prepoznavati sebe u drugome i poštovati ga.
Ljudsko srce je spremno da se otvori i čovjek više nikada neće zatvarati oči pred „otvorenim ranama“ svog kolektivnog bića koje je njegov bez-svjestan um stvorio i koje ga pritiscu toliko dugo vremena. I da, ovaj proces je bolan, svako rođenje je takvo! Ali, unutar te patnje je i blagoslov pročišćenja i ostvarenja ako osoba dobrovoljno surađuje i sve to osjeća iz srca.
Radi toga, prosvjetljenje više nije privilegija nekolicine izabranih kao što je ranije bilo. Udruženi sa svjesnošću Zemlje, mi smo na pragu da svjesno uđemo u svijet koji zovemo SADA. To naše „MI“ će postati tvorac novog svijeta.
Prosvjetljenje je ostvarenje individualne, osobne Svjesnosti na svaki način i u svemu što JESTE. Ono će nam doći onom brzinom koju određuje naša spremnost da prestanemo poistovjećivati sebe sa svojim mislima i osjećajima koje te misli stvaraju.
Dakle, potrebno je da naša van vremenska Priroda promatra i dominira životom, umjesto da to čini naš strahom upravljani (raz)um koji je krajnja samo-centriranost i ego-manija. To vanvremensko JA koje je u nama, VIDI istinu i usklađeno je sa životom koji VOLI SAM SEBE. Ono ne poznaje strah jer je strah odsustvo ljubavi.
Vi ste taj ŽIVOT!
Došao je trenutak buđenja iz destruktivnog sna. Dobrota se već materijalizirala na Zemlji.
Čini se da nas očekuje puno posla, u smislu implementacije svjetskog mira i liječenja Zemlje. Ipak, ovaj posao prvo započinje sa nama samima, jer stvarna promjena dolazi iz naše unutrašnjosti. U tu svrhu, obilje unutrašnje mudrosti i snage nam je dostupno: Usidrimo sebe u SADA tako što ćemo se usredotočiti na naš osjećaj istinkog sebe u nasem tijelu. Pokrečimo se sa potpunom svjesnošću svoga tijela, tako da možemo osjetiti vibraciju u svakoj njegovoj stanici. Onda će kozmička svjesnost rasti u nama. Iz sveobuhvatne KOZMIČKE SVESNOSTI, zajedno mozemo činiti čuda.
Dobro došao u Trenutak!
Dobrodošao kući!
Budimo svjesni;
„Postoji mjesto u kome sve započinje, stanje čiste energije, koja jednostavno – JESTE. U tom kvantnom inkubatoru stvarnosti, sve je moguće!
Prolazeći kroz izvršioce: maštu, iščekivanja, rasuđivanje i molitvu, mi dovodimo neke od tih mogućnosti u postojanje.
Pomoću buđenja o tome što smo mi, što imamo i što nemamo, i kakvi bi trebali da budemo, mi nadahnjujemo život našim najvećim zadovoljstvima i najdubljim patnjama.
Oznake: strah, misli, ego, vrijeme, prosvjetljenje, svjesnost, kvantna fizika, budnost, ovdje i sada, univerzalna inteligencija, univerzum, um, kozmos, kolektivno biće
utorak, 30.10.2012.
Istine i zablude o osobnoj sreci
Istine i zablude o osobnoj sreci
Promatraj tjeskobu koja caruje svuda oko nas, promatraj usamljenost, strah, izgubljenost, sukob u srcima. Zamisli da imas priliku da se svega toga oslobodis. Da ti netko da priliku da prekines to tracenje energije i zdravlja. Da uvidis da je moguce da stvarno volimo jedni druge, da budemo spokojni, potpuno prozeti ljubavlju …
Nemoj traziti od svijeta da se promjeni. Promjeni se ti. Tek tad ces biti u stanju da vidis svijet onakav kakav jest a potom i da mijenjas ono sto mislis da treba mijenjati.
Vazna je spremnost da naucimo nesto novo. Da stvari vidimo na drukciji nacin nego dosad. Da se probudimo. Osvjestimo. Evo nekih od uobicajenih nam zabluda;
Nikad nisi zaljubljen u nekog drugog. Zaljubljen si u ideju o odredjenoj osobi, unaprijed stvorenu ideju diktiranu nadom. A tako se i odljubljuje. Samo se ta ideja mijenja.
Kako si mogao da me razocaras kada sam tako vjerovao u tebe?
Jesi li stvarno toliko vjerovao u tu osobu? Ne, takvo je ubjedjenje rezultat pranja mozga kojem smo podvrgnuti od malena. Mi nikada ne vjerujemo u druge ljude. Ono u sto vjerujemo samo je nas osobni sud o drugoj osobi. Razocaran sam spoznajom da je moja procjena druge osobe bila pogresna.
Ti ne zelis biti sretan. Proba; treba ti samo jedan minut. Misli na nekog koga puno volis, netko tko ti je dragocjen. Pokusaj da mu u mislima kazes; Vise mi je stalo do moje srece nego do tebe. Kada bih birao uvijek bih odabrao srecu.
Onda se upitas; Kako mogu da budem takav egoist? No tko je tu zapravo egoist? Zamisli nekoga tko ti kaze; Kako si mogao da budes takav egoist da ti tvoja sreca bude vaznija od mene? Ti bi mu odgovorio; Sorry ali kako ti mozes da budes takav egoist da ocekujes da tebe stavim iznad svoje srece?
Ima i ona; Ne stavljem tebe ispred moje srece nego ti jesi moja sreca. Ili ti si razlog moje srece. Kada sam s tobom onda sam sretan. Tu se javlja opasnost da svoj dozivljaj srece vezujem za nesto izvan mene samoga odn za nekoga. Citajuci sve te filozofske i duhovne knjige nailazim na tako pametne stvari koje zvuce tako logicno, koje mi otvore oci. I sve je divno i krasno. I tako mudar ja se uvalim u novu (ljubavnu) avanturu i …
Sve; svo znanje i pamet padnu u vodu. Teorija padne na ispitu u praksi. Moze li mi netko od vas, koji citate moj blog, reci zasto je to tako? Prizivam li dramu i bol i razocaranja zato sto negdje u dubini duse vise vjerujem u tugu nego u veselje? Ili sam navikao na tugu. Pa mi ista fali?
Ili vjerujem da ucim samo kroz bol i patnju?
Na koncu bih ipak izabrao da budem sretan s nekim i ostanem u mraku neznanja nego obrnuto. Ili ipak ne bih? Koliko bi trajalo nakon bih svatio da s tom osobom ne rastem-ne raste ni ta osob pokraj mene?
A sto ce mi pamet ako ju ne mogu s nekim dijeliti? Ili je to sve samo put na kom cemo uz pomoc saznanja doci do prave osobe i pravog trajnog odnosa? Nadam se da je tako.
Nekad pomislim da su svi pametni ljudi i njihove pametne knjige plod razocaranja, patnje i bola i da im je cilj utjeha sebi i drugim nesretnicima. No sada se vratimo pameti.
Nekada je potrebno vrijeme da partneri shvate neke stvari, da se probude. Dvoje ljudi moraju dugo da pate u jednom odnosu prije nego se probude i kazu: Dosta mi je! Mora da postoji neki bolji zivot, zivot koji se ne bazira na ovisnosti o drugim ljudskim bicima.
Da bi ovo shvatili potreban je duhovni rad – rad ne sebi, samo-spoznaja. To vodi budjenju; svjesnosti i prosvjetljenju. Oslobodjenju od patnje i bola.
A onda, kao takav-oslobodjen, bi trebalo da budes sretan i zadovoljan, slobodan, pun ljubavi i spokojan. Vrijedi probati.
Oznake: sreća, psihologija, duhovnost, tjeskoba, strah, usamljenost, ljubav, zaljubljenost, transformacija, razocarenje, samo-spoznaja, odnos, veza, partner, rast, razvoj, prosvjetljenje
