http://rigijev.blog.hr

srijeda, 25.02.2015.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim

Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”

Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”

Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postali smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.

Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.

Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojimo uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.

Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.

Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.

Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.

Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i nastat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.

Oznake: samoca, stimulansi, uspjeh, prestiz, moc, svjesnost, jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, ljubav, odnos, veza, partner

25.02.2015. u 12:56 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.02.2015.

Uslovljenost i strah od vezivanja/napustanja

Kljuc za vjecni zivot je nauciti zivjeti u stvarnosti. Fantazije nas odvalace od stvarnosti; zivim u strahu da ce me voljena osoba prestati voliti te ce odabrati nekog drugog i otici. Da bih ju zadrzao moram da se trudim da budem sto zanimljiviji i pazljiviji. Netko me je ubjedio, isprao mi mozak, da mi je da bih bio sretan potreban netko odn necija ljubav. Tako je nastao strah od gubitka odn od napustanja.

Ovdje cu ispricati moje iskustvo-misljenje o dva straha. Strah od biti napusten i strah od vezivanja. Uvijek se radi o jednom od ova dva straha. Kao juznjak sam primjetio da je moj strah-od napustanja manje izrazen u zemlji u kojoj zivim (Nizozemska) u odnosu na strah od vezivanja koji je cesci. Nizozemska je sjevernoeuropska zemlja. Razvijena i bogata. Ovdje ljudi doista imaju sto izgubiti. Individualisticko drustvo. Uvijek se sve vrti oko pojedinca cije su zelje i zahtijevi na prvom mjestu. JA pa onda svi drugi. Bitno je ovdje naglasiti da je to jako napucena zemlja. Ovdje ljudi uvijek trebaju prostora. Tako u vezama inzistiraju da zadrze taj svoj prostor. Ljudi puno i imaju i to zele, za sebe, i zadrzati. Ne uvijek i po-dijeliti. I tako se boje vezati za nekoga jer time mogu biti ugrozena njihova osobna dobra. Pri tome nisu u pitanju samo materijalna dobra nego i druga dobra kao sto je slobodno vrijeme, interesovanja-hobiji, osobne zelje i ukusi, preference ...
Osobno mislim da se na koncu uvijek javi i onaj drugi odn prvo pomenuti strah; strah od napustanja. Korijeni nasih strahova su u djetinjstvu. Netko tko je uvijek bio uz majku, okruzen ljubavlju i paznjom ce nastojati to poslje u vezama dobiti i zadrzati te ce se bojati to izgubiti. Dok ce se netko odrastao sa puno brace i sestara, u malo prostora i paznje koje je morao dijeliti sa drugima, kada se jednom te paznje i prostora docepa, nastojati iste zadrzati odn ce se bojati ih izgubiti … Sve su to programiranosti, uslovljenosti koje nas odvlace od realnosti, stvarnosti.

Da bismo, kod istinske ljubavne veze, jasno vidjeli onog drugog i mogli precizno uzvracati trebamo se osloboditi osobnih sklonosti, ukusa, zelja i svih onih stvari koje nas prijece u tome. Sve te stvari su u nama i potjecu iz uslovljenosti kojoj smo podvrgnuti.
Primjer uslovljenosti; u nekim dijelovima svijeta; Kina, Koreja, ljudi jedu psece meso. Drugima bi, od same pomisli da im se to isto meso nadje na tanjuru, od toga bila muka.
Druga uslovljenost odn programiranost; indusima bi se smucilo kada bi saznali da su jeli meso krave dok Amerikancima isto prija.


Zasto se zaljubljujemo u odredjeni tip osobe, a ne u neki drugi? Zato sto smo uslovljeni. U mojoj podsvjesti imam sliku odredjenog tipa koji me privlaci i kada sretnem takvu osobu dolazi do prepoznavanja. Tu krece zaljubljenost i goruca zelja da mi ta osoba kaze da sam i ja njoj privlacan. To mi pruza osjecaj srece. Drugi ce reci; “Sto to, tako zanimljivo, on vidi u toj osobi?” Pravi je razlog za to uslovljenost. Ljubav je slijepa kazu. Ne, zaljubljenost je slijepa. Ljubav sve jasno vidi. Zakacenost, ovisnost, neprestane zelje i zahtijevi su slijepi. Istinska ljubav nije.
Razlog zasto jasno ne vidimo druge ljude je uslovljenost; nasi ukusi, emocije, predrasude …

Oznake: Nizozemska, ljubav, odnos, veza, partner, emotivna ovisnost, ovisnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, očekivanja, želja, strah od gubitka, strah od napustanja, strah od samoće, strah od vezuvanja

23.02.2015. u 16:31 • 0 KomentaraPrint#

Istinska sreća; istinsko ja vs ego

Istinska sreća ovisi o našem načinu postojanja, a ne o onome što imamo
BY ATMA ON 28. OŽUJKA 2014. PSIHOLOGIJA
Svi želimo biti sretni, ali ispada da unatoč tome što većina uživa mnogo veću kvalitetu života i veće blagostanje od ljudi prije recimo 50 godina, naša razina sreće nije nimalo porasla. Zašto? U osnovi, to je zato što naša sreća ima vrlo malo veze s našim životnim okolnostima. Istraživači procjenjuju da je udio naših osobnih okolnosti u faktoru sreće zastupljen manje od 10%.

Povišica plaće, kupnja najnovijeg mobitela ili pronalaženje novog partnera, mogu privremeno povećati naše raspoloženje, ali efekt vrlo brzo nestane što smo zasigurno svi iskusili barem jednom u životu.

Glavni ključ za istinsku sreću ima vrlo malo veze s onim što imamo, no ima puno više s našim načinom postojanja na svijetu.

Istinska sreća je dubok osjećaj dobrobiti, unutarnjeg mira i vitalnosti koji je dominantan u našem životu. Javlja se spontano i prirodno kada napravimo pomak iz egocentrične osobe u uravnoteženo istinsko biće kao način postojanja u svijetu.

Ego je jednostavno „ja“ koje mislimo da jesmo. To je mreža uvjerenja, pretpostavki, očekivanja i želja vrlo često dobrim dijelom ukorijenjena u strahu, kontroli i otporima. Svaki puta kada smo uhvaćeni u sadržaj naših misli i emocija ili se opiremo stvarnosti, mi živimo iz pozicije ega, a naše istinsko ja spava. Istinsko ja je naša istinska priroda i izvor intuitivnih smjernica i sreće. No, ego je dio strukture našeg jastva i bez njega ne bismo mogli živjeti, samo je pitanje da li je dominantan ili ne.

Kada živimo u skladu s istinskim ja, tada život teče. Pomak iz ega u istinsko ja zahtijeva hrabrost, strpljenje i predanost da poduzmemo korake za stvaranje zdravog, uravnoteženog ega i buđenje kako bi živjeli s većom svjesnosti o sadašnjem trenutku i prihvaćanju. Taj razvoj također znači otkrivanje i utjelovljenje istinskog ja kako bi iznjeli na svijet svoje talente i potencijale na način koji obogaćuje i poboljšava svijet. Stoga, u nastavku donosimo nekoliko vrijednih savjeta za razvoj istinskog ja, za postizanje istinske sreće:

Prestanite vjerovati svemu što mislite

Jedan od najčešćih uzroka nezadovoljstva živi u našoj glavi, te uzimanje za ozbiljno priče koje stvara naš um. Većina onoga što mislimo nije istina i nema utjecaja na stvarnost. Jedan od brzih načina da doživite istinsku sreću je pomak iz stanja identificiranosti sa svojim mislima u stanje bivanja svjesnosti o svojim mislima. To znači promatrati svoje misli bez ikakve prosudbe.

Uskladite se sa stvarnošću

Kada se borite ili odupirete stvarnosti – stvarima kakve one zaista jesu upravo sada – vaše tijelo i um imaju tendenciju postati napeti i doživjeti ćete stres. Ako često želite da određeni trenutak vašeg života bude drugačiji nego što sada jest, samo ćete sve više graditi unutarnje nezadovoljstvo. Jedan od zlatnih ključeva istinske sreće je da počnete prihvaćati stvarnost upravo onakvu kakava jest. To ne znači da morate voljeti tu realnost, no prihvaćanje realnosti automatski vas oslobađa napetosti. Nakon što smanjite napetost, veća je šansa da će se spontano pojaviti odgovor na tu situaciju … jednostavno ćete znati što učiniti.

Sagledajte iz svog srca

Ovakav pristup je osobito dobar ako imate hiperaktivan um ili vas muči puno briga. Preusmjerite svoju pozornost na područje svog srca i pogledajte na svijet iz srca umjesto iz glave i primjetiti ćete kako ove promjene u perspektivi gotovo odmah mijenjaju vaše iskustvo. Prva stvar koju ćete možda primjetiti je to da ste puno više povezani i osjećate se mirno, te kako su se misli promijenile. Ovo možete eksperimentirati cijeli dan! Također, probajte ovo primjeniti kada ste sa svojim partnerom i prijateljima i primijetiti ćete promjenu u tome kako se osjećate prema njima. Naš ego je programiran vidjeti odvojenost i razlike te onda donositi prosudbe, dok je naše srce programirano vidjeti povezanost i sličnosti. Štoviše, kad pogledamo na svijet iz srca tada imamo pristup kvalitetama srca kao što su suosjećanje, zahvalnost i ljubav.

Surađujte s emocijama

Jedan od ključeva za istinsku sreću je pomak pozornosti sa težnje da se osjećamo dobro na to da budemo dobro s osjećajima. Kad naučite kako pozdraviti sve emocije jednako, uključujući ljutnju, tugu i strah, događa se nešto iznenađujuće – iznenada se počinjete osjećati mirno i prožeti s dobrobitima unatoč tome što osjećate. Da biste to doista osjetili, trebate ući u komunikaciju sa svojim tijelom. Sljedeći puta kada imate neki neugodan osjećaj, umjesto pokušavanja kontroliranja tog osjećaja svojim umom i snagom volje, locirajte gdje je emocija najjača u vašem tijelu i samo promatrajte. Budite strpljivi i promatrajte kako ona protiče iz vašeg tijela sve dok taj emocionalni naboj nije otišao. Primjetite kako nakon toga osjećate puno više energije i kako je razlog zbog kojeg ste se tako osjećali sada drugačiji.

Zakoračite u zonu moćne zahvalnosti

Kada iskusimo zahvalnost, mi se pomičemo od onoga što je krivo i što nam nedostaje u ono što je ispravno i što je upravo sada. Neka vam zahvalnost bude temelj vašeg života i vidjeti ćete značajna poboljšanja u načinu kako funkcionira vaš život i kako se osjećate. Zahvalnost mijenja sve. Iskušajte ga u bilo koje vrijeme tijekom dana – jednostavno razmislite o dvije stvari za koje ste od srca zahvalni i nakon toga dvije stvari koje cijenite kod sebe. Dopustite si osjetiti i doživiti zahvalnost barem 30 sekundi i zatim primjetite koliko se bolje osjećate.

Dopustite da bude ono što jest

Jedna od karakteristika ega je njegova stalna potreba da se odupire i bori sa stvarnošću. Stvarnost se jednostavno odnosi na ono što jest, što god da se pojavi u datom trenutku uključujući i vaše misli, emocije, životne situacije i aktivnosti drugih. Elegantan način kako se otvoriti prisutnosti je omogućiti svakom trenutku da bude onakav kakav jest, bez potrebe da nešto promijenimo u vezi toga i bez prosuđivanja o tome. I tada se u vama događa savršen spontan odgovor na taj trenutak i bez potrebe da ego nešto učini.

http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-12.html
http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-22.html

Oznake: zahvalnost, ljubav, prihvaćanje, istinska sreća, osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, očekivanja, želja

23.02.2015. u 15:37 • 0 KomentaraPrint#

subota, 21.02.2015.

Negativni osjecaji i kako se nositi s njima

Prvo treba postati svjestan svojih negativnih osjecaja. Tuge naprimjer. Osjecam tugu. Lose sam raspolozen. Osjecam odbojnost prema sebi ili mi se javlja osjecaj krivice. Zivot kao da nema nikakvu svrhu ni smisao.
Trebam svhvatiti da su negativni osjecaji unutar mene. To nije stvarnost. Ja se tako osjecam. Ne cini me netko izvan mene nesretnim. On samo nesto cini ili ne cini. Ako kisa pokvari piknik u parku? Sto izaziva negativne osjecaje; kisa ili je to moja reakcija na kisu? Stvarnost je onakva kakva je. Ona nije problematicna.

Ljudi stvaraju problem. Ako bismo uklonili ljude sa planeta zivot bi tekao dalje, priroda bi najnormalnije nastavila da se razvija u svoj svojoj ljepoti i divljini.

Osjecaj je u meni. Nama ga u stvarnosti. Samo se ja poistovjecujem sa negativnim osjecajem koji je kondicioniran; jer su mi rekli da ako imam problem treba i lose da se osjecam…
Ne trebam si reci; “Potisten sam!” nego; “Osjecam poistenost!” U ovom trenutku postoji potistenost, postoji osjecaj povrijedjenosti, ali tako je kako je, nemoj se baviti time. Proci ce. Sve prodje. Nasa depresija i nasi osjecaji su samo oscilacije klatna. Ako trazis uzbudjenja i ushicenja, pripremi se za potistenost.

U jednom africkom plemenu je najveca kazna izgon. Kada bi te izbacili iz New Yorka ili odande gdje zivis, sigurno ne bi umro zbog toga. Covjek iz africkog plemena umre. On biva zrtva ubjedjenja da pripada grupi i da bez nje ne moze prezivjeti. No nije neophodno pripadati necemu, nekoj grupi ili nekome. Nije cak neophodno ni zaljubiti se. Tko je to rekao? Neophodno je biti slobodan. Neophodno je voliti. Sve je u tome. To je nasa istinska priroda. No, mi hocemo da budemo zeljeni. Hocemo da nam aplaudiraju, da privlacimo druge.
Ako se uspijemo probuditi onda mozemo biti sretni, zadovoljni i blazeni i bez svega toga.

Tvojoj okolini ne bi bilo drago da cuje ovo sto govorim. Kako se moze kontrolirati takva osoba – netko kome nitko nije potreban, tko se ne osjeca ugrozen kritikama, tko se ne uzbudjuje onim sto ljudi misle i govore o njemu. Tko vise nije marioneta. Netko tko govori istinu i lisen je straha.
U Bhaghavad Giti, Krisna kaze Arjuni; “Neustrasivo se baci u bitku i stavi svoje srce pod stopala Gospodnja.”
Meister Eckhart kaze; “Bog se ne dostize procesom zbrajanja necega nego kroz proces oduzimanja. Nista ne moras uciniti da bi bio slobodan. Potrebno je samo da odbacis nesto. Tada si slobodan”.

“Dobro se osjecam, jer je u svijetu oko mene dobro”. Mistici kazu; “U svijetu je dobro, jer se JA osjecam dobro”.

Oznake: osjecaji, Bhaghavad Gita, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, negativni osjecaji

21.02.2015. u 12:57 • 0 KomentaraPrint#

petak, 20.02.2015.

Uslovljeno ja i nase pravo JA_sreća i "uspjeh"

Zivot moze biti uspjesan samo kada smo budni. Tada nikome nista ne treba objasnjavati, ni od koga traziti oprost, i potpuno nam je nevazno sto drugi misle i govore o nama. Nema vise briga, tada smo sretni. Svi mi mislimo kako su imati dobar posao, imati status, dobru reputaciju ili biti slavan, pokazatelji uspjesnosti. Ispostavit ce se da su te stvari irelevantne. Takozvani uspjesni ljudi su preplaseni i zbunjeni. Marionette kao i svi ostali. Promatraj ih kako setaju po pozornici. Kako se uznemire kad spaze fleku na kosulji. Iskontrolirani su i izmanipulirani. Stalno su napeti i zarinuti. Jer, jednom postignuti uspjeh treba i odrzati. Ne smije se ici na dole niti ispod. Zivot ti vise ne pricinjava zadovoljstvo jer ga vise u potpunosti ne zivis. Nemas vise vremena za to. Konstantno potvrdjivanje. I sve ti se to dogadja zato sto si se poistovjetio s nekom etiketom. Poistovjetio su svoje ja sa novcem, poslom, zanimanjem.

Jedan odvjetnik se, kada je vidio racun od vodoinstaletera, pobuni pa rece; “Ti kostas dvijesto dolara na sat! Toliko ni ja kao odvjetnik ne zaradjujem.” Ovaj mu odgovori; “Nisam ni ja toliko zaradjivao kad sam se bavio advokaturom.”

Mozes biti vodoinstaleter, odvjetnik, poslovan covjek ili svecenik, no to se ne dotice tvog sustinskog JA. Ako sutra promijenim zanimanje to je kao da promjenim odjecu. Sustina ostaje nedirnuta. JA nisam ni moje odijelo, ni zanimanje ni ime. Treba se prestati identificirati sa stvarima koje dolaze i odlaze. Kada to uistinu shvatimo, nikakva nas kritika vise nece doticati, cak ni pohvala ni laskanje. Kada ti netko kaze; “Bas si sposoban”, o cemu on govori? On govori o nasem egu. O nasem uslovljenom ja, ne o nasem pravom JA. Ovo JA nije ni jako ni slabo, ni uspjesno ni neuspjesno. Nije ni jedna od tih etiketa. To su stvari koje dolaze i odlaze, ovisne su od kriterija koje odredjuje drustvo, od uvijeta i okolnosti u kojima zivimo. Te stvari ovise o raspolozenju osobe koja ti se u tom trenutku obraca.
To nase uslovljeno, indoktrinirano JA je egoist, infantilna budala, pravi magarac. Zato kazem sebi: “Bas sam magarac”. “Pravi sam magarac”! “Najobicniji magarac”. Hehe
To je ego. Magarac. To nisam JA. Magarac cini gluposti jer mu ne pravo ja to dozvoljava. Usput, magarac mi je jako draga zivotinja i ne bi ga trebalo koristiti u ovom kontekstu. Stoga se ogradjujem od ovog izbora rijeci MAGARAC. U pitanju je samo rijec koja se ustalila u nasemu jeziku kao atribut. Ne mislim da pravi magarac ima ista sa ne pravim ja.

Hoces li da budes sretan? Trajna sreca nema uzroka. Nitko te ne moze uciniti sretnim. Nitko nije tvoje sreca. Ako upitas probudjenu osobu: "Zasto si sretan?” On ce odgovoriti: “A zasto ne bih bio?”

Sreca je nase prirodno stanje. Kao stanje u male djece, kojim carstvo srece pripada sve dok ne budu uprljana drustvom i zagadjena kulturom. Da bi se dosegla sreca ne treba nista ciniti, jer sreca ne moze biti dostignuta. Zato sto je vec imamo. Jurimo za necim sto je vec u nasim rukama. Zasto onda tu srecu ne mozemo okusiti? Zato sto prvo treba necega da se lisimo. Treba da odbacimo svoje iluzije. Nase ambicije, zahtjeve, ocekivanja, zavist i pohlepu. A onda je zivot lak. Cudesan.

Oznake: osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa

20.02.2015. u 17:03 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 17.02.2015.

Negativna karma i Ho' oponopono

Moderni provoditelji ho'oponopono procesa opisuju životne probleme kao posljedice negativne karme, ukazujući na to da kad-tad "moramo sami doživjeti ono što smo učinili drugima" i da smo sami kreatori svojih životnih okolnosti prema svemu onome što mislimo, izgovaramo i činimo.

Budući da u životu prevladava zakon uzroka i posljedica, svrha ho'oponopono prakse je uglavnom "oslobađanje od nesretnih, negativnih iskustva iz prošlih vremena i reinkarnacija, te rješavanje i uklanjanje trauma iz podsvijesti." Karmički dugovi ometaju evoluciju uma i općenito osobe, tako da je (karmičko) čišćenje uvjet za širenje svijesti.

Svjesno ili nesvjesno doprinosimo stvaranju okolnosti u našem životu. Često je uzrok naših nevolja nešto što smo prije loše učinili, rekli ili mislili, a ponekad je problem nastao zato što nismo ništa učinili, a mogli smo.

Kad nastane neki konflikt, normalno je pomisliti da nismo mi krivi. Uvijek je kriv netko drugi. Čak i da je stvarno tako, ipak smo mi to stanje unijeli u svoj život, pa makar i time da nismo ništa poduzeli da se takvo što ne dogodi. Mnoge stvari smo mogli sprječiti nekim svojim mislima, riječima ili djelovanjem. Bez obzira na to što u nekoj situaciji nismo ništa ružno rekli ili učinili, vjerojatno smo nekako isprovocirali drugu osobu ili smo nekim svojim crnim mislima doveli do loših vibracija u odnosu ili smo doveli do problema jer nismo ništa učinili. Nije bitno kako smo prouzrokovali neki nepovoljan događaja, nego je bitno rješiti se tih veza iz prošlosti, očistiti se od loših energija, ispraviti svoje greške pokajanjem, zahvaljivanjem i ljubavlju.

Osim upućivanja ovih 4 misli Božanstvu, kreatorica moderne ho'oponopono verzije Morrnah je u svojoj praksi koristila jednu molitvu koju bi izgovarala kad bi pomagala ljudima, bilo da ih vidi ili ne. Ona glasi:

Božanski stvoritelju, oče, majko, sine u jednom ... ako smo ja, moja obitelj, rođaci i naši pretci uvrijedili tebe, tvoju obitelj, rođake i pretke našim mislima, riječima, ponašanjima i djelima od početka naše kreacije do danas, molimo te za oproštaj ... Dopusti da se očiste, pročiste, otpuste i uklone sve negativne memorije, blokade, energije i vibracije te transformiraju ove neželjene energije u čistu svjetlost... I tako bi učinjeno.

Kad ti se dogodi da ti netko poznat ili nepoznat pošalje ružan e-mail, kaže nešto ružno ili učini nažao, bez obzira što ti znaš da nisi kriv(a), pošalji ove 4 ho'oponopono misli Božanstvu vezano za tu osobu kako bi iskrenim pokajanjem ispravio/la neke svoje prijašnje greške, grijehe ili propuste koji su nekako doveli do toga da budeš žrtva. Iako često nismo krivi, ipak smo odgovorni. Mislima ljubavi transformiraj svoje, pa time i stanje druge osobe. To će ukloniti problem.

Svaki put kad ti netko nečim naudi, ali i kad se nađeš u okolnostima gdje si osobno svjedok onome tko je u teškoj situaciji, uputi ove 4 misli Bogu kako bi se ta osoba oporavila ili 'ohladila', a time i ti:
"Volim te, žao mi je, oprosti mi, hvala."
Šaljući misli ljubavi (umjesto onih negativnih) drugima, mijenjaš vibraciju i svoju okolinu nabolje, a time i svoj život. Jednostavno evociraj duh ljubavi da ozdravi ono u tebi što je kreiralo okolnosti u kojima se nalaziš - bilo da je neka konfliktna situacija, bolest, financijski pritisak ili bilo što drugo.

Pitaj se šta je to u tebi što te dovelo do ovog problema (vlastitog ili tuđeg), i kako možeš taj problem u sebi ispraviti? Nakon što se pročistiš onim četri mislima, dobit ćeš odgovor na svoje pitanje, dobit ćeš inspiraciju, ideje i snagu "odozgora" za rješenje tog problema. Osim onog što ćeš inspiriran(a) sam(a) poduzeti, najveći dio razrješenja će se odviti na duhovnoj razini uz posredstvo Božanske inteligencije.

U situaciji kad se u tvom životu pojavi nečiji tuđi problem, ne bavi se tom osobom, nego se bavi emocijama koje tom prilikom doživljavaš. Ponekad osobu koja ima neki problem osuđujemo, osjećamo odbojnost ili neku drugu emociju ili stav. Sve to treba očistiti iz svijesti i podsvijesti, rješiti se svega toga. Kako čistiš ono što je u tebi, tako drugi postaju čistiji i zdraviji.

Samo dok sam se sjetio; nocas sam sanjao kako defragmentiram svoju memoriju – mozak. Naravno da sam, pod utjecajem nove ho’ oponopono tehnike, prije spavanja izgovorio mantru. Takodjer, prije spavanja, upitam za odgovore vezane za snove koje cu sanjati. Nekad se ujutro sjetim i mognem povezati snove sa svojim pitanjima i ‘vidjeti’ ih kao odgovore na moja pitanja. Nekad zaboravim. Pitanja su tipa; gdje cu odn s kim cu zivjeti u buducnosti? Ovaj san, od jutros, u kome sam se dobrano naradio-defragmentiranje moje memorije, bi se mogao tumaciti uporabom parabole odn metafore u ho’ oponopono tekstovima u kome se nasa svijest poredi sa kompjuterom. U snu sam i ranija arhivirao-pospremao i slagao mape i file-ove vrijedno po cijelu noc.
Ako vas ovo o snovima zanima progooglajte malo sto o tome kaze stricek carl jung.
Defragmentiranje je opcija u Windows koje sluzi komprimiranjem supljina nastalim brisanjem nepotrebnog. Tako se napravi vise prostora u memoriji. Ono sto ja najvise volim je RESET. Naprimjer nakon saune i ledene kupke kada nakon pulsiranja-koje mogu da cujem u srcu i mozgu, osjetim blazenstvo, mir i opustenost, odn odsustvo misli i briga a sve to zahvaljujuci umrtvljavanjem dijela-ova mozga izazvanim shokom nastalim vrucinom i ledenom vodom. (ovo je moja teorija). Vjerojatno prestane sljakati lijeva polovina mozga a mnom zadominira desna koja je izvor blazenstva i ljepote.

Kako kaže i sam dr. Hew Len, svaka individua ima svoju svijest, podsvijest i nadsvijest (koja je dio Božanske svijesti, kao što je kapljica dio oceana). Iako smo uglavnom svjesni, većina naših ponašanja nisu plod svjesnog nauma, nego činimo stvari nesvjesno, većinom iz podsvijesti a ponekad iz nadsvijesti. Podsvijest sadrži svu memoriju naših prošlih iskustava, a nadsvijest ima uvid i u sve ono što nismo iskusili a možemo. Ako djelujemo iz podsvijesti, to znači da djelujemo iz memorije iskustava. Ako djeujemo iz nadsvijesti, to znači da primamo inspiraciju direktno iz Više svijesti, od Boga.
Kad mislimo i djelujemo prema memoriji (sakupljena iskustva koja su se formirala u uvjerenja, predodžbe, navike i slično), ograničeni smo vlastitim iskustvima. No, kad djelujemo na osnovu inspiracije koju dobivamo iz nadsvijesti, tj. od Božanske Inteligencije, onda su naše mogućnosti neograničene, sve nam je moguće. Poruke "odozgora" možemo bolje primati ako sprječimo one "odozdola" koje pomućuju naš um. Zato je potrebno redovito pročišćavati svoju podsvijest, dovesti se u nulto stanje, biti kao tabula rasa kako bismo bez ometanja mogli primati Božansku inspiraciju. Teško možemo čuti ili osjetiti inspiracije i ideje "odozgora" ako smo puni programa ili memorija (predrasude, uvjerenja, predodžbe, navike, očekivanja i slično). Zato ih se trebamo redovito rješavati, svakodnevno ih čistiti spomenutim četrim mislima.

Naša svijest je ograničenog kapaciteta i ne može registrirati ni upamtititi sve podatke koje tijekom dana primamo, no podsvijest to može i čini. S obzirom na svoj ograničeni kapacitet, naš svjesni um nema pojma šta se sve događa u našoj stvarnosti, pa stoga ne može donositi optimalne sudove, odluke i slično.

(vidi i dva posta na temu Ho' oponopono iz prosinca 2012;
http://rigijev.blog.hr/2012/12/index.html)

Oznake: Morrnah, trauma, karma, negativna karma, projekcija, zakon uzročnosti i recipročnosti, predrasude, predodžbe, uvjerenja, iscjeljenje, oslobođenje, mantra, Molitva, suosječanje, rezonancija, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje, prava priroda, dužnost, mentalno čišćenje, duša, ljubav kao sredstvo liječenja, Dr. Hew Len, idealni partner, afirmacije, Ho’oponopono, bog, podsvijest, očekivanja, otpuštanje, problemi, intuicija, razum, ego, vjera, nadsvijest

17.02.2015. u 15:15 • 0 KomentaraPrint#

Emotivna ovisnost o drugoj osobi vs istinska ljubav

Ovisnost
Nikada ne osjecamo patnju kad izgubimo nesto cemu smo dali slobodu, sto nikad nismo pokusali da posjedujemo. Patnja je proizvod cinjenice da sam uslovio svoju srecu, povezavsi ju s nekim ili necim.

Namece se pitanje ima li smisla zivjeti zivot u kome ne ovisimo od nikoga i u kom smo potpuno sami?

Psiholoski gledano; emotivna ovisnost o drugoj osobi nastaje iz potrebe da se preko druge osobe stiglo do osobne srece. Tu dolazi do pojave straha od gubitka, straha da budemo odbaceni i napusteni te medjusobnog sputavanja i kontrole.


Savrsena ljubav iskljucuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoje zahtijevi, ocekivanja i ovisnost. Ja ne trazim da me ucinis sretnim. Moja sreca ne ovisi o tebi. Ako moradnes da me napustis, necu zaliti samog sebe. Jako mi je dobro s tobom – u tvom drustvu, no ja se ne vezujem za tebe. Ja uzivam u tvom drustvu na temelju nevezanisti – ne uzivam u tebi nego u necemu vecem i od tebe i od mene. To je neka vrsta orkestra koji svira dok si ti tu. No i kada ti odes od mene, orkestar ne prestaje svirati. To je orkestar velikog repertoara i nikad ne prestaje sa svirkom.

Moze li se to nazvati voljenjem ako se zakacis za mene i ne dozvoljavas mi da odem? Ako me ne ostavljas na miru? Moze li se reci da me volis ako je potreba za mojim prisustvom uvjet za tvoju srecu?
Takva ljubav je u suprotnosti sa svim ucenjima. Tako u svetim spisima nalazimo zahtjeve poput ovoga; “Ako se ne odreknete svog oca i majke, brace i sestara, ako se zauvijek ne odreknete svega sto posjedujete, ne mozete biti moji ucenici”.

Razmisli o svojoj usamljenosti. (Ja to zovem kozmickom usamljenoscu.) Moze li ju pristustvo drugih ljudi ukloniti? Drustvo drugih moze pripomoci da se pobjegne od usamljenosti. No unutra i dalje ostaje praznina. Kada ta praznina ispliva na povrsinu onda se bjezi; ukljucuje se tv, cita se neka knjiga, slusa se glazba, trazi se drustvo drugih ljudi, zabava, zaborav. Svi to rade.

Treba sve napustiti. To nije fizicko odricanje; kad odbacis sve svoje iluzije, konacno dolazis u dodir sa stvarnoscu i od toga casa vise neces biti sam. Nikad vise. Usamljenost se ne lijeci druzenjem sa drugim ljudima nego kontaktom sa stvarnoscu.

Oznake: jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, identitet, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja

17.02.2015. u 15:10 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.02.2015.

Budnost i samo-svjesnost

Ima jedna prica o beskucniku u Londonu koji se spremao na pocinak. Uspio je da u smecu pronadje komad suha kruha za veceru i stigao na obalu Temze. Padala je kisa i on se umota u svoj stari poderani kaput, lijeze pokraj rijeke i u treutku kad je gotovo zaspao, iznenada se pojavi Rols Rojs sa vozacem. Iz limuzine izadje ljepotica koja mu kaza; “Siroti covjece ne mislite li prenociti ovdje?” “Da, mislim”, odgovori beskucnik. “Ne mogu to dozvoliti”, rece ona. “Podjite u moju kucu da se naspavate, poslje jedne dobre vecere”. I tako udjose u auto, voze se van Londona i stizu do jedne vile okruzene sumom. Na ulazu ih doceka batler kojem zena rece; “James, molim te odvedi ovog covjeka u odjel za poslugu i neka mu pruze sve sto mu treba”. Nakon toga, zena ode u svoju sobu, razodjenu se i pripremi za spavanje. Iznenada, prisjeti se svog gosta, ode u odjel za poslugu i primjeti da iz sobe u koju su smjestili beskucnika dopire svjetlo. Ona pokuca, otvori vrata i nadje covjeka budnog. “Sto je dobri covjece”, upita ga, “zar niste dobro vecerali?” “Nikad u zivotu nisam tako dobro jeo”, odgovori joj on. “Jel vam toplo, mozda vam treba malo drustva? Mozete li se malo pomaknute da napravite mjesta i za mene?”
Ona mu pridje, on se pomaknu i pade u Temzu.
Ovo niste ocekivali? Vrijeme je za budjenje; kada budes spreman da svoje iluzije zamjenis stvarnoscu, svoje snove realnoscu, tada ces izaci na pravi put. Tada ce tvoj zivot dobiti smisao.

Zadovoljan sam-nisam zadovoljan. Mozda je zadovoljstvo u ovom trenutku unutar mene, no stvari ce se ubrzo promijeniti, nece potrajati – nikada ne traju. Sve se mijenja. Oblaci dolaze i odlaze; neki su crni a neki bijeli.
Ovo treba shvatiti. Kad ih shvatim onda stvari mogu mijenjati. Isto ja i sa samospoznajom. Najprije samo-promatranje, budnost i svjesnost. Potom promjene.

Mijenjas li svijet ili sebe?
Nikakav sud, nikakav komentar, nikakav stav – jednostavno promatraj; proucavaj, gledaj, bez ikakve zelje da promijenis ono sto jest. Sposobnost razumijevanja se gubi kad hoces da ono sto jeste mijenjas u ono sto treba da bude. Kad uspijes usvojiti stav promatraca promijenit ces se bez napora.

Kad unutar tebe postoji nesto sto se krece u ispravnom smjeru, to stvara disciplinu. Zivot svjesnosti rastjeruje mrak, sve zlo nestaje a ono sto je dobro biva hranjeno. To treba iskusiti.

Sokrat kaze; Nesvjestan zivot nije vrijedan zivljenja. Tu istinu ne treba dalje objasnjavati. Vecina ljudi ne zivi svjesnim nego mehanickim zivotom. S mehanickim mislima koje poticu od drugih, mehanickih osjecanja i mehanickih akcija i reakcija.

Dok se osjecas dobro nakon ti kazu da si okej, pripremas se ne to kako ces se osjecati lose kada ti kazu da nisi okej. Sve dok, pazis kao se oblacis, kakva ti je kosa – kako zgledas i to radis zbog drugih ti zivis da bi se zadovoljio njihova ocekivanja.
Promatranjem sebe se dolazi do ovakvih otkrica. Jer cinjenice su da nisi ni ok ni obrnuto. Mozda samo odgovaras necijem raspolozenju ili aktualnoj modi. Zar to hoces li biti ok ovisi o tome? O onome sto drugi misle o tebi?

Isus, po standardima onog vremena, ocito nije bio okej.

Ti nisi ni ok niti obrnuto. Ti si jednostavno ti. Treba prestati sa svim pricama da li je netko ok ili nije ok. Sa zakljuccima, prosudjivanjima, osudama; treba samo gledati – promatrati.

Oznake: smisao života, svjesnost, budnost, introspekcija, spoznaja, samo-spoznaja, Sokrat

16.02.2015. u 16:16 • 0 KomentaraPrint#

Vjera i ljubav - ljubav i produktivnost

Vjerovanje zahtijeva hrabrost-sposobnost da se preuzme rizik, spremnost da se prihvati rizik, spremnost da se prihvati cak i bol i razocarenje. Tko god inzistira na sigurnosti kao jednom od primarnih uslova zivota, ne moze posjedovati vjeru; tko god se zatvara u sistem obrane sluzeci se uzdrzanoscu i posjedovanjem kao sredstvima za postizanje sigurnosti, stvara od sebe zatvorenika. Biti voljen i voliti zahtijeva hrabrost da se ove vrijednosti procijene kao najvise vrijednosti i da se sve stavi na kocku zbog ovih vrijednsoti.

Vjera je potrebna da bi se pocelo sa bilo kakvim poslom. Tko god je nema pati od pretjerane zabrinutosti, nesanice, ili je podozriv, uzdrzava se od bliskosti prema bilo kome ili je nesposoban da pravi dugorocne planove.

Istrajati u svojim ubjedjenjima iako su nepopularna zahtijeva vjeru i hrabrost. Kao i uzimati teskoce, udarce i nesrece u zivotu kao izazove cije nas prevazilazenje cini jacim, a ne kao nepravednu kaznu koja se nije morala nama dogoditi.

Vjezbanje u vjeri i hrabrosti pocinje sitnim detaljima svakodnevnog zivota. Prvi korak je da otkrijemo gdje i kada gubimo vjeru, da prepoznamo gdje postupamo kukavicki i kako to onda racionaliziramo. Treba uvidjeti kako nas svako gubljenje vjere-sumnja cini slabijim i da rastuca slabost vodi daljem gubljenju vjere i tako dalje u zacaranom krugu.
Voljeti znaci obavezati se bez garancije, potpuno se predati u nadi da ce ljubav prema voljenoj osobi proizvesti ljubav u voljenoj osobi.

Ljubav je cin vjere i tko god ima slabu vjeru, slaba mu je i ljubav.

Ljubav i produktivnost
Biti potpuno budan je uvijet da se ne dosadjujemo i da ne dosadjeujemo drugima. Ne dosadjivati se (ili dosadjivati) je jedan od glavnih uvjeta-pokazatelja ljubavi. Biti djelatan u misljenju, osjecanju, imati otvorene oci i usi da bi se izbjegla unutarnja lijenost, bilo da ona poprima oblik pasivnosti ili tracenja vremena, neizbjezan je uvjet savladavanja umijeca ljubavi. Uluzija je da se zivot moze tako podijeliti da je covjek produktivan u sferi ljubavi, a neproduktivan u svim drugim sferama. Produktivnost ne dopusta takvu podjelu rada. Sposobnost za ljubav zahtijeva stanje budnosti, vitalnosti, sto moze biti ruzultat jedino produktivne i djelatne orijentacije u mnogim drugim sferama zivota. Ako covjek nije produktivan u drugim sferama, nije produktivan ni u ljubavi.

Oznake: From, ljubav, vjera, zabrinutost, prihvacanje, hrabrost, kukavicluk, sumnja, predavanje, produktivnost, budnost, svjesnost

16.02.2015. u 15:19 • 0 KomentaraPrint#

Koncentracija i strpljenje_Listening is loving

Koncentracija
Za savladjivanje odredjenog umijeca je potrebna koncentracija. U modernom drustvu zivot ispunjen stresom i trkom dovodi do smanjene koncentracije. Ovaj se nedostatak koncentracije pokazuje u teskoci da budemo sami sa sobom. Mirno sjediti bez razgovora, pusenja, pijenja, citanja, za vecinu je ljudi nemoguce. Oni postaju nervozni i nestrpljivi. Najvazniji korak u ucenju koncentracije je nauciti biti sam sa sobom, bez da se cita, slusa radio, gleda TV …

Sposobnost da se bude sam sa sobom je uvijet za sposobnost da se voli.
Kada se vezem za drugu osobu, jer ne mogu da se oslonim na sopstvene noge, tako da ta osoba bude moj spasilac, onda takva veza nije ljubavna veza. Paradoksalno, sposobnost da se bude sam je uvijet sposobnosti da se voli.

Kada je koncentracija, koja je neophodna u svemu cime se u datom trenutku bavimo, u pitanju onda ono cime se bavimo u tom casu treba da bude jedino vazno. Nesto cemu se potpuno predajemo. Ako je covjek skoncentriran, malo je vazno sto radi; i vazne i nevazne stvari dobijaju novu dimenziju stvarnosti jer smo im poklonili punu paznju.

Ucenje koncentracije zahtijeva izbjegavanje, koliko je to moguce, trivijalnog razgovora, odn razgovora koji nije pravi. Jednako kako je vazno izbjegavati trivijalan razgovor tako je vazno izbjegavati i lose drustvo. Ljude koji su zli i destruktivni-njihova je orbita otrovna i depresivna. Isto vrijedi i za drustvo zombija, ljudi cija je dusa mrtva iako im je tijelo zivo, a koji caskaju umjesto da razgovaraju i koji iznose otrcana misljenja umjesto da misle. Ako covjek ne reagira na ocekivan nacin – odn frazama i trivijalnostima – vec direktno i humano, cesto ce uvidjeti da takvi ljudi promjene svoje ponasanje. U odnosima sa drugima, biti skoncentriran znaci prvenstveno umijeti slusati.
Listening is loving!

Biti koncentriran znaci ziviti potpuno u sadasnjosti, ovdje i sada, ne misliti, dok nesto upravo radim, na sljedecu stvar koju treba da uradim.
(Upravo sam u ovom trenutku razmisljao o kuhanju vecere i na trenutak odlutao – izgubio potpunu koncentraciju na tekst. Tako da cu vas evo sada, na kratko, napustiti dragi citaoci.)

Strpljenje
Strpljenje je takodjer nuzno za postizanje uspjeha u necemu. Moderan covjek misli da nesto gubi – vrijeme – kada ne radi brzo; ipak on ne zna sta da uradi sa ustedjenim vremenom – osim da ga ubija.
I konacno, uvijet za savladavanje bilo kog umijeca je da nam njegovo savladavanje bude najvisi interes. Ako umijece nije nesto od najvece vaznosti, pocetnik ga nikad nece nauciti.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: koncentracija, vezivanje, partner, vezanost, veza, ljubav, paznja, prisutnost, svjesnost, sadasnji trenutak, ovdje i sad, stres

16.02.2015. u 15:16 • 0 KomentaraPrint#

subota, 14.02.2015.

Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti …

Promatraj tjeskobu svuda oko sebe, promatraj usamljenost, strah, zbunjenost, unutarnji sukobe i medjusobne konflikte. Zamisli da te netko svega toga moze osloboditi. Da ti pokaze put. No vecini je ljudi korisniji business, nauka i politika. Psiholozi i psihoterapeuti mogu pomoci ljudima u psihozi i ostalim ozbiljnim poremecajima ljudske psihe. No, vecina ljudi odlazi po pomoc da bi si olaksali zivot, a ne da bi nasli izlaz iz situacije u kojoj se nalaze.

Mi ne zelimo da budemo sretni. Ili, ne zelimo da budemo bezuvjetno sretni. Spreman sam da budem sretan pod uvjetom da se dogodi ovo ili ono.
Vrlo je vazno shvatiti ovaj mehanizam. Mi ne mozemo zamisliti da budemo sretni bez da se ispune odredjeni uvjeti. Naucili smo da svoju srecu vezemo za druge odn za stvari i pojave.

Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti … Postoji ona; kada se svi slazu s necim onda to mora da je pogresno. Svaka nova ideja, svaka velika ideja potekla je od manjine. Isus, Budha, Osho – manjina koju cini jedan covjek. Svi (masa) su govorili drukcije od onoga sto su oni govorili.
Svaka je velika ideja na pocetku svetogrdje. Evo nekih; Ne vezi se (za materijalno), nemaj cilja, nemaj nade, vrijeme - buducnost ne postoji, ne uzdaj se, ne uzdaj se u najbolje prijatelje, vrlo su lukavi i vjesti – veliki su glumci, nemaj ocekivanja (prema drugima), daji i ne ocekuj nista za uzvrat …

Reci ces; Ja se zrtvujem. To prija. Ali i dobijas nesto zauzvrat. Uvijek se ocekuje – dobija nesto zauzvrat, sve do trenutka budjenja odn osvjestenja.

Odricanje
Kad se odreknes necega, ostajes zauvijek vezan za to. Kad se boris protiv necega dajes mu moc. Dajes mu snagu jednaku onoj koju trosis u toj borbi.
Jedini izlaz je u tome da ne dozvolis da budes prevaren.
Nemoj se odricati vec ne dozvoli da budes zavaran. Pokusaj da shvatis pravu (bez)vrijednost necega i nece biti potrebe za odricanjem, jednostavno samo ce ti ispasti iz ruku.
Naravno, ako si toliko hipnotiziran da mislis kako ne mozes biti sretan bez nekoga ili neke stvari, onda si u klopci. Ovdje se ne radi o tzv duhovnosti koja bi trebalo da te natjera na zrtve, na odricanje od nekih stvari. To je uzaludno. To nece pomoci. Ono sto treba je da uvidis pravo stanje stvari. Kada bi shvatio, odjednom bi ti prestala zelja za konkretnim objektom o kom ovisi tvoja sreca.

Oznake: psihologija, duhovnost, tjeskoba, usamljenost, strah, osobna sreča, sreća, bezucjetna sreča, davanje, prosvjetljenje, odnos, veza, ljubav, patnja, Bol, ovisnost

14.02.2015. u 13:50 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.02.2015.

Projekcija vezanost za jednog od roditelja na vezu i partnera

Strah je taj koji osobu sprecava da se potpuno preda, da djeluje spontano, da u neposrednsti i fizickoj bliskosti vjeruje seksualnom partneru. Ako seksualno inhibirana osoba uspije da se oslobodi straha i tako postane sposobna za ljubav, njeni su seksualni problemi rijeseni.

Kada govorimo o ljubavi i prisnosti onda je prisnost ona vrsta situacije u kojoj se nalazi dvoje ljudi, koja dopusta procjenu svih osobnih vrijednosti. Procjenjivanje osobnih vrijednsoti zahtijeva suradnju kao vrstu odnosa. Pod ovim podrazumijevamo jasno formulirana prilagodjavanja necijeg ponasanja na izrazene potrebe druge osobe, u potrazi za sve istovjetnijim, odn sve blizim uzajamnim zadovoljenjem, kao i uhodavanjem sve slozenijih radnji koje su izvor sigurnosti.
Ljubav kao uzajamno seksualno zadovoljenje, ljubav kao timski rad i skoloniste od samoce, dva su ´normalna´ oblika dezintegracije ljubavi u modernom zapadnom drustvu. Obrazac za ovakvu patologiju ljubavi daje drustvo. Postoje mnogi individualizirani oblici patologije ljubavi, ciji je ishod svijesna patnja i koje psihijatri smatraju neuroticnim. Pojava neuroticne ljubavi lezi u cinjenici da jedan ili oba ´ljubavnika´ ostaju vezani za lik roditelja. Kad odrastu oni prenose strahove, ocekivanja i osjecanja, koje su jednom imali prema ocu ili majci, na voljenu osobu. Osobe o kojim je rijec se nikad nisu oslobodile infantilne vezanosti i kad odrastu, u svojim afektivnim zahtijevima traze ovaj obrazac. U ozbiljnim slucajevima ova emocionalna nezrelost vodi poremecajima u drustvenom ponasanju; u laksim je sukob ogranicen na sferu intimnih osobnih odnosa.

Muskarcima koji su u svom emocionalnom razvoju zaostali na infantilnoj vezanosti za majku cilj nije da vole nego da budu voljeni.

Drukciji oblik neuroticne patologije nalazimo kad je osoba prejako vezana za oca. Tako ce, u kasnijem zivotu, takav muskarac pokusati da nadje lik oca za koga ce se vezati na slican nacin. Takvi su muskarci cesto uspjesni u svojim drustvenim karijerama. Oni su savjesni, pouzdani, revnosni, pod uvjetom da osoba koju su izabrali zna s njima adekvatno da postupa. U svojim odnosima prema zenama oni ostaju suzdrzani i hladni. U pocetku oni na zenu mogu da ostave dojam svojom muzevnoscu, ali zena, kojom su se ozenili, sve se vise razocarava kada otkrije da joj je odredjena drugorazredna uloga u odnosu na primarnu vezanost za lik oca koji je nadmocan. Jos slozenija vrsta neuroticnog poremecaja u ljubavi se bazira na roditeljskoj situaciji kada se roditelji ne vole ali su suzdrzani da bi se svadjali ili pokazivali na van znake nezadovoljstva. Istovremeno ih udaljenost cini nespontanim u odnosu prema svojoj djeci.

Ljudi obicno vjeruju da bol i tugu treba izbjegavati u svim prilikama kao sto vjeruju da ljubav podrazumijeva potpuno odsustvo sukoba. Stvarni sukobi izmedju dvoje ljudi koji jedno drugo dozivljavaju na dubljem unutarnjem nivou, nisu razorni. Oni vode razrjesenju, oni proizvode katarzu iz koje oboje izranjaju obogaceni znanjem i snagom. Tako je ljubav moguca samo ako dvije osobe komuniciraju iz centra. Samo se u ovom ´sredisnjem dozivljaju´ manifestira ljudska stvarnost, zivotnost, samo je ovdje temelj ljubavi. Dozivljena ovako, ljubav je stalni izazov; ona nije mjesto odmora, vec kretanje, rast, zajednicki rad. Ako su pritom jedno sa sobom umjesto da od sebe bjeze, sporedno je da li medju njima vlada harmonija ili sukob, radost ili tuga. Ima samo jedan dokaz prisustva ljubavi; dubina odnosa i zivotnost i snaga svake od osoba koje se vole; to je plod po kome se prepoznaje ljubav.

Oznake: strah, partner, veza, identitet, From, respekt, majčinska ljubav, djetinjstvo, patologija, ljubav, odnos, roditelj

09.02.2015. u 15:08 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.02.2015.

Psihologija i ljubav

Nacini upoznavanja druge osobe
Ne mozemo da postujemo neku osobu ako ju ne poznajemo.
Postoje mnogi slojevi saznanja; saznanje kao vid ljubavi ne ostaje na periferiji, vec prodire do srzi. Ono je moguce samo ako uspijem da prevazidjem zaokupljenost sobom i drugu osobu vidim na njen sopstveni nacin. Mogu npr da znam da je druga osoba ljuta cak iako to ne pokazuje; mogu da je poznajem i jos dublje; tada znam da je uznemirena i zabrinuta, da se osjeca usamljena, da osjeca krivicu. Tada znam da je njena ljutnja samo ispoljavanje neceg dubljeg i vidim je kao tjeskobnu i zbunjenu, tj kao osobu koja pati, a ne kao ljutu osobu.

Zelja za prodiranjem u najunutrasnjije jezgro – tajnu ljudske duse je jaka. Tako ovakve pokusaje saznanja nalazimo u krajnostima sadizma, sposobnosti da ljudskom bicu nanosimo bol; da ga mucimo, da ga prinudimo kroz patnju da oda svoju tajnu. Ovaj se put do saznanja srece kod djece; dijete npr surovo cupa krila leptiru da bi ga upoznao.

Drugi put saznavanja ‘tajne’ je ljubav. U cinu ljubavi, davanju sebe, cinu prodiranja u drugu osobu, ja pronalazim sebe, otkrivam nas oboje, otkrivam covjeka. Ceznja za upoznavanjem sebe i svog bljiznjeg je glavni podsticaj cijele danasnje psihologije.
Ako zelimo da saznamo sve o covjeku, njegovu najunutrasnjiju tajnu, to se ne moze postici saznjanjem obicne vrste, saznanjem samo putem misljenja. Cak i ako bismo tisucu puta znali vise o sebi, nikad ne bismo stigli do dna. I dalje bismo samima sebi ostali zagonetka, kao sto bi nam i nas bliznji ostao zagonetka. Jedini nacin potpunog saznanja je cin ljubavi; ovaj cin prevazilazi misljenje, ne moze se izraziti rijecima. Ovo je odvazno uranjenje u iskustvo jedinstva. Pritom je saznjanje kroz misljenje, psiholosko saznanje, nuzan uslov potpunog saznavanja u cinu ljubavi.

Drugu osobu i sebe treba da promatram objektivno, da bih mogao da vidim kakva je zapravo, ili bolje, da prevazidjem iluzije, iracionalno iskrivljenu sliku koju imam o njoj. Samo ako ljudsko bice poznajem objektivno, mogu u cinu ljubavi da saznam njegovu krajnju sustinu.
Ovo nam otkriva ulogu psihologije u suvremenoj zapadnoj kulturi i njene velike popularnosti zbog interesa za znanjem o covjeku. Psihologija nam danas otkriva temeljni nedostatak ljubavi u medjuljudskim odnosima. Psiholosko saznanje tako postaje zamjena za potpuno saznanje u cinu ljubavi, umjesto da je samo korak ka njemu.

Oznake: partner, veza, identitet, From, respekt, majčinska ljubav, neverbalna komunikacija, djetinjstvo, spoznaja, pshologija, ljubav

05.02.2015. u 15:52 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn