http://rigijev.blog.hr

nedjelja, 21.12.2014.

OBRAĆENJE - METANOJA

"OBRAĆENJE"
Grčka riječ u Svetom Pismu za obraćenje je METANOJA, a znači promjeniti mentalitet. Bit je obraćenja ne živjeti kako živi svijet, niste od svijeta iako ste iz svijeta. Metanoja je promjena čitavog zivota, promjena čitavog čovjekovog djelovanja, mišljena, osjećaja, mašte. To je zaokret u životu.
Obratiti se znači čitav život okrenuti prema Isusu Kristu. Odreći se ne samo grijeha nego i bogova kojima se klanjamo. U obraćenju je važno imati svjest dobitka a ne gubitka.
Obraćaš se i odričeš svega-ne zato da bi izgubio nego da bi strostruko dobijo. Obraćenje -to je uvjerenje da se život može spasiti samo ako ga se izgubi: a to znači da se izgubi sve ono što je privid zivota. Covjek se grčevito drzi svake sitnice ovdje na zemlji kao da o tome ovisi njegov život.
Bez odricanja nema obraćenja. Tko se ne zna odreći taj robuje. Čega se ne možeś odreći, tvoje je ropstvo.
U obraćenju razlikujemo dva stupnja ,jedan je radikalno opredjeljenje za Boga,a drugo je neprestano doživotno usmjeravanje pojedinih etapa zivota Bogu.

Metanoja-mijenjanje mentaliteta, vladanja.

Obraćenje ima dva aspekta odvraćanje od grijeha i okretanje Bogu. Obraćenje od grijeha je višestruko. Ponajprije treba ostaviti velike teške grijehe.Treba napustiti grešne prigode odreći se zloga i osloboditi se predrasuda prema Bogu i ljudima.
Shvatiti da Bog ne može učiniti ni zeljeti zlo.
Oprostiti, pomiriti se, ne opirati se zlome zlim, ljubiti svoje neprijatelje -to stvara mogućnost novih odnosa među ljudima. Obratiti se živome Bogu. Bog je onaj koji je iznad svega. Obratiti se u prvom redu znači dopustiti da u zivotu Bog doista bude Bog. Da je na najvažnijem mjestu. Da nitko ne bude vazniji.
Ako je Bog na svom mjestu onda sve druge stvari dobivaju svoja mjesta. Treba čitati Pismo i uciniti da ta knjiga bude važnija i prva u životu.
To je logika i opredjeljenje za vjeru u Isusa Krista.To ujedno znači da molitva-razgovor s Bogom, treba biti važniji od razgovora s ljudima, ili sa samim sobom. Treba stati na stranu pomirenja, praštanja, ljubavi, dobrote.

Oznake: obraćenje, Metanoja, bog

21.12.2014. u 18:23 • 0 KomentaraPrint#

Sve je važno

Jedan zen-majstor po imenu Lin Či je umirao. Hiljade učenika se okupilo da čuju poslednju propovijed, ali Lin Či je samo ležao – veseo, nasmijan, ne izgovarajući ni jednu reč. Vidjevši da će on umrijeti a da neće izgovoriti nijednu reč, neko je opomenuo Lin Čija. To je bio jedan stari prijatelj, takođe majstor. On nije bio učenik Lin Čija i zbog toga ga je mogao osloviti: „Lin Či, da nisi možda zaboravio na svoju posljednju riječ? Uvijek sam govorio da nemaš dobru memoriju. Ti umireš... nisi li zaboravio?“

Lin Či reče: „Samo oslušni.“ Na krovu su dvije vjeverice skakutale, kričale. „Kako je divno“, i potom izdahnu. Na trenutak, kada je rekao da oslušnu, bila je apsolutna tišina. Svi su mislili da on želi da kaže nešto veliko, ali to su se samo dvije vjeverice na krovu svađale, kričale, trčkarale... On se nasmijao i izdahnuo. No, on je ipak dao svoju poslednju poruku:

Ne činite stvari malim i velikim, trivijalnim i važnim. Sve je važno.

U tom trenutku Lin Čiova smrt je bila važna isto toliko koliko i skakutanje i kričanje dvije vjeverice na krovu njegove kuće, nema nikakve razlike u tome.

(U) životu je to sve isto. To je bila sva njegova filozofija, njegovo sveukupno životno učenje – da nema ništa što je više i ništa što je manje, sve zavisi o tebi: šta ćeš izvući iz toga.

Započni meditirati i stvari će početi rasti u tebi – tišina, mir, blaženstvo, osjećajnost. I što god da izađe iz meditacije, pokušaj da to ispoljiš u životu. Dijeli to sa nekim, jer sve što podijeliš sa bližnjima brže se razvija. A kada dospiješ do trenutka umiranja, tada ćeš znati da nema smrti. Tada možeš reći – zbogom, bez potrebe za ijednom suzom i tugom – možda suze radosti, ali ne tuge.

Ali ti treba da počneš sa bezazlenošću. Zato, prvo odbaci svu koještariju koju nosiš sa sobom. A svi nose previše smeća u sebi – zato što su drugi rekli da su to velike ideje, principi, načela...

Život je veoma jednostavan: to je veseli ples. Čitava planeta može biti puna veselja i plesa, ali to sprečavaju ljudi koji ozbiljnošću stvaraju život bez smijeha, stvaraju ideju da je život grijeh, da je to iskupljenje za neke imaginarne grijehe. Kako ti možeš uživati kada je takva klima oko tebe koja ukazuje da sve treba biti iskupljeno? – da ti treba da patiš jer si načinio loša djela, a to je sve neka vrsta zatvora u koji si gurnut da bi patio.

Život nije zatvor, to nije iskupljenje. To je, naprotiv, nagrada, a ona je data onima koji to mogu oslušnuti, koji zaslužuju to. To je tvoje osnovno pravo da uživaš, a grijeh će biti ako ne uživaš u životu. To bi bilo protiv egzistencije ako to ne bi uljepšao, ako bi sve ostavio onako kako si zatekao.

Ne, neka poslje tebe to ostane sretnije i ljepše.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti (Osho) koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: život, umijeće zivljenja, rast, razvoj, besmrtnost, znanje, meditacija, mir, uživanje

21.12.2014. u 17:57 • 0 KomentaraPrint#

Preobrazi male stvari u slavlje

Da li si čuo vatrene žabice vani? Jesi li ikada razmišljao zašto se u svim kulturama, svim društvima, svugdje u svijetu, za slavlje ostavlja svega nekoliko dana? Tih nekoliko dana slavlja je kompenzacija – jer su sva društva oduzela svaki razlog za slavlje u tvom životu, a ako ti se ne bi ništa dalo kao kompenzacija za to, tvoj život bi mogao biti opasan za tu kulturu.

Svaka kultura će ti dati nešto u ime kompenzacije kako se ne bi osjećao sasvim izgubljen i bijedan, tužan. No, ta kompenzacija je lažna. Sva ta svjetla i vatrene žabice ne mogu te učiniti veselim. To je samo za djecu. Ali, u tvom unutarnjem svijetu moglo bi biti nastavljeno sa svjetlom, pjesmom i veseljem.

Uvijek se sjeti da društvo nastoji da ti pruži nešto u ime kompenzacije kada osjeti da potisnuti dio tvog bića može izazvati eksploziju u najopasnijoj situaciji. Društvo tada pronađe nešto što ti može prijati i dopusti da to ispoljiš ali to nije slavlje i ne može biti istinito slavlje. Pravo slavlje će doći iz tvog života u tvoj život. Istinsko slavlje neće ovisiti o kalendaru i određenom danu.

Čud(n)o, čitave godine živiš u bijedi, a potom iznenada jednog određenog dana, izađeš iz jednog stanja i počneš da plešeš.

Ili je lažno tvoje stanje ili je laž taj određeni dan – oboje ne mogu biti istina. I kada taj određeni dan prođe, ti se ponovo vraćaš u svoj mračni život, svi se vraćaju svojoj bijedi, svojoj tjeskobi.

Život će biti stalno slavlje, festival svjetla tokom čitave godine. Samo tada ti možeš rasti, cvjetati. Preobrazi male stvari u slavlje.

Naprimjer, u Japanu imaju ceremoniju ispijanja čaja. U svakom zen samostanu i svakom domu koji si to može priuštiti, postoji mali hram za ispijanje čaja. Tako čaj ne biva nešto uobičajeno, svakodnevno – oni to preobraze u slavlje.

A to što se priredilo sa čajem može se primjeniti sa svime – sa tvojim oblačenjem, sa tvojom hranom. Ljudi žive skoro kao u snu i ne vide da svaki proizvod, svaka odjeća ima vlastitu ljepotu, vlastiti dojam. Ukoliko si ti osjećajan, tada tvoja odeća neće biti samo od tkanine koja te pokriva – to treba da izrazi tvoju individualnost, tvoj ukus, kulturu, tvoje biće.

Sve što ti radiš biće ispoljavanje tvoje biti, imaće tvoj pečat na tome. Tada život može biti stalno slavlje.

Čak i ako se razboliš i ležiš u krevetu, ti možeš načiniti te trenutke ljepšim i veselim trenucima opuštenosti i odmora, trenucima meditacije, trenucima slušanja muzike ili poezije. Nema potrebe da budeš tužan zato što si bolestan. Trebalo bi da si sretan što su svi u kancelarijama, a ti si odmarajući se u svom krevetu, nalik kralju jer neko sprema čaj za tebe, samovar pjevuši svoju pesmu, prijatelji običavaju da te posjećuju i da sviraju flautu za tebe... Te stvari su od većeg značaja no sva medicina.

Kada si bolestan pozovi ljekara, ali ono što je važnije jeste da pozoveš one koji te vole jer je ljubav najbolja medicina. Pozovi one koji mogu stvoriti ljepotu, muziku, poeziju oko tebe jer nema bolje metode za ozdravljenje do stvoriti raspoloženje slavlja.

Medicina je niži način tretmana. No, često izgleda da smo mi zaboravili sve i oslanjamo se samo na lijekove i bivamo neraspoloženi i tužni – baš kao da nam nedostaje nekog veselja koje smo zaboravili u našoj kancelariji. U kancelariji ti samo imaš bijedu – samo jedan dan dopusta i ti ponovo zapadaš u bijedno stanje, ne možeš se opustiti.

Načini sve kreativnim, od lošeg načini najbolje – to je „umjetnost“. I ako čovek živi svoj čitavi život tako da svaki trenutak i svaku fazu svog života čini ljepim; ljubavnim veseljem, prirodno je da će njegova smrt biti najviši vrh njeova života.

Posljednji trzaji... njegova smrt neće biti tako ružna kako to obično biva u životu sa, bezmalo, svakim. Ako je smrt ružna značilo bi da ti je sav život bio protraćen. Smrt će biti potvrđena mirom, ljupko ulaženje u nešto nepoznato, veseli pozdrav starim prijateljima i starom svijetu. U tome nema nikakve tragedije.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti (Osho) koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: život, umijeće zivljenja, rast, razvoj, besmrtnost, znanje, djetinjstvo, meditacija, mir, društvo, Bolest, ozdravljenje, lijecenje, smrt, umiranje

21.12.2014. u 17:55 • 0 KomentaraPrint#

Patnja Tuga Bol Radost i Sreca

Prije prosvjetljenja cesto sam osjecao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjecam tugu.

Treba, kako nas savjetuje Dalaj Lama, znati praviti razliku izmedju uzitaka i iskustava koji nas cine sretnim. Odn, pomisli prije nego uradis nesto, sto je za tebe cisti uzitak, da li ces se nakon toga osjecati sretnim?
On nam takodjer kaze da je bol sastavni dio zivota. I da s tom cinjenicom treba zivjeti. Kljuc je bezpogovornom prihvacanju, svih zivotnih situacija onakvima kave one jesu.

Sadasnji trenutak nije nepodnosljiv. Nepodnosljivo je ono sto ce se dogoditi narednih sati. Imati tijelo ovdje u osam navecer a duh u pola jedanaest; eto uzroka problema. Kada vam je tijelo u jednom gradu a duh u drugome; eto uzroka patnje.

Lijecenje patnje koju sami sebi stvaramo

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli.

Patnji su nas naucili.


Uvijek sam se pitao sto je nastalo prvo? Srcedrapajuce pjesme ili slomljena srca. Neko, slomljena srca, je tako dozivio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi povjerovali da se i nama treba dogadjati isto iskustvo. Romantizirani sentimenti koji su rezultirali patnjom?
I tako smo odlucili da, kada nam se odredjene stvari dogadjaju, patimo. Slazete li se s ovim redosljedom? Ili imate drugo misljenje o ovome?

Nasa sreca nikada nije posljedica necega. Istinska sreca nema uzroka, nije nicim uvjetovana. Ako vas neko ucini sretnim ili ste zadovoljni svojim poslom, to nije prava sreca, vec ostvarenje odredjene zelje.

Negdje sam procitao da se osjecamo sretnim iliti zadovoljnim onda kada postignemo neki cilj. Kada zavrsimo neki zadatak ili rijesimo neki problem.

Kada vam nista ne moze naskoditi, nijedan osoba, nikakav dogadjaj, nista, tek tada ste sretni.

Sto treba ucinit da bismo bili sretni? Nista! Nista ne treba ciniti. Potrebno se samo distancirati od iluzija.

Pograsno je vjerovanje da se sreca nalazi izvan nas. U spoljnom svijetu, drugim ljudima; “promijenit cu posao pa cu biti sretniji, promijenit cu grad – zemlju, brak” … Ljudi misle da ce ih novac, moc, ugled uciniti sretnima. Radost i sreca se ne nalaze u spoljnom svijetu.

Mnogi nisu sretni zato sto postavljaju uslove sopstvenoj sreci. Ako ne dobijem, ne ostvarim ovo ili ono, odbijam bilo kakvu srecu. Ako ne dobijem onog, ili se ne dogodi ono, sreca mi nije vazna.

Oslobodimo se ove iluzije i to ce nam promijeniti zivot.

Kako sam sretan!
Kako sam zahvalan za sve ovo! Sve je u redu!

Nemoguce je biti istinski zahvalan a ne biti sretan.

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost

21.12.2014. u 16:41 • 0 KomentaraPrint#

Zemlja ljubavi

Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti.

Obacimo iluzije zbog onog što one u biti jesu, onoga što nam mogu dati ili onoga čega nas mogu lišiti.

Ako nismo na oprezu gubimo svoju sposobnost da volimo. Ako želite voljeti, trebate ponovno naučiti kako vidjeti. Osloboditi se svoje ovisnosti. Strgnite sa sebe krake društva koji su se obavili oko vas i ugušili vaše bivstvovanje. Morate ih se osloboditi. Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćete nastaviti živjeti u svijetu, više nećete biti od svijeta.

U svom srcu bit ćete slobodni, iako potpuno sami.


Vaša ovisnost će nestati. Ne morate ići u pustinju; ostanite među ljudima i maksimalno uživajte u njihovom društvu.

Međutim, drugi više neće imati moć učiniti vas sretnima ili nesretnima. To je samotnost. U toj samoći vaša će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da volite. Na druge više ne gledate kao na sredstva za zadovoljenje svojih ovisnosti.

Samo onaj tko je to pokušao zna kako je to užasno teško. To je kao da od sebe zahtijevate da umrete. To je kao da od jadnog ovisnika zahtijevate da se odrekne jedine sreće koju poznaje. Da, dok se bori sa simptomima odvikavanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, da tu drogu može zamijeniti za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zraka, za slatki okus vode iz planinskog potoka?

Možete li zamisliti život u kojem biste odbili uživati ili prihvatiti makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da bilo kome naslonite glavu na rame tražeći podršku?
Zamislite život u kojem ni o kome ne biste čuvstveno ovisili, tako da više nitko nema moć da vas učini sretnima ili nesretnima.

Odbijate potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da vi sami budete nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivate svojim.

Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali vi nećete imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život. Ako ikad postignete takvo stanje, konačno ćete saznati što znači imati pogled koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom. Tada ćete vagati svaku riječ. Saznat ćete što znači voljeti.

Ali da biste mogli stići u zemlju ljubavi - voljeti ljude, morate proći kroz muke umiranja, znači da u vama umre potreba za njima i da budete potpuno sami.

Kako uopće stići tamo? Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje biste imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćete se suprotstaviti žudnji za drogom.

Kojim dobrim stvarima? Ljubav prema radu kojim se bavite zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepite i o kojima ne ovisite čuvstveno već uživate u njihovom društvu.

Također će pomoći ako se počnete baviti aktivnostima kojim se bavite cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko volite baviti da, dok ste njima zaokupljeni, uspjeh, priznanje i odobravanje vam jednostavno ništa ne znače. Pomoći će također ako se vratite prirodi.

Otpustite ljude, otiđite u planine i u tišini općite s drvećem, cvijećem, životinjama, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama.

Hranite se zdravom hranom, dobrom zdravom hranom. Ne govorim o stvarnoj hrani, govorim o zalasku sunca, o prirodi, o dobrom filmu, o dobroj knjizi, o poslu u kojem uživate, o dobrom društvu. Tako ćete se, nadajmo se, osloboditi ovisnosti o onim drugim osjećajima.

Stupiti u dodir s prirodom. To je lijek za usamljenost. Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudima, druženjem i bukom. To nije nikakav lijek. Vratite se prirodi, idite u planine. U goleme pustinje samoće – gdje nitko neće biti uz vas, apsolutno nitko.
U početku će vam to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što ste niste navikli na samoću. Ako uspijete neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav. Vaše će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće. Oslobodit ćete se droge i bit ćete slobodni.


Tada ćete shvatiti što je sloboda, što je ljubav, što je sreća, što je stvarnost, što je istina i što je Bog.


Stići ćete do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i vezanosti.

Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Svijet ne boluje od nedostatka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedostatka svjesnosti. A ljubav se stvara svjesnošću i nikako drugačije.

Shvatite li koje zapreke sebi postavljate na putu do ljubavi, slobode, i sreće zapreke će nestati. Uključite svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možete proizvesti; ljubav je nešto što vas ima. Vi nemate vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjedujete te stvari; predajete im se.

Psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza – analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan američki terapeut jako je to dobro postavio: “Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže – daje nam jedino informacije. Ali kad biste mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena.

Važno je razumijevanje vaših ovisnosti. Treba vam vremena za shvaćanje samoga sebe. Razumijevanje unutarnjih sukoba koji se javljaju zbog naših strahova i žudnji.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost

21.12.2014. u 16:14 • 0 KomentaraPrint#

subota, 20.12.2014.

LJUBAV JE PUT

Ljubav te prati od samog rođenja, pocevsi od bezuvjetne ljubavi majke odn ljubavi roditelja. To je posebno stanje kada doživljavaš Božanstvo, kroz posebno blaženstvo i milost. Ljubav spada u osobno iskustvo. U tijelu se manifestira u astralnom polju na liniji srca-na granici između fizičkog i duhovnog; između tri fizičke i tri duhovne čakre.

Od onih koji su iskusili ljubav nije svatko to iskustvo ljubavi zadržao odrastanjem, već je kod nekih pažnja uma bila usmjerena na neke, za život duše nebitne životne stvari. Kod takvih je ljubav potisnuta i trebaju je ponovo oživljavati.
Svi oni koji duboko osjećaju ljubav, na pravom su Putu života duše, jer je u prirodi ljubavi da čovjeku daje jasnoću, budi duh i sigurno vodi ka istini, svijesti i slobodi. Zato kažemo da je ljubav preduvjet duhovnosti svakog pojedinca.

Neki smatraju da je ljubav seksualna želja ili obično voljenje. To ne može biti ljubav, jer se vezanost za Božanstvo tako ne manifestira.

Sama ljubav nije, niti može biti duhovna stvarnost, jer joj je uloga posredovanje između fizičkog i duhovnog aspekta, između osjećanja i mira, između nagona i svijesti. U svjesne su osobe prisutni svi aspekti života ukljucujuci i ljubav. U svijesti je sve sadržano, pa i ljubav.

Čarolija ljubavi je moćna i od pojedinca ne pravi ovisnika, kao što je slučaj sa nagonom. Ne možeš se ničemu tako predati kao ljubavi, jer te ona direktno uvodi u blaženstvo i milost Božanstva. Ljubav se predaje duhu, a iz blaženstva se duha uplovi u čistu svijest.

Dobio si na poklon dušu. Predstavljaš sjeme ljudske vrste i jedinstven si na svijetu. Božanstven si u svemu, iako još nisi svjestan. Rodio si se u ovoj materijalnoj prirodi. Uz bezuvjetnu ljubav roditelja počeo si sisati, jesti hranu. Progovorio si. Počeo hodati. Tijelo i dalje raste.
Možeš opažati, misliti, aktivira ti se um. Učiš od roditelja, sredine, društva.
Iz dana u dan imaš sve više navika.
Postajes podložan i ovisan, nešto ti godi, sa nečim se ne slažeš, lagano se dijeliš u sebi, između tijela i intelekta.
Kako si zreliji sve je više želja.
Znanje ne prati tvoje potrebe i mogućnosti. Nedostaje ti mir.
Imaš svega u izobilju, ali ti ipak nedostaje život.
Postaješ nemoćan, bez volje, bez ljubavi, bez smisla kako dalje.
Okrenut si prema van, ne vidiš vlastitu dubinu.
Osjećaš nepravilan rad srca. Kao da ne dišeš, nema nigdje tvog daha.

Počeo si tražiti PUT.
Počeo si učiti i odmah ti je lakše, vidiš smisla u tome. Nisi više zbunjen. Nekako ti je sve jasnije. Mijenjaš se, na pravom si putu. Držis se novih znanja. Nisi više napor sebi i drugima. I ljubav se vratila.
Povratio ti se mir. Osjećaš snagu svog daha. Vidiš smisao života.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, svijest, duša, smisao života, transformacija

20.12.2014. u 17:00 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn