Gdje si brate moj? Ti si sveprisutan i Bogomdan, ti si svevremen jer si mocniji od vremena. Pamtis li noci kada smo zajedno bili? Pamtis li dan kada smo sjedili u sjenci granja sto nas je okruzivalo od ljudi nas zaklanjajuci, kao sto grudi svete tajne srca zaklanjaju? Pamtis li kada smo glavu na glavu naslanjali. Pamtis li trenutak kad ti dodjoh da se oprostimo, a ti me zagrli i poljubi poljupcem koji mi kaza da sa usana dolaze nebeske tajne ljudskim jezikom neizrecive, poljupcem koji mi uzdahe izmami. Ti su uzdasi prije nas u carstvo dusa odletjeli objavljujuci uzvisenost nasih dusa, i tamo ce ostati dok se ne spojimo u vjecnosti.
Tijela imaju sitne ciljeve, ona se rastaju zbog svjetovnih stvari i razilaze se zbog ovozemnih zelja. Dotle su spokojne duse u trajnom zagrljaju ljubavi, sve do smrti koja ih Bogu odvodi.
Idi, dragi. Zivot je za tebe odlucio i pokoran mu budi. Ja sam za tebe neodvojivo vezan ljubavlju i sjecanje na te je za mene trajna blagoslovljena svetkovina. Sjecas li se kad smo jedno drugom lice gledali? Znas li da su mi tvoji pogledi govorili da mi nisi dosao iz samilosti?
Gje li si sada druze moj. Da li cujes za morem moj plac i ridanje, da li vidis moju nemoc i ponizenje, da li su ti znani moja postojanost i strpljenje? Ceznja mi je osusila usne koje bjehu tvojim poljupcima osvjezene. Zar se zrakom ne moze prenjeti dahtanje bolnog samrtnika? Zar medju dusama nema tajne veze da bi prenosila jadanje klonulog ljubavnika.
Gje si zivote moj? Mene je, evo, tama prigrlila i tuga me savladala. Osmjehni se u eter – ja cu ozivjeti. Izdisi u eter – ja cu uskrsnuti. O, kako je ljubav velicanstvena i koliko sam ja nistavan.
Ljubav postaje velika samo poslje rastanka. Covjek uziva plodove ljubavi poslje mucnog rastanka, gorkog cekanja i pustog ocajanja.
Gje si, dragi, gdje si?
Uzvisene i prevashodne istine ne saopstavaju se rijecima, vec se one odlucuju da u tisini medju dusama kolaju. Ja znam da rastanak ne moze duse razdvojiti.
Zelio bih, dragi moj, da zivot sto je predamnom bude velicanstven i lijep. Zivot u kome cu se brinuti o ljudima, postivati ih i voljeti. Takav je zivot vec poceo kada sam tebe sreo. Vjerujem da ti mozes pokrenuti snagu koju je gospod u meni stvorio, a koja ce velika djela ciniti. Mi smo saucesnici u tugovanju i radovanju. Pamtim te u vrijeme odsustva i radosno docekujem u povratku.
Naucite da budete sami
Zelite li stvarno da osjetite okus zivljenja? Izostrite svoja cula. Cijenite svoj posao, volite prirodu, idite na planinu ili na more, neka vas osvoji drvece i zvjezdano nebo. Naucite da budete potpuno sami.
Iz samoce ce se roditi ljubav.
I shvatit cete da vas je vase srce dovelo u beskrajnu pustinju. U pocetku cete patiti od usamljenosti. Niste navikli da ne volite druge, da ne zavisite od njih.
Na kraju, vidjet cete druge. Odjednom cete primjetiti da se pustinja pretvata u ljubav.
Nazovite stvari pravim imenom i budite strpljivi.
Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, inhibicija, norme, emocije, želja, žudnja, rastanak
Istinska sreća ovisi o našem načinu postojanja, a ne o onome što imamo
BY ATMA ON 28. OŽUJKA 2014. PSIHOLOGIJA
Svi želimo biti sretni, ali ispada da unatoč tome što većina uživa mnogo veću kvalitetu života i veće blagostanje od ljudi prije recimo 50 godina, naša razina sreće nije nimalo porasla. Zašto? U osnovi, to je zato što naša sreća ima vrlo malo veze s našim životnim okolnostima. Istraživači procjenjuju da je udio naših osobnih okolnosti u faktoru sreće zastupljen manje od 10%.
Povišica plaće, kupnja najnovijeg mobitela ili pronalaženje novog partnera, mogu privremeno povećati naše raspoloženje, ali efekt vrlo brzo nestane što smo zasigurno svi iskusili barem jednom u životu.
Glavni ključ za istinsku sreću ima vrlo malo veze s onim što imamo, no ima puno više s našim načinom postojanja na svijetu.
Istinska sreća je dubok osjećaj dobrobiti, unutarnjeg mira i vitalnosti koji je dominantan u našem životu. Javlja se spontano i prirodno kada napravimo pomak iz egocentrične osobe u uravnoteženo istinsko biće kao način postojanja u svijetu.
Ego je jednostavno „ja“ koje mislimo da jesmo. To je mreža uvjerenja, pretpostavki, očekivanja i želja vrlo često dobrim dijelom ukorijenjena u strahu, kontroli i otporima. Svaki puta kada smo uhvaćeni u sadržaj naših misli i emocija ili se opiremo stvarnosti, mi živimo iz pozicije ega, a naše istinsko ja spava. Istinsko ja je naša istinska priroda i izvor intuitivnih smjernica i sreće. No, ego je dio strukture našeg jastva i bez njega ne bismo mogli živjeti, samo je pitanje da li je dominantan ili ne.
Kada živimo u skladu s istinskim ja, tada život teče. Pomak iz ega u istinsko ja zahtijeva hrabrost, strpljenje i predanost da poduzmemo korake za stvaranje zdravog, uravnoteženog ega i buđenje kako bi živjeli s većom svjesnosti o sadašnjem trenutku i prihvaćanju. Taj razvoj također znači otkrivanje i utjelovljenje istinskog ja kako bi iznjeli na svijet svoje talente i potencijale na način koji obogaćuje i poboljšava svijet. Stoga, u nastavku donosimo nekoliko vrijednih savjeta za razvoj istinskog ja, za postizanje istinske sreće:
Prestanite vjerovati svemu što mislite
Jedan od najčešćih uzroka nezadovoljstva živi u našoj glavi, te uzimanje za ozbiljno priče koje stvara naš um. Većina onoga što mislimo nije istina i nema utjecaja na stvarnost. Jedan od brzih načina da doživite istinsku sreću je pomak iz stanja identificiranosti sa svojim mislima u stanje bivanja svjesnosti o svojim mislima. To znači promatrati svoje misli bez ikakve prosudbe.
Uskladite se sa stvarnošću
Kada se borite ili odupirete stvarnosti – stvarima kakve one zaista jesu upravo sada – vaše tijelo i um imaju tendenciju postati napeti i doživjeti ćete stres. Ako često želite da određeni trenutak vašeg života bude drugačiji nego što sada jest, samo ćete sve više graditi unutarnje nezadovoljstvo. Jedan od zlatnih ključeva istinske sreće je da počnete prihvaćati stvarnost upravo onakvu kakava jest. To ne znači da morate voljeti tu realnost, no prihvaćanje realnosti automatski vas oslobađa napetosti. Nakon što smanjite napetost, veća je šansa da će se spontano pojaviti odgovor na tu situaciju … jednostavno ćete znati što učiniti.
Sagledajte iz svog srca
Ovakav pristup je osobito dobar ako imate hiperaktivan um ili vas muči puno briga. Preusmjerite svoju pozornost na područje svog srca i pogledajte na svijet iz srca umjesto iz glave i primjetiti ćete kako ove promjene u perspektivi gotovo odmah mijenjaju vaše iskustvo. Prva stvar koju ćete možda primjetiti je to da ste puno više povezani i osjećate se mirno, te kako su se misli promijenile. Ovo možete eksperimentirati cijeli dan! Također, probajte ovo primjeniti kada ste sa svojim partnerom i prijateljima i primijetiti ćete promjenu u tome kako se osjećate prema njima. Naš ego je programiran vidjeti odvojenost i razlike te onda donositi prosudbe, dok je naše srce programirano vidjeti povezanost i sličnosti. Štoviše, kad pogledamo na svijet iz srca tada imamo pristup kvalitetama srca kao što su suosjećanje, zahvalnost i ljubav.
Surađujte s emocijama
Jedan od ključeva za istinsku sreću je pomak pozornosti sa težnje da se osjećamo dobro na to da budemo dobro s osjećajima. Kad naučite kako pozdraviti sve emocije jednako, uključujući ljutnju, tugu i strah, događa se nešto iznenađujuće – iznenada se počinjete osjećati mirno i prožeti s dobrobitima unatoč tome što osjećate. Da biste to doista osjetili, trebate ući u komunikaciju sa svojim tijelom. Sljedeći puta kada imate neki neugodan osjećaj, umjesto pokušavanja kontroliranja tog osjećaja svojim umom i snagom volje, locirajte gdje je emocija najjača u vašem tijelu i samo promatrajte. Budite strpljivi i promatrajte kako ona protiče iz vašeg tijela sve dok taj emocionalni naboj nije otišao. Primjetite kako nakon toga osjećate puno više energije i kako je razlog zbog kojeg ste se tako osjećali sada drugačiji.
Zakoračite u zonu moćne zahvalnosti
Kada iskusimo zahvalnost, mi se pomičemo od onoga što je krivo i što nam nedostaje u ono što je ispravno i što je upravo sada. Neka vam zahvalnost bude temelj vašeg života i vidjeti ćete značajna poboljšanja u načinu kako funkcionira vaš život i kako se osjećate. Zahvalnost mijenja sve. Iskušajte ga u bilo koje vrijeme tijekom dana – jednostavno razmislite o dvije stvari za koje ste od srca zahvalni i nakon toga dvije stvari koje cijenite kod sebe. Dopustite si osjetiti i doživiti zahvalnost barem 30 sekundi i zatim primjetite koliko se bolje osjećate.
Dopustite da bude ono što jest
Jedna od karakteristika ega je njegova stalna potreba da se odupire i bori sa stvarnošću. Stvarnost se jednostavno odnosi na ono što jest, što god da se pojavi u datom trenutku uključujući i vaše misli, emocije, životne situacije i aktivnosti drugih. Elegantan način kako se otvoriti prisutnosti je omogućiti svakom trenutku da bude onakav kakav jest, bez potrebe da nešto promijenimo u vezi toga i bez prosuđivanja o tome. I tada se u vama događa savršen spontan odgovor na taj trenutak i bez potrebe da ego nešto učini.
http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-12.html
http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-22.html
Oznake: zahvalnost, ljubav, prihvaćanje, istinska sreća, osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, očekivanja, želja
Prvo treba postati svjestan svojih negativnih osjecaja. Tuge naprimjer. Osjecam tugu. Lose sam raspolozen. Osjecam odbojnost prema sebi ili mi se javlja osjecaj krivice. Zivot kao da nema nikakvu svrhu ni smisao.
Trebam svhvatiti da su negativni osjecaji unutar mene. To nije stvarnost. Ja se tako osjecam. Ne cini me netko izvan mene nesretnim. On samo nesto cini ili ne cini. Ako kisa pokvari piknik u parku? Sto izaziva negativne osjecaje; kisa ili je to moja reakcija na kisu? Stvarnost je onakva kakva je. Ona nije problematicna.
Ljudi stvaraju problem. Ako bismo uklonili ljude sa planeta zivot bi tekao dalje, priroda bi najnormalnije nastavila da se razvija u svoj svojoj ljepoti i divljini.
Osjecaj je u meni. Nama ga u stvarnosti. Samo se ja poistovjecujem sa negativnim osjecajem koji je kondicioniran; jer su mi rekli da ako imam problem treba i lose da se osjecam…
Ne trebam si reci; “Potisten sam!” nego; “Osjecam poistenost!” U ovom trenutku postoji potistenost, postoji osjecaj povrijedjenosti, ali tako je kako je, nemoj se baviti time. Proci ce. Sve prodje. Nasa depresija i nasi osjecaji su samo oscilacije klatna. Ako trazis uzbudjenja i ushicenja, pripremi se za potistenost.
U jednom africkom plemenu je najveca kazna izgon. Kada bi te izbacili iz New Yorka ili odande gdje zivis, sigurno ne bi umro zbog toga. Covjek iz africkog plemena umre. On biva zrtva ubjedjenja da pripada grupi i da bez nje ne moze prezivjeti. No nije neophodno pripadati necemu, nekoj grupi ili nekome. Nije cak neophodno ni zaljubiti se. Tko je to rekao? Neophodno je biti slobodan. Neophodno je voliti. Sve je u tome. To je nasa istinska priroda. No, mi hocemo da budemo zeljeni. Hocemo da nam aplaudiraju, da privlacimo druge.
Ako se uspijemo probuditi onda mozemo biti sretni, zadovoljni i blazeni i bez svega toga.
Tvojoj okolini ne bi bilo drago da cuje ovo sto govorim. Kako se moze kontrolirati takva osoba – netko kome nitko nije potreban, tko se ne osjeca ugrozen kritikama, tko se ne uzbudjuje onim sto ljudi misle i govore o njemu. Tko vise nije marioneta. Netko tko govori istinu i lisen je straha.
U Bhaghavad Giti, Krisna kaze Arjuni; “Neustrasivo se baci u bitku i stavi svoje srce pod stopala Gospodnja.”
Meister Eckhart kaze; “Bog se ne dostize procesom zbrajanja necega nego kroz proces oduzimanja. Nista ne moras uciniti da bi bio slobodan. Potrebno je samo da odbacis nesto. Tada si slobodan”.
“Dobro se osjecam, jer je u svijetu oko mene dobro”. Mistici kazu; “U svijetu je dobro, jer se JA osjecam dobro”.
Oznake: osjecaji, Bhaghavad Gita, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, negativni osjecaji
Zivot moze biti uspjesan samo kada smo budni. Tada nikome nista ne treba objasnjavati, ni od koga traziti oprost, i potpuno nam je nevazno sto drugi misle i govore o nama. Nema vise briga, tada smo sretni. Svi mi mislimo kako su imati dobar posao, imati status, dobru reputaciju ili biti slavan, pokazatelji uspjesnosti. Ispostavit ce se da su te stvari irelevantne. Takozvani uspjesni ljudi su preplaseni i zbunjeni. Marionette kao i svi ostali. Promatraj ih kako setaju po pozornici. Kako se uznemire kad spaze fleku na kosulji. Iskontrolirani su i izmanipulirani. Stalno su napeti i zarinuti. Jer, jednom postignuti uspjeh treba i odrzati. Ne smije se ici na dole niti ispod. Zivot ti vise ne pricinjava zadovoljstvo jer ga vise u potpunosti ne zivis. Nemas vise vremena za to. Konstantno potvrdjivanje. I sve ti se to dogadja zato sto si se poistovjetio s nekom etiketom. Poistovjetio su svoje ja sa novcem, poslom, zanimanjem.
Jedan odvjetnik se, kada je vidio racun od vodoinstaletera, pobuni pa rece; “Ti kostas dvijesto dolara na sat! Toliko ni ja kao odvjetnik ne zaradjujem.” Ovaj mu odgovori; “Nisam ni ja toliko zaradjivao kad sam se bavio advokaturom.”
Mozes biti vodoinstaleter, odvjetnik, poslovan covjek ili svecenik, no to se ne dotice tvog sustinskog JA. Ako sutra promijenim zanimanje to je kao da promjenim odjecu. Sustina ostaje nedirnuta. JA nisam ni moje odijelo, ni zanimanje ni ime. Treba se prestati identificirati sa stvarima koje dolaze i odlaze. Kada to uistinu shvatimo, nikakva nas kritika vise nece doticati, cak ni pohvala ni laskanje. Kada ti netko kaze; “Bas si sposoban”, o cemu on govori? On govori o nasem egu. O nasem uslovljenom ja, ne o nasem pravom JA. Ovo JA nije ni jako ni slabo, ni uspjesno ni neuspjesno. Nije ni jedna od tih etiketa. To su stvari koje dolaze i odlaze, ovisne su od kriterija koje odredjuje drustvo, od uvijeta i okolnosti u kojima zivimo. Te stvari ovise o raspolozenju osobe koja ti se u tom trenutku obraca.
To nase uslovljeno, indoktrinirano JA je egoist, infantilna budala, pravi magarac. Zato kazem sebi: “Bas sam magarac”. “Pravi sam magarac”! “Najobicniji magarac”. Hehe
To je ego. Magarac. To nisam JA. Magarac cini gluposti jer mu ne pravo ja to dozvoljava. Usput, magarac mi je jako draga zivotinja i ne bi ga trebalo koristiti u ovom kontekstu. Stoga se ogradjujem od ovog izbora rijeci MAGARAC. U pitanju je samo rijec koja se ustalila u nasemu jeziku kao atribut. Ne mislim da pravi magarac ima ista sa ne pravim ja.
Hoces li da budes sretan? Trajna sreca nema uzroka. Nitko te ne moze uciniti sretnim. Nitko nije tvoje sreca. Ako upitas probudjenu osobu: "Zasto si sretan?” On ce odgovoriti: “A zasto ne bih bio?”
Sreca je nase prirodno stanje. Kao stanje u male djece, kojim carstvo srece pripada sve dok ne budu uprljana drustvom i zagadjena kulturom. Da bi se dosegla sreca ne treba nista ciniti, jer sreca ne moze biti dostignuta. Zato sto je vec imamo. Jurimo za necim sto je vec u nasim rukama. Zasto onda tu srecu ne mozemo okusiti? Zato sto prvo treba necega da se lisimo. Treba da odbacimo svoje iluzije. Nase ambicije, zahtjeve, ocekivanja, zavist i pohlepu. A onda je zivot lak. Cudesan.
Oznake: osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa
Prije prosvjetljenja cesto sam osjecao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjecam tugu.
Treba, kako nas savjetuje Dalaj Lama, znati praviti razliku izmedju uzitaka i iskustava koji nas cine sretnim. Odn, pomisli prije nego uradis nesto, sto je za tebe cisti uzitak, da li ces se nakon toga osjecati sretnim?
On nam takodjer kaze da je bol sastavni dio zivota. I da s tom cinjenicom treba zivjeti. Kljuc je bezpogovornom prihvacanju, svih zivotnih situacija onakvima kave one jesu.
Sadasnji trenutak nije nepodnosljiv. Nepodnosljivo je ono sto ce se dogoditi narednih sati. Imati tijelo ovdje u osam navecer a duh u pola jedanaest; eto uzroka problema. Kada vam je tijelo u jednom gradu a duh u drugome; eto uzroka patnje.
Lijecenje patnje koju sami sebi stvaramo
Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.
Sta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli.
Patnji su nas naucili.
Uvijek sam se pitao sto je nastalo prvo? Srcedrapajuce pjesme ili slomljena srca. Neko, slomljena srca, je tako dozivio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi povjerovali da se i nama treba dogadjati isto iskustvo. Romantizirani sentimenti koji su rezultirali patnjom?
I tako smo odlucili da, kada nam se odredjene stvari dogadjaju, patimo. Slazete li se s ovim redosljedom? Ili imate drugo misljenje o ovome?
Nasa sreca nikada nije posljedica necega. Istinska sreca nema uzroka, nije nicim uvjetovana. Ako vas neko ucini sretnim ili ste zadovoljni svojim poslom, to nije prava sreca, vec ostvarenje odredjene zelje.
Negdje sam procitao da se osjecamo sretnim iliti zadovoljnim onda kada postignemo neki cilj. Kada zavrsimo neki zadatak ili rijesimo neki problem.
Kada vam nista ne moze naskoditi, nijedan osoba, nikakav dogadjaj, nista, tek tada ste sretni.
Sto treba ucinit da bismo bili sretni? Nista! Nista ne treba ciniti. Potrebno se samo distancirati od iluzija.
Pograsno je vjerovanje da se sreca nalazi izvan nas. U spoljnom svijetu, drugim ljudima; “promijenit cu posao pa cu biti sretniji, promijenit cu grad – zemlju, brak” … Ljudi misle da ce ih novac, moc, ugled uciniti sretnima. Radost i sreca se ne nalaze u spoljnom svijetu.
Mnogi nisu sretni zato sto postavljaju uslove sopstvenoj sreci. Ako ne dobijem, ne ostvarim ovo ili ono, odbijam bilo kakvu srecu. Ako ne dobijem onog, ili se ne dogodi ono, sreca mi nije vazna.
Oslobodimo se ove iluzije i to ce nam promijeniti zivot.
Kako sam sretan!
Kako sam zahvalan za sve ovo! Sve je u redu!
Nemoguce je biti istinski zahvalan a ne biti sretan.
Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost
Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti.
Obacimo iluzije zbog onog što one u biti jesu, onoga što nam mogu dati ili onoga čega nas mogu lišiti.
Ako nismo na oprezu gubimo svoju sposobnost da volimo. Ako želite voljeti, trebate ponovno naučiti kako vidjeti. Osloboditi se svoje ovisnosti. Strgnite sa sebe krake društva koji su se obavili oko vas i ugušili vaše bivstvovanje. Morate ih se osloboditi. Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćete nastaviti živjeti u svijetu, više nećete biti od svijeta.
U svom srcu bit ćete slobodni, iako potpuno sami.
Vaša ovisnost će nestati. Ne morate ići u pustinju; ostanite među ljudima i maksimalno uživajte u njihovom društvu.
Međutim, drugi više neće imati moć učiniti vas sretnima ili nesretnima. To je samotnost. U toj samoći vaša će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da volite. Na druge više ne gledate kao na sredstva za zadovoljenje svojih ovisnosti.
Samo onaj tko je to pokušao zna kako je to užasno teško. To je kao da od sebe zahtijevate da umrete. To je kao da od jadnog ovisnika zahtijevate da se odrekne jedine sreće koju poznaje. Da, dok se bori sa simptomima odvikavanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, da tu drogu može zamijeniti za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zraka, za slatki okus vode iz planinskog potoka?
Možete li zamisliti život u kojem biste odbili uživati ili prihvatiti makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da bilo kome naslonite glavu na rame tražeći podršku?
Zamislite život u kojem ni o kome ne biste čuvstveno ovisili, tako da više nitko nema moć da vas učini sretnima ili nesretnima.
Odbijate potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da vi sami budete nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivate svojim.
Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali vi nećete imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život. Ako ikad postignete takvo stanje, konačno ćete saznati što znači imati pogled koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom. Tada ćete vagati svaku riječ. Saznat ćete što znači voljeti.
Ali da biste mogli stići u zemlju ljubavi - voljeti ljude, morate proći kroz muke umiranja, znači da u vama umre potreba za njima i da budete potpuno sami.
Kako uopće stići tamo? Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje biste imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćete se suprotstaviti žudnji za drogom.
Kojim dobrim stvarima? Ljubav prema radu kojim se bavite zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepite i o kojima ne ovisite čuvstveno već uživate u njihovom društvu.
Također će pomoći ako se počnete baviti aktivnostima kojim se bavite cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko volite baviti da, dok ste njima zaokupljeni, uspjeh, priznanje i odobravanje vam jednostavno ništa ne znače. Pomoći će također ako se vratite prirodi.
Otpustite ljude, otiđite u planine i u tišini općite s drvećem, cvijećem, životinjama, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama.
Hranite se zdravom hranom, dobrom zdravom hranom. Ne govorim o stvarnoj hrani, govorim o zalasku sunca, o prirodi, o dobrom filmu, o dobroj knjizi, o poslu u kojem uživate, o dobrom društvu. Tako ćete se, nadajmo se, osloboditi ovisnosti o onim drugim osjećajima.
Stupiti u dodir s prirodom. To je lijek za usamljenost. Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudima, druženjem i bukom. To nije nikakav lijek. Vratite se prirodi, idite u planine. U goleme pustinje samoće – gdje nitko neće biti uz vas, apsolutno nitko.
U početku će vam to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što ste niste navikli na samoću. Ako uspijete neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav. Vaše će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće. Oslobodit ćete se droge i bit ćete slobodni.
Tada ćete shvatiti što je sloboda, što je ljubav, što je sreća, što je stvarnost, što je istina i što je Bog.
Stići ćete do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i vezanosti.
Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Svijet ne boluje od nedostatka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedostatka svjesnosti. A ljubav se stvara svjesnošću i nikako drugačije.
Shvatite li koje zapreke sebi postavljate na putu do ljubavi, slobode, i sreće zapreke će nestati. Uključite svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možete proizvesti; ljubav je nešto što vas ima. Vi nemate vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjedujete te stvari; predajete im se.
Psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza – analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan američki terapeut jako je to dobro postavio: “Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže – daje nam jedino informacije. Ali kad biste mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena.
Važno je razumijevanje vaših ovisnosti. Treba vam vremena za shvaćanje samoga sebe. Razumijevanje unutarnjih sukoba koji se javljaju zbog naših strahova i žudnji.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost
Sto treba ucinit da bismo bili sretni?
Krist; Pogledajte ptice na nebu, pogledajte ptice u polju. One ne brinu. Za njih strepnja ne postoji.
Gospode vjerujem da upravljas mojom buducnoscu, ucinit cu sve sto je u mojojmoci da ostvarim svoje snove, ali rezultat prepustam tebi.
Zivot je banket kojeg se vecina ljudi odrice, ne zeleci da sudjeluju u njemu. Oni nikada ne otkriju blago.
U nama postoji nesto dragocjeno. Skupocjeni biser. Blago. U nama je carstvo Bozje. Kada bismo barem to otkrili. Velika tragedija naseg zivota nije u dimenziji nase patnje, vec u dimenziji onoga sto gubimo. Ljudska bica zive i umiru spavajuci. Nikad se ne bude. Duhovnost znaci budjenje. Vi zivite u pijanoj omamljenosti. Kao da ste hipnotizirani, drogirani. Kako znati da spavamo? Kako se probuditi?
Kao djeca smo vec probali drogu koja se zove dokazivanje, uspjeh, prihvacenost, popularnost, ugled. Kada jednom uzmemo tu drogu, drustvo moze da nas kontrolira i mi postajemo roboti. Kako dobro izgledas! i robot se ispuni tastinom. Pritisnem taster pohvale i robot naraste. Pritisnem taster kritike i on splasne. Totalna kontrola.
Sto treba ucinit da bismo bili sretni? Nista! Nista ne treba ciniti. Potrebno se samo distancirati od iluzija.
Vasa je nesreca izazvana onim sto dodajete stvarnosti. Distancirajte se od svoje patnje i ozdravit cete.
Vjezba/ za oslobadjenje od poistovjecenosti sa osjecanjima
Obratite pazju na svoje emocije; mislite na emocije iz proslosti. Neizvjesnost, depresija, ushicenost, osjecaj krivice. Recite sebi; Ovo sto mislim i osjecam nisam ja. Moje misli nisu ja.
Ako ste napeti, nemojte se poistovjetiti sa svojom napetoscu. Ako ste depresivni, nemojte se poistovjetiti sa svojom depresijom.
Sadasnji trenutak nije nepodnosljiv. Nepodnosljivo je ono sto ce se dogoditi narednih sati. Imati tijelo ovdje u osam navecer a duh u pola jedanaest; eto uzroka problema. Kada vam je tijelo u jednom gradu a duh u drugome; eto uzroka patnje.
Zamislite kako sjedite u nekoj sali i slusate koncert. Sjetite se da niste zakljucali auto. Pocinjete se zivcirati. Nezgodno vam je da ustanete i odete do auta, ali ne mozete vise da se usredsredite na muziku. Ovo je primjer nacina na koji zivi vecina ljudi.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Kako promjenit sopstveni zivot? Sta treba uciniti? Nista! Da bi se vas zivot preobrazio, potrebno je da vidite. Da vidite nesto sto ce vas promijeniti. Nista ne treba da cinite. Potrebno je samo vidjeti stvari na nov nacin. Promjena i preobrazaj dolaze usporedo s vidjenjem, novim sagledavanjem svijeta i vas samih. Metanoja, pokajanje, jer je carstvo bozje ovdje i sada. Pokajanje ne znaci oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znaci vidjenje svega na potpuno nov nacin, znaci promjenu ideja, preobrazaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nesto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude.
Sta je patnja? Uocimo razliku; vi mozete imati bolove i patiti, ili imati bolove i ne patiti. Patiti znaci prepustiti se porazu. To je patnja. Patnja znaci prepustanje da nas preplavi bol, malodusnost, strepnja.
Dok se ucite molitvi i dalje cete biti prepusteni malodusnosti, strahu. Oni su kao oblaci sto prolaze nebom, i vi se poistovjecujete s tim oblacima. Ali vi mozete biti nebo umjesto da se identificirate s oblacima. Oni ce dolaziti i odlaziti kao i prije; Prije prosvjetljenja cesto sam osjecaao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjecam tugu.
Nekada nekom (pri)dajemo moc da odlucuje o nasem raspolozenju; da li cu biti tuzan ili radostan.
Nasa sreca nikada nije posljedica necega. Istinska sreca nema uzroka, nije nicim uvjetovana. Ako vas neko ucini sretnim ili ste zadovoljni svojim poslom, to nije prava sreca, vec ostvarenje odredjene zelje.
Kada vam nista ne moze naskoditi, nijedan osoba, nikakav dogadjaj, nista, tek tada ste sretni.
Zelimo da posjedujemo stvari ili osobe, i da se nikad od njih ne odvojimo. Postajemo ovisni i gubimo slobodu. Istovremeno, drugima ne dopustamo da budu slobodni, krademo njihovu slobodu, branimo ju.
Niko nije tako slobodan i ziv kao onaj koji je prihvatio smrt.
Vjezba/ za oslobadjenje srca od ovisnosti
Mislite na neku osobu za koju ste toliko vezani da ne mozete bez nje. Razgovarajte u mislima s tom osobom, zamislite ju kako sjedi pred vama. Obratite joj se spontano, od srca. Recite toj osobi koliko vam znaci a zatim dodajte ovo (u pocetku vam se ovo moze ciniti bolno – ako previse boli prekinite vjezbu i nastavite drugi put); Puno te volim i jako mi je stalo do tebe, ali TI NISI MOJ ZIVOT. Predamnom je zivot, moram ostvariti svoju sudbinu, razlicitu od tvoje.
Zvuci mozda okrutno, zivot nije uvijek lak.
Vjezba/ da prihvatimo nekoga s njegovim manama
Mislite na nekog koga duboko volite. Zamislite da sjedi ispred vas, da govorite s tom osobom, obratite joj se od sveg srca. Recite koliko vam znaci to sto je usla u vas zivot. Dok ovo cinite, postanite svjesni onoga sto osjecate. Kada osjetite ushicenje i toplina koju donosi ova vjezba, predjite na sljedecu.
Mislite na nekog koga volite i ko vas voli. Ako ga pazljivo promatrate, naci cete mane. One ne umanjuju ljubav prema toj osobi i ne sprecavaju vas da volite svo dobro u njoj. Kao sto je to mogao Isus.
Oznake: ljubav, veza, sreca, sloboda, posesivnost, patnja, osjecanja
Kada pricas s nekim, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes s razgovorom?
Kad si na nekog ljut, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes sa svojom ljutnjom?
Kada si poslje smiren, da li se udubis u to iskustvo; pokusavas li ga razumjeti? Odakle potjece, sto ga je izazvalo? Samo ono sto se shvati moze se i promijeniti. Ono sto ne razumijemo ili cega nismo svjesni, biva potisnuto. Ne mijenja se. No kad se shvati, moze se promijeniti. Proces je cesto dug, spor i postepen. Malo po malo shvatimo neke stvari; iluzije se gube, sloj po sloj, postepeno dolazimo u dodir sa objektivnom stvarnoscu.
Ima jedna prica o lavu koji upadne u stado ovaca i tamo pronadje lava medju ovcama. Taj je lav od malena odrastao u stadu. Blejao je i kretao se kao ovca. Lav se uputi ravno k njemu i kad se lav-ovca nasao pred pravim lavom, poceo je da drhti kao prut. Lav ga upita; “Sta radis medju tim ovcama?” Ovaj mu odgovori; “Ja sam ovca”? Lav mu odgovori; “Nije da nisi. Ajde podji sa mnom.” Odveo je lava-ovcu do jednog jezera i rekao; “Gledaj!”
Kad je lav-ovca vidio svoj odraz u vodi, oglasi se mocnom rikom. U tom se trenutku preobrazio i vise nikad nije bio isti.
Ako imas srece i Bogovi su ti naklonjeni, mozes najedanput shvatiti sto je to JA, i onda nikad vise neces biti isti. Nista vise nece moci da te dotakne, i nitko nece moci da te ugrozi.
Neces se bojati nicega ni nikoga. Zivjet ces kao car, kao vladar.
Ovdje se ne radi o slavi ili bogatstvu.
Mogu se zadovoljiti i time da sam nitko i nista. Uspjeh ili neuspjeh mi ne znace apsolutno nista. Nemaju nikakvo znacenje. Cak i ako budem izvrgnut ruglu, ispadnem smijesan, to me se ne dotice.
Ovo se divno stanje moze postici postepeno samopromatranjem. I ne poistovjecivnjem sa svojim uslovljenim JA. Pritom treba mrznju zamijeniti ljubavlju, pridruziti se odbacenima i moci priznati da si pogrijesio. Mozda ce ovo u pocetku doprinjeti osjecaju deprimiranosti i potistenosti. Patit ces, plakati. No ako se ne poistovjetis s tom depresijom; ako izadjes iz samog sebe i promatras tu potistenost i ne poistovjetis se snjom i ne cinis nista da je se oslobodis – mozes i dalje da zivis dok depresija prolazi kroz tebe, dok na kraju ne iscezne. I kad te sustignu brige ti nisi uznemiren. Zabrinut si no nisi uznemiren.
Bjezeci od necega dajemo mu jos vecu moc. Samo promatraj kako prolazi. Mozes cak bit i sretan u svojoj zabrinutosti. No ne treba grijesiti u tome sto je sreca. Mozda mislis da je sreca neko osjecanje; ushicenost. Ushicen si; tako samo pripremas put za novu depresiju. Probaj da razaznas brigu iza tog osjecaja opijenosti ugodom; Sto da cinim da ovo potraje? To nije sreca. To je ovisnost.
Ne gledaj s prijekorom na ljude ovisne o drogi ili alkoholu. Mozda si i ti ovisnik koliko i oni.
Biti slobodan i drugima ne uskracivati slobodu, ni za koga ne biti poseban a voliti sve; to je ljubav. Ljubav je uvijek bila tu ali se mi nikada nismo potrudili da ju vidimo, jar smo bili previse zauzeti onim sto nasa kultura naziva ljubavlju, sa svojim pjesmama i poezijom – no to nije ljubav, to je njena suprotnost. To je ZELJA, KONTROLA, POSESIVNOST. To je MANIPULACIJA, STRAH, BRIGA – to nije ljubav.
Postoji jedan razlog zasto se ne osjecas blazeno u ovom trenutku a to je da si skoncentriran na ono sto nemas. Da nije tako, dozivio bi blazenost.
Kako stupiti u dodir sa stvarnoscu?
Promatraj sve sto je u tebi i izvan tebe, kad ti se nesto dogodi, gledaj to kao da se dogadja netkom drugom, bez komentara, prosudjivanja, stava, uplitanja, bez pokusaja da to promijenis. Samo shvati. Kad se to dogodi uvidjet ces da se postepeno distanciras; ne poistovjecujes se sa situacijom.
Ako netko boluje od raka, a ja ga ne poznajem, onda me to ne potresa previse. Ako ti treba da polozis neki ispit, to me se ne dotice. Mogu da kazem sa distance; “Sto vise brines tim gore po tebe. Zasto ne napravis pauzu umjesto da samo ucis?” No kada ja treba da polazem ispit onda stvari drukcije stoje. Tu se radi o mojoj kozi, mome tijelu, mom statusu. To je poistovjecivanje sa mojim laznim JA. Ako uspijem da iskljucim sebe i svoje zelje, teznje, interese, ciljeve iz situacije ili iz posla koji u tom trenutku obavljam onda je sansa za uspjeh daleko veca. Sjetimo se one Zen price o strijelcu, meti i medalji.
Kad nekoga slusam onda vise razmisljam o onome sto trebam reci nego o onome o cemu se govori. Vec unaprijed razmisljam kako da reagiram. Sto da kazem, da repliciram. Moja reakcija potjece od moje nesigurnosti ili potrebe da manipuliram i zelje za uspjehom odn dominacijom. Tu se moze raditi i o drugim stvarima kojih nisam svjestan. Slusati znaci iskljuciti misljenje, slusati drugoga a istovrmeno osluskivati sebe. Biti svjestan ovoga.
Listening is loving!
Kada se radi o svjesnosti onda nikada nismo odsutni duhom. Kada je svjesnost ukljucena nema rastresenosti jer smo neprekidno svjesni sebe i svega oko nas.
Etikete
Ja sam uspjesna osoba. To je poistovjecivanje sebe sa uspjehom. Uspjeh nije dio naseg JA. Uspjeh je nesto sto dolazi i prolazi; danas je tu a sutra ga vec mozda nece biti. To nije JA. Isto je ako kazem; “Ja sam propao covjek, ja sam advokat, ja sam biznismen.” Ako se poistovjetim s tim stvarima potpuno cu se vezati za njih, stalno cu se bojati kako ce one izceznuti. Otud potjece moja patnja.
Patnja je znak udaljavanja od stvarnosti. Kao sto je fizicka bol znak da u tijelu postoji neka bolest ili povreda tako patnja ukazuje da negdje postoji nesto lazno. Patnja se javlja usljed sukoba sa stvarnoscu; sukoba lazi i istine. Inace nema patnje.
Oznake: introspekcija, vezivanje, patnja, identifikacija, poistovjecivanje, ambicija, uspjeh, ovisnoat, iluzija, strah, depresija, euforija, sreca, svjesnost, ovdje i sad, transformacija, Preobrazba, identitet, kondicioniranost, lazno ja, želja, kontrola, posesivnost, manipulacija
Grupa ljudi je umirala od zedji na jednom brodu nedaleko od brazilske obale. Oni nisu znali da je voda po kojoj plove slatka. Rijeka se na tom dijelu ulijevala takvom snagom u more da je dopirala nekoliko milja ka pucini. Mogli su piti tu vodu ali nisu znali.
Na isti smo nacin okruzeni radoscu, srecom i ljubavi a da to ni ne znamo. Treba da promijenimo stav, da pokusamo gledati na stvari iz drugog kuta. Umjesto da stvari promatramo i tumacimo u svijetlu svoje uslovljenosti i programiranosti.
Jer carstvo je tu.
Nekog je partner razocarao. Bio je budala, mislio je da su ljudi dobri. No ljudi nisu dobri. Losi su kao i on sam. Kao sto smo to i mi sami. A sto ljudi traze? Svoj interes, isto kao i mi. Nema nikakve razlike medju nama.
Mozes li da zamislis koliko je oslobadjajuca mogucnost da vise nikad ne budes razocaran, nikad vise prevaren? Da se vise nikad neces osjecati napusteno, odbaceno. Zelis li da se osvjestis? Zelis li srecu? Zelis li slobodu? Onda se rijesi svojih iluzija. Svojih krivih ideja o drugima i o svijetu. Ne dozvoli da te drugi varaju. Ako ne budes varao sam sebe, neces varati ni druge. Tada ces ih voliti. U suprotnom zivjet ces u zabludi o drugima, sa svojim iluzijama, neprekidno u sukobu sa stvarnoscu.
Mozda je za vecinu nas potresno kad cujemo da treba ocekivati da su ljudi oko nas egoisti, ili da samo slijede svoj interes, na sirov ili rafiniran nacin. No ako to imas u vidu, shvatit ces da nema nicega sto bi te razocaralo i nicega sto te ne bi razocaralo. Kad si uvijek u neposrednom dodiru sa stvarnoscu, nikad ne bivas razocaran. No nama vise odgovara da druge (ni sebe) ne vidimo onakvima kakvi oni odista jesu. I zato placamo cijenu.
Svi mi volimo da se oslonimo na nekog drugog. Ne nekog za koga mislimo da je stigao na cilj. On nam uliva nadu. A sto ce nam nada? Zar nije i to jedan oblik zelje. A kada nesto previse zelimo onda smo u neprilici. Mi se nadamo necemu boljem od onoga sto trenutno imamo. U protivnom se ne bismo nadali. To znaci da zaboravljamo kako nam je i sada dobro, iako toga nismo svjesni. Umjesto usredsredjenosti na sadasnjost mi se nadamo nekoj boljoj buducnosti. A mozda je ta buducnost samo nova klopka?
Oznake: uslovljenost, programiranost, kondicioniranost, sreca, ljubav, percepcija, razocarenje, osvještenost, sloboda, iluzija, egoizam, stvarnost, realnost, osobni interesi, sadasnjost
Grupa ljudi je umirala od zedji na jednom brodu nedaleko od brazilske obale. Oni nisu znali da je voda po kojoj plove slatka. Rijeka se na tom dijelu ulijevala takvom snagom u more da je dopirala nekoliko milja ka pucini. Mogli su piti tu vodu ali nisu znali.
Na isti smo nacin okruzeni radoscu, srecom i ljubavi a da to ni ne znamo. Treba da promijenimo stav, da pokusamo gledati na stvari iz drugog kuta. Umjesto da stvari promatramo i tumacimo u svijetlu svoje uslovljenosti i programiranosti.
Jer carstvo je tu.
Nekog je partner razocarao. Bio je budala, mislio je da su ljudi dobri. No ljudi nisu dobri. Losi su kao i on sam. Kao sto smo to i mi sami. A sto ljudi traze? Svoj interes, isto kao i mi. Nema nikakve razlike medju nama.
Mozes li da zamislis koliko je oslobadjajuca mogucnost da vise nikad ne budes razocaran, nikad vise prevaren? Da se vise nikad neces osjecati napusteno, odbaceno. Zelis li da se osvjestis? Zelis li srecu? Zelis li slobodu? Onda se rijesi svojih iluzija. Svojih krivih ideja o drugima i o svijetu. Ne dozvoli da te drugi varaju. Ako ne budes varao sam sebe, neces varati ni druge. Tada ces ih voliti. U suprotnom zivjet ces u zabludi o drugima, sa svojim iluzijama, neprekidno u sukobu sa stvarnoscu.
Mozda je za vecinu nas potresno kad cujemo da treba ocekivati da su ljudi oko nas egoisti, ili da samo slijede svoj interes, na sirov ili rafiniran nacin. No ako to imas u vidu, shvatit ces da nema nicega sto bi te razocaralo i nicega sto te ne bi razocaralo. Kad si uvijek u neposrednom dodiru sa stvarnoscu, nikad ne bivas razocaran. No nama vise odgovara da druge (ni sebe) ne vidimo onakvima kakvi oni odista jesu. I zato placamo cijenu.
Svi mi volimo da se oslonimo na nekog drugog. Ne nekog za koga mislimo da je stigao na cilj. On nam uliva nadu. A sto ce nam nada? Zar nije i to jedan oblik zelje. A kada nesto previse zelimo onda smo u neprilici. Mi se nadamo necemu boljem od onoga sto trenutno imamo. U protivnom se ne bismo nadali. To znaci da zaboravljamo kako nam je i sada dobro, iako toga nismo svjesni. Umjesto usredsredjenosti na sadasnjost mi se nadamo nekoj boljoj buducnosti. A mozda je ta buducnost samo nova klopka?
Oznake: uslovljenost, programiranost, kondicioniranost, sreca, ljubav, percepcija, razocarenje, osvještenost, sloboda, iluzija, egoizam, stvarnost, realnost, osobni interesi, sadasnjost
Oshov pogled na zivot i na odnose
Vazno sazananje je da nam potraga za Srecom u spoljnom svijetu – izvan nas, kao sto je trka za novcem, karijerom, polozajem i statusom, i svim drugim ovozemaljskim ciljevima, predstavlja put u jos vecu patnju.
Oshov pogled na zivot ima korijene u Tantri, koja je jedina na istoku slavila zivot kao uzitak i radost, u svijetu bez potiskivanja kojima nas uce od dolaska na svijet. On dalje vidi zivot kao dar od Boga, koji treba iskoristiti do krajnjih granica. Treba cak prevazilaziti i rusiti te granice da bi se tako moglo okusiti rajsko stanje, stanje iza uma i tijela. Seksualnu energiju, jedinu energiju koju imamo, treba iskoristiti tako da putem njene transformacije, dodjemo do kozmicke svijesti. Tantra poziva na zivot bez dogma, pravila i zabrana. Tu su prisutni Bog, Zivot i covjek koji kroz zivot spoznaje Boga u sebi.
U zivotu imamo sansu za dostizanja blazenstva, koje se postize prestankom rada uma i tisinom koja se pomalja u Prostoru iza uma. Otkrice tajne se dogadja prestankom prikrivanja i pretvaranja da ste nesto drugo i suocejem sa prazninom u sebi i prazninom u drugom ljudskom Bicu. Skidanjem velova bespotrebnih informacije i suvisna znanja. Uz ljubav i podrsku. Bez ogranicenosti, ukalupljenosti i sputanosti sistematicnim sistemimima misli.
Ovdje se radi o slobodi i pobjedi nad svim stegama i lancima obicnosti i porosjecnosti. Radi se o svijetu u kom se izmice svakoj klasifikaciji. Cudesnom svijetu u kom se govori jezikom srca. Tu gdje se uz ljubav i predavanje moze zakoraciti u Prazninu.
Osho nam govori o Bijelom oblaku koji nema puta. On pluta, plovi i nista ne dostize ni postize. Nema odredista ni kraja. Gdje god stigao i sto god dosegnuo, to mu je i cilj. Plovi s njim gdje god da vjetar krene – on se ne opire niti se bori.
Jednom kad sebi postavimo cilj fiksirali smo svoju sudbinu. Ako je um opsjednut ciljem onda je ispunjen nervozom i frustracijama.
Um je uvijek u potrazi za odredjenim smislom. Za svrhom i svrsishodnoscu. Na taj nacin smo izdvojeni od cjelokupnosti zivota, cjeline u kojoj ne postoji ni svrha ni cilj. Postoji samo uzivanje u zivljenju, slavljenje trenutka, radost i ekstaza. Jer ako plovimo tamo gdje nas vjetar nosi, gdje god se zadesimo tu je cilj.
Jer cilj nije nesto zavrsno – kraj crte, nego je svaki trenutak cilj.
Nema nista sto bih jos trebao da ostvarim. Upravo u ovom trenutku mi je sve dostupno. Samo ako sam dovoljno Budan. No moj je um uvijek vec tamo negdje u buducnosti.
U trenutku kada se odreknem imena, identiteta odn forme; muskarac, bijelac … tada pocinje P L O V.
Zivot je tajna. Zivot ne mogu rijesiti nego zivotom mogu postati.
Prekinite s odnosima
Odnos postoji kad ste dva, podijeljeni. Tako odnos zapravo i nije odnos nego separacija, razdvojenost. Gdje god postoji odnos postoji i separacija. U odnosu uvijek ostajete razdvojeni, a u razdvojenosti je uvijek pristutna manipulacija.
Mi od ljubavi stvaramo odnos i tim je ljubav osudjena na smrt. U ljubavi ne smije biti odnosa. Vi trebate postati jedno s ljubljenim i dati mu priliku da bude jedno s vama. To treba biti stapanje – samo tako sukobljavanje prestaje. Inace je to odnos u kome su prisutni posjedovanje, gospodarenje, manipulacija i eksploatecija. Sve su to radnje ega.
Prekinite sa odnosima. Velik ste dio zivota proveli u odnosima, sad sa ovim sad sa onim. I dovoljno ste patili. I previse. Patili ste vise nego zasluzujete. Sve to zbog krive koncepcije odnosa.
Pogresan concept je; prvo moras biti svoj i tek nakon toga u odnosu. I odatle popticu sve napetosti, svi sukobi i sva nasilja.
Sartr je rekao; Pakao su drugi. Zapravo pakao nisu drugi nego vas ego. Kada u odnosu uspijete da nestanete, pakao nestaje. Tada ste preobrazeni i usli ste u raj.
Adam i Eva su izbaceni iz raja jer su jeli zabranjeno voce sa drveta znanja. Zasto je voce sa drveta znanja bilo zabranjeno? Zato sto sa znanjem dolazi ego.
Pokusajte ovo, sjedite ispod drveta i potpuno zaboravite na sebe. Neka samo drvo ostane. To se desilo Boedhi ispod Bodhi drveta. On nije Bio; u tom se casu sve dogodilo. Samo je Bodhi drvo ostalo.
Pronadjite trenutak kada Niste. Ti trenuci nepostojanja su trenuci kada cete po prvi put zaista Biti.
Sto god da ste, prihvatite to sa takvom potpunoscu da izvana ne ostane nista sto bi trebalo ostvariti.
Da sada ste od sebe odbijali mnoge stvari – zato vam se one i pojavljuju u snovima. Krecete se ulicom i u susret vam dolazi neka privlacna osoba; zelja se pojavljuje i vi je odbacujete rijecima; To je pogresno. A to cijela kultura, tradicija, drustvo, moral vriste u vama. Kada se pojavi neko lijepo lice vi ga, kao da nesto nije u redu, odbijate. I sada ce to lice postati vas novi san.
Odbijena zelja postaje san. Snovi i fantazije su proizvod potisnutih zelja.
Bas oni koji odbijaju uobicajen ljudski zivot su prave fabrike najprostijih snova.
Ne odbijajte snove jer cete postati opsjednuti tim istim snovima.
Sto god da vam se dogadja prihvatite i ne osudjujte.
Ne stvarajte podjele na prirodno i neprirodno. Cjelokupnost to je priroda. Ne samo drvece, oblaci, trava – sve. Nema nicega sto je neprirodno. Sve je prirodno.
Um zivi kroz razlike, kroz podjele. Prihvatite sto god da Jeste i prihvatite to bez analize.
Vi ste u jednoj te istoj prirodi, bilo da ste na pijaci ili negdje u brdima. Negdje je priroda postala planina i suma a negdje prodavnica i pijaca. I jednom kad shvatite Tajnu Prihvatanja tada cete i na pijaci uzivati. Pijaca ima svoju ljepotu, zivot i dah. A planine i sume ne bi bile tako ljepe da nema pijacne guzve i buke.
Jedna dobra pijaca uvijek daje dubinu tisine jedne dobre planine.
Um je ubijica
Um je ubojica i zlocinac. Ubojica svih tajni. Uciniti sve krajnje izvjesnim, to je najdublja potreba uma.
Raz – Um se boji zivota!
Objasnjenja umrtvljuju stvari oko nas. Teolozi su i od Boga nacinili mrtvu stvar – previse su ga objasnjavali. Zato je Bog danas mrtav. Ubili ga propovjednici. Toliko su ga objasnjavali da ni jedna tajna nije ostala.
Susret
Kada ste ispraznjeni, kada samo praznina postoji, susret se desava. Kada postanete budni i shvatite da je mogucnost da nekoga i promasite uvijek prisutna, iznenada susret postaje moguc.
I dok god se ne kockate potpuno – gubit cete!
Hazard ne smije biti djelimican. To je pravilo igre. Stoga ne igrajte oprezno, s rezervama. Ulozite u igru sve sto imate.
Biti uobicajen je vrlo neuobicajen kvalitet jer su oni koji nisu obicni u nekom svom ego – tripu; bogatstvo, moc, status. Pastir, ribar i stolar – ‘beznacajni’, obicni ljudi nezainteresirani za bilo kakva dostignuca – jedino su oni bili privuceni Isusom.
Biti uobicajen prava je rijetkost; biti apsulutno Obican je zaista neobicna stvar. Zen majstori kazu; postani prvo obican, pa tek onda, kroz to, neobican.
Vase je Bice je ovdje rijetko jer se raz – um boji smrti. U njemu uvijek postoji pohlepa za zivotom. On se za zivot kaci. Cak i ako bijedno zivi – lijepi se za zivot i to ne zbog zivota nego zbog straha od smrti. Straha od kraja.
Duhovno putovanje ima pocetak ali nema kraj. Zato ne jurite za dostignucima, ne tezite nekom cilju, samo zivite od trenutka do trenutka, plutajuci, ploveci.
Oznake: odnos, veza, ljubav, partner, život, karijera, Tantra, polozaj, status, uspjeh, sreca, uzitak, radost, bog, patnja, praznina, kolektivno znanje, dogma, seksualna energija, seks, transformacija
Bijeda vs ekstaza
Covjek star vise od sto godina upita sebe bas na svoj rodjendan; Zasto sam uvijek sretan? Pa sam sebi dade odgovor; Svakog jutra kad se probudim ja mogu da biram da budem sretan ili nesretan. I ja uvijek izaberem srecu.
Kako to da mi obicno ne biramo srecu? Kako to da nismo svjesni mogucnosti izbora?
To je jedan od najslozenijih ljudskih problema. Ljudi izabiru jad, bijedu, depresiju. Za tako nesto mora postojati dubok razlog.
Kada je dijete sretno, nitko ga ne slusa. Kada je zdravo nitko se ne bavi njime. Ako ste nesretni i jadni, kroz to mozete nesto da dobijete. Ako ste sretni, gubite.
Kada je nesretan covjek dobija paznju. A tudja je paznja hrana za ego, opasan stimulans. Tudja paznja daje energiju; kroz nju osjecate da ste netko. I, eto, zbog toga toliko potrebe, toliko zudnje da se privuce paznja.
Ako je neko ekstatican, odjednom, takav covjek kao da ne pripada nama – i svi osjecamo ljubomoru. Pokusavamo na sve nacine tu osobu da vratimo u ‘normalno’ stanje. Psihoanaliticari, psihijatri, svi ce pomoci da se ta osoba vrati u normalnu bijedu.
Ljudi su ljubomorni na one koji su uspjeli promijeniti svoju unutarnju kemiju. One koji su odbacili ljusturu koju je drustvo stvorilo oko nas i uspjeli pobjeci iz zatvora socijalne mizerije. Drustva ne mogu dopustiti radost. Radost je najveca revolucija. Ako su ljudi radosni ne moze im se nametnuti opsjednustost novcem. Oni nece cijeli svoj zivot protratiti u sakupljanju novca.
Od samog jutra pred nama je izbor, ustvari u svakom trenutku; da li cu biti jadan ili ekstatican? Mi izaberemo jad jer nam je to postala navika. U trenutku kada je izbor pred nama, nas um po navici krene bijedi u susret.
Izgleda kao da je jad nizvodno a ekstaza uzvodno. Ekstazu je, na prvi pogled jako tesko ostvariti, ali to nije tako. Istina je suprotna; ekstaza je nizvodno a jad je uzvodno. Bijeda je tesko ostvariva, ali nju ljudi uvijek ostvaruju jer neprestano zele ono sto je nemoguce.
Svako je dijete rodjeno ekstaticno. Obitelj, ucitelji, drustvo su ucinili sve da od ekstaticna kreatora naprave bijednu kreaturu. Samo treba pokusati prizvati djetinjstvo. Ako ste u stanju da opet budete dijete, tada za vas jad vise ne postoji.
Dijete moze, u jednom trenutku, biti nesretno. No ono je potpuno u tome. Tako je jadno u svojoj tuzi da tu uopce nema podijeljenosti. Nema djeteta odvojenog od tuge. Ono u svojoj nesreci ne izgleda podijeljeno. Ono tada jeste tuga – toliko je dijete duboku u tome. Ako postanemo jedno s tugom tada otkrivamo ljepotu svega toga. To onda vise nije nesreca.
Stvori posljedicu i uzrok ce ju pratiti
Uzrok i posljedica, jedan od osnovnih zakona nauke. Duhovnost zna za jedan drugi zakon koji je dublji od prvog. On ce nam izgledati apsurdan.
Zakon glasi; stvori posljedicu i uzrok ce ju pratiti!
Postoje situacije u kojima se osjecamo ugodno. Dosao je ljubljeni. Situacija je uzrok – osjecamo srecu. Sreca je posljedica. Dolazak ljubljenog je uzrok. A zakon kaze; BUDI SRETAN I DRAGI CE DOCI.
Budi sretan i sve ce doci.
Isus je, drugim rijecima, rekao istu stvar; Prvo trazite Kraljevstvo Bozje i sve ostalo bit ce vam dato. Kraljevstvo Bozje je kraj, posljedica. Prvo trazite kraj – ovdje kraj oznacava rezultat, posljedicu – i uspjeh ce se pojaviti sam od sebe.
To nije da vi samo stavite sjeme u zemlju i da drvo slijedi – neka bude drvo i iz njega million sjemenki. Ako je iza uzroka poljedica, iza posljedice je opet uzrok. To je lanac. I onda sve to postaje krug.
Lakse je stvoriti posljedicu. Posljedica, za razliku od uzroka, potpuno zavisi od vas. Sve to izgleda kao magija. Zakon magije. Duhovnost jeste magija. Treba spoznati tajne magije. Pokusajte; stvorite posljedicu i vidite sto se desava. I ne cekajte na uzroke, oni ce doci. Odaberite srecu i bit cete sretni. Energija zivota ima svoje zakone i nacine rada – ako nesto radite u potpunosti, to postaje realno.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti Osha koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: ego, pažnja, izbor, navika, sreca
Predati se potpuno
Ako mozete da se predate potpuno sa povjerenjem, tad ce se ostalo ostvariti samo od sebe. Ako se bojite i nakon prepustanja nesto pokusavate da ucinite, tada se i dalje kacite za staro, vracate se unatrag – takvo predavanje nije potpuno.
Djelimicno predavanje nije predavanje. Predavanje moze biti samo potpuno.
Prepustanje je simbol trenutka kada vise niste. Predavanje znaci da vas vise nema. Da je centar unisten. I dalje postojite ali bez centra. Ako nema centra onda vise nema nicega sto morate stititi. Zidovi otpadaju sami od sebe. Stit je onda suvisan i nestaje. Tako vi postajete otvoren prostor.
Taj otvoren prostor ucinit ce sve sto je potrebno. Bog ce proci kroz vas, kretat ce se slobodno jer nema vise prepreka. Prepusteni, postajete otvoreni za Bozansku silu, i nakon toga se sve dogadja krajnje spontano.
Tesko se predati a nakon toga je lakse.
Nakon se predam, s nekim ili bez nekoga moja praznina ostaje ista.
Ja ne mogu da biram; voliti ili ne viliti. Ako mogu, tada postoji JA, ego. Odnos postoji u ovom dijelu nase pojave, i zivi do trenutka nase predaje. Pa je predavanje najveci i najdublji odnos – a takodjer i kraj svih odnosa. Ako se predate, ostvarujete najdublji moguci medjuljudski odnos. No iznad toga odnos u potpunosti nestaje.
Predavanje je moguce samo kroz povjerenje. Samo covjek pun povjeranja moze ostvariti vrhunac postojanja, kresendo blazenstva. Toj je sam vrh onoga sto se, uz ostala vrhovna iskustva kao sto je prosvjetljenje, moze dogoditi ljudskoj svijesti. To je peak. Maslow je u svojim istrazivanjima ljude podijelio u dvije grupe; piekerse i ne – piekerse. Pikersi su spremni, otvoreni, receptivni, a ne – piekersi su ubjedjeni da nikakvo vrhovno iskustvo nije moguce.
Ne – piekersi su prakticni i tu takodjer spadaju naucnici, racionalisti, logicari, materijalisti, biznismeni i politicari. Oni su orijentirani ka smislu, znacenju i biti a kraj je za njih besmislen. Takvi ljudi oko sebe stvaraju zidove i nikakva ekstaza za njih nije moguca. Posto ne mogu osjetiti ni djelic ekstaze, njihova je izvorna tocka gledista tim potvrdjena.
Piekersi su pjesnici, plesaci, muzicari, avanturisti, ljudi koji nisu prakticni. Ne brinu previse i dopustaju stvarima da se dogode. I tako i kroz obican zivot ponekad postizu piek iskustva.
U nekoj prici o psihoanaliticaru on biva analizran od strane svog kolege. Nakon je otisao nao odmor on odatle kolegi salje tekst; Osjecam se presretno – zasto?
Ovaj tip ljudi ni srecu ne moze samo tako da prihvati nego se pita; Zasto sam sretan? Mora da nesto nije u redu. Za ove je ljude i sreca nemoguca.
Frojd je rekao da je sreca potpuno nemoguca za ljudska bica. On kaze da je to tako zbog strukture ljudskoga uma – najvise sto mozemo uciniti je da postanemo podnosljivo nesretni.
Ako prihvatite ovaj koncept razmisljanja i uvjerenja ste da sreca za vas nije moguca, vase uvjerenje jaca. I tako dodjete do uvjerenja da je za covjeka jedina mogucnost – nesreca.
Piekeri su otvoreni a to dolazi kroz prepustanje. Njihov je um manje racionalan a vise povjerljiv, manje praktican, nelogican. Budite nelogicni inace sreca nije za vas.
Logika je neprijatelj. Logika kaze da Bog ne postoji, da je ekstaza nemoguca. Da je zivot slucajan i da nema smisla. To je prezivljevanje izmedju rodjenja i smrti. Ustajete, doruckujete, citate novine i odlazite na posao, pa se onda vracete kuci pa onda u krevet da biste sutra mogli raditi te iste glupe stvari. Krug koji se stalno ponavlja. To vam kazuje logika.
Povjerenje je nelogicno – ono ne pita, ne argumentira nego jednostavno uranja u nepoznato. I korak po korak, iskustvom, povjerenje dovodi do predavanja. Sto vise stvari poduzimate s povjerenjem to su vam iskustva veca. Vas zivot postaje intenzivniji. Tako idete dalje u nova otkrica. Tako zivot postaje avantura, neprestano otkrivanje nepoznatog i novog.
Predavanje je najveci hazard. Predati se znaci ostaviti um potpuno po strani. Predati se znaci poluditi jer svi oni koji zive u granicama logike i svojih umova ce za vas misliti da ste poludili. To je ‘ludilo’ najhrabriji nacin zivota. To je najdublji skok.
U vasem su umu dvije mogucnosti; pieker i ne – pieker.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: predavanje, prepustanje, ego, Maslow, piek iskustvo, Frojd, bog, Vjara, odnos, roditelja i djece, sreca, um, racio
Ovdje i sada
Zamislite da sjedite u nekoj sali i slusate koncert. Sjetite se da niste zakljucali auto. Pocinjete se zivcirati. Nezgodno vam je da ustanete i odete do auta, ali ne mozete vise da se usredsredite na muziku. Ovo je primjer nacina na koji zivi vecina ljudi.
Jos jedan primjer; Jedna grupa turista putuje kroz carobne pejzaze. Zastori na vagonu su spusteni, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se medjusobno takmice tko je ljepsi, talentiraniji, tko vise zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.
Metanoja = obraćenje, pokajanje, jer je carstvo bozje ovdje i sada.
Pokajanje ne znaci oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znaci vidjenje svega na potpuno nov nacin, znaci promjenu ideja, preobrazaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nesto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude.
Mi ne vjerujemo u objektivne stvari nego u nase ideje o njima.
Um sudi, procjenjuje, isvodi zakljucke o stvarima, ljudima i dogadjanjima.
Kada um ne prosudjuje, nema patnje jer nema ni emocija. Postoji samo cista radost. Svi smo mi u odredjenim trenucima svog zivota osjetili ovu radast.
Oslanjajuci se na mentalne konstrukcija ostajemo robovi rezona.
Filteri uma;
Strahovi, zelje, odnosi, uvjeranja, navike i uslovljenosti vrse selekciju onoga sto opazamo nasim culima. Mi “vidimo” stvari, dogadjaje i ljude oko sebe pod utjecajem nasih predubjedjenja. Tako umjesto nekoga vidimo nasu sliku o njemu. Ljudi neprestano propustaju stvarnost kroz svoje filtere, svoja vrednovanje i zelje. Uporno se drze toga kako su neke stvari pozeljne a neke nepozeljne, ispravne ili pogresne. No one su onakve kakve su.
Svijest
Sto je svijest? To je sposobnost da promatramo nacin na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ogranicimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti.
Zato je potrebno sljedece:
- Biti svjestan postojanja filtera
- Spoznati kako umjesto na stvarnost reagiramo na sliku stvorenu u umu
- Shvatiti da je sve pohranjeno u nasem umu privremeno – filteri se mijenjaju
- Da to sto gleda kroz filter nastao na mentalnim konstrukcijama nismo mi
- Biti promatrac koji, svjestan ove iskrivljene percepcije, putem koristenja cula vidi ono sto stvarno jeste ovdje is sad
Duhovnost
Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.
Osjecanja duhovne i svjetovne prirode
Sto vrijedi da osvojis svijet ako pritom dusu svoju izgubis?
Razmislite sto osjecate kada ste u dodiru s prirodom, pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdize iznad drveca? Kada citate neku knjigu ili ste uronjeni u posao koji volite? Kada uzivate u drustvu vama bliskih ljudi?
Ili kada razgovarate s nekim u čijem društvu zaista uživate u otvorenosti i bliskosti bez vezivanja. Kakvi vam se osjećaji javljaju? Uporedite to sa onim sto osjecate kada vas hvale, laskaju, kada ste uspjesni, kada vam se dive, kada pobijedite u nekoj raspravi, ili kada pobijedite u nekoj utrci, ili kada postanete popularni, ili kada vam svi plješću. Potonje osjećaje nazivamo svjetovnim osjećajima, a one prve nazivamo duhovnima.
Svjetovna osjecanja nisu prirodna, njih je drustvo izmislilo da bi nas drzalo pod kontrolom. Ona nam ne donose srecu, vec samo uzbudjenje, prazninu i napetost.
Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, hvalama, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeđivanjem na utrci.
Mislite o svom zivotu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesjesno, niste ponasali na osnovu onoga sto drugi misle, osjecaju ili govore o vama? Vasi koraci su kontrolirani; krecete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga tko je slobodan od ovih svjetovnih osjecanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osjecanjima, koje vode potpuno isprazan zivot, bez duse. Osvojile su svijet ali su izgubile dusu.
LJubav
Hocete da volite druge? Neka umre vasa potreba za njima!
Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.
Sloboda pokazivanja osjecanja
Korijen svih psiholoskih problema je u inhibiciji, u zabrani. U cemu se razlikuje ‘normalna’ osoba od zdrave? Normalna osoba zivi po drustveno priznatim normama. Zdrava osoba je kao ‘divljak’; ako je sretna, to pokazuje na takav nacin da to svi vide i cuju. Zdrava je, ali nije drustveno prilagodjena. Kako sacuvati svoje bazicno emocionalno zdravlje, a istovremeno se prilagoditi zahtijevima drustva?
Osnova zivota je emocija. U djungli prezivljavaju oni oblici koji znaju da se krecu i ubijaju. Uctiva i inhibirana osoba se krije iza drveta i ceka svoju smrt. Ona zatvara u sebe svoje strahove. Ljudski rod ne bi prezivio da je bio inhibiran. Njegovi preci pripadaju hrabrijoj vrsti.
Jaka osoba se formira po parametrima logike i konformizma. Ona zna izraziti osjecanja i komunicirati s istima. Suprotno ovome neke su osobe neprozirne kao mutna voda.
Sposobnost da izrazite svoje emocije odredjuje da li ste zdravi ili inhibirani.
Djeca su autenticna jer ostavljaju slobodan protok emocija. Iskreno djetinjstvo je sretno djetinjstvo. Ako su neko dijete ili adolescent onemoguceni u tome, posljedica je da se u kasnijim godinama, kao vec odrasli ljudi, ponasaju kao djeca. Novorodjence dolazi slobodno na svijet. Sputavati ga – vezivati pocinju roditelji i okolina. I cesto se dijete vise nikada ne oslobodi.
Sto jeste i sto nije ljubav?
Prava ljubav
Mislíte na nekoga cije vam je prihvacanje neophodno u zivotu, nekoga od koga trazite podrsku. Nekoga ko vam je potreban da umanji patnju usamljenosti.
Pokusajte da shvatite kako ste u dodiru s tom osobom izgubili slobodu. Vi niste slobodni. Ne usudjujete se da budete ono sto jeste.
No ako ste potpuno slobodni; ne morate nikoga okrivljavati, ne trazite vise nista ni od koga. Neuzvracenost vas ne zalosti.
Kada vise ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objasnjenja. Ne morate vise ni na koga da ostavljete utisak. Sto god da se prica o vama, vas ne uznemirava. Ne bavite se time.
Tada se radja ljubav.
Sto nije ljubav?
Privlacnost je slijepa. Osjecate da vas privlaci netko ili nesto. Ako se prepustite privlacnosti, usljedit ce uzitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da ce ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.
Kad zavisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je lose.
Cesto mozemo vidjeti dvije osobe koje zavise jedna od druge, dvije nedovrsene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav? Ne mozemo govoriti o ljubavi ako ona sluzi da usamljenost ucini podnosljivom.
Kada se osjecamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upustamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u neciji zagrljaj.
Usamljenost ne moze biti izlijecena kontaktom sa drugim bicima, vec samo kontaktom sa stvarnoscu odn sa svojim unutarnjim Bicem-sa samim sobom.
Kada se suocimo sa usamljenoscu, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Zapamtite dobro ovo za u buduce: Ono sto trazite vec je u vama. Ako ozbiljno pristupite svemu sto se nalazi u vasoj dusi, nestat ce sve ono od cega bjezite a izronit ce ono sto trazite.
Zelja i patnja
Ljubav nije zelja. Zelja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo zelju, ukidamo patnju.
Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na ocekivanjima, ubjedjivanju i potrebama ne traju dugo; Puno ocekujem od tebe. Bolje nemoj da me razocaras. I obrnuto; Ti puno ocekujes od mene. Ne zelim da te razocaram. Potreban sam ti. Potreban si mi. Potrebno mi je da nadjem svoju srecu u tebi. Potrebno je da nadjes svoju srecu u meni. Tu pocinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe.
Tamo gdje je prisutna ova vrsta zelje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono cega se bojimo.
Prava ljubav uvijek eliminira strah.
Kada je to samo zelja kamuflirana ljubavlju, cesto se ispolji strah.
Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja cini da svoje potrebe projiciram na drugoga.
Ljubav znaci bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji ocekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim?
Mi u drugom trazimo odredjenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Slikom o odnosu kao takvom? Zapravo nam se svidja sama ideja o vezi. Taj osjecaj da sam s nekim. Mi smo u vezi. Kada izadjemo van onda nas dozivljavaju kao par. Kako je dobro imati nekoga. To je ujedno i potvrda da vrijedim, da sam drustveno priznat, i da sam nekome potreban … Sve je to koncept razmisljanje koje vodi vezi ali ne i ljubavnoj vezi. Sustinskoj cemo se razlici vratiti poslje.
Kada mi nakon svadje kazes; Zao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja nicega ne bih sjecao. To mistici zovu prociscenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, vec se treba rijesiti svih emocija. Izlijeciti se od patnje.
Odbaciti sentimente. Za sta su nam oni potrebni? Za kreiranje drame u umu i odnosima. Kreiranje patnje.
Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: ljubav, sreca, ovdje i sada, duhovnost, Metanoja, obraćenje, um, filteri uma, svijest, duša, patnja. osjecanja, inhibicija, norme, emocije, vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah, opsesija, želja, žudnja, patnja