http://rigijev.blog.hr
petak, 06.03.2015.
Naucite da budete sami
Osjecaj odbacenosti stvara dozivljaj praznine. Javlja se osjecaj usamljenosti.
Taj osjecaj pokusavamo odagnati novom dozom droge; ohrabrenje, prihvacenost i tako i dalje ostajemo pod kontrolom drugih.
Hocete da se oslobodite droge? Trebate se oduprijeti iskusenjima ovog sistema. Kada uspijete, ostat cete u svijetu ali mu vise necete pripadati. To je tesko, to je kao da biste nekom narkomanu rekli; Ostavi se droge. Zasto ne pojedes neki dobar i hranjiv obrok, napijes se svjeze vode sa izvora i nadises se cistog jutarnjeg zraka. On nebi uspio ni da smisli tako nesto jer ne moze da zivi bez svog narkotika.
Kako izaci? Treba se suociti sa strahom. Trebate shvatiti zasto ne mozete da zivite bez potvrde drugih. Hocete da volite druge? Umrite za njih. Neka umre vasa potreba za njima.
Naucite da budete sami
Zelite li stvarno da osjetite okus zivljenja? Izostrite svoja cula. Cijenite svoj posao, volite prirodu, idite na planinu ili na more, neka vas osvoji drvece i zvjezdano nebo. Naucite da budete potpuno sami. Iz samoce ce se roditi ljubav. Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti. I shvatit cete da vas je vase srce dovelo u beskrajnu pustinju. U pocetku cete patiti od usamljenosti. Niste navikli da ne volite druge, da ne zavisite od njih.
Odjednom cete primjetiti da se pustinja pretvata u ljubav.
Nazovite stvari pravim imenom i budite strpljivi.
Meester Eckhart, najveci njemacki mistik, rekao je; Manje brini o tome sta treba da radis a vise misli o tome sta treba da budes. Bit ce ti sudjeno ne na osnovu onoga sto cinis, vec onoga sto jesi.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti Antonia de Melo-a koje su mene dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: samoca, ljubav, veza, ovisnost, usamljenost, sloboda
srijeda, 25.02.2015.
Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim
Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”
Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”
Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postali smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.
Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.
Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojimo uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.
Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.
Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.
Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.
Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.
Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i nastat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.
Oznake: samoca, stimulansi, uspjeh, prestiz, moc, svjesnost, jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, ljubav, odnos, veza, partner
četvrtak, 29.01.2015.
Ljubav kao davanje i primanje
Najrasprostranjenije nerazumijevanje je ono koje predpostavlja da je davanje odricanje od necega, lisavanje ili zrtvovanje. Osoba ciji se karakter nije razvio dalje od nivoa primalacke, izrabljivacke ili sakupljacke orijentacije, cin davanja dozivljava na ovaj nacin. Trzisni je karakter voljan da daje samo ako za uzvrat prima; za njega je davanje bez primanja prevara. Ljudi cija je orijentacija pretezno neproduktivna osjecaju davanje kao osiromasenje.
Za produktivan karakter, davanje ima potpuno drugo znacenje. Davanje je najvisi izraz moci. U cinu davanja dozivljavam svoju snagu i svoje bogatstvo. Sebe dozivljavam kao prebogatog, darezljivog, zivog i zato radosnog. Davanje je veci izvor radosti od primanja, ne zato sto je lisavanje, vec zato sto je cin davanja zivotan.
Nije tesko uvidjeti valjanost ovog principa ako ga primjenimo na neke fenomene kao onaj u oblasti seksa. Vrhunac seksualne funkcije muskarca je davanje; muskarac daje sebe, svoj seksualni organ. U trenutku orgazma on daje sjeme. Ako je potentan on ne moze da ne daje. Ako ne moze da daje, on je impotentan.
U sferi materijalnih dobara davati znaci biti bogat. Nija bogat onaj koji puno ima, nego onaj koji puno daje. Skrtica koji se stalno brine da nesto ne izgubi je, psiholoski uzevsi, jadnik, osiromasen covjek bez obzira koliko ima.
Bogat je svak ko je sposoban da daje.
Samo onaj koji ima samo onoliko da zadovolji minimalne potrebe je lisen uzitka davanja materijalnih stvari. Ono sto netko smatra minimalnim potrebama ovisi od njegova karaktera koliko i od njegove stvarne imovine. Dobro je poznato da siromasni daju radje nego bogati. No, siromastvo ispod odredjene granice moze davanje uciniti nemogucim, pa je stoga ponizavajuce, sto direktno uzrokuje patnju i siromasne lisava radosti davanja.
Najvaznija sfera davanje nije sfera materijalnih dobara. Sto jedna osoba daje drugoj? Ona daje od sebe, onog najdragocjenijeg sto ima, daje od svog zivota. Ovo ne znaci nuzno da ona zrtvuje svoj zivot za druge, vec da daje od onoga sto u njoj zivi; daje od svoje radosti, svog interesovanja, razumijevanja, znanja, od svog humora, svoje tuge. Davanjem od svog zivota ona obogacuje drugu osobu, pojacavajuci svoju osobnu zivotnost pojacava osjecaj zivotnosti drugoga. To je podsticanje i unapredjivanje druge osobe. To nije davanje radi primanja; davanje samo po sebi je radost.
Ako volis, a ne izazivas ljubav, odn ako tvoja ljubav ne proizvodi ljubav, ako kao osoba koja voli ne postanes voljena osoba, onda je tvoja ljubav nemocna. Ona je nesreca.
Sposobnost za ljubav je produktivne orijentacije; kod takve je orijentacije osoba prevazisla zavisnost, narcisoidnu svemoc, zelju da druge izrabljuje ili zgrce. Ta je osoba stekla vjeru u osobne moci i hrabrost da se na njih osloni u postizanju ciljeva. U onoj mjeri u kojoj joj ovi kvaliteti nedostaju, ona se boji da se (pre)da, a time i da voli.
Osim elementa davanja u ljubavi su prisutni i briga, odgovornost, postovanje i znanje. Vazan element je i rast. Odgovornost se odnosi na psihicke potrebe druge osobe. Da nema postovanja odgovornost bi se mogla pretvoriti u dominanciju ili posesivnost. Postovanje znaci nasu zainteresiranost u rast i razvoj druge osobe onakve kakva ona jeste. Postovanje je moguce samo kod postizanja neovisnosti. Uvijet za respekt je sloboda.
Ljubav je dijete slobode;
„l’amour est l’enfant de la libérte“
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: partner, veza, samoca, integritet, seks, identitet, dignitet, From, bogatstvo, strah, respekt, sloboda, strast
nedjelja, 21.12.2014.
Patnja Tuga Bol Radost i Sreca
Prije prosvjetljenja cesto sam osjecao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjecam tugu.
Treba, kako nas savjetuje Dalaj Lama, znati praviti razliku izmedju uzitaka i iskustava koji nas cine sretnim. Odn, pomisli prije nego uradis nesto, sto je za tebe cisti uzitak, da li ces se nakon toga osjecati sretnim?
On nam takodjer kaze da je bol sastavni dio zivota. I da s tom cinjenicom treba zivjeti. Kljuc je bezpogovornom prihvacanju, svih zivotnih situacija onakvima kave one jesu.
Sadasnji trenutak nije nepodnosljiv. Nepodnosljivo je ono sto ce se dogoditi narednih sati. Imati tijelo ovdje u osam navecer a duh u pola jedanaest; eto uzroka problema. Kada vam je tijelo u jednom gradu a duh u drugome; eto uzroka patnje.
Lijecenje patnje koju sami sebi stvaramo
Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.
Sta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli.
Patnji su nas naucili.
Uvijek sam se pitao sto je nastalo prvo? Srcedrapajuce pjesme ili slomljena srca. Neko, slomljena srca, je tako dozivio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi povjerovali da se i nama treba dogadjati isto iskustvo. Romantizirani sentimenti koji su rezultirali patnjom?
I tako smo odlucili da, kada nam se odredjene stvari dogadjaju, patimo. Slazete li se s ovim redosljedom? Ili imate drugo misljenje o ovome?
Nasa sreca nikada nije posljedica necega. Istinska sreca nema uzroka, nije nicim uvjetovana. Ako vas neko ucini sretnim ili ste zadovoljni svojim poslom, to nije prava sreca, vec ostvarenje odredjene zelje.
Negdje sam procitao da se osjecamo sretnim iliti zadovoljnim onda kada postignemo neki cilj. Kada zavrsimo neki zadatak ili rijesimo neki problem.
Kada vam nista ne moze naskoditi, nijedan osoba, nikakav dogadjaj, nista, tek tada ste sretni.
Sto treba ucinit da bismo bili sretni? Nista! Nista ne treba ciniti. Potrebno se samo distancirati od iluzija.
Pograsno je vjerovanje da se sreca nalazi izvan nas. U spoljnom svijetu, drugim ljudima; “promijenit cu posao pa cu biti sretniji, promijenit cu grad – zemlju, brak” … Ljudi misle da ce ih novac, moc, ugled uciniti sretnima. Radost i sreca se ne nalaze u spoljnom svijetu.
Mnogi nisu sretni zato sto postavljaju uslove sopstvenoj sreci. Ako ne dobijem, ne ostvarim ovo ili ono, odbijam bilo kakvu srecu. Ako ne dobijem onog, ili se ne dogodi ono, sreca mi nije vazna.
Oslobodimo se ove iluzije i to ce nam promijeniti zivot.
Kako sam sretan!
Kako sam zahvalan za sve ovo! Sve je u redu!
Nemoguce je biti istinski zahvalan a ne biti sretan.
Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost
Zemlja ljubavi
Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti.
Obacimo iluzije zbog onog što one u biti jesu, onoga što nam mogu dati ili onoga čega nas mogu lišiti.
Ako nismo na oprezu gubimo svoju sposobnost da volimo. Ako želite voljeti, trebate ponovno naučiti kako vidjeti. Osloboditi se svoje ovisnosti. Strgnite sa sebe krake društva koji su se obavili oko vas i ugušili vaše bivstvovanje. Morate ih se osloboditi. Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćete nastaviti živjeti u svijetu, više nećete biti od svijeta.
U svom srcu bit ćete slobodni, iako potpuno sami.
Vaša ovisnost će nestati. Ne morate ići u pustinju; ostanite među ljudima i maksimalno uživajte u njihovom društvu.
Međutim, drugi više neće imati moć učiniti vas sretnima ili nesretnima. To je samotnost. U toj samoći vaša će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da volite. Na druge više ne gledate kao na sredstva za zadovoljenje svojih ovisnosti.
Samo onaj tko je to pokušao zna kako je to užasno teško. To je kao da od sebe zahtijevate da umrete. To je kao da od jadnog ovisnika zahtijevate da se odrekne jedine sreće koju poznaje. Da, dok se bori sa simptomima odvikavanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, da tu drogu može zamijeniti za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zraka, za slatki okus vode iz planinskog potoka?
Možete li zamisliti život u kojem biste odbili uživati ili prihvatiti makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da bilo kome naslonite glavu na rame tražeći podršku?
Zamislite život u kojem ni o kome ne biste čuvstveno ovisili, tako da više nitko nema moć da vas učini sretnima ili nesretnima.
Odbijate potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da vi sami budete nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivate svojim.
Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali vi nećete imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život. Ako ikad postignete takvo stanje, konačno ćete saznati što znači imati pogled koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom. Tada ćete vagati svaku riječ. Saznat ćete što znači voljeti.
Ali da biste mogli stići u zemlju ljubavi - voljeti ljude, morate proći kroz muke umiranja, znači da u vama umre potreba za njima i da budete potpuno sami.
Kako uopće stići tamo? Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje biste imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćete se suprotstaviti žudnji za drogom.
Kojim dobrim stvarima? Ljubav prema radu kojim se bavite zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepite i o kojima ne ovisite čuvstveno već uživate u njihovom društvu.
Također će pomoći ako se počnete baviti aktivnostima kojim se bavite cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko volite baviti da, dok ste njima zaokupljeni, uspjeh, priznanje i odobravanje vam jednostavno ništa ne znače. Pomoći će također ako se vratite prirodi.
Otpustite ljude, otiđite u planine i u tišini općite s drvećem, cvijećem, životinjama, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama.
Hranite se zdravom hranom, dobrom zdravom hranom. Ne govorim o stvarnoj hrani, govorim o zalasku sunca, o prirodi, o dobrom filmu, o dobroj knjizi, o poslu u kojem uživate, o dobrom društvu. Tako ćete se, nadajmo se, osloboditi ovisnosti o onim drugim osjećajima.
Stupiti u dodir s prirodom. To je lijek za usamljenost. Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudima, druženjem i bukom. To nije nikakav lijek. Vratite se prirodi, idite u planine. U goleme pustinje samoće – gdje nitko neće biti uz vas, apsolutno nitko.
U početku će vam to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što ste niste navikli na samoću. Ako uspijete neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav. Vaše će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće. Oslobodit ćete se droge i bit ćete slobodni.
Tada ćete shvatiti što je sloboda, što je ljubav, što je sreća, što je stvarnost, što je istina i što je Bog.
Stići ćete do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i vezanosti.
Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Svijet ne boluje od nedostatka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedostatka svjesnosti. A ljubav se stvara svjesnošću i nikako drugačije.
Shvatite li koje zapreke sebi postavljate na putu do ljubavi, slobode, i sreće zapreke će nestati. Uključite svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možete proizvesti; ljubav je nešto što vas ima. Vi nemate vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjedujete te stvari; predajete im se.
Psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza – analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan američki terapeut jako je to dobro postavio: “Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže – daje nam jedino informacije. Ali kad biste mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena.
Važno je razumijevanje vaših ovisnosti. Treba vam vremena za shvaćanje samoga sebe. Razumijevanje unutarnjih sukoba koji se javljaju zbog naših strahova i žudnji.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost
petak, 08.03.2013.
Veze i vezanost
Bio jednom neki covjek koji je mrzio svoju zenu. Govorio joj je zle stvari, dolazio kuci kad je htio, i svojoj je supruzi davao jasno do znanja da ne zeli nista znati o njoj.
Jednoga dana, ona ga napusti i s nekim drugim covjekom ode u drugi grad. Taj je covjek sada trebao biti sretan, jer se oslobodio svoje „strasne” zene. Ali ne, on je dan i noc mislio na nju, kovao osvetu i nije nalazio mira.
Sta nam kaze ova prica?
Ljudi vole da se medjusobno vezu, odnosno da jedni druge prikuju uza se. Sto tjesnje, to bolje.
Mrznja i osveta su „idealni” lanci, koji ih mogu cvrsto povezati tijekom nekoliko zivota.
Cuvaj se tih lanaca.
Ne ulazi ni u kakve veze, vec stvaraj odnose prema drugim ljudima. Razrijesi i veze prema svojoj obitelji, i pretvori ih u odnose koji pojedinca ostavljaju slobodnim.
Misli uvijek na to da sve na Zemlji ima svoje vrijeme i bilo kada ima svoj kraj.
Ako zelis stupiti u kontakt sa drugima, cini to s ljubavlju. Ljubav daje slobodu. Ljubav tebi i drugima osigurava prostor za razvoj, koji sa svoje strane stvara slobodu.
Ako tijekom duze vremena od jutra do veceri mislis na jednu osobu, i ako te to mozda i sprecava da ispunjavas svoje duznosti i radis svoj posao, tada je to jasan znak da si ovisan i vezan.
Ti nisi slobodan, i patnja ce biti neizbjezna.
Koristi patnju da bi se oslobodio. Iskoristi svaku teskocu kao dar i mogucnost, da bi prepoznao vezanosti i razrijesio ih.
Misli uvijek na to da si ptica, cija je bitna osobina ta sto moze letjeti. Lanci ti ne dopustaju da letis. Lanci te sprecavaju da zivis sebe.
Budi zato lak, budi ljubazan, budi slobodan i ostavljaj druge slobodnima.
Baba
Oznake: Sathya Sai Baba, ljubav, sloboda, ego, usamljenost, kontrola, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, svjesnost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, veza, partner, očekivanja, želja, strah od samoće, samoca, odnos
ponedjeljak, 29.10.2012.
Automati ne mogu da vole; utjecaj otudjene zapadne kulture uspjeha na ljubav
Ako je ljubav sposobnost zrelog, produktivnog karaktera, onda sposobnost da se voli, u bilo kojoj datoj kulturi, ovisi od utjecaja koji ova kultura vrsi na karakter prosjecnog covjeka.
Moderni kapitalizam sa svojom otudjenom kulturom uspjeha trazi ljude koji suradjuju glatko, koji zele da trose sve vise i vise i ciji su ukusi podlozni utjecajima, standardizirani, i lako predvidivi. On trazi ljude koji se osjecaju slobodni i neovisni, koji nisu podredjeni nikakvom autoritetu, principu ili savjesti – a ipak su voljni da se njima upravlja, da rade ono sto se od njih ocekuje, da se bez odmora uklope u drustvenu masinu i pritom imaju ciljeve; da se bude uspjesan, stalno u pokretu, da se funkcionira i napreduje.
Kakav je ishod. Moderni je covjek otudjen od sebe, od svog bliznjeg i od prirode. On je preobrazen u robu, svoje zivotne snage dozivljava kao investiciju koja mora da mu donese maksimalno moguci profit u postojecim uvjetima trzista. Ludski su odnosi u sustini odnosi automata koji svoju sigurnost zasnivaju na tome sto svako od njih ostaje blizak krdu i sto se ne razlikuje po mislima, osjecanjima ili djelovanjima. Mada pokusava da bude sto blize ostalima, svatko ostaje beznadezno sam, prozet dubokim osjecajem nesigurnosti, tjeskobe i krivice koji su uvijek rezultat nemogucnosti da se prevazidje ljudska odvojenost. Bijeg u rutinu birokratiziranog, mehanickog rada ljudima pomaze da ne dodju do svijesti o svojim temeljnim zeljama, o svojoj samoci i ceznji za jedinstvom. Ako ova rutina sama nije dovoljna, svoj nesvjesni ocaj covjek prevazilazi rutinskom zabavom, pasivnim gutanjem zvuka i slike koje nudi industrija zabave uz zadovoljstvo sto ga pruza kupovina uvijek novih stvari koje se ubrzo zamijenjuju drugima.
Moderni je covjek blizak slici koju Huxley opisuje u Vrlom novom svijetu; dobro uhranjen, dobro obucen, seksualno zadovoljen, a ipak bez svog pojedinstva, bez dodira sa bliznjim, osim najpovrsnijeg. On je vodjen parolama; ´Kada pojedinac osjeca zajednica posrce`, ´Nikad za sutra ne ostavljaj zabavu koju mozes imati danas´, ´Danas je svatko sretan`, `Covjekova sreca je u zabavi´.
Zabavljati se znaci biti zadovoljan zbog trosenja i `uzimanja´ roba, pejzaza, hrane, pica, cigareta, ljudi, predavanja, knjiga, filmova, sve se trosi i guta.
Sto se tice ljubavi, situacija – sto je nuzno – odgovara drustvenom karakteru modernog covjeka. Automati ne mogu da vole. Jedan od najznacajnijih izraza ljubavi, a narocito braka, je za ovakvu otudjenu strukturu ideja ´tima´. Najvise sto se moze postici ovakvom vrstom odnosa je dobro podmazana veza izmedju dvije osobe koje cijeloga zivota ostaju stranci, koje nikad ne stignu do odnosa centara, ali koje se jedna prema drugoj odnose pristojno i koje pokusavaju jedna drugoj da ugode.
Ovakvo shvacanje ljubav i brak tretira kao pribjeziste od inace nepodnosljivog osjecaja samoce. Ljubav je konacno pronadjeno utociste od samoce. Dvije osobe stvaraju savez protiv svijeta, a ovaj egoizam udvoje (a deux) se pogresno shvaca kao ljubav i prisnost. Opis egoizma 'a deux´ se odnosi na dozivljaj otudjene trzisne osobnosti modernog vremena. Tu dvoje ljudi ujedinjuju snage radi zajedniskih interesa i zajedno se suprotstavljaju neprijateljskoj i otudjenoj okolini – sredini.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: Huxley, kapitalizam, potosnja, kupovanje, zabava, identitet, partner, veza, odnos, brak, respekt, tjeskoba, uspjeh, vezanost, otudjenost, moderno drustvo, samoca, seks, usamljenost, ljubav
srijeda, 03.10.2012.
Ljubav vs zavist-ambicija-požuda
Pasivna forma simbiotickog sjedinjenja je potcinjenost ili mazohizam. Mazohist bjezi od nepodnosljivog osjecaja samoce time sto sebe cini sastavnim dijelom druge osobe koja njime upravlja, vodi ga i stiti, koja je njegov zivot. Mazohisticki odnos moze biti povezan sa fizickom, seksualnom zeljom; u ovom slucaju ne radi se samo o potcinjavanju u kom sudjeluje duh, vec i cijelo tijelo. Osoba se odrice svog integriteta, sebe cini orudjem nekoga ili necega izvan sebe; ona ne mora da rijesava problem zivljenja kroz stvaralacku djelatnost.
Sadist zeli da pobjegne od usamljenosti tako sto drugu osobu ucini sastavnim dijelom sebe. On sebe precijenjuje i uzdize inkorporirajuci drugu osobu koja ga obozava. Ni jedan od ove dvojice ne moze da zivi jedan bez drugog.
Suprotno simbiotickom sjedinjenju zrela ljubav je sjedinjenje pod uvjetom ocuvanja osobnog integriteta.
Ljubav covjeku omogucava da prevazidje osjecaj izolacije i odvojenosti, a ipak mu dozvoljava da bude svoj, da zadrzi svoj integritet, identitet i dignitet. U ljubavi se dogodi paradoks da dva postanu jedno, a ipak ostaju dva.
Djelatnostima kao sto su; bavljenje nekim poslom, studiranje ili bavljenje sportom je zajednicka usmjerenost ka postizanju vanjskog cilja. Uzmimo npr covjeka koga osjecaj duboke nesigurnosti i usamljenosti goni da neprestano radi; ili onoga koga tijera ambicija ili pohlepa za novcem. U svim slucajevima osoba je rob strasti i njena je djelatnost zapravo pasivnost, jer je gonjena pa je trpitelj a ne djelatnik. S druge strane, covjek koji sjedi i razmislja bez ikakve druge svrhe i cilja, sem da iskusi sebe i svoje jedinstvo sa svijetom smatra se pasivnim jer on nista ne radi. Zapravo je ovo stanje usredsredjenog razmisljanja najvisa djelatnost uopce. To je djelatnost duse koja je moguca samo pod uvjetom unutarnje slobode i neovisnosti.
(vidi takodjer From-ovu knjigu "Imati ili biti")
Zavist, ljubomora, ambicija, sve vrste pozuda su strasti; ljubav je radnja koja moze da se odvija samo u slobodi, a nikad pod prinudom.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: ljubav, mazohizam, partner, veza, samoca, integritet, seks, identitet, dignitet, From
