Vaša svjetovna inteligencija ne može dokučiti Božanske puteve. On ne može biti prepoznat samo sa razumom, što inteligencija većinom je. Vi možete ostvariti dobrobiti od Boga, ali Ga ne možete objasniti. Možete imati dobrobiti od struje, i koristiti je na tisuću načina, ali je ne možete istražiti i objasniti njenu tajnu. Kako i zašto ona radi na određeni način i ne na niti jedan drugi način, je izvan vašeg dosega. Vaša objašnjenja su samo nagađanja, pokušaji da prikrijete svoje neznanje u pompoznim izrazima. Pogreška je u tome što dajete svom mozgu veću vrijednost nego što on zaslužuje. Vrhovna istina (para-tatva) je iznad dosega vašeg uma; vi ne možete podići kamen kad stojite na njemu! Stojeći u Maji, ne možete je odbaciti.
BABA
Oznake: bog, spoznaja, baba, Maja, iluzija, ISTINA
Mislite na nekoga cije vam je prihvatenje neophodno u zivotu, nekoga od koga trazite podrsku. Nekoga ko vam je potreban da umanji patnju usamljenosti. Pokusajte da shvatite kako ste u dodiru s tom osobom izgubili slobodu. Vi niste slobodni. Ne usudjujete se da budete ono sto jeste.
No ako ste potpuno slobodni; ne morate nikoga okrivljavati, ne trazite vise nista ni od koga. Neuzvracenost vas ne zalosti.
Kada vise ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objasnjenja. Ne morate vise ni na koga da ostavljete utisak. Sto god da se prica o vama, vas ne uznemirava. Ne bavite se time. Tada se radja ljubav.
Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.
Jedna grupa turista putuje kroz carobne pejzaze. Zastori na vagonu su spusteni, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se medjusobno takmice tko je ljepsi, talentiraniji, tko vise zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.
Sto vrijedi da osvojis svijet ako pritom dusu svoju izgubis? Razmislite sto osjecate pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdize iznad drveca? Kada citate neku knjigu ili radite posao koji volite? Kada uzivate u drustvu vama bliskih ljudi? Uporedite to sa onim sto osjecate kada vas hvale, laskaju, kada ste uspjesni, kada vam se dive. Prva su osjecanja duhovne prirode a druga svjetovne.
Svjetovna osjecanja nisu prirodna, njih je drustvo izmislilo da bi nas drzalo pod kontrolom. Ona nam ne donose srecu, vec samo uzbudjenje, prazninu i napetost. Mislite o svom zivotu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesvjesno, niste ponasali na osnovu onoga sto drugi misle, osjecaju i govore o vama? Vasi koraci su kontrolirani; krecete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga tko je slobodan od ovih svjetovnih osjecanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osjecanjima, koje vode potpuno isprazan zivot, bez duse. Osvojile su svijet ali su izgubile dusu.
Sto nije ljubav
Privlacnost je slijepa. Osjecate da vas privlaci netko ili nesto. Ako se prepustite privlacnosti, usljedit ce uzitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da ce ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.
Kad zavisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je lose.
Cesto mozemo vidjeti dvije osobe koje zavise jedna od druge, dvije nedovrsene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav? Ne mozemo govoriti o ljubavi ako ona sluzi da usamljenost ucini podnosljivom. Kada se osjecamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upustamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u neciji zagrljaj. Ali usamljenost ne moze biti izlijecena kontaktom sa drugim bicima, vec samo kontaktom sa starnoscu.
Kada se suocimo sa usamljenoscu, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Zapamtite dobro ovo za ubuduce: Ono sto trazite vec je u vama. Ako ozbiljno pristupite svemu sto se nalazi u vasoj dusi, nestat ce sve ono od cega bjezite a izronit ce ono sto trazite.
Ljubav nije zelja. Zelja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo zelju, ukidamo patnju.
Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na ocekivanjima, ubjedjivanju, potrebama, ne traju dugo; Puno ocekujem od tebe. Bolje nemoj da me razocaras. I obrnuto; ti puno ocekujes od mene. Ne zelim da te razocaram. Potreban sam ti. Potreban si mi. Potrebno mi je da nadjem svoju srecu u tebi. Potrebno je da nadjes svoju srecu u meni. Tu pocinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe. Tamo gdje je prisutna ova vrsta zelje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono cega se bojimo. Prava ljubav uvijek eliminira strah. Kada je to samo zelja kamuflirana ljubavlju, cesto se ispolji strah.
Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja cini da svoje potrebe projiciram na drugoga.
Ljubav znaci bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji ocekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim? Mi u drugom trazimo odredjenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Ili slikom o odnosu kao takvom?
Kada mi nakon svadje kazes; Zao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja nicega ne bih sjecao. To mistici zovu prociscenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, vec se treba rijesiti svih emocija. Izlijeciti se od patnje.
Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: prava ljubav, patnja, usamljenost, duhovnost, iluzija, ovisnost, vezivanje, posesivnost, ljubomora, želja, ocekivanja, procesiranje memorije, strah od napustanja, strah od gubitka
Vi kazete : „Novac upravlja svijetom.“
Ja na to pitam: „Koliko jos dugo?“
Novac je snazna energija. Novac je neophodan za zivot – posebno u zemljama Zapada.
Vi medjutim novcu pridajete odvec veliko znacenje. Vi cak vjerujete da novac cini sretnim.
To je posebno nerazumno.
Novac ne cini sretnim, vec posve suprotno, cesto cini nesretnim. Bogati ljudi imaju u mnogocemu tezi zivot od siromasnih. Iako se cini upravo obrnuto. To cini maja (vanjski svijet), velika varalica, koja vas zavodi i svojim velom prikriva prave odnose.
Bogati ljudi mogu sebi dakako dopustiti da posjeduju veliku kucu, ugodne automobile i luksuzno pokucstvo. Oni svoj dopust mogu provesti na udaljenim, modernim mjestima. I mogu zaposliti ljude koji ce za njih mnogo toga obaviti.
Sve to moze zvucati veoma lijepo i primamljujuce. Bogatstvo je ipak velika opasnost, jer ono te brzo moze odijeliti od tvog unutrasnjeg zivota. Zato bogati ljudi lako osiromase. Izvanjski gledano, jos posjeduju sve. Nasuprot tome, u nutrini se osjecaju hladnima i praznima.
Ta hladna praznina moze se ispuniti jedino ljubavlju i ljudskoscu. No, upravo to bogatima cesto nedostaje.
Ljubav i ljudskost ne mogu se naci posjedovanjem novca i vanjske srece.
Bilo da si bogat ili siromasan – uzivaj svoj zivot, tako da svoj pogled u sve vecoj mjeri odvracas od sebe i usmjeravas ga na bliznjeg.
Tvoj bliznji, kojeg mozes usreciti, tvoje je pravo bogatstvo.
To je energija koja se nikada ne iscrpljuje.
Baba
Oznake: novac, Sai Baba, Maja, praznina, iluzija, bogatstvo
Kada pricas s nekim, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes s razgovorom?
Kad si na nekog ljut, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes sa svojom ljutnjom?
Kada si poslje smiren, da li se udubis u to iskustvo; pokusavas li ga razumjeti? Odakle potjece, sto ga je izazvalo? Samo ono sto se shvati moze se i promijeniti. Ono sto ne razumijemo ili cega nismo svjesni, biva potisnuto. Ne mijenja se. No kad se shvati, moze se promijeniti. Proces je cesto dug, spor i postepen. Malo po malo shvatimo neke stvari; iluzije se gube, sloj po sloj, postepeno dolazimo u dodir sa objektivnom stvarnoscu.
Ima jedna prica o lavu koji upadne u stado ovaca i tamo pronadje lava medju ovcama. Taj je lav od malena odrastao u stadu. Blejao je i kretao se kao ovca. Lav se uputi ravno k njemu i kad se lav-ovca nasao pred pravim lavom, poceo je da drhti kao prut. Lav ga upita; “Sta radis medju tim ovcama?” Ovaj mu odgovori; “Ja sam ovca”? Lav mu odgovori; “Nije da nisi. Ajde podji sa mnom.” Odveo je lava-ovcu do jednog jezera i rekao; “Gledaj!”
Kad je lav-ovca vidio svoj odraz u vodi, oglasi se mocnom rikom. U tom se trenutku preobrazio i vise nikad nije bio isti.
Ako imas srece i Bogovi su ti naklonjeni, mozes najedanput shvatiti sto je to JA, i onda nikad vise neces biti isti. Nista vise nece moci da te dotakne, i nitko nece moci da te ugrozi.
Neces se bojati nicega ni nikoga. Zivjet ces kao car, kao vladar.
Ovdje se ne radi o slavi ili bogatstvu.
Mogu se zadovoljiti i time da sam nitko i nista. Uspjeh ili neuspjeh mi ne znace apsolutno nista. Nemaju nikakvo znacenje. Cak i ako budem izvrgnut ruglu, ispadnem smijesan, to me se ne dotice.
Ovo se divno stanje moze postici postepeno samopromatranjem. I ne poistovjecivnjem sa svojim uslovljenim JA. Pritom treba mrznju zamijeniti ljubavlju, pridruziti se odbacenima i moci priznati da si pogrijesio. Mozda ce ovo u pocetku doprinjeti osjecaju deprimiranosti i potistenosti. Patit ces, plakati. No ako se ne poistovjetis s tom depresijom; ako izadjes iz samog sebe i promatras tu potistenost i ne poistovjetis se snjom i ne cinis nista da je se oslobodis – mozes i dalje da zivis dok depresija prolazi kroz tebe, dok na kraju ne iscezne. I kad te sustignu brige ti nisi uznemiren. Zabrinut si no nisi uznemiren.
Bjezeci od necega dajemo mu jos vecu moc. Samo promatraj kako prolazi. Mozes cak bit i sretan u svojoj zabrinutosti. No ne treba grijesiti u tome sto je sreca. Mozda mislis da je sreca neko osjecanje; ushicenost. Ushicen si; tako samo pripremas put za novu depresiju. Probaj da razaznas brigu iza tog osjecaja opijenosti ugodom; Sto da cinim da ovo potraje? To nije sreca. To je ovisnost.
Ne gledaj s prijekorom na ljude ovisne o drogi ili alkoholu. Mozda si i ti ovisnik koliko i oni.
Biti slobodan i drugima ne uskracivati slobodu, ni za koga ne biti poseban a voliti sve; to je ljubav. Ljubav je uvijek bila tu ali se mi nikada nismo potrudili da ju vidimo, jar smo bili previse zauzeti onim sto nasa kultura naziva ljubavlju, sa svojim pjesmama i poezijom – no to nije ljubav, to je njena suprotnost. To je ZELJA, KONTROLA, POSESIVNOST. To je MANIPULACIJA, STRAH, BRIGA – to nije ljubav.
Postoji jedan razlog zasto se ne osjecas blazeno u ovom trenutku a to je da si skoncentriran na ono sto nemas. Da nije tako, dozivio bi blazenost.
Kako stupiti u dodir sa stvarnoscu?
Promatraj sve sto je u tebi i izvan tebe, kad ti se nesto dogodi, gledaj to kao da se dogadja netkom drugom, bez komentara, prosudjivanja, stava, uplitanja, bez pokusaja da to promijenis. Samo shvati. Kad se to dogodi uvidjet ces da se postepeno distanciras; ne poistovjecujes se sa situacijom.
Ako netko boluje od raka, a ja ga ne poznajem, onda me to ne potresa previse. Ako ti treba da polozis neki ispit, to me se ne dotice. Mogu da kazem sa distance; “Sto vise brines tim gore po tebe. Zasto ne napravis pauzu umjesto da samo ucis?” No kada ja treba da polazem ispit onda stvari drukcije stoje. Tu se radi o mojoj kozi, mome tijelu, mom statusu. To je poistovjecivanje sa mojim laznim JA. Ako uspijem da iskljucim sebe i svoje zelje, teznje, interese, ciljeve iz situacije ili iz posla koji u tom trenutku obavljam onda je sansa za uspjeh daleko veca. Sjetimo se one Zen price o strijelcu, meti i medalji.
Kad nekoga slusam onda vise razmisljam o onome sto trebam reci nego o onome o cemu se govori. Vec unaprijed razmisljam kako da reagiram. Sto da kazem, da repliciram. Moja reakcija potjece od moje nesigurnosti ili potrebe da manipuliram i zelje za uspjehom odn dominacijom. Tu se moze raditi i o drugim stvarima kojih nisam svjestan. Slusati znaci iskljuciti misljenje, slusati drugoga a istovrmeno osluskivati sebe. Biti svjestan ovoga.
Listening is loving!
Kada se radi o svjesnosti onda nikada nismo odsutni duhom. Kada je svjesnost ukljucena nema rastresenosti jer smo neprekidno svjesni sebe i svega oko nas.
Etikete
Ja sam uspjesna osoba. To je poistovjecivanje sebe sa uspjehom. Uspjeh nije dio naseg JA. Uspjeh je nesto sto dolazi i prolazi; danas je tu a sutra ga vec mozda nece biti. To nije JA. Isto je ako kazem; “Ja sam propao covjek, ja sam advokat, ja sam biznismen.” Ako se poistovjetim s tim stvarima potpuno cu se vezati za njih, stalno cu se bojati kako ce one izceznuti. Otud potjece moja patnja.
Patnja je znak udaljavanja od stvarnosti. Kao sto je fizicka bol znak da u tijelu postoji neka bolest ili povreda tako patnja ukazuje da negdje postoji nesto lazno. Patnja se javlja usljed sukoba sa stvarnoscu; sukoba lazi i istine. Inace nema patnje.
Oznake: introspekcija, vezivanje, patnja, identifikacija, poistovjecivanje, ambicija, uspjeh, ovisnoat, iluzija, strah, depresija, euforija, sreca, svjesnost, ovdje i sad, transformacija, Preobrazba, identitet, kondicioniranost, lazno ja, želja, kontrola, posesivnost, manipulacija
Grupa ljudi je umirala od zedji na jednom brodu nedaleko od brazilske obale. Oni nisu znali da je voda po kojoj plove slatka. Rijeka se na tom dijelu ulijevala takvom snagom u more da je dopirala nekoliko milja ka pucini. Mogli su piti tu vodu ali nisu znali.
Na isti smo nacin okruzeni radoscu, srecom i ljubavi a da to ni ne znamo. Treba da promijenimo stav, da pokusamo gledati na stvari iz drugog kuta. Umjesto da stvari promatramo i tumacimo u svijetlu svoje uslovljenosti i programiranosti.
Jer carstvo je tu.
Nekog je partner razocarao. Bio je budala, mislio je da su ljudi dobri. No ljudi nisu dobri. Losi su kao i on sam. Kao sto smo to i mi sami. A sto ljudi traze? Svoj interes, isto kao i mi. Nema nikakve razlike medju nama.
Mozes li da zamislis koliko je oslobadjajuca mogucnost da vise nikad ne budes razocaran, nikad vise prevaren? Da se vise nikad neces osjecati napusteno, odbaceno. Zelis li da se osvjestis? Zelis li srecu? Zelis li slobodu? Onda se rijesi svojih iluzija. Svojih krivih ideja o drugima i o svijetu. Ne dozvoli da te drugi varaju. Ako ne budes varao sam sebe, neces varati ni druge. Tada ces ih voliti. U suprotnom zivjet ces u zabludi o drugima, sa svojim iluzijama, neprekidno u sukobu sa stvarnoscu.
Mozda je za vecinu nas potresno kad cujemo da treba ocekivati da su ljudi oko nas egoisti, ili da samo slijede svoj interes, na sirov ili rafiniran nacin. No ako to imas u vidu, shvatit ces da nema nicega sto bi te razocaralo i nicega sto te ne bi razocaralo. Kad si uvijek u neposrednom dodiru sa stvarnoscu, nikad ne bivas razocaran. No nama vise odgovara da druge (ni sebe) ne vidimo onakvima kakvi oni odista jesu. I zato placamo cijenu.
Svi mi volimo da se oslonimo na nekog drugog. Ne nekog za koga mislimo da je stigao na cilj. On nam uliva nadu. A sto ce nam nada? Zar nije i to jedan oblik zelje. A kada nesto previse zelimo onda smo u neprilici. Mi se nadamo necemu boljem od onoga sto trenutno imamo. U protivnom se ne bismo nadali. To znaci da zaboravljamo kako nam je i sada dobro, iako toga nismo svjesni. Umjesto usredsredjenosti na sadasnjost mi se nadamo nekoj boljoj buducnosti. A mozda je ta buducnost samo nova klopka?
Oznake: uslovljenost, programiranost, kondicioniranost, sreca, ljubav, percepcija, razocarenje, osvještenost, sloboda, iluzija, egoizam, stvarnost, realnost, osobni interesi, sadasnjost