Ljubav nije odnos
Riječ ljubav može imati dva sasvim različita značenja – ne samo različita, već i dijametralno suprotna. Jedno značenje predstavlja ljubav kao stanje bića a drugo značenje je da je ljubav određeni odnos.
Trenutkom kada ljubav postane vrsta odnosa tada i biva vrsta ropstva, jer tada biva očekivanje, biva zahtijevanje, biva frustracija i napor, pokusaj – s obje strane – da se dominira. To postaje borba za moć.
Ljubav kao stanje bića je sasvim druga riječ. To znači jednostavno biti ljubavan; ne stvarati odnos od toga. Ljubav je kao miris ruže. To ne izaziva odnos; to ne traži od nas da budemo na određeni način, da se ponašamo na određeni način, da glumimo određene nam uloge. To ne zahtijeva ništa. To je samo davanje. A u tom davanju nema nikakvog zahtjeva za uzvraćanjem.
Ako dijeliš ono što imaš to je isto što i uzvraćanje.
Kada je ljubav stanje ti stim ne cinis ništa. To samo isijava, i ne stvara bilo kakvo ropstvo za bilo koga, a neće ti ni dopustiti da budeš obrobljen od bilo koga.
Odnos je suptilan način psihološkog obrobljavanja. Bilo da ti obrobiš nekoga ili ti budeš rob svoje ideje, svejedno. A i ne možeš obrobiti nekoga a da ne postaneš rob svoj. Ropstvo je mač sa dvije oštrice. Jedno može biti jače a ono drugo slabije, no to ne mijenja stvar, u svakom odnosu ti bivaš u zatvoru a onaj drugi tamničar. Na ovaj nacin čovječanstvo živi u jadnom stanju, u tuzi.
Neka tvoja ljubav bude stanje tvoga bića. Ne da se zaljubiš već jednostavno voliš. To je sama tvoja priroda. Ljubav je stanje Bića. Čak i ako si sam ti si okružen ljubavnom energijom. Čak i kada dotičeš mrtve stvari – predmete, tvoja ruka ih obasipa ljubavlju. Nije bitno prema kome, ljubavno je stanje neadresirano.
Može se biti u stanju ljubavi samo ako se odbace stari svjetonazori. Treba odbaciti postavke uma o odnosima. Jer ljubav nije odnos.
Dvoje mogu biti u velikoj ljubavi. Što su više u ljubavi sve manje su u prilici da od toga postane odnos. Što se više vole to više slobode ostvaruju među sobom. Što je više ljubavi među njima to je manje potrebe za zahtijevanjima, dominaciji i očekivanjima. I prirodno, nema više riječi o frustraciji.
„Prijateljevanje“ kao riječ bolje zvuci nego „prijateljstvo“. Prijateljevanje je kvalitet samo po sebi, a prijateljstvo postaje vrsta odnosa.
Ljubav je toliko vrijedna da ju treba zaštititi od bilo koje vrste trovanja, zagađivanja. Odnos nanosi to trovanje. Svijet treba biti sastavljen od individua. Čak korišćenje riječi „par“ vrijeđa. Tako uništavamo dvije individue.
Kada ljubav spontano bljesne opjevaj to, pleši to, živi to; ne stvaraj lance od toga. Ne pokušavaj da nekog uhvatiš u krletku, a nemoj ni dopustiti da te obrobi. Svijet sačinjen od stvarno slobodnih individua je uistinu slobodan svet.
Jedna od najvećih potreba čovjeka je da je potreban.
Ne postoji nijedno vrijeme u ljudskoj povjesti kada nije postojala ljubav. Koliko postoji ljudsko biće, toliko će ljubav biti najcjenjenije iskustvo. To je nešto što je moguće na zemlji ali to ne pripada zemlji. To ti daje krila. Bez ljubavi si kao ptica bez krila.
Brak je prostitucija kaze nam Osho
Ako ljubav shvacas kao potrebu onda ona moze postai izvor problema. Ti želiš da tvoj ljubavnik ili tvoj voljeni bude i sutra tu. Bilo je divno danas i ti se plašiš za sutra. Tako je brak postao. To je samo strah da tvoj voljeni ili ljubavnik sutra može otići – zato načini ugovor pred društvom i pred zakonom. No, to je ružno – neukusno. I nepotrebno. Načiniti od ljubavi ugovor, znači staviti zakon ispred ljubavi; staviti kolektivnu svijest ispred individualnosti i tako dobiti podršku suda, vojske, policije, vlade, da možeš svoju krletku sigurnom načiniti.
Sutra ujutro... niko ne zna šta će biti. Ljubav dolazi kao dah, ona može ponovo doći, a može i da ne dođe. I ako ljubav jednoga dana iscezne, mnogi ce samo zbog braka – zakona, zbog privilegija u društvu, i dalje zajedno ostati. To ce većinu parova u svijetu tako do prostitucije dovesti.
Prostitucija je živiti sa ženom koju ne voliš, živiti sa muškarcem koga ne voliš, živiti s nekim zbog sigurnosti, zbog financijske potpore, živiti zajedno iz bilo kog drugog razloga do ljubavi.
Ljubav je autentična samo onda kada joj pružiš slobodu.
Neka ovo bude kriterijum.
Za tebe ljubavi moja
Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi
A zatim sam otišao na trg roblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.
Jacques Prevert
Ljubav je stvarna samo onda kada se ne upliće u privatnost druge osobe. Ona poštuje tuđu individualnost, njegovu intimu.
Kazu da prava ljubav može trajati vječno. Ruža ne može trajati vječno. I ljudsko biće također mora jednom umrijeti. Sve je u stalnom mijenjanju. I ako ljubav jednog dana nestane, znaci li to da nije bila prava?
Ljubav dolazi iznenada – nenadano. Ona dolazi kao dar prirode. Ti je nećeš ni prihvatiti ako razmisljas o tome da će jednog dana i nestati. Na način kako je došla, ona i odlazi. No nema potrebe za brigu: ako jedan cvijet otpadne drugi se rađa. Ruže dolaze vječno. Ne veži se za jedan cvijet. Uskoro možeš biti vezan za uveli cvijet. A ljudi se u stvarnosti upravo vežu za uvelo cvijeće, uvelu ljubav. Unatoc tome da je ostalo samo sjećanje i bol, oni, zbog poštovanja zakona, ostaju zatočeni.
Sasvim je moguće da dvoje žive svoj cijeli život zajedno. Niko ne kaže da treba da živite odvojeno ali taj život udvoje treba da bude samo iz ljubavi.
Post je objavljen 11.07.2012. u 17:23 sati.