http://rigijev.blog.hr
nedjelja, 08.09.2013.
Ljutnja
Na ljutnju nas navodi nešto u nama kao sto su neka naša očekivanja, predodžbe i sl. Uzrok dakle nije izvan nas-u nekome-necemu drugom.
Ljutnja uvijek dolazi iz frustriranih očekivanja.
Što god nas ljuti kod neke osobe, povezano je s našim očekivanjem da nam ona nešto pruži, što nam, iskreno govoreći, nije dužna. Sve što trebamo je već u nama, pa kad to ne uviđamo, očekujemo od drugih da popune tu prazninu, koju bismo u stvari trebali sami popuniti. Ako nam netko pomogne, dobro, a ako ne, i to je dobro, ne moramo se ljutiti. Kad preuzmemo odgovornost za svoj život, uviđamo da su sva očekivanja od vanjskog svijeta neosnovana i da se nemamo ni na koga što ljutiti.
Kad uspijemo postići da naše osobno zadovoljstvo ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet ga neće moći umanjiti.
Onaj koji nalazi razloge za ljutnju, ne uspijeva pronaći razloge za pohvale, zahvalnost i ljubav i sebe stavlja u ulogu žrtve.
Baš kao što su promaknuće, prilike, vjerni ljudi i ohrabrenja korisni, također imamo koristi od razočaranja, zatvorenih vrata, prijevara, otkaza i sličnih iskustava, jer nas, između ostalog, takva iskustva preusmjeravaju s pravca, koji nam u konačnici ne bi donio ništa, na novi pravac u životu koji u normalnim okolnostima ne bismo odabrali, a puno je bolji za nas.
Ništa nas ne može uznemiriti ako znamo da su negativnosti samo druga strana medalje pozitivnosti, i ako znamo da je sve prolazno.
Svaki put kad se trebamo uzdići na neku novu razinu u svom životu, na veći stupanj integracije vrlina i vještina u životu, nailazimo na test u obliku izazova, na nešto što trebamo prebroditi kako bismo se uzdigli na višu razinu. Taj test je obično neka osoba ili situacija koja u nama pogađa one slabe točke koje bismo trebali ojačati kako bismo mogli napredovati na višu razinu i time bili nagrađeni. Da bismo ovaj izazov prošli, trebamo zadržati pozitivan stav i vjeru, čak i onda kad se osjećamo obeshrabrenima i kad ne vidimo svijetlo na kraju tunela.
Ljutimo se kad se nešto ne odvija po našem planu ili kako bismo mi to željeli, kad nismo svjesni da je bolje da nije sve po našem, jer može i bolje.
Ljutimo se kad ne shvaćamo da drugi nisu odgovorni za našu sreću niti mir.
Ljutimo se iz osobnog nezadovoljstva koje nema veze s objektom naše ljutnje.
Sve vrste ovisnosti proizlaze od ljutnje, iz potrebe da zatomimo svoje emocije srdžbe, jer ne želimo ili ne umijemo s njima izaći na kraj. Ovisnost je izbjegavanje hvatanja ukoštac s emocijama ljutnje. Kad ne umiju drugim putem prevladati ljutnju koja se u njima s vremenom nagomilala, neki piju da bi zaboravili, uzimaju droge da bi pobjegli od stvarnosti (stvarnih osjećaja i misli koje nisu u stanju preobraziti), pretjeruju s hranom da bi njome popunili onu prazninu koju osjećaju u dubini svije duše, nastoje čestim seksom ili shoppingom nadoknaditi manjak osjećaja zadovoljstva.
"Štogod je počelo ljutnjom završava sramotom.”
- Benjamin Franklin
Tijekom vremena, razne ljutnje i zamjeranja nagomilavaju se u našoj podsvijesti i stvaraju kameni zid oko našeg srca, blokirajući ljubav, radost i istinsku slobodu.
Cijena koju plaćamo za ljutnju je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost.
Cilj je postići stanje u kojem nemamo što nekome oprostiti, a to se postiže uvidom u to da nam ta osoba ne samo da nije stvarno naudila, nego nam je učinila uslugu. Da nije bilo toga, ne bismo se uhvatili u koštac s nekom našom slabosti. Mnogi 'krivci' djeluju samo kao instrumenti naše sudbine koja nas na nešto upozorava, što kod sebe trebamo promijeniti ili popraviti.
Kad znamo i vjerujemo da kad se jedna vrata zatvore, druga se uvijek otvore, nema razloga za ljutnju, frustraciju, osvetoljubivost ni ostale negativne emocije. Važno je uvijek se prisjetiti da je svako zlo za neko dobro.
Ako te netko nije nazvao, nije ti pomogao, ili se nije pojavio, nema smisla zamjeriti mu/joj, jer nesvjesno ta osoba djeluje u skladu s uzvišenim planom, sa zakonima prirode, i samo je instrument u prenošenju neke kozmičke poruke, koja možda glasi da to i nije bilo suđeno ni dobro za tebe. Ne trebamo ništa siliti niti se postavljati naglavačke da bismo ostvarili neki naum, koji nam se čini dobrim.
Neke stvari u životu nemaju nam smisla, ali jednog dana ćemo ih razumjeti. Za neke stvari treba vremena, za neke stvari trebamo sazreti da bismo ih razumjeli. Zato je bitno imati vjere i strpljenja.
Ništa nije slučajno. Pa ni neugodnosti koje te ljute. Možda ne razumiješ sve, ali nemoj se ljutiti ni žaliti, nemoj kukati. Imaj vjere.
Vjeruj da ti se sve događa s razlogom, i da se događa za tebe, a ne protiv tebe.
Neki ljudi i stvari su tu kako bi ti dali poticaj time što te ohrabruju i podržavaju, a neki su tu kako bi te malo uzdrmali i time ti bilo dali poticaj ili te povratili na pravi put. Možda ti nije uvijek jasno zašto i kako, ali imaj vjere, pa ćeš jednog dana sve shvatiti. Jednog dana ćeš gledati unatrag i uvidjeti kako je sve imalo smisla. Imaj hrabrosti vjerovati da je sve za tvoje dobro.
Ako se oslobodiš osjećaja razočaranja, samosažaljenja, okrivljavanja, otkrit ćeš da se u životu ništa ne događa tebi, već zbog tebe. Vjeruj da ćeš svladati svaku prepreku i pobijediti sve neprijatelje, ukrotiti sve zloduhe i tako ostvariti sve svoje snove.
Shvaćanje da su svi neugodni ljudi i situacije nužan otpor potreban za razvoj naših duhovnih mišića pruža osjećaj zadovoljstva, umjesto ljutnje i frustriranosti, jer znamo da svoju snagu i razvoj možemo zahvaliti upravo njima. Oni, tj. njihov otpor prema nama, potreban nam je za razvijanje vlastitih kvaliteta, i to je razlog zašto nas takvi ljudi i situacije ne smiju uznemiravati ni ljutiti. To je kao jačanje svoje fizičke snage u teretani. Tamo su nam potrebni utezi kao otpor radi jačanja mišića i održavanja kondicije. Dakle, ti neugodni ljudi i situacije su poput utega za tvoje duhovne mišiće.
Opusti se i prepusti neke stvari sudbini, pusti duši da te vodi, otpusti negativne misli i emocije.
Ne treba se ograničavati. Kad smo za njih otvoreni, često nam se događaju čuda i prekrasne stvari, koje nismo mogli ni zamisliti ni planirati. No kad smo ogorčeni i ljuti, onda smo zatvoreni za pozitivnosti.
Kad te netko razočara, ne daj se uzrujati. Znaj i vjeruj da čak i neprijatelji mogu biti korisni, da imaju dobru svrhu u tvom životu, da te tjeraju da ideš dalje nego inače.
Gaji ove osobine; razumijevanje, mudrost, osviještenost, zahvalnost, toleranciju, praštanje, milosrđe, dostojanstvo, čast, nevezanost, odmjerenost, samokontrola, samodisciplina, humanost, suosjećanje, poštovanje, duhovitost, ljubav i smirenost.
Usidrenje - psihološka tehnika poput Pavlovljeva refleksa
Nađi odgovarajuću predmet koji ce ti poslužiti kao sidro koje te učvršćuje u tvojoj namjeri, kao osobni podsjetnik za osmijeh kad te spopadne ljutnja. To može biti privjesak, narukvica, prsten, zvonce - nešto što ti je uvijek pri ruci, i kad god na to pogledaš (slučajno ili ne), podsjetit ćeš se da prestaneš sa ljutnjom i nabaciš osmijeh.
Nešto nam se čini lošim samo zato jer mi to takvim interpretiramo. Netko drugi u istoj stvari, situaciji ili osobi vide nešto dobro, nešto poučno, nešto inspirirajuće, nešto što ga pokreće da nešto poduzme.
U osnovi ništa nije ni dobro ni loše, ni pravo ni krivo, jer sve u sebi sadrži obje krajnosti, obje strane iste medalje, oba naboja polariteta. Yin i Yang.
Pitaj se što je jače u tebi, tvoj temperament, ili tvoja savjest? Prilikom ljutnje, mnogi imaju običaj koristiti izgovor da su oni jednostavno temperamentni i da ne mogu protiv svoje prirode. Temperamentnost kao karakterna osobina može se izraziti na mnogo različitih načina. Pritom nam pomaže emocionalna inteligencija da uočimo koje strane našeg temperamenta nas koče, a koje nam pomažu u ostvarenju sreće i uspjeha u životu. Ponekad je dovoljno da shvatis da si duša, a ne emocije, pa prema tome, trebaš se voditi prema savjesti (govor duše), a ne prema temperamentu (govor srca). Emocije, uključujući i one temperamentne, trebaju biti podložni duši, a ne duša podložna njima. Duša ima emocije. Emocije nemaju dušu.
Pitaj se bi li radije bio/bila u pravu ili sretan/na? Pravednost je vrlina dokle god je ne koristimo kao opravdanje za ljutnju ili bilo koju drugu manu. Možemo istodobno biti u pravu i ne ljutiti se, nego biti smireni. Iako imamo pravo ljutiti se, isto tako imamo slobodu da izaberemo ne ljutiti se. Jedno je destruktivno, a drugo je oslobađajuće. Treba prevagnuti što je važnije: biti u pravu ili biti sretan/na? Izaberi sreću! Svojom ljutnjom i pravom na ljutnju škodiš sebi više nego onome koji te ljuti.
Oznake: emocije, sreća, uspjeh, duša, srdžba, ego, Yin i Yang, ocekivanja, ovisnost, Pavlov
