http://rigijev.blog.hr

ponedjeljak, 23.03.2015.

Dzubran; Besjeda ljubavi

Gdje si brate moj? Ti si sveprisutan i Bogomdan, ti si svevremen jer si mocniji od vremena. Pamtis li noci kada smo zajedno bili? Pamtis li dan kada smo sjedili u sjenci granja sto nas je okruzivalo od ljudi nas zaklanjajuci, kao sto grudi svete tajne srca zaklanjaju? Pamtis li kada smo glavu na glavu naslanjali. Pamtis li trenutak kad ti dodjoh da se oprostimo, a ti me zagrli i poljubi poljupcem koji mi kaza da sa usana dolaze nebeske tajne ljudskim jezikom neizrecive, poljupcem koji mi uzdahe izmami. Ti su uzdasi prije nas u carstvo dusa odletjeli objavljujuci uzvisenost nasih dusa, i tamo ce ostati dok se ne spojimo u vjecnosti.

Tijela imaju sitne ciljeve, ona se rastaju zbog svjetovnih stvari i razilaze se zbog ovozemnih zelja. Dotle su spokojne duse u trajnom zagrljaju ljubavi, sve do smrti koja ih Bogu odvodi.

Idi, dragi. Zivot je za tebe odlucio i pokoran mu budi. Ja sam za tebe neodvojivo vezan ljubavlju i sjecanje na te je za mene trajna blagoslovljena svetkovina. Sjecas li se kad smo jedno drugom lice gledali? Znas li da su mi tvoji pogledi govorili da mi nisi dosao iz samilosti?

Gje li si sada druze moj. Da li cujes za morem moj plac i ridanje, da li vidis moju nemoc i ponizenje, da li su ti znani moja postojanost i strpljenje? Ceznja mi je osusila usne koje bjehu tvojim poljupcima osvjezene. Zar se zrakom ne moze prenjeti dahtanje bolnog samrtnika? Zar medju dusama nema tajne veze da bi prenosila jadanje klonulog ljubavnika.
Gje si zivote moj? Mene je, evo, tama prigrlila i tuga me savladala. Osmjehni se u eter – ja cu ozivjeti. Izdisi u eter – ja cu uskrsnuti. O, kako je ljubav velicanstvena i koliko sam ja nistavan.

Ljubav postaje velika samo poslje rastanka. Covjek uziva plodove ljubavi poslje mucnog rastanka, gorkog cekanja i pustog ocajanja.

Gje si, dragi, gdje si?

Uzvisene i prevashodne istine ne saopstavaju se rijecima, vec se one odlucuju da u tisini medju dusama kolaju. Ja znam da rastanak ne moze duse razdvojiti.

Zelio bih, dragi moj, da zivot sto je predamnom bude velicanstven i lijep. Zivot u kome cu se brinuti o ljudima, postivati ih i voljeti. Takav je zivot vec poceo kada sam tebe sreo. Vjerujem da ti mozes pokrenuti snagu koju je gospod u meni stvorio, a koja ce velika djela ciniti. Mi smo saucesnici u tugovanju i radovanju. Pamtim te u vrijeme odsustva i radosno docekujem u povratku.

Naucite da budete sami

Zelite li stvarno da osjetite okus zivljenja? Izostrite svoja cula. Cijenite svoj posao, volite prirodu, idite na planinu ili na more, neka vas osvoji drvece i zvjezdano nebo. Naucite da budete potpuno sami.

Iz samoce ce se roditi ljubav.

I shvatit cete da vas je vase srce dovelo u beskrajnu pustinju. U pocetku cete patiti od usamljenosti. Niste navikli da ne volite druge, da ne zavisite od njih.
Na kraju, vidjet cete druge. Odjednom cete primjetiti da se pustinja pretvata u ljubav.

Nazovite stvari pravim imenom i budite strpljivi.

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, inhibicija, norme, emocije, želja, žudnja, rastanak

ponedjeljak, 09.03.2015.

Bezuvjetna ljubav

Najuzvišenija ljubav je bezuvjetna. Obično se kaže da je roditeljska ljubav takva, no često to uopće nije tako, budući da roditelji imaju običaj postavljati uvjete i ne pokazivati svoju ljubav primjerenim gestama. Voljeti, a to ne pokazivati, nije prava ljubav, naročito nije bezuvjetna ljubav.

Voljeti nekoga bez obzira na što ta osoba čini je prava rijetkost. Pod 'voljeti' mislimo pokazivati ljubav, a ne samo u sebi navodno voljeti, a da se to na van uopće ne vidi. Bezuvjetno voljeti može se jedino sve ili nikoga, jer bezuvjetna ljubav znači shvaćati da je svaka osoba dio nas samih, jer smo svi međusobno povezani u jednom kaleidoskopu i imamo isti izvor i istog stvoritelja/roditelja.

Zašto trebamo bezuvjetno voljeti
Najprije, zato što o tome ovisi naša osobna sreća i uspjeh u životu, naša mogućnost uspostavljanja blagostanja. Kad volimo bezuvjetno, naša se frekvencija povisuje, a to povisuje naše šanse za uspostavljanjem blagostanja. Kad volimo bezuvjetno, mijenjamo našu okolinu na bolje i kreiramo uvjete za rješenja. Dakle, ako postoje nesuglasice u obitelji, razredu, uredu ili bilo kojoj drugoj zajednici, samim činom širenja vibracija bezuvjetne ljubavi mijenjamo frekvencije, a time i podsvijest uključenih kao i sveukupnu atmosferu.

Bezuvjetno voljeti znači prihvatiti i negativnu stranu svega i svakoga.
Um, emocije i tijelo znaju biti vrlo varljivi i ne pokazuju istinsku dušu čovjeka. Većina ljudi nisu dovoljno snažni da se odupru napastima koje napadaju njihov um, srce i tijelo. Za takve ljude, uključujući i nas same, možemo osjećati suosjećanje jer su pali u neku napast, jer su bili preslabi da joj se odupru. Za takve ljude trebamo osjećati, osim suosjećanja, i ljubav kako bismo im pomogli da se izvuku od napasti. Uglavnom ne želimo takvim ljudima pomoći, jer mislimo da nisu zavrijedili. Čak i da je stvarno tako, trebamo ih voljeti zbog sebe, jer time pomažemo sebi više nego njima. Ljubav transformira naše stanice i kreira u nama pozitivnu vibraciju koja utječe na pozitivne promjene u svim životnim aspektima.

Evo kako se bezuvjetno voli:
Kao prvo, bezuvjetno voljeti, ne znači tolerirati nečija nedjela, biti nečija žrtva ili popuštati. Bezuvjetno voljeti ne znači biti glup, već mudar.
to znači:
ne spuštati se na nivo druge osobe, ne prepustiti se napastima kritiziranja, prigovaranja, predbacivanja, žaljenja i sličnim. U situacijama u kojima je naša bezuvjetna ljubav najpotrebnija trebamo pokazati kakvog smo kova. Kad netko padne u neku napast, ne moramo i mi pasti u neku drugu, već se trebamo izdići iz situacije i sebi reći nešto kao: "Ne, neću dopustiti da zbog nekog ili nečeg padnem u napast da ga/je/to kritiziram, neću dopustiti da mi bilo tko ili što ukrade moju sreću/radost/mir/slobodu!"; u takvoj se situaciji treba suzdržati od uzvraćanja istom mjerom, biti cool i umjesto toga uzvratiti neočekivanom mjerom, uz osmijeh, smisao za humor, duhovitu opasku koja može dotičnu osobu izbaciti iz takta.
"Nitko nije tako bogat ili slavan da bi se mogao odreći ljubavi; niti toliko siromašan da je ne bi mogao dati"
– Talidari

Oznake: Talidari, bezuvjetna ljubav, duša, transformacija, ego, razum, suosjecanje

Kako voliti i biti voljen

Voljeti ne znači trpjeti. Ne moramo i dalje trpjeti da bismo voljeli i/ili oprostili. Voljeti ne znači dopuštati drugome da nas vrijeđa. Voljeti ne znači biti budala i puštati zlobnike da nas gaze. Možemo voljeti, a da ne toleriramo tuđu pakost. Voljeti ne znači podilaziti. Ako na neko vrijeme napraviš odmak od voljene osobe koja ti čini bol, to ne znači da je ne voliš. Time joj daješ priliku da se zamisli nad svojim djelima i nešto poduzme kako bi se odnos vratio natrag na ono što je nekad bio - ispunjen ljubavlju s obje strane.

Da bismo voljeli, tj. ponovno uspostavili vezu s našom prirodom, s našom dušom, s Bogom, ponekad je potrebno suočiti se sa slabostima ili zlodusima koji nas sprečavaju u tome - strah, neznanje, mržnja, ponos, ego, taština, arogancija, nepovjerenje, sebičnost, okrivljavanje, kritičnost...

"Ljubav je puno veća i smionija pustolovina od plovidbe oko svijeta."
- Gilbert Keith Chesterton

To nije nimalo lako, ali je izvedivo i možemo si to predočiti kao avanturu u kojoj krotimo demone i u kojoj izlazimo kao junaci. Znamo već da su te naše slabosti negativci, no one nisu mi, niti su dio nas. To su samo stvorenja (uma) iz četvrte dimenzije, koja nas napadaju kad smo slabi, no kako imamo snage, volje i umijeće suprotstaviti im se umjesto da smo njihovi robovi, možemo ih učiniti svojim slugama.

Vjeruješ li u davanje druge prilike? Svi mi griješimo i podliježemo svojim slabostima, a posebno se radujemo kad nam se pruži druga šansa. Stoga i ti daj priliku onima koji su ti skrivili da to isprave.

"Ljudi čine pogreške – takav je život. No voljeti nikad nije pogrešno." - Romain Rolland

Kako biti voljen
Umijeće ljubavi podrazumijeva sposobnost voljenja. A što je sa sposobnošću primanja ljubavi?
Jedno je voljeti a drugo biti voljen. Nažalost, ne događa se uvijek da nas voli onaj koga volimo. Ako ne izazivaš uzvratnu ljubav, ne moraš biti nesretan/na jer ako ništa, barem voliš, što je jednako tako veličanstveno. Uživaj u voljenju bez opterećivanja voljene osobe.

Istovremeno, pitaj se koliko si sposoban/na pobuditi ljubav u drugome ili drugima.
Je li netko drugi kriv ako te netko ne voli?
Što je to što sprečava druge da te vole?
Koje su to tvoje slabosti koje umanjuju tvoju vrijednost u očima drugih?
Jesi li spreman/na i voljan/na se suočiti s tim svojim napastima? Ili misliš i dalje robovati tim slabostima po cijenu ljubavi?

Da te pitamo nešto: voliš li kukati i ogovarati? Iskreno. Padaš li često u napast da se žališ? Što misliš, je li lako voljeti takve osobe? Voliš li ti biti u društvu takvih ljudi koji stalno jadikuju i tračaju?

Jedan od velikih koraka u pridobivanju ljubavi je promjena karaktera od čangrizave do prijazne osobe - i u mislima, i na riječima, i na dijelu.

Svi do jednoga smo vrijedni ljubavi. Pogotovo ako svoje mane uspijemo ukrotiti, svoje nedostatke ukloniti, a iskrivljeno popraviti. Pa čak i ako ne uspijemo, vrijedni smo ljubavi zbog svih onih vrlina koje nas krase i najviše zbog toga što smo i sami sposobni voljeti.

Pružati ljubav je nekima lakše nego primati ljubav. I obrnuto. Bez obzira na prepreke u bilo kojem pravcu, one se mogu otkloniti. Promjena perspektive (kuta gledanja/stava) i o(t)puštanje su najučinkovitije metode osobnog preporoda.

Što o tome kako biti voljen imaju za reći drugi:

"Budi ljubavi dostojan ako želiš biti ljubljen." - Goethe
"Ljubav je nagrada za ljubav." - John Dryden
"Ako želiš biti ljubljen, ljubi!" – Seneka

"Slijedi ljubav, pa će ti bježati; bježi od ljubavi pa će te slijediti." - Engleska poslovica
¬
"Ljubav je kao rosa koja podjednako lako padne na koprivu kao na ljiljan." - Švedska poslovica

"Ljubav rađa ljubav." - Latinska poslovica

Suma sumarum: voli sebe i druge, pa će ti po zakonu uzroka i posljedica, po kojem žanjemo samo ono što sijemo, ljubav biti uzvraćena. Ako ne od strane one/onog/onih koje želiš, sigurno od one/onog/onih kojih to zavrijeđuješ.

Kako to da ponekad ipak ne dobivamo ono što volimo? Zato što volimo glavom, a ne srcem i svom dušom svojom.

Ako se u govoru i razmišljanju više baviš onime što ne voliš, svaka od tih stvari će ti se manifestirati u tvom životu. Ne možemo dobiti ili postići ono što volimo ako uglavnom mislimo i pričamo o tome kako nam to nedostaje. Negativne emocije i misli kao što su frustracija, razočaranje, očajavanje, prigovaranje, kritičnost, samosažaljenje, žaljenje, nepovjerenje, sumnju, tvrdoglavost i slično nas sprečavaju u postizanju i i dobivanju svega onog što volimo.

"Svaki put kada govorite o tome što ne volite, dodajete još jednu šipku na svoj kavez i time se sami zaključavate podalje od svega što volite"
- Rhonda Byrne

To možemo odmah promijeniti tako što ćemo odlučiti i svjesno zaokupiti naše misli, riječi i dijela onim što volimo. Za početak je dovoljno da 51% naših misli, riječi i dijela budu pozitivne i pune ljubavi. S vremenom će se one umnožavati same od sebe, a da se ne moramo posebno truditi. Dakle, ne moraš brinuti ako ne uspiješ postići da su sve tvoje misli, riječi i dijela u skladu s tvojim ciljevima i željama, jer dovoljno je da se potrudiš da je većina - 51%.

"Ma koliko se činila nemogućom nečija želja, ostvarit će se uz pomoć vatre ljubavi. Ako se pak ne ostvari, to znači da vatra nije bila dovoljna jaka." – Talidari

Anegdota:
Vrata ljudskog srca
Postoji jedna čuvena slika koja predstavlja Isusa u jednom tamnom vrtu. Lijevom rukom pridiže svjetiljku koja osvjetljava scenu, desnom kuca na čvrsta i masivna vrata.

Kada je slika prvi put predstavljena na jednoj izložbi, jedan se posjetitelj obratio slikaru (William Hunt) s primjedbom.
“Na vašoj je slici jedna greška. Vrata su bez brave i ručki.”
“Nije to greška,” odgovori slikar. “To su vrata ljudskog srca. Otvaraju se samo iznutra.”

Oznake: ljubav, duša, osho, viša svijest, transformacija, Erich Fromm, ego, razum, negativne misli, negativne emocije

Ne trebamo razlog - biti sretni i veseli da bismo voljeli, već trebamo voljeti da bismo bili sretni i veseli

Ja volim sebe.
Volim sebe i prihvaćam sebe upravo takvim kakav/va jesam.
Bezuvjetna ljubav koja se manifestira u meni, kroz mene i oko mene, privlači sve što je potrebno za najveću dobrobit moje duše.
Svakog dana mi je sve lakše otpustiti stvari i jednostavno biti ljubav.
Ja imam sve što mi je potrebno da bih bio/bila sretan/na i voljen(a).
Voleći sebe, ja volim druge.
Prihvaćam život s ljubavlju.

Tko poznaje ljubav, nema potrebe za meditacijom ni bilo kojom drugom tehnikom za ostvarenje blagostanja. Meditacija (kao bilo koja druga tehnika, učitelj i škola) nam je potrebna samo zato jer nemamo ljubavi. Ako imamo ljubavi, nema potrebe išta vježbati ni učiti, jer smo s ljubavlju već postigli svrhu. A svrha je nestajanje ega. Voljeti znači otkloniti ego. Gdje nema ega, ima blagostanje.

Ljubav se ne ograničava razumom, već svoju moć zahvaljuje Višoj svijesti koja je njezin izvor.
"Postoji jedna riječ koja nas oslobađa od svakog tereta i svake boli u životu. Ta riječ je ljubav"
- Sofoklo

Kako voljeti kad smo tužni i nesretni?

"Ono što slomi školjku ne šteti biseru"
- Mevlana Rumi

Tako da shvatimo da: ljubav nije suprotnost tuzi, nego lijek za tugu.
Za ljubav ne trebamo razlog ne trebamo biti sretni i veseli da bismo voljeli, već trebamo voljeti da bismo bili sretni i veseli. Razlog za ljubav ne tražimo samo u veselju, nego razlog za veselje možemo naći u ljubavi.
Jer ljubav je prevencija, a ne samo simptom. Jer je ljubav uzrok, a ne samo posljedica.
Razlog za tugu moze da ima i svoju pozitivnu stranu - mnogi koji su recimo nešto i/ili nekoga izgubili, poslije su uvidjeli da im je to donijelo i mnoge pozitivne promjene u životu. Kada srce plače za onim što je izgubilo, duh se smije zbog onog što je pronašao.

"Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati."
– Gabriel Garciá Márquez

"Tamo gdje ljubav vlada nema ni velikih ni malih."
- Japanska poslovica

Oznake: ljubav, duša, osho, viša svijest, transformacija, Erich Fromm, ego, razum, negativne misli, negativne emocije

Kako za-voliti

Pripitomi svoj ego - ako te tvoj ego sprečava da se prepustiš ljubavi ili da zavoliš nekoga za koga misliš da nije vrijedan tvoje ljubavi, onda je vrijeme da ukrotiš svoj ego tako da uspostaviš harmoniju između razuma i srca. Ego je plod razuma, ljubav je plod srca. Dopusti srcu da te vodi kad je riječ o ljubavi. Pa čak i pod cijenu da se 'opečeš'. Čim počne razum sa svojim 'računicama', osluhni svoje srce, svoje osjećaje i neka te oni vode. Ne moraš odbaciti razum, samo ego. Ili ga barem pripitomi.

Budi otvoren(a) za ljubav, onda je nećeš propustiti kada se pojavi.
Budi sada i ovdje - jer je ljubav moguća samo sada i ovdje. Zaboravi prošla loša iskustva i stare ljubavi, i ne odgađaj ljubav za neka druga, bolja vremena. Voli sad i ovdje.

"Kada si vodjen egom, ljubav nestaje. Ljubav i ego ne mogu zajedno."
- Osho

Transformiraj svoje slabosti u vrline. Ljubav ne može opstati ako je zatrovana raznim otrovima - mržnjom, ljubomorom, ljutnjom, posjedništvom, sebičnošću, prigovaranjem, kritiziranjem i sličnim otrovima. Svaku svoju negativnu emociju preobrati u pozitivnu - uz pomoć odluke, smijeha, prirode, umjetnosti, meditacije...
Ili, dopusti da se transformacija dogodi sama od sebe - uz pomoć strpljenja. Kod nekih destruktivnih emocija ne trebaš ništa činiti, samo trebaš biti strpljiv(a). To je jedna od najvećih spoznaja - pozitivno i negativno se prirodno stalno izmjenjuju. Suprotnosti se prema zakonu polariteta neprestano izmjenjuju. Kao plima i oseka, dan i noć, ljeto i zima, radost i tuga... Negativno trebamo pustiti da prođe, a pozitivno prigrliti.

Budi zahvalan/na - zauzmi stav zahvalnosti - kad osvijestimo koliko bismo u stvari trebali biti zahvalni za i najmanje pojedinosti u životu, onda nam je lakše uzvratiti s ljubavlju.
Daruj - ljudi vole darove i darovatelje. Velikodušnim davanjem osjetit ćeš radost onih kojima poklanjaš svoj novac, vrijeme, pažnju, hranu ili nešto deseto. Njihova radost i ljubav će te dotaći, pa ćeš i sam(a) zavoljeti njih i samo davanje.

Najbolji način da budemo voljeni je taj da volimo druge.

Igraj se s djecom - ona su puna ljubavi.
Nabavi štene ili mačića - teško je ne voljeti ih. Ako je to neizvedivo, igraj se s tuđim psima ili macama, još bolje - budi baby-sitter nečijem psiću ako možeš.

Okruži se ljudima punim ljubavi - zrake ljubavi kojima zrače, pa čak i ako nisu usmjerene direktno prema tebi, neće te mimoići. Druži se s voljenim osobama. Izbjegavaj one koji te ne vole.

Okruži se ljepotom ili posjećuj mjesta s lijepim stvarima - teško je ne voljeti nešto što je lijepo.
Boravak u prirodi - teško je ne voljeti prirodu. U njezinom zagrljaju lako se raznježiti i osjetiti univerzalnu ljubav. U priručnicima za pridobivanje ljubavi, autori preporučuju odvesti osobu u prirodu, po mogućnosti pored vode (rijeka, jezero, more), jer to izaziva romantične osjećaje.
Pronalazi stvari i ljude koje možeš zavoljeti i uživaj u/s njima. Otkrij novu ljubav prema nekim novim vrstama jela, prema novom žanru filmova ili knjiga, prema nekim životinjama i biljkama...
Zarazi se ljubavlju - Svaki put kad čuješ da netko nešto ili nekog (novo) voli, pusti neka te zarazi tom ljubavlju. Recimo da čuješ kako netko sa strašću i ljubavlju govori o nekom umjetniku za kojeg ne znaš, za neki nepoznati začin, za neku putničku destinaciju i slično, raspitaj se više o tome, što je to u tome što voli. Tko zna, možda i ti to zavoliš!

"Ljubav čini da prolazi vrijeme, vrijeme čini da prolazi ljubav."
- Francuska poslovica

Oznake: ljubav, duša, osho, ljutnja, transformacija, Erich Fromm, ego, razum, negativne misli, negativne emocije

Kako se voli (sebe) i kako se pokazuje ljubav

"U muškarca ljubav ulazi kroz oči, a u ženu kroz uši."
- Poljska poslovica

"Ako šutiš - šuti iz ljubavi.
Ako govoriš - govori iz ljubavi.
Ako opominješ - opominji iz ljubavi.
Ako opraštaš - oprosti iz ljubavi.
Unutrašnji korjen neka bude ljubav,
Iz ovog korjena može izrasti samo dobro.”
- Sv. Augustin

KAKO VOLJETI OVDJE I SADA
Kako se voli, kako se pokazuje ljubav

Geste ljubavi:
Nježni pogledi puni ljubavi
Zagrljaji, pogotovo u teškim trenucima (umjesto prigovaranja)
Milovanje
Poljupci
Dodir ruke
Neočekivane, lijepe geste za koje znaš da će usrećiti voljenu osobu
Velikodušnost
Tolerancija i razumijevanje

Volimo tako da:
smo prema objektu ljubavi osjećajni, nježni, ljubazni, susretljivi, srdačni, plemeniti, velikodušni, iskreni, pošteni..;
odašiljamo osjećaje ugode, topline;
imamo suosjećanje, razumijevanje i poštovanje;
želimo objektu ljubavi samo najbolje;
ne očekujemo ništa zauzvrat;
rado slušamo;
izražavamo ljubav lijepim riječima;
smiješimo se i smijemo;
pokazujemo objektu ljubavi koliko je važan i vrijedan, pridajući svu svoju pažnju;
ništa ne namećemo;
ne gledamo na sat.

Kad želimo nešto ili nekoga zavoljeti što ili koga inače ne volimo, potrebno je uočiti njegove ili njezine pozitivne strane, umjesto da gledamo samo na negativne strane te pronaći ono vrijedno ljubavi. No, prije svega potrebno je uočiti povezanost s time ili s tim bićem. Naime, sve u Svemiru je povezano i svi smo mi duše koje imamo isti Izvor. Lako nam je voljeti kad upoznamo tuđu dušu. Kad ograničeno vidimo samo nečije tijelo, um i emocije, onda je i naša ljubav ograničena i uvjetna. No, ako iza nečije fasade prepoznamo dušu koja je savršena, onda nam je sasvim lako voljeti dušu. Ne moramo voljeti nečiji um, tijelo ni narav, no uspijemo li otkriti dušu te osobe, onda nam ju je lako zavoljeti. Svi su ljudi u duši dobri, samo ih njihov um, tjelesni porivi i emocije znaju "umrljati". Nažalost, većina ljudi su duhovno preslabi da bi se umjeli suprotstaviti raznim napastima, pa im treba pomoći, pružiti podršku i suosjećanje, čak i kad se tome opiru zbog tih napasti koje ih tlače (ego i ostale mane i slabosti).

Kad naučiš voljeti kišu, a ne samo sunce, noć, a ne samo dan, nizine, a ne samo visine i drugu stranu mnogih drugih stvari, tada će ti biti lakše voljeti i drugu stranu svih bića. Savršenstvo nije izražena pozitivnost, već sklad između pozitivnosti i negativnosti. Inače bi nam dosadili oni koji su samo očekivano pozitivni u svemu. Stoga, ne očekuj od drugih da pokazuju dobre osobine u onome što ti želiš, nego ih voli zbog toga što su mnogostruki, izazovni, uzbudljivi zahvaljujući upravo tome što imaju i svoje negativne osobine.

Kako voljeti sebe
Tako što upoznamo svoju dušu, koja je savršena, puna ljubavi i vrijedna ljubavi. Ne moramo odmah i uvijek voljeti svaki dio svoga tijela, sve svoje umne sposobnosti, svoju narav u svim situacijama, ali iza svega, svih fasada je naša jezgra, naša duša koja zaslužuje ljubav jer je ona taj dio tebe koji je stvoren na sliku i priliku savršenog Stvoritelja.

Tko je taj u nama koji voli? Fizičko srce? Mozak? Um? Čime volimo? Što volimo kad sebe volimo? Zašto se ne bismo voljeli? Pronađi ove odgovore u dubini svoje duše i otkrit ćeš neutaživ izvor ljubavi.

Svatko ima svoje dobre i loše strane, jer se u svemu očituje zakon polariteta, koji je prirodan, normalan i koristan. Ako misliš da nemaš razloga za voljeti se, to je samo zato jer je tvoj um ograničen i uvjetovan time da uočava pretežito negativnosti, a ne pozitivnosti. Svatko u sebi ima iskru vrijednu ljubavi. Za mnoge je taj dio sebe toliko zatomljen da ga je teško uočiti, ali s malo volje moguće je razotkriti sebe kao nikad dosad. Upoznaj sebe tako da se otvoriš svojoj duši, onome što je nerazumno i nelogično. Pronađi taj dio sebe i voli to te širi svoju ljubav polako na cijelo svoje biće. Dopusti svojoj duši da vlada tvojim umom, emocijama i tijelom, pa će se oni preobraziti u ono najbolje, pa ćeš i njih lako zavoljeti.

Nemoj samo tako preći preko ovoga, nemoj se sramiti sebe zavoljeti, nemoj biti preskroman/na - nemoj odlagati ljubav prema sebi, misleći da je to manje važno od bilo čega drugog, jer sve drugo će ti biti teško ostvariti i uskladiti ako ti nedostaje ljubavi prema sebi. Ako ti sebe ne voliš, teško će te drugi moći voljeti. Zato upoznaj i zavoli svoju dušu SADA!

Zavoli sebe - ako se ne voliš, obavezno se zavoli. Nitko nije savršen, i svi imamo mane, ali imamo i vrline. Voli se jer to zaslužuješ isto toliko kao i svaki drugi čovjek. U stvari, ljubav se ne zaslužuje, ona je prirodno stanje. Neprirodno je ne voljeti se. Ako se ne voliš, nećeš na sebe ni paziti kako treba, pa ćeš na sebe privući bolesti, ljude koji te isto neće voljeti i ostale neprilike.

Prisjeti se svih svojih vrlina i vrijednosti. Voli se i kad ti ne ide. Prakticiraj bezuvjetnu ljubav prema sebi.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi d

Oznake: ljubav, duša, Erich Fromm, ego, razum

utorak, 17.02.2015.

Negativna karma i Ho' oponopono

Moderni provoditelji ho'oponopono procesa opisuju životne probleme kao posljedice negativne karme, ukazujući na to da kad-tad "moramo sami doživjeti ono što smo učinili drugima" i da smo sami kreatori svojih životnih okolnosti prema svemu onome što mislimo, izgovaramo i činimo.

Budući da u životu prevladava zakon uzroka i posljedica, svrha ho'oponopono prakse je uglavnom "oslobađanje od nesretnih, negativnih iskustva iz prošlih vremena i reinkarnacija, te rješavanje i uklanjanje trauma iz podsvijesti." Karmički dugovi ometaju evoluciju uma i općenito osobe, tako da je (karmičko) čišćenje uvjet za širenje svijesti.

Svjesno ili nesvjesno doprinosimo stvaranju okolnosti u našem životu. Često je uzrok naših nevolja nešto što smo prije loše učinili, rekli ili mislili, a ponekad je problem nastao zato što nismo ništa učinili, a mogli smo.

Kad nastane neki konflikt, normalno je pomisliti da nismo mi krivi. Uvijek je kriv netko drugi. Čak i da je stvarno tako, ipak smo mi to stanje unijeli u svoj život, pa makar i time da nismo ništa poduzeli da se takvo što ne dogodi. Mnoge stvari smo mogli sprječiti nekim svojim mislima, riječima ili djelovanjem. Bez obzira na to što u nekoj situaciji nismo ništa ružno rekli ili učinili, vjerojatno smo nekako isprovocirali drugu osobu ili smo nekim svojim crnim mislima doveli do loših vibracija u odnosu ili smo doveli do problema jer nismo ništa učinili. Nije bitno kako smo prouzrokovali neki nepovoljan događaja, nego je bitno rješiti se tih veza iz prošlosti, očistiti se od loših energija, ispraviti svoje greške pokajanjem, zahvaljivanjem i ljubavlju.

Osim upućivanja ovih 4 misli Božanstvu, kreatorica moderne ho'oponopono verzije Morrnah je u svojoj praksi koristila jednu molitvu koju bi izgovarala kad bi pomagala ljudima, bilo da ih vidi ili ne. Ona glasi:

Božanski stvoritelju, oče, majko, sine u jednom ... ako smo ja, moja obitelj, rođaci i naši pretci uvrijedili tebe, tvoju obitelj, rođake i pretke našim mislima, riječima, ponašanjima i djelima od početka naše kreacije do danas, molimo te za oproštaj ... Dopusti da se očiste, pročiste, otpuste i uklone sve negativne memorije, blokade, energije i vibracije te transformiraju ove neželjene energije u čistu svjetlost... I tako bi učinjeno.

Kad ti se dogodi da ti netko poznat ili nepoznat pošalje ružan e-mail, kaže nešto ružno ili učini nažao, bez obzira što ti znaš da nisi kriv(a), pošalji ove 4 ho'oponopono misli Božanstvu vezano za tu osobu kako bi iskrenim pokajanjem ispravio/la neke svoje prijašnje greške, grijehe ili propuste koji su nekako doveli do toga da budeš žrtva. Iako često nismo krivi, ipak smo odgovorni. Mislima ljubavi transformiraj svoje, pa time i stanje druge osobe. To će ukloniti problem.

Svaki put kad ti netko nečim naudi, ali i kad se nađeš u okolnostima gdje si osobno svjedok onome tko je u teškoj situaciji, uputi ove 4 misli Bogu kako bi se ta osoba oporavila ili 'ohladila', a time i ti:
"Volim te, žao mi je, oprosti mi, hvala."
Šaljući misli ljubavi (umjesto onih negativnih) drugima, mijenjaš vibraciju i svoju okolinu nabolje, a time i svoj život. Jednostavno evociraj duh ljubavi da ozdravi ono u tebi što je kreiralo okolnosti u kojima se nalaziš - bilo da je neka konfliktna situacija, bolest, financijski pritisak ili bilo što drugo.

Pitaj se šta je to u tebi što te dovelo do ovog problema (vlastitog ili tuđeg), i kako možeš taj problem u sebi ispraviti? Nakon što se pročistiš onim četri mislima, dobit ćeš odgovor na svoje pitanje, dobit ćeš inspiraciju, ideje i snagu "odozgora" za rješenje tog problema. Osim onog što ćeš inspiriran(a) sam(a) poduzeti, najveći dio razrješenja će se odviti na duhovnoj razini uz posredstvo Božanske inteligencije.

U situaciji kad se u tvom životu pojavi nečiji tuđi problem, ne bavi se tom osobom, nego se bavi emocijama koje tom prilikom doživljavaš. Ponekad osobu koja ima neki problem osuđujemo, osjećamo odbojnost ili neku drugu emociju ili stav. Sve to treba očistiti iz svijesti i podsvijesti, rješiti se svega toga. Kako čistiš ono što je u tebi, tako drugi postaju čistiji i zdraviji.

Samo dok sam se sjetio; nocas sam sanjao kako defragmentiram svoju memoriju – mozak. Naravno da sam, pod utjecajem nove ho’ oponopono tehnike, prije spavanja izgovorio mantru. Takodjer, prije spavanja, upitam za odgovore vezane za snove koje cu sanjati. Nekad se ujutro sjetim i mognem povezati snove sa svojim pitanjima i ‘vidjeti’ ih kao odgovore na moja pitanja. Nekad zaboravim. Pitanja su tipa; gdje cu odn s kim cu zivjeti u buducnosti? Ovaj san, od jutros, u kome sam se dobrano naradio-defragmentiranje moje memorije, bi se mogao tumaciti uporabom parabole odn metafore u ho’ oponopono tekstovima u kome se nasa svijest poredi sa kompjuterom. U snu sam i ranija arhivirao-pospremao i slagao mape i file-ove vrijedno po cijelu noc.
Ako vas ovo o snovima zanima progooglajte malo sto o tome kaze stricek carl jung.
Defragmentiranje je opcija u Windows koje sluzi komprimiranjem supljina nastalim brisanjem nepotrebnog. Tako se napravi vise prostora u memoriji. Ono sto ja najvise volim je RESET. Naprimjer nakon saune i ledene kupke kada nakon pulsiranja-koje mogu da cujem u srcu i mozgu, osjetim blazenstvo, mir i opustenost, odn odsustvo misli i briga a sve to zahvaljujuci umrtvljavanjem dijela-ova mozga izazvanim shokom nastalim vrucinom i ledenom vodom. (ovo je moja teorija). Vjerojatno prestane sljakati lijeva polovina mozga a mnom zadominira desna koja je izvor blazenstva i ljepote.

Kako kaže i sam dr. Hew Len, svaka individua ima svoju svijest, podsvijest i nadsvijest (koja je dio Božanske svijesti, kao što je kapljica dio oceana). Iako smo uglavnom svjesni, većina naših ponašanja nisu plod svjesnog nauma, nego činimo stvari nesvjesno, većinom iz podsvijesti a ponekad iz nadsvijesti. Podsvijest sadrži svu memoriju naših prošlih iskustava, a nadsvijest ima uvid i u sve ono što nismo iskusili a možemo. Ako djelujemo iz podsvijesti, to znači da djelujemo iz memorije iskustava. Ako djeujemo iz nadsvijesti, to znači da primamo inspiraciju direktno iz Više svijesti, od Boga.
Kad mislimo i djelujemo prema memoriji (sakupljena iskustva koja su se formirala u uvjerenja, predodžbe, navike i slično), ograničeni smo vlastitim iskustvima. No, kad djelujemo na osnovu inspiracije koju dobivamo iz nadsvijesti, tj. od Božanske Inteligencije, onda su naše mogućnosti neograničene, sve nam je moguće. Poruke "odozgora" možemo bolje primati ako sprječimo one "odozdola" koje pomućuju naš um. Zato je potrebno redovito pročišćavati svoju podsvijest, dovesti se u nulto stanje, biti kao tabula rasa kako bismo bez ometanja mogli primati Božansku inspiraciju. Teško možemo čuti ili osjetiti inspiracije i ideje "odozgora" ako smo puni programa ili memorija (predrasude, uvjerenja, predodžbe, navike, očekivanja i slično). Zato ih se trebamo redovito rješavati, svakodnevno ih čistiti spomenutim četrim mislima.

Naša svijest je ograničenog kapaciteta i ne može registrirati ni upamtititi sve podatke koje tijekom dana primamo, no podsvijest to može i čini. S obzirom na svoj ograničeni kapacitet, naš svjesni um nema pojma šta se sve događa u našoj stvarnosti, pa stoga ne može donositi optimalne sudove, odluke i slično.

(vidi i dva posta na temu Ho' oponopono iz prosinca 2012;
http://rigijev.blog.hr/2012/12/index.html)

Oznake: Morrnah, trauma, karma, negativna karma, projekcija, zakon uzročnosti i recipročnosti, predrasude, predodžbe, uvjerenja, iscjeljenje, oslobođenje, mantra, Molitva, suosječanje, rezonancija, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje, prava priroda, dužnost, mentalno čišćenje, duša, ljubav kao sredstvo liječenja, Dr. Hew Len, idealni partner, afirmacije, Ho’oponopono, bog, podsvijest, očekivanja, otpuštanje, problemi, intuicija, razum, ego, vjera, nadsvijest

nedjelja, 21.12.2014.

Patnja Tuga Bol Radost i Sreca

Prije prosvjetljenja cesto sam osjecao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjecam tugu.

Treba, kako nas savjetuje Dalaj Lama, znati praviti razliku izmedju uzitaka i iskustava koji nas cine sretnim. Odn, pomisli prije nego uradis nesto, sto je za tebe cisti uzitak, da li ces se nakon toga osjecati sretnim?
On nam takodjer kaze da je bol sastavni dio zivota. I da s tom cinjenicom treba zivjeti. Kljuc je bezpogovornom prihvacanju, svih zivotnih situacija onakvima kave one jesu.

Sadasnji trenutak nije nepodnosljiv. Nepodnosljivo je ono sto ce se dogoditi narednih sati. Imati tijelo ovdje u osam navecer a duh u pola jedanaest; eto uzroka problema. Kada vam je tijelo u jednom gradu a duh u drugome; eto uzroka patnje.

Lijecenje patnje koju sami sebi stvaramo

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli.

Patnji su nas naucili.

Uvijek sam se pitao sto je nastalo prvo? Srcedrapajuce pjesme ili slomljena srca. Neko, slomljena srca, je tako dozivio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi povjerovali da se i nama treba dogadjati isto iskustvo. Romantizirani sentimenti koji su rezultirali patnjom?
I tako smo odlucili da, kada nam se odredjene stvari dogadjaju, patimo. Slazete li se s ovim redosljedom? Ili imate drugo misljenje o ovome?

Nasa sreca nikada nije posljedica necega. Istinska sreca nema uzroka, nije nicim uvjetovana. Ako vas neko ucini sretnim ili ste zadovoljni svojim poslom, to nije prava sreca, vec ostvarenje odredjene zelje.

Negdje sam procitao da se osjecamo sretnim iliti zadovoljnim onda kada postignemo neki cilj. Kada zavrsimo neki zadatak ili rijesimo neki problem.

Kada vam nista ne moze naskoditi, nijedan osoba, nikakav dogadjaj, nista, tek tada ste sretni.

Sto treba ucinit da bismo bili sretni? Nista! Nista ne treba ciniti. Potrebno se samo distancirati od iluzija.

Pograsno je vjerovanje da se sreca nalazi izvan nas. U spoljnom svijetu, drugim ljudima; “promijenit cu posao pa cu biti sretniji, promijenit cu grad – zemlju, brak” … Ljudi misle da ce ih novac, moc, ugled uciniti sretnima. Radost i sreca se ne nalaze u spoljnom svijetu.

Mnogi nisu sretni zato sto postavljaju uslove sopstvenoj sreci. Ako ne dobijem, ne ostvarim ovo ili ono, odbijam bilo kakvu srecu. Ako ne dobijem onog, ili se ne dogodi ono, sreca mi nije vazna.

Oslobodimo se ove iluzije i to ce nam promijeniti zivot.

Kako sam sretan!
Kako sam zahvalan za sve ovo! Sve je u redu!

Nemoguce je biti istinski zahvalan a ne biti sretan.

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost

Zemlja ljubavi

Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti.

Obacimo iluzije zbog onog što one u biti jesu, onoga što nam mogu dati ili onoga čega nas mogu lišiti.

Ako nismo na oprezu gubimo svoju sposobnost da volimo. Ako želite voljeti, trebate ponovno naučiti kako vidjeti. Osloboditi se svoje ovisnosti. Strgnite sa sebe krake društva koji su se obavili oko vas i ugušili vaše bivstvovanje. Morate ih se osloboditi. Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćete nastaviti živjeti u svijetu, više nećete biti od svijeta.

U svom srcu bit ćete slobodni, iako potpuno sami.

Vaša ovisnost će nestati. Ne morate ići u pustinju; ostanite među ljudima i maksimalno uživajte u njihovom društvu.

Međutim, drugi više neće imati moć učiniti vas sretnima ili nesretnima. To je samotnost. U toj samoći vaša će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da volite. Na druge više ne gledate kao na sredstva za zadovoljenje svojih ovisnosti.

Samo onaj tko je to pokušao zna kako je to užasno teško. To je kao da od sebe zahtijevate da umrete. To je kao da od jadnog ovisnika zahtijevate da se odrekne jedine sreće koju poznaje. Da, dok se bori sa simptomima odvikavanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, da tu drogu može zamijeniti za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zraka, za slatki okus vode iz planinskog potoka?

Možete li zamisliti život u kojem biste odbili uživati ili prihvatiti makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da bilo kome naslonite glavu na rame tražeći podršku?
Zamislite život u kojem ni o kome ne biste čuvstveno ovisili, tako da više nitko nema moć da vas učini sretnima ili nesretnima.

Odbijate potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da vi sami budete nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivate svojim.

Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali vi nećete imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život. Ako ikad postignete takvo stanje, konačno ćete saznati što znači imati pogled koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom. Tada ćete vagati svaku riječ. Saznat ćete što znači voljeti.

Ali da biste mogli stići u zemlju ljubavi - voljeti ljude, morate proći kroz muke umiranja, znači da u vama umre potreba za njima i da budete potpuno sami.

Kako uopće stići tamo? Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje biste imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćete se suprotstaviti žudnji za drogom.

Kojim dobrim stvarima? Ljubav prema radu kojim se bavite zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepite i o kojima ne ovisite čuvstveno već uživate u njihovom društvu.

Također će pomoći ako se počnete baviti aktivnostima kojim se bavite cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko volite baviti da, dok ste njima zaokupljeni, uspjeh, priznanje i odobravanje vam jednostavno ništa ne znače. Pomoći će također ako se vratite prirodi.

Otpustite ljude, otiđite u planine i u tišini općite s drvećem, cvijećem, životinjama, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama.

Hranite se zdravom hranom, dobrom zdravom hranom. Ne govorim o stvarnoj hrani, govorim o zalasku sunca, o prirodi, o dobrom filmu, o dobroj knjizi, o poslu u kojem uživate, o dobrom društvu. Tako ćete se, nadajmo se, osloboditi ovisnosti o onim drugim osjećajima.

Stupiti u dodir s prirodom. To je lijek za usamljenost. Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudima, druženjem i bukom. To nije nikakav lijek. Vratite se prirodi, idite u planine. U goleme pustinje samoće – gdje nitko neće biti uz vas, apsolutno nitko.
U početku će vam to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što ste niste navikli na samoću. Ako uspijete neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav. Vaše će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće. Oslobodit ćete se droge i bit ćete slobodni.

Tada ćete shvatiti što je sloboda, što je ljubav, što je sreća, što je stvarnost, što je istina i što je Bog.

Stići ćete do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i vezanosti.

Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Svijet ne boluje od nedostatka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedostatka svjesnosti. A ljubav se stvara svjesnošću i nikako drugačije.

Shvatite li koje zapreke sebi postavljate na putu do ljubavi, slobode, i sreće zapreke će nestati. Uključite svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možete proizvesti; ljubav je nešto što vas ima. Vi nemate vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjedujete te stvari; predajete im se.

Psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza – analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan američki terapeut jako je to dobro postavio: “Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže – daje nam jedino informacije. Ali kad biste mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena.

Važno je razumijevanje vaših ovisnosti. Treba vam vremena za shvaćanje samoga sebe. Razumijevanje unutarnjih sukoba koji se javljaju zbog naših strahova i žudnji.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost

subota, 20.12.2014.

LJUBAV JE PUT

Ljubav te prati od samog rođenja, pocevsi od bezuvjetne ljubavi majke odn ljubavi roditelja. To je posebno stanje kada doživljavaš Božanstvo, kroz posebno blaženstvo i milost. Ljubav spada u osobno iskustvo. U tijelu se manifestira u astralnom polju na liniji srca-na granici između fizičkog i duhovnog; između tri fizičke i tri duhovne čakre.

Od onih koji su iskusili ljubav nije svatko to iskustvo ljubavi zadržao odrastanjem, već je kod nekih pažnja uma bila usmjerena na neke, za život duše nebitne životne stvari. Kod takvih je ljubav potisnuta i trebaju je ponovo oživljavati.
Svi oni koji duboko osjećaju ljubav, na pravom su Putu života duše, jer je u prirodi ljubavi da čovjeku daje jasnoću, budi duh i sigurno vodi ka istini, svijesti i slobodi. Zato kažemo da je ljubav preduvjet duhovnosti svakog pojedinca.

Neki smatraju da je ljubav seksualna želja ili obično voljenje. To ne može biti ljubav, jer se vezanost za Božanstvo tako ne manifestira.

Sama ljubav nije, niti može biti duhovna stvarnost, jer joj je uloga posredovanje između fizičkog i duhovnog aspekta, između osjećanja i mira, između nagona i svijesti. U svjesne su osobe prisutni svi aspekti života ukljucujuci i ljubav. U svijesti je sve sadržano, pa i ljubav.

Čarolija ljubavi je moćna i od pojedinca ne pravi ovisnika, kao što je slučaj sa nagonom. Ne možeš se ničemu tako predati kao ljubavi, jer te ona direktno uvodi u blaženstvo i milost Božanstva. Ljubav se predaje duhu, a iz blaženstva se duha uplovi u čistu svijest.

Dobio si na poklon dušu. Predstavljaš sjeme ljudske vrste i jedinstven si na svijetu. Božanstven si u svemu, iako još nisi svjestan. Rodio si se u ovoj materijalnoj prirodi. Uz bezuvjetnu ljubav roditelja počeo si sisati, jesti hranu. Progovorio si. Počeo hodati. Tijelo i dalje raste.
Možeš opažati, misliti, aktivira ti se um. Učiš od roditelja, sredine, društva.
Iz dana u dan imaš sve više navika.
Postajes podložan i ovisan, nešto ti godi, sa nečim se ne slažeš, lagano se dijeliš u sebi, između tijela i intelekta.
Kako si zreliji sve je više želja.
Znanje ne prati tvoje potrebe i mogućnosti. Nedostaje ti mir.
Imaš svega u izobilju, ali ti ipak nedostaje život.
Postaješ nemoćan, bez volje, bez ljubavi, bez smisla kako dalje.
Okrenut si prema van, ne vidiš vlastitu dubinu.
Osjećaš nepravilan rad srca. Kao da ne dišeš, nema nigdje tvog daha.

Počeo si tražiti PUT.
Počeo si učiti i odmah ti je lakše, vidiš smisla u tome. Nisi više zbunjen. Nekako ti je sve jasnije. Mijenjaš se, na pravom si putu. Držis se novih znanja. Nisi više napor sebi i drugima. I ljubav se vratila.
Povratio ti se mir. Osjećaš snagu svog daha. Vidiš smisao života.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, svijest, duša, smisao života, transformacija

ponedjeljak, 04.08.2014.

Ljudi bez duse

prenosim vam ovaj clanak;

U svim planetarnim religijama i verovanjima zastupljeno je mišljenje o tome da svako ljudsko bic
e ima dušu. Zvanična nauka nam s druge strane tvrdi da na planeti živi samo jedna ljudska vrsta pod nazivom Homo sapiens sa mnogim varijacijama haplotipa.

Ako se osvrnemo oko sebe primetic
emo da nas religija i zvanična nauka donekle zbunjuju, najviše zbog toga jer se svi ljudi ne ponašaju isto. U stvari, bez obzira na navodno postojanje duše kod svih ljudi, bez obzira na navodnu pripadnost jednoj te istoj vrsti, mnogi pripadnici uopšte nemaju empatije, neki su potpuno letargični čak i na najgora zverstva i mučenja, a neki, pak, uživaju u nanošenju psihološkog i fizičkog bola svemu oko sebe, dok neki nemaju osec
aj kajanja, niti žale za ičim zlim što su uradili.

Je li moguc
e da se bic
e s dušom može tako ponašati?

Slavni metafizičar George Ivanovich Gurdjieff (1873.- 1949.) je početkom XX veka napisao:

„Značajan procenat ljudi koje svakodnevno srec
emo na ulici su potpuno prazni iznutra, kao da su vec
mrtvi. Srećni smo što ne znamo i ne možemo videti koji ljudi su takvi. Kada bi znali koliki je broj ljudi među nama u stvari mrtvo i da takvi upravljaju našim životima, poludeli bi od strave.“

Gurdjieff ne samo da je smatrao da ljudi bez duše, isprazni automati-mašine, žive među nama – vec
je bio siguran da oni upravljaju našim životima i sudbinama i da ih je vec
ina u vrhu piramide vlasti.

Dve vrste fizički iste, ali esencijalno različite.

No neki od modernih naučnika su primetili određene razlike između normalnog ljudskog bic
a i onih koji nam psihološki i karakterno uopšte ne liče, njih naučnici nazivaju psihopate. Pre nepunih tri decenije smatralo se da psihopati uglavnom dolaze iz kriminalnog miljea, iako je istorija pokazala da su psihopati mnogo puta upravljali državama, carstvima, vojskama, tajnim službama, politikom, javnim životom, naukom, religijom, ali samo je šačica naučnika predočila istinu koja je zaista strašna baš onako kako je to Gurdjieff rekao.

U takvim istraživanjima je najviše postigao fenomenalni Andrzej Lobaczevski koji je naše trenutno društvo opisao kao patokraciju – vladavinu psihopata.

Kao da ovakvo saznanje nije dovoljno šokantno, današnja nauka na sve načine pokušava da ignoriše istraživanja Lobaczevskog i njemu sličnih jer se na takav način otkriva da na našoj planeti u stvari ne živi jedna vrsta, niti da svi imamo dušu.

Gnostika Borisa Moutavieffa

U seriji knjiga pod nazivom „Gnostika“ koje je napisao metafizičar Boris Moravjev stoji da ljudsko bic
e koje ima dušu poseduje potencijal za aktivaciju viših emocionalnih i intelektualnih centara koji se donekle ako ne i u potpunosti poistovec
uju sa višim čakrama. Mouravieff dve ljudske vrste deli na adamičnog i pred-adamičnog čoveka. U trec
em delu Gnostike, Mouravieff piše:

„U prvom delu Gnostike smo se dotakli koegzistencije dve esencijalno različite rase na planeti, jedna je ljudska, a druga je antropoidna. Adamični čovek i pred-Adamični čovek se u suštini fizički uopšte ne razlikuju zbog genetičkog mešanja među dve rase. Danas je uobičajeno da se karakteristike oba tipa mogu nac
i u svakoj porodici.“

Mouravieff je takođe naveo da pred-Adamični čovek nema više centre dok Adamični čovek ima moguc
nost prave spiritualne evolucije koja može doc
i jedino s buđenjem svesti i učenjem, osim toga jedan ima dušu, a drugi je nema. Osim ovih razlika obe vrste su gotovo identične, obe rase imaju niže centre, istu strukturu, ali esencija im je potpuno različita kao i nastanak.

Oskar Vajld

I Oskar Vajld je napisao: „Životni cilj svakog pravog ljudskog bic
a je samo – razvoj. Mi smo se rodili na ovoj planeti da bi shvatili pravu prirodu svega.“

Gurdjieff je takođe bio svestan moguc
nosti razvoja čoveka s dušom. O onima bez duše nije puno ni pisao jer je njihova moguc
nost napretka izuzetno limitirana ako je uopšte i ima. Gurdjieff je otkrio da ljudi bez duše nemaju moguc
nost samo-opservacije i spiritualnog napretka to jest buđenja. On je napisao:

„Samo-opservacija pomaže čoveku da shvati kako je potrebno da se menja. Kada ljudsko bic
e opservira samo sebe tada c
e samo-opservacija dovesti do sigurnih promena u unutrašnjem procesuiranju. Ljudsko bic
e tada počinje razumevati kako je samo-opservacija instrument samo-promene, tačnije način buđenja.“

Ovaj citat na jednostavan način objašnjava zašto neki ljudi razmišljaju o unutrašnjim procesima i napretku, a neki ne. Sasvim je logično zaključiti da ljudi bez duše, koji nemaju moguc
nost spiritualnog napretka i povezivanja sa svojim „višim ja“, ne mogu razmišljati o stvarima koje nas muče.

Misterija nastanka. Pitanja je puno, a odgovora malo.

Koliko puta ste se pitali, kako smo nastali, šta nam se događa nakon smrti, verovatno ste sebi postavili i jako puno pitanja povezanih sa svakakvim misterijima i nepoznanicama van fizičkog sveta. Ljudsko bic
e koje nema više centre ne može postavljati takva pitanja. Pred-Adamičan čovek c
e se konstantno okretati i fokusirati prema fizičkom i materijalnom jer sve drugo ne može pojmiti niti ga interesuje.

No univerzum nije napravljen u isključivo crno beloj tehnici. Postojanje u suštini jeste dualno; negativno, okrenuto ka sebi – sebično, i pozitivno; okrenuto ka pomaganju drugih – nesebično, ali između ekstrema postoje svakakve nijanse sive. Ako bismo na jednu stranu postojanja ljudi na ovoj planeti stavili materijalnog čoveka koji nema trunku morala, empatije i kajanja – čoveka bez duše – ultimativnog energetskog vampira koji jedino želi zadovoljavanje svojih potreba kroz materijalnu i energetsku satisfakciju i ako bismo na drugoj strani ljudskog postojanja stavili čoveka s dušom, sa empatijom i osec
ajem za saradnju i pomaganje drugima, moramo shvatiti da su obe strane ekstremi jedne slike.

Villiam Occam

Vilijam Occam je stvorio matematički postulat koji nosi ime ‘Occam oštrica’ u kojoj ukratko stoji: „Najjednostavnije rešenje je obično pravo rešenje. „Uz Occamovu oštricu dodajmo i najverovatniju moguc
nost da je univerzum, na nama još uvek nepoznat način, načinjen s neverovatnom harmonijom, verovatno su zbog tog razloga mnogi mislioci i hommo Universalis težili ka zlatnom rezu i potpunoj harmoniji.

Ako uzmemo u obzir obe stvari, vrlo je moguc
e i logično da između dva ekstrema ljudi bez duše i ljudi s dušom postoje i oni koji se zbog nekog razloga približavaju jednom od ekstrema u nizovima različitih nijansi.

Metafizičari sve ljude koji nisu krenuli putem preobražaja, propitivanja i učenja, jednom rečju buđenja, nazivaju organski portali, psihopate smatraju pokvarenim ili defektnim organskim portalima.

Harvey Clickey je u svome delu ‘The Mask of Sanity’ izuzetno dobro opisao nekoliko najčešc
ih vrsta pokvarenih i defektnih organskih portala od klasičnog psihopate i sociopate do narcisa koji je u stvari mali ili baštenski psihopat.

Koliko smo se u stanju suočiti sa zlom u nama i oko nas? Koliko smo u stanju istine podneti i videti?

Clickey je ljude bez duše opisao kao osobe koje savršeno oponašaju ljudsku ličnost, ali ostavljaju utisak svakom pažljivom posmatraču da nešto fali; Clickey je napisao da su oni:

“ Subtilno refleksne mašine koje perfektno oponašaju ljudsku ličnost .“

Naravno da je ovaj opis povezan sa kliničkim slučajevima psihopata, to jest onima koji su pali u ruke zakona, jer im je njihov program o samokontroli i samo-prezervaciji prestao funkcionisati pa su se dali uhvatiti.

Vec
ina ljudi bez duše, ili u krajnjem slučaju organskih portala, nec
e kršiti zakon, u stvari bic
e stub društva, imac
e poslove, kuc
u, porodicu, hobije, nac
i c
emo ih svuda oko nas na svim nivoima hijerarhijske lestvice, no još jednom moram ponoviti njih nec
e interesovati stvari koje interesuju ljude s dušom koji su krenuli na put buđenja.

Izgon iz raja, Mikelanđela di Lodovico Buonarotti Simonija, freska iz Sikstinske kapele u Rimu

Mouravieff je vrlo jasno napisao kako je nakon „pada“ ili izgona iz raja Adamičan čovek izgubio direktnu vezu sa našim višim ja (taj „pad“ nema veze s pričom iz Biblije), u stvari su mu se izgasili viši centri koji omoguc
avaju takvu vezu, no potencijal je ostao.

Ljudi bez duše nemaju takve potencijale i rade im isključivo niži centri koji i te kako crpe energiju iz svega oko sebe, iz prirode – što lako možemo videti neupitnim izrabljivanjem planetarnih resursa do krajnjih granica, iz drugih ljudi, a naročito crpe energiju od onih koji imaju potencijal za rast.

Tek kada shvatimo da u stvari na Zemlji postoje dve uporedne vrste, kad shvatimo da smo se s vremenom toliko pomešali da u jednoj porodici možemo nac
i entitete sa dominacijom oznaka obe vrste, tada pradavne priče o „mešanju krvnih linija“ dobijaju potpuno novo značenje.

Važno je i shvatiti da sve do trenutka kada počnemo sa učenjem i potragom za istinom svi smo mi neka vrsta portala, čak i ako imamo dušu, Mouravieff je jasno rekao radi se o potencijalu razvoja viših centara, na nama je želimo li krenuti tim putem ili ne.

Ako pogledamo način na koji se stvarala nauka, filozofija i gotovo sve religije, kroz mnoge se neumitno provlače materijalističke oznake sveta, čoveka odvojenog od stvoritelja i stvoritelja koji ima prikazu materijalnog bic
a. S pravom se pitam pod čijim je uticajem stvoreno sve što nas danas oblikuje.

Živimo li mi u svetu koje su oblikovali ljudi bez duše?

V.S. Ramachandran neuronaučnik sa Univerziteta Kalifornije u San Dijegu je u nedavnom intervjuu na pitanje o značenju duše odgovorio sledec
e: „Besmrtan duh kojeg nazivamo duša – koji bi trebao postojati negde u ljudskom mozgu – to je potpuna besmislica. Verovati u tako nešto je potpuna besmislica.“

Ovakvih primera je jako mnogo, ali sa druge strane samo na primeru reinkarnacije ima toliko saznanja o kojima su se pravile naučne studije, pa ako postoji moguc
nost reinkarnacije onda bi se trebali zamisliti koji je to deo koji „preživi“ nakon što telo umre. Vec
ini je jasno da bi to trebala biti duša, no očigledno nekima to nije moguc
e jer nemaju takvu moguc
nost poimanja jer dušu nemaju ili se nisu počeli „buditi“.

New Age predstava čoveka, ali nije li ovo objašnjenje idealizovana predstava čoveka s dušom koji je aktivirao sve centre?

Ljudska vrsta s višim centrima koji imaju potencijal rasta imaju dušu koja je pak defragmentovani deo veće celine, no mnogi su metafizičari upozorili da osim individualne duše postoje i skupne duše na drugim nivoima postojanja, na našoj planeti su to skupne duše životinja i velikih biljnih zajednica.

Mouravieff je napisao da je Adamičnog čoveka stvorila viša sila, ali pred-Adamični čovek je proizvod napretka iz nižih oblika života, tačnije primitivnih hominida. Znači li tada da i ljudi bez INDIVIDUALNE duše imaju, nazovimo to tako, skupnu dušu nalik životinjama, ako su nastali razvojem iz primitivnih hominida baš onako kako nas to uči antropološka paleontologija.

Knjiga: The Fourth Way – Teachings of G.I. Gurdjieff od P.D. Ouspenski

P.D. Ouspenski je u knjizi ‘The Fourth Way „ili“ Četvrti put „koristio Gurdjieff koncepte napretka ljudi kroz samo-razvoj koji možemo ostvariti uz pomoc
kombinacije tri tradicionalna puta metafizičkih škola, stvarajuc
i jedinstveni četvrti put. Naravno da je ovakav način razvoja predodređen ljudima s potencijalom, no iskreno se pitam mogu li ljudi bez potencijala, bez duše, napredovati bez obzira na put koji odaberu?

Ouspenski je u ovom delu shvatio da su pređašnji putevi spiritualnog ljudskog napretka bili povezani s religijom kroz varijacije puta razvoja; jogina, fakira i monaha, no takvi se „putevi razvoja“ uopšte nisu menjali s vremenom zbog religioznih dogmi i doktrine, zbog toga se nisu ni napravili značajni skokovi u ljudskoj svesti. Ouspenski smatra kako četvrti put nije definisan i razlikuje se od osobe do osobe, no objedinjuje elemente sva tri tradicionalna puta u najboljem odnosu.

Metafizičari su u različitim delima u poslednjih nekoliko hiljada godina pisali i raspravljali o mešanju krvnih linija, iako to možda izgleda gotovo suludo, dovoljno je pogledati oko nas i videti da i naša rasa koji nazivamo Homo sapiens ima različita obeležja koja obično povezujemo s pigmentacijom kože i oblikom očiju.

No isto tako je moguc
e da ispod te podele ima još jedna o kojoj se zapravo ne piše i ne govori iz jednostavnog razloga što je možda balans poremec
en i vrlo moguc
e zbog toga što je čovek s dušom u manjini, i što oni koji nemaju dušu ne bi želeli da im najslasniji visoko energetski obrok s dušom nestane sa menija ili da takvi shvate kako ih se sprečava na sve načine u razvoju, traganju istine i nastavku evolucije.

Je li to stvarni razlog zbog čega se krije mešanje krvnih linija?

Naše dve DNK su se toliko izmešale da se sa stanovišta današnje genetike ne može videti razlika između jedne i druge vrste, postoje tragovi, postoje uzorci ponašanja, karakterne osobine, genetski materijal obe rase se toliko pomešao da možemo predočiti koliko nam je DNK „zaprljana“.

Organizovana silovanja kroz ratove i mirnodopska silovanja, ubijanja, genocidi, democidi, venčanja unutra određenih porodičnih krvnih linija i ugovoreni brakovi sada dobijaju potpuno novo značenje.

Je li izvor svega zla u potpunoj bezobzirnosti ljudi bez duše – psihopata?

Ljudima s dušom verovatno ne bi palo na pamet da rade bilo šta od navedenog. Pred-adamični čovek, ljudskom bic
u bez duše, nije bio problem i nije ni danas stvarati takve užasne stvari, recimo da ih je, istorijski gledano, najlakše pronac
i po delima i htenjima koje se normalnom ljudskom bic
u čine nepodnošljivim i nenormalnima. Unutar jedne te iste porodice zasigurno imamo osoba iz jedne i druge vrste.

Uzimajuc
i u obzir Occam i harmoniju zlatnog reza onda bi polovina ljudi trebala biti bez duše, a polovina s dušom.

Je li moguc
e da je u pitanju eventualna simetrija u tri dela, određen broj psihopata, pokvarenih ili defektnih organskih portala – ljudi bez duše, i isti toliki broj ljudi s dušom koji su aktivirali svoje potencijale rasta i razvoja i na drugoj strani organski portali koji su negde u nekakvom centru i kojih ima najviše.

Dr Robert Hare, koautor mnogih knjiga o psihopatiji, od kojih je jedna od najpoznatijih „Snakes in Suits: When Psichopaths Go to Work.“

Robert Hare, vodec
i naučnik na polju psihopatije je izjavio da psihopata ima oko 1%, no on je u tu brojku ubacio samo kliničke slučajeve, Martha Stout je priznala da se tek jedan od 25 psihopata uhvati, znači li to da je psihopata svih vrsta od sociopata i utilitarista do narcisa oko 25% ljudstva, ako bi pratili neku normalnu simetriju onda bi i ljudi s dušom trebalo biti isto toliko, ostatak od 50% bi bili nedefektni organski portali i ljudi koji se nisu počeli buditi ili ne razvijaju svoje potencijale zbog svih moguc
ih zamki društva koje nije načinjeno po meri nekoga ko se želi spiritualno razvijati?

Koliko je ljudi s dušom ostalo bez nje kroz procese mučenja psihopata?

Verovatno se pitate kakvi su to ljudi s dušom koji ne razvijaju svoje potencijale, verovatno su to ljudi koje su psihopati mučenjem doveli do ruba ponora, koji se u metafizičkom svetu naziva „soul smashing“ ili ubijanje duše, jedan od perfektnih zločina -načina na koji sociopate deluju je prisiljavanje normalnih ljudi da počine neverovatne zločine uz indoktrinaciju, mučenje, kondicioniranje i dehumanizaciju.

Mnogi metafizičari smatraju da je potrebno aktivirati DNK, kako bi se aktivirali viši centri. U istraživanju ruskih naučnika saznali smo da jako puno toga ne znamo o našoj DNK, pa je vrlo moguc
e da je metafizika u ovom slučaju bila u pravu.

Nije li to u prenesenom značenju „kamen mudraca“ ili filozofski kamen, stvarana alhemija unutar nas samih, a ne bezobrazna materijalistička stranputica o pretvaranju olova u zlato.

Nije li spiritualni razvoj i aktiviranje viših centara u stvari pretvaranje olova u zlato, ljudi bez duše to nisu mogli shvatiti. Njima je zlato ostalo zlato, a olovo tek olovo, ništa više.

Hoc
e li vas ovaj tekst podstaći na samo-opservaciju da bi krenuli putem promene koji c
e vas odvesti ka moguc
nosti dosezanja punih potencijala uz pomoc
učenja i potrage za istinom, odlučite sami.

Oznake: sociopat, Dr Robert Hare, „Snakes in Suits: When Psichopaths Go to Work.“, The Fourth Way – Teachings of G.I. Gurdjieff, P.D. Ouspenski, narcis, Gurdjieff, Harvey Clickey, ‘The Mask of Sanity’, Villiam Occam, Moutavieff, Gnostika, spiritualna evolucija, duša, patokracija, Andrzej Lobaczevski, haplotip, empatija, letargija, psihopat

nedjelja, 08.09.2013.

Ljutnja

Na ljutnju nas navodi nešto u nama kao sto su neka naša očekivanja, predodžbe i sl. Uzrok dakle nije izvan nas-u nekome-necemu drugom.

Ljutnja uvijek dolazi iz frustriranih očekivanja.

Što god nas ljuti kod neke osobe, povezano je s našim očekivanjem da nam ona nešto pruži, što nam, iskreno govoreći, nije dužna. Sve što trebamo je već u nama, pa kad to ne uviđamo, očekujemo od drugih da popune tu prazninu, koju bismo u stvari trebali sami popuniti. Ako nam netko pomogne, dobro, a ako ne, i to je dobro, ne moramo se ljutiti. Kad preuzmemo odgovornost za svoj život, uviđamo da su sva očekivanja od vanjskog svijeta neosnovana i da se nemamo ni na koga što ljutiti.

Kad uspijemo postići da naše osobno zadovoljstvo ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet ga neće moći umanjiti.

Onaj koji nalazi razloge za ljutnju, ne uspijeva pronaći razloge za pohvale, zahvalnost i ljubav i sebe stavlja u ulogu žrtve.

Baš kao što su promaknuće, prilike, vjerni ljudi i ohrabrenja korisni, također imamo koristi od razočaranja, zatvorenih vrata, prijevara, otkaza i sličnih iskustava, jer nas, između ostalog, takva iskustva preusmjeravaju s pravca, koji nam u konačnici ne bi donio ništa, na novi pravac u životu koji u normalnim okolnostima ne bismo odabrali, a puno je bolji za nas.

Ništa nas ne može uznemiriti ako znamo da su negativnosti samo druga strana medalje pozitivnosti, i ako znamo da je sve prolazno.

Svaki put kad se trebamo uzdići na neku novu razinu u svom životu, na veći stupanj integracije vrlina i vještina u životu, nailazimo na test u obliku izazova, na nešto što trebamo prebroditi kako bismo se uzdigli na višu razinu. Taj test je obično neka osoba ili situacija koja u nama pogađa one slabe točke koje bismo trebali ojačati kako bismo mogli napredovati na višu razinu i time bili nagrađeni. Da bismo ovaj izazov prošli, trebamo zadržati pozitivan stav i vjeru, čak i onda kad se osjećamo obeshrabrenima i kad ne vidimo svijetlo na kraju tunela.

Ljutimo se kad se nešto ne odvija po našem planu ili kako bismo mi to željeli, kad nismo svjesni da je bolje da nije sve po našem, jer može i bolje.

Ljutimo se kad ne shvaćamo da drugi nisu odgovorni za našu sreću niti mir.

Ljutimo se iz osobnog nezadovoljstva koje nema veze s objektom naše ljutnje.

Sve vrste ovisnosti proizlaze od ljutnje, iz potrebe da zatomimo svoje emocije srdžbe, jer ne želimo ili ne umijemo s njima izaći na kraj. Ovisnost je izbjegavanje hvatanja ukoštac s emocijama ljutnje. Kad ne umiju drugim putem prevladati ljutnju koja se u njima s vremenom nagomilala, neki piju da bi zaboravili, uzimaju droge da bi pobjegli od stvarnosti (stvarnih osjećaja i misli koje nisu u stanju preobraziti), pretjeruju s hranom da bi njome popunili onu prazninu koju osjećaju u dubini svije duše, nastoje čestim seksom ili shoppingom nadoknaditi manjak osjećaja zadovoljstva.

"Štogod je počelo ljutnjom završava sramotom.”
- Benjamin Franklin

Tijekom vremena, razne ljutnje i zamjeranja nagomilavaju se u našoj podsvijesti i stvaraju kameni zid oko našeg srca, blokirajući ljubav, radost i istinsku slobodu.

Cijena koju plaćamo za ljutnju je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost.

Cilj je postići stanje u kojem nemamo što nekome oprostiti, a to se postiže uvidom u to da nam ta osoba ne samo da nije stvarno naudila, nego nam je učinila uslugu. Da nije bilo toga, ne bismo se uhvatili u koštac s nekom našom slabosti. Mnogi 'krivci' djeluju samo kao instrumenti naše sudbine koja nas na nešto upozorava, što kod sebe trebamo promijeniti ili popraviti.

Kad znamo i vjerujemo da kad se jedna vrata zatvore, druga se uvijek otvore, nema razloga za ljutnju, frustraciju, osvetoljubivost ni ostale negativne emocije. Važno je uvijek se prisjetiti da je svako zlo za neko dobro.

Ako te netko nije nazvao, nije ti pomogao, ili se nije pojavio, nema smisla zamjeriti mu/joj, jer nesvjesno ta osoba djeluje u skladu s uzvišenim planom, sa zakonima prirode, i samo je instrument u prenošenju neke kozmičke poruke, koja možda glasi da to i nije bilo suđeno ni dobro za tebe. Ne trebamo ništa siliti niti se postavljati naglavačke da bismo ostvarili neki naum, koji nam se čini dobrim.

Neke stvari u životu nemaju nam smisla, ali jednog dana ćemo ih razumjeti. Za neke stvari treba vremena, za neke stvari trebamo sazreti da bismo ih razumjeli. Zato je bitno imati vjere i strpljenja.

Ništa nije slučajno. Pa ni neugodnosti koje te ljute. Možda ne razumiješ sve, ali nemoj se ljutiti ni žaliti, nemoj kukati. Imaj vjere.

Vjeruj da ti se sve događa s razlogom, i da se događa za tebe, a ne protiv tebe.

Neki ljudi i stvari su tu kako bi ti dali poticaj time što te ohrabruju i podržavaju, a neki su tu kako bi te malo uzdrmali i time ti bilo dali poticaj ili te povratili na pravi put. Možda ti nije uvijek jasno zašto i kako, ali imaj vjere, pa ćeš jednog dana sve shvatiti. Jednog dana ćeš gledati unatrag i uvidjeti kako je sve imalo smisla. Imaj hrabrosti vjerovati da je sve za tvoje dobro.

Ako se oslobodiš osjećaja razočaranja, samosažaljenja, okrivljavanja, otkrit ćeš da se u životu ništa ne događa tebi, već zbog tebe. Vjeruj da ćeš svladati svaku prepreku i pobijediti sve neprijatelje, ukrotiti sve zloduhe i tako ostvariti sve svoje snove.

Shvaćanje da su svi neugodni ljudi i situacije nužan otpor potreban za razvoj naših duhovnih mišića pruža osjećaj zadovoljstva, umjesto ljutnje i frustriranosti, jer znamo da svoju snagu i razvoj možemo zahvaliti upravo njima. Oni, tj. njihov otpor prema nama, potreban nam je za razvijanje vlastitih kvaliteta, i to je razlog zašto nas takvi ljudi i situacije ne smiju uznemiravati ni ljutiti. To je kao jačanje svoje fizičke snage u teretani. Tamo su nam potrebni utezi kao otpor radi jačanja mišića i održavanja kondicije. Dakle, ti neugodni ljudi i situacije su poput utega za tvoje duhovne mišiće.

Opusti se i prepusti neke stvari sudbini, pusti duši da te vodi, otpusti negativne misli i emocije.

Ne treba se ograničavati. Kad smo za njih otvoreni, često nam se događaju čuda i prekrasne stvari, koje nismo mogli ni zamisliti ni planirati. No kad smo ogorčeni i ljuti, onda smo zatvoreni za pozitivnosti.

Kad te netko razočara, ne daj se uzrujati. Znaj i vjeruj da čak i neprijatelji mogu biti korisni, da imaju dobru svrhu u tvom životu, da te tjeraju da ideš dalje nego inače.

Gaji ove osobine; razumijevanje, mudrost, osviještenost, zahvalnost, toleranciju, praštanje, milosrđe, dostojanstvo, čast, nevezanost, odmjerenost, samokontrola, samodisciplina, humanost, suosjećanje, poštovanje, duhovitost, ljubav i smirenost.

Usidrenje - psihološka tehnika poput Pavlovljeva refleksa
Nađi odgovarajuću predmet koji ce ti poslužiti kao sidro koje te učvršćuje u tvojoj namjeri, kao osobni podsjetnik za osmijeh kad te spopadne ljutnja. To može biti privjesak, narukvica, prsten, zvonce - nešto što ti je uvijek pri ruci, i kad god na to pogledaš (slučajno ili ne), podsjetit ćeš se da prestaneš sa ljutnjom i nabaciš osmijeh.

Nešto nam se čini lošim samo zato jer mi to takvim interpretiramo. Netko drugi u istoj stvari, situaciji ili osobi vide nešto dobro, nešto poučno, nešto inspirirajuće, nešto što ga pokreće da nešto poduzme.

U osnovi ništa nije ni dobro ni loše, ni pravo ni krivo, jer sve u sebi sadrži obje krajnosti, obje strane iste medalje, oba naboja polariteta. Yin i Yang.

Pitaj se što je jače u tebi, tvoj temperament, ili tvoja savjest? Prilikom ljutnje, mnogi imaju običaj koristiti izgovor da su oni jednostavno temperamentni i da ne mogu protiv svoje prirode. Temperamentnost kao karakterna osobina može se izraziti na mnogo različitih načina. Pritom nam pomaže emocionalna inteligencija da uočimo koje strane našeg temperamenta nas koče, a koje nam pomažu u ostvarenju sreće i uspjeha u životu. Ponekad je dovoljno da shvatis da si duša, a ne emocije, pa prema tome, trebaš se voditi prema savjesti (govor duše), a ne prema temperamentu (govor srca). Emocije, uključujući i one temperamentne, trebaju biti podložni duši, a ne duša podložna njima. Duša ima emocije. Emocije nemaju dušu.

Pitaj se bi li radije bio/bila u pravu ili sretan/na? Pravednost je vrlina dokle god je ne koristimo kao opravdanje za ljutnju ili bilo koju drugu manu. Možemo istodobno biti u pravu i ne ljutiti se, nego biti smireni. Iako imamo pravo ljutiti se, isto tako imamo slobodu da izaberemo ne ljutiti se. Jedno je destruktivno, a drugo je oslobađajuće. Treba prevagnuti što je važnije: biti u pravu ili biti sretan/na? Izaberi sreću! Svojom ljutnjom i pravom na ljutnju škodiš sebi više nego onome koji te ljuti.

Oznake: emocije, sreća, uspjeh, duša, srdžba, ego, Yin i Yang, ocekivanja, ovisnost, Pavlov

nedjelja, 09.12.2012.

Ho' oponopono - mentalno čišćenje

Ho'oponopono je drevni havajski način za rješavanje problema preuzimanjem potpune odgovornosti za apsolutno sve što nam se događa i čišćenjem toksičnih programa u vlastitoj podsvijesti, a koji se koristi u različite svrhe, ponajviše za izliječenje i rješavanje konflikata. Ho'oponopono je proces oslobađanja od štetnih energija u podsvijesti kroz opraštanje, pokajanje i preobražaj.

Ho'oponopono se vodi idejom da liječenjem sebe liječimo druge, ili da čineći sebi dobro, i drugima činimo dobro. Polazeći od toga da je svatko sam odgovoran za sve što mu se događa u životu i za stanje svake osobe s kojom dolazi u doticaj.

Dr. Hew Len je preuzeo odgovornost (a ne krivnju) za stanje pacijenata bolnice u kojoj je radio jer su postali dio njegove stvarnosti (života). Bavio s emocijama i stavovima koje je doživljavao vezano uz mentalne bolesnike; odbojnost, strah, predrasude. Kako je pokajanjem i izricanjem ljubavi čistio ono toksično što je bilo u njemu a što je imao zajedničko s pacijentima, tako su automatski i oni postajali čistiji i zdraviji. Izliječio ih je time da je pokajanjem odbacio sve predrasude i emocije koje je imao vezano za njih, a koje su ga ometale da osjeća ljubav, pa je tako pročišćen koristio ljubav kao sredstvo liječenja.

Pokajanjem je očistio "programe" u svojoj podsvijesti koji su bili odgovorni za pojavljivanje pacijenata u njegovom životu. Ti programi se odnose na sve umne i emocionalne memorije pohranjene u njemu, svjesno i nesvjesno.

Cilj ove prakse je očistiti ili otpustiti sve destruktivne energije unutar naše podsvijesti, koje uzrokuju poremećaje, bolesti i nevolje, time da se pokajemo, zamolimo za oproštaj i iskažemo ljubav, kako bismo se time doveli u tzv. "nulto stanje" u kojem smo kao "prazna čaša" u koju Božansko može ulijevati svoje inspiracije pomoću kojih možemo s lakoćom ostvariti preobražaj i sve što želimo u životu. Bit je otkloniti sve prepreke u nama samima kako bismo od Božanske inteligencije mogli slobodno i bez ometanja primati ideje i inspiracije za rješavanje problema i unapređenje života. Sastoji se u tome da prilikom svakog problema uputimo svojoj duši i Bogu ove 4 misli:

Žao mi je.
Oprosti mi.
Volim te.
Hvala ti.

Ho'oponopono se definira kao "činiti ispravno, ispraviti pogrešno, staviti u red, popraviti, izmijeniti, revidirati, prilagoditi, dopuniti, pomiriti, regulirati, urediti, pretvoriti, pročistiti, učiniti prikladnim..."

U Havajskom rječniku ova se vještina definirana kao mentalno čišćenje.
Ho'o označava glagolski oblik riječi koja slijedi. Pono se definira kao: "dobrota, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje ili prava priroda, dužnost, pogodno, pravilno, pravedno, ispravno, čestito, pošteno, korisno, uspješno, u savršenom redu, točno, olakšano, olakšanje, potrebno, nužno..."

Havajci su ovu praksu preuzeli od krščanskih misionara i malo je preoblikovali. Kako znamo, krščanski nauk zagovara ispovijed i pokoru (pokajanje), i poruka ljubavi je osnovna Isusova poruka.

Ho'oponopono potpomaže da se uspostavi ravnoteža najprije kod pojedinca, a zatim u cijeloj kreaciji, uključujući i ravnotežu između sukobljenih strana.

Ho'oponopono polazi od toga da je sve u svijetu povezano i čini jedno Jedinstvo koje ima svoj izvor u Ljubavi. Na osnovu tog jedinstva imamo rezonanciju - sve što se događa u našoj stvarnosti je odjek ili odraz nekih događaja čija vibracija je sukladna s našom, i imat će dalje odjek na druge događaje. Ovo svojstvo sutitranja se očituje kao pozitivnost kad se odlučimo za suosjećanje, a kao negativnost kad se predamo iritaciji.

Često nam najviše smetaju oni koji u sebi nose nešto što mi kod sebe negiramo ili nastojimo prikriti, no poricanje i prikrivanje, svjesno ili nesvjesno, ne pomažu, pa ako kroz to neželjeno iskustvo dopustimo ljubavi da u nama pobudi suosjećanje, doživjeti ćemo pozitivni preobražaj u životu.

Možemo promijeniti vanjske probleme samo ako ispravimo unutarnju rezonanciju.

Odvojenost od Jedinstva i Ljubavi uzrokuje razne bolesti i nevolje. Sve i svatko tko se pojavljuje u našoj stvarnosti je odraz nekog programa u nama, pa ako je u našu stvarnost ušlo nešto nepovoljno, to znači da je u nama neki program koji je nepovoljan i koji bismo kroz to iskustvo trebali kod sebe ispraviti kako bi se onda vanjske okolnosti ispravile.
WOW!!-opaska moja

Cijela svrha ho'oponoponoa je ponovo uspostaviti svoj prirodni ritam sa Božanskom inteligencijom kako bi od nje mogli dobivati inspiracije i snagu za poduzimanje svega onoga što doprinosi našem blagostanju.

Kome upučujemo ove 4 misli (molitvu/mantru)
Ho'oponopono je vještina kojom rješavamo probleme na duhovnoj razini kako bi se očitovali na materijalnoj. To činimo tako što ispravljamo svoje greške iz prošlosti time da očistimo energije povezane uz problem na mentalnoj (podsvijest) i duhovnoj (nadsvijest) razini - pokajemo se, zamolimo za oproštaj i potvrdimo svoju odgovornost, ljubav i zahvalnost. To ne činimo izričito prema nekoj osobi s kojom imamo konflikt ili neugodno iskustvo, već to rješavamo na višoj, duhovnoj razini, stoga te 4 misli upućujemo duši, nadsvijesti, onome Božanskom u nama i svima, Bogu. To radimo zbog sebe i onog kome želimo pomoći, pa nije toliko bitno kome upućujemo ove 4 misli, već da pomoću njih čistimo programe u svojoj podsvijesti, da se pokajemo i da se stavimo na vibraciju ljubavi.

Nakon čišćenja energije pokajanjem, preobražaj omogućujemo s mišlju ili riječju "Volim te". Ljubav je kod koji omogućuje iscjeljenje. Po Havajcima Bog je zapravo Ljubav, pa projecirajući ljubav, povezujemo se s Bogom koji je Ljubav i tako omogućujemo ovoj Svevišnjoj energiji da preobrazi bilo koji problem koji nas tišti te da nas ispuni inspiracijom i idejama potrebnim za ostvarenje blagostanja.

Ljubav je ta koja svojom mističnom energijom preobražava sve memorije u podsvijesti, sve ono u nama što nije u skladu s ljubavi, s tim vrhovnim pricipom koji ima moć da stvara i transformira. Ljubav vraća harmoniju u naš sistem, neutralizira sve nepravilne misli i emocije koje su dovele do nevolje ili poremećaja koji doživljavamo. Ljubav ih prvo neutralizira, a zatim uklanja, pa na mjesto starih, uklonjenih energija ispunjava nas svjetlošću i inspiracijom.

Primjenom ho'oponopono procesa u svakodnevnom životu uspostavljamo vezu sa svojom nadsvijesti i s Božanskom svijesti. To nam omogućava primanje uvida pomoću kojih možemo u svakoj prilici znati ispravno djelovati.

Vještina ho'oponopono je izuzetno korisna za ostvarenje vlastitog blagostanja, jer donosi iscjeljenje i oslobođenje od demona koji blokiraju ostvarenje sreće i uspjeha kroz pokajanje. Ono što blokira našu dobrobit nije ništa drugo nego nedostatak ljubavi. Opraštanje otvara vrata njezinu povratku. Glavni cilj ho'oponopono metode je dolaženje u nulto stanje, gdje imamo nula dugova, pa tako i nula ograničenja, u stanje u kojem je sve moguće ostvariti. Nulto stanje je stanje u kojem nemamo nikakve programe u podsvijesti, koji nas koče u ostvarenju blagostanja. Nulto stanje je, dakle, stanje u kojem nemamo više nikakve predrasude, predodžbe, uvjerenja, očekivanja, karmičke dugove i slično. Da bismo došli u ovo stanje, trebamo redovito, a posebice prilikom svakog sukoba i svake neugodne situacije, iskreno u mislima, svojoj duši i Bogu uputiti ove 4 misli: "Žao mi je. Oprosti mi. Volim te. Hvala."

Učinkovitost ove prakse temelji se na principu preuzimanja stopostotne odgovornosti za sve radnje, ne samo za vlastite. Ako želimo preuzeti potpunu odgovornost za svoj život, onda je sve što vidimo, čujemo, okusimo, dodirujemo, ili na bilo koji način doživimo, na neki način naša odgovornost jer je u našem životu.

"Potpuna odgovornost znači potpuno prihvaćanje svega – čak i ljudi koji se pojave u vašem životu i njihovih problema, jer su njihovi problemi i vaši problemi. Oni su u vašem životu, pa ako preuzimate potpunu odgovornost za svoj život, tada trebate preuzeti potpunu odgovornost također i za ono što oni doživljavaju."
- Dr. Hew Len

Problem u kojem smo se našli u vanjskoj stvarnosti zapravo imamo sami sa sobom, jer nismo nešto u sebi raščistili. Recimo, ako nas drugi često kritiziraju, to je zato što i mi sami imamo običaj kritizirati, pa nam se to kao bumerang vraća. Ne vraća nam se uvijek od iste osobe, ali nam se po zakonima uzročnosti i recipročnosti uvijek nekako vraća. Da bismo promijenili svoju stvarnost, trebamo promijeniti sebe. Potpuna odgovornost podrazumijeva ideju da je sve što postoji u našem životu projekcija iz našeg unutrašnjeg svijeta.

"Odgovorni smo ne samo za ono što činimo, već i za ono što ne činimo."
- Lao Tse

Kad smo žrtve neke nevolje (bolesti, rata, potresa, siromaštva, prevare), obično mislimo da mi sami nismo krivi, ne uviđamo kako smo mogli doprinijeti tome, stoga i dalje živimo životom žrtve i patimo. No, onog trenutka kad preuzmemo svoju odgovornost i uvidimo da ograničenim umom nije moguće sve spoznati te da naša odgovornost ne leži samo u našim postupcima, nego i u našim mislima, kao i u onome što nismo učinili a mogli smo (i trebali smo), tada je moguće preobraziti nepovoljne životne okolnosti pomoću ovih 4 misli.

Trebamo shvatiti da smo sve što dolazi u naš život (dobro i loše), na neki način sami kreirali ili privukli, svjesno ili nesvjesno. Prema tome, preuzimanje potpune odgovornosti je izuzetno nužno. To ne znači kriviti sebe, nego preuzeti odgovornost za rješavanje problema rasčišćavanjem uzroka kroz pokajanje i ljubav.

Ho'oponopono naučava da možemo pomoći drugima koji su u nevolji tako da pročistimo sebe, svoje unutrašnje, nesvjesne, štetne energije. Kad netko u našoj okolini doživljava neki problem, uobičajeno mišljenje je da mi osobno s time nemamo veze, tj. da ga mi nismo uzrokovali niti smo za njega odgovorni. Ho'oponopono ukazuje na suprotno i poučava da, budući da je nečiji problem dio naše osobne stvarnosti, koju mi također proživljavamo, mi smo također odgovorni za to. Ne samo da smo odgovorni za uzrok nego i za razrješenje. Preuzimanje odgovornosti je samo početak; okrivljavanje sebe nije smisao ovog procesa (treba razlikovati preuzimanje odgovornosti i krivice). Razrješenje je smisao primjene Ho'oponoponoa, a do njega se dolazi preuzimanjem odgovornosti i za razrješenje.
Kako smo mogli nešto skriviti, tako možemo to i ispraviti.

Pojedinac može izliječiti i transformirati čitavu svoju obitelj i širu zajednicu, uz pomoć Božanske inspiracije. Da bismo tu inspiraciju mogli primiti, potrebno je pročistiti svoje unutrašnje energije, sve svoje "smeće" koje se tijekom godina nakupilo u memoriji, u podsvijesti, a to je moguće uz gore spomenute četri svete misli - kroz pokajanje i ljubav.

Ova ideja da pojedinac ima sposobnost da doprinese cijeloj zajednici je također poznata kao teorija "Učinak stotog majmuna" - fenomen u kojem se naučeno ponašanje širi istog trenutka iz jedne grupe majmuna na sve druge majmune čim je postignut kritičan broj majmuna koji su to usvojili. Preneseno, to znači da se neka ideja ili sposobnost automatski, paranormalno širi na ostatak populacije čim je određeni broj ljudi čuo za novu ideju ili naučio novu sposobnost.

Oznake: trauma, karma, negativna karma, projekcija, zakon uzročnosti i recipročnosti, predrasude, predodžbe, uvjerenja, iscjeljenje, oslobođenje, mantra, Molitva, suosječanje, rezonancija, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje, prava priroda, dužnost, mentalno čišćenje, duša, ljubav kao sredstvo liječenja, Dr. Hew Len, idealni partner, afirmacije, Ho’oponopono, bog, podsvijest, očekivanja, otpuštanje, problemi, intuicija, razum, ego, vjera, nadsvijest

utorak, 10.07.2012.

Metanoja, filteri uma, svijest, duhovnost, ljubav

Ovdje i sada

Zamislite da sjedite u nekoj sali i slusate koncert. Sjetite se da niste zakljucali auto. Pocinjete se zivcirati. Nezgodno vam je da ustanete i odete do auta, ali ne mozete vise da se usredsredite na muziku. Ovo je primjer nacina na koji zivi vecina ljudi.

Jos jedan primjer; Jedna grupa turista putuje kroz carobne pejzaze. Zastori na vagonu su spusteni, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se medjusobno takmice tko je ljepsi, talentiraniji, tko vise zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.

Metanoja = obraćenje, pokajanje, jer je carstvo bozje ovdje i sada.

Pokajanje ne znaci oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znaci vidjenje svega na potpuno nov nacin, znaci promjenu ideja, preobrazaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nesto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude.

Mi ne vjerujemo u objektivne stvari nego u nase ideje o njima.

Um sudi, procjenjuje, isvodi zakljucke o stvarima, ljudima i dogadjanjima.
Kada um ne prosudjuje, nema patnje jer nema ni emocija. Postoji samo cista radost. Svi smo mi u odredjenim trenucima svog zivota osjetili ovu radast.
Oslanjajuci se na mentalne konstrukcija ostajemo robovi rezona.

Filteri uma;
Strahovi, zelje, odnosi, uvjeranja, navike i uslovljenosti vrse selekciju onoga sto opazamo nasim culima. Mi “vidimo” stvari, dogadjaje i ljude oko sebe pod utjecajem nasih predubjedjenja. Tako umjesto nekoga vidimo nasu sliku o njemu. Ljudi neprestano propustaju stvarnost kroz svoje filtere, svoja vrednovanje i zelje. Uporno se drze toga kako su neke stvari pozeljne a neke nepozeljne, ispravne ili pogresne. No one su onakve kakve su.

Svijest

Sto je svijest? To je sposobnost da promatramo nacin na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ogranicimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti.
Zato je potrebno sljedece:
- Biti svjestan postojanja filtera
- Spoznati kako umjesto na stvarnost reagiramo na sliku stvorenu u umu
- Shvatiti da je sve pohranjeno u nasem umu privremeno – filteri se mijenjaju
- Da to sto gleda kroz filter nastao na mentalnim konstrukcijama nismo mi
- Biti promatrac koji, svjestan ove iskrivljene percepcije, putem koristenja cula vidi ono sto stvarno jeste ovdje is sad

Duhovnost
Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.

Osjecanja duhovne i svjetovne prirode

Sto vrijedi da osvojis svijet ako pritom dusu svoju izgubis?

Razmislite sto osjecate kada ste u dodiru s prirodom, pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdize iznad drveca? Kada citate neku knjigu ili ste uronjeni u posao koji volite? Kada uzivate u drustvu vama bliskih ljudi?
Ili kada razgovarate s nekim u čijem društvu zaista uživate u otvorenosti i bliskosti bez vezivanja. Kakvi vam se osjećaji javljaju? Uporedite to sa onim sto osjecate kada vas hvale, laskaju, kada ste uspjesni, kada vam se dive, kada pobijedite u nekoj raspravi, ili kada pobijedite u nekoj utrci, ili kada postanete popularni, ili kada vam svi plješću. Potonje osjećaje nazivamo svjetovnim osjećajima, a one prve nazivamo duhovnima.

Svjetovna osjecanja nisu prirodna, njih je drustvo izmislilo da bi nas drzalo pod kontrolom. Ona nam ne donose srecu, vec samo uzbudjenje, prazninu i napetost.
Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, hvalama, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeđivanjem na utrci.

Mislite o svom zivotu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesjesno, niste ponasali na osnovu onoga sto drugi misle, osjecaju ili govore o vama? Vasi koraci su kontrolirani; krecete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga tko je slobodan od ovih svjetovnih osjecanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osjecanjima, koje vode potpuno isprazan zivot, bez duse. Osvojile su svijet ali su izgubile dusu.

LJubav

Hocete da volite druge? Neka umre vasa potreba za njima!

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sloboda pokazivanja osjecanja

Korijen svih psiholoskih problema je u inhibiciji, u zabrani. U cemu se razlikuje ‘normalna’ osoba od zdrave? Normalna osoba zivi po drustveno priznatim normama. Zdrava osoba je kao ‘divljak’; ako je sretna, to pokazuje na takav nacin da to svi vide i cuju. Zdrava je, ali nije drustveno prilagodjena. Kako sacuvati svoje bazicno emocionalno zdravlje, a istovremeno se prilagoditi zahtijevima drustva?
Osnova zivota je emocija. U djungli prezivljavaju oni oblici koji znaju da se krecu i ubijaju. Uctiva i inhibirana osoba se krije iza drveta i ceka svoju smrt. Ona zatvara u sebe svoje strahove. Ljudski rod ne bi prezivio da je bio inhibiran. Njegovi preci pripadaju hrabrijoj vrsti.

Jaka osoba se formira po parametrima logike i konformizma. Ona zna izraziti osjecanja i komunicirati s istima. Suprotno ovome neke su osobe neprozirne kao mutna voda.

Sposobnost da izrazite svoje emocije odredjuje da li ste zdravi ili inhibirani.

Djeca su autenticna jer ostavljaju slobodan protok emocija. Iskreno djetinjstvo je sretno djetinjstvo. Ako su neko dijete ili adolescent onemoguceni u tome, posljedica je da se u kasnijim godinama, kao vec odrasli ljudi, ponasaju kao djeca. Novorodjence dolazi slobodno na svijet. Sputavati ga – vezivati pocinju roditelji i okolina. I cesto se dijete vise nikada ne oslobodi.

Sto jeste i sto nije ljubav?

Prava ljubav

Mislíte na nekoga cije vam je prihvacanje neophodno u zivotu, nekoga od koga trazite podrsku. Nekoga ko vam je potreban da umanji patnju usamljenosti.

Pokusajte da shvatite kako ste u dodiru s tom osobom izgubili slobodu. Vi niste slobodni. Ne usudjujete se da budete ono sto jeste.

No ako ste potpuno slobodni; ne morate nikoga okrivljavati, ne trazite vise nista ni od koga. Neuzvracenost vas ne zalosti.

Kada vise ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objasnjenja. Ne morate vise ni na koga da ostavljete utisak. Sto god da se prica o vama, vas ne uznemirava. Ne bavite se time.

Tada se radja ljubav.

Sto nije ljubav?

Privlacnost je slijepa. Osjecate da vas privlaci netko ili nesto. Ako se prepustite privlacnosti, usljedit ce uzitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da ce ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.

Kad zavisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je lose.

Cesto mozemo vidjeti dvije osobe koje zavise jedna od druge, dvije nedovrsene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav? Ne mozemo govoriti o ljubavi ako ona sluzi da usamljenost ucini podnosljivom.

Kada se osjecamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upustamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u neciji zagrljaj.

Usamljenost ne moze biti izlijecena kontaktom sa drugim bicima, vec samo kontaktom sa stvarnoscu odn sa svojim unutarnjim Bicem-sa samim sobom.

Kada se suocimo sa usamljenoscu, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Zapamtite dobro ovo za u buduce: Ono sto trazite vec je u vama. Ako ozbiljno pristupite svemu sto se nalazi u vasoj dusi, nestat ce sve ono od cega bjezite a izronit ce ono sto trazite.

Zelja i patnja

Ljubav nije zelja. Zelja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo zelju, ukidamo patnju.

Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na ocekivanjima, ubjedjivanju i potrebama ne traju dugo; Puno ocekujem od tebe. Bolje nemoj da me razocaras. I obrnuto; Ti puno ocekujes od mene. Ne zelim da te razocaram. Potreban sam ti. Potreban si mi. Potrebno mi je da nadjem svoju srecu u tebi. Potrebno je da nadjes svoju srecu u meni. Tu pocinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe.

Tamo gdje je prisutna ova vrsta zelje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono cega se bojimo.

Prava ljubav uvijek eliminira strah.

Kada je to samo zelja kamuflirana ljubavlju, cesto se ispolji strah.

Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja cini da svoje potrebe projiciram na drugoga.

Ljubav znaci bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji ocekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim?

Mi u drugom trazimo odredjenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Slikom o odnosu kao takvom? Zapravo nam se svidja sama ideja o vezi. Taj osjecaj da sam s nekim. Mi smo u vezi. Kada izadjemo van onda nas dozivljavaju kao par. Kako je dobro imati nekoga. To je ujedno i potvrda da vrijedim, da sam drustveno priznat, i da sam nekome potreban … Sve je to koncept razmisljanje koje vodi vezi ali ne i ljubavnoj vezi. Sustinskoj cemo se razlici vratiti poslje.

Kada mi nakon svadje kazes; Zao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja nicega ne bih sjecao. To mistici zovu prociscenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, vec se treba rijesiti svih emocija. Izlijeciti se od patnje.

Odbaciti sentimente. Za sta su nam oni potrebni? Za kreiranje drame u umu i odnosima. Kreiranje patnje.

Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, sreca, ovdje i sada, duhovnost, Metanoja, obraćenje, um, filteri uma, svijest, duša, patnja. osjecanja, inhibicija, norme, emocije, vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah, opsesija, želja, žudnja, patnja

nedjelja, 20.05.2012.

Um, tijelo, duh i dusa

Bez znanja i istine ništa jasno ne možemo spoznati, pa ni vlastiti život odn život duše na koju je okačeno fizičko tijelo. Čovjek je duhovno bice, kao Bog-život, za koga se veže duša, a za dušu tijelo. To je JEDNO. Obzirom da ništa nije slučajno, ni naša slijepost o životu nije slučajna. Sve što postoji (apsolutno, metafizički ili relativno), ima svrhu, tako i prolazno vrijeme, u kome sve stari, oksidira, raspada se -entropija i prelazi u višu stvarnost. Upravo je svaki čovjek mikrokozmos, sa svim aspektima stvarnosti, materijalne, duševne i duhovne.

Koliko vam je stalo do tijela, plavog neba, mora, zelene vegetacije i šarene prirode, odlučujete sami, jer je to kozmička pravda, apsolutno savršena, bez ostatka. Svijest o životu je osobni mir zbog apsolutne vječnosti,i Boga u svakoj stanici tijela.

Život treba kroz znanje razumijeti, preko uma i duha potvrditi i osvijetliti u istini i preko svijesti duboko doživjeti u sebi.

Obzirom da svijest izvire iz apsolutne inteligencije, jedino je moguća jasnim uvidom; potrebno je napraviti nekoliko faznih pomaka u frekfentnom opsegu duše, od opažanja, misli uma i duha, do svjetlosti istine, kada se svijest javlja. To znači, svijest je uvijek prisutna u tjelesnim stanicama, u onom dijelu apsolutnog vakuuma (što predstavlja Bog-život), ali je potrebno spiritualno, duhom doći do toga. Od same reakcije uma i znanja, ovisi da li će doći do fokusiranja duha na istinu i pojavu jasnog uvida. Svijest nije ovisna ni od čega, pa ni od razmišljanja. Svijest je uvijek prisutna, samo ako imate iskustvo takvog uvida.

Vaše tijelo, do posljednje stanice, reagira baš kao i vaš um. Sve ono što umislite, bude realizirano preko uma, jer je on jedini vodič duše kroz tijelo. Zato ne umišljajte ništa, oslobodite sebe i um i živite bezbrižno u miru.

Umom upravlja inteligencija života, ona univerzalna i apsolutna koju nazivamo Bog. Znači Bog si TI i nikada nemoj biti tužan, nikada nemoj imati želju, jer želja je samo priznanje da ne umiješ voditi svoj um. To rade samo nezrela djeca i zbog neostvarenih želja obično plaču,

Naravno, um ima beskrajno mnogo reagiranja, baš onoliko koliko je moguće igrati se svjetlom. Temeljem stanja uma govorimo o nesvjesnom umu, usmjerenom umu, svjesnom umu, osjećanju, opažanju, mislima, emocijima, sjećanju, budnom stanju, snu, transu, bolesti, ljubavi, radosti, duši, duhu, egu, imaš volju, nemaš volju, mrzi te, kreativan si, znaš, nemaš pojma, vruće ti, smrzavaš se, imaš energiju, osjećaš se prazno, strah te, ništa ti ne treba, ne voliš nikoga, patiš zbog nečega, bijesan si, miran si, a uvijek iza tih pojmova stoji um. Bog-život, kao apsolutna inteligencija u tebi je na jednoj strani, tijelo je na drugoj strani, a između je UM. Život nezna za um, niti tijelo zna za um, ali zato UM zna za život i tijelo. Um je neumoran.

Kada um spustiš nisko u ravan nagona, onda imaš snagu životinje. Ako taj isti um podigneš na najvišu razinu božanske ljubavi, onda si milostiv.

Moramo biti jasni do kraja. Nije stvar u iluziji ili mašti, ili prevari uma, nego u dokazivanju samom sebi kako je ŽIVOT božanstven, kako je neovisan od bilo čega materijalnog, kako je to najljepša čarolija svijeta. Temeljem takvog znanja, spoznaje i dubokog doživljaja života u sebi, postaješ MIR, a kada je mir sve je na svom mjestu.

Po pitanju svijesti i uma, stvar je u pravom znanju, temeljem koga ti nešto može biti jasno.

Usmjeriti um, savladati branu ega, izgraditi duh i na kraju biti svjestan i slobodan, ovisi od znanja, od umijeća življenja.

I tako život, koga si bio zapostavio zbog želja, strasti i nebitnih stvari, ponovo poprima božansku notu, a ti zračiš, samo ovoga puta znaš zašto.

Princip života je uvijek jednostavan i sastoji se od DAVANJA i to najjednostavnijeg prirodnog davanja onoga što možeš imati u izobilju, a to je ljubav prema Božanstvu. Obzirom da je Božanstvo vezano za dušu, ljubav se odnosi na cjeli svijet, jer sve ima dušu, pa i ono zrno pijeska.

Svi oni koji nisu na liniji ljubavi, zaista nemaju što dati, jer zbog neznanja, ograničenosti uma, zbog pohlepe, želje za posjedovanjem, nikada nisu u prilici nešto odvojiti radi davanja. Njima je sve malo. Oči su im ovolike, uprte prema vani, kada uopće ne doživljavaju sebe.

Kada sebi prilaziš sa negiranjem da nešto ne možeš napraviti, onda zaista postaješ bespomoćan. Na drugoj strani kada koncentracijom daš sebi sugestiju kako sve možeš napraviti, onda se u tebi budi kreativnost. Jednako tako i drugima možeš pomagati. Zbog Božanstva, u tebi je beskrajna moć, samo je pitanje da li to znaš iskoristiti.

Dovodeći sebe u stanje bilo kakve ovisnosti, jednostavno gubiš moć. Oslanjajući se na nešto drugo iz vana, zapostavljaš sve božanske moći koje su već u tebi.

Kako povratiti mir, osloboditi se želja, misli i patnji?
Tvoj duhovni život treba u svemu biti jednostavan i praktičan, bez obzira što je na prvi pogled nevidljiv.

Praktična strana duhovnog života se sastoji u tome da proširivanjem znanja širiš prostor svoga bića izvan sebe. Umjesto da cjelog života imaš želju prigrabiti više materijalnih stvari iz vana, ti znanjem proširuješ vidike.

Umijeće življenja se sastoji od moći prosuđivanja, od načina kako se postavljaš prema svemu, kako uređuješ odnose prema ljudima i stvarima, i širiš prijateljstva. Tako se njeguju vrline čovjeka, ljubav, Božanstvo, kreativnost, zahvalnost, pažnja i odgovornost.

Kroz znanja mijenjaš sebe; tvoj feng shui prostora dobiva pravo usmjerenje, ti si na Putu života, koji postaje osvjetljen i sve jasniji. Na jednak način pomažeš drugima , jer i oni primjećuju da zračiš iznutra.

Početnik će pitati gdje počinje životni Put, a odgovor je krajnje jednostavan - u svakom pojedincu, u svakoj duši i biću, u svakom srcu. Postavljanjem sebe u prostoru i vremenu na najbolji mogući način, kada te ne šibaju vjetrovi utjecaja iz vana, znači da si na putu. Put života jednostavno osjetiš kroz dubok i miran dah. Svaka tvoja reakcija na vanjske podražaje označava skretanje s puta, jer svijest čovjeka je uvijek brža od reakcije uma u tijelu. Kada si prema svim utjecajima određen i miran, znači da ti je sve već jasno. To ne znači da ne smiješ imati emociju ili da postaneš gluh i slijep prema onome što opažaš, naprotiv, trebaš svoja osjetila zamijeniti duhovnim osjetilom - sviješću.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi...

Oznake: um, tijelo, duh, duša, svijest, bog

Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)