http://rigijev.blog.hr

ponedjeljak, 16.07.2012.

U slobodi a ne u vezanosti je snaga ljubavi

Na svijetu postoje milioni muskaraca i zena. Neki ce vam dobro odgovarati, a neki vam uopce nece odgovarati. Mozete da volite bilo koga; ali, da biste s tom osobom mogli svakodnevno funkcionirati, potreban vam je neko ko vam u svakom pogledu odgovara. Ta osoba ne mora biti ista kao vi; vi trebate biti kao kljuc i brava.

Mozda ste u svoju vezu vec ulozili odredjeno vrijeme. Ako odaberete da i dalje ostanete u toj vezi, mozete ipak poceti ispocetka, tako sto cete svog partnera voliti i prihvatiti bas onakvog kakav jeste.

Prije toga treba zavoliti i prihvatiti sebe onakvim kakav jesi. Samo ako volite i prihvatate i volite sebe mozete biti onakvi kakvi ste, i istinski se tako ponasati. Vi ste to sto jeste, i to je to.

Ne trebate se pretvarati da ste drukciji. Kada pokusavate postati ono sto niste, to nikada ne moze uspjeti.
Ako odlucite da budete u vezi, ne pokusavajte partnera mijenjati. On ili ona imaju pravo da budu to sto jesu; pravo da budu slobodni. Kada sputavate slobodu svog partnera – u onome sto on cini ili ne cini, sputavate i svoju sopstvenu.

Ako istinski volite sebe, nikada se necete odreci svoje slobode.

Pronadjite osobu koja vam odgovara i istrazite mogucnosti koje vam odnos moze pruziti. Budite svoji. Preuzmite taj rizik ali budite iskreni. Ako to funkcionira, nastavite dalje. Ako ne funkcionira, ucinite sebi i partneru uslugu: otidjite – pustite njega ili nju da odu. Ne budite sebicni. Dajte svom partneru sansu da otkrije ono sto stvarno zeli – i onoga ko ce mu potpuno odgovarati i istovremeno dajte i sebi tu mogucnost. Ne gubite vrijeme, a nemojte ni necije vrijeme uzalud trositi. To je postovanje.

Ako mozete da volite ljude onakvima kakvi oni jesu, i ako mozete sa svojim partnerom potpuno otvoriti srce, onda ne postoje granice dokle sa svojom ljubavi mozete stici. Svi mi mozemo da se mijenjamo na bolje. Ako smo motivirani. Ljubav je najjaca transformirajuca sila koja postoji.

Ne treba se osvrtati i s prosloscu se vezivati. Treba oprostiti za sve ono prije i od novog pocetka nastaviti.

Zasto, umjesto od pocetka, ne poceti sad.

Pocnite svaki sljedeci dan sa sve vecom ljubavi. Tako ce i dalje jacati plamen ljubavi.
Kada volim onda sve (od sebe) mogu da napravim. Tako se desavaju cuda. Jer ljubav je cudnovata i cudesna. Za mene, smisao zivota i nesto najljepse – i najbolnije sto postoji.

Ljubav nekad nije fer. LJUBAV BOLI. U proslim smo vezama pokusavali da budemo dovoljno dobri i puno volili no srce su nam slomili. Sada nam ponovo voliti predstavlja rizik.

Ako kazete nekom da ga volite a ta osoba vam ne uzvrati – kaze da vas voli. Da li zbog toga treba patiti? To sto vas neko odbacuje ne znaci da treba da odbacite sebe. Ako vas jedna osoba ne voli ima druga koja ce vas voliti. Treba biti s nekim ko zeli a ne treba da bude s vama.

Kada udjemo u neku vezu ne treba da postanemo sebicni. Jer smo gladni ljubavi. Da zelimo da i onaj drugi bude toliko gladan kao mi.
Svi mi imamo zelju da nekome budemo potrebni. Da imamo razlog za zivot i da bismo to svoje postojanje opravdali. Dok vjerujemo da smo u potrazi za ljubavi, mi trazimo nekoga kome smo potrebni i ko ce o nama brinuti. Ili o kome cemo brinuti. Nekoga koga cemo moci da imamo i kontroliramo. U takvim vezama obje strane ostaju gladne ljubavi. Tokom sexa oni osjete dijelic ljubavi i od silne zudnje postaju ovisni. I onda se javlja strah. Pocinje drama.

Pogresno je od partnera – bilo koga, ocekivati da te ucini sretnim. To se nece dogoditi. Ne njegovom zaslugom nego vasom.

Kada zavolita sebe onda u sljedecu vezu necete uci iz potrebe za nekim. Jer vi ste kompletni. Imate sve. Vi samo hocete stvari odn zivot podijeliti s nekim. Tako s nekim mozete zajedno rasti. To je onda obogacenje.
Kada razvijate ljubav prema sebi i zadovoljni ste sobom i dobro vam je kada ste sami, vi ne tragate za nekim jer se bojite samoce. Za nekim koji ce da vam ispuni prazninu i oslobodi vas straha od usamljenosti.
Odnos treba da je uzivanje. Ne procjenjivanje, kritiziranje, prozivanje i osudjivanje. Niti moranje. Onda ce se ovaj drugi osjecati lose i otici. Zasto treba od veze raditi dramu; da budemo posesivni i ljubomorni? Tako trazim bol i bol cu i dobiti. Onda je bolje da budem sam.dem sam.

Nemojte hodati okolo i traziti mrvice ljubavi. Sva ljubav koja vam je potrebna se vec u vasem srcu nalazi. Mozete ju s nekim podijeliti. Bezrezervno i bezuvjetno ju nekome pruziti. Mozete biti velikodusni. Ako ste otvorena srca onda ce svi, gladni ljubavi, uvijek zeliti biti u vasoj blizini. Zbog vase ljubavi.





Oznake: vezanost, sloboda, ljubav, odnos, posesivnost, kontrola, veza

16.07.2012. u 18:00 • 0 KomentaraPrint#

Umijece ljubavi i lanci medjusobne ovisnosti

Ljubav kao droga

Ljubav nas poput droge potpuno obuzima i stvara jaku potrebu za jos.
Postajemo potpuno ovisni o ljubavi. Sta se desava kada ovisnik ne primi svoju dnevnu dozu ’ljubavi’?
Odnos izmedju ljubavnika mozemo promatrati kao odnos junkija i dilera. Onaj cija je potreba veca ima ulogu ovisnika, onaj cija je potreba manja, ulogu dilera. Onaj cija je potreba za ljubavlju manja, kontrolira citav odnos. On pomalo dozira – daje ovome drugom onoliko koliko je potrebno da bi ga drzao pod kontrolom. Ne daje mu ni manje ni vise nego je potrebno. Ovaj drugi zivi u strahu od toga sto bi se, jednoga dana, moglo dogoditi; diler nestaje a time prestaje i dotok ’ljubavi’.
Diler koristeci ovakav odnos „snaga“ u ovj situaciji, iskoristava ovog drugog. Poznata dinamika vecine odnosa. Tu mozemo vidjeti prisutnu manipulaciju.
Ovisnik misli; Sto da radim ako me ostavi? Taj ga strah cini vrlo posesivnim. To je moje! On postaje ljubomoran i zahtjevan, zbog straha da nece sljedecu dozu droge dobiti. Ovaj drugi moze da ga kontrolira davajuci mu vecu dozu, manju dozu, ili mu ju uopce nece dati. Onaj, cija je potreba veca, je potpuno bespomocan i spreman je sve uciniti samo da se odnos odrzi.

Tu ljubav ne postoji.

Ono sto mi zovemo ’ljubav’, nije nista drugo do odnos koji je potpuno zasnovan na strahu i kontroli.

Gdje je tu postovanje?
Mladi parovi, u nazocju svjedoka, daju jedno drugome velika obecanja; da ce zauvijek ziviti skupa, da ce se uvijek voliti i postivati jedno drugo, da ce ostati zajedno i u dobru i u zlu. Zaklinju se i daju druga obecanja. Najtuznije od svega je to sto oni u to, u tom trenutku, zaista vjeruju. No, nakon sto se brak sklopi, nedelju – mjesec – nekoliko mjeseci poslje, obecanja neispunjena ostaju.
Ono o cemu se zaista radi je osvajanje kontrole, radi se o manipulaciji i konacnoj prevlasti. Ko ce tu biti diler a ko ovisnik. Postovanje nestaje a postoji odbojnost, emocionalni otrovi, medjusobno povredjivanje koje polako raste sve dok ne postanu svjesni da je ’ljubav’ nestala. Partneri ostaju i dalje zajedno zbog straha od samoce, straha od sopstvenih i misljenja i osuda drugih.
Stari ljudi koji su prozivjeli trideset, cetrdeset, pedeset godina braka, kada govore o svom odnosu kazu da su svoj brak zapravo prezivjeli. To znaci da se jedno od njih predalo onom drugom; u izvjesnom se trenutku jedna osoba predala i pristala da trpi patnju. Onaj cija je volja jaca a potreba manja, pobjedjuje u tom ratu.

Lanci medjusobne ovisnosti - kako se osloboditi?

Postoji jedan metod koji moze biti vrlo bolan. Iznjeti novi zivot na svjetlo dana moze duboko da povrijedi.

Vjezba: Razmislite o osobama koje ste nekada volili i koje sada nisu vise s vama, jer su se udaljile ili su mrtve. Razgovarajte sa svakom od njih i recite im:
Zahvalan sam ti sto si usao u moj zivot! Uvijek cu te voliti!
A sad moram da idem.
Zbogom!
Ako se vezem za tebe, necu nauciti da volim sadasnjost, niti cu nauciti da volim osobe sa kojima sam sada.
Zbogom!

Mnogi ljudi nikad nisu zaista zivili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato sto iza sebe nisu ostavili mladost.

Kraj zivota je tek pocetak. Ono najbolje tek dolazi.

Drugi nevidljivi lanci

Nekada nekom (pri)dajemo moc da odlucije o nasem raspolozenju; da li cu biti tuzan ili radostan.

Zelimo da posjedujemo stvari ili osobe, i da se nikad od njih ne odvojimo. Postajemo ovisni i gubimo slobodu. Istovremeno, drugima ne dopustamo da budu slobodni, krademo njihovu slobodu, branimo ju.

Vjezba/ za oslobadjenje srca od ovisnosti;
Mislite na neku osobu za koju ste toliko vezani da ne mozete bez nje. Razgovarajte u mislima s tom osobom, zamislite ju kako sjedi pred vama. Obratite joj se spontano, od srca. Recite toj osobi koliko vam znaci a zatim dodajte ovo (u pocetku vam se ovo moze ciniti bolno – ako previse boli prekinite vjezbu i nastavite drugi put);
Puno te volim i jako mi je stalo do tebe, ali ti nisi moj zivot. Predamnom je zivot, moram ostvariti svoju sudbinu, razlicitu od tvoje.
Mozda zvuci okrutno, no zivot nije uvijek lak.

’Simptomi’ istinske ljubavi prema drugoj osobi;
Ja od tebe ne trazim nista; ne osjecam potrebu da se ti brines o meni; ne krivim tebe za svoje neuspjehe niti te opterecujem svojim problemima.
Postujem tvoje misljenje i tvoja osjecanja.
Ta osoba me ne sputava, ni malo i nikad mi ne smeta. Ne osjecam ljubomoru kada je s nekim drugim ...
WoW, kada ovo postignemo onda cemo biti sretni u pravoj ljubavi!

Postoji jedan test o (ne)uspjesnosti odnosa; potrebno je zivjeti skupa i ako POTPUNO IZOSTANE osjecaj da vam ovaj drugi smeta, onda ste uspjeli. Covjek se u prisustvu onog drugog osjeca opusteno. Kao da ovog drugog tu ni nema. Osjecaj je isti kao kada je i sam. Prisustvo drugoga ga ne smeta i ne sputava nego mu zajednistvo zivotne trenutke cini ugodnijim i ljepsim. Tako bi to zapravo trebalo biti. Da jedan drugog stimuliramo, motiviramo, inspiriramo, nadopunjujemo, podrzavamo i jos puno amo. Nekoga ostaviti u miru, kada ovaj ima potrebu biti sa samim sobom, je takodjer umijece. Ne moramo uvijek ocekivati i traziti paznju. Mozemo ju, kada nas zatraze, i dati. Jednostavno tu biti.
Ljubav je velikodusna. Strah je sebican; uvijek je rijec o meni. Sebicnost zatvara sva vrata.

Kada nam je dobro s nekim onda nam sve ide. Stvari sjedaju na svoje mjesto. Sve stima. Osjecamo se dobro u svojoj kozi. Uvijek smo nasmijani. I posto smo sretni onda smo i dobronamjerni. Tada smo i uspjesni.

Ljubav je uvijek dobronamjerna! I ta nas dobrota cini sirokogrudnim i sva nam se vrata otvaraju.

Ljubav je bezuvjetna. Strah je uvijek pun uvjeta. Na putu straha; ja cu te voliti ako mi dozvolis da te kontroliram, ako budes dobar prema meni, ako se uklopis u moju predstavu o tebi. Jer vec sam stvorio predstavu o tome kakav ti trebas biti. Ako mi se ne svidjas onakav kakav si, onda je bolje da budem s nekim ko je bas onakav kakav ja zelim da bude.

Kada sam iskren i kada sam onakav kakav jesam, ti si povrijedjen i ljut. I tako bojeci se tvoga suda i rakcija ja pocinjem da te lazem. Inace ces me okriviti i kazniti.
Na putu straha postoji toliko uvjetovanosti, ocekivanja i obavezivanja.

Tako smo naucili postavljati pravila sve u nadi da cemo se zastititi od povredjivanja i emocionalnoga bola. Ako bismo naucili jedni druge, i stvari oko nas, prihvacati onakvima kakve one jesu, ta pravila ne bi trebala niti postojati.

Na putu ljubavi daji vise nego sto uzimas. No voli i cijeni sebe i ne daj sebicnjacima da te iskoristavaju. Ne zeli osvetu ali budi jasan. Mozes npr reci; Ne volim kada me iskoristavas, kada me ne postujes, kada si neuljudan prema meni. Ne zelim da me iko zlostavlja ni verbalno ni emocionalno ni fizicki. Necu stalno da slusam kako galamis.

To je ljubav prema samom sebi.

Ako ne zelim da pokraj sebe imam prisutnu zrtvu ne znaci da tu osobu ne volim, nego sam svjestan da, prihvacajuci tu postavku, ne mogu toj osobi pomoci. To nije sebicnost.

Sebicnost, kontrola i strah ce unistiti gotovo svaki odnos.

Velikodusnost, sloboda i voljenje ce stvoriti najljepsi odnos; ljubav vjecnu.

Savrsen odnos ovisi o nama. Prvi je korak da postanemo svjesni, da shvatimo kako svako sanja sopstveni san. Ako smo ovo shvatilim tada mozemo preuzeti odgovornost za svoju polovinu odnosa. Tako lako mogu kontrolirati svoju polovinu. Jer na meni nije da kontroliram necije snove.

Konacno kad shvatimo da nas niko drugi, osim nas samih, ne moze uciniti sretnim i da je sreca posljedica ljubavi koju osjecamo u sebi, ovladat cemo umijecem ljubavi.

Oznake: umijeće ljubavi, osho, veze, ljubav, ovisnost

16.07.2012. u 16:30 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 11.07.2012.

Ljubav nije odnos a brak je prostitucija

Ljubav nije odnos

Riječ ljubav može imati dva sasvim različita značenja – ne samo različita, već i dijametralno suprotna. Jedno značenje predstavlja ljubav kao stanje bića a drugo značenje je da je ljubav određeni odnos.

Trenutkom kada ljubav postane vrsta odnosa tada i biva vrsta ropstva, jer tada biva očekivanje, biva zahtijevanje, biva frustracija i napor, pokusaj – s obje strane – da se dominira. To postaje borba za moć.

Ljubav kao stanje bića je sasvim druga riječ. To znači jednostavno biti ljubavan; ne stvarati odnos od toga. Ljubav je kao miris ruže. To ne izaziva odnos; to ne traži od nas da budemo na određeni način, da se ponašamo na određeni način, da glumimo određene nam uloge. To ne zahtijeva ništa. To je samo davanje. A u tom davanju nema nikakvog zahtjeva za uzvraćanjem.
Ako dijeliš ono što imaš to je isto što i uzvraćanje.

Kada je ljubav stanje ti stim ne cinis ništa. To samo isijava, i ne stvara bilo kakvo ropstvo za bilo koga, a neće ti ni dopustiti da budeš obrobljen od bilo koga.

Odnos je suptilan način psihološkog obrobljavanja. Bilo da ti obrobiš nekoga ili ti budeš rob svoje ideje, svejedno. A i ne možeš obrobiti nekoga a da ne postaneš rob svoj. Ropstvo je mač sa dvije oštrice. Jedno može biti jače a ono drugo slabije, no to ne mijenja stvar, u svakom odnosu ti bivaš u zatvoru a onaj drugi tamničar. Na ovaj nacin čovječanstvo živi u jadnom stanju, u tuzi.

Neka tvoja ljubav bude stanje tvoga bića. Ne da se zaljubiš već jednostavno voliš. To je sama tvoja priroda. Ljubav je stanje Bića. Čak i ako si sam ti si okružen ljubavnom energijom. Čak i kada dotičeš mrtve stvari – predmete, tvoja ruka ih obasipa ljubavlju. Nije bitno prema kome, ljubavno je stanje neadresirano.

Može se biti u stanju ljubavi samo ako se odbace stari svjetonazori. Treba odbaciti postavke uma o odnosima. Jer ljubav nije odnos.

Dvoje mogu biti u velikoj ljubavi. Što su više u ljubavi sve manje su u prilici da od toga postane odnos. Što se više vole to više slobode ostvaruju među sobom. Što je više ljubavi među njima to je manje potrebe za zahtijevanjima, dominaciji i očekivanjima. I prirodno, nema više riječi o frustraciji.

„Prijateljevanje“ kao riječ bolje zvuci nego „prijateljstvo“. Prijateljevanje je kvalitet samo po sebi, a prijateljstvo postaje vrsta odnosa.

Ljubav je toliko vrijedna da ju treba zaštititi od bilo koje vrste trovanja, zagađivanja. Odnos nanosi to trovanje. Svijet treba biti sastavljen od individua. Čak korišćenje riječi „par“ vrijeđa. Tako uništavamo dvije individue.

Kada ljubav spontano bljesne opjevaj to, pleši to, živi to; ne stvaraj lance od toga. Ne pokušavaj da nekog uhvatiš u krletku, a nemoj ni dopustiti da te obrobi. Svijet sačinjen od stvarno slobodnih individua je uistinu slobodan svet.

Jedna od najvećih potreba čovjeka je da je potreban.

Ne postoji nijedno vrijeme u ljudskoj povjesti kada nije postojala ljubav. Koliko postoji ljudsko biće, toliko će ljubav biti najcjenjenije iskustvo. To je nešto što je moguće na zemlji ali to ne pripada zemlji. To ti daje krila. Bez ljubavi si kao ptica bez krila.

Brak je prostitucija kaze nam Osho

Ako ljubav shvacas kao potrebu onda ona moze postai izvor problema. Ti želiš da tvoj ljubavnik ili tvoj voljeni bude i sutra tu. Bilo je divno danas i ti se plašiš za sutra. Tako je brak postao. To je samo strah da tvoj voljeni ili ljubavnik sutra može otići – zato načini ugovor pred društvom i pred zakonom. No, to je ružno – neukusno. I nepotrebno. Načiniti od ljubavi ugovor, znači staviti zakon ispred ljubavi; staviti kolektivnu svijest ispred individualnosti i tako dobiti podršku suda, vojske, policije, vlade, da možeš svoju krletku sigurnom načiniti.

Sutra ujutro... niko ne zna šta će biti. Ljubav dolazi kao dah, ona može ponovo doći, a može i da ne dođe. I ako ljubav jednoga dana iscezne, mnogi ce samo zbog braka – zakona, zbog privilegija u društvu, i dalje zajedno ostati. To ce većinu parova u svijetu tako do prostitucije dovesti.

Prostitucija je živiti sa ženom koju ne voliš, živiti sa muškarcem koga ne voliš, živiti s nekim zbog sigurnosti, zbog financijske potpore, živiti zajedno iz bilo kog drugog razloga do ljubavi.

Ljubav je autentična samo onda kada joj pružiš slobodu.
Neka ovo bude kriterijum.

Za tebe ljubavi moja

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg roblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

Jacques Prevert

Ljubav je stvarna samo onda kada se ne upliće u privatnost druge osobe. Ona poštuje tuđu individualnost, njegovu intimu.

Kazu da prava ljubav može trajati vječno. Ruža ne može trajati vječno. I ljudsko biće također mora jednom umrijeti. Sve je u stalnom mijenjanju. I ako ljubav jednog dana nestane, znaci li to da nije bila prava?

Ljubav dolazi iznenada – nenadano. Ona dolazi kao dar prirode. Ti je nećeš ni prihvatiti ako razmisljas o tome da će jednog dana i nestati. Na način kako je došla, ona i odlazi. No nema potrebe za brigu: ako jedan cvijet otpadne drugi se rađa. Ruže dolaze vječno. Ne veži se za jedan cvijet. Uskoro možeš biti vezan za uveli cvijet. A ljudi se u stvarnosti upravo vežu za uvelo cvijeće, uvelu ljubav. Unatoc tome da je ostalo samo sjećanje i bol, oni, zbog poštovanja zakona, ostaju zatočeni.

Sasvim je moguće da dvoje žive svoj cijeli život zajedno. Niko ne kaže da treba da živite odvojeno ali taj život udvoje treba da bude samo iz ljubavi.

Oznake: ljubav, brak, osho, odnos, veza

11.07.2012. u 17:23 • 1 KomentaraPrint#

Kako stici do ciste ljubavi

Sto nam o ljubavi kaze Osho;

Ljubav je susretanje života i smrti. Ako ne spoznaš ljubav, ti si promašio život. Ti si promašio nevjerojatno, beskrajno, promašio si potpuno – ti si promašio vrh iskustva.

Ovo dostići, potrebno je sljedece proći;

Biti ovdje i sad. Ne može se voliti u prošlosti.

Mnogi ljudi samo žive u sjećanju.
Ako razmišljamo previše – a razmišljanja su uvijek o prošlosti ili o budućnosti – to nas odvlaci od cisto ljubavnih osjećaja. Ne slušajući osjećaj, malo po malo, on će nas napustiti. I tako malo po malo zaboravimo na srce.

Ljudi se kreću glavom a zaboravljaju srce – oni su u većini. Postoje ljudi koji ne znaju šta srce znači. Oni misle da je srce samo pumpa. Sve im je u glavi. Glava je potrebna, ona je dobar instrument, no treba biti korišćena kao sluga. Ona ne smije biti gospodar. Jednom kada glava postane gospodar a srce biva potisnuto, se moze pre-živiti, ali ne i Boga odn ljubav spoznati.

Ono sto u pocetku izgleda kao ljubav, nakon sto ostanem duže u tome, postaje Bog. Ljubav je začetak Boga – ili, Bog je najviši vrh ljubavi.

Na putu ka cistoj ljubavi treba naučiti svoje otrove u med trasformirati. Mnogi ljudi vole ali je njihova ljubav zatrovana raznim otrovima – mržnjom, ljubomorom, ljutnjom, potrebom za posjedovanjem.

Ljubav je delikatna.

I ovi koji zive srcem imaju svoje slabosti: ono malo svjetlosti ljubavi je okruženo ljubomorom, mržnjom, ljutnjom... Tako cijelo putovanje postaje gorko. Ljubav je put između neba i pakla – dvosmjerni put koji vodi i dole i gore. Ako ima otrova to će me odvesti dole – ući ću u pakao, a ne u nebo. Umjesto da dospijem do melodije, moj život biva mučna buka – konfliktna pobijesnjela buka – svjetina koja urla, a ne harmonija. Dospijevam do ivice ludila.
Kako svoj otrov pretvoriti u med? Kako to transformirati?
To je proces. Zapravo ne činim ništa; treba samo da sam strpljiv!

To je jedna od najvećih tajni. Pokušaj to. Kada bijes dođe, ti ne treba da radiš ništa: samo promatraj.

Ne budi protiv toga, ne budi za.

Ne sarađuj s tim, ne potiskuj to. Samo promatraj, budi strpljiv, samo gledaj šta se događa...
Nikada ne čini ništa dok te otrov posjeduje, samo čekaj. Kada se otrov počne menjati u nešto drugo...

Jedan od bazičnih zakona života je da se sve neprestano mijenja u sebi suprotno.

Postoje ciklične promjene u nama – dobar čovjek postaje loš, loš čovjek postaje dobar, svetac ima grešničkih trenutaka, kao što i grešnik ima svetih trenutaka.

Samo treba da čekamo.

Ako ne učiniš ništa, ništa se neće ni dogoditi.


Kada si negativan učini nešto i to drugo će biti negativno, a to drugo je već spremno da i ono učini nešto – negativnost stvara više negativnosti. Negativnost izaziva više negativnosti, ljutnja donosi više ljutnje, neprijateljstvo donosi više neprijateljstva i stvari se tako kreću dalje...

Ljutnja je stvorila toliko moćnu energiju u tebi... to može biti destruktivno. Ali energija je neutralna – ista energija koja uništava može i da stvara. Sačekaj.

Čekati, ništa ne raditi u žurbi i jednoga dana ćeš biti iznenađen, uočit ćeš unutarnju promjenu. Ljutnja napreduje sve više i mora doći do svog klimaksa... a onda se točak okrene; ljutnja popušta, ponovo nastupa dobro raspoloženje – kreativno raspoloženje. Sada se može i nešto uraditi.

Uvijek treba na dobro raspoloženje pričekati.


To nije potiskivanje. Ne treba da potiskujete negativno. Treba samo da promatramo negativno. Ne treba pokusavati negativno odagnati – zaboraviti, ili nešto protiv toga ciniti. Ne. Ne trebate se smijati kada ste gnjevni. Taj bi osmjeh bio lažan, ružan, tobožan. Ne osmjehuj se ako si ljut. Tada se zatvori u sobu, stavi ogledalo ispred sebe, suoči se sa svojim ljutitim licem. Nema potrebe da to pokazuješ bilo kome drugome. To je tvoj život i ti treba da čekaš pravi trenutak. Idi pogledaj se u ogledalu, vidjet ćeš crveno lice, crvene oči … Nemoj to potiskivati. Ubrzo ćeš primjetiti kako ti lice biva mekše, oči mirnije i kako se energija mijenja – muško se pretvara u ženstvenije...
Samo pogledaj u ogledalo: to je dio rasta, puta prema samospoznaji.
Spoznati sebe znači spoznati sve svoje klime, sve mogućnosti – grešnik, umjetnik, svetac, vrag i Bog.
Sreća dolazi i odlazi, nesreća dolazi i odlazi. Stoga, zašto biti u žurbi? Ljutnja će doći, onda će proći. Isto crvenilo koje je obilježavalo ljutnju sada je određeni sjaj, ljepota na tvom licu, u tvojim očima. Sada izađi van: došlo je vrijeme za pokazivanje.

Ne forsiraj pozitivno, sačekaj da pozitivno dođe od sebe. To je tajna.

Pokazuj se kada si dobar. Podijeli to sa drugim. Sve što dođe negativno neka bude samo tvoje. Sve što je pozitivno podijeli. Obično ljudi dijele svoje negativne emocije, oni ne žele da dijele svoje pozitivno. Kada su sretni oni to ne žele da podijele. Ili to rade rezervirano, ekonomično. Kada nisu sretni spremni su to podijeliti.

Treba znati dijeliti dobro. Tako ljubav i dobrota teče nalik rijeci.

Borhesova izjava:
Daj to što je sveto psima,
Baci te bisere pred svinje.
Za ono zašto je nužno davati.

Čuli smo drugačije: Ne bacaj bisere pred svinje, jer te neće razumeti.

No, stvar nije u tome što ti daješ – bisere, svetinje, ljubav – ni to kome ti daješ, u tome nije stvar. Stvar je u tome da ti daješ. Kada imaš, ti daj.

Gurdžijev kaže: Sve što štedim je izgubljeno, a sve što dajem to je moje. Sve što sam dao još je sa mnom, a sve što sam sakupljao je nestalo, otišlo. Imaš samo ono što podijeliš. Ljubav nije vlasništvo koje treba štediti; što više dijeliš, toga više imaš; što manje daješ manje i dobijaš. Više još više donosi.

Pusti vodu sa izvora i još više će nabujati. Ne pustiš li tu vodu, zatisneš li izvor, brzo će postati jadan i vrelo neće još dugo djelovati. Malo po malo će izvor presahnuti, biti odsječen; a voda koja je u izvoru će nestati, biće ustajala, prljava. Voda koja teče je svježa... ljubav koja se daje je svježa.

Na putu ka istinskoj ljubavi – treba dijeliti; svoj život, svoju dobrotu, dijeliti sve što imaš. Dobro u nama ne treba štediti; svoju mudrost, svoju molitvu, svoju ljubav, svoju sreću, zadovoljstvo...
Svoje bisere treba nekome dati i pri tom ne razmišljati da li je to svetac ili svinja – samo ih dati, radi one; nužno je davati.

Jednom sam procitao sto, su po jednom Grckom filozofu, tri uvjeta za srecu; prvi je filozofski pristup zivotu – razmisljas o svom zivotu – svjestan si nacina na koji ga provodis, drugi je da si financijski neovisan i treci je da s nekim; partnerom – prijateljem – clanom obitelji … mozes obrok podijeliti.

Budi zahvalan osobi koja ti je dopustila da nešto podijeliš s njom.

Sakupljati – truje srce. Svakojako sakupljanje je otrovno. Ako dijeliš tvoj sistem će biti oslobođen otrova, i zato ne brini o tome da li to neko zaslužuje ili ne.
Ne očekuj zahvalnost. Ne, budi zahvalan da je taj neko spreman da te sasluša, da podijeli svoju energiju s tobom; da je on spreman da sluša tvoju pjesmu, da je spreman da gleda tvoj ples, da kada ti priđeš da mu nešto daš ne bivaš odbijen... On te može odbiti.

Deliti je jedna od najvećih vrlina.

Za ljubav je potrebno nauciti biti ništa. Jednom kada pomisliš da si neko, ti zastaješ, ljubav se tada ne razliva. Ljubav se odliva samo od onog koji je niko. Ljubav bitiše samo u onome koji spozna ništa.

Samo kada si prazan tada je ljubav u tebi.
Kada si ispunjen egom, ljubav nestaje.
Ljubav i ego ne mogu zajedno.

Ljubav može bitisati sa Bogom ali ne i sa egom. Ljubav i Bog su slični. Ljubav i ego ne mogu zajedno. Zato budi niko. Ništa je vrelo svega, ono je izvor beskraja... ništa je Bog. Ništa znači nirvana.

Budi ništa! Biti ništa može te dovesti do svega. Biti nešto ili neko, samo gubiš. Ako budeš ništa, tada ćeš stići svom domu.

Oznake: ljubav, osho

11.07.2012. u 11:17 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 10.07.2012.

Metanoja, filteri uma, svijest, duhovnost, ljubav

Ovdje i sada

Zamislite da sjedite u nekoj sali i slusate koncert. Sjetite se da niste zakljucali auto. Pocinjete se zivcirati. Nezgodno vam je da ustanete i odete do auta, ali ne mozete vise da se usredsredite na muziku. Ovo je primjer nacina na koji zivi vecina ljudi.

Jos jedan primjer; Jedna grupa turista putuje kroz carobne pejzaze. Zastori na vagonu su spusteni, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se medjusobno takmice tko je ljepsi, talentiraniji, tko vise zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.

Metanoja = obraćenje, pokajanje, jer je carstvo bozje ovdje i sada.

Pokajanje ne znaci oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znaci vidjenje svega na potpuno nov nacin, znaci promjenu ideja, preobrazaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nesto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude.

Mi ne vjerujemo u objektivne stvari nego u nase ideje o njima.

Um sudi, procjenjuje, isvodi zakljucke o stvarima, ljudima i dogadjanjima.
Kada um ne prosudjuje, nema patnje jer nema ni emocija. Postoji samo cista radost. Svi smo mi u odredjenim trenucima svog zivota osjetili ovu radast.
Oslanjajuci se na mentalne konstrukcija ostajemo robovi rezona.

Filteri uma;
Strahovi, zelje, odnosi, uvjeranja, navike i uslovljenosti vrse selekciju onoga sto opazamo nasim culima. Mi “vidimo” stvari, dogadjaje i ljude oko sebe pod utjecajem nasih predubjedjenja. Tako umjesto nekoga vidimo nasu sliku o njemu. Ljudi neprestano propustaju stvarnost kroz svoje filtere, svoja vrednovanje i zelje. Uporno se drze toga kako su neke stvari pozeljne a neke nepozeljne, ispravne ili pogresne. No one su onakve kakve su.

Svijest

Sto je svijest? To je sposobnost da promatramo nacin na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ogranicimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti.
Zato je potrebno sljedece:
- Biti svjestan postojanja filtera
- Spoznati kako umjesto na stvarnost reagiramo na sliku stvorenu u umu
- Shvatiti da je sve pohranjeno u nasem umu privremeno – filteri se mijenjaju
- Da to sto gleda kroz filter nastao na mentalnim konstrukcijama nismo mi
- Biti promatrac koji, svjestan ove iskrivljene percepcije, putem koristenja cula vidi ono sto stvarno jeste ovdje is sad

Duhovnost
Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.

Osjecanja duhovne i svjetovne prirode

Sto vrijedi da osvojis svijet ako pritom dusu svoju izgubis?

Razmislite sto osjecate kada ste u dodiru s prirodom, pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdize iznad drveca? Kada citate neku knjigu ili ste uronjeni u posao koji volite? Kada uzivate u drustvu vama bliskih ljudi?
Ili kada razgovarate s nekim u čijem društvu zaista uživate u otvorenosti i bliskosti bez vezivanja. Kakvi vam se osjećaji javljaju? Uporedite to sa onim sto osjecate kada vas hvale, laskaju, kada ste uspjesni, kada vam se dive, kada pobijedite u nekoj raspravi, ili kada pobijedite u nekoj utrci, ili kada postanete popularni, ili kada vam svi plješću. Potonje osjećaje nazivamo svjetovnim osjećajima, a one prve nazivamo duhovnima.

Svjetovna osjecanja nisu prirodna, njih je drustvo izmislilo da bi nas drzalo pod kontrolom. Ona nam ne donose srecu, vec samo uzbudjenje, prazninu i napetost.
Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, hvalama, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeđivanjem na utrci.

Mislite o svom zivotu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesjesno, niste ponasali na osnovu onoga sto drugi misle, osjecaju ili govore o vama? Vasi koraci su kontrolirani; krecete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga tko je slobodan od ovih svjetovnih osjecanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osjecanjima, koje vode potpuno isprazan zivot, bez duse. Osvojile su svijet ali su izgubile dusu.

LJubav

Hocete da volite druge? Neka umre vasa potreba za njima!

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sloboda pokazivanja osjecanja

Korijen svih psiholoskih problema je u inhibiciji, u zabrani. U cemu se razlikuje ‘normalna’ osoba od zdrave? Normalna osoba zivi po drustveno priznatim normama. Zdrava osoba je kao ‘divljak’; ako je sretna, to pokazuje na takav nacin da to svi vide i cuju. Zdrava je, ali nije drustveno prilagodjena. Kako sacuvati svoje bazicno emocionalno zdravlje, a istovremeno se prilagoditi zahtijevima drustva?
Osnova zivota je emocija. U djungli prezivljavaju oni oblici koji znaju da se krecu i ubijaju. Uctiva i inhibirana osoba se krije iza drveta i ceka svoju smrt. Ona zatvara u sebe svoje strahove. Ljudski rod ne bi prezivio da je bio inhibiran. Njegovi preci pripadaju hrabrijoj vrsti.

Jaka osoba se formira po parametrima logike i konformizma. Ona zna izraziti osjecanja i komunicirati s istima. Suprotno ovome neke su osobe neprozirne kao mutna voda.

Sposobnost da izrazite svoje emocije odredjuje da li ste zdravi ili inhibirani.

Djeca su autenticna jer ostavljaju slobodan protok emocija. Iskreno djetinjstvo je sretno djetinjstvo. Ako su neko dijete ili adolescent onemoguceni u tome, posljedica je da se u kasnijim godinama, kao vec odrasli ljudi, ponasaju kao djeca. Novorodjence dolazi slobodno na svijet. Sputavati ga – vezivati pocinju roditelji i okolina. I cesto se dijete vise nikada ne oslobodi.

Sto jeste i sto nije ljubav?

Prava ljubav

Mislíte na nekoga cije vam je prihvacanje neophodno u zivotu, nekoga od koga trazite podrsku. Nekoga ko vam je potreban da umanji patnju usamljenosti.

Pokusajte da shvatite kako ste u dodiru s tom osobom izgubili slobodu. Vi niste slobodni. Ne usudjujete se da budete ono sto jeste.

No ako ste potpuno slobodni; ne morate nikoga okrivljavati, ne trazite vise nista ni od koga. Neuzvracenost vas ne zalosti.

Kada vise ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objasnjenja. Ne morate vise ni na koga da ostavljete utisak. Sto god da se prica o vama, vas ne uznemirava. Ne bavite se time.

Tada se radja ljubav.


Sto nije ljubav?

Privlacnost je slijepa. Osjecate da vas privlaci netko ili nesto. Ako se prepustite privlacnosti, usljedit ce uzitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da ce ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.

Kad zavisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je lose.

Cesto mozemo vidjeti dvije osobe koje zavise jedna od druge, dvije nedovrsene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav? Ne mozemo govoriti o ljubavi ako ona sluzi da usamljenost ucini podnosljivom.

Kada se osjecamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upustamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u neciji zagrljaj.

Usamljenost ne moze biti izlijecena kontaktom sa drugim bicima, vec samo kontaktom sa stvarnoscu odn sa svojim unutarnjim Bicem-sa samim sobom.


Kada se suocimo sa usamljenoscu, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Zapamtite dobro ovo za u buduce: Ono sto trazite vec je u vama. Ako ozbiljno pristupite svemu sto se nalazi u vasoj dusi, nestat ce sve ono od cega bjezite a izronit ce ono sto trazite.

Zelja i patnja

Ljubav nije zelja. Zelja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo zelju, ukidamo patnju.

Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na ocekivanjima, ubjedjivanju i potrebama ne traju dugo; Puno ocekujem od tebe. Bolje nemoj da me razocaras. I obrnuto; Ti puno ocekujes od mene. Ne zelim da te razocaram. Potreban sam ti. Potreban si mi. Potrebno mi je da nadjem svoju srecu u tebi. Potrebno je da nadjes svoju srecu u meni. Tu pocinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe.

Tamo gdje je prisutna ova vrsta zelje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono cega se bojimo.

Prava ljubav uvijek eliminira strah.

Kada je to samo zelja kamuflirana ljubavlju, cesto se ispolji strah.

Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja cini da svoje potrebe projiciram na drugoga.

Ljubav znaci bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji ocekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim?

Mi u drugom trazimo odredjenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Slikom o odnosu kao takvom? Zapravo nam se svidja sama ideja o vezi. Taj osjecaj da sam s nekim. Mi smo u vezi. Kada izadjemo van onda nas dozivljavaju kao par. Kako je dobro imati nekoga. To je ujedno i potvrda da vrijedim, da sam drustveno priznat, i da sam nekome potreban … Sve je to koncept razmisljanje koje vodi vezi ali ne i ljubavnoj vezi. Sustinskoj cemo se razlici vratiti poslje.

Kada mi nakon svadje kazes; Zao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja nicega ne bih sjecao. To mistici zovu prociscenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, vec se treba rijesiti svih emocija. Izlijeciti se od patnje.

Odbaciti sentimente. Za sta su nam oni potrebni? Za kreiranje drame u umu i odnosima. Kreiranje patnje.


Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, sreca, ovdje i sada, duhovnost, Metanoja, obraćenje, um, filteri uma, svijest, duša, patnja. osjecanja, inhibicija, norme, emocije, vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah, opsesija, želja, žudnja, patnja

10.07.2012. u 12:05 • 0 KomentaraPrint#

Sloboda i ovisnost

Sloboda

Prvi lanac koji nas sprecava da budemo slobodni su ruzna iskustva iz proslosti.
Kako raskinuti lance? Kako opet postati Slobodan? Potrebni su nam Vjera i zahvalnost.

Vjezba/ Gospode – ili mozete da se obratite univerzumu ili necemu – tesko je, ali vjerujem i od srca prihvacam da je to bila tvoja volja i da se sve to desilo za moje dobro. Cak iako to dobro (jos) ne vidim, znam da ono postoji za mene.

Ucinite ovo njezno, bez gorcine, bez primoravanja sebe. Moze se desiti da se naljutite. U redu. I na taj se nacin molite. Gospod ce biti zahvalan vasim postenjem i iskrenoscu. Nastavite potom nekog drugog dana.

Ova vjezba trazi puno vremena jer se sloboda ne osvaja preko noci.

Vise sam puta iskusio patnju i bol i pitao sam Ga zasto mi to radis? Negdje duboko u sebi sam vjerovao da On ima svoje vise raloge za scenarij koji mi se dogadjao. Nisam imao dovoljno vjere da bih po – vjerovao da mi ne daje nesto – nekoga samo zato jer za mene priprema nesto bolje. Nakon izvjesnog vremena sam otkrio razlog a poslje je uslijedilo i ono bolje. Unatoc ovom sa – znaju mi se opet dogadjaju patnje i sumnje. Sumnja. Vrlo destruktivan nacin razmisljanja koji moze sve pokvariti.

Kada osjetite srcem i kazete da stvarno vjerujete kako je sve, sto se dogadja, za vase dobro, tada mozete i da zahvalite Bogu. Kada ste u stanju da zahvalite za sve sto ste postigli i dobro koje iz toga proistice, osjetit cete se slobodnim, raskinut cete jedan od mnogih lanaca kojima ste okovani.

Gospode vjerujem da upravljas mojom buducnoscu, ucinit cu sve sto je u mojoj moci da ostvarim svoje snove, ali rezultat prepustam tebi.

Krist; Pogledajte ptice na nebu, pogledajte ptice u polju. One ne brinu. Za njih strepnja ne postoji.

Lanac proslosti

Drugi lanac kojim ste okovani iznutra su dobra iskustva iz proslosti. Tako je lijepo vracati se na njih u sjecanju i hraniti se njima. Tako postajete zrtvom kronicne bolesti zvane nostalgija. Prestajete zivjeti. Napustate sadasnjost.
Postajete regresivni.

Predpostavimo da ste dozivjeli neko ljepo iskustvo s nekom dragom osobom. Npr izasli ste zajedno na veceru. To lijepo iskustvo nosite sa sobom dok ste sa tom osobom. Jednog dana kazete; Nije vise lijepo kao nekad. Sta cinite? Jednim iskustvom iz proslosti unistavate sadasnjost. To vas iskustvo sputava. Postajete manje slobodni, manje zivi.

Vasa je nesreca izazvana onim sto dodajete stvarnosti.

Distancirajte se od svoje patnje i ozdravit cete.

Tuzni ste zbog nekog gubitka. Negativne emocije su nesto sasvim prirodno. Ono sto je neprirodno, sto ne valja, je vezivanje za ove emocije.

Ponekad se osjećamo jadno. Svako ima svoje napadaje. Ali oni ne treba da traju. Što učiniti?

Prvi korak: ne poistovjetiti se s tim osjećajem. Osjećam se jadno. Umjesto da se time bavim – zasto, tko je uzrok i sl, ja prihvaćam da se osjećam potištenim, ili razočaranim, ili kako već bilo.

Drugi korak: priznajem da se taj osjećaj nalazi u meni, a ne u nekoj drugoj osobi, npr. osobi koja mi nije pisala, ili u izvanjskom svijetu; u meni je. Jer dokle god mislim da se nalazi izvan mene, držim se tog osjećaja.

Treći korak: ne poistovjećujem se s tim osjećajem. “Ja” nije taj osjećaj. “Ja” nisam usamljen, “ja” nisam potišten, “ja” nisam razočaran. Razočaranje je tu, dio mene u ovom trenutku ali to nisam “Ja”.
Recite sebi;
Ovo sto mislim i osjecam nisam ja. Moje misli nisu ja.

Ako ste napeti, nemojte se poistovjetiti sa svojom napetoscu. Ako ste depresivni, nemojte se poistovjetiti sa svojom depresijom.

Sta je patnja? Uocimo razliku; vi mozete imati bolove i patiti, ili imati bolove i ne patiti. Patiti znaci prepustiti se porazu. To je patnja. Patnja znaci prepustanje da nas preplavi bol, malodusnost, strepnja.

Dok se ucite molitvi i dalje cete biti prepusteni malodusnosti, strahu. Oni su kao oblaci sto prolaze nebom, i vi se poistovjecujete s tim oblacima. Ali vi mozete biti nebo umjesto da se identificirate s oblacima. Svjesni da se sve stalno mijenja; oblaci putuju. Oni ce dolaziti i odlaziti kao i prije.

Vjezba/ Zamislite svoje dusevne patnje, ljubomoru, osjecaj krivice, razocarenje itd. I upitajte sebe: Sta ce se desiti ako sve to odbacim?


Ovisnosti

Kako se osloboditi?

Postoji jedan metod koji moze biti vrlo bolan. Iznjeti novi zivot na svjetlo dana moze duboko da povrijedi.

Vjezba: Razmislite o osobama koje ste nekada volili i koje sada nisu vise s vama, jer su se udaljile ili su mrtve. Razgovarajte sa svakom od njih i recite im:
Zahvalan sam ti sto si usao u moj zivot! Uvijek cu te voliti!
A sad moram da idem.
Zbogom!
Ako se vezem za tebe, necu nauciti da volim sadasnjost, niti cu nauciti da volim osobe sa kojima sam sada.
Zbogom!

Mnogi ljudi nikad nisu zivili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato sto iza sebe nisu ostavili mladost.

Kraj zivota je tek pocetak. Ono najbolje tek dolazi.

Drugi nevidljivi lanci

Zelimo da posjedujemo stvari ili osobe, i da se nikad od njih ne odvojimo. Postajemo ovisni i gubimo slobodu. Istovremeno, drugima ne dopustamo da budu slobodni, krademo njihovu slobodu, branimo ju.

Nekada nekom (pri)dajemo moc da odlucije o nasem raspolozenju; da li cu biti tuzan ili radostan.

Vjezba/ za oslobadjenje srca od ovisnosti;
Mislite na neku osobu za koju ste toliko vezani da ne mozete bez nje. Razgovarajte u mislima s tom osobom, zamislite ju kako sjedi pred vama. Obratite joj se spontano, od srca. Recite toj osobi koliko vam znaci a zatim dodajte ovo (u pocetku vam se ovo moze ciniti bolno – ako previse boli prekinite vjezbu i nastavite drugi put);
Puno te volim i jako mi je stalo do tebe, ali ti nisi moj zivot. Predamnom je zivot, moram ostvariti svoju sudbinu, razlicitu od tvoje.

Mozda zvuci okrutno, no zivot nije uvijek lak.

Oznake: ovisnost, sloboda

10.07.2012. u 12:04 • 0 KomentaraPrint#

Zivot

Zivot

Malo je onih koji ulazu vrijeme i energiju da uzdignu svoje postojanje na visu razinu. Mozete umrijeti a da nikada niste ni zivjeli u pravom smislu rijeci. Ljudi misle da su zivi zato sto disu, jedu, govore, hodaju. Ima ljudi punih predrasuda, koji nisu ono sto jesu, samo su marionette. Oni nisu ni zivi ni mrtvi.
Sta znaci biti zaista ziv? Znaci tri stvari; Biti ono sto jesi, Biti ovdje i Biti sada.

Ajnstajn je rekao da je lakse razbiti atom nego predrasudu. Ljudi nisu ono sto su. Na odredjen nacin svi su kontrolirani. Sta je rezultat? Postaju marionette; ponasaju se, delaju i osjecaju na mehanicki nacin. Nemaju ziva osjecanja niti zivo ponasanje a nisu ni svjesni toga. Odgovaraju na glasove ljudi, na iskustva koja pripadaju proslosti. Dozivjeli su odredjene stvari koje su ih obiljezile za cijeli zivot. Ta ih iskustva drze pod kontrolom. Zato nisu slobodni. Nisu zivi. To je osnovna prepreka duhovnom zivotu.

Krist je rekao; Ako hocete da budete moji ucenici, morate zamrziti oca i majku. Otac i majka o kojima Isus govori su otac i majka koje nosimo ukorijenjene u svom umu i koji nas kontroliraju. Od njih se trebamo odvojiti. Njih se treba rijesiti.

Zivot nije sutra, zivot je sada. Ljubav nije sutra, ljubav je sada. Ako zivite u sada, prosvjetljni ste.

Zivjeti svaki trenutak zivim zivotom

Zivimo u kulturi buducnosti, kulturi sutrasnjice. Sutra cu biti sretan. Sutra cu ziviti. Zivit cu kad upisem studij, kad odsluzim vojsku, kad se ozenim. Kada se ozene i dobiju djecu onda govore; zivit cu kad djeca odrastu. Kada odrastu …

Ispitajte svoje misli i vidjet cete da su najcesce okrenute proslosti ili buducnosti. Postanite svijesni koliko malo zivite u sadasnjosti.

Buda; Kada udisete, budite svjesni cinjenice da udisete. A kada izdisete, budite svjesni cinjenice da izdisete.

Zivjeti ne znači raditi za vladu, ili postati veliki poduzetnik, ili činiti velika djela milosrđa. To nije život. Živjeti znači odbaciti sve prepreke i živjeti u svježini sadašnjeg trenutka. “Ptice nebeske… niti siju niti žanju” – to je život.
Sto nam o umetnost življenja kaze Osho; grijeh je ne uzivati u zivotu!
Čovjek je rođen da ostvari život, ali sve ovisi o njemu. On može i da promaši život. On može i disati, može i jesti, može i ostariti, može ići prema grobu – ali to nije i život. To je samo gradacija smrti: od kolijevke pa do groba, sedamdesetogodišnja gradacija smrti.

I pošto milioni ljudi oko tebe žive tom gradacijom smrti, laganom smrću, ti takođe počinješ oponašati taj način. Djeca uče sve od onih koji su oko njih.

Zivot treba da je rast i razvoj.

Postoje dvije raznolike stvari. Stariti, to može i životinja. Rast je prednost ljudskog bića. Samo su nekoliko tvrdnji prave. Rast znači ulaženje svakog trenutka dublje u principe života, to znači ići dalje od smrti – ne prema smrti. Što dublje ulaziš u život, to više shvataš njegovu besmrtnost – ti se udaljavaš od smrti. Pravi trenutak je kada shvatiš da smrt nije ništa do svlačenje stare odjeće sa sebe, ili promjena kuće, doma, promjena forme – ništa ne umire, ništa ne mo že umrijeti.

Smrt je najveća iluzija koja postoji.

Za rast, samo pogledaj drveće. Kako drveće raste tako mu korenje ide sve dublje u zemlju. To je ravnoteža: što više raste to mu koreni dublje prodiru.
U životu, rasti znači prodirati dublje u sebe. Tamo su tvoji korjeni.

Prvi princip života je meditacija. Djetinstvo je najbolje vrijeme. Što više ostariš, znači – približavaš se smrti, sve teže je ući u meditaciju. Meditacija je ulazak u tvoju besmrtnost, ulazak u tvoju vječnost, ulazak u tvoje blaženstvo. A dijete je najkvalificiranija osoba za to jer je još neopterećeno znanjem, neopterećeno religijom, obrazovanjem i svim vrstama besmislica. Ono je još bezbrižno.

Ali, za nesreću, ta njegova bezbrižnost je osuđivana kao neznanje. Neznanje i bezbrižnost imaju sličnosti, ali nisu isto. Neukost je ujedno i osobina bezbrižnosti, nevinosti.

Bezazlenost nije moguće naučiti – no ona i ne izaziva težnju da se spozna. Dijete je krajnje zadovoljno, ispunjeno. Dijete nema ambicija, ono nema ni želja. Ono je sasvim zaokupljeno trenutkom – ptica na grani sasvim zaokupi njegovu pažnju; leptir – njegove divne boje i ono je očarano; duga na nebu, i ono ne može pojmiti da ima što značajnije od toga, bogatije od te duge. I noć puna zvijezda, zvijezde iza zvijezda...

Bezazlenost je bogata, to je punoća, čistota. Neznanje je siromašno, ono je prosjačenje – ono želi ovo, ono želi ono, ono želi da je sposobno da zna, želi da je poštovano, da je dobrostojeće, vrijedno, ono želi da je moćno.

Neznanje se kreće stazom žudnje. Bezazlenost je stanje bez žudnji. Ali, pošto su oboje bez znanja, mi i dalje ostajemo zbunjeni njihovim prirodama. Mi prihvacamo oboje sa sigurnošću da su to iste stvari.

Prvi korak u umjetnosti življenja će biti da se stvori jasna podjela između neznanja i bezazlenosti. Bezazlenost treba da bude podržana, prihvaćena – jer dijete donosi sa sobom najveće blago, blago koje se stiče kroz mudrost poslje teških napora. Mudraci bi rekli da su ponovo našli dijete u sebi, da su se ponovo rodili.

U Indiji stvarni braman, pravi znalac sebe naziva dwij, dvaput rođen. Zašto dvaput rođen? Zašto je potrebno drugo rođenje? I šta on treba da dobije u drugom rođenju? U drugom rođenju on treba da dobije ono vec dobijeno prvim rođenjem a što su mu društvo, roditelji i narod oko njega skršili, uništili.

Svako dijete je nakljukano znanjem.

Njegova jednostavnost mu je bila oduzeta jer je jednostavnost bespomoćna u ovom i ovakvom svijetu. Njegova jednostavnost će tražiti svijet koji je kao i on jednostavan, njegova bezazlenost će biti iskorišćena i zloupotrebljena na svaki mogući način. Uplašeni od društva, uplašeni od svijeta,mi pokušavamo da učinimo svako dijete upoznatim, domišljatim, lukavim. Učimo ga da bude u kategoriji moći. A kada jednom dijete počne rasti u pogrešnom smjeru, ono i nastavlja da ide tim putem – njegov cijeli život se odvija u tom smjeru.

Krisnamurti nas upozorava; Onoga dana kada dijete naucimo nazivu neke ptice, dijete vise ne vidi pticu. Dijete gleda ovu pernatu zivu pojavu, tajanstvenu i cudesnu, a mi mu kazemo; To je roda. Sada dijete ima ideju: roda. Poslje, svaki put kad vidi rodu, reci ce; Ma znam, to je roda. Rijec, pojam, mogu biti prepreka koja nam ne dozvoljava da vidimo konkretnu pticu.
Termin Amerikanac moze se ispostaviti kao prepreka koja nam ne dozvoljava da realno sagledamo covjeka pred nama.
Rijec Bog i sama ideja o Bogu mogu biti prepreka na putu ka vidjenju Boga.

Naši pokušaji da formiramo dijete pretvorit će Boga u vraga.

U filmu “8 ˝” kojeg je režirao Federico Fellini, u jednom prizoru neki časni brat odlazi na picnick s grupom dječaka između osam i deset godina. Bili su na plaži malo ispred brata koji je bio na začelju okružen s njih trojicom ili četvoricom. Naišli su na jednu stariju ženu koja je bila uličarka i dječaci su je pozdravili: “Zdravo”, i ona uzvrati: “Zdravo.” Upitaše je: “Tko si ti?” Ona odgovori: “Ja sam prostitutka.” Nisu znali što je to, ali pravili su se da znaju. Jedan od dječaka koji je, čini se, znao malo više od drugih, reče: “Prostitutka je žena koja radi određene stvari ako joj platiš.” Ostali ga upitaše: “Hoće li to uraditi ako joj platimo?” “Zašto ne?” odgovori ovaj. I tako su skupili novac i dali joj ga. “Hoćeš li sada učiniti te određene stvari pošto smo ti platili?” Ona odgovori: “Svakako, dečki. Što biste htjeli da uradim?” Jedino što im je palo na pamet bilo je da joj kažu da se skine. Skinula se, i gledali su je. Nikada prije nisu vidjeli golu ženu. Nisu znali što bi drugo sada učinili, pa su rekli: “Bi li htjela plesati?” Rekla je: “Svakako.” I tako su se svi skupili u krug pjevajući i pljeskajući. Uličarka je njihala bokovima, a oni su se odlično zabavljali. U međuvremenu je došao brat i sve vidio. Dotrčao je i počeo vikati na ženu. Prinudio ju je da se obuče, i u tom trenutku pokvario je djecu. Do tada su bila nevina i (s)lijepa.

Onda kada shvatiš da si promašio život, prvi princip koji se mora vratiti natrag je bezazlenost. Odbaci svoje znanje, zaboravi na svoje spise, zaboravi religiju, svoje teologije, svoje filozofije. Ponovo se rodi, postani bezazlen – a to je u tvojim rukama. Očisti svoj um od svega što nisi sam spoznao, od svega što je pozajmljeno, od svega što je došlo od tradicije, konvencija, od svega što ti je bilo dato od drugih – roditelja, učitelja, univerziteta. Samo se oslobodi toga.

Još jednom ponovo budi jednostavan, još jednom budi dijete.

A to je čudo moguće ostvariti pomoću meditacije. Meditacija je jednostavno malo čudan metod kirurgije kojim se lišavaš svega što nije tvoje i spašavaš ono što je samo tvoje autentično Biće. To spali sve drugo i ostavi te golog, samog pod suncem, na vjetru. To je kao da si prvi čovjek koji je sišao na zemlju – koji ne zna ništa, koji upravo treba da otkrije sve, koji treba da bude tragalac, koji kreće na hodočašće.

Drugi princip je hodočašće.

Život mora biti tragalaštvo – ne žudnja, već istraživanje; ne nikakva ambicija da se postane ovo, ili ono, predsednik zemlje ili ministar vlade, već istraživanje sa kojim otkrivaš „ko sam ja.“

Čudno je da ljudi koji ne znaju ko su pokušavaju da budu neko. Oni ni sada ne znaju ko su, oni su neupoznati sa svojim Bićem, ali imaju cilj da postanu neko.

Postati neko je bolest duše. Bîće si ti. A da bi otkrio svoje Biće je početak života. Svaki trenutak je novo otkriće, svaki novi trenutak donosi novu radost. Nova misterija otvara tvoja vrata, nova ljubav počinje rasti u tebi – nova milost koju nisi osjetio prije, novo osjećanje ljepote, osjećanje Božanskoga.

Kineska izreka: Kada strijelac odapne strijelu van takmicenja on pokazuje svu svoju sposobnost. Kad je u izgledu medalja, postaje nervozan. Njegova je sposobnost uvijek ista, ali nagrada cini da vise misli o pobjedi umjesto o gadjanju. Napetost vezana za pobjedu cini ga slabim. Ambicija zamagljuje njegov pogled.

U životu sv. Francisa bio je jedan divan događaj. Bio je na samrti, a običavao je da ide na magarcu iz sela u selo i tako širi svoje iskustvo. Svi njegovi učenici su se okupili da čuju njegove posljednje riječi. Poslednje riječi čovjeka su najznačajnije jer one sadrže svo iskustvo njegova života. No, to što su njegovi učenici čuli, nisu mogli ni povjerovati...

Sv. Franjo se nije obratio ni jednom učeniku već svom magarcu riječima: „Brate, ja sam beskrajno zahvalan tebi. Nosio si me na svojim leđima iz mjesta u mjesto i nikada nisi gunđao, prigovarao. Prije no što napustim ovaj svijet, sve što želim je da dobijem oproštaj od tebe, jer nisam bio human prema tebi.“
Ovo su bile njegove poslednje riječi.

Kako postaješ senzitivniji, život postaje prostraniji. To nije više jezerce već ocean. To se ne okončava s tobom. To se ne okončava uopce. To postaje tvoja porodica. Pojedinac nije ostrvo, svi smo mi povezani na milione načina. Taj osjecaj pripadnosti i povezanosti naša srca ispunjena ljubavlju za sve i sva.

Meditacija će nam donijeti veliki osjećaj pripadnosti svijetu. Ovo je naš svijet – zvijezde su naše, mi nismo stranci ovde. Mi istinski pripadamo sveopcoj egzistenciji. Mi smo dio nje, i srce smo njeno. I imamo prvo ovdje Biti.

Meditacija može donjeti mir – jer smetljište znanja je nestalo. Mišljenja, koja su dio znanja, su nestala. Iznenađujuća tišina se rađa: ova tišina je jedina muzika koja postoji. Svaka druga muzika je samo jedan napor da se ova tišina prikaže. Proroci starog Istoka su bili svi saglasni u tome da se sva umetnost – muzika, poezija, ples, slikarstvo, kiparstvo – rađa iz meditacije. U trenutku tisine odnosno praznine. Lucidnom trenutku ne – misljenja. U stanjima slicnim snu. To su znali i Ainstajn i Tesla i ostali geniji.

Ako nekom prilikom budeš ušao u hram Gautam Bude ili Mahavire, samo sjedni u tišini i promatraj statue, jer su te statue urađene u meditativnom stanju i kada ih promatraš dospijevaš u tišinu.
Spoljašnje je nevažno, unutarnje je ono sto zavrijedjuje našu pažnju. Neko je mlad, a neko je star, neko je crn, neko je bijel, neko je muškarac, a neko je žena – to sve nije važno; ono što je važno jeste da iznutra postoji jedan ocean tišine.
U takvom stanju tišine tijelo nalazi određeni položaj. Ti to možeš primjetiti samo ako si budan. Kad si ljut, da li tada promatraš? Tvoje tijelo tada zauzima sasvim određen položaj. U ljutnji ti ne možeš držati svoje šake otvorenim – to su pesnice. U ljutnji se ne možeš osmjehivati. Sa određenim emocijama tijelo zauzima određene položaje.
Zato su te statue sačinjene na taj način da ako sjediš u tišini i promatraš ih, a potom zatvoriš oči, iznenada se u tvoje tijelo useli dojam sjenke negativa tih statua i ti se počinješ osjećati kako se nikad do tada osjećao nisi. Te statue i hramovi nisu izgrađivani za božju službu, oni su namenjeni za one koji tu mogu nešto da iskuse. Oni su naučne laboratorije. One nemaju ništa sa religijom. Određena tajna nauka je bila korišćena vjekovima tako da bi nove generacije mogle doći u kontakt sa iskustvom starijih generacija – ne kroz knjige, ne kroz riječi, već nečim što prodire dublje – kroz tišinu, kroz meditaciju, kroz mir.

Kako tvoja tišina raste, kako tvoja ljubav raste, ti počinješ život doživljavati kao ples iz trenutka u trenutak, kao radost, slavlje i tvoja ljubaznost raste.

Da li si čuo vatrene žabice vani? Jesi li ikada razmišljao zašto se u svim kulturama, svim društvima, svugdje u svijetu, za slavlje ostavlja svega nekoliko dana? Tih nekoliko dana slavlja je kompenzacija – jer su sva društva oduzela svaki razlog za slavlje u tvom životu, a ako ti se ne bi ništa dalo kao kompenzacija za to, tvoj život bi mogao biti opasan za tu kulturu.

Svaka kultura će ti dati nešto u ime kompenzacije kako se ne bi osjećao sasvim izgubljen i bijedan, tužan. No, ta kompenzacija je lažna. Sva ta svjetla i vatrene žabice ne mogu te učiniti veselim. To je samo za djecu. Ali, u tvom unutarnjem svijetu moglo bi biti nastavljeno sa svjetlom, pjesmom i veseljem.

Uvijek se sjeti da društvo nastoji da ti pruži nešto u ime kompenzacije kada osjeti da potisnuti dio tvog bića može izazvati eksploziju u najopasnijoj situaciji. Društvo tada pronađe nešto što ti može prijati i dopusti da to ispoljiš ali to nije istinito slavlje. Pravo slavlje će doći iz tvog života u tvoj život. Istinsko slavlje neće ovisiti o kalendaru i određenom danu.

Ili je lažno tvoje stanje ili je laž taj određeni dan – oboje ne mogu biti istina. I kada taj određeni dan prođe, ti se ponovo vraćaš u svoj mračni život, svi se vraćaju svojoj bijedi, svojoj tjeskobi.

Čud(n)o, čitave godine živiš u bijedi, a potom iznenada jednog određenog dana, izađeš iz jadnog stanja i počneš da plešeš.

Ucini da tvoj Život bude stalno slavlje, festival svjetla tokom čitave godine. Samo tada ti možeš rasti, cvjetati. Preobrazi male stvari u slavlje.

Naprimer, u Japanu imaju ceremoniju ispijanja čaja. U svakom zen samostanu i svakom domu koji si to može priuštiti, postoji mali hram za ispijanje čaja. Tako čaj ne biva nešto uobičajeno, svakodnevno – oni to preobraze u slavlje.

A to što se priredilo sa čajem može se primjeniti sa svime – sa tvojim oblačenjem, sa tvojom hranom. Ljudi žive skoro kao u snu i ne vide da svaki proizvod, svaka odjeća ima vlastitu ljepotu, vlastiti dojam. Ukoliko si ti osjećajan, tada tvoja odjeća neće biti od tkanine koja te pokriva – to treba da izrazi tvoju individualnost, tvoj ukus, kulturu, tvoje biće.

Sve što ti radiš biće ispoljavanje tvoje biti, imaće tvoj pečat na tome. Tada život može biti stalno slavlje.

Čak i ako se razboliš i ležiš u krevetu, ti možeš od toa načiniti trenutke opuštenosti i odmora, meditacije, slušanja muzike ili citanja poezije. Nema potrebe da budeš tužan zato što si bolestan. Trebalo bi da si sretan što su svi u kancelarijama, a ti si odmarajući se u svom krevetu, nalik kralju jer neko sprema čaj za tebe, cajnik pjevuši svoju pesmu, prijatelji običavaju da te posjećuju. Te stvari su od većeg značaja no sva medicina.

Kada si bolestan pozovi ljekara, ali ono što je važnije jeste da pozoveš one koji te vole jer je ljubav najbolji lijek. Pozovi one koji mogu stvoriti ljepotu, muziku, poeziju oko tebe jer nema bolje metode za ozdravljenje do stvoriti raspoloženje slavlja.

Medicina je niži način tretmana. No, često izgleda da smo mi zaboravili sve i oslanjamo se samo na lijekove i bivamo neraspoloženi i tužni.

Od lošeg načini najbolje – to je kreativnost i umjetnost. I ako čovek živi svoj čitavi život tako da svaki trenutak i svaku fazu svog života učini lijepim; ljubavnim veseljem, prirodno je da će njegova smrt biti najviši vrh njegova života. Posljednji trzaji... njegova smrt neće biti tako ružna kako to obično biva u životu sa, bezmalo, svakim. Ako je smrt ružna značilo bi da ti je sav život bio protraćen. Smrt će biti potvrđena mirom, ljupko ulaženje u nešto nepoznato, veseli pozdrav starim prijateljima i starom svijetu. U tome nema nikakve tragedije.

Niko nije tako slobodan i ziv kao onaj koji je prihvatio smrt.

Jedan zen-majstor po imenu Lin Či je umirao. Hiljade učenika se okupilo da čuju poslednju propovijed, ali Lin Či je samo ležao – veseo, nasmijan, ne izgovarajući ni jednu riječ. Vidjevši da će on umrijeti a da neće izgovoriti nijednu riječ, neko je opomenuo Lin Čija. To je bio jedan stari prijatelj, takođe majstor. On nije bio učenik Lin Čija i zbog toga ga je mogao osloviti: „Lin Či, da nisi možda zaboravio na svoju posljednju riječ?
Lin Či reče: „Samo oslušni.“ Na krovu su dvije vjeverice skakutale, kričale. „Kako je divno“, i potom izdahnu. Na trenutak, kada je rekao da oslušnu, bila je apsolutna tišina. Svi su mislili da on želi da kaže nešto veliko, ali to su se samo dvije vjeverice na krovu svađale, kričale, trčkarale... On se nasmijao i izdahnuo. No, on je ipak dao svoju poslednju poruku: U tom trenutku Lin Čiova smrt je bila važna isto toliko koliko i skakutanje i kričanje dvije vjeverice na krovu njegove kuće, nema nikakve razlike u tome.
U životu je to sve isto. To je bila sva njegova filozofija, njegovo sveukupno životno učenje – da nema ništa što je više i ništa što je nize, sve zavisi o tebi: šta ćeš izvući iz toga.

Ne čini stvari malim i velikim, trivijalnim i važnim. Sve je važno.

Započni meditirati i stvari će početi rasti u tebi – tišina, mir, blaženstvo, osjećajnost. I što god da izađe iz meditacije, pokušaj da to ispoljiš u životu. Dijeli to sa nekim, jer sve što podijeliš sa bližnjima brže se razvija. A kada dospiješ do trenutka umiranja, tada ćeš znati da nema smrti. Tada možeš reći – zbogom, bez potrebe za ijednom suzom i tugom – možda suze radosti, ali ne tuge.

Treba da počneš sa bezazlenošću.

Zato, prvo odbaci svu koještariju koju nosiš sa sobom. A svi nose previše smeća u sebi – zato što su drugi rekli da su to velike ideje, principi, načela...

Život je veoma jednostavan: to je veseli ples.

Promatrac

Promatrajte bez prosudjivanja. Bez prihvacanja ili odbacivanja. Budite nepristran promatrac.
Promatrajuci samoga sebe dolazite do spoznaje o sebi kao unikatu. Biti unikat, original znaci biti ziv. Nikoga ne imitirati. Biti svoj. Osloboditi se glasova i daljinske kontrole.

Iskustvo – vracanje culima
Oslusnite sve zvuke koji dopiru do vas. Visoke, niske, glasove. Tada se dogadja iskustvo.

Kada jedem, jedem; kada gledam, gledam; kada slusam, slusam.

Biti ovdje je da izadjemo iz sopstvenog uma i vratimo se svojim culima. Ili da doslovno izadjemo iz sfere apstraktnog i prepustimo se neposrednom iskustvu.
Npr; DOK SE JEDE NE PRICA SE!

Kako pronaci srecu, mir i ljubav? Sa svojih pet cula odn osjetila. Kada si s nekim ili u nekoj situaciji; dok npr jedes, budi bas tu i otvori svoje oci – gledaj, slusaj, dodirni, njusi i probaj – kusaj.

Dakle potpunim promatranjem u datom trenutku cemo vremenom pronaci ono sto trazimo. Jer to je, najcesce, vec tu negdje blizu nas.

Promatrajta sebe. U onoj mjeri u kojoj budete promatrali sebe, ne samo mentalno, vec kao nepristran, odvojeni promatrac, u istoj mjeri cete odbaciti svoje mehanicko ponasanje, odbacit cete sve ono sto vas cini nesvjesnim – marioneteom.

Oznake: život, ljubav

10.07.2012. u 12:02 • 1 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn