http://rigijev.blog.hr
ponedjeljak, 26.01.2015.
Um; sadasnjost, proslosti i buducnosti
Postoje stvari koje se ne mogu reci. Ne mozete ih dijeliti verbalno, no postoji nacin kako da ih podjelite – dijelite kroz svoje Bice. Jer cijelim svojim Bicem mozete priopciti neizrecivo. Nacinom hoda, sjedenja, pogledom, svakim svojim dahom. Same ce vibracije reci ono sto treba da se kaze.
Jezik je slab. On moze izreci ono sto je mrtvo ali ne i ono sto je zivotno. Jezik je proizvod uma. Um je nagomilana proslost – sve sto ste iskusili, sve sto znate, sve kroz sta ste prosli – sve je to nagomilano u memoriji. Ta nagomilana proslost je um i stoga je um mrtav. Dok ste vi ovdje i sada, um je uvijek negdje u proslosti. Kao sjenka koja vas prati.
Proslost je teret. Beskorisna je jer je vise nema i treba je se rijesiti.
I kad god nesto pozelite, sa tom zeljom i buducnost ulazi u vas. A to nije nista do projekcija iz proslosti. Kad god je tu buducnost to je samo modificirano poznato. To nikada nije nesto nepoznato. Kako cete zeliti nepoznato. Mozete zeliti moc, sex … jer to poznajete.
Nirvana kao i Moksha – oslobodjenje, se desava samo covjeku koji je bezzeljan. A bezzeljnost znaci zivjeti u sadasnjem trenutku.
Sad nije dio vremena; sad je bezvremeno i vjecno. Vrijeme se javlja samo kad razmisljate u terminima proslosti i buducnosti.
Ne zeljeti ne znaci potiskivati – ubijati zelje. Ovo treba dobro razumjeti. To nije stvar ubijanja vec preobrazaja zelje. Tako covjek cije se zelje ticu ovdje i sada, kada jede, makar i najjednostavniju hranu, uziva dok jede.
Bezzeljni ipak uzivajte u svakoj zelji koja dodje. No ne trazite, ne zahtjevajte, ne mislite o zelji. Ne planirajte. Nemojte ziviti kroz misao – zivite kroz potpunost.
Kad jede, covjek koji zivi u buducnosti samo ubacuje hranu unutra. On ne misli o jelu nego o buducnosti. On zivi u ambiciji. Takav covjek ne moze dobro jesti. On misli sto ce sutra jesti. I svako sutra postaje danas – i tako ce on protraciti cijeli zivot.
Buducnost je samo kreacija uma – prazni nistavni san.
Onaj koji zivi sad, on potpuno zivi. On nije podijeljen. Kad vodi ljubav on je potpuno u tome. Kad se krecete, samo pokret postoji, ne i onaj koji se pokrece. Kas slusate, samo slusanje postoji, slusaoca nema.
Ja niti sam bio gladan niti sam uzeo hranu – glad je bila ta i ona se nahranila. Nikakva delanja s moje strane nije bilo. To ne radim ja nego Bog radi kroz mene. Ja sam samo instrument.
Ako vam blizi od vas traze spasonosne rijeci, bit ce tesko bilo kome sto reci. Jednostavno budite s njima, budite otvoreni, ranjivi, smijte se, jedite, uzivajte s njima. Samo vase prisustvo, samo vase radosno i nasmijano Bice bit ce dovoljno i svi ce to oko vas osjetiti.
Budite spremni da dijelite. Ne racunajte na to da ce vas svi odmah razumjeti. U pocetku ce biti veliko nerazumijevanje jer vecina ljudi nije dublje ulazila u sve ove stvari. Nijima je ovo potpuno nepoznato.
Misao je lukava
Misao je lukava, ona sve korumpira. Ona je personifikacija pokvarenosti.
Ako postoji inteligancija onda vam misao nije potrebna. To je tada bistrina. Tako uzvracate od trenutka do trenutka. Tada nema potrebe da razmisljate sto cete uraditi ili reci u narednom trenutku. Kad sljedeci trenutak dodje inteligancija ce biti tu i uzvratiti.
Nemoj se bojati buducnosti, jer kada dodze vodit ce te ista ona inteligencija kao i do sada.
Irving Stone
Ogledalo nikad ne razmislja; “Kad sljedeci stane ispred mene sto cu da radim”?
Misliti znaci ne usudtit se oslanjati na sopstvenu inteligenciju. Stoga imamo potrebu da planiramo unaprijed. I stalno za sobom vucemo taj shematski plan.
Kad god zivot pred nas postavi problem, mi pocnemo pretrazivati po memoriji trazeci neki stari vec oprobani sablon. Sabloni su stari a zivot je uvijek nov.
Mudar covjek je kao ptica koja nebom leti – ne slijedi nicije stope, ne slijedi nikakvu stazu, jer puta i onako nema. On se krece od trenutka do trenutka.
A ucili su nas nesto potpuno suprotno. Od svega smo napravili plan. Sto cu partneru reci, kaku cu mu ruku dotaci i kako cu ga poljubiti … No cemu, zar tu nema nimalo ljubavi? Jer ako ima ljubavi planiranje je nepotrebno.
Duhovan je covjek stvaran. Ako se smije, onda se smije. Ako je ljut, onda je ljut. Ako voli, onda stvarno voli. I smijeh i ljubav i ljutnja, sve to dolazi iz njegove autenticnosti. Mozete se slobodno osloniti na njega. Ako je prijatelj, onda je prijatelj. Ako nije – onda nije, mozete biti sigurni u to. On nikada ne vara.
To je ono sto zovemo necijom vrlinom – autenticno pouzdano bice.
On je cista nevinost. Percepcija mu je cista – bez oneciscavajucih misli.
On je u svakom trenutku tek rodjeno dijete – bez proslosti i bez ijedne ideje o buducnosti. Sto god da prodje on prozivljeno baca, jer to su sad mrtve stvari, samo zrnca prasine koje nema potrebe dalje vuci na sebi. Tim odbacivanjem izumrlih stvari on cisti; njegovo je ogledalo uvijek cisto od prasine.
Postanite nevino, preporodjeno dijete, jedna fina prociscena svijest koja se krece ka nepoznatom, od trenutka do trenutka.
Oznake: govor tijela..., Moksha, um, jezik, sadasnjost, mudrost, proslosti, buducnost, duhovnost, ljubav
ponedjeljak, 12.11.2012.
Osvrni se oko sebe_Carstvo je tu
Grupa ljudi je umirala od zedji na jednom brodu nedaleko od brazilske obale. Oni nisu znali da je voda po kojoj plove slatka. Rijeka se na tom dijelu ulijevala takvom snagom u more da je dopirala nekoliko milja ka pucini. Mogli su piti tu vodu ali nisu znali.
Na isti smo nacin okruzeni radoscu, srecom i ljubavi a da to ni ne znamo. Treba da promijenimo stav, da pokusamo gledati na stvari iz drugog kuta. Umjesto da stvari promatramo i tumacimo u svijetlu svoje uslovljenosti i programiranosti.
Jer carstvo je tu.
Nekog je partner razocarao. Bio je budala, mislio je da su ljudi dobri. No ljudi nisu dobri. Losi su kao i on sam. Kao sto smo to i mi sami. A sto ljudi traze? Svoj interes, isto kao i mi. Nema nikakve razlike medju nama.
Mozes li da zamislis koliko je oslobadjajuca mogucnost da vise nikad ne budes razocaran, nikad vise prevaren? Da se vise nikad neces osjecati napusteno, odbaceno. Zelis li da se osvjestis? Zelis li srecu? Zelis li slobodu? Onda se rijesi svojih iluzija. Svojih krivih ideja o drugima i o svijetu. Ne dozvoli da te drugi varaju. Ako ne budes varao sam sebe, neces varati ni druge. Tada ces ih voliti. U suprotnom zivjet ces u zabludi o drugima, sa svojim iluzijama, neprekidno u sukobu sa stvarnoscu.
Mozda je za vecinu nas potresno kad cujemo da treba ocekivati da su ljudi oko nas egoisti, ili da samo slijede svoj interes, na sirov ili rafiniran nacin. No ako to imas u vidu, shvatit ces da nema nicega sto bi te razocaralo i nicega sto te ne bi razocaralo. Kad si uvijek u neposrednom dodiru sa stvarnoscu, nikad ne bivas razocaran. No nama vise odgovara da druge (ni sebe) ne vidimo onakvima kakvi oni odista jesu. I zato placamo cijenu.
Svi mi volimo da se oslonimo na nekog drugog. Ne nekog za koga mislimo da je stigao na cilj. On nam uliva nadu. A sto ce nam nada? Zar nije i to jedan oblik zelje. A kada nesto previse zelimo onda smo u neprilici. Mi se nadamo necemu boljem od onoga sto trenutno imamo. U protivnom se ne bismo nadali. To znaci da zaboravljamo kako nam je i sada dobro, iako toga nismo svjesni. Umjesto usredsredjenosti na sadasnjost mi se nadamo nekoj boljoj buducnosti. A mozda je ta buducnost samo nova klopka?
Oznake: uslovljenost, programiranost, kondicioniranost, sreca, ljubav, percepcija, razocarenje, osvještenost, sloboda, iluzija, egoizam, stvarnost, realnost, osobni interesi, sadasnjost
