Bašo zapisa:
OSAMLJEN JE MOJ PUT!
NIKO OSIM MENE NE PROLAZI NJIM,
U OVAJ POZNI JESENJI DAN.
Samo zamislite kasni jesenji dan: uskoro će zalazak sunca, uskoro će biti pregršt boja, psihodeličnih boja na horizontu – divan jesenji dan. Niko osim njega ne prolazi njim. On tu govori o njegovom unutrašnjem putu: “Niko osim mene ne prolazi njim – osamljen je moj put!” Osamljen je svačiji put.
Majstor samo može da ukaže, može da usmjeri svoj prst ka mjesecu, ali vi treba da gledate mjesec, ne prst. Ako gledate njegov prst, vi ćete propustiti mjesec; vi ćete propustiti majstora, njegovo ukazivanje. A to se događalo takozvanim religijama. Oni su se držali prsta: neko Isusovog prsta, neko Krišninog prsta, neko Muhamedovog prsta. Niko nije gledao mjesec. A pošto ti ljudi njih ne razumiju, oni su veoma radosni: “Moj prst gleda šest stotina miliona katolika!” Papa je neizmjerno sretan: “Šest stotina miliona ljudi drži moj prst?” Ali u pitanju nije prst, u pitanju je mjesec.
Put je osamljen. To je put unutra vas. Majstor može ukazati. Ja to činim svakog dana: ukazujem gdje da idete, kako da idete, koliko vam je energije potrebno da tamo stignete, kakvo iskustvo će se dogoditi na tom putu, i kakva iskustva će se dogoditi kada stignete do središta vašeg bića.
Ja samo mogu ukazati, ali vi treba da idete. Ako vi ne idete, ja sam tu bespomoćan. OSHO
Oznake: osho