Ako je ljubav sposobnost zrelog, produktivnog karaktera, onda sposobnost da se voli, u bilo kojoj datoj kulturi, ovisi od utjecaja koji ova kultura vrsi na karakter prosjecnog covjeka.
Moderni kapitalizam sa svojom otudjenom kulturom uspjeha trazi ljude koji suradjuju glatko, koji zele da trose sve vise i vise i ciji su ukusi podlozni utjecajima, standardizirani, i lako predvidivi. On trazi ljude koji se osjecaju slobodni i neovisni, koji nisu podredjeni nikakvom autoritetu, principu ili savjesti – a ipak su voljni da se njima upravlja, da rade ono sto se od njih ocekuje, da se bez odmora uklope u drustvenu masinu i pritom imaju ciljeve; da se bude uspjesan, stalno u pokretu, da se funkcionira i napreduje.
Kakav je ishod. Moderni je covjek otudjen od sebe, od svog bliznjeg i od prirode. On je preobrazen u robu, svoje zivotne snage dozivljava kao investiciju koja mora da mu donese maksimalno moguci profit u postojecim uvjetima trzista. Ludski su odnosi u sustini odnosi automata koji svoju sigurnost zasnivaju na tome sto svako od njih ostaje blizak krdu i sto se ne razlikuje po mislima, osjecanjima ili djelovanjima. Mada pokusava da bude sto blize ostalima, svatko ostaje beznadezno sam, prozet dubokim osjecajem nesigurnosti, tjeskobe i krivice koji su uvijek rezultat nemogucnosti da se prevazidje ljudska odvojenost. Bijeg u rutinu birokratiziranog, mehanickog rada ljudima pomaze da ne dodju do svijesti o svojim temeljnim zeljama, o svojoj samoci i ceznji za jedinstvom. Ako ova rutina sama nije dovoljna, svoj nesvjesni ocaj covjek prevazilazi rutinskom zabavom, pasivnim gutanjem zvuka i slike koje nudi industrija zabave uz zadovoljstvo sto ga pruza kupovina uvijek novih stvari koje se ubrzo zamijenjuju drugima.
Moderni je covjek blizak slici koju Huxley opisuje u Vrlom novom svijetu; dobro uhranjen, dobro obucen, seksualno zadovoljen, a ipak bez svog pojedinstva, bez dodira sa bliznjim, osim najpovrsnijeg. On je vodjen parolama; ´Kada pojedinac osjeca zajednica posrce`, ´Nikad za sutra ne ostavljaj zabavu koju mozes imati danas´, ´Danas je svatko sretan`, `Covjekova sreca je u zabavi´.
Zabavljati se znaci biti zadovoljan zbog trosenja i `uzimanja´ roba, pejzaza, hrane, pica, cigareta, ljudi, predavanja, knjiga, filmova, sve se trosi i guta.
Sto se tice ljubavi, situacija – sto je nuzno – odgovara drustvenom karakteru modernog covjeka. Automati ne mogu da vole. Jedan od najznacajnijih izraza ljubavi, a narocito braka, je za ovakvu otudjenu strukturu ideja ´tima´. Najvise sto se moze postici ovakvom vrstom odnosa je dobro podmazana veza izmedju dvije osobe koje cijeloga zivota ostaju stranci, koje nikad ne stignu do odnosa centara, ali koje se jedna prema drugoj odnose pristojno i koje pokusavaju jedna drugoj da ugode.
Ovakvo shvacanje ljubav i brak tretira kao pribjeziste od inace nepodnosljivog osjecaja samoce. Ljubav je konacno pronadjeno utociste od samoce. Dvije osobe stvaraju savez protiv svijeta, a ovaj egoizam udvoje (a deux) se pogresno shvaca kao ljubav i prisnost. Opis egoizma 'a deux´ se odnosi na dozivljaj otudjene trzisne osobnosti modernog vremena. Tu dvoje ljudi ujedinjuju snage radi zajedniskih interesa i zajedno se suprotstavljaju neprijateljskoj i otudjenoj okolini – sredini.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Post je objavljen 29.10.2012. u 21:13 sati.