http://rigijev.blog.hr
nedjelja, 08.09.2013.
Ljutnja
Na ljutnju nas navodi nešto u nama kao sto su neka naša očekivanja, predodžbe i sl. Uzrok dakle nije izvan nas-u nekome-necemu drugom.
Ljutnja uvijek dolazi iz frustriranih očekivanja.
Što god nas ljuti kod neke osobe, povezano je s našim očekivanjem da nam ona nešto pruži, što nam, iskreno govoreći, nije dužna. Sve što trebamo je već u nama, pa kad to ne uviđamo, očekujemo od drugih da popune tu prazninu, koju bismo u stvari trebali sami popuniti. Ako nam netko pomogne, dobro, a ako ne, i to je dobro, ne moramo se ljutiti. Kad preuzmemo odgovornost za svoj život, uviđamo da su sva očekivanja od vanjskog svijeta neosnovana i da se nemamo ni na koga što ljutiti.
Kad uspijemo postići da naše osobno zadovoljstvo ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet ga neće moći umanjiti.
Onaj koji nalazi razloge za ljutnju, ne uspijeva pronaći razloge za pohvale, zahvalnost i ljubav i sebe stavlja u ulogu žrtve.
Baš kao što su promaknuće, prilike, vjerni ljudi i ohrabrenja korisni, također imamo koristi od razočaranja, zatvorenih vrata, prijevara, otkaza i sličnih iskustava, jer nas, između ostalog, takva iskustva preusmjeravaju s pravca, koji nam u konačnici ne bi donio ništa, na novi pravac u životu koji u normalnim okolnostima ne bismo odabrali, a puno je bolji za nas.
Ništa nas ne može uznemiriti ako znamo da su negativnosti samo druga strana medalje pozitivnosti, i ako znamo da je sve prolazno.
Svaki put kad se trebamo uzdići na neku novu razinu u svom životu, na veći stupanj integracije vrlina i vještina u životu, nailazimo na test u obliku izazova, na nešto što trebamo prebroditi kako bismo se uzdigli na višu razinu. Taj test je obično neka osoba ili situacija koja u nama pogađa one slabe točke koje bismo trebali ojačati kako bismo mogli napredovati na višu razinu i time bili nagrađeni. Da bismo ovaj izazov prošli, trebamo zadržati pozitivan stav i vjeru, čak i onda kad se osjećamo obeshrabrenima i kad ne vidimo svijetlo na kraju tunela.
Ljutimo se kad se nešto ne odvija po našem planu ili kako bismo mi to željeli, kad nismo svjesni da je bolje da nije sve po našem, jer može i bolje.
Ljutimo se kad ne shvaćamo da drugi nisu odgovorni za našu sreću niti mir.
Ljutimo se iz osobnog nezadovoljstva koje nema veze s objektom naše ljutnje.
Sve vrste ovisnosti proizlaze od ljutnje, iz potrebe da zatomimo svoje emocije srdžbe, jer ne želimo ili ne umijemo s njima izaći na kraj. Ovisnost je izbjegavanje hvatanja ukoštac s emocijama ljutnje. Kad ne umiju drugim putem prevladati ljutnju koja se u njima s vremenom nagomilala, neki piju da bi zaboravili, uzimaju droge da bi pobjegli od stvarnosti (stvarnih osjećaja i misli koje nisu u stanju preobraziti), pretjeruju s hranom da bi njome popunili onu prazninu koju osjećaju u dubini svije duše, nastoje čestim seksom ili shoppingom nadoknaditi manjak osjećaja zadovoljstva.
"Štogod je počelo ljutnjom završava sramotom.”
- Benjamin Franklin
Tijekom vremena, razne ljutnje i zamjeranja nagomilavaju se u našoj podsvijesti i stvaraju kameni zid oko našeg srca, blokirajući ljubav, radost i istinsku slobodu.
Cijena koju plaćamo za ljutnju je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost.
Cilj je postići stanje u kojem nemamo što nekome oprostiti, a to se postiže uvidom u to da nam ta osoba ne samo da nije stvarno naudila, nego nam je učinila uslugu. Da nije bilo toga, ne bismo se uhvatili u koštac s nekom našom slabosti. Mnogi 'krivci' djeluju samo kao instrumenti naše sudbine koja nas na nešto upozorava, što kod sebe trebamo promijeniti ili popraviti.
Kad znamo i vjerujemo da kad se jedna vrata zatvore, druga se uvijek otvore, nema razloga za ljutnju, frustraciju, osvetoljubivost ni ostale negativne emocije. Važno je uvijek se prisjetiti da je svako zlo za neko dobro.
Ako te netko nije nazvao, nije ti pomogao, ili se nije pojavio, nema smisla zamjeriti mu/joj, jer nesvjesno ta osoba djeluje u skladu s uzvišenim planom, sa zakonima prirode, i samo je instrument u prenošenju neke kozmičke poruke, koja možda glasi da to i nije bilo suđeno ni dobro za tebe. Ne trebamo ništa siliti niti se postavljati naglavačke da bismo ostvarili neki naum, koji nam se čini dobrim.
Neke stvari u životu nemaju nam smisla, ali jednog dana ćemo ih razumjeti. Za neke stvari treba vremena, za neke stvari trebamo sazreti da bismo ih razumjeli. Zato je bitno imati vjere i strpljenja.
Ništa nije slučajno. Pa ni neugodnosti koje te ljute. Možda ne razumiješ sve, ali nemoj se ljutiti ni žaliti, nemoj kukati. Imaj vjere.
Vjeruj da ti se sve događa s razlogom, i da se događa za tebe, a ne protiv tebe.
Neki ljudi i stvari su tu kako bi ti dali poticaj time što te ohrabruju i podržavaju, a neki su tu kako bi te malo uzdrmali i time ti bilo dali poticaj ili te povratili na pravi put. Možda ti nije uvijek jasno zašto i kako, ali imaj vjere, pa ćeš jednog dana sve shvatiti. Jednog dana ćeš gledati unatrag i uvidjeti kako je sve imalo smisla. Imaj hrabrosti vjerovati da je sve za tvoje dobro.
Ako se oslobodiš osjećaja razočaranja, samosažaljenja, okrivljavanja, otkrit ćeš da se u životu ništa ne događa tebi, već zbog tebe. Vjeruj da ćeš svladati svaku prepreku i pobijediti sve neprijatelje, ukrotiti sve zloduhe i tako ostvariti sve svoje snove.
Shvaćanje da su svi neugodni ljudi i situacije nužan otpor potreban za razvoj naših duhovnih mišića pruža osjećaj zadovoljstva, umjesto ljutnje i frustriranosti, jer znamo da svoju snagu i razvoj možemo zahvaliti upravo njima. Oni, tj. njihov otpor prema nama, potreban nam je za razvijanje vlastitih kvaliteta, i to je razlog zašto nas takvi ljudi i situacije ne smiju uznemiravati ni ljutiti. To je kao jačanje svoje fizičke snage u teretani. Tamo su nam potrebni utezi kao otpor radi jačanja mišića i održavanja kondicije. Dakle, ti neugodni ljudi i situacije su poput utega za tvoje duhovne mišiće.
Opusti se i prepusti neke stvari sudbini, pusti duši da te vodi, otpusti negativne misli i emocije.
Ne treba se ograničavati. Kad smo za njih otvoreni, često nam se događaju čuda i prekrasne stvari, koje nismo mogli ni zamisliti ni planirati. No kad smo ogorčeni i ljuti, onda smo zatvoreni za pozitivnosti.
Kad te netko razočara, ne daj se uzrujati. Znaj i vjeruj da čak i neprijatelji mogu biti korisni, da imaju dobru svrhu u tvom životu, da te tjeraju da ideš dalje nego inače.
Gaji ove osobine; razumijevanje, mudrost, osviještenost, zahvalnost, toleranciju, praštanje, milosrđe, dostojanstvo, čast, nevezanost, odmjerenost, samokontrola, samodisciplina, humanost, suosjećanje, poštovanje, duhovitost, ljubav i smirenost.
Usidrenje - psihološka tehnika poput Pavlovljeva refleksa
Nađi odgovarajuću predmet koji ce ti poslužiti kao sidro koje te učvršćuje u tvojoj namjeri, kao osobni podsjetnik za osmijeh kad te spopadne ljutnja. To može biti privjesak, narukvica, prsten, zvonce - nešto što ti je uvijek pri ruci, i kad god na to pogledaš (slučajno ili ne), podsjetit ćeš se da prestaneš sa ljutnjom i nabaciš osmijeh.
Nešto nam se čini lošim samo zato jer mi to takvim interpretiramo. Netko drugi u istoj stvari, situaciji ili osobi vide nešto dobro, nešto poučno, nešto inspirirajuće, nešto što ga pokreće da nešto poduzme.
U osnovi ništa nije ni dobro ni loše, ni pravo ni krivo, jer sve u sebi sadrži obje krajnosti, obje strane iste medalje, oba naboja polariteta. Yin i Yang.
Pitaj se što je jače u tebi, tvoj temperament, ili tvoja savjest? Prilikom ljutnje, mnogi imaju običaj koristiti izgovor da su oni jednostavno temperamentni i da ne mogu protiv svoje prirode. Temperamentnost kao karakterna osobina može se izraziti na mnogo različitih načina. Pritom nam pomaže emocionalna inteligencija da uočimo koje strane našeg temperamenta nas koče, a koje nam pomažu u ostvarenju sreće i uspjeha u životu. Ponekad je dovoljno da shvatis da si duša, a ne emocije, pa prema tome, trebaš se voditi prema savjesti (govor duše), a ne prema temperamentu (govor srca). Emocije, uključujući i one temperamentne, trebaju biti podložni duši, a ne duša podložna njima. Duša ima emocije. Emocije nemaju dušu.
Pitaj se bi li radije bio/bila u pravu ili sretan/na? Pravednost je vrlina dokle god je ne koristimo kao opravdanje za ljutnju ili bilo koju drugu manu. Možemo istodobno biti u pravu i ne ljutiti se, nego biti smireni. Iako imamo pravo ljutiti se, isto tako imamo slobodu da izaberemo ne ljutiti se. Jedno je destruktivno, a drugo je oslobađajuće. Treba prevagnuti što je važnije: biti u pravu ili biti sretan/na? Izaberi sreću! Svojom ljutnjom i pravom na ljutnju škodiš sebi više nego onome koji te ljuti.
Oznake: emocije, sreća, uspjeh, duša, srdžba, ego, Yin i Yang, ocekivanja, ovisnost, Pavlov
utorak, 30.07.2013.
Prava ljubav
Mislite na nekoga cije vam je prihvatenje neophodno u zivotu, nekoga od koga trazite podrsku. Nekoga ko vam je potreban da umanji patnju usamljenosti. Pokusajte da shvatite kako ste u dodiru s tom osobom izgubili slobodu. Vi niste slobodni. Ne usudjujete se da budete ono sto jeste.
No ako ste potpuno slobodni; ne morate nikoga okrivljavati, ne trazite vise nista ni od koga. Neuzvracenost vas ne zalosti.
Kada vise ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objasnjenja. Ne morate vise ni na koga da ostavljete utisak. Sto god da se prica o vama, vas ne uznemirava. Ne bavite se time. Tada se radja ljubav.
Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.
Jedna grupa turista putuje kroz carobne pejzaze. Zastori na vagonu su spusteni, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se medjusobno takmice tko je ljepsi, talentiraniji, tko vise zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.
Sto vrijedi da osvojis svijet ako pritom dusu svoju izgubis? Razmislite sto osjecate pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdize iznad drveca? Kada citate neku knjigu ili radite posao koji volite? Kada uzivate u drustvu vama bliskih ljudi? Uporedite to sa onim sto osjecate kada vas hvale, laskaju, kada ste uspjesni, kada vam se dive. Prva su osjecanja duhovne prirode a druga svjetovne.
Svjetovna osjecanja nisu prirodna, njih je drustvo izmislilo da bi nas drzalo pod kontrolom. Ona nam ne donose srecu, vec samo uzbudjenje, prazninu i napetost. Mislite o svom zivotu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesvjesno, niste ponasali na osnovu onoga sto drugi misle, osjecaju i govore o vama? Vasi koraci su kontrolirani; krecete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga tko je slobodan od ovih svjetovnih osjecanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osjecanjima, koje vode potpuno isprazan zivot, bez duse. Osvojile su svijet ali su izgubile dusu.
Sto nije ljubav
Privlacnost je slijepa. Osjecate da vas privlaci netko ili nesto. Ako se prepustite privlacnosti, usljedit ce uzitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da ce ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.
Kad zavisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je lose.
Cesto mozemo vidjeti dvije osobe koje zavise jedna od druge, dvije nedovrsene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav? Ne mozemo govoriti o ljubavi ako ona sluzi da usamljenost ucini podnosljivom. Kada se osjecamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upustamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u neciji zagrljaj. Ali usamljenost ne moze biti izlijecena kontaktom sa drugim bicima, vec samo kontaktom sa starnoscu.
Kada se suocimo sa usamljenoscu, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Zapamtite dobro ovo za ubuduce: Ono sto trazite vec je u vama. Ako ozbiljno pristupite svemu sto se nalazi u vasoj dusi, nestat ce sve ono od cega bjezite a izronit ce ono sto trazite.
Ljubav nije zelja. Zelja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo zelju, ukidamo patnju.
Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na ocekivanjima, ubjedjivanju, potrebama, ne traju dugo; Puno ocekujem od tebe. Bolje nemoj da me razocaras. I obrnuto; ti puno ocekujes od mene. Ne zelim da te razocaram. Potreban sam ti. Potreban si mi. Potrebno mi je da nadjem svoju srecu u tebi. Potrebno je da nadjes svoju srecu u meni. Tu pocinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe. Tamo gdje je prisutna ova vrsta zelje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono cega se bojimo. Prava ljubav uvijek eliminira strah. Kada je to samo zelja kamuflirana ljubavlju, cesto se ispolji strah.
Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja cini da svoje potrebe projiciram na drugoga.
Ljubav znaci bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji ocekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim? Mi u drugom trazimo odredjenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Ili slikom o odnosu kao takvom?
Kada mi nakon svadje kazes; Zao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja nicega ne bih sjecao. To mistici zovu prociscenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, vec se treba rijesiti svih emocija. Izlijeciti se od patnje.
Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: prava ljubav, patnja, usamljenost, duhovnost, iluzija, ovisnost, vezivanje, posesivnost, ljubomora, želja, ocekivanja, procesiranje memorije, strah od napustanja, strah od gubitka
subota, 05.01.2013.
Stvarnost i percepcija_Ego-izam i kako mijenjati sebe?
Kad se probudimo, kad shvatimo, kad spoznamo, tada svijet postaje bolji. No, negativne pojave u svijetu nas i dalje uznemiravaju. Ima jedna prica o djecaku i krokodilu koja ovo ilustrira. Djecak seta pokraj rijeke i naidje na zenku krokodila, ulovljenu u mrezi. “Molim te, smiluj mi se, oslobodi me. U meni kuca majcinko srce, dosla sam ovamo da nadjem hranu za moju djecicu i upala sam u mrezu”, rece krokodil. Djecak joj odgovori; “Ako te oslobodim, ti ces me dograbiti i ubiti.”
“Zar bih mogla tako nesto da ucinim svom spasitelju”? kaze mu ona. Djecak je potom oslobodi i ona ga docepa raljama. “Eto zahvalnosti za moje dobro djelo”, jaukne djecak. “Nemoj to shvatiti previse osobno, mali moj”, kaze mu krokodil, “ali takav je svijet, to je zakon zivota. Pitaj koga god hoces”.
Djecak pogleda oko sebe, ugleda vrapca i upita ga je li krokodil u pravu, a vrabac mu isprica da je zmija, na njegove oci, pojela njegovu djecu, o on nista nije moga uciniti, te da je krokodil u pravu. Djecak onda ugleda magarca koji je tuda prolazio i postavi mu isto pitanje, a magarac mu isprica da je cijeli zivot teglio za gospodara, sve dok nije ostario i onemocao, pa su ga sad ostavili u djungli da ga prozdere neka zvijer, te da je krokodil u pravu.
Na kraju djecak ugleda zeca i upita ga isto a zec se obrati krokodilu: “Pricekaj malo prije nego pojedes djecaka, treba malo da razmotrimo njegovo pitanje. Reci mi svoje argumente.”
Krokodil otvori usta da mu odgovori i djecak utece. Posto je rep krokodila i dalje bio upetljan u mrezu, djecak dovede lovce da ga ubiju. S njima dodje i djecakov pas koji opazi zeca, pojuri ga i ubije. Djecak prekasno stigne i vidjevsi svog spasioca kako umire, rece: “Krokodil je bio u pravu – takav je svijet, to je zakon zivota”.
Ne postoji objasnjenje koje bi opravdalo sve patnje, zla, mucenja, unistenja i glad u svijetu. To nikada nece moci biti objasnjeno. Moze se pokusati pronaci neko objasnjenje, mozda nekim religioznim formulama, no nikad se nece moci objasniti do kraja. To je zato sto je zivot tajna – racionalni um nije u stanju da ga shvati. Zato treba da se pro-budimo, i shvatimo da stvarnost nije ta koja je problematicna nego smo to mi odn nasa percepcija.
Prije nego se upusti u neku akciju, treba biti siguran da se u akciju ne upusta samo zato da bi se oslobodilo negativnih osjecaja; osjecaja krivice, ljutnje, mrznje, osjecaja nepravde … Kada se neprobudjene osobe upuste u akciju one samo jednu okrutnost ili nepravdu zamijene drugom.
Meister Eckhart kaze; “Nece vas spasiti vase akcije vec vase bice. Sudit ce vam se ne za ono sto ste ucinili, vec za ono sto jeste”.
Kada se jednom probudis znat ces sto da cinis a sto da ne cinis.
Zamisli da se ne osjecas dobro i da si grozno raspolozen, a izasao si u setnju po prirodi. Pejzaz je divan no ti nisi raspolozen da bi uzivao u tome. Nekoliko dana poslje prolazis istim putem i kazes; “O Boze, gdje sam bio onoga dana kada nisam primjetio ovo”?
Dogadja se da gledamo drvece i planine kroz prozore mokre od kise, i sve nam izgleda sivo i bezoblicno. No kad kisa prestane i izadje sunce, pogledamo kroz taj isti prozor i sve igleda drukcije.
Mi ne vidimo ljude i stvari onakve kakve jesu jer gledamo kroz prizmu svoje uslovljenosti. Zato dvije osobe razlicito vide istu osobu ili stvar i razlicito reagiraju na nju. U pitanju su razliciti filteri.
Nakon budjenja covjek shvati da je sve dobro, stogod da mu se desi.
Pomisli na ljude oko sebe koje bi volio da promjenis. Nalazis da su nepromisljeni, nepouzdani, nevjerni … No kad se ti promjenis, promjenit ce se i oni. I ti ces ih vidjeti na drugi nacin; ko ti je izgledao zastrasujuce sada izgleda preplaseno. Sada vise nitko ne moze vrsiti pritisak na tebe ili ti nauditi.
Uradi ovaj re-program tisucu puta;
a/ postani svjestan negativnih osjecaja koji su u tebi
b/ shvati da su tî osjecaju u tebi, a ne u stvarnosti oko tebe
c/ ne smatraj ih sustinskim dijelom svoga JA – te stvari dolaze i odlaze
d/ shvati kad se ti promjenis, sve ce se promjeniti
Kako mijenjati sebe?
Ne treba nista raditi, treba shvatiti.
Pomisli na nekog iz svoje okoline ko u tebi budi negativnost. Pokusaj shvatiti sto se dogadja; da si za taj negativan osjecaj odgovoran ti a ne ta osoba. Netko drugi bi u blizini iste te osobe ostao miran i ne bi bio dirnut ni na koji nacin. No ti si pogodjen. Kad shvatis da nesto ocekujes od te osobe reci joj onda; “Nemam nikakvo pravo da ocekujem nesto od tebe”. Tako ces odbaciti ocekivanja. “Zastitit cu se od posljedica tvojih akcija, ili tvojih raspolozenja, no ti dalje mozes da radis sto god hoces i da budes stogod si izabrao da budes”.
Treba jos puno toga otkriti o svom egu. Pustiti da diktator i tiranin isplivaju na povrsinu. “Ja hocu da upavljam tvojim zivotom umjesto tebe, hocu tocno da ti kazem kakav treba da budes i kako treba da se ponasas. Bit ce bolje da se ponasas kako sam je odlucio, jer cu inace kazniti sebe, ucinivsi da iz mene izbiju negativni osjecaji”.
Reci drugima ne je takodjer dio budjenja. Ako kazem; “Ti mozes da cinis sto god zelis i ostanes ono sto jesi, a ja cu se zastiti, i bit cu ono sto jesam. Necu ti dozvoliti da manipuliras mnome. Zivjet cu svoj zivot, ici cu svojim putem, bit cu slobodan da mislim ono sto hocu, da idem za svojim sklonostima i ukusima. Reci cu ti ne, ako osjetim da ne zelim da budem u tvom drustvu. To nece biti radi negativnih osjecaja koje izazivas u meni, jer to se vise nece dogoditi – neces vise imati nikakvu moc nadamnom. Jednostavno, mozda ce mi u tom trenutku vise odgovarati drustvo nekih drugih ljudi”.
Dio budjenja je zivjeti zivot po svome. To nije egoizam. Egoizam je ocekivati da netko zivi svoj zivot po tvojoj volji. Zivjeti svoj zivot onako kako mi smatramo da ga trebamo zivjeti, shodno nasim zeljama i potrebama, nije egoizam.
Egoizam proizilazi iz ocekivanja da ce netko zivjeti svoj zivot da bi se prilagodio mojim zeljama; radi mog zadovoljstva. Niti cu se ja osjecati duznim da budem s nekim niti pristati da radim, protiv moje volje, ono sto se od mene trazi. Ako mi necije drustvo prija, uzivat cu u njemu, ne postajuci ovisnik o tome.
Oznake: percepcija, budnost, svjesnost, ljutnja, mrznja, uslovljenost, filteri, transformacija, ocekivanja, ego
