http://rigijev.blog.hr
ponedjeljak, 23.02.2015.
Uslovljenost i strah od vezivanja/napustanja
Kljuc za vjecni zivot je nauciti zivjeti u stvarnosti. Fantazije nas odvalace od stvarnosti; zivim u strahu da ce me voljena osoba prestati voliti te ce odabrati nekog drugog i otici. Da bih ju zadrzao moram da se trudim da budem sto zanimljiviji i pazljiviji. Netko me je ubjedio, isprao mi mozak, da mi je da bih bio sretan potreban netko odn necija ljubav. Tako je nastao strah od gubitka odn od napustanja.
Ovdje cu ispricati moje iskustvo-misljenje o dva straha. Strah od biti napusten i strah od vezivanja. Uvijek se radi o jednom od ova dva straha. Kao juznjak sam primjetio da je moj strah-od napustanja manje izrazen u zemlji u kojoj zivim (Nizozemska) u odnosu na strah od vezivanja koji je cesci. Nizozemska je sjevernoeuropska zemlja. Razvijena i bogata. Ovdje ljudi doista imaju sto izgubiti. Individualisticko drustvo. Uvijek se sve vrti oko pojedinca cije su zelje i zahtijevi na prvom mjestu. JA pa onda svi drugi. Bitno je ovdje naglasiti da je to jako napucena zemlja. Ovdje ljudi uvijek trebaju prostora. Tako u vezama inzistiraju da zadrze taj svoj prostor. Ljudi puno i imaju i to zele, za sebe, i zadrzati. Ne uvijek i po-dijeliti. I tako se boje vezati za nekoga jer time mogu biti ugrozena njihova osobna dobra. Pri tome nisu u pitanju samo materijalna dobra nego i druga dobra kao sto je slobodno vrijeme, interesovanja-hobiji, osobne zelje i ukusi, preference ...
Osobno mislim da se na koncu uvijek javi i onaj drugi odn prvo pomenuti strah; strah od napustanja. Korijeni nasih strahova su u djetinjstvu. Netko tko je uvijek bio uz majku, okruzen ljubavlju i paznjom ce nastojati to poslje u vezama dobiti i zadrzati te ce se bojati to izgubiti. Dok ce se netko odrastao sa puno brace i sestara, u malo prostora i paznje koje je morao dijeliti sa drugima, kada se jednom te paznje i prostora docepa, nastojati iste zadrzati odn ce se bojati ih izgubiti … Sve su to programiranosti, uslovljenosti koje nas odvlace od realnosti, stvarnosti.
Da bismo, kod istinske ljubavne veze, jasno vidjeli onog drugog i mogli precizno uzvracati trebamo se osloboditi osobnih sklonosti, ukusa, zelja i svih onih stvari koje nas prijece u tome. Sve te stvari su u nama i potjecu iz uslovljenosti kojoj smo podvrgnuti.
Primjer uslovljenosti; u nekim dijelovima svijeta; Kina, Koreja, ljudi jedu psece meso. Drugima bi, od same pomisli da im se to isto meso nadje na tanjuru, od toga bila muka.
Druga uslovljenost odn programiranost; indusima bi se smucilo kada bi saznali da su jeli meso krave dok Amerikancima isto prija.
Zasto se zaljubljujemo u odredjeni tip osobe, a ne u neki drugi? Zato sto smo uslovljeni. U mojoj podsvjesti imam sliku odredjenog tipa koji me privlaci i kada sretnem takvu osobu dolazi do prepoznavanja. Tu krece zaljubljenost i goruca zelja da mi ta osoba kaze da sam i ja njoj privlacan. To mi pruza osjecaj srece. Drugi ce reci; “Sto to, tako zanimljivo, on vidi u toj osobi?” Pravi je razlog za to uslovljenost. Ljubav je slijepa kazu. Ne, zaljubljenost je slijepa. Ljubav sve jasno vidi. Zakacenost, ovisnost, neprestane zelje i zahtijevi su slijepi. Istinska ljubav nije.
Razlog zasto jasno ne vidimo druge ljude je uslovljenost; nasi ukusi, emocije, predrasude …
Oznake: Nizozemska, ljubav, odnos, veza, partner, emotivna ovisnost, ovisnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, očekivanja, želja, strah od gubitka, strah od napustanja, strah od samoće, strah od vezuvanja
Istinska sreća; istinsko ja vs ego
Istinska sreća ovisi o našem načinu postojanja, a ne o onome što imamo
BY ATMA ON 28. OŽUJKA 2014. PSIHOLOGIJA
Svi želimo biti sretni, ali ispada da unatoč tome što većina uživa mnogo veću kvalitetu života i veće blagostanje od ljudi prije recimo 50 godina, naša razina sreće nije nimalo porasla. Zašto? U osnovi, to je zato što naša sreća ima vrlo malo veze s našim životnim okolnostima. Istraživači procjenjuju da je udio naših osobnih okolnosti u faktoru sreće zastupljen manje od 10%.
Povišica plaće, kupnja najnovijeg mobitela ili pronalaženje novog partnera, mogu privremeno povećati naše raspoloženje, ali efekt vrlo brzo nestane što smo zasigurno svi iskusili barem jednom u životu.
Glavni ključ za istinsku sreću ima vrlo malo veze s onim što imamo, no ima puno više s našim načinom postojanja na svijetu.
Istinska sreća je dubok osjećaj dobrobiti, unutarnjeg mira i vitalnosti koji je dominantan u našem životu. Javlja se spontano i prirodno kada napravimo pomak iz egocentrične osobe u uravnoteženo istinsko biće kao način postojanja u svijetu.
Ego je jednostavno „ja“ koje mislimo da jesmo. To je mreža uvjerenja, pretpostavki, očekivanja i želja vrlo često dobrim dijelom ukorijenjena u strahu, kontroli i otporima. Svaki puta kada smo uhvaćeni u sadržaj naših misli i emocija ili se opiremo stvarnosti, mi živimo iz pozicije ega, a naše istinsko ja spava. Istinsko ja je naša istinska priroda i izvor intuitivnih smjernica i sreće. No, ego je dio strukture našeg jastva i bez njega ne bismo mogli živjeti, samo je pitanje da li je dominantan ili ne.
Kada živimo u skladu s istinskim ja, tada život teče. Pomak iz ega u istinsko ja zahtijeva hrabrost, strpljenje i predanost da poduzmemo korake za stvaranje zdravog, uravnoteženog ega i buđenje kako bi živjeli s većom svjesnosti o sadašnjem trenutku i prihvaćanju. Taj razvoj također znači otkrivanje i utjelovljenje istinskog ja kako bi iznjeli na svijet svoje talente i potencijale na način koji obogaćuje i poboljšava svijet. Stoga, u nastavku donosimo nekoliko vrijednih savjeta za razvoj istinskog ja, za postizanje istinske sreće:
Prestanite vjerovati svemu što mislite
Jedan od najčešćih uzroka nezadovoljstva živi u našoj glavi, te uzimanje za ozbiljno priče koje stvara naš um. Većina onoga što mislimo nije istina i nema utjecaja na stvarnost. Jedan od brzih načina da doživite istinsku sreću je pomak iz stanja identificiranosti sa svojim mislima u stanje bivanja svjesnosti o svojim mislima. To znači promatrati svoje misli bez ikakve prosudbe.
Uskladite se sa stvarnošću
Kada se borite ili odupirete stvarnosti – stvarima kakve one zaista jesu upravo sada – vaše tijelo i um imaju tendenciju postati napeti i doživjeti ćete stres. Ako često želite da određeni trenutak vašeg života bude drugačiji nego što sada jest, samo ćete sve više graditi unutarnje nezadovoljstvo. Jedan od zlatnih ključeva istinske sreće je da počnete prihvaćati stvarnost upravo onakvu kakava jest. To ne znači da morate voljeti tu realnost, no prihvaćanje realnosti automatski vas oslobađa napetosti. Nakon što smanjite napetost, veća je šansa da će se spontano pojaviti odgovor na tu situaciju … jednostavno ćete znati što učiniti.
Sagledajte iz svog srca
Ovakav pristup je osobito dobar ako imate hiperaktivan um ili vas muči puno briga. Preusmjerite svoju pozornost na područje svog srca i pogledajte na svijet iz srca umjesto iz glave i primjetiti ćete kako ove promjene u perspektivi gotovo odmah mijenjaju vaše iskustvo. Prva stvar koju ćete možda primjetiti je to da ste puno više povezani i osjećate se mirno, te kako su se misli promijenile. Ovo možete eksperimentirati cijeli dan! Također, probajte ovo primjeniti kada ste sa svojim partnerom i prijateljima i primijetiti ćete promjenu u tome kako se osjećate prema njima. Naš ego je programiran vidjeti odvojenost i razlike te onda donositi prosudbe, dok je naše srce programirano vidjeti povezanost i sličnosti. Štoviše, kad pogledamo na svijet iz srca tada imamo pristup kvalitetama srca kao što su suosjećanje, zahvalnost i ljubav.
Surađujte s emocijama
Jedan od ključeva za istinsku sreću je pomak pozornosti sa težnje da se osjećamo dobro na to da budemo dobro s osjećajima. Kad naučite kako pozdraviti sve emocije jednako, uključujući ljutnju, tugu i strah, događa se nešto iznenađujuće – iznenada se počinjete osjećati mirno i prožeti s dobrobitima unatoč tome što osjećate. Da biste to doista osjetili, trebate ući u komunikaciju sa svojim tijelom. Sljedeći puta kada imate neki neugodan osjećaj, umjesto pokušavanja kontroliranja tog osjećaja svojim umom i snagom volje, locirajte gdje je emocija najjača u vašem tijelu i samo promatrajte. Budite strpljivi i promatrajte kako ona protiče iz vašeg tijela sve dok taj emocionalni naboj nije otišao. Primjetite kako nakon toga osjećate puno više energije i kako je razlog zbog kojeg ste se tako osjećali sada drugačiji.
Zakoračite u zonu moćne zahvalnosti
Kada iskusimo zahvalnost, mi se pomičemo od onoga što je krivo i što nam nedostaje u ono što je ispravno i što je upravo sada. Neka vam zahvalnost bude temelj vašeg života i vidjeti ćete značajna poboljšanja u načinu kako funkcionira vaš život i kako se osjećate. Zahvalnost mijenja sve. Iskušajte ga u bilo koje vrijeme tijekom dana – jednostavno razmislite o dvije stvari za koje ste od srca zahvalni i nakon toga dvije stvari koje cijenite kod sebe. Dopustite si osjetiti i doživiti zahvalnost barem 30 sekundi i zatim primjetite koliko se bolje osjećate.
Dopustite da bude ono što jest
Jedna od karakteristika ega je njegova stalna potreba da se odupire i bori sa stvarnošću. Stvarnost se jednostavno odnosi na ono što jest, što god da se pojavi u datom trenutku uključujući i vaše misli, emocije, životne situacije i aktivnosti drugih. Elegantan način kako se otvoriti prisutnosti je omogućiti svakom trenutku da bude onakav kakav jest, bez potrebe da nešto promijenimo u vezi toga i bez prosuđivanja o tome. I tada se u vama događa savršen spontan odgovor na taj trenutak i bez potrebe da ego nešto učini.
http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-12.html
http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-22.html
Oznake: zahvalnost, ljubav, prihvaćanje, istinska sreća, osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, očekivanja, želja
utorak, 17.02.2015.
Negativna karma i Ho' oponopono
Moderni provoditelji ho'oponopono procesa opisuju životne probleme kao posljedice negativne karme, ukazujući na to da kad-tad "moramo sami doživjeti ono što smo učinili drugima" i da smo sami kreatori svojih životnih okolnosti prema svemu onome što mislimo, izgovaramo i činimo.
Budući da u životu prevladava zakon uzroka i posljedica, svrha ho'oponopono prakse je uglavnom "oslobađanje od nesretnih, negativnih iskustva iz prošlih vremena i reinkarnacija, te rješavanje i uklanjanje trauma iz podsvijesti." Karmički dugovi ometaju evoluciju uma i općenito osobe, tako da je (karmičko) čišćenje uvjet za širenje svijesti.
Svjesno ili nesvjesno doprinosimo stvaranju okolnosti u našem životu. Često je uzrok naših nevolja nešto što smo prije loše učinili, rekli ili mislili, a ponekad je problem nastao zato što nismo ništa učinili, a mogli smo.
Kad nastane neki konflikt, normalno je pomisliti da nismo mi krivi. Uvijek je kriv netko drugi. Čak i da je stvarno tako, ipak smo mi to stanje unijeli u svoj život, pa makar i time da nismo ništa poduzeli da se takvo što ne dogodi. Mnoge stvari smo mogli sprječiti nekim svojim mislima, riječima ili djelovanjem. Bez obzira na to što u nekoj situaciji nismo ništa ružno rekli ili učinili, vjerojatno smo nekako isprovocirali drugu osobu ili smo nekim svojim crnim mislima doveli do loših vibracija u odnosu ili smo doveli do problema jer nismo ništa učinili. Nije bitno kako smo prouzrokovali neki nepovoljan događaja, nego je bitno rješiti se tih veza iz prošlosti, očistiti se od loših energija, ispraviti svoje greške pokajanjem, zahvaljivanjem i ljubavlju.
Osim upućivanja ovih 4 misli Božanstvu, kreatorica moderne ho'oponopono verzije Morrnah je u svojoj praksi koristila jednu molitvu koju bi izgovarala kad bi pomagala ljudima, bilo da ih vidi ili ne. Ona glasi:
Božanski stvoritelju, oče, majko, sine u jednom ... ako smo ja, moja obitelj, rođaci i naši pretci uvrijedili tebe, tvoju obitelj, rođake i pretke našim mislima, riječima, ponašanjima i djelima od početka naše kreacije do danas, molimo te za oproštaj ... Dopusti da se očiste, pročiste, otpuste i uklone sve negativne memorije, blokade, energije i vibracije te transformiraju ove neželjene energije u čistu svjetlost... I tako bi učinjeno.
Kad ti se dogodi da ti netko poznat ili nepoznat pošalje ružan e-mail, kaže nešto ružno ili učini nažao, bez obzira što ti znaš da nisi kriv(a), pošalji ove 4 ho'oponopono misli Božanstvu vezano za tu osobu kako bi iskrenim pokajanjem ispravio/la neke svoje prijašnje greške, grijehe ili propuste koji su nekako doveli do toga da budeš žrtva. Iako često nismo krivi, ipak smo odgovorni. Mislima ljubavi transformiraj svoje, pa time i stanje druge osobe. To će ukloniti problem.
Svaki put kad ti netko nečim naudi, ali i kad se nađeš u okolnostima gdje si osobno svjedok onome tko je u teškoj situaciji, uputi ove 4 misli Bogu kako bi se ta osoba oporavila ili 'ohladila', a time i ti:
"Volim te, žao mi je, oprosti mi, hvala."
Šaljući misli ljubavi (umjesto onih negativnih) drugima, mijenjaš vibraciju i svoju okolinu nabolje, a time i svoj život. Jednostavno evociraj duh ljubavi da ozdravi ono u tebi što je kreiralo okolnosti u kojima se nalaziš - bilo da je neka konfliktna situacija, bolest, financijski pritisak ili bilo što drugo.
Pitaj se šta je to u tebi što te dovelo do ovog problema (vlastitog ili tuđeg), i kako možeš taj problem u sebi ispraviti? Nakon što se pročistiš onim četri mislima, dobit ćeš odgovor na svoje pitanje, dobit ćeš inspiraciju, ideje i snagu "odozgora" za rješenje tog problema. Osim onog što ćeš inspiriran(a) sam(a) poduzeti, najveći dio razrješenja će se odviti na duhovnoj razini uz posredstvo Božanske inteligencije.
U situaciji kad se u tvom životu pojavi nečiji tuđi problem, ne bavi se tom osobom, nego se bavi emocijama koje tom prilikom doživljavaš. Ponekad osobu koja ima neki problem osuđujemo, osjećamo odbojnost ili neku drugu emociju ili stav. Sve to treba očistiti iz svijesti i podsvijesti, rješiti se svega toga. Kako čistiš ono što je u tebi, tako drugi postaju čistiji i zdraviji.
Samo dok sam se sjetio; nocas sam sanjao kako defragmentiram svoju memoriju – mozak. Naravno da sam, pod utjecajem nove ho’ oponopono tehnike, prije spavanja izgovorio mantru. Takodjer, prije spavanja, upitam za odgovore vezane za snove koje cu sanjati. Nekad se ujutro sjetim i mognem povezati snove sa svojim pitanjima i ‘vidjeti’ ih kao odgovore na moja pitanja. Nekad zaboravim. Pitanja su tipa; gdje cu odn s kim cu zivjeti u buducnosti? Ovaj san, od jutros, u kome sam se dobrano naradio-defragmentiranje moje memorije, bi se mogao tumaciti uporabom parabole odn metafore u ho’ oponopono tekstovima u kome se nasa svijest poredi sa kompjuterom. U snu sam i ranija arhivirao-pospremao i slagao mape i file-ove vrijedno po cijelu noc.
Ako vas ovo o snovima zanima progooglajte malo sto o tome kaze stricek carl jung.
Defragmentiranje je opcija u Windows koje sluzi komprimiranjem supljina nastalim brisanjem nepotrebnog. Tako se napravi vise prostora u memoriji. Ono sto ja najvise volim je RESET. Naprimjer nakon saune i ledene kupke kada nakon pulsiranja-koje mogu da cujem u srcu i mozgu, osjetim blazenstvo, mir i opustenost, odn odsustvo misli i briga a sve to zahvaljujuci umrtvljavanjem dijela-ova mozga izazvanim shokom nastalim vrucinom i ledenom vodom. (ovo je moja teorija). Vjerojatno prestane sljakati lijeva polovina mozga a mnom zadominira desna koja je izvor blazenstva i ljepote.
Kako kaže i sam dr. Hew Len, svaka individua ima svoju svijest, podsvijest i nadsvijest (koja je dio Božanske svijesti, kao što je kapljica dio oceana). Iako smo uglavnom svjesni, većina naših ponašanja nisu plod svjesnog nauma, nego činimo stvari nesvjesno, većinom iz podsvijesti a ponekad iz nadsvijesti. Podsvijest sadrži svu memoriju naših prošlih iskustava, a nadsvijest ima uvid i u sve ono što nismo iskusili a možemo. Ako djelujemo iz podsvijesti, to znači da djelujemo iz memorije iskustava. Ako djeujemo iz nadsvijesti, to znači da primamo inspiraciju direktno iz Više svijesti, od Boga.
Kad mislimo i djelujemo prema memoriji (sakupljena iskustva koja su se formirala u uvjerenja, predodžbe, navike i slično), ograničeni smo vlastitim iskustvima. No, kad djelujemo na osnovu inspiracije koju dobivamo iz nadsvijesti, tj. od Božanske Inteligencije, onda su naše mogućnosti neograničene, sve nam je moguće. Poruke "odozgora" možemo bolje primati ako sprječimo one "odozdola" koje pomućuju naš um. Zato je potrebno redovito pročišćavati svoju podsvijest, dovesti se u nulto stanje, biti kao tabula rasa kako bismo bez ometanja mogli primati Božansku inspiraciju. Teško možemo čuti ili osjetiti inspiracije i ideje "odozgora" ako smo puni programa ili memorija (predrasude, uvjerenja, predodžbe, navike, očekivanja i slično). Zato ih se trebamo redovito rješavati, svakodnevno ih čistiti spomenutim četrim mislima.
Naša svijest je ograničenog kapaciteta i ne može registrirati ni upamtititi sve podatke koje tijekom dana primamo, no podsvijest to može i čini. S obzirom na svoj ograničeni kapacitet, naš svjesni um nema pojma šta se sve događa u našoj stvarnosti, pa stoga ne može donositi optimalne sudove, odluke i slično.
(vidi i dva posta na temu Ho' oponopono iz prosinca 2012;
http://rigijev.blog.hr/2012/12/index.html)
Oznake: Morrnah, trauma, karma, negativna karma, projekcija, zakon uzročnosti i recipročnosti, predrasude, predodžbe, uvjerenja, iscjeljenje, oslobođenje, mantra, Molitva, suosječanje, rezonancija, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje, prava priroda, dužnost, mentalno čišćenje, duša, ljubav kao sredstvo liječenja, Dr. Hew Len, idealni partner, afirmacije, Ho’oponopono, bog, podsvijest, očekivanja, otpuštanje, problemi, intuicija, razum, ego, vjera, nadsvijest
petak, 08.03.2013.
Veze i vezanost
Bio jednom neki covjek koji je mrzio svoju zenu. Govorio joj je zle stvari, dolazio kuci kad je htio, i svojoj je supruzi davao jasno do znanja da ne zeli nista znati o njoj.
Jednoga dana, ona ga napusti i s nekim drugim covjekom ode u drugi grad. Taj je covjek sada trebao biti sretan, jer se oslobodio svoje „strasne” zene. Ali ne, on je dan i noc mislio na nju, kovao osvetu i nije nalazio mira.
Sta nam kaze ova prica?
Ljudi vole da se medjusobno vezu, odnosno da jedni druge prikuju uza se. Sto tjesnje, to bolje.
Mrznja i osveta su „idealni” lanci, koji ih mogu cvrsto povezati tijekom nekoliko zivota.
Cuvaj se tih lanaca.
Ne ulazi ni u kakve veze, vec stvaraj odnose prema drugim ljudima. Razrijesi i veze prema svojoj obitelji, i pretvori ih u odnose koji pojedinca ostavljaju slobodnim.
Misli uvijek na to da sve na Zemlji ima svoje vrijeme i bilo kada ima svoj kraj.
Ako zelis stupiti u kontakt sa drugima, cini to s ljubavlju. Ljubav daje slobodu. Ljubav tebi i drugima osigurava prostor za razvoj, koji sa svoje strane stvara slobodu.
Ako tijekom duze vremena od jutra do veceri mislis na jednu osobu, i ako te to mozda i sprecava da ispunjavas svoje duznosti i radis svoj posao, tada je to jasan znak da si ovisan i vezan.
Ti nisi slobodan, i patnja ce biti neizbjezna.
Koristi patnju da bi se oslobodio. Iskoristi svaku teskocu kao dar i mogucnost, da bi prepoznao vezanosti i razrijesio ih.
Misli uvijek na to da si ptica, cija je bitna osobina ta sto moze letjeti. Lanci ti ne dopustaju da letis. Lanci te sprecavaju da zivis sebe.
Budi zato lak, budi ljubazan, budi slobodan i ostavljaj druge slobodnima.
Baba
Oznake: Sathya Sai Baba, ljubav, sloboda, ego, usamljenost, kontrola, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, svjesnost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, veza, partner, očekivanja, želja, strah od samoće, samoca, odnos
subota, 05.01.2013.
Zelje, razocarenja i patnja
Ugodna iskustva cine zivot ugodnim. Bolna iskustva vode sazrijevanju. Ova ugodna iskustva zivot cine ugodnim no sama po sebi ne vode razvoju.
Patnja stavlja prst na neki dio tebe koji se jos nije razvio, koji treba da raste, da se mijenja i preobrazava.
Pokusaj da promatras razocarenje koje osjecas kad stvari ne idu onako kako si ti zamislio. Promatraj sebe i svoje razocarenje kao da promatras neku drugu osobu. Evo sto se dogadja; negativni osjecaji korisni su da bi se postigla svjesnost, da bismo shvatili. Oni ti daju mogucnost da ih promatras izvana. U pocetku ce potistenost biti i dalje prisutna. Promatranjem dolazi do presjecanja niti koja te veze za potistenost. Uporedo sa razumijavanjem, nit slabi sve dok se potpuno ne izgubi.
Treba li potiskivati zelje?
Ne pokusavaj da potisnes svoje zelje. Tako rizikujes da postanes apatican. Tako ces biti lisen energije sto nikako nije dobro. Zelja je, u zdravom smislu, energija. Zato zelju ne potiskuj nego ju shvati. Ne trudi se toliko da ju ostvaris koliko da ju shvatis.
Nemoj se odricati predmeta svoje zelje nego sagledaj kolika je njegova stvarna vrijednost. Jer ako se odreknemo predmeta zelja onda cemo vjerojatno ostati vezani za njega.
Treba da shvatimo da nas zelje vode ka razocarenju i tuzi.
Svaki put kada smo nesretni, nesto je pridodato stvarnosti. Neka iluzija, neka potreba, neko ocekivanje, neki zahtijev.
Ako hoces da uzivas u nekoj sinfoniji, nemoj se ograniciti samo na nekoliko nota. Pusti ih da prolaze, da teku. Nemoj se zadrzavati na jednom akordu, tako neces moci uzivati u sinfoniji u cjelosti.
Kada se vezemo za nesto, kada se kacimo za nesto, zivot prestaje.
Iluzija je misliti da ce netko nesto uciniti umjesto nas. Da ce mi neki duhovni ucitelj pomoci. Sve moram sam. Kada sam dovoljno patio onda sam spreman da prihvatim i da shvatim. Nitko drugi ne moze da shvati umjesto mene. Ja sam taj koji treba da trazi. Ni na koga se u trazenju ljubavi, istine, svoga pravog JA, ne mogu osloniti.
Jos jedna velika iluzija je da je jako vazno da budemo postovani, da budemo voljeni i cijenjeni, da budemo vazni. Mnogi misle kako je u nas usadjena ‘prirodna’ potreba da budemo voljeni i potrebni. Da nekome pripadamo. To nije istina. Odbaci ovu iluziju i bit ces sretan.
Mi imamo prirodnu potrebu za slobodom, potrebu da volimo a ne i da budemo voljeni.
Jedna zena, na primjer, sva se unjela gledajuci neki film. Gleda komediju i smije se, zaboravivsi da ju nitko ne voli. Sretna je. Izadje iz kina i prijateljica s kojom je gledala film odlazi s nekim muskarcem ostavivsi ju samu. I ona pocne da misli; sve moje prijateljice imaju nekog, a ja nemam nikog. Kako sam nesretna. Nitko me ne voli.
Iluzija je da dogadjaji mogu da nas ugroze, da drugi ljudi imaju moc da nam nanesu zlo. Nije tako. Mi smo ti koji im dajemo moc da to ucine.
Uslovljenost
Da bismo, kod istinske ljubavne veze, jasno vidjeli onog drugog i mogli precizno uzvracati trebamo se osloboditi osobnih sklonosti, ukusa, zelja i svih onih stvari koje nas prijece u tome. Sve te stvari su u nama i potjecu iz uslovljenosti kojoj smo podvrgnuti.
Primjer uslovljenosti; u nekim dijelovima svijeta; Kina, Koreja, ljudi jedu psece meso. Drugima bi, od same pomisli da im se to isto meso nadje na tanjuru, od toga bila muka. Zasto? Druga uslovljenost odn programiranost. Indusima bi se smucilo kada bi saznali da su jeli meso krave dok Amerikancima isto prija.
Zasto se zaljubljujemo u odredjeni tip osobe, a ne u neki drugi? Zato sto smo uslovljeni. U mojoj podsvjesti imam sliku odredjenog tipa koji me privlaci i kada sretnem takvu osobu dolazi do prepoznavanja. Tu krece zaljubljenost i goruca zelja da mi ta osoba kaze da sam joj privlacan. To mi pruza osjecaj srece. Drugi ce reci; “Sto to, tako zanimljivo, on vidi u toj osobi?” Pravi je razlog za to uslovljenost. Ljubav je slijepa kazu. Ne, zaljubljenost je slijepa. Ljubav sve jasno vidi. Zakacenost, ovisnost, neprestane zelje i zahtijevi su slijepi. Istinska ljubav nije.
Razlog zasto jasno ne vidimo druge ljude je uslovljenost; nasi ukusi, emocije, predrasude …
Strah od vezivanja i strah od napustanja
Kljuc za vjecni zivot je nauciti zivjeti u stvarnosti. Fantazije nas odvalace od stvarnosti; zivim u strahu da ce me voljena osoba prestati voliti te ce odabrati nekog drugog i otici. Da bih ju zadrzao moram da se trudim da budem sto zanimljiviji i pazljiviji. Netko me je ubjedio, isprao mi mozak, da mi je da bih bio sretan potreban netko odn necija ljubav. Tako je nastao strah od gubitka odn od napustanja.
Ovdje cu ispricati moje iskustvo-misljenje o dva straha. Strah od biti napusten i strah od vezivanja. Uvijek se radi o jednom od ova dva strah. Kao juznjak sam primjetio da je moj strah-od napustanja manje izrazen u zemlji u kojoj zivim u odnosu na strah od vezivanja koji je cesci. Nizozemska – zemlja u kojoj zivim je sjevernoeuropska zemlja. Razvijena i bogata. Ovdje ljudi doista imaju sto izgubiti. Individualisticko drustvo. Uvijek se sve vrti oko pojedinca cije su zelje i zahtijevi na prvom mjestu. Ja pa onda svi drugi. Bitno je ovdje naglasiti da je to jako napucena zemlja. Ovdje ljudi uvijek trebaju prostora. Tako u vezama inzistiraju da zadrze taj svoj prostor. Ljudi puno i imaju i to zele, za sebe, i zadrzati. Ne uvijek i po-dijeliti. I tako se boje vezati za nekoga jer time mogu biti ugrozena njihova osobna dobra. Pri tome nisu u pitanju samo materijalna dobra nego i druga dobra kao sto je slobodno vrijeme.
Osobno mislim da se na koncu uvijek javi i onaj drugi odn prvo pomenutu strah; strah od napustanja. Naravno da su korijeni nasih strahova u djetinjstvu. Netko tko je uvijek bio uz majku, okruzen ljubavlju i paznjom ce nastojati to poslje u vezama dobiti i zadrzati te ce se bojati to izgubiti. Dok ce se netko odrastao sa puno brace i sestara, u malo prostora i paznje koje je morao dijeliti sa drugima, kada se jednom te paznje i prostora docepa, natojati iste zadrzati odn ce se bojati ih izgubiti … Sve su to programiranosti, uslovljenosti koje nas odvalace od realnosti, stvarnosti.
Iskustva i vjera
Rijec Bog je cest razlog rasprava. To je pojam i nema nikakva smisla raspravljati se oko pojma, misljenja, ideje. Jedino u cemu se mozemo sloziti je da na koncu nitko od nas ne zna sto je Bog. Postoji samo nasa predstava o tome.
Neki je covjek pisao dnevnik dok mu je zena umirala. U poznim se godinama ozenio tom zenom i duboko ju je zavolio. Svojim je prijateljima rekao; “Bog mi je podario, u sezdesetoj, ono sto mi je uskratio u dvadesetoj.” Kada je njegova zena, u velikim patnjama, umrla, vjera u Boga mu se srusila kao kula od karata. Tada se upitao: “Da li je Bog pun ljubavi ili se bavi vivisekcijom?” Odredjeno iskustvo ce utjecati da se odlucimo za jednu od ovih teza.
Ono sto treba ciniti je; nauci sto znaci do kraja zivjeti neko iskustvo, potom ga ostavi iza sebe i kreni dalje. Pritom ne potpadaj pod utjecaj prethodnog dogadjaja. Tako ces putovati sa laganim prtljagom i stoga ces moci svugdje poci i svugdje proci-stici. Ako uspijemo potpuno odbaciti prtljag onda cemo moci zivjeti ovdje i sada i tako spoznati zivot vjecni.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: duhovni razvoj, istinska sreća, osjecaji, emocije, emotivna ovisnost, Bol, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, zavist, očekivanja, želja
nedjelja, 09.12.2012.
Ho' oponopono - mentalno čišćenje
Ho'oponopono je drevni havajski način za rješavanje problema preuzimanjem potpune odgovornosti za apsolutno sve što nam se događa i čišćenjem toksičnih programa u vlastitoj podsvijesti, a koji se koristi u različite svrhe, ponajviše za izliječenje i rješavanje konflikata. Ho'oponopono je proces oslobađanja od štetnih energija u podsvijesti kroz opraštanje, pokajanje i preobražaj.
Ho'oponopono se vodi idejom da liječenjem sebe liječimo druge, ili da čineći sebi dobro, i drugima činimo dobro. Polazeći od toga da je svatko sam odgovoran za sve što mu se događa u životu i za stanje svake osobe s kojom dolazi u doticaj.
Dr. Hew Len je preuzeo odgovornost (a ne krivnju) za stanje pacijenata bolnice u kojoj je radio jer su postali dio njegove stvarnosti (života). Bavio s emocijama i stavovima koje je doživljavao vezano uz mentalne bolesnike; odbojnost, strah, predrasude. Kako je pokajanjem i izricanjem ljubavi čistio ono toksično što je bilo u njemu a što je imao zajedničko s pacijentima, tako su automatski i oni postajali čistiji i zdraviji. Izliječio ih je time da je pokajanjem odbacio sve predrasude i emocije koje je imao vezano za njih, a koje su ga ometale da osjeća ljubav, pa je tako pročišćen koristio ljubav kao sredstvo liječenja.
Pokajanjem je očistio "programe" u svojoj podsvijesti koji su bili odgovorni za pojavljivanje pacijenata u njegovom životu. Ti programi se odnose na sve umne i emocionalne memorije pohranjene u njemu, svjesno i nesvjesno.
Cilj ove prakse je očistiti ili otpustiti sve destruktivne energije unutar naše podsvijesti, koje uzrokuju poremećaje, bolesti i nevolje, time da se pokajemo, zamolimo za oproštaj i iskažemo ljubav, kako bismo se time doveli u tzv. "nulto stanje" u kojem smo kao "prazna čaša" u koju Božansko može ulijevati svoje inspiracije pomoću kojih možemo s lakoćom ostvariti preobražaj i sve što želimo u životu. Bit je otkloniti sve prepreke u nama samima kako bismo od Božanske inteligencije mogli slobodno i bez ometanja primati ideje i inspiracije za rješavanje problema i unapređenje života. Sastoji se u tome da prilikom svakog problema uputimo svojoj duši i Bogu ove 4 misli:
Žao mi je.
Oprosti mi.
Volim te.
Hvala ti.
Ho'oponopono se definira kao "činiti ispravno, ispraviti pogrešno, staviti u red, popraviti, izmijeniti, revidirati, prilagoditi, dopuniti, pomiriti, regulirati, urediti, pretvoriti, pročistiti, učiniti prikladnim..."
U Havajskom rječniku ova se vještina definirana kao mentalno čišćenje.
Ho'o označava glagolski oblik riječi koja slijedi. Pono se definira kao: "dobrota, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje ili prava priroda, dužnost, pogodno, pravilno, pravedno, ispravno, čestito, pošteno, korisno, uspješno, u savršenom redu, točno, olakšano, olakšanje, potrebno, nužno..."
Havajci su ovu praksu preuzeli od krščanskih misionara i malo je preoblikovali. Kako znamo, krščanski nauk zagovara ispovijed i pokoru (pokajanje), i poruka ljubavi je osnovna Isusova poruka.
Ho'oponopono potpomaže da se uspostavi ravnoteža najprije kod pojedinca, a zatim u cijeloj kreaciji, uključujući i ravnotežu između sukobljenih strana.
Ho'oponopono polazi od toga da je sve u svijetu povezano i čini jedno Jedinstvo koje ima svoj izvor u Ljubavi. Na osnovu tog jedinstva imamo rezonanciju - sve što se događa u našoj stvarnosti je odjek ili odraz nekih događaja čija vibracija je sukladna s našom, i imat će dalje odjek na druge događaje. Ovo svojstvo sutitranja se očituje kao pozitivnost kad se odlučimo za suosjećanje, a kao negativnost kad se predamo iritaciji.
Često nam najviše smetaju oni koji u sebi nose nešto što mi kod sebe negiramo ili nastojimo prikriti, no poricanje i prikrivanje, svjesno ili nesvjesno, ne pomažu, pa ako kroz to neželjeno iskustvo dopustimo ljubavi da u nama pobudi suosjećanje, doživjeti ćemo pozitivni preobražaj u životu.
Možemo promijeniti vanjske probleme samo ako ispravimo unutarnju rezonanciju.
Odvojenost od Jedinstva i Ljubavi uzrokuje razne bolesti i nevolje. Sve i svatko tko se pojavljuje u našoj stvarnosti je odraz nekog programa u nama, pa ako je u našu stvarnost ušlo nešto nepovoljno, to znači da je u nama neki program koji je nepovoljan i koji bismo kroz to iskustvo trebali kod sebe ispraviti kako bi se onda vanjske okolnosti ispravile.
WOW!!-opaska moja
Cijela svrha ho'oponoponoa je ponovo uspostaviti svoj prirodni ritam sa Božanskom inteligencijom kako bi od nje mogli dobivati inspiracije i snagu za poduzimanje svega onoga što doprinosi našem blagostanju.
Kome upučujemo ove 4 misli (molitvu/mantru)
Ho'oponopono je vještina kojom rješavamo probleme na duhovnoj razini kako bi se očitovali na materijalnoj. To činimo tako što ispravljamo svoje greške iz prošlosti time da očistimo energije povezane uz problem na mentalnoj (podsvijest) i duhovnoj (nadsvijest) razini - pokajemo se, zamolimo za oproštaj i potvrdimo svoju odgovornost, ljubav i zahvalnost. To ne činimo izričito prema nekoj osobi s kojom imamo konflikt ili neugodno iskustvo, već to rješavamo na višoj, duhovnoj razini, stoga te 4 misli upućujemo duši, nadsvijesti, onome Božanskom u nama i svima, Bogu. To radimo zbog sebe i onog kome želimo pomoći, pa nije toliko bitno kome upućujemo ove 4 misli, već da pomoću njih čistimo programe u svojoj podsvijesti, da se pokajemo i da se stavimo na vibraciju ljubavi.
Nakon čišćenja energije pokajanjem, preobražaj omogućujemo s mišlju ili riječju "Volim te". Ljubav je kod koji omogućuje iscjeljenje. Po Havajcima Bog je zapravo Ljubav, pa projecirajući ljubav, povezujemo se s Bogom koji je Ljubav i tako omogućujemo ovoj Svevišnjoj energiji da preobrazi bilo koji problem koji nas tišti te da nas ispuni inspiracijom i idejama potrebnim za ostvarenje blagostanja.
Ljubav je ta koja svojom mističnom energijom preobražava sve memorije u podsvijesti, sve ono u nama što nije u skladu s ljubavi, s tim vrhovnim pricipom koji ima moć da stvara i transformira. Ljubav vraća harmoniju u naš sistem, neutralizira sve nepravilne misli i emocije koje su dovele do nevolje ili poremećaja koji doživljavamo. Ljubav ih prvo neutralizira, a zatim uklanja, pa na mjesto starih, uklonjenih energija ispunjava nas svjetlošću i inspiracijom.
Primjenom ho'oponopono procesa u svakodnevnom životu uspostavljamo vezu sa svojom nadsvijesti i s Božanskom svijesti. To nam omogućava primanje uvida pomoću kojih možemo u svakoj prilici znati ispravno djelovati.
Vještina ho'oponopono je izuzetno korisna za ostvarenje vlastitog blagostanja, jer donosi iscjeljenje i oslobođenje od demona koji blokiraju ostvarenje sreće i uspjeha kroz pokajanje. Ono što blokira našu dobrobit nije ništa drugo nego nedostatak ljubavi. Opraštanje otvara vrata njezinu povratku. Glavni cilj ho'oponopono metode je dolaženje u nulto stanje, gdje imamo nula dugova, pa tako i nula ograničenja, u stanje u kojem je sve moguće ostvariti. Nulto stanje je stanje u kojem nemamo nikakve programe u podsvijesti, koji nas koče u ostvarenju blagostanja. Nulto stanje je, dakle, stanje u kojem nemamo više nikakve predrasude, predodžbe, uvjerenja, očekivanja, karmičke dugove i slično. Da bismo došli u ovo stanje, trebamo redovito, a posebice prilikom svakog sukoba i svake neugodne situacije, iskreno u mislima, svojoj duši i Bogu uputiti ove 4 misli: "Žao mi je. Oprosti mi. Volim te. Hvala."
Učinkovitost ove prakse temelji se na principu preuzimanja stopostotne odgovornosti za sve radnje, ne samo za vlastite. Ako želimo preuzeti potpunu odgovornost za svoj život, onda je sve što vidimo, čujemo, okusimo, dodirujemo, ili na bilo koji način doživimo, na neki način naša odgovornost jer je u našem životu.
"Potpuna odgovornost znači potpuno prihvaćanje svega – čak i ljudi koji se pojave u vašem životu i njihovih problema, jer su njihovi problemi i vaši problemi. Oni su u vašem životu, pa ako preuzimate potpunu odgovornost za svoj život, tada trebate preuzeti potpunu odgovornost također i za ono što oni doživljavaju."
- Dr. Hew Len
Problem u kojem smo se našli u vanjskoj stvarnosti zapravo imamo sami sa sobom, jer nismo nešto u sebi raščistili. Recimo, ako nas drugi često kritiziraju, to je zato što i mi sami imamo običaj kritizirati, pa nam se to kao bumerang vraća. Ne vraća nam se uvijek od iste osobe, ali nam se po zakonima uzročnosti i recipročnosti uvijek nekako vraća. Da bismo promijenili svoju stvarnost, trebamo promijeniti sebe. Potpuna odgovornost podrazumijeva ideju da je sve što postoji u našem životu projekcija iz našeg unutrašnjeg svijeta.
"Odgovorni smo ne samo za ono što činimo, već i za ono što ne činimo."
- Lao Tse
Kad smo žrtve neke nevolje (bolesti, rata, potresa, siromaštva, prevare), obično mislimo da mi sami nismo krivi, ne uviđamo kako smo mogli doprinijeti tome, stoga i dalje živimo životom žrtve i patimo. No, onog trenutka kad preuzmemo svoju odgovornost i uvidimo da ograničenim umom nije moguće sve spoznati te da naša odgovornost ne leži samo u našim postupcima, nego i u našim mislima, kao i u onome što nismo učinili a mogli smo (i trebali smo), tada je moguće preobraziti nepovoljne životne okolnosti pomoću ovih 4 misli.
Trebamo shvatiti da smo sve što dolazi u naš život (dobro i loše), na neki način sami kreirali ili privukli, svjesno ili nesvjesno. Prema tome, preuzimanje potpune odgovornosti je izuzetno nužno. To ne znači kriviti sebe, nego preuzeti odgovornost za rješavanje problema rasčišćavanjem uzroka kroz pokajanje i ljubav.
Ho'oponopono naučava da možemo pomoći drugima koji su u nevolji tako da pročistimo sebe, svoje unutrašnje, nesvjesne, štetne energije. Kad netko u našoj okolini doživljava neki problem, uobičajeno mišljenje je da mi osobno s time nemamo veze, tj. da ga mi nismo uzrokovali niti smo za njega odgovorni. Ho'oponopono ukazuje na suprotno i poučava da, budući da je nečiji problem dio naše osobne stvarnosti, koju mi također proživljavamo, mi smo također odgovorni za to. Ne samo da smo odgovorni za uzrok nego i za razrješenje. Preuzimanje odgovornosti je samo početak; okrivljavanje sebe nije smisao ovog procesa (treba razlikovati preuzimanje odgovornosti i krivice). Razrješenje je smisao primjene Ho'oponoponoa, a do njega se dolazi preuzimanjem odgovornosti i za razrješenje.
Kako smo mogli nešto skriviti, tako možemo to i ispraviti.
Pojedinac može izliječiti i transformirati čitavu svoju obitelj i širu zajednicu, uz pomoć Božanske inspiracije. Da bismo tu inspiraciju mogli primiti, potrebno je pročistiti svoje unutrašnje energije, sve svoje "smeće" koje se tijekom godina nakupilo u memoriji, u podsvijesti, a to je moguće uz gore spomenute četri svete misli - kroz pokajanje i ljubav.
Ova ideja da pojedinac ima sposobnost da doprinese cijeloj zajednici je također poznata kao teorija "Učinak stotog majmuna" - fenomen u kojem se naučeno ponašanje širi istog trenutka iz jedne grupe majmuna na sve druge majmune čim je postignut kritičan broj majmuna koji su to usvojili. Preneseno, to znači da se neka ideja ili sposobnost automatski, paranormalno širi na ostatak populacije čim je određeni broj ljudi čuo za novu ideju ili naučio novu sposobnost.
Oznake: trauma, karma, negativna karma, projekcija, zakon uzročnosti i recipročnosti, predrasude, predodžbe, uvjerenja, iscjeljenje, oslobođenje, mantra, Molitva, suosječanje, rezonancija, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje, prava priroda, dužnost, mentalno čišćenje, duša, ljubav kao sredstvo liječenja, Dr. Hew Len, idealni partner, afirmacije, Ho’oponopono, bog, podsvijest, očekivanja, otpuštanje, problemi, intuicija, razum, ego, vjera, nadsvijest
petak, 07.12.2012.
Unutarnje dijete i Ho’oponopono
HPogledaj video prije nego procitas tekst;
http://www.youtube.com/watch?v=P22QdiLdTAw&playnext=1&list=PLF1DE39334E5616BA&feature=results_video
Ho’oponopono je drevna havajska vještina rješavanja problema. Ho’oponopono znači “činiti ispravno”, “ispraviti grešku”.
Ukoliko želite nešto promijeniti, prvo trebate obrisati, načiniti prazni prostor da bi taj prostor mogli ispuniti ispravnom informacijom.
Ho’oponopono nas vraća u prazninu, u nultu točku tako da se može pojaviti Inspiracija u našem životu i voditi nas.
Mi smo stvoreni savršeni. Savršeni znači bez sjećanja, vjerovanja, vezivanja, prosudbi. Ali sjećanja nisu savršena i mnoga naša sjećanja potječu još od naših predaka.
Ništa nije onakvo kakvim nam se čini.
Ho’oponopono je tehnika ciscenja. “Čišćenje” je vrlo jednostavno; jednostavno ponavljamo “volim te” ili “hvala” u našim mislima. Ili “žao mi je” ili “molim te oprosti mi”.
Kada kažete “volim te” ili “hvala” vi preuzimate 100% odgovornosti. Vi kažete:
“Žao mi je, molim te oprosti mi za bilo što u meni što je izazvalo ovu situaciju.”
Čišćenje je način da damo dozvolu Božanskom da izbriše sve što ne funkcionira i što smo spremni otpustiti. Bog zna što smo spremni otpustiti. Mi ne znamo.
Čišćenje treba provoditi cijelo vrijeme jer se sjećanja reproduciraju cijelo vrijeme u podsvijesti. Čisteći cijelo vrijeme, sprečavamo stvari da se očituju. Jednom kad odlučite preuzeti 100% odgovornosti i prakticirati Ho’oponopono vaše Unutarnje Dijete ili podsvijest čistiti će umjesto vas. To će se zbivati automatski kao sto Vaše Unutarnje Dijete-podsvijest (Unihipili) diše za vas, pumpa vase srce, pokreće vase tijelo. Unutarnje Dijete je to koje uspostavlja vezu sa nadsvijesti, Amakuom u nama. Amakua je savršeni dio nas koji zna što smo spremni otpustiti.
Vi samo trebate pokrenuti čišćenje. Samo to učinite! Svaki puta kada čistitte, nešto se događa čak iako vi to ne vidite ili ne osjećate.
VJERUJTE!
Zapamtite, budite bez očekivanja. Vi ne znate odakle će stići. Budite otvoreni. Budite sretni poput djeteta i bit ćete iznenadjeni.
Čišćenje obavljate da biste imali mir bez obzira na to što se događa. Možemo čistiti bez očekivanja određenih rezultata u dogledno-odredjeno vrijeme. Imat ćete mir čak ako se druga osoba ne promjeni ili ne ode. Moći ćete imati mir čak i ako imate novca ili ga nemate. Vi želite imati mir bez obzira što se događa oko vas. Promjena će se dogoditi u Božje vrijeme, ne u vaše. No budite svjesni da će se dogoditi u savršeno vrijeme.
Konstantno čišćenje daje vam više mogućnosti da osjetite Inspiraciju. Trebate činiti ono što vam se čini ispravno u srcu. No, čak i kada djelujete iz Inspiracije, želite nastaviti s čišćenjem iz trenutka u trenutak tako da možete biti otvoreni i prilagodljivi već prema tome koja se vrata otvore. Možda će ispravno promijeniti smjer. Vi želite biti budni i svjesni mogućnosti koje vam se ukazuju.
Očekivanja su, također, sjećanja i samo vas ometaju u postizanju ispravnih i savršenih stvari za vas najlakšim putem. Otpustite očekivanja. Otpustite mišljenje da vi znate što je ispravno i savršeno.
Kada se zateknete kako očekujete nešto, bilo dobro ili loše, otpustite.
Vratite se u stanje kada ste bili nevino Božje dijete koje u biti jeste. Budite otvoreni za čuda.
Vi možete pričati sa svojim unutarnjim djetetom u svako vrijeme, kada vozite, kada čekate u redu. Važno je da tom dijelu sebe govorite “volim te” i “hvala” što češće možete. To su sjajni alati koje možete koristiti u radu sa svojim Unutarnjim Djetetom: hvala što dišeš za mene, hvala što se brineš za tijelo, hvala što pokrećeš moje srce.
Ukoliko vam bilo što trenutno uzrokuje bol ili patnju, vi možete zamoliti svoje dijete da to otpusti.
Radite sa svojim djetetom s ljubavlju, bez ikakve prisile. Mi treba da volimo svoje neprijatelje koji su tek sjećanja pohranjena u našoj podsvijesti ili Unutarnjem Djetetu. Mi se ne opiremo našim neprijateljima. Ljubav može sve iscijeliti. Vaše Unutarnje Dijete ne samo da čuva sva vaša sjećanja i pokreće vaše tijelo, to je ujedno i dio vas koji uspostavlja vezu s vašom nadsvijesti te od vaše nadsvijesti k Božanskom.
Kada se obraćate vašem djetetu, vi, zapravo, čistite. Drugim riječima, briga za vaše Unutarnje Dijete je, također, alat za čišćenje. Možda ćete razmišljati o svim stvarima koje biste željeli otpustiti, fizički ili emocionalno. Stoga zamolite vaše dijete s ljubavlju i suosjećanjem: “molim te, otpusti.” Bilo koje vrijeme je dobro vrijeme da biste pričali svom Unihipiliju; možda mu želite reći “Žao mi je za sve živote u kojima sam te zanemario/zanemarila, ignorirao/ignorirala”. Možda želite obećati i uvjeriti
ovo dijete da ga ili nju nikada nećete više napustiti.
Ukoliko tražite idealnog partnera, to je vaše Unutarnje Dijete. To je onaj ili ona koga tražite.
Kad je vaše dijete sigurno i kada zna da ste svaki puta kada se pojavi problem spremni preuzeti 100% odgovornosti i čistiti, vaše dijete će to činiti za vas. Bit ćete u automatskom modu. 100% odgovornosti ne znači da ste za nešto krivi ili da ste grešni. To znači da ste odgovorni za sjećanja koja se reproduciraju u vama.
Ako idete u krevet i brinete se, vjerovatno je da nećete čistiti stoga vam
preporučam da utonete u san čisteći tako što ćete govoriti “hvala, hvala, hvala, volim te, volim te, volim te”. Čak i ako ste bijesni, nervozni ili uzrujani zbog nekoga, ali ste donekle voljni to otpustiti, izglednije je da ćete ovako čistiti i dok spavate. Snovi su, također, sjećanja, prilike za čišćenje.
I kada zaboravite čistiti, čak i tijekom dana, imat cete osjećaj da vaš Unihipili, vaše Unutarnje Dijete ili podsvijest, čisti. Da bi se to dogodilo, vrlo je važno odgojiti vaše Unutarnje Dijete da svaki puta kada se pojavi problem, vi ste 100% odgovorni i voljni otpustiti.
Zapamtite, ´problemi´ odn stvari koje se događaju su u biti blagoslovi, prilike za rast i mogućnost da spoznamo tko smo u stvari. To nisu testovi niti kazne.
Kome govorim “žao mi je”?”
“Žao mi je” govorite svojim neprijateljima. Naši neprijatelji su naša sjećanja, a ona se nalaze u nama.
Mogu govoriti “oprosti” sebi. Mogu govoriti “oprosti” dijetetu u meni.
Nije potrebno da znam kome. Nije potrebno niti da ovo razumijem.
Samo treba djelovati. Jednom kada svijest ili intelekt odabere otpustiti, započet će proces promjene. Mi ne trebamo znati što se događa ili kako. Mi samo trebamo djelovati.
Kad kažete “hvala” ili “volim te”, vi preuzimate 100% odgovornosti i to je isto kao da kažete cijelu frazu: ” Žao mi je, molim te oprosti za bilo što u meni što stvara ovu situaciju”. Koji god alat-rijec npr “hvala” da odaberete, vi zapravo govorite: ‘Žao mi je, molim te oprosti zbog bilo čega što je stvorilo ovu situaciju.’
Kad kažete “volim te” ili “hvala” u svom umu, vi otpuštate. Tako dajete dozvolu Božanskom da se pobrine za vaše probleme.
Dajte svoje probleme Bogu. On zna bolje!
Ne treba pričati, kao sto ne treba misliti, o problemima. Zapamtite da ljudi dolaze u vaš život da bi vam dali još jednu priliku. Oni su vaši učitelji, dar u vašem životu čak kada to tako i ne izgleda. Pričanje ne pomaže. Pričanje je oblik otpora. Znamo da ono čemu se opiremo opstaje.
Kada pričamo, mi privlačimo još više sjećanja.
Privlačimo još više onoga što ne želimo. Kad ne bismo govorili (o njima), ne bismo imali toliko mnogo problema. Otpuštanjem, držanjem jezika za zubima i čišćenjem, dobivamo priliku za Inspiraciju.
Kome ćete o tome pričati? Ne postoji nitko tamo vani. Vi ste problem i vi ste odgovorni. Uvijek težimo govoriti ljudima što da čine i davati im savjete. Mislimo da im tako možemo pomoći. Ukoliko zaista želimo pomoći ljudima, treba otpustiti tako da Bog može učiniti ono što je ispravno za sve. Bog zna što je ispravno i savršeno za njih. Mi ne znamo niti što je ispravno za nas!
Sve se uvijek vraća k vama, dobro i loše. Ne želite davati krivu informaciju ili krivi savjet ljudima. Bog čeka naše dopuštenje i ne narušava našu privatnost kao što mi to činimo drugima.
Svatko ima slobodu izbora.
Raspravljanjem, insistiranjem na tome da imamo posljednju riječ ili da budemo u pravu, ne funkcionira. Kada čistimo, što god se briše iz nas, briše se i iz onih osoba koje su upletene. Najnevjerovatnije stvari se događaju kada djelujemo kroz čišćenje. Kako se vi mijenjate, sve se mijenja jer je sve bilo u vašem sjećanju.
Što više čistite, više ćete biti u nultoj točki-vidi prethodni post. Kad ste u nultoj točki primate nove informacije, nove ideje i vi ćete djelovati prema tim novim informacijama bez razmišljanja. Kad se pojavi problem, upitajte:
”Kako trebam čistiti?”. Možda ćete nešto čuti ili biti vođeni da nešto učinite. Učinite tako jer ste ispravno čuli. Vjerujte svojoj Inspiraciji. Odgovor leži u vama.
Koja je razlika između Inspiracije i Intuicije?
Inspiracija je nova informacija; nove ideje. Dolaze od Boga/Univerzuma. Poput ideje za internet. Osoba koja je došla na ideju interneta ne zna odakle mu ta ideja.
Intuicija su reproducirana sjećanja. Naše Unutranje Dijete (naša podsvijest) nas može upozoriti na našto što se već dogodilo, ali će se opet dogoditi.
Najvažnija stvar je da ste voljni preuzeti odgovornost za bilo što je u vama i da ste voljni otpustiti, znajući da ne znate ništa. Bog samo čeka da vi date svoju dozvolu.
Bog (Ljubav) može sve iscijeliti. Vaš posao je dati dopuštenje. To zahtjeva mnogo vjere. Čišćenje je oblik molitve, način pitanja, put kojim dajemo dopuštenje da nam Bog da ono što je ispravno i savršeno.
Koja se sjećanja brišu?
Mi nismo oni koji brišu niti odlučujemo što će se obrisati. Bog ili dio nas
koji zna bolje od nas je onaj koji odlučuje što ćemo otpustiti. Vi možete misliti da
čistite odnos s određenom osobom ili određenu situaciju, ali vaša sjećanja su povezana u uzorak nalik na paukovu mrežu, kad povučete jednu nit, sve se trese i pomiče. Osoba ili situacija koju mislite da čistite je samo okidač.
Što ukoliko ne želim obrisati dobro sjećanje?
Koji dio vas govori da je sjećanje dobro? U pitanju je onaj dio vas koji donosi prosudbe i ima mišljenja, onaj dio vas koji zapravo ne zna ništa. Vi želite biti slobodni. Vi želite biti u nultoj točki. U nultoj točki nema informacija, niti dobrih niti loših, niti ispravnih niti pogrešnih. U nultoj točki vi ne pričate niti slušate. Vi ste nulta točka.
Vi se želite osloboditi. Nije na vama da odlučujete što ćete obrisati ili što nećete obrisati. Bog će vam uvijek dati ono što je savršeno i dobro za vas. Vi ne morate znati što je to. Otpustite i dobro i loše. Oslobodite se.
Čak i ako nastavite planirati i zadavati si ciljeve, učinite si uslugu i otpustite. Budite otvoreni drugim putevima, drugim vratima koja bi se putem mogla otvoriti. Ne želite ih propustiti.
Tako afirmacije podrazumijevaju da Boga tretirate kao slugu, da Bogu dajete instrukcije jer mislite da vi znate što je ispravno i savršeno. S Ho’oponoponom i čišćenjem, vi dajete Bogu dopuštenje, a On zna bolje i dat će vam ono što je ispravno i savršeno. Ne želite smetati ili govoriti Bogu što mu je činiti. Afirmacije su nasilništvo nad Unutarnjim Djetetom. Kad vas ono čuje kako ponavljate “sretan sam, sretan sam”,
ono zna da je to laž.
Mi smo svjesni samo 15 bitova informacija u sekundi. U stvarnosti, svake sekunde primamo 11,000,000 bitova informacija, a da ih nismo svjesni.
Kada djelujete afirmacijama, vi manipulirate samo unutar 15 bitova kojih ste svjesni dok preostalih 11,000,000 djeluje u pozadini! Ho’oponopono djeluje na 11,000,000 i čini to bez ikakva napora.
Oznake: idealni partner, afirmacije, Ho’oponopono, bog, podsvijest, očekivanja, otpuštanje, problemi, intuicija, razum, ego, vjera, nadsvijest
četvrtak, 18.10.2012.
Kako voliti
Ljudi misle da mogu voliti samo ako nađu perfektnu ženu, ili perfektnog muškarca. Besmislice! Ti takve nikada nećeš naći jer takvi i ne postoje. A ako takvi i postoje oni se ne zanimaju za ljubav.
Čuo sam priču o čovjeku koji je ostao neženja čitav svoj život jer je tragao za perfektnom ženom. Kada je bio sedamdesetogodišnjak netko ga je upitao: „Ti si puno putovao. Od Kabula do Katamandua, od Katamandua do Goe, od Goe do Pune si tragao. Kako da nisi našao savršenu ženu, pa baš ni jednu?
Starac je postao veoma tužan: „Da, jednom sam došao blizu takve savršene žene.“
Ispitivač reče: „Šta se tada dogodilo? Zašto se nisi oženio?
Tada je on postao još tužniji: „Šta da se radi? Ona je tragala za savršenim muškarcem.“
Za stapanje i rast u ljubavi nije potrebna savršenost. Ljubav nema ništa sa onim drugim. Osoba koja ima ljubavi jednostavno voli isto kao kada živi čovek ima potrebu za disanjem, hranom i vodom, snom. Isto tako kao što živi čovek, koji voli, voli. Živi čovek jednostavno voli. Ljubav prirodno funkcionira.
Ne traži savršenstvo, jer, inače, nećeš naći nikakvu ljubav da raste u tebi. Naprotiv, otkrićeš da ne poznaješ ljubav. Ljudi koji traže savršenstvo su ljudi bez ljubavi, neurotični ljudi. Čak i ako bi našli voljenog ili ljubavnika oni bi tražili savršenstvo – a ljubav se uništava zbog tog zahtjeva.
Čim muškarac voli neku ženu ili žena voli muškarca odmah se pojavljuje zahtjev. Žena počinje zahtijevati da muškarac bude savršen, samo zbog toga što on voli nju. Isto kao da je počinio neki grijeh! Sada on mora da bude savršen, sada on mora da odbaci sva svoja ograničenja – sve samo zbog te žene. On više ne može biti ljudsko bice. Ili mora postati nadljudsko biće ili će biti lažan, prevarant. Prirodno, postati nadljudsko biće je veoma teško, a postati varalica nije veći problem. Oni počinju pretjerivati, i u ime ljubavi glumiti i igrati razne igre.
Ne traži savršensto. Ti nemaš pravo da tražiš bilo šta od drugog. Ako te netko voli, budi zahvalan – ali ne traži ništa jer on nema obaveze da te voli. Ako netko voli, to je čudesno. Budi treptaj na tom čudu. Ali, ljudi ne znaju da trepere. Za sitnicu oni će uništiti svu mogućnost ljubavi. Oni nisu puno zainteresirani za ljubav i veselje. Oni su više zainteresirani za neki drugi egocentrični zanos. Budi okupiran svojim veseljem. Sve drugo je nebitno.
Voli kao prirodno funkcioniranje, kao disanje. I kada voliš osobu ne počinji zahtijevati, inače ćeš već od samog početka zatvoriti vrata. Ne očekuj ništa. Ako i nešto dođe, budi zahvalan. Ako pak ništa ne dođe, nema takve potrebe, nema nužnosti da nešto dođe. Ti to ne trebaš očekivati. Ali pogledaj ljude, pogledaj kako oni uzimaju jedno drugo kao gotovu činjenicu. Ako tvoja supruga sprema hranu za tebe, ti joj nikada ne zahvaljuješ. Ja ne kažem da ti treba da verbaliziras odnose, svoju zahvalnost, ali to će biti u tvojim očima. No, ti ne haješ, ti to uzimaš kao njenu dužnost. Ko ti je to rekao? Isto tako, kada tvoj čovek ide i zarađuje novac za tebe ti mu nikad ne zahvaljuješ na tome. Ti ne osjećaš nikakvu zahvalnost. Kako tako ljubav može rasti? Ljubav treba ljubavnu atmosferu, podneblje zahvalnosti, zahvaljivanje. Ljubav treba neisčekujuće podneblje.
Prije no počneš razmišljati kako da dobiješ ljubav, počni da je daješ. Ako budeš davao, ti ćeš i dobijati: nema drugog načina za to. Ljudi su više zainteresirani kako da stiču i oduzimaju. Svi se zanimaju za to kako da dobiju ali niko ne uživa da daje. Ljudi daju nerado, ako i daju, oni daju da bi dobili i uvijek su nalik poslanicima. To je pogodba. Oni uvijek promatraju da li će dati više no što dobijaju – da je to dobra pogodba, dobar posao. Ali i oni drugi rade istu stvar.
Ljubav nije biznis, zato prestani biti nalik poslaniku. Inače ćeš izgubiti svoj život, ljubav i sve lijepo u njemu – jer sve što je lijepo ne dolazi nikad u posao. Biznis je najružnija stvar na svijetu – nešto nužno ružno. No, egzistencija ne zna ništa o poslu. Drveće cvijeta, to nije biznis; zvijezde sijaju, to nije posao i ti ne moraš da platiš za to, i nitko i ne traži ništa od tebe. Ptica ti dođe na vrata i počne pjevati pesmu, ona ti ne traži da joj daš potvrdu o tome, ili slično. Ona otpjeva svoju pjesmu i potom veselo odleprša, ne ostavljajući traga iza sebe. Tako ljubav raste. Daj i ne čekaj da vidiš koliko ćeš dograbiti. Da, to će doći, to će doći hiljadustruko, ali to će pristizati prirodno, to će dolaziti samo po sebi. Kada nešto zahtijevaš, tada to ubijaš. Zato, pružaj. Počni da daješ. U početku će to ići teško jer si čitav svoj život bio uvježbavan da uzimaš a ne da daješ. U početku će trebati da se boriš svojim oružjem. Tvoja muskulatura je postala čvrsta, tvoje srce hladno, postao si neosjećajan. U početku će biti teško, no svaki korak će te voditi ka narednom i tako će, malo po malo, rijeka nabujati.
Oznake: ljubav, veza, odnos, partner, očekivanja, zahvalnost
