http://rigijev.blog.hr

subota, 01.07.2017.

iz moje knjige-priručnika

Posveta
Ovu knjigu posvećujem svojoj voljenoj mami koja mi je uvijek primjer umijeća prihvaćanja životnih situacija onakvih kakve jesu. Pred sobom sam imao primjer nekoga ko posjeduje sposobnost za prihvaćanje bez suda o nečemu kao dobrom ili lošem. Nekoga ko se nikad ne protiviti životu odnosno Božjoj volji i pri tom je u miru sa sobom i drugima. Osoba kojoj je plemenitost i služenje drugima uz veliku bezuvjetnu ljubav prema bližnjima davala snagu da se nosi sa životom i svim životnim nedaćama bez prigovora i pogovora i traženja bilo čega zauzvrat. Uz to rijetka majka koja je svoja dva sina blagoslovila i omogućila im da krenu svojim putem u svijet daleko od nje, znajući pritom koliko će joj nedostajati a sve to za njihovu bolju budućnost. Moja mi je mama najviše pomogla da se prestanem bojati starenja. Svojom vječno mladom dušom i duhom punim entuzijazma za učenjem novog i zainteresiranošću za svijet oko sebe, unatoč ostarjelom tijelu, uvijek puna života davala mi je snage da idem dalje. Pomogla mi je, tu, u materijalnoj stvarnosti postojanja, pred mojim očima, spoznati da to privremeno tijelo služi vječnoj duši. Ta iskra života, to svjetlo kojim zrači ta duša nikada nije nestala. Unatoč poodmakloj dobi zadržala je mladalački duh i vedrinu što je ljudima oko nje davalo nadu i volju za životom.
Ako je starenje tijela, tijekom vremena, kazna onda je mudrost, koja neminovno dolazi s vremenom odnosno iskustvom, nagrada.

Mnogi ljudi nikad nisu živili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato što iza sebe nisu ostavili mladost.

Kraj života je tek početak. Ono najbolje tek dolazi.


Umijeće življenja - vodič kroz život
Životni put ka samospoznaji; postizanju mira, sreće i ljubavi


Sadrzaj:

Ovu knjigu posvećujem svojoj mami
Predgovor

1 Život treba da je rast i razvoj
Oshov pogled na život i na odnose
Kako živiti potpuno
Život je divalj
Svaki trenutak je cilj
Osho o Bijelom oblaku
Oslobodi se uticaja svojih roditelja
Život treba da je rast i razvoj
Hodočašće

2 Um i misli
Um je nagomilana prošlost
Misao je lukava
Stanje povišene pažnje
Brige
Strah i sumnja
Sve nade su lažne
Um je logičan
Život je dijalektičan
Ravnoteža je sve

3 Osjećanja, patnja i bol
Osjećanja duhovne i svjetovne prirode
Emocije
Bol
Bijes
Patnja

4 Ego
Što je ego?
Nevino dijete
Emocionalna Energija ega
Niže Ja i Više Ja
Seksualna energija
Trans–formacija seksualne energije

5 Svjesnost-promatrač
Filteri uma
Subjektivna stvarnost
Svijest i svjesnost
Promatrač
Svjesnost i nenapor

6 Otpuštanje ega
Ego kao zrelo voće
Pronađi majstora u sebi
Predati se potpuno

7 Odnos
Ovisnost–vezanost
Brak je prostitucija kaze nam Osho
Predavanje
Pojam ljubavnog odnosa

8 Sloboda-ovdje i sad
Lanci i kako ih se osloboditi
Ovdje i sad

9 Radost, sreća i mir
Metanoja pokajanje
Radost, sreća i mir

10 Ljubav
Šta jeste i šta nije ljubav?
Želja i patnja
Strah kao stvarni neprijatelj ljubavi
Prekinite s odnosima
Đubran; Besjeda ljubavi
Šta nam o ljubavi kaže Osho
Ljubav i ego ne mogu zajedno
Ljubav nije odnos
Jacques Prevert; Za tebe ljubavi moja
U slobodi a ne u vezanosti je snaga ljubavi
Ljubavni dnos
Ljubav citati

11 Ljubav prema sebi
PRIHVATI I VOLI SEBE!
Nauci da budeš sam
Ekstraverti vs introverti
Umijeće ljubavi
Ljubav prema sebi
Snovi i fantazije su proizvod potisnutih želja
Dualnost svijesti
Dobro i loše
Tajna prihvatanja
Lekcija poslušnosti
Ne–uspjeh

12 Zemlja ljubavi i ‘smrt’

13 Pogovor

Predgovor

Razmišljanja s kojima ćete se, u ovoj mojoj knjizi sresti, nisu nova-poznata su ljudima oduvijek. Želim da ih podijelim s vama. Ja vam ovdje samo prenosim ono sto sam pročitao, naučio, sâm iskusio. Ove riječi koje vam pišem odnosno navodim sam čuo-pročitao od drugih. To su riječi koje su mi dotakle srce i ta saznanja i iskustva želim s vama da podijelim. Kao gestu ljubavi.

Knjigu sam napisao kao pokušaj da pomognem vama kao sto su drugi, svojim pisanjem pomogli meni. Ideja je bila napisati knjigu koja će poticati životni rast i razvoj. Tekstovi su ujedno pokušaj razumijevanja onoga što nam se događa kao i zasto nam se baš to događa u životu. Nadam se da ćete čitajući knjigu s-poznati neke životne tajne i bolje upoznati sebe.

Cilj je podizanje kvaliteta života i osobno usavršavanje. To znači da treba da pređete put od onoga što ste bili juče do nečeg-nekog boljeg danas i sutra.
Ovo je knjiga o sveopćoj i sveprisutnoj (kozmičkoj) usamljenosti. O patnji i (ljubavnoj) boli. Nada je u tome da ćemo se svjesnim i dubokim proživljavanjem boli iste i osloboditi.
Knjiga zamisljena kao priručnik koji će nam pomoći da se pripremimo na ono što nas čeka u životu. I kako se nositi s nedaćama, udarcima i gubicima.
O budnost i duhovnosti.
O umijeću i ljepoti življenja. O biti zaista živ. Biti ono što jesi. Biti sad u stvarnom živom životu. Ili jednostavno Biti!
O sreći i radosti.
O slobodi.
O unutarnjem preobražaju. O prosvjetljenju.
O ljubavi.

S vama želim podijeliti ono u što osobno vjerujem. Sve što nam se dogadja, dogadja se s nekim, nama cesto nepoznatim, razlogom. Nakon nekog vremena otkrijemo zašto je to što nam se događalo bilo dobro za nas iako smo mi priželjkivali i očekivali da nam se dogodi nešto drugo. Nismo bili sretni i zadovoljni događanjima jer nisu odgovarali slici koju smo unaprijed stvorili. Nezadovoljstvo tadašnjim trenutkom je rezultiralo sumnjom odn ne-vjerom u budućnost. Ne u bolju, nego jednostavno u budućnost. Na taj smo način propustili i jedno i drugo; sadašnjost i budućnost. I tako malo pomalo propuštajući može nam se desiti da promašimo cijeli život. Ova je knjiga pokušaj da nam se, čitajući ju, ovo ne dogodi.

Kad god vam bude teško a vi ovaj priručnik u ruke i u pamet, nadam se da će vam pomoći.

Izvori inspiracije; Antoni de Melo, ‘Novi dani’; Osho, ‘Put bijelog oblaka’; Eckhart Tolle, ‘Moc trenutka’; Don Miguel Ruis, ‘Moc ljubavi’; Khalil Gibran, ‘Prorok’; Erich Fromm, ’Umijece ljubavi’ ...

Udahnimo duboko i krenimo u dubinu (samo)spoznaje.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:50 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 1 Život treba da je rast i razvoj (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

1 Život treba da je rast i razvoj

Život je tajna. Život ne mogu riješiti nego životom mogu postati.
Živi kao dijete

Dva su načina življenja; jedan okrenut STRAH –u i drugi LJUBAV –i; življenje duhovna covjeka. Osoba okrenuta ljubavi je osoba koja se ne boji budućnosti, ne boji se posljedica, živi ovdje i sada – to je PLOV.

Oshov pogled na život i na odnose
Oshov pogled na život ima korijene u Tantri, koja je jedina na istoku slavila život kao užitak i radost, u svijetu bez potiskivanja kojima nas uče od dolaska na svijet. On dalje vidi život kao dar od Boga, koji treba iskoristiti do krajnjih granica. Treba čak prevazilaziti i rušiti te granice da bi se tako moglo okusiti rajsko stanje, stanje iza uma i tijela. Sexualnu energiju, jedinu energiju koju imamo, treba iskoristiti tako da putem njene transformacije, dodjemo do kozmičke svijesti. Tantra poziva na zivot bez dogma, pravila i zabrana. Tu su prisutni Bog, Život i čovjek koji kroz život spoznaje Boga u sebi.

U zivotu imamo šansu za dostizanja blaženstva, koje se postiže prestankom rada uma i tišinom koja se pomalja u Prostoru iza uma. Otkriće tajne se događa prestankom prikrivanja i pretvaranja da ste nešto drugo i suočenjem sa prazninom u sebi i prazninom u drugom ljudskom Biću. Saznati tajnu skidanjem velova bespotrebnih informacija i suvišna znanja. Uz ljubav i podršku. Bez ograničenosti, ukalupljenosti i sputanosti sistematičnim sistemima misli.

Ovdje se radi o slobodi i pobjedi nad svim stegama i lancima običnosti i prosječnosti. Radi se o svijetu u kom se izmiče svakoj klasifikaciji. Čudesnom svijetu u kom se govori jezikom srca. Tu gdje se uz ljubav i predavanje moze zakoraciti u Prazninu.

Dva djeteta su rođena – jedno dijete je dobro, drugo dijete je loše. Zašto jedno zovemo dobrim? – i zašto za drugo dijete kažemo da je loše? Stvarnost ili naša interpretacija?
Koje dijete je dobro i zašto? Ako je poslušno, dijete je dobro. Ako je neposlušno onda nije dobro. Dijete koje slijedi je dobro a ono koje se opire nije. Što god da mu kažeš; “Sjedi mirno” – ono sjedne. Ono drugo ne sluša, ono je mali buntovnik – i zato nije dobro.

Zašto je poslušno dijete dobro? Poslušna djeca nikada nisu sjajna, ne zrače – ona postanu i ostanu tupa. Poslušno dijete ne postaje naučnik, ili čovjek od duha, ili pjesnik. Samo su neposlusna djeca stvaraoci. Jedino su takva djeca u stanju da odbace staro i pronađu novo i nepoznato.
Dijete koje je odista živo – uvijek ce biti buntovnik. Zašto bi nas slijedilo u svemu. Tko si ti? Mora li te ono slušati samo zato što si mu otac ili majka?
Ono što možemo reći je da je jedno dijete drugačije od drugog.
Zašto bi dijete moralo da te sluša? Ne budi diktator – ljubav ne naređuje. Kada bezuvjetno voliš onda dobro i loše nestaje. Božja je ljubav bezuvjetna. Bog označava sjelokupnost, sveukupnost postojanja. Bog ne pravi razliku.
Život prihvata i grešnika i sveca. Postojanje ne pravi razliku. Mi smo ti koji razmisljamo dualistički.
Onaj koji pije je loš, i onaj koji puši, i onaj koji se zaljubi u tuđu ženu. A kao Bog odozgor gleda ovu trojicu pa ih pozove k sebi na sud. Suludo je misliti da se Bog bavi tim stvarima, no tako razmišlja sićušni ljudski um.

Dobro i zlo su relativni – zavise od nas, društva, kulture. Bog je apsolut – za njega razlika ne postoji.
Pokušaj samo da promatraš i vidiš cjelinu bez ikakva dijeljenja. Ne govori; Ono je ružno, ovo je lijepo; ovo je dobro a ono je loše. Ne govori ništa. Ne pričaj, ne pravi razlike. Samo budi.

Čovjek star više od sto godina upita sebe baš na svoj rođendan; Zasto sam uvijek sretan? Pa sam sebi dade odgovor; Svakog jutra kad se probudim ja mogu da biram da budem sretan ili nesretan. I ja uvijek izaberem sreću.
Kako to da mi obicno ne biramo sreću? Kako to da nismo svjesni mogucnosti izbora?
To je jedan od najsloženijih ljudskih problema. Ljudi izabiru jad, bijedu, depresiju. Za tako nešto mora postojati dubok razlog.
Kada je dijete sretno, nitko ga ne sluša. Kada je zdravo nitko se ne bavi njime. Ako ste nesretni i jadni, kroz to mozete nesto da dobijete. Ako ste sretni, gubite.
Kada je nesretan čovjek dobija pažnju. A tudja je pažnja hrana za ego, opasan stimulans. Tudja pažnja daje energiju; kroz nju osjećate da ste netko. I, eto, zbog toga toliko potrebe, toliko žudnje da se privuče paznja.

Ako je neko ekstatičan, odjednom, takav čovjek kao da ne pripada nama – i svi osjećamo ljubomoru. Pokušavamo na sve načine tu osobu da vratimo u ‘normalno’ stanje. Psihoanalitičari, psihijatri, svi će pomoći da se ta osoba vrati u normalnu bijedu.

Ljudi su ljubomorni na one koji su uspjeli promijeniti svoju unutarnju kemiju. One koji su odbacili ljušturu koju je društvo stvorilo oko nas i uspjeli pobjeći iz zatvora socijalne mizerije. Društva ne mogu dopuštati radost. Radost je najveća revolucija. Ako su ljudi radosni ne moze im se nametnuti opsjednustost novcem. Oni neće cijeli svoj život protratiti u sakupljanju novca.

Od samog jutra pred nama je izbor, ustvari u svakom trenutku; da li ću biti jadan ili ekstatičan? Mi izaberemo jad jer nam je to postala navika. U trenutku kada je izbor pred nama, naš um po navici krene bijedi u susret.
Izgleda kao da je jad nizvodno a ekstaza uzvodno. Ekstazu je, na prvi pogled jako teško ostvariti, ali to nije tako. Istina je suprotna; ekstaza je nizvodno a jad je uzvodno. Bijeda je teško ostvariva, ali nju ljudi uvijek ostvaruju jer neprestano žele ono što je nemoguće.

Svako je dijete rodjeno ekstatično. Obitelj, učitelji, društvo su učinili sve da od ekstatična kreatora naprave bijednu kreaturu. Samo treba pokušati prizvati djetinjstvo.
Ako ste u stanju da opet budete dijete, tada za vas jad vise ne postoji.
Dijete moze, u jednom trenutku, biti nesretno. No ono je potpuno u tome. Tako je jadno u svojoj tuzi da tu uopće nema podijeljenosti. Nema djeteta odvojenog od tuge. Ono u svojoj nesreći ne izgleda podijeljeno. Ono tada jeste tuga – toliko je dijete duboko u tome.
Ako postanemo jedno s tugom tada otkrivamo ljepotu svega toga. To onda više nije nesreća.

Kako živiti potpuno
Život je misterija i zato nije uvijek moguće naći objašnjenje tome što se dogodilo s tobom i zašto se to dogodilo. Nekada, nakon što prodje neko vrijeme, nam stigne objašnjenje i shvatimo koji je bio razlog zbog čega nam se nešto dogodilo.
Zašto se ljubav iznenada rodi a da ti se ne pruži ni nagoveštaj? Ne postoji ni jedan racionalan odgovor na ta pitanja.

Život treba iskusiti u potpunosti. Svi žele u svom srcu da žive potpuno, ali to prvo porodica pa onda ni društvo ne dopušta, kultura te od toga štiti, religija kontrolira. Oko tebe su ljudi čiji je interes da ti ne živiš život potpuno. Stvarno je iznenađujuće zbog čega oni imaju interes da ti ne živiš potpuno: sva eksploatacija čovječanstva počiva na tome.

Čovjek koji živi potpuno neće piti alkohol, ili koristiti neku drugu vrstu droge. Prirodno, ljudi koji ubiraju milione dolara iz alkohola neće ti dopustiti da živiš potpuno. Živiti potpuno je tako ugodno da ti to ne želiš uništavati pijući alkohol. Alkohol je potreban jadnim ljudima, ljudima koji su u nevolji, koji žele bilo kako da zaborave svoje probleme, svoju nevolju – pa makar i na nekoliko sati.

Ako čovjek živi potpuno, tada je njegov svaki trenutak ispunjenje, i tada iščeznu redovi pred kino-dvoranama. Ko želi da gleda drugog dok vodi ljubav? Zar je to potrebno kada ti sa svojim voljenim-om možeš voditi ljubav? Zašto je potrebno da ideš u kino kada tvoj život predstavlja misteriju po sebi koju treba razotkriti... Koga još zanimaju trećerazredne filmske priče?

Čovjek koji živi potpuno, biva neambiciozan. On je sretan upravo sada i stoga nema nikakve potrebe da traži više. Uobičajeno ludilo ljudskog uma, da želi više i više – dolazi iz razloga što se ne živi potpuno. Uvijek u tebi postoji raskol – nešto uvijek nedostaje. Ti znaš da stvari mogu biti bolje. Shodno takvom djelimičnom življenju, sve životne ambicije se rađaju i tako se pokreće sva društvena igra: ljudi žele da budu bogati, žele da budu poznati, žele da budu političari, ljudi žele da budu predsjednici i ministri vlade.

Veliki ljudi postoje samo zato što milioni ljudi nisu veliki – inače, ko bi pamtio jednog Gautam Budu? Ako bi bilo na milione Buda, Mahavira, Isusa – koga bi zanimali takvi pojedinci?

Ovih nekoliko ljudi su postali veliki jer se milionima drugih nije dopuštalo da žive potpuno. Čovjeku koji svaki trenutak proživljava intenzivno, život tako postaje raj, život postaje Božanski.

Život je divalj
Život iziskuje veliku hrabrost. Kukavice samo tavore, oni ne žive jer je njihov sav život obilježen strahom, a takav život je gori od smrti. Oni žive u nekoj vrsti paranoje, plaše se svega; i ne samo od stvarnih opasnosti, već i od nestvarnih pojavnosti. Oni su zaplašeni hiljadu i jednom stvari koje su sami izmislili.

Treba naučiti kako biti hrabar. A zašto je hrabrost potrebna za život? – Stoga što je život nesiguran. Ako budeš inzistirao na sigurnosti, tada ćeš ostati zatočen u jednom malom kutu, gotovo u zatvoru koji si sam načinio. To će biti izvjesna sigurnost, ali to neće biti život. U tome neće biti avanture ni ekstatičnosti.

Život se sastoji od istraživanja, odlaženja u nepoznato, uspinjanja do zvijezda. Budi hrabar i žrtvuj sve u interesu života – ništa nije vrijednije od toga. Nemoj da žrtvuješ svoj život zbog malih stvari – novca i sigurnosti. Svako treba da živi svoj život što je moguće potpunije, tako se rađa radost.

Oni koji stvarno žele da žive treba da preuzmu više rizika. Oni treba da nauče da ne postoji dom, da je život hodočašće – bez početka i bez kraja. Da, postoje mjesta gde se može odmarati, ali to su samo prenoćišta i ujutro nastavljamo dalje. Život je neprestano kretanje, on nikad ne dospijeva do kraja – stoga je život vječan.

Najbolja životna hrana je rizik: što više rizikuješ to si životniji. A kada jednom shvatiš to, ne iz očaja, ne iz bespomoćnosti, iz nužde, već iz stanja osvještenosti – tada ces otkriti ljepotu koju ta mogućnost nudi.

Ljepota življenja je u tome sto život nije predvidiv i što je pun iznenađenja. Ako je sve sigurno, određeno, zagarantirano, tada neće biti prilike za uzbuđenje, za ples.

Isus je uvijek govorio svojim učenicima: „Veselite se, uživajte! Iznova i iznova vam kažem: uživajte!“

Nije bitan cilj, čak ni pravac. Kako nam kaže Alisa u zemlji cuda;
If you don’t know where you’re going, any road will take you there.

Ili poznata vam je i ova; It is about journey not about destination ili If you’re not enjoying the journey, you probably won’t enjoy the destination.

Kreni bez ikakvih predubjedjenja, bez želja, bez ideje kako bi to kretanje trebalo da izgleda.

Samo se opusti i prepusti.

Ljudi o smrti imaju krivu predodžbu. Naše su kuće nalik grobovima. Previše nas zaokuplja sigurnost. Nitko ne može niušto u životu biti siguran. Svaka sigurnost je lažna, svaka sigurnost je izmišljena. Žena te voli danas – a sutra, ko zna? Zbog sigurnosti mi smo izmislili i brak. Zbog sigurnosti mi smo izmislili i društvo. Zbog takve sigurnosti mi se uvijek krećemo utabanim stazama.

Život je divalj, neobuzdan. Ljubav je neobuzdana. Bog nikada neće ući u tvoju baštu, ona je previše ljudska. On neće ući ni u tvoje kuće, one su premale. Ti ga nikada nećeš sresti na zacrtanom putu. I Bog je divalj.

Osho o Bijelom oblaku
Svaki trenutak je cilj
Osho nam govori o Bijelom oblaku koji nema puta. On pluta, plovi i ništa ne dostiže ni postiže. Nema odredišta ni kraja. Gdje god stigao i što god dosegnuo, to mu je bio i cilj. Plov-eći s njim gdje god da vjetar krene – on se ne opire niti se bori.

Jednom kad sebi postavimo cilj fiksirali smo svoju sudbinu. Ako je um opsjednut ciljem onda je ispunjen nervozom i frustracijama.

Um je uvijek u potrazi za određenim smislom. Za svrhom i svrsishodnosti. Na taj način smo izdvojeni od cjelokupnosti života, cjeline u kojoj ne postoji ni svrha ni cilj. Postoji samo uživanje u življenju, slavljenje trenutka, radost i ekstaza. Jer ako plovimo tamo gdje nas vjetar nosi, gdje god se zadesimo tu je cilj.

Jer cilj nije nesto završno – kraj crte, nego je svaki trenutak cilj.

Nema nista što bih još trebao da ostvarim. Upravo u ovom trenutku mi je sve dostupno. Samo ako sam dovoljno Budan. No moj je um uvijek već tamo negdje u budućnosti.

Plov
U trenutku kada se odreknem imena, identiteta odn forme; muškarac, bijelac … tada počinje P L O V.

Kada si ispražnjen, kada samo praznina postoji, susret se dešava. Kada postaneš budan i shvatiš da je mogućnost da nekoga i promašiš uvijek prisutna, iznenada susret postaje moguć.

I dok god se ne kockaš potpuno – gubit ćeš!
Hazard ne smije biti djelomičan. To je pravilo igre. Stoga ne igraj oprezno, s rezervama. Uloži u igru sve što imaš.

Biti uobičajen je vrlo neuobičajen kvalitet jer su oni koji nisu obični u nekom svom ego – tripu; bogatstvo, moć, status. Pastir, ribar i stolar – ‘beznačajni’, obični ljudi nezainteresirani za bilo kakva dostignuća – jedino su oni bili privučeni Isusom.
Biti uobičajen prava je rijetkost; biti apsulutno Običan je zaista neobična stvar. Zen majstori kažu; postani prvo običan, pa tek onda, kroz to, neobičan.

Mudar čovjek je kao ptica koja nebom leti – ne slijedi ničije stope, ne slijedi nikakvu stazu, jer puta i onako nema. On se kreće od trenutka do trenutka.
A učili su nas nešto potpuno suprotno. Od svega smo napravili plan. Što cu partneru reći, kaku ću mu ruku dotaći i kako ću ga poljubiti … No čemu, zar tu nema nimalo ljubavi? Jer ako ima ljubavi planiranje je nepotrebno.

Duhovan je čovjek stvaran. Ako se smije, onda se smije. Ako je ljut, onda je ljut. Ako voli, onda stvarno voli. I smijeh i ljubav i ljutnja, sve to dolazi iz njegove autentičnosti. Možeš se slobodno osloniti na njega. Ako je prijatelj, onda je prijatelj. Ako nije – onda nije, možeš biti siguran u to. On nikada ne vara.
To je ono što zovemo necijom vrlinom – autentično pouzdano biće.
On je čista nevinost. Percepcija mu je čista – bez onecisčavajućih misli.
On je u svakom trenutku tek rodjeno dijete – bez prošlosti i bez ijedne ideje o budućnosti.

Što god da prodje on proživljeno baca, jer to su sad mrtve stvari, samo zrnca prašine koje nema potrebe dalje vući na sebi. Tim odbacivanjem izumrlih stvari on čisti; njegovo je ogledalo uvijek čisto od prašine.

Postani nevino, preporođeno dijete, jedna fina pročisćena svijest koja se kreće ka nepoznatom, od trenutka do trenutka.

Oslobodi se uticaja svojih roditelja

Krist je rekao; Ako hocete da budete moji učenici, morate zamrziti oca i majku. Otac i majka o kojima Isus govori su otac i majka koje nosimo ukorijenjene u svom umu i koji nas kontroliraju. Od njih se trebamo odvojiti. Njih se treba riješiti.

Uvjetovana ljubav
Svako dijete je rođeno sa svom ljubavlju. Dijete je rođeno kao ljubav; dijete je načinjeno od ljubavi. Ali roditelji ne mogu dati ljubav. Jer ni njihovi roditelji njih nisu volili. Roditelji se samo mogu pretvarati. Oni samo mogu govoriti o ljubavi. Oni mogu govoriti: „Mi vas puno volimo“, ali ono što oni rade je bez ljubavi. Način na koji se oni ponašaju, način na koji tretiraju dijete vrlo je uvredljiv: u tome nema poštovanja. Nijedan roditelj ne poštuje svoje dijete. Ko ikad pomisli da treba poštovati dijete? O djetetu se ne misli kao o osobi. O njemu se razmišlja kao o problemu. Ako je ono mirno, ono je dobro; ako se jednostavno drži puta svojih roditelja – sasvim je dobro. To je ono što dijete treba biti.

No, činjenica je da nema poštovanja i ljubavi. Roditelji nisu znali šta je to ljubav. Majka nije volila svog muža, suprug nije volio svoju suprugu. Ljubav nije bivala tu. Dominacija, posjedništvo, ljubomora i mnoge druge vrste otrova su uništavali ljubav.

Ljubav je krhak cvijet. Ona se mora zaštititi, hraniti, zalivati – samo tada će postati jaka. A dječija ljubav je veoma krhka, prirodno, jer je dijete krhko, njegovo tijelo je krhko. Šta misliš, da dijete ostane samo, da li bi opstalo? Samo pomisli koliko je čovek bespomoćan. Ako bi se dijete ostavilo samo sigurno je da ne bi moglo opstati. Umrlo bi. A to se dogodilo i sa ljubavlju. Ljubav je ostala sama. Roditelji ne mogu voliti, oni ne znaju šta je ljubav, oni nisu nikada proticali u ljubavi. Sjeti se samo svojih roditelja. I zapamti, nitko ne kaže da su oni odgovorni. Oni su isto tako žrtve kao što si žrtva i ti – njihovi roditelji su bili isto. I tako dalje...

Pa kažu; „Ako ne slušaš, ako se ne vladaš kako treba, bit ćeš istjeran, možeš ići.“ I prirodno, djeca se boje. Biti isjteran? Istjeran u divljinu ovakvog života? I tako dijete počne da čini kompromise. Postaje prevrtljivo. Počinje da se snalazi.
Ono se radije ne bi smijalo, ali ako majka dođe, a ono želi mlijeka, onda će se nasmijati. Sada je to vec politika – početak politike. Duboko u sebi ono počinje mrziti jer nije poštovano, duboko u sebi ono se počinje osjećati frustriranim jer nije voljeno onakvo kakvo jeste. Od njega se očekuje da uradi određene stvari pa da onda bude voljeno.
Ljubav biva uslovljena; čovek nije voljen onakav kakav je.
Prvo mora da bude vrijedan, tek tada će roditeljska ljubav biti moguća. Ako on počinje da biva vrijedan i biva lažan, on gubi njegovu najdublju sadržinu. Njegovo poštovanje prema sebi se gubi malo po malo, i on se polako počinje osjećati bezvrijednim. Često dijete pomisli: „Jesu li ovo moji pravi roditelji? Nisu li me oni možda usvojili? Mora da me oni varaju jer ja tu ne vidim ljubav. Zbog sitnica – malih stvari djeca doživljavaju roditeljski gnjev. To je sasvim nepravedno i neumjesno. No dijete se mora pokoriti, ono mora da poklekne, ono mora da prihvati to kao nužnost. Malo po malo, njegova ljubav se ubija.
Ljubav raste samo u ljubavi. Ljubav treba milje ljubavi. Samo u atmosferi ljubavi ljubav se razvija. Ako je majka voljena, ako je otac voljen, ne samo od djeteta, ako se oni sami vole međusobno, ako je u kući prisutna ljubavna atmosfera gde ljubav cvjeta, i dijete će, kao voljeno biće rasti i cvjetati. Ono će od samog početka znati da je voljeno i dobrodošlo na ovaj svijet i to će biti njegovo utemeljenje. Samo će tako i ono poslje moći voliti i uspjeti.
No, to se ne događa. Nažalost, to se još nije dogodilo do sada. I mi smo na – učili od svojih roditelja: iz njihovoih negodovanja, njihovih konflikta. Zar nikada nisi bio kao tvoj otac? Zar nikada nisi činio besmislice koje je on činio? Jednog ćeš dana biti iznenađen jer ćeš i ti stvari raditi na isti način. Ljudi obično ponavljaju; ljudi su imitatori; čovek je majmun. Ti oponašaš svog oca ili majku, a to treba odbaciti.
Prvi korak je da se oslobodiš svojih roditelja. To ne znaci nemati poštovanja prema njima, ne. To je zadnje sto treba uciniti. Ne treba ih se fizički osloboditi. Treba se osloboditi njihova glasa koji dopire iznutra, unutarnjeg programa. Izbrisati program... i bit ćeš iznenađen – bit ćeš slobodan. Prvi put ćeš biti spreman da osjetiš sažaljenje prema svojim roditeljima; inače ćeš ostati uvrijeđen. Svaka osoba je uvrijeđena od roditelja. A glavno je oprostiti!
Oni su nam sve najbolje želili. Nema nikakve sumnje da svaki roditelj želi dobro svojoj deci. Ali što on može učiniti? On nije znao dobro učiniti ni samome sebi. On je robot, znao to ili ne, i zato je, promišljeno ili nepromišljeno, svojim utjecajem na dijete i njega učinio robotom.

Ako želiš da postaneš čovek a ne mašina, oslobodi se utjecaja svojih roditelja.
Na primjer, tvoj decko gleda neku drugu djevojku sa divljenjem u očima. Tada promatraj šta ti radiš. Da li činiš isto što bi radila i tvoja majka u odnosu sa tvojim ocem? Ako tako postupaš ti nikada nećeš saznati šta je to ljubav, ti ćeš samo ponavljati istu priču. Ne budi imitator, oslobodi se toga. Učini nešto novo. Učini nešto što tvoja majka neće moći ni pojmiti. Učini nešto novo što tvoj otac ne bi nikada učinio. Ova novina treba da bude pridodata tvom biću i tada će se tvoja ljubav početi rascvjetavati.

Oslobodivši se roditelja, oslobodićeš se društva; oslobodivši se roditelja oslobodićeš se civilizacije, obrazovanja, svega – tvoji roditelji predstavljaju sve to. Ti postaješ individualan. Prvi put ti više ne pripadaš masi, ti dobijaš autentičnu individualnost; Živiš po svome. To predstavlja razvoj. Tako treba da izgleda osoba koja se razvija. Osoba koja se razvija ne treba roditelje. Takva osoba je sretna u svojoj samoći – njegova osama je pjesma, slavlje.
Takva osoba je ona koja može biti sretna sama sa sobom.
Njena osama nije usamljeništvo, njena osama je samoća, to je meditacija.
Ona je sasvim oslobođena od očinskih impresija. A ljepota je u tome da samo takve osobe osjećaju zahvalnost roditeljima. Samo takve osobe, a to je paradoksalno, mogu oprostiti roditeljima. One osjećaju milost i ljubav prema njima, takve osobe suosjećaju puno s njima jer su i oni patili na isti način. Takvi nisu ljuti. Oni mogu imati suze u očima, ali oni nisu gnjevni i takvi će učiniti sve da pomognu svojim roditeljima da se pokrenu ka punoći i širini osame.

Oslobodi se utjecaja svojih roditelja. Oslobodivši se roditelja, oslobodit ćeš se društva; oslobodivši se roditelja oslobodićeš se civilizacije, obrazovanja, svega – tvoji roditelji predstavljaju sve to. Ti postaješ individualan. Prvi put ti više ne pripadaš masi, ti dobijaš autentičnu individualnost; ti živiš po svome. To predstavlja razvoj. Tako treba da izgleda osoba koja se razvija. Osoba koja se razvija ne treba roditelje. Takva osoba je sretna u svojoj samoći – njegova osama je pjesma, slavlje. Takva osoba je ona koja može biti sretna sama sa sobom. Njena osama nije usamljeništvo, njena osama je samoća, to je meditacija.

Ona je sasvim oslobođena od očinskih impresija. A ljepota je u tome da samo takve osobe osećaju zahvalnost roditeljima. Samo takve osobe, a to je paradoksalno, mogu oprostiti roditeljima. One osećaju milost i ljubav prema njima, takve osobe suosjećaju puno sa njima jer su i oni patili na isti način. Takvi nisu ljuti.

Daj bez ikakvog uslovljavanja – tako ćeš i saznati što je ljubav.
I ne treba da očekuješ savršenstvo, i ne traži i ne zahtijevaj ništa. Voli obične ljude. Ništa nema lošeg u običnim ljudima. Obični ljudi su neobični. Svako ljudsko biće je jedinstveno. Imaj poštovanja prema toj jedinstvenosti.

Život treba da je rast i razvoj
Postoje dvije razlicite stvari; starenje i rast. Rast znači ići dalje od smrti – ne prema smrti. Što dublje ulaziš u život, to više shvataš njegovu besmrtnost – udaljavaš se od smrti. Smrt nije ništa do svlačenje stare odjeće, ili promjena kuće, doma, promjena forme. Ništa ne umire, ništa ne može umrijeti.
Smrt je najveća iluzija koja postoji.

Kako drveće raste tako mu korijenje ide sve dublje u zemlju. To je ravnoteža: što više raste to mu korijeni dublje prodiru.
U životu, rasti znači prodirati dublje u sebe. Tamo su korjeni.

Ne-znanje i bezazlenost
Dijete je neopterećeno znanjem, neopterećeno religijom, obrazovanjem i svim vrstama besmislica. Ono je bezbrižno. Ono je bezazleno. Bezazlenost nije moguće naučiti. Dijete je krajnje zadovoljno, ispunjeno. Dijete nema ambicija, ono nema ni želja. Ono je sasvim zaokupljeno trenutkom – ptica na grani sasvim zaokupi njegovu pažnju; leptir – njegove divne boje i ono je očarano; duga na nebu, i ono ne može pojmiti da ima što značajnije od toga, bogatije od te duge. I noć puna zvijezda, zvijezde iza zvijezda...
Bezazlenost je bogata, to je punoća, čistota. Neznanje je siromašno, ono je prosjačenje – ono želi ovo, ono želi ono, ono želi da je sposobno da zna, želi da je poštovano, da je dobrostojeće, vrijedno, ono želi da je moćno.
Bezazlenost je stanje bez žudnji.
Prvi korak u umjetnosti življenja će biti da se stvori jasna podjela između neznanja i bezazlenosti. Bezazlenost treba da bude podržana, prihvaćena – jer dijete donosi sa sobom najveće blago, blago koje se stiče kroz mudrost poslje teških napora. Mudraci bi rekli da su ponovo našli dijete u sebi, da su se ponovo rodili.

U Indiji stvarni braman, pravi znalac sebe naziva dwij, dvaput rođen. Zašto dvaput rođen? Zašto je potrebno drugo rođenje? I šta on treba da dobije u drugom rođenju? U drugom rođenju on treba da dobije ono vec dobijeno prvim rođenjem a što su mu društvo, roditelji i narod oko njega uništili.
Svako dijete je nakljukano znanjem.
Njegova jednostavnost mu je bila oduzeta jer je jednostavnost bespomoćna u ovom i ovakvom svijetu. Njegova jednostavnost će tražiti svijet koji je kao i on jednostavan, njegova bezazlenost će biti iskorišćena i zloupotrebljena na svaki mogući način. Uplašeni od društva, uplašeni od svijeta, mi pokušavamo da učinimo svako dijete upoznatim, domišljatim, lukavim. Učimo ga da bude u kategoriji moći. A kada jednom dijete počne rasti u pogrešnom smjeru, ono i nastavlja da ide tim putem – njegov cijeli život se odvija u tom smjeru.

Krisnamurti nas upozorava; Onoga dana kada dijete naučimo nazivu neke ptice, dijete više ne vidi pticu. Dijete gleda ovu pernatu živu pojavu, tajanstvenu i čudesnu, a mi mu kažemo; To je roda. Sada dijete ima ideju: roda. Poslje, svaki put kad vidi rodu, reći će; Ma znam, to je roda. Riječ, pojam, mogu biti prepreka koja nam ne dozvoljava da vidimo konkretnu pticu.
Termin Amerikanac moze se ispostaviti kao prepreka koja nam ne dozvoljava da realno sagledamo čovjeka pred nama.
Rijec Bog i sama ideja o Bogu mogu biti prepreka na putu ka vidjenju Boga.

Naši pokušaji da formiramo dijete pretvorit će Boga u vraga.

U filmu “8 ˝” kojeg je režirao Federico Fellini, u jednom prizoru neki časni brat odlazi na picnick s grupom dječaka između osam i deset godina. Bili su na plaži malo ispred brata koji je bio na začelju okružen s njih trojicom ili četvoricom. Naišli su na jednu stariju ženu koja je bila uličarka i dječaci su je pozdravili: “Zdravo”, i ona uzvrati: “Zdravo.” Upitaše je: “Tko si ti?” Ona odgovori: “Ja sam prostitutka.” Nisu znali što je to, ali pravili su se da znaju. Jedan od dječaka koji je, čini se, znao malo više od drugih, reče: “Prostitutka je žena koja radi određene stvari ako joj platiš.” Ostali ga upitaše: “Hoće li to uraditi ako joj platimo?” “Zašto ne?” odgovori ovaj. I tako su skupili novac i dali joj ga. “Hoćeš li sada učiniti te određene stvari pošto smo ti platili?” Ona odgovori: “Svakako, dečki. Što biste htjeli da uradim?” Jedino što im je palo na pamet bilo je da joj kažu da se skine. Skinula se, i gledali su je. Nikada prije nisu vidjeli golu ženu. Nisu znali što bi drugo sada učinili, pa su rekli: “Bi li htjela plesati?” Rekla je: “Svakako.” I tako su se svi skupili u krug pjevajući i pljeskajući. Uličarka je njihala bokovima, a oni su se odlično zabavljali. U međuvremenu je došao brat i sve vidio. Dotrčao je i počeo vikati na ženu. Prinudio ju je da se obuče, i u tom trenutku pokvario je djecu. Do tada su bila nevina i (s)lijepa.

Onda kada shvatiš da si promašio život, prvi princip koji se mora vratiti natrag je bezazlenost. Odbaci svoje znanje, zaboravi na svoje spise, zaboravi religiju, svoje teologije, svoje filozofije. Ponovo se rodi, postani bezazlen – a to je u tvojim rukama. Očisti svoj um od svega što nisi sam spoznao, od svega što je pozajmljeno, od svega što je došlo od tradicije, konvencija, od svega što ti je bilo dato od drugih – roditelja, učitelja, univerziteta. Samo se oslobodi toga.
Još jednom ponovo budi jednostavan, još jednom budi dijete.
A to je čudo moguće ostvariti pomoću meditacije. Meditacija je jednostavno malo čudan metod kirurgije kojim se lišavaš svega što nije tvoje i spašavaš ono što je samo tvoje autentično Biće. To spali sve drugo i ostavi te golog, samog pod suncem, na vjetru. To je kao da si prvi čovjek koji je sišao na zemlju – koji ne zna ništa, koji upravo treba da otkrije sve, koji treba da bude tragalac, koji kreće na hodočašće.

Hodočašće
Život treba biti tragalaštvo – ne žudnja, već istraživanje; ne nikakva ambicija da se postane ovo, ili ono, predsjednik zemlje ili ministar vlade, već istraživanje sa kojim otkrivaš „tko sam ja.“
Čudno je da ljudi koji ne znaju tko su pokušavaju da budu netko. Oni ni sada ne znaju tko su, oni su neupoznati sa svojim Bićem, ali imaju cilj da postanu netko.
Postati netko je bolest duše. Bîće si ti. Pocetak otkrivanja svojeg Bića je početak života.
Svaki trenutak je novo otkriće, svaki novi trenutak donosi novu radost. Nova misterija otvara tvoja vrata, nova ljubav počinje rasti u tebi – nova milost koju nisi osjetio prije, novo osjećanje ljepote, osjećanje Božanskoga.

Kako postaješ senzitivniji, život postaje prostraniji. To nije više jezerce već ocean. To se ne okončava s tobom. To se ne okončava uopće. To postaje tvoja porodica. Pojedinac nije ostrvo, svi smo mi povezani na milione načina. Taj osjecaj pripadnosti i povezanosti naša srca ispunjava ljubavlju za sve i sva.
Ovo je naš svijet – zvijezde su naše, mi nismo stranci ovdje. Mi istinski pripadamo sveopćoj egzistenciji. Mi smo dio nje, i srce smo njeno. I imamo pravo ovdje Biti.

Život je veoma jednostavan: to je veseli ples.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:46 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 2 Um i misli (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

2 Um i misli

Krist; Pogledajte ptice na nebu, pogledajte ptice u polju. One ne brinu. Za njih strepnja ne postoji.

Um je nagomilana prošlost – sve što si iskusio, sve što znaš, sve kroz šta si prosao – sve je to nagomilano u memoriji. U memoriji su pohranjena sva znanja – iskustva; sve što sam prošao plus nasljedjeno kolektivno znanje. Ta nagomilana prošlost je um i stoga je um mrtav. Dok si ti ovdje i sada, um je uvijek negdje u prošlosti. Kao sjenka koja te prati.

Ponovno rodjenje – um je mrtav
Raskid i rasterećenje od prošlosti, življenje u trenutku
Što god je bilo prije – nije važno, sto god dolazi – nije važno.
Prošlosti više nema, ona je samo balast.

SANJASA; stanje bez bremena prošlosti i želja za budućnost.
Budućnost – kreacija uma; prazan i nistavan san.
Sa željom u mene ulazi i budućnost – modificirano poznato – projekcija prošlosti. Želimo nikad nešto nepoznato. Kako ću želite ono što ne znam. Mogu želite sex, moć, ego – poznato. Bog je nepoznato. Bog i nirvana se događaju tek kad sam bezželjan. Bezželjnost; živi sad u trenutku. Sad je bezvremeno – vječno.
Ne treba želite bezželjnost. Ne ubiti želju. Smrt želje – osobna smrt. Nego želju preobraziti u želje koncentrirane na ovdje i sad. Potpuno uživanje stvarnosti.

Um je ubojica
Um je ubojica i zločinac. Ubojica svih tajni. Učiniti sve krajnje izvjesnim, to je najdublja potreba uma.

Raz – um se boji života!

Objašnjenja umrtvljuju stvari oko nas. Teolozi su i od Boga načinili mrtvu stvar – previše su ga objašnjavali. Zato je Bog danas mrtav. Ubili ga propovjednici. Toliko su ga objasnjavali da ni jedna tajna nije ostala.

Misao je lukava
Misao je lukava, ona sve korumpira. Ona je personifikacija pokvarenosti.
Ako postoji inteligancija onda nam misao nije potrebna. To je tada bistrina. Tako uzvraćao od trenutka do trenutka. Tada nema potrebe da razmišljaš što ćeš uraditi ili reći u narednom trenutku. Kad sljedeći trenutak dodje inteligencija će biti tu i uzvratiti.

Inteligencija; kretanje – reagiranje od trenutka do treutka. Spremnost na sve.

Misli su ono što nas priječi da budemo svijesni onog što radimo u tom trenutku. Stalni misaoni dijalog u glavi nas sprečava da vidimo sadašnjost. Da budemo.

Dnevno kreiramo oko pedeset tisuća misli, što je prosječno dvije misli u sekundi. Vjerojatno nismo svijesni većine nasih misli. Misli tumače energiju oko nas putem uma. Um ne samo da tumači događaje nego se ponaša kao svojevrstan filter.
Misli se samo pojavljuju i nije važno kakvog su sadržaja. One nisu ni dobre ni loše, one su samo misli. Misli su samo tumačenje energije oko nas, one nisu mi. Ako im dozvoliš da te kontroliraju one će to i raditi. Ali kad si jednom svjestan da misli nemaju utjecaj na tebe, tada si izašao iz krletke. Misli su ono što te drži tu gde jesi ili u situaciji u kojoj si. Kada mislis “ja ne mogu..” Misli su nemoćne sve dok im ne udahneš život ulaganjem energije u njih. Ne mogu te natjerati da radiš bilo što dok im to ne dozvoliš. Ponekad ljudi pokušavaju da se bore sa mislima koje su nepoželjne. Čuvaj se ovoga, to je zamka!
Kada se boris sa nečim to znači da mu dajes energiju i tako ga činis jačim.
Riješenje je ignoriranje nepoželjnih misli. Ignoriranje znači da dopustim mislima da slobodno putuju, ali da ih ne slijedim. Ako ih sledim, gubim se u mislima koje me odvlače tko zna gdje. Stanje nediscipliniranoga uma podrazumijeva da pratimo mnogo misli u raznim pravcima, što izaziva stvaranje još većeg broja misli i tako se gubimo u mislima.
Svaka misao posjeduje izvjesnu energiju. Čak se i nauka slaže da prisustvo ljudi u mikro-eksperimentima utiče na rezultate. (eng. Double–Slit Experiment) https://www.youtube.com/watch?v=DfPeprQ7oGc
Misli teže da se materijaliziraju. Ništa se na ovom svijetu nije pojavilo a da netko prije toga nije razmišljao o tome. Misli posjeduju energiju.
Mašta je ono gdje naša realnost počinje. Da bi se ostvarilo, potrebna je neka sila odnosno snaga. Snagu mislima dajemo tako što obraćamo pažnju na njih, i tako se one ostvaruju. “Um je sve; mi postajemo ono što mislimo “- Buda

Stanje povišene pažnje
Biti pažljiv znači biti prisutan i svjestan onoga što se događa oko nas i u nama. Biti svjestan znači biti budan. To znači i da smo svjesni svojih misli i osjećanja. Biti u sada.
Mi imamo sposobnost da posmatramo misli. Možemo otići i korak dalje tako što ćemo promatrati cijeli misaoni proces još u njegovom nastajanju. Možda se dešava da odlutaš dok čitas ove redove, a onda te nešto opomene da se vratis na sadržaj. Možda ti se dešava da te nešto pozove natrag u stvarnost koju si za trenutak napustio. Ovo predpostavlja da se u tebi nalaze dvije osobe. Prva koja odluta u dnevno sanjarenje i druga koja je poziva da se vrati. Ona koja odluta je Ego, a ona koja te vraća je Više Ja.

Pokušaj da budes izvan/iznad situacije koja ti se dešava

Stres se dešava unutar uma. To ne znači da nije realan, naprotiv. Stres nastaje kada u našem umu pokušavamo da promjenimo ono što je teško promjenljivo. Recimo da je gužva u prometu, a ti za pet minuta treba da si na poslu. Pogledaj misli i shvatit ćes da se one vrte oko tih pet minuta i oko onoga što će biti ako zakasniš. Nijedna od ovih misli ti neće pomoći da brže vozis, ali će pomoći da se osjećas loše i uplašeno. Ovo se dešava zato što nam um nije u stanju discipline. Stres ćemo ukloniti najbolje ako prvo postanemo svjesni naših misli i drugo, kada zamislimo (najbolji) moguci ishod.

Brige
O čemu brineš?
Briga je razmišljanje o razvoju dogadjaja kakav ne želite. Javlja se stres. Često se ono o čemu brinemo da će se dogoditi i dogodi. Sa druge strane, netko ko ne brine ni o čemu zaista i ne mora da brine. Misli su energija koja teži da se manifestira.
Da bi prestao da brineš trebaš uvježbati um da se automatski fokusira na happy and.
Brinete da li vam je partner vjeran. Velike su šanse da ćete ga baš time otjerati od sebe. Ljudi ne vole kada su kontrolirani; menjajte ove ružne navike i život će procvasti.
Ako nismo svjesni onoga o čemu razmišljamo odluke će donositi naš um odnosno Ego. Nakon što postanemo svjesni, odluku o akciji donosimo mi i usmjeravamo našu volju na ono što želimo. To je usmjeravanje energije. To je fokus i koncentracija.
Svaki put kada ne uradiš ono što si rekao da ćeš uraditi – slabiš volju. Svaki put kada to uradiš – jačas volju.

Strah i sumnja
Ako želite da nešto ostvarite treba da budete nezainteresirani za krajnji rezultat. Opusteno, baš vas briga šta će biti na kraju. “Baš vas briga” – znači da niste emocionalno vezani za cilj. Ako brinete za ostvarenje to znači da imate nešto da izgubite. Ako posmatrate sa tog aspekta onda pružate priliku strahu da vam podmetne nogu. Strah je snažan motivator i lako će srušiti kreaciju vašeg nesvjesnog. Kad se strah javi onda počinjete da brinete i da previše analizirate situaciju. Ako se stalno pitate šta i kako ćete i pritom je fokus na negativnom, onda brinete, a to nije dobro. Prestanite da brinete. Misli treba da podrže cilj. Dok se cilj ne ostvari ne smijete da dopustite negativnim mislima da se pojave. Nemoj se boriti protiv negativnih misli nego ih zamijeni optimizmom. Ovo iziskuje povećanu pažnju.
Ako se desi da ne dobijete to što ste tražili onda zavirite u vaš misaoni proces i izbacite misli koje vas odvlače od cilja. Možda sabotirate sami sebe, iz ko zna kojih razloga.
Ogledalo nikad ne razmislja; “Kad sljedeći stane ispred mene šta ću da radim”?

Nemoj se bojati budućnosti, jer kada dodje vodit će te ista ona inteligencija kao i do sada.
Irving Stone

Misliti znaci ne usuditi se oslanjati na sopstvenu inteligenciju. Stoga imamo potrebu da planiramo unaprijed. I stalno za sobom vučemo taj shematski plan.
Kad god zivot pred nas postavi problem, mi počnemo pretraživati po memoriji tražeći neki stari vec oprobani šablon. Šabloni su stari a život je uvijek nov.

Raz – um se boji smrti. U njemu uvijek postoji pohlepa za životom. On se za život kači. Čak i ako bijedno živi – lijepi se za život i to ne zbog života nego zbog straha od smrti. Straha od kraja.

Duhovno putovanje ima početak ali nema kraj. Zato ne juri za dostignućima, ne teži nekom cilju, samo živi od trenutka do trenutka, plutajući, ploveći.

Sve nade su lažne
Možeš stajati mirno ili sjediti u tišini no ako ti je za to potreban napor, ako se trudiš da budeš tih, tvoj mir i tišina su lažni. Ti onda ne stojiš nego se krećeš. Buda, sjedeći ispod drveta nije ulagao nikakav napor u svoju tišinu. Nije pokušavao apsulutno ništa. I sve sto mu se dogodilo, dogodilo mu se samo od sebe. Dah se dizao, dah se spustao, krv je tekla venama, srce je kucalo. Cijelo je postojanje slavilo sadašnjost. A on ništa nije činio. Kroz to ne – djelanje, Gautam Sidarta je nestao. Energija se kretala, nitko ju nije gurao. Nitko njome nije manipulirao. Prosvjetljenje se desilo.

Pokusaj da budeš bez i jedne nade. Um ispunjen nadama i očekivanjima je nestrpljiv. Ako osjetiš da se ništa ne dobija i ništa ne gubi, ako shvatiš da je sve oko nas jedna apsurdna igra, sve će ti se dogoditi.

Um je logičan. On se kreće linearno – po crti. Život je dijalektičan, kreće se cik cak – po suprotnostima; od negativnog do pozitivnog. Tek kada se suprotnosti sretnu, stvara se elektricitet. Dolazi do iskrenja. Izmedju dvije obale protiče Rijeka zivota. Um vjeruje u jedan dok život vjeruje u dva. Štogod um stvori on uvijek izabere jedno. Ako mu dosadi sva životna buka i odabere tišinu onda on ode na Himalaje. Životu je neophodan izazov suprotnosti. Buka. Čovjek koji trazi ravnotežu će uživati u buci na pijaci i tišini Himalaja. On će stvoriti ravnotežu iz polarne suprotnosti i u njoj će ostati ma kud se kretao.
Zen koristi kontradikciju; nenaporni napor, bezputni put. Zato da bi stvorio uvid u to da je proces dijalektičan a ne linearan.

Suprotnost ne treba biti odbijena nego apsorbovana.

Nenapornost znaci ne činiti ništa, neaktivnost – akarma. Napor – činiti što je moguće više je aktivnost – karma. Oba pola su prisutna.
Meditacija znači tišina, bez aktivnosti, bez napora.

I u burnim događanjima, budi pažljiv i pronaći ćeš centar koji je potpuno tih. Sve oko nas je aktivnost. Sve se kreće, brže i brže. No, u centru, usred svih tih kretnji, nalazi se nepokretno središte, centar potpune tišine.
Taj se centar ne stvara. On oduvijek u nama postoji. To je ono sto hindusi zovu dušom – Atma.

Napor je dio periferije. Nema napora u centru. Pokret na periferiji, mir u centru.
A između to dvoje …

Postoje dva pola, dva dijalektička pola, dvije obale, a ti si negdje između njih – niti se krećeš niti se ne krećeš. Napor i nenapor, pokret i nepokret, aktivnost i neaktivnost, materija i duša – to su dvije obale. Između obala teče ono što jeste. Suptilna ravnoteža i harmonija između obala. Da bi ravnoteža bila ostvarena treba koristiti oba pola. Snaga zahtijeva aktivnost, za snagu je potreban pokret. Ako odbacimo aktivnost, snaga nestaje. Ako izaberemo samo jedan pol, desit će se disharmonija, jednostranost, zaostajanje.

Dok je istok odabrao mir, zapadnjaci su odabrali aktivni dio, periferiju. Oni misle da je u aktivnosti sve. Biti aktivan i uživati, biti ambiciozan i pobjeđivati. Misle da duša niti ne postoji. I tako postaju neuravnoteženi. Bez središta – centra mira mi ne mozemo dugo ostati zdravi.

Ravnoteža je sve
Ravnoteža je sve. Ne biraj. Ne odbijaj. Prihvati oba pola i stvori unutarnji balans. Ako si aktivan – uživaj, budi ekstatičan, budi potpuno u tome. Ako si neaktivan – opet uživaj, nek tada sve bude radost tišine.

Kreći se što slobodnije između te dvije obale, i ne stvaraj nikakav izbor. Ne reci; Ja sam ovo ili ono. Ne identificiraj se. Reci; Ja sam obadvoje. Ne boj se kontradikcije. Budi oboje, i kreći se s lakoćom.

Ti si obje obale i nema potrebe da se odabira. Jedino što treba zapamtiti je ravnoteža između obala. Na taj način, balansom, obje se suprotnosti prevazilaze.

Kreći se kroz život što slobodnije možeš. I koristi obje suprotnosti, obje obale, što više možeš. Ne stvaraj nikakvu protivriječnost. Obale nisu protivriječne – one se samo takvima čine, jer duboko dole one su isto tlo.

Kreći se, no stalno budi svjestan nepokretnog centra. Čini ali budi svjestan nečinioca. Čini napor i ostani nenaporan. Vrlo je bitan taj unutarnji balans između suprotnosti.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:43 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 3 Osjećanja, patnja i bol (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

3 Osjećanja, patnja i bol

Vaša uvjerenja su okidači za vaše emocije.

Sloboda pokazivanja osjećanja
Korijen svih psiholoških problema je u inhibiciji, u zabrani. U čemu se razlikuje ‘normalna’ osoba od zdrave? Normalna osoba živi po društveno priznatim normama. Zdrava osoba je kao ‘divljak’; ako je sretna, to pokazuje na takav način da to svi vide i čuju. Zdrava je, ali nije društveno prilagodjena.

Kako sacuvati svoje bazično emocionalno zdravlje, a istovremeno se prilagoditi zahtijevima društva?

Osnova života je emocija. U đungli preživljavaju oni oblici koji znaju da se kreću i ubijaju. Učtiva i inhibirana osoba se krije iza drveta i čeka svoju smrt. Ona zatvara u sebe svoje strahove. Ljudski rod ne bi preživio da je bio inhibiran. Njegovi preci pripadaju hrabrijoj vrsti.

Osjećanja duhovne i svjetovne prirode
Što vrijedi da osvojiš svijet ako pritom dušu svoju izgubiš?
Razmisli što osjećaš kad si u dodiru s prirodom, pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdiže iznad drveća ? Kada čitaš neku knjigu ili si uronjen u posao koji voliš? Kada uživaš u društvu tebi bliskih ljudi?
Ili kada razgovaraš s nekim u čijem društvu zaista uživas u otvorenosti i bliskosti bez vezivanja. Kakvi ti se osjećaji javljaju? Uporedi to sa onim sto osjećaš kad te hvale, laskaju, kada si uspješan, kada ti se dive, kada pobijediš u nekoj raspravi, ili kada pobijediš u nekoj utrci, ili kada postaneš popularan, ili kada ti svi plješću. Potonje osjećaje nazivamo svjetovnim osjećajima, a one prve nazivamo duhovnima.

Svjetovna osjećanja nisu prirodna, njih je društvo izmislilo da bi nas držalo pod kontrolom. Ona nam ne donose sreću, vec samo uzbuđenje, prazninu i napetost.
Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, hvalama, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeđivanjem na utrci.

Sposobnost da izrazite svoje emocije odredjuje da li ste zdravi ili inhibirani.

Djeca su autentična jer ostavljaju slobodan protok emocija. Iskreno djetinjstvo je sretno djetinjstvo. Ako su neko dijete ili adolescent onemoguceni u tome, posljedica je da se u kasnijim godinama, kao već odrasli ljudi, ponašaju kao djeca. Novorođenče dolazi slobodno na svijet. Sputavati ga – vezivati počinju roditelji i okolina. I često se dijete više nikada ne oslobodi.

Jaka osoba se formira po parametrima logike i konformizma. Ona zna izraziti osjecanja i komunicirati s istima. Suprotno ovome neke su osobe neprozirne kao mutna voda.

Emocije
Bol
Neki ljudi jednostavno isključe svoju sposobnost da osjećaju. Kada ništa ne osjećate znači da je to vaš odgovor na bol. Blokiranje osjećanja je jedan od načina da odstranite bol.
Energija koja je bol ostaje u nama uskladištena i može da se odrazi u budućnosti ili da se ispolji kao fizička bolest.
Bola se možemo osloboditi tako što ćemo sebi dozvoliti da ga osjetimo ili razriješimo situaciju koja ga je izazvala, nikako da se borimo protiv njega. On će sam po sebi nestati. Ako želimo da se potpuno oslobodimo emotivnog bola, prvo treba da ga dobro osjetimo.

Bijes
Kada smo previše emotivni tada smo i slijepi. Treba sačekali da se emocije stišaju.
Bijes me tjera da reagiram na način na kakav ne bih da nisam emotivno zaslijepljen. To može da izazove tragične posljedice koje će možda bitno uticati na dalji tok mog života.

Bijes je kao i svaka negativna emocija proizvod straha. Sve je refleksija, i kad stvari oslobodimo kamuflaže vidimo da u pozadini leže ili strah ili ljubav.

U momentu kada osjetite emociju osvrnite se ka unutra. Pronađite misao koja se pojavila kada i emocija.
Pogledajmo emociju ljubomore. Tipično za ljude je da misle kako ova emocija dolazi iz razloga koji su spolja. Možda vaš partner pokazuje interes za nekog drugog. Ako posmatrate iznutra vidjet ćete da emocija potiče od misli koje vas opisuju kao neodgovarajućeg. Ona potiče iz straha da ćete izgubiti partnera ili ostati sami. Ako se bojite da će vam neko preuzeti partnera, znači da ste se prethodno uporedili sa tom osobom i izvukli zaključak da ste manje vrijedni.

Tužan si zbog nekog gubitka. Negativne emocije su nešto sasvim prirodno. Ono što je neprirodno, što ne valja, je vezivanje za ove emocije.
Ponekad se osjećamo jadno. Svako ima svoje napadaje. Ali oni ne treba da traju.
Što učiniti?

Prvi korak: ne poistovjetiti se s tim osjećajem. Osjećam se jadno. Umjesto da se time bavim – zašto, tko je uzrok i sl, ja prihvaćam da se osjećam potištenim, ili razočaranim, ili kako već bilo.

Drugi korak: priznajem da se taj osjećaj nalazi u meni, a ne u nekoj drugoj osobi, npr. osobi koja mi nije pisala, ili u izvanjskom svijetu; u meni je. Jer dokle god mislim da se nalazi izvan mene, držim se tog osjećaja.

Treći korak: ne poistovjećujem se s tim osjećajem. “Ja” nije taj osjećaj. “Ja” nisam usamljen, “ja” nisam potišten, “ja” nisam razočaran. Razočaranje je tu, dio mene u ovom trenutku ali to nisam “Ja”.

Reci sebi; Ovo sto mislim i osjecam nisam ja. Moje misli nisu ja.

Ako si napet, nemoj se poistovjetiti sa svojom napetošću. Ako si depresivan, nemoj se poistovjetiti sa svojom depresijom.

Patnja
Šta je patnja? Uočimo razliku; možemo imati bolove i patiti, ili imati bolove i ne patiti. Patiti znaci prepustiti se porazu. To je patnja. Patnja znaci prepustanje da nas preplavi bol, malodušnost, strepnja.

Malodušnost i strah kojima se prepuštamo su kao oblaci što prolaze nebom, i mi se poistovjećujemo s tim oblacima. Ali mi mozemo biti nebo umjesto da se identificiramo s oblacima. Svjesni da se sve stalno mijenja; oblaci putuju. Oni ce dolaziti i odlaziti kao i prije.

Zamisli svoju duševnu patnje, ljubomoru, osjećaj krivice, razočarenje itd. I upitaj sebe: Šta ce se desiti ako sve to odbacim?

Sadasnji trenutak nije nepodnosljiv. Nepodnosljivo je ono sto ce se dogoditi narednih sati. Imati tijelo ovdje u osam navecer a duh u pola jedanaest; eto uzroka problema. Kada vam je tijelo u jednom gradu a duh u drugome; eto uzroka patnje.

Vazno sazananje je da nam potraga za Srecom u spoljnom svijetu – izvan nas, kao sto je trka za novcem, karijerom, polozajem i statusom, i svim drugim ovozemaljskim ciljevima, predstavlja put u jos vecu patnju.

Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.
Treba ostati isti krećući se kroz suprotnosti. To je ono sto Krishna govori u Giti: U bolu i užitku, budi isti; uspjeh ili poraz, svejedno – ostani isti, ostani nepromijenjen.
Što god da se desi, neka se desi – ti ostani isti.

I ne budi onaj koji bira, ne budi ego. Što god se događalo ne događa se radi tebe. Neka se događa samo od sebe. Što ti uopće možeš učiniti?! Nek se stvari dese. I ne uzbuđuj se puno oko toga.

Odricanje je bijeg. Nemoj se odricati. Zato što se osjećaš uzrujanim i ranjivim ti se odričeš. No ti se odričeš situacije – ne odričeš se stava zbog kog se uzrujavaš. Ne odričeš se bolesna uma koji je uvijek spreman da se uznemiri. Ti se odričeš svijeta – sto je puno lakše. Ti pobjegneš na Himalaja a sve ono unutar tebe pođe s tobom.
Ostani integriran. Ostani tih. I neka se sve dogodi. Ne bježi u planine – stvori Himalaje unutar sebe.

Distanciraj se od svoje patnje i ozdravit ćeš.

Patnja nas sprečava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Šta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli.
Patnji su nas naučili.

Uvijek sam se pitao šta je nastalo prvo? Srcedrapajuće pjesme ili slomljena srca. Neko je, slomljena srca, tako doživio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi saznavši to povjerovali – da se i nama treba događati isto. Patnja i bol. Tome su nas naučile srcedrapajuće pjesme i ljubavni romani. I tako smo naučili da, kada nam se određene stvari događaju, reagiramo na određeni – propisani dramatičan način. Mi onda patimo. Romantizirani sentimenti su rezultirali patnjom. Slažete li se s ovim redosljedom? Ili imate drugo mišljenje o ovome?

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:40 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 4 Ego (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

4 Ego

Šta je ego?
Ego je skup (negativnih) energija i utjecaja koji se manifestiraju kada Više Ja nije, ili je samo djelimično prisutno. On dozvoljava drugim negativnim energijama sa kojima dolazimo u dodir da utječu na nas.
Svako stanje u kom se zateknemo a koje ne podrazumijeva potpunu svjesnost, znači da nas je Ego okupirao.
Ego predstavlja suprotnost Višem Ja. On je zaslužan da djelujemo ne-svjesno.
Ego je prošlost, kontinuitet, sve što smo radili, sve što smo akumulirali, sve karme, sve uslovljenosti, sve želje i žudnje, svi snovi prošlosti.

Ego može da živi samo kroz pamćenje; ko sam, odakle sam došao, kome pripadam, porodica, tradicija i sve rane i patnje, sva zadovoljstva – sve što se dogodilo u prošlosti.
Ego je sve ono što se dogodilo a ti si taj kome se dogodilo. Ego je oko tebe. Ti si u centru. Bez ega.

Nevino dijete
Mi stalno odbijamo. I ako prihvatimo nekog mi ga prihvatamo djelimično. Kažemo; Oči su dobre ali mi se ostalo ne svidja. Je li to prihvatanje? Ili kažemo; Ovo tvoje djelo je dobro, ali ostala nisu a ja prihvaćam samo ono što je dobro. To zapravo znači; mogu da prihvatim samo ono što mi je potrebno.

Kada roditelj kudi dijete za ono što, on misli, da nije dobro i hvali za ono u čemu je dijete dobro – šta on time čini? On stvara podjelu unutar djeteta. Malo po malo dijete će od sebe da odbije onaj dio koji roditelj ne prihvata, i tako će se rascijepiti na dva dijela. Odbijeni dio postaje nesvjestan a prihvaćeni svjestan.
Odbijeni dio, koji je dio nas, ne može biti uništen. To konstantno radi u nama – samo smo taj dio bacili u mrak. A jednom kad taj dio odbaciš u tamu, taj dio sve više jača i to na nivou na kom nemaš kontrolu, na nivou ne – svijesti. Taj dio samo čeka priliku da se revanšira. Kad god nisi svjestan odnosno kada si slab taj dio izlijeće iz mraka. Možeš da budeš fin i dobar dvadesettri sata no u onom preostalom satu ono iz nesvjesnog ce se afirmirati u svjesnom. Stoga i sveci imaju svoje grešne trenutke.

Samo ako si ujedinjen odnosno cijel, tada nema ni jednog dijela koji se stalno bori, koji stvara probleme, koji stalno probava da se afirmira i da se sveti.
Tako svetac stalno u sebi prikriva grešnika koji je ko zna kad odbačen i potisnut. Dok mudrac ne prikriva ništa jer je kompletan. Mudrac ništa ne odbija, on potpuno prihvata i sebe i druge.
Dijete se rađa bez ičega, bez prošlosti. Ja se razvije postepeno. Ja će biti odgajano, kažnjavano i nagrađivano. Bit će hvaljeno i osuđivano – i tako će se formirati.
Dijete je divno, jer nema ega. Starac ne postaje ružan zbog svojih godina, već zbog isuviše prošlosti, isuviše ega. Starac, ako odbaci ego, može biti i ljepši od djeteta. Ako odbaci ego, naći će se u drugom djetinjstvu, kao da se ponovno rodio. A to drugo djetinjstvo je vječno, jer to je sada ponovno rođenje duha, a ne ponovno ronjenje tijela.
Tako i Isusovo uskrsnuće moze biti parabola. On je raspet i potom je uskrsnuo.
Ponovno rođenje se uvijek dešava u trenutku. Ego je vrijeme – više vremena, više ega. Ego zahtijeva vrijeme. Vrijeme postoji radi ega. Vrijeme nije dio fizičkog svijeta oko nas; vrijeme je dio psihičkog svijeta u nama, vrijeme je svijet uma.

Emocionalna energija ega
Kad nas Ego napadne emocionalnom energijom to možemo osjetiti u tri energetske točke iliti čakre: srčana, čakra solarnog pleksusa i sakralna (križa, niži abdomen). Srčana čakra je locirana u sredini grudnog koša, solarni pleksus iznad pupka i sakralna čakra ispod pupka.
U ovim točkama možete da osjetite energiju emocija. Emocije djeluju kao oblak i blokiraju kontakt sa Višim Ja. Njihova energija je veoma jaka i može ostati u vama zauvijek, privlačeći slične energije.
Kad ste emotivni ova energija vas osvaja. Izaziva provale bijesa ili uzbuđenja bez mogućnosti da kontrolirate događaje. Omogućava vam da budete tužni i u najsretnija vremena i izaziva ne-razumno i impulsivno ponašanje.

Ego nas ometa u unutrašnjoj komunikaciji. Čini nas non-stop zauzetim-obuzetim i tjera nas da svo vrijeme potpuno ispunimo aktivnostima; previše radite, imate potrebu da ste stalno u nečijem društvu, ne možete da sjedite u tišini pa puštate muziku ili palite TV. Ego nam odvlači pažnju pomoću televizije ili tračeva. Blokira nas emocijom i požudom.
Kada tumačimo stvari, ljude i događaje koji nas okružuju i donosimo sud; dobro-loše, to radimo pod utjecajem ega.
Budite spremni da čujete i tuđe mišljenje.
Nema potrebe za diskusiju sa drugima o bilo čemu. Ako se moje i mišljenje mog prijatelja razlikuju, neka bude tako. Kad se raspravljam onda pokušavam da promjenim nečije mišljenje.
Ego izaziva to da previše razmišljamo i analiziramo. Umjesto da bude neometan i smiren, naš um bruji od misli. Ne zastaje da se odmori ni za momenat i ovaj neprekidni roj misli nam ne dozvoljava da stupimo u kontakt sa Višim Ja.



Niže Ja i Više Ja
U nama su dvije suprotnosti. Nazovimo ih Niže Ja i Više Ja. Više Ja je ono stvarno ja. To je dio nas koji je ljubav. Niže Ja, također poznato kao Ego, je dio nas koji se zasniva na strahu. Strah je suprotnost ljubavi.
Više Ja i Niže Ja su različiti polovi istog stanja koga nazivamo Svijest.
U fizičkom obliku u kom živimo, vidimo samo dio svijeta i pošto smo unutar cjeline perspektiva nam je iskrivljena. Bog je svjetlost. Gdje nema svetlosti tu je tama. Tama je odsustvo svjetlosti. Bog je ljubav.
Ako trideset puta dnevno imam misli o seksu a imam pedeset hiljada misli dnevno pa mislim da nekoliko zabludjelih misli neće utjecati na život, razmišljam krivo. Svaki put kad dozvolim Egu da misli umjesto mene, dozvoljavam mu da vlada, što će se vremenom samo pojačati. On blokira svijest i to vremenom dovodi do toga da nam kontakt sa Višim Ja sve više slabi. Ego je sve jači. A Više Ja je ono što treba da nas usmjerava na životnom putu. Ego nas konstantno bombardira mislima, emocijama ili požudom i onemogućava nam da vidimo što se stvarno događa. Tako ne vidim svijet oko sebe provodeći život u mislima o onom šta je bilo ili šta će biti. To je cilj Ega, da sakrije istinu o postojanju Višeg Ja.
Ako djelujemo svjesno tada ćemo da razmislimo o situaciji. Kada nas vodi ego nismo u stanju da djelujemo svjesno. Djelujemo instinktivno.
Ego ispunjava mentalnu prazninu tjerajući nas da uvijek nešto radimo i onemogućava nas da stupimo u kontakt sa Višim Ja. Kod nekih ljudi se to primjećuje kao nemir ili nemogućnost da mirno sjede.
Negativna energija se sastoji od negativnih misli i emocija koje smo ili sami kreirali, ili smo ih dobili na poklon od drugih. Zato u kontaktu sa negativnim, ne treba dozvoliti da nas ono inficira i zamrači našu svijest.
Ego se ponaša kao čuvar naših osnovnih potreba i on misli da je zadužen za naš opstanak. Više Ja radi sa pozicije ljubavi.
Ego djeluje sa pozicije straha. On ne poznaje ljubav. On ne umije da voli zato što kada je ljubav prisutna, ego je odsutan.

Suština neke osobe ostaje nepromijenjena.

Ego se često izjednačava sa onim što znamo kao – osobnost iliti ličnost. Ličnost je skup svih naših obilježja, iskustava, vrijednosti, ubjeđenja, principa, stavova. Kako mislimo, govorimo i radimo. Ličnost formira naš identitet i to radi nesvjesno. Ako ste domaćica vjerojatno se tako oblačite i provodite dane radeći ono što smatrate da domaćice rade.
Ako ste šef onda se vjerovatno oblačite i ponašate na način na koji smatrate da se šefovi ponašaju. Vjerovatno vozite i odgovarajući automobil.
Ovo su role odnosno uloge koje igramo.
To nije naš stvarni identitet. Vi niste vaša preokupacija, ni zanimanje. Ako dobijete otkaz ili promijenite zanimanje opet vi ostajete – vi. Ako vežemo identitet za posao odnosno zvanje onda ćemo imati problem.
Ego ima čitav arsenal alata kojim nas spriječava da stupimo u kontakt sa Višim Ja.
Znak da je ego preuzeo kontrolu nad vama je ako konstantno tragate za sudbinskom vezom, uspješnijom karijerom, slavom, pažnjom, potvrđivanjem od strane drugih.
Pod utjecajem ega nas obuzima žudnja ili nezasitna pohlepa. Javlja se osjećaj velikog nezadovoljstva i praznine koji ne možemo ničim da popunimo.
Žudnja i pohlepa nastaju onda kad nas je Ego obuzeo i kad smo odsječeni od Višeg Ja.
U tom trenutku treba se okrenuti ka unutra. Povezati se sa Višim Ja.
U stanju povećane pažnje možemo da primjetimo a potom i osvjestimo ovaj proces.

Seksualna energija
Seksualna energija je najjača. To je vrsta životne snage koja protiče kroz svako živo biće. Ego vas napada tako što izaziva požudu. Požuda je seksualna aktivnost koju možete da osjetite u predjelu prepona. Ego privlači energiju ovog tipa i kao u slučaju emocija, zaokuplja vas i onemogućava kontakt sa Višim Ja. Ova sirova seksualna energija hrani požudu.
Požuda-privlačnost koja ne zavisi od ljubavi potiče iz spoljnog izvora i ona vas zasljepljuje i kontrolira. Ljubav dolazi kada izražavate osjećanja prema nekome.
Ljubav potiče iznutra i ona je energija koja je jača od požude. Požuda je energija koja vas tjera da imate odnos sa nekim na poslu. To je energija koja pokreće pornografsku industriju.

Trans–formacija seksualne energije
Kod svjesnog sexa dolazi do transformacije sexualne energije u meditativnu; prestaju misli, nestaje ego, JA nije više tu. Preselilo se u novu dimenziju.
Kada se duboko unesem u sex – nestaje ego. Trebam pratiti cjelokupan proces. Krećem se kao svjedok, ne smijem postati nesvjestan. Promatram, ne propuštam ni najsitniji detalj. Svjedočenjem dolazi spontano kontrola. Postajem svjesno divlji.
Orgazam; prekida se mišljenje – totalnost tijela i uma. Totalna predanost – sudjelovanje u aktu. Svjesnost postignuta u tom trenutku će se provlačiti kroz sve ostale životne situacije.
Jednom kad stvorim taj orgazmički fenomen za vrijeme sexa – svjesnost u svakom trenutku tokom sexa, vise mi neće trebati sex – niko. Postajem neovisan – a to je oslobođenje od ropstva. Jer sex je potčinjenost onom drugom. Sex je duboka ovisnost jer je potreban drugi za uživanje i zadovoljstvo. Što ga više imate to ga više želite. Želja za opet. Krug umjesto rast.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:38 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 5 Svjesnost-promatrač (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja

5 Svjesnost-promatrač

Um sudi, procjenjuje, izvodi zaključke o stvarima, ljudima i dogadjanjima.
Kada um ne prosuđuje, nema patnje jer nema ni emocija. Postoji samo čista radost. Svi smo mi u određenim trenucima svog života osjetili ovu radost.
Oslanjajući se na mentalne konstrukcije ostajemo robovi rezona.

Filteri uma
Strahovi, želje, odnosi, uvjeranja, navike i uslovljenosti vrše selekciju onoga sto opažamo našim čulima. Mi “vidimo” stvari, događaje i ljude oko sebe pod utjecajem naših pred–ubjeđenja. Tako umjesto nekoga vidimo nasu sliku o njemu.
Ljudi neprestano propuštaju stvarnost kroz svoje filtere, svoja vrednovanje i zelje. Uporno se drze toga kako su neke stvari poželjne a neke nepoželjne, ispravne ili pogrešne. No one su onakve kakve su.

Subjektivna stvarnost
Naš um ima zadatak da čuva našu verziju stvarnosti.
Naša se verzija realnosti sigurno razlikuje od verzije drugih.
Zbog subjektivne prirode iskustava naša stvarnost pripada nama i nikome više. Ako vi i ja prisustvujemo nekom događaju, tada ćemo zabilježiti potpuno različite verzije istog. Događaj se filtrira kroz subjektivnu prizmu.
Više Ja je dio nesvjesnog uma koji nas povezuje sa univerzumom.
To je veza između čovjekove suštine i fizičke stvarnosti.

Svijest i svjesnost
Što je svijest? To je sposobnost da promatramo način na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ograničimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti.
Zato je potrebno sljedece:
- Biti svjestan postojanja filtera
- Spoznati kako umjesto na stvarnost reagiramo na sliku stvorenu u umu
- Shvatiti da je sve pohranjeno u našem umu privremeno – filteri se mijenjaju
- Da to, sto se gleda kroz filter, a nastalo je na mentalnim konstrukcijama, nismo mi
- Biti promatrač koji, svjestan ove iskrivljene percepcije, putem korištenja čula vidi ono što stvarno jeste ovdje s sad

Pasivna svjesnost i ne – napor
Ponekad će ti se za šetnje gradom Božansko ukazati. Ili dok promatraš zalazak sunca, ne čineći ništa. To je pasivna svjesnost. Ne činiš ništa osim promatranja. Jer ništa drugo ni nije potrebno.

Možeš biti potpuno statičan izvana, no unutra se paklena aktivnost itekako može nastaviti. Prvo, kroz napor, treba zaustaviti tu buku; trčeći, skačući, divljajući …
Kada je neko otvoren, ako ne stvara otpor, ako se predao, tada je sve gotovo dok trepneš okom – čak ni taj treptaj nije potreban. Tada se sve dešava u bezvremenosti.
Kroz napor do nenapornosti, kroz traganje do stanja u kom um prestaje sa traganjem, kroz um dolaziš do neuma.

Promatrač
Promatraj bez prosuđivanja. Bez prihvaćanja ili odbacivanja. Budi nepristran promatrač.

Promatrajući samoga sebe dolazimo do spoznaje o sebi kao unikatu. Biti unikat –original znači biti živ; nikoga ne imitirati, biti svoj. Osloboditi se glasova i daljinske kontrole.
Promatrač nikada nije unutra, on je uvijek napolju. Promatrati znači biti napolju. Možemo to zvati svjedočenjem ili svjesnošću no sva je tajna u promatranju.

Iskustvo – vraćanje čulima
Osluhni sve zvuke koji dopiru do tebe. Visoke i niske. Glasove. Tada se događa iskustvo.
Kada jedem, jedem; kada gledam, gledam; kada slušam, slušam.
Biti ovdje je izaći iz sopstvenog uma i vratiti se svojim čulima. Ili doslovno izaći iz sfere apstraktnog i prepustiti se neposrednom iskustvu.
Npr; DOK SE JEDE NE PRIČA SE!

Kako pronaci sreću, mir i ljubav? Sa svojih pet čula odnosno osjetila; dok naprimjer jedeš, budi baš tu i otvori svoje oči – gledaj, slušaj, dodirni, njuši i probaj – kušaj.
Dakle potpunim promatranjem u datom trenutku ćemo vremenom pronaći ono što tražimo. Jer to je, najčešće, već tu negdje blizu nas.

Promatraj sebe. U onoj mjeri u kojoj budeš promatrao sebe, ne samo mentalno, već kao nepristran, odvojeni promatrač, u istoj mjeri ćeš odbaciti svoje mehaničko ponašanje, odbacit ćeš sve ono sto te čini nesvjesnim – marioneteom.

Ti si sam, sasvim sam. To se treba veoma jasno shvatiti. Onog trenutka kada osoba postane svjesna, ona postaje biti sama. Što si više svjesniji, to je viša svijest da si sam. Zato nemoj da bježis od te činjenice u društvo, prijateljima, udruženjima, u masu. Nemoj od toga bježati!
Svijest je sada dospjela do mjesta gdje spoznaješ da si sam.

Svjesnost je meditacija. Sve što radis svjesno je meditacija. Djelovanje nije u pitanju već kvalitet koji unosimo u to djelovanje. Hodanje može biti meditacija, ako hodaš budno. Sjedenje može biti meditacija, ako sjediš budno. Slušanje cvrkuta ptica može biti meditacija, ako slušas svjesno. Čak i slušanje unutarnje buke tvog uma može biti meditacija, ako ostaneš pribran i promatraš.

Samo pokušaj da svjesno hodaš nekoliko koraka, i uočit ces razliku – ljepotu, radost i opuštenost u svjesnom hodanju. Tijelo je tijelo u skladu sa egzistencijom. Svjesnost te povezuje sa egzistencijom. Nesvjesnost te zatvara u tvoj suženi prostor. U nesvjesnosti nema nikakve povezanost sa egzistencijom.
U svjesnosti si u odnosu sa cjelinom – od najmanje travke do najveće zvijezde udaljene od tebe milionima svjetlosnih godina.

Uđi sa sviješću duboko u središte svog bića. Budi smiren. Zatvori oči. Nemoj se pokretati kao da si kamena statua. Sada, ulazi… dublje i dublje. Neustrašivo, prodiri nalik strijeli ka stredištu bića…

Zapamti da si samo posmatrač. Nisi ni tijelo ni um već samo ogledalo koje odražava bez ikakvog prosuđivanja – čisti odsjaj mjeseca u jezeru.

Ogledalo odražava stvari ali odražavanje nije aktivnost. To je samo u prirodi ogledala da bilo što da stane ispred njega, ono samo to odražava.

Meditacija je vrsta medicine. Njeno krorišćenje je samo privremeno. Kada jednom spoznate njen kvalitet, vi potom ne treba da upražnjavate nijednu određenu meditaciju. Tada će se meditacija proširiti čitavim vašim životom.

Govoreći ili bivajući u tišini, krećući se ili bivajući nepokretan, suština je u opuštenosti. Suština je biti opušten, to je ključna riječ. Radite sve što obično radite, ali u najdubljem vašem središtu ostanite opušteni, smireni, stišani, usredsređeni.

Način izlaska iz uma je da postanemo svjesni uma i njegovog mehanizma, sjećanja, mašte, misli, želja i izmišljanja. Promet je prisutan, neprestano se odvija. Ti samo treba da stojis po strani i da promatraš što prolazi ali bez prosuđivanja, bez procjenjivanja. Samo kao obično ogledalo koje odražava što prolazi… bez ikakvog objašnjavanja, samo posmatranje.

U početku će to izgledati teško jer smo navikli da stalno tumačimo. Ali sa malo strpljenja, sjedenjem u tišini, ne čineći ništa, samo posmatrajući – to će doći. A kada to dođe, to otvara jednu sasvim novu dimenziju.

Čovjek koji je svjestan ne može se kretati ka prošlosti jer nje nema više. Čovjek koji je svjestan ne može se kretati ka budućnosti jer nje još nema. Čovjek koji je svjestan živi u sadašnjosti, ovdje i sada. Ovdje je njegovo jedino mjesto, a sada je njegovo jedino vrijeme. A pošto je on samo ovdje i sada, vrijeme, kao takvo, iščezava. Vječnost se rađa, bezvremenost se rađa.

... Evo sam osjetio to stanje u ovom trenutku korigirajući i čitajući ovaj tekst ...

Postoji samo jedna istina koja nije dio uma, a to je svjedočenje, promatranje. Misli prolaze, želje se kreću, sjećanja dolaze i odlaze nalik oblacima na nebu, a ti sjediš u tišini i samo promatraš, ne činiš ništa. Ako nešto uradiš, um odmah počne da djeluje. To što radis nije bitno – djelovanje je dio uma. Ne-djelujuće svjedočenje, samo svjedočenje, isto kao kada ogledalo svjedoči što je prošlo ispred njega – to je svjesnost. Ta svjesnost nas vodi iza uma. To je istinska meditacija.

Tajna je u tome što meditacija oslobađa svijest u nama.
Biti svjestan uma je biti svjedok uma. Kako ta svjesnost biva jača, ti počinjes osjećati da si izvan uma. Malo po malo ta udaljenost raste. Tvoje svjedočenje doseže do osunčanih vrhova a um ostaje u mračnim dolinama, daleko iza tebe. Ti još možes čuti taj eho ali on ne utiče na tebe. Ti si izvan njegovog domašaja.

Slavi osamu, slavi čisti prostor, i velika pjesma će se ukazati u tvom srcu. To će biti pjesma svjesnosti, to će biti pjesma meditacije. To će biti pjesma jedne osamljene ptice koja poziva daljine – ne zove nikoga posebno, ali zove jer joj je srce ispunjeno; želi da poziva jer je oblak prepun i želi da ispusti kišu, jer je cvijet prepun i želi da otvori latice i oslobodi miris… zov nikome posebno upućen.

Mi živimo u vremenu ali pripadamo vječnosti. Mi smo besmrtni a živimo u smrtnom tijelu. Mi smo svijest koja ne poznaje smrt, ne poznaje rođenje. Samo naše tijelo se rađa i umire. Ali mi nismo svjesni svoje svijesti; mi nismo svjesni da smo svjesni. A to je sva umjetnost meditacije: postati svjestan svoje svijesti.

Ljepota istine je u tome da kada čujes neku istinu, nešto unutar tebe odgovori, kaže da. To nije saglasnost uma, to dolazi iz cjeline našeg bića. Svaki damar našeg bića, svaka ćelija našeg bića nam sa velikom radošću odgovara: “Da!”

Prava žetva se dogodi samo kada učinis veliki napor da se probudiš.

Budi ovdje i sada, baš u ovom trenutku, u plamenu svjesnosti. Tvoj um ti daje neku vrstu neosjetljivosti. Opterećen sjećanjem na prošlost, opterećen planovima za budućnost, ti nastavljas da živis oskudno – na minimumu. Ti ne živis na maksimumu. Tvoj plamen postaje veoma slab. Kada jednom počnes da odbacujes misli – prašinu koju si sakupljao u prošlosti, plamen će se tada ukazati – čist, jasan, živ, moćan. Tvoj čitav život postaje plamen, plamen bez imalo dima. To je smisao svjesnosti.

Uvijek nastoj da promatraš svoj dah kako ulazi, kako dah izlazi. Ako hodas, nastoj da promatraš svoja stopala kako se kreću. Ako govoriš, posmatraj. Ako slušas, posmatraj. Ako jedeš, posmatraj.

Nikada ne dopusti da bilo koje djelovanje bude urađeno bez svjesnosti – ništa više nije potrebno. Ta svjesnost će se proširiti čitavim tvojim životom; to će biti prisutno dvadeset četiri časa.

Nije potrebno činiti napor da postaneš svjestan. Ako činis napor da budes svjestan, ti ćes stvoriti napetost unutar sebe – svaki trud donosi napetost. Ako nastojiš da budeš svjestan, ti ćes se boriti sa sobom; nema potrebe da se boriš. Svjesnost nije posljedica truda: svjesnost je miris opuštenosti: svjesnost je cvjetanje predaje, opuštanja.

Samo sjedi u tišini u opuštenom stanju, ne čini ništa … i svjesnost će se početi događati. To ne treba da dovučes odnekuda, to ne treba da doneseš odnekud. To će te prekriti odnikuda. To će izvirati iz tvog vlastitog izvora. Ti samo budi miran i sjedi.

Um ima samo jednu sposobnost, a to je da sanja. Sanjanje je tvoj neprekidni proces, i dok se taj process ne prekine, ti ne možes spoznati istinu. Pitanje nije da li je istina daleko ili blizu, pitanje je da li um sanja ili ne.

Ti nisi budan. Um koji je prepun misli nije budan, ne može biti budan. Samo um koji je odbacio misli i razmišljanje, koji je rastjerao oblake oko sebe – i sada sunce sija, i nebo je sasvim očišćeno od oblaka – je um koji ima inteligenciju, koji je budan.

Inteligencija je sposobnost da budemo u sadašnjosti. Što smo više u prošlosti ili u budućnosti, to smo manje inteligentni. Inteligencija je sposobnost da budemo ovdje-sada, da budemo u ovom trenutku i nigdje drugo. Tada smo budni.

Nema cilja u životu. Sam život je cilj. On se ne kreće ka nekoj meti. On je ovdje i sada, on nema budućnost. Život je uvijek u sadašnjosti.

Mi smo ovdje. U ovom trenutku se sva egzistencija sabira. Sve prošlo i sve buduće se sabira u ovom trenutku.

Ovaj trenutak je most između prošlosti i budućnosti.
Sve se susreće u tebi upravo sada.

Počni da budes svjestan nečega što se obično nesvjesno događa, na primjer – gnjeva, ljubomore, ponosa – i tvoja svijest će se produbiti.

Budi obazriv kad razmišljas.
Nijednu misao ne treba pustiti da prođe neopažena.

Sjedi sam u svojoj sobi, budi ispunjen ljubavlju. Isijavaj ljubavlju. Ispuni svu sobu svojom ljubavnom energijom. Osjeti da vibriraš nekom novom frekvencijom, osjeti titraje kao da si u oceanu ljubavi. Stvori vibracije ljubavne energije oko sebe. I iznenada ćes osjetiti da se nešto događa, nešto se mijenja u tvojoj auri, nešto se mijenja oko tvog tijela; javlja se toplina, toplina nalik dubokom orgazmu. Postaješ životniji. Nešto nalik uspavanosti iščezava. Nešto nalik svjesnosti se budi.

Ljubav je drugo ime za život, drugo ime za postojanje, drugo ime za Boga. Nemoj je osuđivati čak iako bitiše na nižem nivou jer usljed osuđivanja nećes biti u mogućnosti da je preobratiš. Prihvati je kao takvu. Pokušaj da je razumiješ. U tom razumijevanju ljubav počinje da se mijenja: ona počinje da se izdiže iznad požude. Kako razumijevanje bude raslo, ljubav će početi da se uzdiže. Ljubav se uzdiže na krilima razumijevanja, na krilima svjesnosti, meditacije.

Koja je tajna umjetnosti življenja? Tajna je ovo: živi sa punom sviješću. Nemoj pipati u mraku. Nemoj hodati u snu. Hodaj svjesno. Bilo što da radiš, to nije bitno – čak iako je beznačajno nalik otvaranju i zatvaranju očiju – čini to smisleno, radi to svjesno. Tko zna? Možda sve ovisi o tom neznatnom djelovanju, otvaranju i zatvaranju očiju? Možda ćes šetati ulicom i ugledati neku osobu, možda ćes upravo s njom provesti čitav svoj život. Ostani obazriv!

Tijelo ne čini nas; zapravo, mi činimo tijelo. Obično mislimo: “Ja bitišem u svom tijelu”. To je pogrešno. Tijelo bitiše u nama; mi smo širi, mi smo veći – ne samo veći od tijela, mi smo veći i od ovog čitavog univerzuma. Svjesnost je ta koja drži sve to.

Osjetit ćeš najznačajnije iskustvo, postat ćeš ekstatičan ukoliko osjetiš da te čitava egzistencija treba, da ćes nedostajati. Ti nisi nepotreban, ni suvišan; ti imas ogroman značaj.

Stoga, voli sebe. Potreban si koliko i drveće, koliko i cvijeće, koliko i ptice, koliko i sunce, koliko i zvijezde. Ti trebas da budeš ovdje, i imaš pravo da budeš takav kakav jesi.

Ujutro se prisjeti da je to novi dan, novi početak. Duboko u svom srcu odluči da: „Danas neću propustiti ovu priliku. Danas ću biti svjestan, danas ću biti obazriv. Ja ću obavljati sve aktivnosti, sve svakodnevne aktivnosti, ali sa novim kvalitetom. Ja ću u sve to unostiti kvalitet svjesnosti“.

Samo jedan kvalitet Bude treba zapamtiti. On sadrži samo jedan kvalitet, svjedočenje. Ta mala riječ svjedočenje sadrži čitavu duhovnost. Posvjedoči da nisi tijelo. Posvjedoči da nisi um. Posvjedoči da si samo svjedok.

Um se uistinu boji da se približi bilo čemu što može stvoriti više svjesnosti. To će biti početak kraja uma. To će biti smrt uma.

Uistinu zrela osoba ne može biti ozbiljna, nema ničega zbog čega treba biti ozbiljan. Čitav život je veselje, to je igra, igra svijesti. To vam otkriva meditacija – da je čitav život predivna igra energije.

Ta ista energija je u drveću, u zvijezdama, u rijekama, u planinama, u nama, u životinjama. To je jedna ista energija koja pleše u različitim oblicima. Na Istoku to zovu „leela“. Leela znači Božija igra.

Prosvjetljenje nije udaljeni cilj. To je prisutna mogućnost. To se može ispustiti ako smo duboko uspavani. Ne znači da treba uporno da radimo da bismo to postigli; to samo znači da nismo svjesni nečega što nas već okružuje.

Ljudski um više voli da je zaokupljen bilo čim nego da bude nezaokupljen. Čak i ako je to bolno jer u trenutku nezaokupljenosti se javlja osjećaj prestajanja postojanja.

Zaokupljenost ti daje osjećaj da si važan, da će svijet bez tebe stati. Ako si nezaokupljen, odjednom shvatiš da svijet bez tebe ništa ne gubi, kao da nisi potreban ni svijetu ni ljudima. U tom trenutku tvoj ego osjeća bol – zato što je njemu dobro samo kad se osjeća potrebnim. Zato ljudi žude za okupiranošću ovim ili onim, bilo to bolno ili ugodno. Potrebna im je iluzija da su nekome potrebni.

Meditativno je stanje stanje nepreokupiranosti. U takvim stanjima shvatimo da svijet nastavlja da se vrti i s nama i bez nas. I tu nema razloga za potištenost. To može biti velika sloboda. To je oslobođenje od dvadesetčetrisatne okupacije mislima kako stvoriti bogatstvo, moć, utjecaj i kraljevstvo. Svi su ti snovi samo ispuna, način da se zatrpa rupa u nama. Bez njih većina ljudi osjeća prazninu.
Snovi nestaju čim nestane ego. U starim yoga spisima je prestanak snova znak prosvjetljenja. Prevazilazenja ega.

Dok god nismo spremni na prazninu, na neokupiranost, spremni da budemo nitko i nista, dok god nismo spremni da potpuno živimo i slavimo život i prihvatimo mogućnost da nismo potrebni svijetu, nećemo se moći osloboditi ega.

Što te više ljudi treba to se osjećaš bolje. Zato ljudi žele postati političari i vođe. Njih trebaju cijeli narodi. Lider može biti ponizan. On nema potrebu da brani svoj ego. Njegov je ego duboko ispunjen pažnjom drugih ljudi.

Ljudi koji imaju stalnu potrebu da se brane – brane svoj ego, su ljudi koji nemaju utjecaj na druge. Oni mogu bit i agresivni u svojoj potrebi da se obrane.

Postoje nesvjesne sile koje u nama djeluju bez našeg znanja. Treba ih postati svjestan.

Nemoj pokušavati odbaciti ego. To će se ionako dogoditi u trenutku. Bolje je raditi na boljem razumijevanju stvari. Fokus. Pokusaj razumjeti fenomen svoga Bića, ega – uma, nesvjesnog i svjesnog. Budi budan.

Ako nas neko uvrijedi mi osjetimo ljutnju. To je iskustvo, živo iskustvo.
Pokusaj da shvatiš zašto ti se ljutnja desila. Odakle je došla? Kako se desila? Gdje su joj korijeni? Kako me nadvladala? Ljutnja mi se i ranije dogadjala, no sada sam u to iskustvo unio promatranje i pokusaj razumijevanja. Razumijevanjem situacije se može promijeniti intenzitet ljutnje. Vise razumijevanja, manje ljutnje. Što više uvidjam to više pogrešno nestaje a ispravno se ukorijenjuje.

Svetac je samo čovjek pun razumijevanja. Razumijevanjem nestaje ego.
Ego ne možemo odbaciti direktno. Možemo primpremati situaciju u kojoj ce se to desiti. Ta situacija zahtijeva vrijeme. Prosvijetljenje se uvijek dogadja iznenada, namah, odjednom ali razumijevanje zahtijeva vrijeme. Disciplina je potrebna i dok god ne radiš na sebi svom snagom, ništa se neće dogoditi. To je dug proces.

Ljudski je um neshvatljivo lukav i zato moramo biti neprestano svijesni.

Svjesnost i nenapor
Svjesnost treba biti prisutna konstantno; od trenutka do trenutka.
To se može postići samo ako potpuno nestane svaki napor da se to ostvari. Kroz napor gubimo kontakt i umaramo se. Tako svjesnost postignuta naprezanjem ne može biti konstantna. Ne moze biti flow.
U trenucima potrebe za odmorom od naprezanja ćeš gubiti svjesnost.

Majstor je upitao učenika sa koje je strane ostavio nanule; sa lijeve ili desne? Ucenik se zbunio. Shvatio je da je u trenutku odlaganje obuće bio ne – svjestan. Inače bi znao s koje ih je strane ostavio. Svjesnost mu još uvijek nije nenaporna. Jos uvijek mora da pamti, da se napreže. Jos uvijek nije dovoljno pažljiv. Nekad je svjestan a nekad nije.
Majstor ga je zapravo pitao da li je svjesnost postala njegovo prirodno stanje. Ili mora da se napreže. Mora li nešto da čini u vezi nje? Ili je ona stalno tu uz njega?

Ako postoji napor onda nam je svjesnost prenapregnuta – neprirodna. To i nije svjesnost, to je samo periferija. Ona nije u nama. Ako je u nama onda nije potreban nikakav napor.
Ne možeš kroz napor dodirnuti centar. Možeš promijeniti svoje ponašanje i ostale periferne strane svog karaktera. Da bi mogao prodrijeti do centra ne trebas nista činiti. Samo budi tih i neusiljen. Centar ce se sam pojaviti.
Inače nisi u kontaktu sa sobstvom. Jer si opsjednut periferijom. Toliko si okupiran drugima i vezan za druge da si svu svoju paznju na druge usmjerio.

Budnost, svjesnost, svijest moze postati konstanta samo kada svaki napor prestane.
U početku je napor neizbježan, kako ćeš inače početi. Trudit ćeš se da budeš pažljiv, pokušavat ćeš na razne načine da ostaneš svjestan no napor će ti stvoriti tenziju. Što veći napor veća tenzija. Tako ćeš odgađati ekstazu. Takva je svjesnost teška, u njoj nema veselja. Ipak ćeš trudeći se, početi da budeš svjestan i bez napora. Takva će, nanaporna svjesnost biti svjetlost i uživanje, ples i ekstaza.

Kada se naprežeš da se sjetiš nečijeg imena, koje ti je na vrh jezika, ne uspjevaš u tome. No kad to ‘pustiš’ onda će ti nakon nekoliko minuta ono samo doći u pamet. To je primjer nenapora. Jer dok si se naprezao da se sjetiš imena, to je stvorilo tenziju koja je prouzročila blokadu. Tako se um zatvara. Nema protoka.

Istina se dogadja kada oko nečega nismo zabrinuti. Sve što je radosno i ljubavno događa se kada to ne očekujemo – ne čekamo na to. Tada um nema blokova. Kada zaboraviš onda se desi.

Ljudi koji meditiraju se žale da im se za meditacije ne događa ništa. No u suton ili noću, odjednom, dok ne meditiraju, nešto u njima zasvjetli.

Kad uvidiš da imaš iskre, iznenadne iskre, i kada shvatiš da one ne dolaze kroz muku i znoj, već dolaze kao Božanski darovi – tada možeš otpustiti svako naprezanje.

Ja niti sam bio gladan niti sam uzeo hranu – glad je bila ta i ona se nahranila. Nikakva delanja s moje strane nije bilo. To ne radim ja nego Bog radi kroz mene. Ja sam samo instrument.

Kada se ne siliš nego samo ploviš. Da, neko je napravio razliku izmedju aktivnosti i inspirirane akcije. Jedno treba uraditi a drugo radimo jer nam se to radi. S voljom i ljubavlju. Koja od ove dvije akcije ima veću šansu za uspjeh? Kada ploviš kao oblak koji nikakav napor ne čini jer nema što da dostigne … i nema cilja ni napora. Kada ne želiš postići ništa onda nisi u žurbi. Nisi nestrpljiv. Kad si sretan onakav kakav jesi, i ništa ne želiš da mijenjaš – i odjednom, prenesen si u jednu novu dimenziju. Dimenziju Bića. Tada shvatiš da su vrata uvijek bila otvorena i da su Božanske tajne bile uvijek blizu. To nije plod traganja nego dopuštanja. U tišini.
Kada tražiš onda gubiš. Jer onom koji je u potrazi ništa nije dostupno. Jer on nije ovdje i sad. On je uvijek negdje u budućnosti. A Božansko je baš tu – i stoga se rijetko sreće.
To ne znači da ne trebamo biti tragaoci. U početku nema drugog puta. No kad se umorimo od traganja; za odmora ili sna Božansko se desi.

Ako nisi dovoljno budan, bit ćeš prevaren.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:34 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 6 Otpuštanje ega (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

6 Otpuštanje ega

Potpuna predaja
Prevazilaženje ega - oslobođenje od ega
Ja sam niko i ništa i nikom –svijetu– potreban!

Ne bori se sa životom, ne opiri se. Plov-i.
Povjerenje vodi do predavanja – vrha života.

Odbaci ego
Prvo odbaci svu koještariju koju nosiš sa sobom. A svi nose previše smeća u sebi – zato što su drugi rekli da su to velike ideje, principi, načela...
Odbacivanje ega moći će se dogoditi nepostepeno, nalik skoku a ne procesu, nepovezano s prošlošću. Odbacivanje je nepostupno, iznenadno. To je prekinutost, nevezanost – prošlosti nema, budućnosti nema. Ostao si sam, ovdje i sada. A u ovdje i sada ego ne može da postoji.

Ako ti kažu da ti je ovo posljedni minut u životu, da ćeš u sljedećem trenutku biti ubijen, odjednom – vrijeme nestaje. Nemaš pojma što ti je činiti. Čak ti je i misliti teško, jer i za mišljenje je potrebno vrijeme, potrebna je budućnost. Nema više sutra – čemu onda misliti, želite, čemu se nadati. Vrijeme je završeno.

Najveća je agonija u čovjeka koji zna kada će umrijeti, onome čija je smrt izvjesna, koji je ne može izbjeći. Čovjeku, koji u zatvoru čeka vlastitu smrt i ništa ne može učiniti – smrt je fiksna. Za točno određeno vrijeme on će biti mrtav. Izvan tog ograničenog vremena, sutra za njega ne postoji. On kao da više ne može želiti, ne može misliti, čak ni sanjati. Barijera je uvijek tu.
I tada sa javlja agonija. Agonija ega, jer ego ne postoji bez vremena, a vremena više nema.
Bit će spomenuto u drugom dijelu knjige; poznato je da su osuđenici na smrt, na dan pogubljenja, zadobili mir. Mozda taj mir možemo tumačiti oslobađanjem od ega.

Dok god vrijeme ne otpadne, ego neće otpasti. Ako postoji sutra, ego će preživjeti.

Ne postoji distanca između onoga što jeste i onoga što će biti. Ono što je savršeno, besprijekorno je od – uvijek je tu. A sutra nikada neće doći jer ono nikada ni ne dolazi.

Jesi li se preispitao – želiš li da odbaciš ego ili ne želiš?
Da li stvarno želiš da postaneš ne – biće, da postaneš ništa?

U svojim projekcijama ti želiš da budeš nešto, da nešto dostigneš, da budeš negdje. Čak i kod želje da postaneš ponizan, tvoja će skromnost biti samo način da prikriješ ego.

Individualno vs grupno
Grupa postaje potrebna kad je ego došao do točke kada je postao pretežak za nošenje. Kada ego dođe do te točke, tada je teško biti sam, tada je samoća jako bolna i zato grupa postaje značajna – jer u grupi možeš rastopiti svoj ego.
Na zapadu su ljudi prezasićeni sobom i stoga se žele pribliziti drugima – da bi se odmorili od sebe. Oni bježe u društvo.

Otpuštanje ega
Sve što radimo treba biti svjesna akcija. Upotrijebi volju. Uzvikni “stop” umu. Ovakav pristup omogućit će ti da primjećujes više, vidiš što stvarno stoji u pozadini onoga što ljudi govore i rade. Zavirit ćes i u skrivene slojeve svoje ličnosti i saznat ćes što je to što te motivira da radiš neke stvari i što se zapravo događa kad god zalutaš u mislima ili osjetiš neku emociju. Što ovo više radiš, volja će biti snažnija a Ego slabiji.
Dok slušaš, ako stvarno slušaš, tvoj se um zaustavlja. Tada ne misliš, um prestaje raditi – unutarnji dijalog prestaje, postaješ otvoren i počinješ da osjećaš onog drugog. Tu riječi postaju samo pomoćno sredstvo.
Ako možeš pokraj nekoga sjediti bez riječi i mîsli, onda možeš direktno ući u tu osobu. Riječi treba koristiti da bi nas naučile tišini, da bi nas na nju pripremile.

Ego kao zrelo voće
Prije nego uspiješ izgubiti ego, prvo ga trebaš učiniti starim. Samo zrelo voće pada na zemlju. Ego treba doći do svog vrhunca, on mora biti jak, tek tada ga se može odbaciti.

Jer život je borba. Kako ćeš preživjeti bez jakog ega. Unistit će te drugi. Kako ćeš se obraniti? Tko će se boriti. Tko će se onda takmičiti. A život je neprestano takmičenje. Zato zapadna psihologija savjetuje; ostvari ego koji je jak i moćan. Tako se propovjeda egoističnost.

Posao će biti težak, prvo dostići pa izgubiti. Jer se moze izgubiti samo ono što se posjeduje. Ako nemaš nista, što možeš izgubiti?

I pored bogatstva možeš biti siromah. Ako je ambicija još uvijek u tebi, ostaješ siromah.
Kad imaš dovoljno, želje nestaju. Nedostatak želje je kriterijum dovoljnosti. Tada si bogat.

Niti znanje nije potrebno. To ne znači da treba da ostaneš neznalica. Neznanje postižeš tek kad postigneš dovoljno znanja i kad ga na kraju odbaciš. Kao Sokrat koji kaze; Znam samo jedno – da ništa ne znam.

Većinom je prisutna grabež; Kako postići više znanja? Kako skupiti što više informacija? Takvo sakupljeno znanje je mehaničko. To nije rast. To nije životno iskustvo, to nije ono do čega si sam došao. Znanje je živo samo kada ti to znaš, kada je to neposredno iskustvo. Ono ostalo je pamćenje, memorija.

Kada Skupiš dosta intelektualnog bogatstva, biblioteke se kondenziraju u tvom umu i odjednom postaneš svjestan da samo nosiš tuđa ograničenja, kada shvatiš da ništa što je u tebi – tebi ne pripada, tada sve to znanje odbacuješ zauvijek. Iz tog se odbacivanja u tebi rađa jedan drugi tip neznanja. To više nije neznanje glupaka – već neznanje pravog mudraca.
To se neznanje ostvaruje kroz znanje. To je siromaštvo ostvareno kroz bogatstvo. To vrijedi i za ego – čim ga ostvariš, gubiš ga.

Svemu treba vremena za rast, za sazrijevanje, za padanje na zemlju i nestanak.

Nemoj zazirati od toga da budeš egoist. Ti to jesi. Da nisi, već davno te ne bi bilo. Drukčije se ne može preživjeti. Treba opstati.

Dijete će, kada je gladno, plakati. Skretat će na sebe pažnju da bi dobilo hranu. Dijete će se razvijati kroz razvoj ega. Ego je sastavni dio rasta. To ne znači da treba vječno ostati s njim.

Prvo budi egoista, savršen egoista, potpun egoista, kao da cijelo postojanje zavisi od tebe, kao da si centar – sve se vrti oko tebe, i sve što jeste samo zbog tebe jeste. To je dio rasta. I uživaj u svemu tome i dovedi ego do vrhunca.

Ako ga prvo pustiš da raste i pomogneš mu u tome, ego će na kraju sam otpasti.

Ti rasteš kroz ego i dolaziš do točke kada ti cijela stvar postaje tako pakleno bolna, da se cijeli san raspada.

Kada shvatis da je ego pakao, jer vrhunac ega je vrhunac paklenog iskustva –noćna mora, bit će ti preteško da ego i dalje zadržiš u sebi.
Nešto možeš odbaciti tek kada ti posjedovanje toga nanosi veliku bol.

Kako svoj otrov pretvoriti u med? Kako to transformirati?
To je proces. Zapravo ne činim ništa; treba samo da sam strpljiv!
To je jedna od najvećih tajni.
Pokušaj to. Kada bijes dođe, ti ne treba da radiš ništa: samo promatraj.
Ne budi protiv toga, ne budi za.
Ne sarađuj s tim, ne potiskuj to. Samo promatraj, budi strpljiv, samo gledaj šta se događa...
Nikada ne čini ništa dok te otrov posjeduje, samo čekaj. Kada se otrov počne menjati u nešto drugo...

Jedan od bazičnih zakona života je da se sve neprestano mijenja u sebi suprotno.
Postoje ciklične promjene u nama – dobar čovjek postaje loš, loš čovjek postaje dobar, svetac ima grešničkih trenutaka, kao što i grešnik ima svetih trenutaka.

Samo treba da sa-čekamo.
Ako ne učiniš ništa, ništa se neće ni dogoditi.

Kada si negativan učini nešto i to drugo će biti negativno, a to drugo je već spremno da i ono učini nešto – negativnost stvara više negativnosti. Negativnost izaziva više negativnosti, ljutnja donosi više ljutnje, neprijateljstvo donosi više neprijateljstva i stvari se tako kreću dalje...
Ljutnja je stvorila toliko moćnu energiju u tebi... to može biti destruktivno. Ali energija je neutralna – ista energija koja uništava može i da stvara.

Sačekaj.
Čekati, ništa ne raditi u žurbi i jednoga dana ćeš biti iznenađen, uočit ćeš unutarnju promjenu.

Ljutnja napreduje sve više i mora doći do svog klimaksa... a onda se točak okrene; ljutnja popušta, ponovo nastupa dobro raspoloženje – kreativno raspoloženje. Sada se može i nešto uraditi.
Uvijek treba na dobro raspoloženje pričekati.
To nije potiskivanje. Ne treba da potiskujete negativno. Treba samo da promatramo negativno. Ne treba pokusavati negativno odagnati – zaboraviti, ili nešto protiv toga činiti. Ne. Ne trebate se smijati kada ste gnjevni. Taj bi osmjeh bio lažan, ružan, tobožan. Ne osmjehuj se ako si ljut. Tada se zatvori u sobu, stavi ogledalo ispred sebe, suoči se sa svojim ljutitim licem. Nema potrebe da to pokazuješ bilo kome drugome. To je tvoj život i ti treba da čekaš pravi trenutak. Idi pogledaj se u ogledalu, vidjet ćeš crveno lice, crvene oči … Nemoj to potiskivati. Ubrzo ćeš primjetiti kako ti lice biva mekše, oči mirnije i kako se energija mijenja – muško se pretvara u ženstvenije...
Samo pogledaj u ogledalo: to je dio rasta, puta prema samospoznaji.

Spoznati sebe znači spoznati sve svoje klime, sve mogućnosti – grešnik, umjetnik, svetac, vrag i Bog.

Psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza – analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan američki terapeut je to ovako postavio: “Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže – daje nam jedino informacije. Ali kad bismo mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena.

Važno je razumijevanje osobnih ovisnosti. Treba vremena za shvaćanje samoga sebe i razumijevanje unutarnjih sukoba koji se javljaju zbog naših strahova i žudnji.

Pronadji majstora u sebi
Odbaci um i budi neposredan, iskren i pošten.
Nemoj manipulirati, racionalizirati i polirati. Budi gol – ne nosi nikakve intelektualne odjeće na sebi. Pronađi majstora u sebi.
Odgovori će dolaziti. Ne iz uma. Otvori svoj um i čekaj. Promatraj drveće i ptice. Osluškuj. Ne čini ništa. Neka se oko tebe dešava što se dešava. Ti samo budi pasivno budan. Igra svjetla na vodi, rijeka koja teče, dječiji glasovi na plaži – ti samo budi tih, tiho prisutan, otvoren, bez misli.
Prije ili kasije ćeš primjetiti da um nestaje a na upražnjeno mjesto ulazi tišina.
Tišina je kavalitet duše, kvalitet Bića.

Kad god ti se pruži prilika samo pusti stvarima da se dese.

Nemoj tragati. Traži i nikada nećeš naći.

Bog je u potrazi za tobom. Nikakva potraga sa tvoje strane nije potrebna. Samo budi pasivan i budan kad On dođe – bit ćeš otvoren i spreman.

Ako možeš ploviti život, svjestan i potpuno budan, postat ćeš rijeka. I gdje god rijeka stigne to će biti tvoje odredište i cilj. Na taj način ne brineš gdje će rijeka stići. Tada je to plov i svaka sekunda je ispunjena životnoscu i cilj je svaki trenutak a radost tog plova je cilj. Tako taj svaki trenutak postaje vječnost.

Sve u životu je neophodno. Nema nepotrebnih stvari. Sve što se dogodilo trebalo je da se dogodi. S razlogom.

Neke su nam stvari potrebne ali privremeno. Budemo li ih se držali duže nego su nam potrebne, upašćemo u samoobranu. Na primjer, čahura te štiti no nema potrebe da vječno živiš u njoj. Kad si spreman probiti čahuru i izlaziš iz nje. Ego je ljuska od jajeta.

Um je uvijek logičan, a život – uvijek nelogičan. Život je dijalektičan.
Ti stvoriš, a onda život kaže UNIŠTI! Rodiš se a život kaže UMRI! Nađete se a život naredi IZGUBI.

Isus je jednom rekao – jedan od osnovnih kozmičkih zakona; Ako se kačite za zivot, izgubit ćete ga; ako ste spremni da ga izgubite, imat ćete ga u izobilju.

Gdje god primjetiš pravila, odmah shvatiš – to je igra.
Gdje god su pravila tu je i igra, zato što nema igre bez pravila. Ako nećeš da slijediš pravila igre, onda nisi u stanju da tu igru igraš.

Predati se potpuno
Ako možeš da se predaš potpuno sa povjerenjem, tad će se ostalo ostvariti samo od sebe. Ako se bojiš i nakon prepuštanja nesto pokusavas da učiniš, tada se i dalje kačiš za staro, vraćaš se unatrag – takvo predavanje nije potpuno.
Djelimično predavanje nije predavanje. Predavanje može biti samo potpuno.

Prepuštanje je simbol trenutka kada više nisi. Predavanje znači da tebe više nema. Da je centar uništen. I dalje postojiš ali bez centra. Ako nema centra onda više nema ničega što moras štititi. Zidovi otpadaju sami od sebe. Stit je onda suvisan i nestaje. Tako ti postaješ otvoren prostor. Taj otvoren prostor učinit ce sve što je potrebno. Bog ce proći kroz tebe, kretat ce se slobodno jer nema vise prepreka. Prepušten, postaješ otvoren za Božansku silu, i nakon toga se sve događa krajnje spontano.

Tesko se predati no nakon toga je lakše.

Predavanje je moguće samo kroz povjerenje. Samo čovjek pun povjeranja može ostvariti vrhunac postojanja, krešendo blaženstva. To je sam vrh onoga što se, uz ostala vrhovna iskustva kao što je prosvjetljenje, može dogoditi ljudskoj svijesti. To je peak. Maslow je u svojim istrazivanjima ljude podijelio u dvije grupe; piekerse i ne – piekerse. Pikersi su spremni, otvoreni, receptivni, a ne – piekersi su ubjedjeni da nikakvo vrhovno iskustvo nije moguce.

Ne – piekersi su praktični i tu također spadaju naučnici, racionalisti, logičari, materijalisti, biznismeni i političari. Oni su orijentirani ka smislu, značenju i biti a kraj je za njih besmislen. Takvi ljudi oko sebe stvaraju zidove i nikakva ekstaza za njih nije moguća. Pošto ne mogu osjetiti ni djelić ekstaze, njihova je izvorna točka gledišta tim potvrđena.

Piekersi su pjesnici, plesači, muzičari, avanturisti, ljudi koji nisu praktični.
Ne brinu previše i dopuštaju stvarima da se dogode. I tako i kroz običan život ponekad postižu piek iskustva.

Ne budi volja – ego; onaj koji bira. Što god da se dešava, neka se dešava. Samo od sebe. Što ja uopće mogu učiniti? I ne uzbuđuj se puno. OSTANI SRETAN. I neka se svijet dogodi.
Budi kao Peak – ersi; umjetnici, plesači, ludaci, avanturisti; oni ne brinu puno i dopuštaju stvarima da se dogode.

U nekoj prici o psihoanalitičaru on biva analizran od strane svog kolege. Nakon je otišao na odmor on odatle kolegi šalje tekst; Osjećam se presretno – zašto?
Ovaj tip ljudi ni sreću ne može samo tako da prihvati nego se pita; Zašto sam sretan? Mora da nešto nije u redu. Za ove je ljude i sreća nemoguća.

Frojd je rekao da je sreća potpuno nemoguća za ljudska bića. On kaže da je to tako zbog strukture ljudskoga uma – najviše što možemo učiniti je da postanemo podnošljivo nesretni.
Ako prihvatiš ovaj koncept razmišljanja bit ćeš uvjeren da sreća za tebe nije moguća. Tvoje uvjerenje jača. I tako dođeš do uvjerenja da je za čovjeka jedina mogucnost – nesreća.

Piekeri su otvoreni a to dolazi kroz prepuštanje. Njihov je um manje racionalan a više povjerljiv, manje praktičan, nelogičan.

Budi nelogičan inače sreća nije za tebe.

Logika je neprijatelj. Logika kaže da Bog ne postoji, da je ekstaza nemoguća. Da je život slučajan i da nema smisla. To je preživljavanje između rođenja i smrti. Ustajem, doručkujem, čitam novine i odlazim na posao, pa se onda vraćam kući pa onda u krevet da bi sutra mogao raditi te iste glupe stvari. Krug koji se stalno ponavlja. To mi kazuje logika.

Povjerenje je nelogično – ono ne pita, ne argumentira nego jednostavno uranja u nepoznato. I korak po korak, iskustvom, povjerenje dovodi do predavanja. Što više stvari poduzimamo s povjerenjem to su nam iskustva veća. Naš život postaje intenzivniji. Tako idemo dalje u nova otkrića. Tako život postaje avantura, neprestano otkrivanje nepoznatog i novog.

Predavanje je najveći hazard. Predati se znači ostaviti um potpuno po strani. Predati se znači poluditi jer svi oni koji žive u granicama logike i svojih umova će za nas misliti da smo poludili. To je ‘ludilo’ najhrabriji način života. To je najdublji skok.

Prvo blaženstvo je: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,3)

U vasem su umu dvije mogucnosti; pieker i ne – pieker.

Glumi
Kako se ponašati u sredini u kojoj je nesto uvijek ispravno a nešto krivo, ovo se smije a ovo ne smije? A ti se u toj tmurnoj sredini osjećaš ekstatično. Ako je obitelj ili sredina patološka i u njoj su svi ludi a ti nisi lud, kako ćeš se onda ti ponašati? Onda ćeš se i ti isto ponašati. To je jedini način da se izbjegne nevolja. Glumi – tako je sa ljudima. Unutar sebe budi ekstatičan. A u tužnoj patološkoj situaciji kao što je nečija smrt – u sredini gdje smrt nije prihvaćena, ti kao plaći i budi tužan. Unutra se osjećaj onako kako želiš a za vanjski svijet glumi.
Budi glumac u ovom svijetu. Kad si glumac nisi uznemiren, jer znaš da je to gluma. Život u cjelini je jedna psiho – drama. Budi glumac u njoj. A iznutra neka nema ega. Neka samo blaženstvo ostane.

Ne slijedi
Ljudi mogu do vrha stići i bez vodiča – nečije pomoći. Takav je put dug i mukotrpan jer nismo spremni da prihvatimo nikakvu pomoć ni vodstvo.
Ako se znamo potpuno predati onda mozemo biti potpuno sami a da nismo sami. Kada se predaš onda si predao sve mogućnosti za NE. Kakva god da je situacija više neces reći ne.

Predavanje znaci totalno DA

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:29 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 7 Odnos (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja

7 Odnos

Odnos
Odnosi sa drugim ljudima su nešto što radite a ne nešto što imate. Veza je odnos koji zahtijeva ulaganje. To je također odraz unutrašnjeg, što će reći da je osoba pored vas vaše ogledalo. Kada vas ta osoba ne poštuje, budite sigurni da ni sami sebe ne poštujujete. To se ogleda u činjenici da dozvoljavate da se tako odnose prema vama.
Ljubav je bezuvjetna. Strah je uvijek pun uvjeta. Na putu straha; ja ću te voliti ako mi dozvoliš da te kontroliram, ako budeš dobar prema meni, ako se uklopiš u moju predstavu o tebi. Jer već sam stvorio predstavu o tome kakav ti trebaš biti. Ako mi se ne sviđaš onakav kakav si, onda je bolje da budem s nekim ko je baš onakav kakav ja želim da bude.
Sebičnost, kontrola i strah će uništiti gotovo svaki odnos.

Velikodušnost, sloboda i voljenje će stvoriti najljepši odnos; ljubav vječnu.
Amen
Savršen odnos ovisi o nama. Prvi je korak da postanemo svjesni, da shvatimo kako svako sanja sopstveni san. Ako smo ovo shvatili tada možemo preuzeti odgovornost za svoju polovinu odnosa. Tako lako mogu kontrolirati svoju polovinu. Jer na meni nije da kontroliram nečije snove.

Možda ste u svoju vezu već uložili određeno vrijeme. Ako odaberete da i dalje ostanete u toj vezi, možete ipak početi ispočetka, tako što ćete svog partnera voliti i prihvatiti baš onakvog kakav jeste. Prije toga treba zavoliti i prihvatiti sebe onakvim kakav jesi. Samo ako prihvatate i volite sebe mozete biti onakvi kakvi ste, i istinski se tako ponašati. Vi ste to što jeste, i to je to. Ne trebate se pretvarati da ste drukčiji. Kada pokušavate postati ono što niste, to nikada ne može uspjeti.

Ako odlučite da budete u vezi, ne pokušavajte partnera mijenjati. On ili ona imaju pravo da budu to što jesu; pravo da budu slobodni. Kada sputavate slobodu svog partnera – u onome što on čini ili ne čini, sputavate i svoju sopstvenu.
Ovo bi isto trebalo da važi i za vas.
Kada sam iskren i kada sam onakav kakav jesam, ti si povrijeđen i ljut. I tako bojeći se tvoga suda i reakcija ja počinjem da te lažem. Inače ćeš me okriviti i kazniti.
Svi smo mi vrlo različiti od ljudi iz naše okoline, a to znači da ljudi možda ne znaju gdje su naše granice postavljene i lako mogu da ih nesvjesno pređu. Kada se to desi vi se osjećate loše. Znate da je određeno ponašanje prema vama neprihvatljivo, a kada se vaš partner tako ponaša, vi možda ne činite ništa da ga zaustavite. Ovo potiče iz straha – možda ćete ostati bez partnera. Ovo nije svjestan proces. Plašite se da ako ne postupate ovako i ne učinite partnera sretnim on će vas ostaviti.
Vi ste rođeni kao apsolutno kompletna ličnost. Svi ljubavni problemi potiču iz činjenice da ljudi misle da su kompletni samo kad nekoga vole i primaju ono što im „nedostaje”. Ovo je tragična zabluda! Kada shvatite da ste kompletni i bez partnera strah od gubitka će nestati. Ljubav shvatite samo kao jedno od zadovoljstava koje vam univerzum pruža, i dok god osjećate radost a ne strah – na pravom ste putu.
Prestanite da kontroliratete partnera i da upravljate njime.
Pronađite svoj cilj i stavite ga na prvo mjesto, mnogo ispred ljubavi.
Zašto?
Ljudi cijene samo ono što nemaju.
Ljudi se opiru svemu što ih kontrolira ili ograničava.
Ljudi će više voliti sebe nego vas ako su prinuđeni na izbor.
Neki od primjera problema u odnosima; ne želite vezu u potpunosti, ostajete u vezi iz straha da ne budete sami, bojite se da povrijedite partnera ako ga napustite, loša komunikacija ili izostanak zajedničkih ciljeva.
Jedina veza u kojoj bi trebalo da budete je ona koju zaista želite. U svakoj vezi treba u potpunosti da se ispoljite. To znači da radite ono što osjećate da vam je potrebno i da iskažete sve ono što osjećate. Ako je naprimjer prebacivanje krivice redovna pojava, tada može da se pojavi mržnja među vama. Mržnja predstavlja zbir svih pritužbi koje ste uputili partneru. Jednom, kada se čaša prepuni onda treba da je ispraznite. Na raspolaganju imate eksploziju bijesa ili tiho podbadanje. Ozlojeđenost se akumulira iz dva razloga: svaki put kad se osjetite potlačenim vi zaustite da kažete nešto a onda to ipak ne uradite. Svaki put kad izgleda da partner ima nešto da kaže, vi mu to ne dozvolite. Nepravda mora da izađe na vidjelo i da se riješi tako što će oba partnera biti zadovoljna. Ako se ovo ne desi ozlojeđenost ostaje prisutna. Situacija se riješava tako što ćete biti otvoreni. Preduzmite prvi korak. Ovo omogućava drugoj strani da vas slijedi.
Komunikacija u vezi treba da je otvorena i poštena. Treba da kažete točno ono što mislite i da budete sigurni da je vaša poruka ispravno shvaćena. Sa druge strane i vi treba da saslušate partnera i da se potrudite da ga razumijete. Ako izostane komunikacija, odnos se gasi.
Izostanak zajedničkih ciljeva za budućnost može predstavljati problem. Nije važno kakvi su ciljevi, ali neki zajednički smjer treba imati. Smjer proizilazi iz komunikacije. Bez ovoga postoji rizik da se vaši putevi kompletno razdvoje i da nikad niste na zajedničkom terenu. Razgovarajte o tome kuda idete i šta bi svako želio da radi na tom putu. Čak i kada ste na zajedničkom terenu svako mora da zadrži individualnost. Budite svjesni činjenice da svako treba da iskaže svoju suštinu i da radi nešto što samo njega zanima, inače veza počinje da zamara. I vi i partner treba da se u potpunosti izrazite na individualnim poljima. Na taj način ćete se najbolje osjećati.

Treba nauciti razliku izmedju moje, narcisoidne iskrivljene slike o nekoj osobi i njenom ponašanju i stvarne osobe, onakve kakva je neovisno od mojih interesa, potreba i strahova.
Važno je da zapamtite da niste u mogućnosti da mijenjate druge. Ono što treba uraditi je da promijenite sebe. Slično privlači slično, i kada se promijenite počet ćete da privlačite sasvim različite ljude nego što ste do sada. Šta mislite, zašto niste bili privlačni osobi koja vam se nekada jako sviđala? Niste posjedovali njene kvalitete u sebi! Ako poželite da promijenite neku partnerovu osobinu koja vam se ne svidja, budite sigurni da je ona i u vama.Ta osobina je vaš odraz u zrcalu. Veza je odraz vašeg unutrašnjeg stanja pa prestanite da krivite druge.
Da biste imali uspješnu vezu prvo treba da je ostvarite sa sobom. Kada volite sebe vi privlačite ljubav. Kada ispravite u sebi ono što ne valja istog momenta idealan partner kuca na vrata.

Kada osjetite veliku privlačnost i veliki nemir prema nekoj osobi to ne znači da ste sreli vašeg idealnog životnog partnera. To samo znači da postoji jak emocionalni pritisak prema nekom ko vam je sličan. Ovaj pritisak je siguran znak da vam se pruža prilika da nešto naučite. Što je pritisak jači to je i lekcija važnija.
Kada sretnemo pravu osobu osjetimo mir i blazenstvo.
Do tada smo u potrazi za savršenim partnerom.

Ovisnost–vezanost
’Ljubav’ kao droga – odnos u obliku konstantne ovisnosti
Ljubav nas poput droge potpuno obuzima i stvarna jaku potrebu za još.
Postajemo potpuno ovisni o ljubavi. "Šta se dešava kada ovisnik ne primi svoju dnevnu dozu ’ljubavi’?"
Odnos izmedju ljubavnika možemo promatrati kao odnos junkija i dilera. Onaj čija je potreba veća ima ulogu ovisnika, onaj čija je potreba manja, ulogu dilera. Onaj čija je potreba za ljubavlju manja, kontrolira čitav odnos. On pomalo dozira – daje ovome drugom onoliko koliko je potrebno da bi ga o – držao pod kontrolom. Ne daje mu ni manje ni više nego je potrebno. Ovaj drugi živi u strahu od toga što bi se, jednoga dana, moglo dogoditi; diler nestaje a time prestaje i dotok ’ljubavi’.
Diler koristeći ovakav odnos „snaga“ u ovoj situaciji, iskorištava ovog drugog. Poznata dinamika većine odnosa. Tu možemo vidjeti prisutnu manipulaciju.
Ovisnik misli; Što da radim ako me ostavi? Taj ga strah čini vrlo posesivnim. To je moje! On postaje ljubomoran i zahtjevan, zbog straha da neće dobiti sljedecu dozu droge. Ovaj drugi može da ga kontrolira davajući mu veću dozu, manju dozu, ili mu ju uopće neće dati. Onaj, čija je potreba veća, je potpuno bespomoćan i spreman je sve učiniti samo da se odnos odrzi.
Tu ljubav ne postoji.
Ono što mi zovemo ’ljubav’, nije ništa drugo do odnos koji je potpuno zasnovan na strahu i kontroli.
Gdje je tu poštovanje?

Ako ono što osjećaš, kada si sa tom osobom, znaš ponjeti sa sobom onda ćeš doći do točke kada ćeš se i sam moći osjećati onako kao da si i s tim nekim.

Mladi parovi, u nazočju svjedoka, daju jedno drugome velika obećanja; da će zauvijek živiti skupa, da će se uvijek voliti i poštivati jedno drugo, da će ostati zajedno i u dobru i u zlu. Zaklinju se i daju druga obećanja. Najtužnije od svega je to što oni u to, u tom trenutku, zaista vjeruju. No, nakon što se brak sklopi, nedelju – mjesec – nekoliko mjeseci poslje, obećanja ostaju neispunjena.
Ono o čemu se zaista radi je osvajanje kontrole, radi se o manipulaciji i konačnoj prevlasti. Ko će tu biti diler a ko ovisnik. Poštovanje nestaje a nastaju odbojnost, emocionalni otrovi, međusobno povređivanje koje polako raste sve dok oboje ne postanu svjesni da je ’ljubav’ nestala. Partneri ostaju i dalje zajedno zbog straha od samoće i osuda drugih.
Stari ljudi koji su proživjeli trideset, četrdeset, pedeset godina braka, kada govore o svom odnosu kažu da su svoj brak zapravo preživjeli. To znači da se jedno od njih predalo onom drugom; u izvjesnom se trenutku jedna osoba predala i pristala da trpi patnju. Onaj čija je volja jača a potreba manja, pobjeđuje u tom ratu.

Ako postanemo ovisni o nekome taj drugi postaje destruktivan.

Brak je prostitucija kaze nam Osho
Ako ljubav shvaćaš kao potrebu onda ona može postati izvor problema. Ti želiš da tvoj ljubavnik ili tvoj voljeni bude i sutra tu. Danas je bilo divno i ti se bojiš za sutra. Tako je brak postao. To je samo strah da tvoj voljeni ili ljubavnik sutra može otići – zato načini ugovor pred društvom i pred zakonom. No, to je ružno – neukusno. I nepotrebno. Načiniti od ljubavi ugovor, znači staviti zakon ispred ljubavi; staviti kolektivnu svijest ispred individualnosti i tako dobiti podršku suda, vojske, policije, vlade, da možeš svoju krletku sigurnom načiniti.

Sutra ujutro... ni'ko ne zna šta će biti. Ljubav dolazi kao dah, ona može ponovo doći, a može i da ne dođe. I ako ljubav jednoga dana iščezne, mnogi će samo zbog braka – zakona, zbog privilegija u društvu, i dalje zajedno ostati. To će većinu parova u svijetu tako do prostitucije dovesti.

Prostitucija je živiti sa ženom koju ne voliš, živiti sa muškarcem koga ne voliš, živiti s nekim zbog sigurnosti, zbog financijske potpore, živiti zajedno iz bilo kog drugog razloga do ljubavi.
Sasvim je moguće da dvoje žive svoj cijeli život zajedno. Niko ne kaže da treba da živite odvojeno ali taj život udvoje treba da bude samo iz ljubavi.

Predavanje
Nakon se predam, s nekim ili bez nekoga moja praznina ostaje ista. Ja ne mogu da biram; voliti ili ne voliti. Ako mogu, tada postoji JA, ego.
Odnos postoji u ovom dijelu naše pojave, i živi do trenutka naše predaje. Pa je predavanje najveći i najdublji odnos – a takodjer i kraj svih odnosa. Ako se predate, ostvarujete najdublji mogući međuljudski odnos. No iznad toga odnos u potpunosti nestaje.

Pojam ljubavnog odnosa
1) Ljubav čini kompleks osjećajne povezanosti: nježnost, strast, poštovanje, iskrenost, pažnja, razumijevanje, povjerenje, intelektualna kompatibilnost.

2) Sav taj kompleks osjećajne povezanosti sa čovjekom koji nas k tome i spolno privlači zovemo istinskom ljubavlju.

3) Ljubav pojačava naše spolno uzbuđenje u prisutnosti te osobe, a opće ponašanje prema njoj oslobađa od vulgarnosti ustupajući mjesto plemenitim osećanjima.

4) Spolna ljubav - prava i potpuna - nužno nosi u sebi i odanost voljenoj osobi.

5) Istinska ljubav ne može postojati ako odnos prema voljenoj osobi ne sadrži i poštovanje tog čovjeka.

6) Poštovanje je priznanje čovjekove ličnosti, ljudske individualnosti i različitosti, u vidu obzirnosti prema voljenoj osobi te suzdržavanja od: potcjenjivanja njenih sposobnosti i shvaćanja, davanja pogrdnih imena "voljenoj osobi" i od bilo kakvih drugih oblika agresivnosti prema njoj.

7) Na poštovanje voljenog bića direktno se nadovezuje zauzimanjem ravnopravnog stava prema njemu.

8 ) Voljena osoba ne može se smatrati ni u čemu "vlasništvom", dakle objektom umjesto subjektom ljubavne stvarnosti.

9) Za ljubav je karakteristično da je postojana i individualna, veže se uz određenu osobu i ostaje joj vjerna.

10) Bitan sadržaj ljubavi je povjerenje među ljudima koji se vole.

11) Uzajamno povjerenje omogućava im da se jedno drugom potpuno otvore: da iznose svoje misli, skrivene želje, pokažu osjećanja, vrline i slabosti, povjere sve svoje radosti i razočaranja, uspjehe i neuspjehe, sve svoje doživljaje, zamisli i dileme.

12) Ljubavni odnos koji se zasniva isključivo na osjećajnoj povezanosti s partnerom, bez spolnih želja prema njemu nazivamo platonskom ljubavlju.

13) Pravo prijateljstvo je osjećajni odnos između dva čoveka koji isključuje svaki seksualni interes među njima.

14) Spolno ponašanje čoveka čine tri osnovna stava: stav prema spolnosti uopce, zatim prema vlastitoj spolnoj ulozi, te stav prema suprotnom/istom spolu.

Postoji jedan test o (ne)uspješnosti odnosa; potrebno je živiti skupa i ako POTPUNO IZOSTANE osjećaj da vam ovaj drugi smeta, onda ste uspjeli. Čovjek se u prisustvu onog drugog osjeća opušteno. Kao da ovog drugog tu ni nema. Osjećaj je isti kao kada je i sam. Prisustvo drugoga ga ne smeta i ne sputava nego mu zajedništvo životne trenutke čini ugodnijim i ljepšim.

Tako bi to zapravo trebalo biti. Da jedan drugog stimuliramo, motiviramo, inspiriramo, razumijemo, nadopunjujemo, uvažavamo i podržavamo.

Nekoga ostaviti u miru, kada ovaj ima potrebu biti sa samim sobom, je također umijeće. Ne moramo uvijek očekivati i tražiti pažnju. Možemo ju, kada nas zatraže, i dati. Jednostavno tu biti.

Ljubav je velikodušna. Strah je sebičan; uvijek je riječ o meni. Sebičnost zatvara sva vrata.

Na putu ljubavi daji više nego što uzimaš. No, voli i cijeni sebe i ne daj sebičnjacima da te iskorištavaju. Ne želi osvetu ali budi jasan. Možeš naprimjer reći; "Ne volim kada me iskorištavaš, kada me ne poštuješ, kada si neuljudan prema meni. Ne želim da me itko zlostavlja ni verbalno ni emocionalno ni fizički. Neću stalno da slušam kako galamiš.
To je ljubav prema samom sebi.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:26 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 8 Sloboda-ovdje i sad (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

8 Sloboda-ovdje i sad

Lanci i kako ih se osloboditi
Lanci prošlosti
Prvi lanac koji nas sprečava da budemo slobodni su ružna iskustva iz prošlosti.
Kako raskinuti lance? Kako opet postati slobodan? Potrebni su nam Vjera i zahvalnost.
Gospode – možeš da se obratiš univerzumu– teško je, ali vjerujem i od srca prihvaćam da je to bila tvoja volja i da se sve to desilo za moje dobro. Čak i ako to dobro (još) ne vidim, znam da ono–dobro postoji za mene.
Učini ovo nježno, bez gorčine, bez primoravanja sebe. Može se desiti da se naljutiš. U redu. I na taj se način moliš. Gospod će biti zahvalan tvom poštenju i iskrenošću. Nastavi potom nekog drugog dana.

Ova vjezba traži puno vremena jer se sloboda ne osvaja preko noći.
Više sam puta iskusio patnju i bol i pitao sam Ga; Zašto mi to radiš?
Jedna moja mala opaska; ne želim puno mijenjati citate kad ih prepisujem iz poštovanja prema autoru no ovdje bi' umjesto Ga stavio Boga a u rečenici ispod umjesto On bi' napisao život. Jer meni su zapravo; život, Bog, univerzum, priroda ... sinonimi. Sada nastavak.
Negdje duboko u sebi sam vjerovao da On ima svoje više raloge za scenarij koji mi se dogadjao. Nisam imao dovoljno vjere da bih po – vjerovao da mi ne daje nešto – nekoga samo zato jer za mene priprema nešto bolje. Nakon izvjesnog vremena sam otkrio razlog a poslje je uslijedilo i ono bolje – prije pripremano za mene. Unatoč ovom sa – znanju mi se opet dogadjaju patnje i sumnje.
Sumnja; vrlo destruktivan način razmišljanja koji može sve pokvariti.
Opet ja-Davor; imao sam jednog vrućeg ljeta početkom ovog stoljeća iskustvo. Jako. Toliko da te promjeni-pogled na svijet pa i život. Mudraci i vjerski-duhovni ljudi kažu da su takva iskustva-NAŽALOST neponovljiva. I pošto ne traju dugo-prestanu, onda čovjek zaboravlja. Iskustvo samo nikada zaboraviti neću niti osjećaj koji sam tada imao! No vjeru-povjerenje u "više" zaboravljam. Ovdje navodim-pišem o prepuštanju. Tada sam naučio da se jedino moguće prepustiti odnosno pustiti da (nas) vodi. Nema smisla da vam dalje natucam o tome jer će vas samo zbuniti. Možda jednog dana to iskustvo podijelim s vama. Ne iskustvo samo jer je skoro pa nemoguce to prenijeti ikome. Ali poučak možda. Povratak štivu;

Kada osjetiš srcem i kažeš da stvarno vjeruješ kako je sve, što se događa, za tvoje dobro-vidi sufizam-Rumi i njegove citate, tada možeš i da zahvališ Bogu.
Gospode vjerujem da upravljaš mojom budućnošću, učinit ću sve što je u mojoj moći da ostvarim svoje snove, ali rezultat prepuštam tebi.

Drugi lanac kojim smo okovani iznutra su dobra iskustva iz prošlosti. Tako je lijepo vraćati se na njih u sjećanju i hraniti se njima. Tako postajemo žrtvom kronične bolesti zvane nostalgija. Prestajemo živjeti. Napuštamo sadašnjost.
Postajemo regresivni.
Predpostavimo da si dozivio neko lijepo iskustvo s nekom dragom osobom. Naprimjer izašli ste zajedno na večeru. To lijepo iskustvo nosiš sa sobom dok si sa tom osobom. Jednog dana kažeš; Nije vise lijepo kao nekad. Šta činiš? Jednim iskustvom iz prošlosti uništavaš sadašnjost. To te iskustvo sputava. Postaješ manje slobodan, manje živ.

Naša je nesreća izazvana onim što dodajemo stvarnosti.

Lanci međusobne ovisnosti
Kako se osloboditi?
Postoji jedan metod koji može biti vrlo bolan. Iznjeti novi život na svjetlo dana može duboko da povrijedi.

Vježba: Razmisli o osobama koje si nekada volio i koje sada nisu više s tobom, jer su se udaljile ili više nisu žive. Razgovaraj sa svakom od njih i reci im:
Zahvalan sam ti što si ušao u moj život! Uvijek ću te voliti!
A sad moram da idem.
Zbogom!
Ako se vežem za tebe, neću naučiti da volim sadašnjost, niti ću naučiti da volim osobe sa kojima sam sada.
Zbogom!

Mnogi ljudi nikad nisu zaista živili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato što iza sebe nisu ostavili mladost.
Kraj života je tek početak. Ono najbolje tek dolazi.

Drugi nevidljivi lanci
Nekada nekom (pri)dajemo moć da odlučuje o našem raspoloženju; da li ću biti tužan ili radostan.
Želimo da posjedujemo stvari ili osobe, i da se nikad od njih ne odvojimo. Postajemo ovisni i gubimo slobodu. Istovremeno, drugima ne dopuštamo da budu slobodni, krademo njihovu slobodu.

Vježba/ za oslobađanje srca od ovisnosti;
Misli na neku osobu za koju si toliko vezan da ne možeš bez nje. Razgovaraj u mislima s tom osobom, zamisli ju kako sjedi pred tobom. Obrati joj se spontano, od srca. Reci toj osobi koliko ti znači a zatim dodaj ovo (u početku ti se ovo može činiti bolno – ako previše boli prekini vježbu i nastavi drugi put);
Puno te volim i jako mi je stalo do tebe, ali ti nisi moj život. Predamnom je život, trebam ostvariti svoju sudbinu, različitu od tvoje.
Možda zvuči okrutno, no život nije uvijek lak.

Ovdje i sada
Život nije sutra, život je sada. Ljubav nije sutra, ljubav je sada. Ako živiš u sada, prosvijetljen si.

Ne treba se pitati o putu. Treba samo putovati. Put nije gotov, nije utaban. Put se stvara kroz putovanje. U trenutku kad počne putovanje – počinje i put. Postoji ona izreka; Ne radi se o odredištu nego o putu.

Živiti svaki trenutak živim životom
Živimo u kulturi budućnosti, kulturi sutrašnjice. Sutra ću biti sretan. Sutra ću živiti. Živit ću kad upišem studij, kad odslužim vojsku, kad se oženim. Kada se oženimo i dobijemo djecu onda govorimo; živit ću kad djeca odrastu. Kada djeca odrastu …

Ispitaj svoje misli i vidjet ćeš da su najčešće okrenute prošlosti ili budućnosti. Postani svijestan koliko malo živiš u sadašnjosti.

Prošlost je teret. Beskorisna je jer je više nema i treba je se riješiti.
I kad god nešto poželiš, sa tom željom i budućnost ulazi u tebe. A to nije ništa do projekcija iz prošlosti. Kad god je tu budućnost to je samo modificirano poznato. To nikada nije nešto nepoznato. Kako ćeš želiti nepoznato. Mozes zeliti moć, sex … jer to poznaješ.

Nirvana kao i Mokša – oslobođenje, se dešava samo čovjeku koji je bezželjan. A bezželjnost znači živiti u sadašnjem trenutku.

Sad nije dio vremena; sad je bezvremeno i vječno. Vrijeme se javlja samo kad razmišljaš u terminima prošlosti i budućnosti.

Ne želiti ne znači potiskivati – ubijati želje. Ovo treba dobro razumjeti. To nije stvar ubijanja već preobražaja želje. Tako čovjek čije se želje tiču ovdje i sada, kada jede, makar i najjednostavniju hranu, uživa dok jede.
Bezželjan ipak uživaj u svakoj željenoj situaciji koja dođe. No ne traži unaprijed, ne zahtjevaj, ne misli o želji. Ne planiraj. Nemoj živiti kroz misao – živi kroz potpunost.

Kad jede, čovjek koji živi u budućnosti samo ubacuje hranu unutra. On ne misli o jelu nego o budućnosti. On živi u ambiciji. Takav čovjek ne može dobro jesti. On misli šta će sutra jesti. I svako sutra postaje danas – i tako će on protračiti cijeli život.

Budućnost je samo kreacija uma – prazni ništavni san.

Zamisli da sjediš u nekoj sali i slušaš koncert. Sjetiš se da nisi zaključao auto. Počinješ se živcirati. Nezgodno ti je da ustaješ i odeš do auta, ali ne možeš više da se usredsrediš na muziku. Ovo je primjer načina na koji živi većina ljudi.

Još jedan primjer; Jedna grupa turista putuje kroz čarobne pejzaže. Zastori na vagonu su spušteni, tako da niko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se međusobno takmiče ko je ljepsi, talentiraniji, ko više zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.

Onaj koji živi sad, on potpuno živi. On nije podijeljen. Kad vodi ljubav on je potpuno u tome. Kad se kreće, samo pokret postoji, ne i onaj koji se pokreće. Kas slušaš, samo slušanje postoji, slušaoca nema.
Buda; Kada udišete, budite svjesni činjenice da udišete. A kada izdišete, budite svjesni činjenice da izdišete.

Živiti ne znači raditi za vladu, ili postati veliki poduzetnik, ili činiti velika djela milosrđa. To nije život. Živjeti znači odbaciti sve prepreke i živiti u svježini sadašnjeg trenutka. “Ptice nebeske… niti siju niti žanju” – to je život.
Ili kako nam o umjetnosti življenja kaže Osho; grijeh je ne uživati u životu!

Da li si čuo vatrene žabice vani? Jesi li ikada razmišljao zašto se u svim kulturama, svim društvima, svugdje u svijetu, za slavlje ostavlja svega nekoliko dana? Tih nekoliko dana slavlja je kompenzacija – jer su sva društva oduzela svaki razlog za slavlje u tvom životu, a ako ti se ne bi ništa dalo kao kompenzacija za to, tvoj život bi mogao biti opasan za tu kulturu.
Svaka kultura će ti dati nešto u ime kompenzacije kako se ne bi osjećao sasvim izgubljen i bijedan, tužan. No, ta kompenzacija je lažna. Sva ta svjetla i vatrene žabice ne mogu te učiniti veselim. To je samo za djecu. Ali, u tvom unutarnjem svijetu moglo bi biti nastavljeno sa svjetlom, pjesmom i veseljem.
Uvijek se sjeti da društvo nastoji da ti pruži nešto u ime kompenzacije kada osjeti da potisnuti dio tvog bića može izazvati eksploziju u najopasnijoj situaciji. Društvo tada pronađe nešto što ti može prijati i dopusti da to ispoljiš ali to nije istinsko slavlje. Pravo slavlje će doći iz tvog života u tvoj život. Istinsko slavlje neće ovisiti o kalendaru i određenom danu.
Ili je lažno tvoje stanje ili je laž taj određeni dan – oboje ne mogu biti istina. I kada taj određeni dan prođe, ti se ponovo vraćaš u svoj mračni život, svi se vraćaju svojoj bijedi, svojoj tjeskobi.
Čud(n)o, čitave godine živiš u bijedi, a potom iznenada jednog određenog dana, izađeš iz jadnog stanja i počneš da plešeš.
Ucini da tvoj Život bude stalno slavlje, festival svjetla tokom čitave godine. Samo tada ti možeš rasti, cvjetati.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:24 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 9 Radost, sreća i mir (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

9 Radost, sreća i mir

Čovjek je rođen da ostvari život, ali sve ovisi o njemu. On može i da promaši život. On može i disati, može i jesti, može i ostariti, može ići prema grobu – ali to nije i život. To je samo gradacija smrti: od kolijevke pa do groba, sedamdesetogodišnja gradacija smrti.

I pošto milioni ljudi oko tebe žive tom gradacijom smrti, laganom smrću, ti također počinješ oponašati taj način. Djeca uče sve od onih koji su oko njih.

Misli o svom životu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesvjesno, nisi ponašao na osnovu onoga što drugi misle, osjećaju ili govore o tebi? Tvoji su koraci kontrolirani; krećeš se kao marioneta. Pogledaj oko sebe. Nalaziš li nekoga ko je slobodan od ovih svjetovnih osjećanja? Ili nalazis osobe okovane takvim osjećanjima, koje vode potpuno isprazan život, bez duše. Osvojile su svijet ali su izgubile dušu.

Metanoja pokajanje, jer je carstvo božje ovdje i sada
Pokajanje ne znači oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znači vidjenje svega na potpuno nov način, znači promjenu ideja, preobražaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nešto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude. Mi ne vjerujemo u objektivne stvari nego u naše ideje o njima.
Naša je nesreća izazvana onim što dodajemo stvarnosti.

Dalaj Lama nam kaže da je bol sastavni dio života. I da s tom činjenicom treba živjeti. Ključ je u bezpogovornom prihvaćanju svih životnih situacija onakvim kave jesu.
Svatko dostiže znanje kroz patnju.


Radost i sreća
Stvori posljedicu i uzrok će ju pratiti
Tišina i mir

Ako ne zahtijevaš – ideš u prosvjećenje.

Prije prosvjetljenja često sam osjećao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjećam tugu.

Ako su ptice sretne onda i mi možemo biti sretni, jer dostupan nam je isti izvor sreće. No mi smo stvorili barijere, blokirali smo izvor. Ako je drveće tako bezbrižno zašto onda mi ne bismo mogli biti takvi? Ista snaga teče kroz drvo i kroz nas.

Preobrazi male stvari u slavlje.
Naprimjer, u Japanu imaju ceremoniju ispijanja čaja. U svakom zen samostanu i svakom domu koji si to može priuštiti, postoji mali hram za ispijanje čaja. Tako čaj ne biva nešto uobičajeno, svakodnevno – oni to preobraze u slavlje.

Treba, kako nas savjetuje Dalaj Lama, znati praviti razliku između užitaka i iskustava koji nas čine sretnim. Odnosno pomisli prije nego uradiš nešto – što je za tebe čisti užitak – da li ćeš se, nakon tog užitka, osjećati sretnim?

Naša sreća nikada nije posljedica nečega. Istinska sreća nema uzroka, nije ničim uvjetovana. Ako te neko učini sretnim ili si zadovoljan svojim poslom, to nije prava sreća, već ostvarenje određene želje. Tako se osjećamo sretnim ili zadovoljnim onda kada postignemo neki cilj. Kada završimo neki zadatak ili riješimo neki problem.

Kada ti ništa, izvan tebe samog, ne može naškoditi, nijedna osoba, nikakav događaj, ništa, tek tada si sretan.

Šta treba učiniti da bismo bili sretni?
Ništa! Nista ne treba činiti. Potrebno se samo distancirati od iluzija.

Pogrešno je vjerovanje da se sreća nalazi izvan nas. U spoljnom svijetu, drugim ljudima; “promijenit ću posao pa ću biti sretniji, promijenit ću grad – zemlju, brak” … Ljudi misle da će ih novac, moć, ugled učiniti sretnima. Radost i sreća se ne nalaze u spoljnom svijetu.

Mnogi nisu sretni zato što postavljaju uslove sopstvenoj sreći. Ako ne dobijem, ne ostvarim ovo ili ono, odbijam bilo kakvu sreću. Ako ne dobijem onu-onog, ili se ne dogodi ono, sreća mi nije važna.
Oslobodimo se ove iluzije i to će nam promijeniti život.

Kada će se to, nakon dugog čekanja, dogoditi? Jedna godina je izgubljena, dvije, tri godine su prošle, a ja samo čekam i ništa se ne događa. Ako tako kalkuliraš, tada gubiš vrijeme

Kako sam sretan!
Kako sam zahvalan za sve ovo!
Sve je u redu!

Nemoguće je biti istinski zahvalan a ne biti sretan.

Kad shvatimo da nas niko drugi, osim nas samih, ne može učiniti sretnim i da je sreća posljedica ljubavi koju osjecamo u sebi, ovladat cemo umijećem ljubavi.

Stvori posljedicu i uzrok će ju pratiti
Uzrok i posljedica, jedan od osnovnih zakona nauke. Duhovnost zna za jedan drugi zakon koji je dublji od prvog. On ce nam izgledati apsurdan.
Zakon glasi; stvori posljedicu i uzrok će ju pratiti!
Postoje situacije u kojima se osjećamo ugodno. Došao je ljubljeni. Situacija je uzrok – osjećamo sreću. Sreća je posljedica. Dolazak ljubljenog je uzrok.
Stvori posljedicu i uzrok će ju pratiti.
Dakle stvori posljedicu – budi sretan i dragi/a će doći, stvori posljedicu i uzrok će se pojaviti.
Lakše je stvoriti posljedicu nego uzrok jer posljedica potpuno ovisi o meni a uzrok ne.

Zakon kaze; BUDI SRETAN I DRAGI CE DOCI.

Budi sretan i sve će doci.

Isus je, drugim riječima, rekao istu stvar; Prvo tražite Kraljevstvo Božje i sve ostalo bit će vam dato. Kraljevstvo Bozje je kraj, posljedica. Prvo trazite kraj – ovdje kraj označava rezultat, posljedicu – i uspjeh ce se pojaviti sam od sebe.
To nije da ti samo staviš sjeme u zemlju i da drvo slijedi – neka bude drvo i iz njega milijun sjemenki. Ako je iza uzroka poljedica, iza posljedice je opet uzrok. To je lanac.

I onda sve to postaje krug.

Lakse je stvoriti posljedicu. Posljedica, za razliku od uzroka, potpuno zavisi od nas. Sve to izgleda kao magija. Zakon magije. Duhovnost jeste magija. Treba spoznati tajne magije.

Pokušaj; stvori posljedicu i vidi šta se dešava. I ne čekaj na uzroke, oni će doći. Odaberi sreću i bit ćeš sretan. Energija života ima svoje zakone i načine rada – ako nešto radiš u potpunosti, to postaje realno.

Želim svim onima koji su bolesni brzo ozdravljenje. Mislim da neka razmišljanja u ovoj knjizi ne vrijede za ljude koji su teško bolesni. Takvima se ujedno i ispričavam jer neka razmišljanja iz priručnika u takvom kontekstu zvuče apsurdno odnosno glupo i neprihvatljivo. I nadam se da im tekstovi i kao takvi neće odmoći u njihovoj situaciji.

Sreća dolazi i odlazi, nesreća dolazi i odlazi. Stoga, zašto biti u žurbi? Ljutnja će doći, onda će proći. Isto crvenilo koje je obilježavalo ljutnju sada je određeni sjaj, ljepota na tvom licu, u tvojim očima. Sada izađi van: došlo je vrijeme za pokazivanje.

Ne forsiraj pozitivno, sačekaj da pozitivno dođe samo od sebe. To je tajna.
Pokazuj se kada si dobar. Podijeli to sa drugim. Sve što dođe negativno neka bude samo tvoje. Sve što je pozitivno podijeli. Obično ljudi dijele svoje negativne emocije, oni ne žele da dijele svoje pozitivno. Kada su sretni oni to ne žele da podijele. Ili to rade rezervirano, ekonomično. Kada nisu sretni spremni su to podijeliti.
Treba znati dijeliti dobro. Tako ljubav i dobrota teku nalik rijeci.

Borhesova izjava:
Daj to što je sveto psima,
Baci te bisere pred svinje.
Za ono zašto je nužno davati.

Čuli smo drugačije: Ne bacaj bisere pred svinje, jer te neće razumjeti.
No stvar nije u tome što ti daješ – bisere, svetinje, ljubav – ni to kome ti daješ, u tome nije stvar. Stvar je u tome da ti daješ. Kada imaš, ti daj.

Plaći i plakat ćeš sam. Smij se i cijeli će se svijet smijati s tobom!

Tišina i mir
Meditacija može donijeti mir – jer smetljište znanja je nestalo. Mišljenja, koja su dio znanja, su nestala. Iznenađujuća tišina se rađa.
Proroci starog Istoka su bili svi saglasni u tome da se sva umjetnost – muzika, poezija, ples, slikarstvo, kiparstvo – rađa iz meditacije. U trenutku tišine odnosno praznine. Lucidnom trenutku ne – mišljenja. U stanjima sličnim snu. To su znali i Ainstajn i Tesla i ostali geniji.
Započni meditirati i stvari će početi rasti u tebi – tišina, mir, blaženstvo, osjećajnost. I što god da izađe iz meditacije, pokušaj da to ispoljiš u životu. Dijeli to sa nekim, jer sve što podijeliš sa bližnjima brže se razvija.

Ako nekom prilikom budeš ušao u hram Gautam Bude ili Mahavire, samo sjedni u tišini i promatraj statue, jer su te statue urađene u meditativnom stanju i kada ih promatraš dospijevaš u tišinu.
Spoljašnje je nevažno, unutarnje je ono što zavrijeđuje našu pažnju. Neko je mlad, a neko je star, neko je crn, neko je bijel, neko je muškarac, a neko je žena – to sve nije važno; ono što je važno jeste da iznutra postoji jedan ocean tišine.
U takvom stanju tišine tijelo nalazi određeni položaj. Ti to možeš primjetiti samo ako si budan. Kad si ljut, da li tada promatraš? Tvoje tijelo tada zauzima sasvim određen položaj. U ljutnji ti ne možeš držati svoje šake otvorenim – to su pesnice. U ljutnji se ne možeš osmjehivati. Sa određenim emocijama tijelo zauzima određene položaje.
Zato su te statue sačinjene na taj način da ako sjediš u tišini i promatraš ih, a potom zatvoriš oči, iznenada se u tvoje tijelo useli dojam sjenke negativa tih statua i ti se počinješ osjećati kako se nikad do tada osjećao nisi. Te statue i hramovi nisu građeni za Božju službu, oni su namjenjeni za one koji tu mogu nešto da iskuse. Oni su naučne laboratorije. One nemaju ništa sa religijom. Određena tajna nauka je bila korišćena vjekovima tako da bi nove generacije mogle doći u kontakt sa iskustvom starijih generacija – ne kroz knjige, ne kroz riječi, već nečim što prodire dublje – kroz tišinu, kroz meditaciju, kroz mir.

Kako tvoja tišina raste, kako tvoja ljubav raste, ti počinješ život doživljavati kao ples iz trenutka u trenutak, kao radost, slavlje i tvoja ljubaznost raste.

Pokušajte ovo, sjedite ispod drveta i potpuno zaboravite na sebe. Neka samo drvo ostane. To se desilo Boedhi ispod Bodhi drveta. On nije Bio; u tom se casu sve dogodilo. Samo je Bodhi drvo ostalo.
Pronadji trenutak kada Nisi. Ti trenuci nepostojanja su trenuci kada ćeš po prvi put zaista Biti.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:21 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 10 LJubav (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

10 LJubav

Hocete da volite druge? Neka umre vaša potreba za njima!

Šta jeste i šta nije ljubav?
Mislí na nekoga čije ti je prihvaćanje neophodno u životu, nekoga od koga tražiš podršku. Nekoga ko ti je potreban da umanji patnju usamljenosti.
Pokušaj da shvatiš kako si u dodiru s tom osobom izgubio slobodu. Ti nisi slobodan. Ne usuđuješ se da budeš ono što jesi.

No ako si potpuno slobodan; ne moraš nikoga okrivljavati, ne tražiš više ništa ni od koga. Neuzvračenost te ne žalosti.

Kada više ne moraš da se braniš od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavaš. Niti da daješ objašnjenja. Ne moraš više ni na koga da ostavljaš utisak. Šta god da se priča o tebi, te ne uznemirava. Ne baviš se time.
Tada se rađa ljubav.

Šta nije ljubav?
Privlačnost je slijepa. Osjećaš da te privlači neko ili nešto. Ako se prepustiš privlačnosti, uslijedit će užitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da će ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.

Kad ovisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je loše.
Često možemo vidjeti dvije osobe koje ovise jedna od druge, dvije nedovršene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav?
Ne možemo govoriti o ljubavi ako ona služi da usamljenost učini podnošljivom.

Kada se osjećamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upuštamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u nečiji zagrljaj.
Usamljenost ne može biti izliječena kontaktom sa drugim bićima, već samo kontaktom sa stvarnošću odnosno sa svojim unutarnjim Bičem.

Kada se suočimo sa usamljenošću, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Ono što tražiš već je u tebi. Ako ozbiljno pristupiš svemu što se nalazi u tvojoj duši, nestat će sve ono od čega bježiš a izronit će ono što tražiš.

Ako ostvarim kontakt sa nečijim centrom-dušom onda će nastati vječna ljubav koja se nikad prekinut neće. Ako se prekine onda to nije to – onda je to bilo samo poznanstvo.

Želja i patnja
Ljubav nije želja. Želja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo želju, ukidamo patnju.

Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na Očekivanjima, Ubjeđivanju i Potrebama ne traju dugo; Puno očekujem od tebe. Bolje nemoj da me razočaraš. I obrnuto; Ti puno očekuješ od mene. Ne želim da te razočaram. Potreban sam ti. Potreban-na si mi. Potrebno mi je da nađem svoju sreću u tebi. Potrebno je da nađeš svoju sreću u meni. Tu počinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe.

Tamo gdje je prisutna ova vrsta želje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono čega se bojimo.

Prava ljubav uvijek eliminira strah.
Kada je to samo želja kamuflirana ljubavlju, često se ispolji strah.

Stvarni neprijatelj ljubavi
Umjesto straha, živi ljubav; oni su krajnje suprotni. Ljudi obično misle da su ljubav i mržnja suprotni; to je pogrešno, oni nisu suprotni. Ljubav i mržnja su ista energija, ljubav/mržnja je jedna ista energija. Ljubav može postati mržnja, mržnja može postati ljubav: oni su promjenjivi. Stoga oni nisu suprotni, oni se dopunjuju.
Ustvari, mi volimo i mrzimo jednu istu osobu: to uvijek ide zajedno. Oni nisu neprijatelji, oni su prijatelji.

Stvarna suprotnost postoji između ljubavi i straha. Oni nisu nikada zajedno; ako si previše prožet strahom, ljubav nestaje. Strah ne može biti promijenjen u ljubav, ljubav ne može biti pretočena u strah: oni nisu dopunjivi.

Samo te ljubav može učiniti bogatim. Strah oduzima, paralizira, i što si više blokiran, više u strahu, to si više u začaranom krugu. Ljubav ti daje krila, to ti pomaže da se opustiš u životu, to ti daje hrabrost da iskusiš život na različite načine. Ona ti dopušta širinu života, život je multidimenzionalan. To je čitava duga, sve boje života. Zato treba odbaciti strah i zamijeniti ga ljubavlju.

I razmišljaj o nebu, prostranstvu; misli o slobodi, beskraju. Ne razmišljaj o malim, trivijalnim stvarima. Ljubav nikad ne misli o malim stvarima, strah je uvijek sa trivijalijama. Ljubav je spremna da žrtvuje sve; ljubav samo misli o prostranstvu. Ona je uvijek u traganju za nepoznatim.

Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja čini da svoje potrebe projiciram na drugoga.

Ljubav znači bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji očekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim?

Mi u drugom tražimo određenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Slikom o odnosu kao takvom? Zapravo nam se sviđa sama ideja o vezi. Taj osjecaj da sam s nekim. Mi smo u vezi. Kada izađemo van onda nas dozivljavaju kao par. Kako je dobro imati nekoga. To je ujedno i potvrda da vrijedim, da sam društveno priznat, i da sam nekome potreban … Sve je to koncept razmišljanje koje vodi vezi ali ne i ljubavnoj vezi.
Suštinskoj ćemo se razlici vratiti poslje.

Kada mi nakon svađe kažeš; Žao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja ničega ne bih sjećao. To mistici zovu pročišćenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, već se treba riješiti svih emocija. Izliječiti se od patnje.

Odbacimo sentimente. Za sta su nam oni potrebni? Za kreiranje drame u umu i odnosima. Kreiranje patnje.

Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.
Ljubav ne mozemo definirati. To je jedna od nedefiniranih stvari, nalik ptici, smrti, Bogu, meditaciji.
Meditacija je ulazak u besmrtnost, ulazak u vječnost, ulazak u blaženstvo.

Prekinite s odnosima
Odnos postoji kad ste dva, podijeljeni. Tako odnos zapravo i nije odnos nego separacija, razdvojenost. Gdje god postoji odnos postoji i separacija. U odnosu uvijek ostajete razdvojeni, a u razdvojenosti je uvijek pristutna manipulacija.

Budi u odnosu – vezi, ali i pored veze ostani sam.
Ako mozes raditi na sebi kroz odnos – divno. Ako ne onda to radi kroz samoću – meditaciju.

Mi od ljubavi stvaramo odnos i tim je ljubav osuđena na smrt. U ljubavi ne smije biti odnosa. Vi trebate postati jedno s ljubljenim i dati mu priliku da bude jedno s vama. To treba biti stapanje – samo tako sukobljavanje prestaje. Inače je to odnos u kome su prisutni; posjedovanje, gospodarenje, manipulacija i eksploatacija. Sve su to radnje ega.

Prekinite sa odnosima. Velik ste dio života proveli u odnosima, sad sa ovim sad sa onim. I dovoljno ste patili. I previše. Patili ste više nego zaslužujete. Sve to zbog krive koncepcije odnosa.
Pogrešan concept je; prvo trebaš biti svoj i tek nakon toga možeš biti u odnosu s nekim. Iz krivo postavljenih odnosa potiču sve napetosti, svi sukobi i sva nasilja.

Sartr je rekao; Pakao su drugi. Zapravo pakao nisu drugi nego vaš ego. Kada u odnosu uspijete da nestanete, pakao nestaje. Tada ste preobraženi i ušli ste u raj.
Adam i Eva su izbačeni iz raja jer su jeli zabranjeno voće sa drveta znanja. Zašto je voće sa drveta znanja bilo zabranjeno? Zato što sa znanjem dolazi ego.

Hoćeš da volis druge? Umri za njih. Neka umre tvoja potreba za njima.

Đubran; Besjeda ljubavi
Gdje si brate moj? Ti si sveprisutan i Bogomdan, ti si svevremen jer si moćniji od vremena. Pamtiš li noći kada smo zajedno bili? Pamtiš li dan kada smo sjedili u sjenci granja što nas je okruživalo od ljudi nas zaklanjajući, kao što grudi svete tajne srca zaklanjaju? Pamtiš li kada smo glavu na glavu naslanjali. Pamtiš li trenutak kad ti dođoh da se oprostimo, a ti me zagrli i poljubi poljupcem koji mi kaza da sa usana dolaze nebeske tajne ljudskim jezikom neizrecive, poljupcem koji mi uzdahe izmami. Ti su uzdasi prije nas u carstvo duša odletjeli objavljujuci uzvišenost nasih duša, i tamo će ostati dok se ne spojimo u vječnosti.
Tijela imaju sitne ciljeve, ona se rastaju zbog svjetovnih stvari i razilaze se zbog ovozemnih želja. Dotle su spokojne duše u trajnom zagrljaju ljubavi, sve do smrti koja ih Bogu odvodi.
Idi, dragi. Život je za tebe odlučio i pokoran mu budi. Ja sam za tebe neodvojivo vezan ljubavlju i sjećanje na te je za mene trajna blagoslovljena svetkovina. Sjećaš li se kad smo jedno drugom lice gledali? Znas li da su mi tvoji pogledi govorili da mi nisi došao iz samilosti?
Gje li si sada druže moj. Da li čuješ za morem moj plač i ridanje, da li vidiš moju nemoć i poniženje, da li su ti znani moja postojanost i strpljenje? Čežnja mi je osušila usne koje bjehu tvojim poljupcima osvježene. Zar se zrakom ne može prenijeti dahtanje bolnog samrtnika? Zar među dušama nema tajne veze da bi prenosila jadanje klonulog ljubavnika.
Gje si živote moj? Mene je, evo, tama prigrlila i tuga me savladala. Osmjehni se u eter – ja cu oživjeti. Izdiši u eter – ja ću uskrsnuti. O, kako je ljubav veličanstvena i koliko sam ja ništavan.

Ljubav postaje velika samo poslje rastanka. Čovjek uživa plodove ljubavi poslje mučnog rastanka, gorkog čekanja i pustog očajanja.
Gje si, dragi, gdje si?
Uzvišene i prevashodne istine ne priopćavaju se riječima, već se one odlučuju da u tišini među dušama kolaju.
Ja znam da rastanak ne može duše razdvojiti.

Želio bih, dragi moj, da život što je predamnom bude veličanstven i lijep. Život u kome ću se brinuti o ljudima, poštivati ih i voljeti. Takav je zivot već počeo kada sam tebe sreo. Vjerujem da ti možeš pokrenuti snagu koju je gospod u meni stvorio, a koja će velika djela činiti. Mi smo saučesnici u tugovanju i radovanju. Pamtim te u vrijeme odsustva i radosno dočekujem u povratku.
Kome se ovdje pisac obraća?

Vježba/ Misli na nekog koga duboko voliš. Zamisli da sjedi ispred tebe, da govoriš s tom osobom. Reci koliko ti znači to što je ušla u tvoj život. Dok ovo činiš, postani svjestan onoga što osjećaš. Kada osjetis ushićenje i toplinu koju donosi ova vježba, pređi na sljedeću.

Misli na nekog koga voliš i ko te voli. Ako ga pažljivo promatraš, naći ćeš mane. One ne umanjuju ljubav prema toj osobi i ne sprečavaju te da voliš svo dobro u njoj. Kao Isus.
(ovo pomaže da prihvatimo nekoga s njegovim manama)

’Simptomi’ istinske ljubavi prema drugoj osobi;
Ja od tebe ne tražim ništa; ne osjećam potrebu da se ti brineš o meni; ne krivim tebe za svoje neuspjehe niti te opterećujem svojim problemima. Poštujem tvoje mišljenje i tvoja osjećanja.
Ti me ne sputavaš, ni malo i nikad mi ne smetaš. Ne osjećam ljubomoru kada si s nekim drugim ...
Kad ovo postignemo onda ćemo biti sretni u pravoj ljubavi!

Kada nam je dobro s nekim onda nam sve ide. Stvari sjedaju na svoje mjesto. Sve štima. Osjećamo se dobro u svojoj koži. Uvijek smo nasmijani. I pošto smo sretni onda smo i dobronamjerni. Tada smo i uspješni.
Ljubav je uvijek dobronamjerna! I ta nas dobrota čini širokogrudnim i sva nam se vrata otvaraju.

"Zavedi mi um i imaš moje tijelo, pronađi mi dušu i imaš me zauvijek." Dostojevski

Sto nam o ljubavi kaže Osho;
Ljubav je susretanje života i smrti. Ako ne spoznaš ljubav, ti si promašio život. Ti si promašio nevjerojatno, beskrajno, promašio si potpuno – ti si promašio vrh iskustva.

Ovo dostići, potrebno je sljedeće proći; Biti ovdje i sad. Ne može se voliti u prošlosti.

Mnogi ljudi samo žive u sjećanju.
Ako razmišljamo previše – a razmišljanja su uvijek o prošlosti ili o budućnosti – to nas odvlači od čistih ljubavnih osjećaja. Ne slušajući osjećaj, malo po malo, on će nas napustiti. I tako malo po malo zaboravimo na srce.
Ljudi se kreću glavom a zaboravljaju srce – oni su u većini. Postoje ljudi koji ne znaju šta srce znači. Oni misle da je srce samo pumpa. Sve im je u glavi. Glava je potrebna, ona je dobar instrument, no treba biti korišćena kao sluga. Ona ne smije biti gospodar. Jednom kada glava postane gospodar a srce biva potisnuto, moze se pre – živiti, ali ne i Boga odnosno ljubav spoznati.

Ono što u početku izgleda kao ljubav, nakon što ostanemo duže u tome, postaje Bog. Ljubav je začetak Boga – ili, Bog je najviši vrh ljubavi.

Na putu ka čistoj ljubavi treba naučiti svoje otrove u med trasformirati. Mnogi ljudi vole ali je njihova ljubav zatrovana raznim otrovima – mržnjom, ljubomorom, ljutnjom, potrebom za posjedovanjem.

Ljubav je delikatna.
I ovi koji žive srcem imaju svoje slabosti: ono malo svjetlosti ljubavi je okruženo ljubomorom, mržnjom, ljutnjom... Tako cijelo putovanje postaje gorko. Ljubav je put između neba i pakla – dvosmjerni put koji vodi i dole i gore. Ako ima otrova to će me odvesti dole – ući ću u pakao, a ne u nebo. Umjesto da dospijem do melodije, moj život biva mučna buka – konfliktna pobiješnjela buka – svjetina koja urla, a ne harmonija. Dospijevam do ivice ludila.

Gurdžijev kaže: Sve što štedim je izgubljeno, a sve što dajem to je moje. Sve što sam dao još je sa mnom, a sve što sam sakupljao je nestalo, otišlo. Imaš samo ono što podijeliš. Ljubav nije vlasništvo koje treba štediti, ona je kao miris ruže koji se treba dijeliti, a što više dijeliš, toga više imaš; što manje daješ manje i dobijaš.
Više još više donosi.
Pusti vodu sa izvora i još više će nabujati. Ne pustiš li tu vodu, zatisneš li izvor, brzo će postati jadan i vrelo neće još dugo djelovati. Malo po malo će izvor presahnuti, biti odsječen; a voda koja je u izvoru će nestati, biće ustajala, prljava. Voda koja teče je svježa... ljubav koja se daje je svježa.
Na putu ka istinskoj ljubavi – treba dijeliti; svoj život, svoju dobrotu, dijeliti sve što imaš. Dobro u nama ne treba štediti; svoju mudrost, svoju molitvu, svoju ljubav, svoju sreću, zadovoljstvo...
Svoje bisere treba nekome dati i pri tom ne razmišljati da li je to svetac ili svinja – samo ih dati, radi one; nužno je davati.

Jednom sam pročitao šta su, po jednom Grčkom filozofu, tri uvjeta za sreću; da imaš filozofski pristup životu – da ga kužiš -razmišljaš o svom zivotu – svjestan si načina na koji ga provodiš, potom da si financijski neovisan i treći je da s nekim; partnerom – prijateljem – članom obitelji … možeš obrok podijeliti.

Budi zahvalan osobi koja ti je dopustila da nešto podijeliš s njom.
Sakupljati – truje srce. Svakojako sakupljanje je otrovno. Ako dijeliš tvoj sistem će biti oslobođen otrova, i zato ne brini o tome da li to neko zaslužuje ili ne.
Ne očekuj zahvalnost. Ne, budi zahvalan da je taj neko spreman da te sasluša, da podijeli svoju energiju s tobom; da je on spreman da sluša tvoju pjesmu, da je spreman da gleda tvoj ples, da kada ti priđeš da mu nešto daš ne bivaš odbijen... On te može odbiti.
Deliti je jedna od najvećih vrlina.

Ljubav i ego ne mogu zajedno
Za ljubav je potrebno naučiti biti ništa. Jednom kada pomisliš da si neko, ti zastaješ, ljubav se tada ne razliva. Ljubav se odliva samo od onog koji je niko. Ljubav bitiše samo u onome koji spozna ništa.
Samo kada si prazan tada je ljubav u tebi.
Kada si ispunjen egom, ljubav nestaje.
Ljubav i ego ne mogu zajedno.
Ljubav može bitisati sa Bogom ali ne i sa egom. Ljubav i Bog su slični. Ljubav i ego ne mogu zajedno. Zato budi niko. Ništa je vrelo svega, ono je izvor beskraja... ništa je Bog. Ništa znači nirvana.
Budi ništa! Biti ništa može te dovesti do svega. Biti nešto ili neko, samo gubiš. Ako budeš ništa, tada ćeš stići svom domu.

Ljudi misle da mogu voliti samo ako nađu perfektnu ženu, ili perfektnog muškarca. Besmislice! Ti takve nikada nećeš naći jer takvi i ne postoje. A ako takvi i postoje oni se ne zanimaju za ljubav.

Čuo sam priču o čovjeku koji je ostao neženja čitav svoj život jer je tragao za perfektnom ženom. Kada je bio sedamdesetogodišnjak netko ga je upitao: „Ti si puno putovao. Od Kabala do Katmandua, od Katmandua do Goe, od Goe do Pune si tragao. Kako to da nisi našao savršenu ženu, pa baš ni jednu?
Starac je postao veoma tužan: „Da, jednom sam došao blizu takve savršene žene.“
Ispitivač reče: „Šta se tada dogodilo? Zašto se nisi oženio?
Tada je on postao još tužniji: „Šta da se radi? Ona je tragala za savršenim muškarcem.“

Za stapanje i rast u ljubavi nije potrebna savršenost. Ljubav nema ništa sa onim drugim. Osoba koja ima ljubavi jednostavno voli isto kao kada živi čovjek ima potrebu za disanjem, hranom vodom i snom. Isto tako kao što živi čovjek, koji voli, voli. Živi čovjek jednostavno voli. Ljubav prirodno funkcionira.

Ne traži savršenstvo, jer, inače, nećeš naći nikakvu ljubav da raste u tebi. Naprotiv, otkrićeš da ne poznaješ ljubav. Ljudi koji traže savršenstvo su ljudi bez ljubavi, neurotični ljudi. Čak i ako bi našli voljenog ili ljubavnika oni bi tražili savršenstvo – a ljubav se uništava zbog tog zahtjeva.

Čim muškarac voli neku ženu ili žena voli muškarca odmah se pojavljuje zahtjev. Žena počinje zahtijevati da muškarac bude savršen, samo zbog toga što on voli nju. Isto kao da je počinio neki grijeh! Sada on mora da bude savršen, sada on mora da odbaci sva svoja ograničenja – sve samo zbog te žene. On više ne može biti ljudsko biće. Ili mora postati nadljudsko biće ili će biti lažan, prevarant. Prirodno, postati nadljudsko biće je veoma teško, a postati varalica nije veći problem. Oni počinju pretjerivati, i u ime ljubavi glumiti i igrati razne igre.
Ne traži savršensto. Ti nemaš pravo da tražiš bilo šta od drugog. Ako te neko voli, budi zahvalan – ali ne traži ništa jer on nema obaveze da te voli. Ako neko voli, to je čudesno. Budi treptaj na tom čudu. Ali, ljudi ne znaju da trepere. Za sitnicu oni će uništiti svu mogućnost ljubavi. Oni nisu puno zainteresirani za ljubav i veselje. Oni su više zainteresirani za neki drugi egocentrični zanos. Budi okupiran svojim veseljem. Sve drugo je nebitno.

Voli kao prirodno funkcioniranje, kao disanje. I kada voliš osobu ne počinji zahtijevati, inače ćeš već od samog početka zatvoriti vrata. Ne očekuj ništa. Ako i nešto dođe, budi zahvalan. Ako pak ništa ne dođe, nema takve potrebe, nema nužnosti da nešto dođe. Ti to ne trebaš očekivati. Ali pogledaj ljude, pogledaj kako oni uzimaju jedno drugo kao gotovu činjenicu. Ako tvoja supruga sprema hranu za tebe, ti joj nikada ne zahvaljuješ. Ja ne kažem da ti treba da verbaliziras odnose, svoju zahvalnost, ali to će biti u tvojim očima. No, ti ne haješ, ti to uzimaš kao njenu dužnost. Ko ti je to rekao? Isto tako, kada tvoj čovjek ide i zarađuje novac za tebe ti mu nikad ne zahvaljuješ na tome. Ti ne osjećaš nikakvu zahvalnost. Kako tako ljubav može rasti? Ljubav treba ljubavnu atmosferu, podneblje zahvalnosti, zahvaljivanje. Ljubav treba neisčekujuće podneblje.

Prije no počneš razmišljati kako da dobiješ ljubav, počni da je daješ. Ako budeš davao, ti ćeš i dobijati: nema drugog načina za to. Ljudi su više zainteresirani kako da stiču i oduzimaju. Svi se zanimaju za to kako da dobiju ali niko ne uživa da daje. Ljudi daju nerado, ako i daju, oni daju da bi dobili i uvijek su nalik poslanicima. To je pogodba. Oni uvijek promatraju da li će dati više no što dobijaju – da li je to dobra pogodba, dobar posao. Ali i oni drugi rade istu stvar.

Ljubav je stvarna
Jedan čovek je postavljao novu stazu od betona ka kući. Ubrzo pošto je okrenuo leđa grupa dječaka je tuda u igri protrčala i ostavila svoje tragove po svježem betonu. Susjed koji ga je gledao kako galami obratio mu se riječima: “Susjede mislio sam da volite djecu.“ „Ja ih volim“ – odgovorio je – „ali u teoriji, ne i u stvarnosti.“

Lako je ljude voliti apstraktno, pravi problem nastaje u stvarnosti.
Ako možeš voliti ljudska bića tada ćeš moći voliti i ptice i planine.
Voli ljudsko biće! Preuzmi rizik, budi hrabar. Odboluj ljubavne boli i ekstazu. Zađi dublje u ljudsko Biće. Ako zađeš dublje u ljudsko Biće naći ćeš u njemu slojeve nalik drvetu i stijeni. Čovjek može postati i star – no da li je mladost sasvim nestala iz njega? Djetinjstvo je prisutno, samo su nadodani slojevi.
Svaka pojedina individua je svijet za sebe, mali svijet.

Ljubav nije odnos
Riječ ljubav može imati dva sasvim različita značenja – ne samo različita, već i dijametralno suprotna. Jedno značenje predstavlja ljubav kao stanje bića a drugo značenje je da je ljubav određeni odnos.

Trenutkom kada ljubav postane vrsta odnosa tada i biva vrsta ropstva, jer tada biva očekivanje, biva zahtijevanje, biva frustracija i napor, pokušaj – s obje strane – da se dominira. To postaje borba za moć.

Ljubav kao stanje bića je sasvim druga riječ. To znači jednostavno biti ljubavan; ne stvarati odnos od toga. Ljubav je kao miris ruže. To ne izaziva odnos; to ne traži od nas da budemo na određeni način, da se ponašamo na određeni način, da glumimo određene nam uloge. To ne zahtijeva ništa. To je samo davanje. A u tom davanju nema nikakvog zahtjeva za uzvraćanjem.
Ako dijeliš ono što imaš to je isto što i uzvraćanje.
Kada je ljubav stanje ti stim ne činiš ništa. To samo isijava, i ne stvara bilo kakvo ropstvo za bilo koga, a neće ti ni dopustiti da budeš obrobljen od bilo koga.
Odnos je suptilan način psihološkog obrobljavanja. Bilo da ti obrobiš nekoga ili ti budeš rob svoje ideje, svejedno. A i ne možeš obrobiti nekoga a da ne postaneš rob svoj. Ropstvo je mač sa dvije oštrice. Jedno može biti jače a ono drugo slabije, no to ne mijenja stvar, u svakom odnosu ti bivaš u zatvoru a onaj drugi tamničar.

Neka tvoja ljubav bude stanje tvoga bića. Ne da se zaljubiš već jednostavno voliš. To je sama tvoja priroda. Ljubav je stanje Bića. Čak i ako si sam ti si okružen ljubavnom energijom. Čak i kada dotičeš mrtve stvari – predmete, tvoja ruka ih obasipa ljubavlju. Nije bitno prema kome, ljubavno je stanje neadresirano.

Može se biti u stanju ljubavi samo ako se odbace stari svjetonazori. Treba odbaciti postavke uma o odnosima. Jer ljubav nije odnos.
Dvoje mogu biti u velikoj ljubavi. Što su više u ljubavi sve manje su u prilici da od toga postane odnos. Što se više vole to više slobode ostvaruju među sobom. Što je više ljubavi među njima to je manje potrebe za zahtijevanjima, dominaciji i očekivanjima. I prirodno, nema više riječi o frustraciji.

„Prijateljevanje“ kao riječ bolje zvuci nego „prijateljstvo“. Prijateljevanje je kvalitet samo po sebi, a prijateljstvo postaje vrsta odnosa.

Ljubav je toliko vrijedna da ju treba zaštititi od bilo koje vrste trovanja, zagađivanja. Odnos nanosi to trovanje. Svijet treba biti sastavljen od individua. Čak korišćenje riječi „par“ vrijeđa. Tako uništavamo dvije individue.

Kada ljubav spontano bljesne opjevaj to, pleši to, živi to; ne stvaraj lance od toga. Ne pokušavaj da nekog uhvatiš u krletku, a nemoj ni dopustiti da te obrobi. Svijet sačinjen od stvarno slobodnih individua je uistinu slobodan svijet.

Jedna od najvećih potreba čovjeka je da je potreban. Ne postoji nijedno vrijeme u ljudskoj povjesti kada nije postojala ljubav. Koliko postoji ljudsko biće, toliko će ljubav biti najcjenjenije iskustvo. To je nešto što je moguće na zemlji ali to ne pripada zemlji. To ti daje krila. Bez ljubavi si kao ptica bez krila.

Ljubav je autentična samo onda kada joj pružiš slobodu.
Neka ovo bude kriterijum.

Jacques Prevert; Za tebe ljubavi moja

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg roblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

Ljubav je stvarna samo onda kada se ne upliće u privatnost druge osobe. Ona poštuje tuđu individualnost, njegovu intimu.

Kazu da prava ljubav može trajati vječno. Ruža ne može trajati vječno. I ljudsko biće također mora jednom umrijeti. Sve je u stalnom mijenjanju. I ako ljubav jednog dana nestane, znaci li to da nije bila prava?

Ljubav dolazi iznenada – nenadano. Ona dolazi kao dar prirode. Ti je nećeš ni prihvatiti ako razmišljaš o tome da će jednog dana i nestati. Na način kako je došla, ona i odlazi. No nema potrebe za brigu: ako jedan cvijet otpadne drugi se rađa. Ruže dolaze vječno. Ne veži se za jedan cvijet. Uskoro možeš biti vezan za uveli cvijet. A ljudi se u stvarnosti upravo vežu za uvelo cvijeće, uvelu ljubav. Unatoc tome da je ostalo samo sjećanje i bol, oni, zbog poštovanja zakona, ostaju zatočeni.


U slobodi a ne u vezanosti je snaga ljubavi
Ako možete da volite ljude onakve kakvi jesu, i ako možete sa svojim partnerom potpuno otvoriti srce, onda ne postoje granice dokle sa svojom ljubavi možete stići. Svi mi mozemo da se mijenjamo na bolje. Ako smo motivirani. Ljubav je najjaca transformirajuća sila koja postoji.

Ne treba se osvrtati i s prošlošću se vezivati. Treba oprostiti za sve ono prije i od novog početka nastaviti.

Zašto, umjesto od početka, ne početi sad.

Počnite svaki sljedeći dan sa sve većom ljubavi. Tako će i dalje jačati plamen ljubavi.

Kada volim onda sve (od sebe) mogu da napravim. Tako se događaju čuda. Jer ljubav je čudnovata i čudesna.
Za mene-Davora je ljubav smisao života – razlog postojanja i nešto najljepše što postoji.

Ljubav nekad nije fer. LJUBAV BOLI. U prošlim smo vezama pokušavali da budemo dovoljno dobri i puno smo volili no srce su nam slomili. Sada nam ponovo voliti predstavlja rizik.

Ako kažete nekom da ga volite a ta osoba vam ne uzvrati – ne kaže da vas voli da li zbog toga treba patiti? To što vas neko odbacuje ne znači da treba da odbacite sebe. Ako vas jedna osoba ne voli ima druga koja će vas voliti.

Treba biti s nekim ko želi -a ne treba- da bude s vama.

Kada uđemo u neku vezu ne treba da postanemo sebični. Da želimo da i onaj drugi bude toliko gladan kao mi. Jer smo gladni ljubavi.

Svi mi imamo želju da nekome budemo potrebni. Da imamo razlog za život i da bismo to svoje postojanje opravdali. Dok vjerujemo da smo u potrazi za ljubavi, mi tražimo nekoga kome smo potrebni i ko će o nama brinuti. Ili o kome ćemo brinuti. Nekoga koga ćemo moći da imamo i kontroliramo. U takvim vezama obje strane ostaju gladne ljubavi. Tokom sexa oni osjete dijelić ljubavi i od silne žudnje postaju ovisni. I onda se javlja strah. Počinje drama.

Pogresno je od partnera – bilo koga, očekivati da te učini sretnim. To se neće dogoditi. Ne njegovom zaslugom nego vašom.

Kada zavoliš sebe onda u sljedeću vezu nećeš ući iz potrebe za nekim. Jer tad si kompletan. Imas sve. Ti samo hoćeš stvari odnosno život podijeliti s nekim. Tako s nekim možeš zajedno rasti. To je onda obogaćenje.

Kada razvijaš ljubav prema sebi i zadovoljan si sobom i dobro ti je kada si sam, onda nisi u potrazi za nekim iz straha od samoće. Tada ti niko nije potreban da bi ti ispunio prazninu i oslobodio te straha od usamljenosti.

Odnos treba da je uživanje. Ne procjenjivanje, kritiziranje, prozivanje i osuđivanje. Niti moranje. Onda će se ovaj drugi osjećati loše i otići. Zašto od veze radim dramu; bivam posesivan i ljubomornan? Tako tražim bol i bol ću i dobiti. Onda je bolje da budem sam.

Nemojmo hodati okolo i tražiti mrvice ljubavi. Sva ljubav koja nam je potrebna se već nalazi u našem srcu. Možemo ju s nekim podijeliti. Bezrezervno i bezuvjetno ili ju nekome pružiti. Možemo biti velikodušni.
Ako si otvorena srca onda će svi, gladni ljubavi, uvijek želiti biti u tvojoj blizini. Zbog tvoje ljubavi.


Ljubavni dnos
Jezik je za one koji nisu u ljubavi. Za ljubavnike je tišina.

Odnos je jedna od misterija, i pošto postoji između dvije osobe, zavisi i od jedne i od druge. Kad god se dvije osobe sretnu, stvoren je novi svijet. Njihovim se susretom desio nov fenomen i kroz taj potpuno novi fenomen, obje se osobe mijenjaju.

Bez odnosa ste jedno, a čim ste u odnosu, postajete nešto drugo.

Odnos stvarate vi a potom odnos stvara vas. Dvije se osobe sreću i pritom se sreću dva svijeta. Svaka je osoba svijet za sebe – složena tajna sa drugom prošlošću. Ako odnos postane intiman, postane blizak i dubok, tada se malo po malo i centri počinju doticati. I kada se centri napokon sretnu, to se zove ljubav.
Kada se periferije sretnu, to je poznanstvo. Često ste svoja poznanstva nazivali ljubavlju, no time ste samo zavaravali sebe.

Ljubav je prava rijetkost. Ako želiš da sretneš osobu u njenom centru, trebat ćeš joj dopustiti da i ona dotakne tvoj centar. Da dozvolis sebi da budeš osjetljiv za tako nešto, potpuno otvoren i ranjiv.
A to je rizično. Dopustiti drugom da dopre do tvog jezgra je opasno, jer nikada ne znaš šta će ovaj drugi učiniti sljedeće. Jer jednom kada su sve tvoje tajne otkrivene, kada se tvoja skrivenost razotkrije, kada se potpuno razgolitiš, nikad ne znaš šta će onaj drugi učiniti.
U tome postoji strah. Zato se ne otvaramo.

Periferija je mjesto gdje ti prestaješ a počinje svijet. Kada se periferije sretnu mi pomislimo da smo se sreli mi, da nam se dogodila ljubav. Tu se radi o poznanstvu a ne o ljubavi. Seksualni je odnos takodjer dešavanje na periferiji. Dok god se centri ne sretnu, seks je samo susret dva tijela.

Mozes drugom dopustiti da dopre do centra samo ako se ne bojiš.

Postoje dva načina življenja; jedan okrenut strahu i drugi okrenut ljubavi.

Življenje okrenuto strahu te nikada neće odvesti u dubok – istinski odnos. Ostat ćeš zatvoren ne dozvolivši drugom da prodre do tvog jezgra. Dozvolit ćeš prilaz do odredjene granice a potom, na brzinu, podići zidove, i svaka će mogućnost za ljubav nestati.

Življenje okrenuto ljubavi je življenje duhovnog čovjeka. Čovjeka koji se ne boji budućnosti, koji se ne boji posljedica, koji živi ovdje i sada.
Krišna je u Giti rekao Arđuni; Ne brini o posljedicama. Um koji brine o posljedicama, koji je okrenut rezultatima, je um okrenut strahu. Onaj u kojega je um okrenut strahu uvijek nešto kalkulira, planira, aranžira i mijenja, i čitav se njegov život time uništava.

Ako možeš biti u ovom trenutku, u ovom sadašnjem trenutku, samo ako možeš biti u bogatstvu ove punoće, jedino tada i jedino tako možeš voljeti.

Milijuni ljudi misle da su u ljubavi, vjeruju da vole, no to je samo uvjerenje a ne i ljubav. Ljubav se desi samo ponekad. Rijetko procvjeta i to samo tamo gdje nema straha. To znaci da se ljubav moze desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je dostupan svakome, ali ne i ljubav.

Kada si otvoren, kada nemas šta da sakriješ i kada se ne bojiš, onda možeš dopustiti drugome da te dotakne u centar, da prodre do tvoje suštine.

Ako ti dozvoliš nekom da uđe u tebe, i drugi će to dozvoliti tebi, jer onog trenutka kada se jedan centar otvori – stvara se povjerenje. Kada u tebi nestane strah, odjednom, i onaj drugi postaje neustrasiv.

A čemu strah? Čak i da se sve zna o tebi, da si otvorena knjiga. Strah ti stvaraju pogrešne koncepcije nametnute od društva, da treba da se štitiš i braniš, da budeš danonoćno u borbenoj gotovosti, da je svak neprijatelj, da su svi protiv tebe. Niko nije protiv tebe! Čak i da osjećaš da je neko protiv tebe, taj, također nije protiv, jer svako je obuzet sobom, a ne drugima.

Ako možeš dozvoliti sebi da ti se ljubav dogodi, onda nemaš potrebe za meditacijom, crkvom i hramom. Bog i sve to će ti se desiti kroz ljubav.

Daj svoje tijelo ljubavi, prije nego ga uzme smrt. Za ljubavnike nema smrti.

Ljubav je trenutak kada se dva centra konačno sretnu. Iz susreta dva centra rađa se nova stvar. Javlja se alkemija. Stvara se napitak koji će ugasiti žeđ mnogih života. I ispunjenost je tu.

Čak ni smrt ne znači ništa čovjeku koji voli. I Bog postoji.
Bog nije argument, Bog je ispunjenje, osjećaj dubokog ispunjenja.

Zadovoljstvo je vidljiv znak ljubavi. Odjednom postajemo zadovoljni, kao da smo iznenada sve postigli. Postigli cilj. Sudbina je ispunjena. Postajemo bezželjni. Zato sto želje niču iz nezadovoljstva. Mi želimo sve što nemamo. Mislimo ako nesto budemo dobili – imali, da ce nam to donjeti zadovoljstvo.

Ako je ljubav prisutna, bit ćeš po prvi put stvaran, sa osjecajem blaženosti.
Nek ljubav bude tvoja sadhana, tvoja duhovna disliplina. Ne dozvoli da ljubav postane tek nešto obično. Da postane samo zaokupljenost uma, ili samo tjelesno zadovoljstvo. Neka ljubav postane unutrašnje traganje. I pozovi drugog da ti pomogne na tom putu, kao prijatelj. Da doprete do vrhunca međuljudskog odnosa. I sada drugi više nije nov. Drugi više nije tajna koju treba istraživati nego prijatelj koji je spreman da zajedno s tobom krene prema centru. Budite jedan drugome vrata. Tako ćete, kroz taj odnos, dospjeti do vrha.
Periferija – tvoje tijelo je staro. Ne mozes biti u vječnoj ljubavi sa tijelom. No tvoj je centar uvijek svijež, vječno mlad. Jednom kad ostvariš kontakt sa centrom, otkrivat ćeš ljubav svakog trenutka.

Ako nešto krene po lošem, zapamti; uvijek si ti kriv. I zato se mijenjaj. Odbaci sve. Naka tvoja ljubav razultira transformacijom. Ego treba odbaciti.

U svijetu ljubavnih odnosa, ti nikad nisi u pravu – drugi je uvijek u pravu. Kad je u pitanju ljubav to mozes da osjetiš: Nešto sa mnom nije u redu, stvari ne idu kako bi trebalo. Ako i ovaj drugi to može da osjeti onda se raste, centri se otvaraju. Tako se ruše sve granice. Ono što osjećaš ti počet ce osjećati i onaj drugi. Mi stvaramo osjećanje u drugom. Kada su ljubavnici bliski, misli skaču od jednog do drugog. Čak i kada ne govore, kada su tihi, oni pričaju.
Ako misliš da je onaj drugi pogriješio, ti time zavaravaš i sebe i onog drugog. Drugi također misli da si ti pogriješio. Ako samo misliš – čak i ako ne kažeš da drugi griješi, ne pokazuješ šta misliš – drugi je sve osjetio … kroz tvoje geste, oči i lice. I ako si veliki glumac i uspiješ da zatvaraš – napraviš lice na određen način, ipak ćeš nesvjesno odasiljati signale: Ti si pogriješio. A kada drugom daješ do znanja da je pogriješio, drugi počne da misli da je greška do tebe, a ne do njega. Tu se uništava svaka dubina odnosa. I tada ljudi počnu da se zatvaraju.

Zato se uvijek prisjeti da si, u svijetu ljubavi, uvijek si ti taj koji griješi. Bit će teško jer će ti biti povrijeđen ponos, jer više nema dominiranja i posjedovanja. Više se nećeš osjećati moćnim posjedovanjem onog drugog. To će ti uništiti ego.

To uništenje ega je cilj. Na koji god način pristupiš svojoj nutrini; kroz ljubav, meditaciju, jogu, molitvu – koji god put izabrao, cilj je isti; odbacivanje ega.

Kroz ljubav je odbacivanje ega jednostavno. To je tako prirodno – ljubav je prirodna duhovnost. Sve drugo izgleda manje prirodno kad se usporedi s putem ljubavi.

Ne misli kako tvoji sadašnji odnosi potiču iz prošlosti. Ne razmišljaj o prošlosti. Čemu kopanje po prošlosti? Šta još možeš učiniti s prošlosti. Tako ćeš stvari iskomplicirati. Prošlost je prošla. S njom se više ništa ne može učiniti Pojednostavi stvar. Ne misli ni o budućnosti. Sadašnjost ti je dovoljna.

Ne brini se ni o prošlosti ni o budućnosti – oni će se brinuti sami za sebe.

Ono što je bitno je; budi ovdje i sada, i putuj svojim putem. Ako ne možeš raditi na sebi kroz ljubavni odnos onda radi kroz samoću. To su dva puta;
Ljubav – put međuljudskih odnosa.
Meditacija – put samoće.
Postoje dva puta do prosvjetljenja; meditacija i ljubav.
Odaberi put koji ti odgovara, uloži svu svoju energiju i kreni.

Muškarac može biti sâm. On i jeste sam duboko dole. Samoća prirodno pripada muškarcu.
Za muškarca je teško postići meditativno stanje ako je u ljubavi. Jer kad je u ljubavi i kada se umiri, objekt njegove ljubavi mu se pojavi u umu. Cijelo njegovo biće počinje da se kreće oko onog drugog. Tu se javlja strah i muškarac osjeti potrebu da bježi. Bježi u razne djelatnosti, u razne pre – okupiranosti. I ako voliš nekog, kad god si nečim okupiran, ti možeš zaboraviti svog ljubljenog, no kad nisi ničim okupiran, drugi se odmah javlja u sjećanju.

Ako je riječ o fizičkom partneru, kod duboke ljubavi on neće biti dovoljan za osjećaj potpune ispunjenosti. Jer fizicki partner može ispuniti samo periferiju, ne i centar. To, kažu, moze ispuniti samo Bog – niko drugi.

Ako muškarac kroz ljubav postigne meditativno stanje tada će doći do ispunjenja. Inače će se odnos prekinuti. Potrazit će novog partnera ili će se, ako to bude moguće, okrenuti Bogu. Za to je muškarcu potrebno omogućiti da bude sam. Potrebno mu je razumijevanje od strane drugog. To razumijevanje će doći kroz dubinu ljubavi i rast.

Podsvijest upravlja vezom
Ljubav trebamo doživljavati kao odnos i proces a ne samo kao stalni osjećaj ljubavi. Ljubavni odnos sastoji se od nekoliko prirodno uvjetovanih tipičnih faza, mada volimo vjerovati da je baš naše iskustvo jedinstveno i originalno.

Obično počinje fazom zaljubljenosti. Zaljubljenost je u našem društvu pobrkana s pravom ljubavi, premda je to potpuno različit pojam od zrele ljubavi. Partnera u toj fazi doživljavamo kao ostvarenje i oličenje svojih snova (što u osnovi i jest jer i snovi i zaljubljenost idu iz naše podsvijesti).

Nije slučajno što smo se zaljubili baš u određenu osobu. Ona nosi ono nešto na što smo tako burno odreagirali, što nije došlo iz racionalnog uma. Ako ne biramo u koga ćemo se zaljubiti i ne odlučujemo kad ćemo prestati voljeti, ko onda upravlja tim našim emocionalnim životom? Podsvijest. Ona nas uvede u vezu ili brak i vodi nas kroz tu vezu. Ona nam pravi probleme.

Važno je biti svjestan da svako od nas u vezu unosi gomilu uvjerenja, očekivanja ispunjavanja potreba te stavova koje smo nesvjesno usvojili, najčešće od roditelja, ali koji u osnovi nisu naši. Obično ta uvjerenja i stavove doživljavamo kao dio sebe koji se ne može mijenjati, što nije točno. Upravo taj dio nas skupo košta u vezama.

Faza 'otrežnjenja' u odnosu je normalna, događa se gotovo svima i to ne znači da je razlaz neminovan. Kad prođe, opet ćemo osjećati toplu ljubav, koja možda nije više tako snažna kao zaljubljenost, ali to je sad stvarni osjećaj ljubavi koji nosimo u sebi. Povremeno prema partneru nećemo osjećati ništa, a ponekad ćemo osjećati bijes i mržnju. I to je normalno jer ljubav ne podrazumijeva permanentnu prisutnost osjećaja ljubavi i odsustvo negativnih osjećaja. Tek tada imamo priliku graditi pravi odnos za desetljeća pred nama, upoznavati stvarnu osobu pred sobom, ali i u sebi.

To znači i da ćemo možda shvatiti da naš partner treba kontakt i bliskost više nego mi, ili da ne podnosi preveliku količinu emocija i tada se povlači iz odnosa, što nas povređuje. Možda ima potrebu rješavati sve razgovorom i ne vidi smisla u plakanju, ili ne želi puno pričati, trebaju mu samo djela i osjećaji. Te različitosti često rezultiraju svađama ili bolnim tišinama i obično razaraju vezu.

Budući da najveći danak u vezama plaćamo upravo zbog naših podsvjesnih ponašanja, reakcija i potreba, svjesnost o tome i duboko poznavanje sebe i partnera prevencija je, ali i izlaz iz velikih kriza. To je tada "svjesna veza".

Koliko god emocije bile sama naša bît i po prirodnom konceptu uvijek su ispravne za nas, kod većine ljudi nisu dobro kalibrirane i setapirane zbog loših iskustava iz ranog razdoblja života kada se emocionalni sustav slagao. Samim time one nisu dovoljno pouzdan vodič kroz odnose, ali zato imamo svjesnost koju možemo upotrijebiti i staviti za kormilo tih snažnih unutarnjih poriva.


Ljubav citati

Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim.
Pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim.
Uspjeh bez ljubavi čini te arogantnim.
Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim.
Ljubaznost bez ljubavi čini te servilnim.
Siromaštvo bez ljubavi čini te ponositim.
Ljepota bez ljubavi čini te apsurdnim.
Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom.
Posao bez ljubavi čini te robom.
Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost.
Molitva bez ljubavi čini te introvertiranim.
Zakon bez ljubavi te pokorava.
Politika bez ljubavi čini te egoistom.
Diplomacija bez ljubavi čini te licemjernim.
Vjera bez ljubavi čini te fanatikom.
Križ bez ljubavi pretvara se u mučenje.

Život bez ljubavi nema smisla …

"Ljubav je duboki poriv za biti jedno sa cjelinom, duboki poriv rastapanja ega u jedno jedinstvo, žudnja za vraćanje u jedinstvo."- Osho

"Ljubav je stanje u kojemu čovjek vidi stvari uglavnom onakvima kakve one nisu." – Nietzsche

"Ljubav je pobjeda nad egom" – Talidari

"Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom." - H. L. Mencken

"Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu." - Erich Fromm

"Ljubav je igra koja se može igrati udvoje tako da oboje pobijede." - Eva Gabor

"Ljubav je kad je sreća drugoga važnija od vlastite."

"Ako ne spoznaš ljubav, ti si promašio život. Ti si promašio nevjerojatno, beskrajno, promašio si potpuno – ti si promašio vrh iskustva."

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:17 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 11 Ljubav prema sebi (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

11 Ljubav prema sebi

PRIHVATI I VOLI SEBE!
Kada volite sebe vi privlačite ljubav.
Prihvatanje je prvi korak da sebe zavolite. Prihvatanje sebe podrazumijeva da prihvatite i upoznate svoju suštinu, svoje jastvo.

U svakodnevnoj komunikaciji treba koristiti svoje ime a ne nadimak. Vaše ime je rezonator vaše energije. Kad koristite nadimak udaljavate se od sebe. Korišćenje vašeg imena je prvi korak u prihvatanju svoje individue. Potrudite se da svojoj okolini nametnete pravilo da vam se obraća po imenu.

Kad prihvatite svoju individualnost bit ćete u mogućnosti i da se promijenite, ali bez emocionalnog naboja. Ako ste debeli, još uvijek možete da smršate. Ako ste siromašni, možete da poboljšate materijalnu situaciju.
Nedostatak novca je znak nedostatka samopoštovanja, osjećanja krivice i manje vrijednosti. Mi zaslužujemo dobar i ispunjen život.

Kada volite sebe vaše nesvjesno vam dozvoljava da primate, a kada se ne volite, onda mislite da ništa ne zaslužujete.
Pogledajte na koji način volite druge, ako ih uopće volite. Ovo je odraz onoga što se dešava u vama. Možda uslovljavate druge i prihvatate ih samo ako su idealni. Ako uslovljavate druge i ne prihvatate ih zbog njihovih specifičnosti, onda isto radite i sebi.
Svako ima i tamnu stranu. Možda imate izvjesne misli ili ste radili izvjesne stvari za koje zaključujete da su loše. Ovo vam donosi osjećaj krivice ili srama. Opet poredite sebe po nečijim standardima i opet igrate nečiju igru. Zar ne vidite da i drugi čine isto i da su standardi imaginarne kategorije koje trenutno možete da izmjenite u vašim mislima? Prihvatite da imate tamnu stranu i da tu nema ničeg lošeg. Ako imate misli kojih se stidite ili mislite da su loše, shvatite da su to samo misli. To niste vi. Ako ste u prošlosti radili stvari kojih se sad stidite (a ko nije), prihvatite da prošlost više ne postoji i da je bitno ono što radite u sadašnjosti ili što ćete raditi ubuduće.
Ako sudite sebi to znači da se poredite sa nekim. Vi ne znate u kakvim se okolnostima taj neko nalazi, kakav je njegov unutrašnji svijet, kakve su mu prepreke postavljene. Ono što znate o njemu je vrlo malo. Ovakvo poređenje vas samo ponižava pa zato prestanite sa tom praksom zauvijek.
Volite sebe! Ljubav ne postavlja uslove! Kada volite nekog, volite ga bez obzira šta se dešava ili šta on radi.
Ako postavljate uslove u ljubavi onda to nije ljubav nego poslovni aranžman.
Ne postoji osoba koja treba da vas voli do vas samih. Kad zavolite sebe, zavoliće vas i drugi. Znajte da vas Bog već voli i prihvata! Pogledajte okolo; ljudi koji sebe izrazito vole i poštuju su veoma interesantni u društvu, oni su raspoloženi da probaju razne stvari i što je najvažnije njihovo prisustvo povećava samo-poštovanje kod drugih.
Za razliku od njih, ljudi koji sebe ne poštuju ne vole promjene. Konstantno ponižavaju druge i to uglavnom rade izvodeći neslane šale na tuđi račun. Takvi ljudi unižavaju druge da bi sebe istakli. Ljudi koji sebe poštuju nikada se ne rugaju ni sebi ni drugima. Budite takvi i nagrada stiže.
Svi vaši dosadašnji partneri su bili vaš odraz, pa ako veza nije uspjela zapitajte se zbog čega? Kada ne možete da pronađete savršenstvo u sebi, tada ne možete ni u drugim ljudskim bićima.
Kada prestanete da tražite u spoljnom okruženju, naći ćete idealnog partnera. On stiže onog momenta kada sklopite mir sa sobom.
Nauci da budeš sam
Ekstraverti vs introverti
Ljudi misle da su sretni kada su sa prijateljima; i onda kad ostanu sami im je dosadno, osjećaju se bijedno – neko im je potreban. To je jedan tip ljudi – ekstraverti. Introverti su drugi tip – kad god su sami oni su sretni. Sa ulaskom drugog u život introverta, sa tim drugim ulazi nezadovoljstvo. Oba su tipa ponaosob ograničena.
Određeni tip je prepreka i te se prepreke treba osloboditi. Ne trebate biti niti jedan određen tip ili možeš biti oba tipa istovremeno.

Šta da se radi?
Ne treba u situacije ulaziti sa određenim i utvrđenim stavom; treba se, što je moguće više, iz krajnosti u krajnost kretati noseći kvalitet. Ubrzo ces biti u stanju kvalitet unijeti u svaku situciju.
Ako barem jednom uspiješ do suprotnog pola stići idući s kvalitetom koji ćeš do tamo uspjeti donijeti, onda si naučio vještinu. Naprimjer ako svoj kvalitet; osjećaj sreće, ispunjenosti i zadovoljstva, možeš prenijeti iz samoće u društvo, odjednom ćeš postati svjestan jedne nove pojave; društvo ti pomaže da budeš kvalitetan u samoći a samoća ti pomaže da budeš u dubljem-kvalitetnijem odnosu sa ljudima.
Nakon tog postignuća ti odeš sam u brda ili do mora. Brda su vrlo lijepa. Zatim se vratiš u svijet. I on je lijep. Zašto onda i ljudi nebi bili lijepi? Ponekad budi sam, ponekad sa ljudima. A ako budeš budan krajnosti ti mogu i pomoći.

Čovjek koji nikada nije živio u samoći ne može vidjeti ljepotu međuljudskih odnosa. Kao što ni onaj drugi ne može znati ljepotu samoće. Osoba rođena u nekoj zabiti neće uživati u samoći. Ona će tamo zatupiti.
Ljudi rođeni gore u Himalajima ne mogu vidjeti svu ljepotu krajolika. Oni osjete groznicu Londona i Bombaja kao što oni koji žive u Londonu dožive uzbuđenje Himalaja.
Krajnosti odnosno kontrasti su potrebni da bismo više osjetili.

Želiš li stvarno da osjetiš okus življenja? Izoštri svoja čula. Cijeni svoj posao, voli prirodu, idi na planinu ili na more, neka te osvoji drveće i zvjezdano nebo. Nauči da budeš potpuno sam.
Iz samoće će se roditi ljubav.
I shvatit ćeš da te tvoje srce dovelo u beskrajnu pustinju. U početku ćeš patiti od usamljenosti no onda ćeš primjetiti da se pustinja pretvara u ljubav.

Nazovi stvari pravim imenom i budi strpljiv.
Budi uvijek svoj, to je prevashodno. Ne očekuj savršenstvo, ne traži i ne zahtijevaj ništa. Voli obične ljude. Ništa nema lošeg u običnim ljudima. Obični ljudi su neobični. Svako ljudsko biće je jedinstveno. Imaj poštovanja prema toj jedinstvenosti.
I tako, jednog dana, iz one sjete procvjetaju ruže i tvoj dom se ispuni mirisima. Tako se ljubav događa.

Kad shvatimo da nas niko drugi, osim nas samih, ne može učiniti sretnim i da je sreća posljedica ljubavi koju osjećamo u sebi, ovladat ćemo umijećem ljubavi.

Umijeće ljubavi
Ljubav prema sebi
Na svijetu postoje milioni muškaraca i žena. Neki će vam dobro odgovarati, a neki vam uopće neće odgovarati. Mozete da volite bilo koga; ali, da biste s tom osobom mogli svakodnevno funkcionirati, potreban vam je neko ko vam u svakom pogledu odgovara. Ta osoba ne treba biti ista kao vi; vi trebate biti kao ključ i brava.

Možda ste u svoju vezu već uložili određeno vrijeme. Ako odaberete da i dalje ostanete u toj vezi, možete ipak početi ispočetka, tako što ćete svog partnera voliti i prihvatiti baš onakvog kakav jeste. Prije toga treba zavoliti i prihvatiti sebe onakvim kakav jesi. Ne trebate se pretvarati da ste drukčiji. Kada pokušavate postati ono što niste, to nikada ne može uspjeti.
Samo ako prihvaćate i volite sebe, možete biti onakvi kakvi ste, i istinski se tako ponašati. Vi ste to što jeste, i to je to.

Ako odlučite da budete u vezi, ne pokušavajte partnera mijenjati. On ili ona imaju pravo da budu to što jesu; pravo da budu slobodni. Kada sputavate slobodu svog partnera – u onome što on čini ili ne čini, sputavate i svoju sopstvenu slobodu.
Ako istinski volite sebe, nikada se nećete odreći svoje slobode.

Pronađite osobu koja vam odgovara i istražite mogućnosti koje vam odnos može pružiti. Budite svoji. Preuzmite taj rizik ali budite iskreni. Ako to funkcionira, nastavite dalje. Ako ne funkcionira, učinite sebi i partneru uslugu: otiđite – pustite njega ili nju da odu. Ne budite sebični. Dajte svom partneru šansu da otkrije ono što stvarno želi – i onoga ko će mu potpuno odgovarati i istovremeno dajte i sebi tu mogućnost.

Ne gubite vrijeme, a nemojte ni nečije vrijeme uzalud trošiti. To je poštovanje.

Snovi i fantazije su proizvod potisnutih želja
Da sada si od sebe odbijao mnoge stvari – zato ti se one i pojavljuju u snovima. Krećeš se ulicom i u susret ti dolazi neka privlačna osoba; želja se pojavljuje i ti je odbacuješ riječima; To je pogrešno. A to cijela kultura, tradicija, društvo, moral vrišti u tebi. Kada se pojavi neko lijepo lice ti ga, kao da nešto nije u redu, odbiješ. I sada će to lice postati tvoj novi san.
Odbijena želja postaje san. Snovi i fantazije su proizvod potisnutih želja.
Baš oni koji odbijaju uobičajen ljudski život su prave fabrike najprostijih snova.
Ne odbijajte snove jer ćete postati opsjednuti tim istim snovima.

Dualnost svijesti
Bog je ljubav i svjetlo. Tamo gdje Bog nije, ostavljeni smo u praznini tame. Svjetlost i tama su suprotnosti. Suprotnosti postoje da bi stvorile kontrast i to nam pomaže u sticanju iskustva. Koncept dualiteta čine suprotnosti. Suprotnosti su zapravo jedno te isto samo na različitim krajevima-polovima skale iskustva. Ako iskusimo temperaturu, tada ćemo spoznati vruće i hladno. Kada je nešto hladno to znači odsustvo toplote. Vruće i hladno predstavljaju istu stvar – temperaturu, samo na različitim krajevima skale kojom mjerimo. U odsustvu jedne od suprotnosti ne bismo mogli da iskusimo drugu.
Ova dualnost naše svijesti je zapravo iluzija i ona postoji kako bi sebe sagledali. Trik je da stanemo u točku ravnoteže između ovih polova i tako poništimo iluziju dvojnosti. Kada smo u točki ravnoteže, svjetlost Izvora iliti Boga počinje da sija kroz nas. Stanje ravnoteže javlja se kada se ukloni emocionalni pritisak koji nastaje na polovima. Emocija je ono što nas gura na jednu stranu.

Što god da vam se događa prihvatite i ne osuđujte.
Kako kaze Rumi; Vjeruj da sve što ti se događa događa se u tvoju korist.

Ne stvarajte podjele na prirodno i neprirodno. Cjelokupnost to je priroda. Ne samo drveće, oblaci, trava – sve. Nema ničega što je neprirodno. Sve je prirodno.
Um živi kroz razlike, kroz podjele. Prihvati što god da Jesi i prihvati to bez analize.

Dobro i loše
Postoji vjerovanje da ne postoji loše odnosno zlo. Da smo mi ti koji nešto proglasimo lošim jer to ne razumijemo, ili zato sto nas to ‘loše’ uznemirava. Naš stav je ono što nešto tvori lošim.

Dobro i zlo su subjektivni termini. Kao i većina ljudi možda ćete sebe proglasiti lošim ako kradete. Ali krađu možemo da posmatramo kroz različit sklop okolnosti. Šta ako kradete zato što vam je novac potreban za operaciju djeteta i to je jedini način da mu spasite život? Šta ćemo sad? Da li ste dobri ili loši? Na ovom primjeru vidimo koliko granica između dobra i zla može biti zamagljena. Svako ima sopstveno shvatanje dobra i zla, a vaše se sigurno razlikuje od mog.

BRAHMA; vrhovno jedinstvo postojanja; nema razlike izmedju dobra i zla, um radi te razlike.

Tajna prihvatanja
Ti si u jednoj te istoj prirodi, bilo da si na pijaci ili negdje u brdima. Negdje je priroda postala planina i šuma a negdje prodavnica i pijaca. I jednom kad shvatis Tajnu Prihvatanja tada ćeš i na pijaci uživati. Pijaca ima svoju ljepotu, život i dah. A planine i šume ne bi bile tako ljepe da nema pijačne gužve i buke.
Jedna dobra pijaca uvijek daje dubinu tišine jedne dobre planine.

Lekcija poslušnosti
Možda imate problem sa autoritetima kao što su recimo bili vaši roditelji. Ovaj problem vas je kasnije pratio tokom školovanja, a sada kada ste odrasli, možda imate problem sa policijom ili šefovima na poslu. To se ponavlja sve dok ne prihvatite poslušnost. Dok god poslušnost doživljavate emotivno lekcija nije savladana! Ove situacije sami privlačite kako bi naučili stvari o sebi.
Pokaži se svijetu načinom svog života a ne nepotrebnim brbljanjem! Postoji razlog zašto smo rođeni baš od tih naših roditelja i u datom trenutku i datim okolnostima. Zbog toga smo jedinstveni.
Okolnosti u kojima se nalazite su vaše lekcije. Lekcija se konstantno ponavlja dok je ne naučite a onda ide sljedeća. To je život.

Ne–uspjeh
Uspjeh je teško definirati. On dolazi u mnogo različitih oblika i može da se odnosi na sve oblasti života. Uspjeh se obično dovodi u vezu sa bogatstvom i slavom. Za vas je možda uspjeh ako pronađete savršenog partnera i ostvarite harmoničnu ljubavnu vezu.
Ne treba da mjerite svoj uspjeh tuđim mjerilima. Vi ste jedinstveni, a život nije takmičenje sa vašom okolinom.
Kod podizanja kvaliteta života i osobnog usavršavanja treba od onoga što sam bio jučer stići do nečeg-nekog boljeg danas i sutra. Na ovom putu napretka svako od nas kreće sa različite pozicije. Imamo drugačije prepreke na putu i to je zato što živimo i radimo u samo nama svojstvenim okolnostima.
Neuspjeh je samo nepostizanje zadovoljavajućeg rezultata. Neuspeh nije emocija. Kada ne dobijete željeni rezultat, možda osjetite emociju razočarenja ali to i dalje samo znači da rezultat nije postignut.
Kad god donosimo odluku mi kreiramo budućnost. Kažemo „da” ili kažemo „ne”. Put se tu razilazi na dvije strane i budućnost može da se izmjeni. Bog nam je dao slobodnu volju da biramo. Naša osobna snaga dolazi iz činjenice da sami kreiramo svoj svijet.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 14:54 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 12 Zemlja ljubavi i ‘smrt’ (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

12 Zemlja ljubavi i ‘smrt’

Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti.

Ako nismo na oprezu gubimo svoju sposobnost da volimo. Ako želis voliti, trebaš ponovno naučiti kako vidjeti. Osloboditi se svoje ovisnosti. Strgnuti sa sebe krake društva koji su se obavili oko tebe i ugušili tvoje bivstvovanje. Treba ih se osloboditi. Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćes nastaviti živjeti u svijetu, više nećes biti od svijeta.
U svom srcu bit ćes slobodan, iako potpuno sam. Tvoja ovisnost će nestati.
Ne moras ići u pustinju; ostani među ljudima i maksimalno uživaj u njihovom društvu. Međutim, drugi više neće imati moć učiniti te sretnim ili nesretnim. To je samotnost. U toj samoći tvoja će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da voliš. Na druge više nećeš gledati kao na sredstvo za zadovoljenje svojih ovisnosti.

Hoćeš da se oslobodiš droge? Trebaš se oduprijeti iskušenjima ovog sistema. Kada uspijes, ostat ćeš u svijetu ali mu više nećeš pripadati.
Samo onaj ko je to pokušao zna kako je to užasno teško. To je kao da od sebe zahtijevaš da umreš. To je kao da od jadnog ovisnika zahtijevaš da se odrekne jedine sreće koju poznaje. Da, dok se bori sa simptomima odvikavanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, od njega zahtijevaj da tu drogu zamijeni za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zraka, za slatki okus vode iz planinskog potoka.

Od trenutka kada smo probali drogu koja se zove dokazivanje, uspjeh, prihvaćenost, popularnost, ugled, društvo može da nas kontrolira i mi postajemo roboti. Kako dobro izgledaš! I robot se ispuni sujetom. Pritisnem taster pohvale i robot naraste. Pritisnem taster kritike i on splasne. Totalna kontrola.

Osjecaj odbačenosti stvara doživljaj praznine. Javlja se osjećaj usamljenosti.
Taj osjećaj pokušavamo odagnati novom dozom droge; ohrabrenje, prihvaćenost i tako i dalje ostajemo pod kontrolom drugih.

Možes li zamisliti život u kojem bi odbio uživati. Ili ne prihvatiti makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da odbijes rame za plakanje?
Zamisli život u kojem ni o kome ne bi čuvstveno ovisio, tako da više niko nema moć da te učini sretnim ili nesretnim. Da odbiješ potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da ti sam budeš nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivaš svojim.

Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali ti nećes imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život. Ako ikad postignes takvo stanje, konačno ćes saznati što znači imati pogled koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom. Tada ćes vagati svaku riječ. Saznat ćes što znači voljeti.

Ali da bi mogao stići u zemlju ljubavi - voliti ljude, treba proći kroz muke umiranja, znači da u tebi umre potreba za njima i da budeš potpuno sam.

Kako uopće stići tamo? Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje bismo imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćemo se suprotstaviti žudnji za drogom.
Kojim dobrim stvarima? Ljubav prema radu kojim se baviš zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepiš i o kojima ne ovisiš čuvstveno već uživas u njihovom društvu.
Također će pomoći ako se počneš baviti aktivnostima kojim se baviš cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko voliš baviti da, dok si njima zaokupljen, uspjeh, priznanje i odobravanje ti ništa ne znače.
Pomoći će također ako se vratiš prirodi.

Otpusti ljude, otiđi u planine i u tišini opći s drvećem, cvijećem, životinjama, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama.

Hrani se zdravom hranom, dobrom zdravom hranom. Ovdje se ne radi o stvarnoj hrani, nego o zalasku sunca, o prirodi, o dobrom filmu, o dobroj knjizi, o poslu u kojem uživas, o dobrom društvu. Tako ćes se osloboditi ovisnosti o onim nepotrebnim osjećajima.

Stupi u dodir s prirodom. To je lijek za usamljenost. Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudima, druženjem i bukom. To nije nikakav lijek.

Vrati se prirodi, idi u planine. U goleme pustinje samoće – gdje niko neće biti uz tebe, apsolutno niko. U početku će ti to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što se nisi navikao na samoću. Ako uspijes neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav. Tvoje će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće. Oslobodit ćes se droge i bit ćes slobodan.
Tada ćes shvatiti šta je sloboda, što je ljubav, što je sreća, šta je stvarnost, šta je istina i šta je Bog.
Stići ćes do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i vezanosti.

Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Svijet ne boluje od nedostatka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedostatka svjesnosti. A ljubav se stvara svjesnošću.

Shvatiš li koje zapreke sebi postavljaš na putu do ljubavi, slobode, i sreće zapreke će nestati. Uključi svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možes proizvesti; ljubav je nešto što te ima. Ti nemas vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjeduješ te stvari; predaješ im se.

Ljubav nas vodi do vrha jer može biti izgubljena. Ovog trenutka postoji a vec je sljedećeg trenutka nema. Mogućnost njenog odsustva daje dubinu njenom prisustvu.

‘Smrt’
Život je radost jer je smrt uvijek u blizini.
A kada dospiješ do trenutka umiranja, tada ćeš znati da nema smrti. Tada možeš reći – zbogom, bez potrebe za ijednom suzom i tugom – možda suze radosti, ali ne tuge.

Ako si odista živ, pun energije, onda možeš umrijeti blaženo, radosno. Samo slabići umiru nesretni – zato što nikad i nisu živili, niti okusili piće iz vrča života. Oni su se samo nadali i nadali i nadali i život im se niti jednom nije dogodio. Zato se takvi i boje smrti.

Onaj koji je stvarno živio, spreman je da prihvati smrt u svakom trenutku.

Ako želiš više života, budi spreman za smrt.

Mnogi ljudi nikad nisu živili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato što iza sebe nisu ostavili mladost.

U životu sv. Francisa-Franje bio je jedan divan događaj. Bio je na samrti, a običavao je da ide na magarcu iz sela u selo i tako širi svoje iskustvo. Svi njegovi učenici su se okupili da čuju njegove posljednje riječi. Posljednje riječi čovjeka su najznačajnije jer one sadrže svo iskustvo njegova života. No, to što su njegovi učenici čuli, nisu mogli ni povjerovati...
Sv. Franjo se nije obratio ni jednom učeniku već svom magarcu riječima: „Brate, ja sam beskrajno zahvalan tebi. Nosio si me na svojim leđima iz mjesta u mjesto i nikada nisi gunđao, prigovarao. Prije no što napustim ovaj svijet, sve što želim je da dobijem oproštaj od tebe, jer nisam bio human prema tebi.“
Ovo su bile njegove poslednje riječi.

Ako za života kvalitet – osjećaje zadovoljstva, blaženstva i radosti, naučimo prenositi u svaku situaciju onda nam smrt moze predstavljati vrata za ulazak u Božansko; uskrsnuće ili ponovno rođenje. Čovjek koji zna, i umirući nosi radost u sebi.

Od lošeg načini najbolje – to je kreativnost i umjetnost. I ako čovek živi svoj čitav život tako da svaki trenutak i svaku fazu svog života učini lijepim; ljubavnim veseljem, prirodno je da će njegova smrt biti najviši vrh njegova života. Njegova smrt neće biti tako ružna kako to obično biva u životu sa svakim od nas. Ako je smrt ružna značilo bi da ti je sav život bio protraćen. Smrt će biti potvrđena mirom, ljupko ulaženje u nešto nepoznato, veseli pozdrav starim prijateljima i starom svijetu. U tome nema nikakve tragedije.

Niko nije tako slobodan i živ kao onaj koji je prihvatio smrt.

Jedan zen-majstor po imenu Lin Či je umirao. Hiljade učenika se okupilo da čuju poslednju propovijed, ali Lin Či je samo ležao – veseo, nasmijan, ne izgovarajući ni jednu riječ. Vidjevši da će on umrijeti a da neće izgovoriti nijednu riječ, neko je opomenuo Lin Čija. To je bio jedan stari prijatelj, također majstor. On nije bio učenik Lin Čija i zbog toga ga je mogao osloviti: „Lin Či, da nisi možda zaboravio na svoju posljednju riječ?
Lin Či reče: „Samo oslušni.“ Na krovu su dvije vjeverice skakutale, kričale. „Kako je divno“, i potom izdahnu. Na trenutak, kada je rekao da oslušnu, bila je apsolutna tišina. Svi su mislili da on želi da kaže nešto veliko, ali to su se samo dvije vjeverice na krovu svađale, kričale, trčkarale... On se nasmijao i izdahnuo. No, on je ipak dao svoju poslednju poruku: U tom trenutku Lin Čiova smrt je bila važna isto toliko koliko i skakutanje i kričanje dvije vjeverice na krovu njegove kuće, nema nikakve razlike u tome.
U životu je to sve isto. To je bila sva njegova filozofija, njegovo sveukupno životno učenje – da nema ništa što je više i ništa što je niže, sve zavisi o tebi: šta ćeš izvući iz toga.
Ne čini stvari malim i velikim, trivijalnim i važnim.
Sve je važno.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 14:52 • 0 KomentaraPrint#

Poglavlje 13 -pogovor (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

Poglavlje 13 -pogovor (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

Postani majstor u igri života
Umijeće življenja - vodič kroz život
Životni put ka samospoznaji; postizanju mira, sreće i ljubavi

13 Pogovor

Operacijom brisanja osobne povijesti i usavršavanjem u pojedinim oblastima čovjek postaje majstor u igri života. Točnije – majstor iluzije, jer prevareni čulima život i ne možemo nazvati drugačije do iluzijom.

Manje brini o tome šta treba da radiš a više misli o tome šta treba da budeš. Bit će ti suđeno ne na osnovu onoga sto činiš, vec onoga što jesi.
- Meester Eckhart, njemački filozof

Želim biti sretan, želim biti svet, želim biti pun ljubavi, želim imati mir, želim biti slobodan, želim biti čovječan.

>> Kako promjenit sopstveni život?
Kako pronaći sreću, mir i ljubav?
Kako se osloboditi straha, duševne boli i patnje?
Kako se osloboditi želje za posjedovanjem? Žudnje i vezanosti …
Kako se osloboditi osjećaja usamljenosti. Potrebe za nekim …
Kako se osloboditi ovisnosti? Ljubomore i posesivnosti?
Kako se osloboditi opsjednutosti?
Kako se osloboditi straha od budućnosti?
Kako biti ono što jesi, Biti ovdje i Biti sada? <<
Vodič kroz život
Životni put ka samospoznaji; postizanje mira, sreće i ljubavi
(ide na zadnju str korica)

Život je banket kojeg se većina ljudi odriče, ne želeći da sudjeluju u njemu. Oni nikada ne otkriju blago. U nama postoji nešto dragocjeno. Skupocjeno. U nama je carstvo Božje. Kada bismo barem to mogli otkriti.

Ajnštajn je rekao da je lakše razbiti atom nego predrasudu. Ljudi nisu ono što su. Na određen način svi su kontrolirani. Šta je rezultat? Postaju marionette; ponašaju se, delaju i osjećaju na mehanički način. Nemaju živa osjećanja niti živo ponašanje a nisu ni svjesni toga. Ne mogu da žive bez potvrde drugih. Odgovaraju na glasove ljudi, na iskustva koja pripadaju prošlosti. Doživili su određene stvari koje su ih obilježile za cijeli život. Ta ih iskustva drže pod kontrolom. Zato nisu slobodni. Nisu živi. To je osnovna prepreka duhovnom životu.

Velika tragedija našeg života nije u dimenziji naše patnje, vec u dimenziji onoga sto gubimo odnosno propuštamo. Možete umrijeti a da nikada niste ni živili u pravom smislu riječi. Ljudska bića žive i umiru spavajući. Nikad se ne bude. Žive u pijanoj omamljenosti. Kao da su hipnotizirani, drogirani.
Ljudi misle da su živi zato sto dišu, jedu, govore, hodaju. Ima ljudi punih predrasuda, koji nisu ono što jesu, samo su marionette. Oni nisu ni živi ni mrtvi.

Šta znači biti zaista živ? Znači tri stvari; Biti ono što jesi, Biti ovdje i Biti sada.

Malo je onih koji ulažu vrijeme i energiju da uzdignu svoje postojanje na višu razinu.

Kako izaći? Kako se suočiti sa strahom? Kako znati da spavamo?
Kako se probuditi? Kako promjeniti sopstveni zivot? Šta treba uciniti?

Ništa! Da bi se vaš život preobrazio, potrebno je da vidite. Ništa ne treba da činite. Promjena i preobražaj dolaze usporedo s viđenjem, novim sagledavanjem svijeta i nas samih. Viđenje svega na potpuno nov način, znači promjenu ideja i ubjeđenja, preobražaj srca.

filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, Osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost, odnos,

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 14:36 • 0 KomentaraPrint#

subota, 24.10.2015.

PRIČA O DVA VUKA

Jedan stari Indijanac je pričao svom unuku sledeću priču:

- U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka. Jedan je ZAO – to je strah, gnev, zavist, zalost, kajanje, pohlepa, nadmenost, samosazaljenje, krivica, ogorcenje, inferiornost, laži, lažni ponos, superiornost i ego. Drugi je DOBAR - to je radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosecanje, velikodusnost, istina, samilost i vera - pripovedao je starac.

- Koji vuk pobeđuje, deda?- upita unuk na kraju.

- Onaj kojeg više hraniš - odgovorio je stari Indijanac.

Oznake: radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosecanje, velikodusnost, ISTINA, samilost, vjera, strah, gnev, zavist, zalost, kajanje, pohlepa, nadmenost, samosazaljenje, krivica, ogorcenje, inferiornost, la, lažni ponos, superiornost, ego

24.10.2015. u 12:12 • 0 KomentaraPrint#

petak, 13.03.2015.

Kako ljubav pomaze da se mijenjamo (na bolje)

Ljubav je kao zrak i hrana bez kojih ne možemo živjeti. Život bez ljubavi je život bez prave radosti i s puno žalosti. Mi trebamo ljubav ma koliko god neki mislili da je ne trebaju. Stoga treba voljeti baš kao što treba disati i jesti.

Kad živimo u gradu i nemamo dostup svježem zraku, udišemo ono što je tu. Kad smo gladni, ne jedemo uvijek savršene obroke. Tako je i sa ljubavlju, nešto ili netko ne treba biti savršen da bismo to ili ga/ju mogli voljeti. Glavno da volimo. Zrak ne udišemo zato što je on vrijedan udisaja, niti jedemo hranu zbog nje. Tako je i s ljubavlju - volimo zbog nas samih a ne zato da bismo nekome učinili uslugu.

Prema tome, ne čekaj da naiđe bezgrešna osoba, ne traži savršenstvo, nego prigrli nekoga i sve one koji ti pružaju uvjete da voliš.
"Nisam baš sigurna kako će biti u raju, ali jedno sigurno znam. Kada umremo i dođe vrijeme da nam Gospodin sudi, on nas NEĆE pitati koliko smo dobrih dijela učinili u svom životu, nego s koliko smo ih LJUBAVI učinili." - Majka Tereza

"Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja."- Ivo Andrić

Za preobražaj druge osobe.
Nema te voljene osobe koja nam kad-tad neće nešto skriviti. To je prirodan proces izmjene polariteta. Najlakše je nekoga tko nam je skrivio mrziti, zamjeriti mu/joj, osvetiti se i kazniti. No tko što ima od toga? Nitko ništa. Mi smo puni gorčine, bijesa, nemira, zdravstvenih tegoba itd., a druga osoba time nije ništa naučila osim možda toga da je loše to što je učinila (što je vrlo vjerojatno već i znala). Ako umjesto toga pokažemo toj osobi da nismo kao ona, nego da smo puno bolji jer imamo u sebi dovoljno ljubavi, suosjećaja, praštanja, mira i svega ostalog, onda je to poticaj da ta osoba uvidi svoju grešku, da nas zamoli za oprost i da to više nikad ne učini. Sve to ne bismo postigli da smo postupili na degradirajući način mržnjom, osvećivanjem i kažnjavanjem. Osim toga, kroz ljubav pomažete drugoj osobi da bude bolja osoba umjesto da i dalje pati.

"Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može." - Martin Luther King, Jr.

"Sve je lako kada te vodi ljubav!" - Richard Bach

Moć osjećaja i emocija
Nema druge, za bilo kakvu promjenu potrebno je prvo promijeniti emocije i uvjerenja.
Ne možeš očekivati promjenu na financijskom, zdravstvenom, niti na ljubavnom planu ako i dalje misliš i osjećaš kao i prije.
Mnogima nije uspjelo pozitivnim mislima postići željeno, a to je zato što im misli nisu bile popraćene pozitivnim osjećajima i emocijama, pogotovo onima ljubavi. Osjećaji i emocije su ono što razlikuje gubitnike od pobjednika. Dok se jedni osjećaju jadno, drugi upravljaju svojim emocijama i koriste svoju ljubav prema stvarima kao silu koja kreira i pretvara sve loše u dobro. Oni koji od srca vole novac i sve što im novac može donijeti, to i postižu, dok oni koji žele novac i druge materijalne stvari, a pritom osjećaju da to nije u redu ili ispravno, ili da to nisu zaslužili ili osjećaju sumnju, nepovjerenje i slično, takvi i dalje ostaju na pukim željama.

Život nam se ne događa; život nam samo uzvraća. U to nas uvjeravaju mnogi velikani koji su postigli velika djela. Svi oni kažu da žanjemo što smo posijali i da je moguće sve ono što možemo pomisliti i osjetiti - ako nešto možeš osjetiti, možeš to i ostvariti. Zato se osjećaj kao da si zdrav(a), i bit ćeš zdrav(a). Osjeti kako je to živjeti u obilju, i ono će se sliti k tebi. Osjećaj kako je to biti voljen i voljeti, pa će ti ljubavni život procvasti.

Oznake: sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

13.03.2015. u 16:49 • 0 KomentaraPrint#

Ništa nije teško ako se voli

Voljeti vs pokazivati ljubav
Ljubav ne treba učiti, nego samo njegovati. S ljubavlju smo rođeni, no problem je u tome da se negdje u procesu odrastanja dogodi da zanemarimo ljubav prema ljudima jer se u nama rađa ljubav prema stvarima, statusu, priznanjima, odlikovanjem i sličnim stvarima. A time se rađa i strah od toga da nećemo postići i priuštiti si sve što volimo (i mislimo da trebamo). Stoga da bismo pridobili sve ovo potonje, prečesto svoju pažnju usmjeravamo na sve drugo umjesto na svoje bližnje. Tu nastaju problemi.

Mnogi roditelji smatraju da time što teško rade i zarađuju kako bi svojoj djeci mogli priuštiti sve ono što oni nisu mogli imati kad su bili mali, da time očituju svoju ljubav. Može biti. Ali gledaju li i djeca na to tako? Osjećaju li djeca da su time voljena. Mnoge mame koje se žrtvuju tako što, ne samo da rade na poslu, nego i doma, misle da time što od jutra do mraka podređuju svoje potrebe obiteljskim potrebama pokazuju da vole svoju obitelj. Točno. Ali to nije dovoljno. Ljubav koja se izražava uglavnom kroz kuhanje, spremanje, zarađivanje, odvođenje na aktivnosti itd, a manje kroz geste ljubavi kao što su tople riječi, zagrljaji itd., nije ono što djeci treba kako bi stasali u uravnotežene osobe pune ljubavi.

U romantičnim odnosima gdje nedostaju geste ljubavi i jedno od dvoje ne osjeća da je voljen, nedostatak će ljubavi nastojati nesvjesno nadoknaditi u hrani (pogotovo slatkišima), shoppingu, i raznim opijatima, a možda i u aferi.

"Ljubav, kao i vatra, ne može postojati bez stalnog poticaja."
- François de La Rochefoucauld

Prema tome, naš je savjet da svoju ljubav (prema bilo kome) iskazuješ na bolji način, na način da drugoj osobi ili osobama postane očito da ih doista voliš - tako da je osjećaju, a ne samo da znaju za nju. Pitaj one koje voliš, jednog po jednog, osjećaju li tvoju ljubav ili samo znaju da ih voliš. Iznenadit ćeš se kako te drugi često doživljavaju drugačije nego što ti misliš ili za ono za što se pokazuješ.

"Nije dovoljno ljubav posaditi, valja je i zalijevati." - Njemačka poslovica

"Nema ljepšeg prizora od očiju zaljubljenog čovjeka." – Talidari

"Ne volim te zato što si super. Volim te zato što sam ja super kad sam s tobom." – Talidari

Zašto je važno voljeti pa makar i one koji su nam nešto skrivili? Zbog sebe.

"Ništa nije teško ako se voli."- Ciceron

Zdravlje - voli jer te ljubav čini otpornijim na bolesti. Većina bolesti je uzrokovana psihosomatskim faktorima. Kad smo obuzeti bilo kojom suprotnošću ljubavi u našem tijelu se stvaraju energetske blokade koje uzrokuju pad imuniteta kao i mnoge druge poremećaje uključujući i karcinom. Ako umjesto da osjećamo mržnju, osvetoljubivost ili bilo koju drugu negativnu emociju prema nekome, osjećamo ljubav, onda se energetske blokade otklanjaju, pa je cirkulacija kisika, krvi i ostalih tekućina nesmetana, što donosi zdravlje.

"Nema efikasnijeg kozmetičkog preparata od ljubavi." - Jean-Paul Belmondo

Ljepota - ljubav nas čini ljepšima. Osoba koja voli sjaji i zrači prekrasnom energijom.

Međuljudski odnosi - Ono što ljubav čini toliko popularnom i poželjnom je njena moć da spaja ljude. Oni koji s ljubavlju obavljaju svoje dužnosti prema drugima, bilo u poslovnom bilo u privatnom okruženju, postići će bolje rezultate i odnose nego netko tko ih obavlja iz vlastitih interesa ili zato što mora.

Bogatstvo - Voli jer ljubav donosi novac. Osoba koja obavlja svoje dužnosti s ljubavlju ima puno veće šanse da dobije unaprijeđenje na poslu ili da proda više od svojih ostalih neljubaznih i proračunatih kolega. A to podrazumijeva veće šanse za ostvarivanje profita.

Ljubav je vrednija od novca. Novac nas sam po sebi, onako u obliku novčanica, ne može usrećiti. Ono što nas usrećuje su stvari koje novcem možemo kupiti. A te stvari želimo kako bismo bili sretniji i imali više ljubavi u životu. Stoga možemo preskočiti težnju za bogatstvom ako uspijemo postići zadovoljstvo i ljubav bez toga. Ljubav je lakše pridobiti nego novac ili bogatstvo, koje ionako želimo samo zato da bismo se mogli voljeti i biti voljeni.

Sreća i uspjeh - kroz ljubav preuzimamo odgovornost a time i moć nad svojim životom. Onaj tko može utjecati na svoju mogućnost voljenja, može utjecati i na sve druge mogućnosti u životu koje vode do sreće i uspjeha.

Mir i sloboda se mogu postići samo ako smo slobodni od očekivanja, uvjerenja, strahova i ostalih zloduha. Prava ljubav je ta koja može ukrotiti zloduhe. Tamo gdje je ljubav, nema neukroćenih zloduha.

Ljubav je kao zrak i hrana bez kojih ne možemo živjeti. Život bez ljubavi je život bez prave radosti i s puno žalosti. Mi trebamo ljubav ma koliko god neki mislili da je ne trebaju. Stoga treba voljeti baš kao što treba disati i jesti.
Kad živimo u gradu i nemamo dostup svježem zraku, udišemo ono što je tu. Kad smo gladni, ne jedemo uvijek savršene obroke. Tako je i sa ljubavlju, nešto ili netko ne treba biti savršen da bismo to ili ga/ju mogli voljeti. Glavno da volimo. Zrak ne udišemo zato što je on vrijedan udisaja, niti jedemo hranu zbog nje. Tako je i s ljubavlju - volimo zbog nas samih a ne zato da bismo nekome učinili uslugu.

Prema tome, ne čekaj da naiđe bezgrešna osoba, ne traži savršenstvo, nego prigrli nekoga i sve one koji ti pružaju uvjete da voliš.
"Nisam baš sigurna kako će biti u raju, ali jedno sigurno znam. Kada umremo i dođe vrijeme da nam Gospodin sudi, on nas NEĆE pitati koliko smo dobrih dijela učinili u svom životu, nego s koliko smo ih LJUBAVI učinili."
- Majka Tereza

"Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja."
- Ivo Andrić

Za preobražaj druge osobe.
Nema te voljene osobe koja nam kad-tad neće nešto skriviti. To je prirodan proces izmjene polariteta. Najlakše je nekoga tko nam je skrivio mrziti, zamjeriti mu/joj, osvetiti se i kazniti. No tko što ima od toga? Nitko ništa. Mi smo puni gorčine, bijesa, nemira, zdravstvenih tegoba itd., a druga osoba time nije ništa naučila osim možda toga da je loše to što je učinila (što je vrlo vjerojatno već i znala). Ako umjesto toga pokažemo toj osobi da nismo kao ona, nego da smo puno bolji jer imamo u sebi dovoljno ljubavi, suosjećaja, praštanja, mira i svega ostalog, onda je to poticaj da ta osoba uvidi svoju grešku, da nas zamoli za oprost i da to više nikad ne učini. Sve to ne bismo postigli da smo postupili na degradirajući način mržnjom, osvećivanjem i kažnjavanjem. Osim toga, kroz ljubav pomažete drugoj osobi da bude bolja osoba umjesto da i dalje pati.

"Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može."
- Martin Luther King, Jr.

"Sve je lako kada te vodi ljubav!"
- Richard Bach

Moć osjećaja i emocija
Nema druge, za bilo kakvu promjenu potrebno je prvo promijeniti emocije i uvjerenja.
Ne možeš očekivati promjenu na financijskom, zdravstvenom, niti na ljubavnom planu ako i dalje misliš i osjećaš kao i prije.
Mnogima nije uspjelo pozitivnim mislima postići željeno, a to je zato što im misli nisu bile popraćene pozitivnim osjećajima i emocijama, pogotovo onima ljubavi. Osjećaji i emocije su ono što razlikuje gubitnike od pobjednika. Dok se jedni osjećaju jadno, drugi upravljaju svojim emocijama i koriste svoju ljubav prema stvarima kao silu koja kreira i pretvara sve loše u dobro. Oni koji od srca vole novac i sve što im novac može donijeti, to i postižu, dok oni koji žele novac i druge materijalne stvari, a pritom osjećaju da to nije u redu ili ispravno, ili da to nisu zaslužili ili osjećaju sumnju, nepovjerenje i slično, takvi i dalje ostaju na pukim željama.

Život nam se ne događa; život nam samo uzvraća. U to nas uvjeravaju mnogi velikani koji su postigli velika djela. Svi oni kažu da žanjemo što smo posijali i da je moguće sve ono što možemo pomisliti i osjetiti - ako nešto možeš osjetiti, možeš to i ostvariti. Zato se osjećaj kao da si zdrav(a), i bit ćeš zdrav(a). Osjeti kako je to živjeti u obilju, i ono će se sliti k tebi. Osjećaj kako je to biti voljen i voljeti, pa će ti ljubavni život procvasti.

Oznake: sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

13.03.2015. u 16:33 • 0 KomentaraPrint#

Kad uspijemo postići da naša osobna sreća ne ovisi o vanjskom svijetu onda postajemo slobodni i spremni za pravu ljubav

Igra skrivača
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: “Ajmo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima.”
Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:”Skrivača? Kakva je to igra?”
“To je jedna igra”, započela je objašnjavati Ludost, “u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik.”

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati.
“Jedan, dva, tri…” počela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg Drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njezinih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana.¬¬
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.

Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima. “Milijun”, zavikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog traženja Ludost je ožednjela, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana) a Zaborav je zaboravio da su se uopće ičega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgreblo Ljubavi oči.
Ludost nije znala što učiniti. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjećajima, ali ostala je slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.

"Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim."- Erich Fromm

"Ako je osoba sposobna pravo voljeti, ona voli i sebe; ako voli samo druge, tada uopće nije sposobna pravo voljeti."- Erich Fromm

Ljubav prema drugima je nemoguća bez ljubavi prema sebi.
Onaj tko ne voli sebe, ne voli ni druge kako treba. Ono što osjeća prema drugima nije prava ljubav. Zbog toga nastaju problemi.
Ljubavni problemi nastaju samo onda kad nema prave ljubavi.
Svoje osjećaje tumačimo kao ljubav i onda kad to nije stvarno ljubav. Čim je ljubomora u igri, ne radi se o pravoj ljubavi, već o nepovjerenju, nesigurnosti, strahu, sebičnosti, uskogrudnosti, predrasudama, sumnjičavosti ... Osim toga, ljubavni problemi nastaju i kad se vezanost i ovisnost krivo tumače kao ljubav. Kad nam voljena osoba prestane zadovoljavati naše potrebe i udovoljavati našim željama, tad pogotovo nastaju problemi, ali samo zato što se ne radi o pravoj ljubavi. Kad nekoga stvarno volimo onda nam je sreća te osobe važnija od naše osobne.

"Ako hranimo ego, ljubav ostaje gladna." - Talidari

Tanka je linija između ljubavi i egoizma. Voljeti sebe ne znači biti egoističan, sebičan, arogantan, narcisoidan ili tašt. Ljubav i ego su dvije suprotne stvari. Možete imati jedno ili drugo, ali ne oboje u isto vrijeme.
Na svakome od nas je da odaberemo ono pravo u svakom trenutku. Ponekad nam odgovara odlučiti se za ego, ali ono što nam odgovara ne znači da je to u redu, da je to ispravno. Prilikom svake odluke odabiremo ili odgovarajuće ili ispravno. Molim te, odluči se za ispravno, jer je u konačnici to bolje za tebe kao i za druge. To je stvar odluke.

Kad se kaže da je ponekad dobro biti sebičan, pritom se misli na ljubav prema sebi, a ne na zakidanje drugih. U ovom slučaju bi možda bolja riječ od 'sebičnosti' bila 'biti odgovoran za sebe'. Staviti sebe na prvo mjesto trebamo jedino zato da bismo mogli bolje i sigurnije drugima pomagati. Nismo od nikakve pomoći ako smo sami jadni i nezadovoljni. Baš kao što nam stjuardese u avionu daju upute da prilikom avionske nezgode treba staviti masku s kisikom prvo sebi a tek onda djeci, tako i u drugim životnim situacijama trebamo prvo namiriti svoje osnovne potrebe kako bismo bili u stanju drugima pomoći, među osnovne potrebe osim zraka, hrane i pića spada i ljubav. Baš kao što ne očekujemo od drugih da nas namire zrakom i hranom, tako nas ne moraju namiriti ni ljubavlju. To možemo i sami.

"Oni koji vole očekujući nešto zauzvrat, samo gube vrijeme." - Paulo Coelho

Ljubavni jadi nastaju kad ne volimo sebe kako treba, pa očekujemo od drugih da nas vole i zadovoljavaju naše potrebe. Osoba koja sebe voli i poznaje pravo značenje ljubavi, sretna je kad voli. Takva osoba nema potrebu da drugi zadovoljavaju njezine potrebe, jer voleći sebe može sama zadovoljiti svoje potrebe. Takva osoba nema potrebu oslanjati se na druge, jer je oslonac pronašla u sebi. Ljubavni problemi nastaju kad je osoba nesigurna u sebe, time i u druge.

"Najbolja pouka koju sam dobila od svojih roditelja jest da mi nitko nije ništa dužan. To me je ponukalo da od nikog ništa ne očekujem i sama ostvarim sve svoje želje i potrebe. Tako sam i uspjela postati milijunašica do svoje 20. godine." - Taylor Swift (pjevačica)

Cijena koju često plaćamo za utjerivanje pravde u odnosima je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost. Prava sreća ne dolazi kroz druge nego kroz našu sposobnost da se otvorimo, volimo svim srcem i budemo u potpunosti slobodni (i od prohtjeva, od ovisnosti o tuđim raspoloženjima i sposobnostima da nas usreće). Kad uspijemo postići da naša osobna sreća ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet je neće moći uništiti. Kad se uvjerimo da nam drugi nisu ništa dužni i da sami nismo nikom ništa dužni onda postajemo slobodni i spremni za pravu ljubav, neograničenu i neopterećenu.

Primjer - bračni problemi: jedna anonimna žena koja ima vrlo uspješan i sretan brak ispričala nam je kako se prije često svađala sa svojim mužem dok nije shvatila da za njezinu osobnu sreću nije odgovoran njezin suprug niti bilo tko drugi osim nje same. Rekla je kako ju je uvijek prije jako smetalo kad joj muž nije bio iskren i kad se nije mogla osloniti na njegovu riječ. Bila je uvjerena da brak ne može počivati na nepovjerenju, pa je stoga čak i razmišljala o razvodu, ne želeći živjeti s nekim kome ne može vjerovati i tko se stalno predomišlja i time remeti njezine planove.
Onda je doživjela preobrat u pogledu na svijet i uočila da je sama kriva što nije dovoljno stabilna i uravnotežena, jer inače ne bi imala potrebu da se mora na njega osloniti. Kad je prepoznala da su pravi uzrok njezine patnje bili njezini a ne njegovi nedostaci, poduzela je mjere da osvijesti svoju snagu i otkloni svoje slabosti.
Sve je bilo stvar stava. Promijenivši kut gledanja uočila je svoju moć i prestala očekivati od supruga da udovoljava njezinim potrebama i čini stvari po njezinom. Taj njezin novi stav je doveo do toga da je suprug neopterećen njezinim zahtjevima postao sretniji, a time i puno bolji prema njoj. Odlučili su da je ljubav najvažnija, a sve ostalo samo sporedno. Od tada ona svaki dan osjeća zahvalnost za priliku da izrazi svoju ljubav i bude objekt tuđe ljubavi. Sve drugo je stvar dogovora koji i ako se ne poštivaju do kraja nisu nikada povod za gubitak njezine sreće, budući da je izvor njezine radosti u njoj, a ne u drugima.

Ljubav prema sebi se može razviti na više načina, prije svega osvještavanjem svojih vrlina, naspram mana.

"Jedino ljubavi nikad ne dobijemo koliko želimo ... ali i jedino što ne dajemo dovoljno je ljubav." - Henry Miller

Oznake: sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

13.03.2015. u 16:22 • 0 KomentaraPrint#

Ne volimo jer smo voljeni, već smo voljeni jer volimo

Kažu da razlikujemo više vrsta i podvrsta ljubavi:
- međuljudska (roditeljska, bratska, romantična, prijateljska, prema bližnjemu...)
- prema drugim bićima (Bogu, svecima, anđelima, životinjama, biljkama...)
- prema stvarima (jelu, novcu, autima, cipelama, nakitu, knjigama...)
- prema aktivnostima (sport, umjetnost, boravak u prirodi...) itd.

No je li to stvarno tako i što je osnova prave ljubavi?

Razlikovanje ljubavi u razne vrste i podvrste je odlika uma, koji ljubavi pristupa s razumom, koji je ograničen, jer se oslanja samo na intelekt i logiku. No svijet i život nisu podređeni umu i funkcioniraju po principima koje nije stvorio ljudski um, po principima koje ljudski um tek nastoji shvatiti. Ljubav je ljubav. Samo jedna. Ljubav nema formu niti se ne može klasificirati, jer je se time ograničava.

"Ljubiš li duboko samo jedno biće, činit će ti se i sva ostala dostojna ljubavi." - Goethe

Postoji samo jedna ljubav; prema svima i svemu
Ako misliš da je ljubav prema osobi jedno, a prema nečemu ili nekome drugome drugo, onda ne poznaješ ljubav i živiš život u ljubomori i ograničenjima. S takvim pogledom često ćeš pomisliti da neka tvoja voljena osoba više voli nešto drugo ili nekog drugog od tebe, ako tome pridaje u nekom trenutku više pažnje ili vremena. No ispravan pogled, onaj koji dopušta ljubavi da se u potpunosti izrazi, onaj koji donosi mir, sreću i zadovoljstvo, umjesto, ljubomore, zavisti, prigovaranja, kritiziranja…

"Ljubav nije primarno odnos prema određenoj osobi; to je stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi."
- Erich Fromm

Bez obzira je li u nekom trenutku ljubav usmjerena direktno prema tebi ili ne, ljubav cvijeta. Ne ograničavajući ljubav samo sebično na sebe, nego dopuštajući i podržavajući da tvoje voljene osobe vole i druge, omogućavaš da ljubav raste u njima i da svoje vrijeme provode više voleći nego gunđajući. Njegujući svoju ljubav prema drugima istovremeno njeguju i ljubav prema tebi jer se radi o jednoj ljubavi koja se multiplicira.

Prema tome, kad primijetiš da netko koga voliš, voli i svoj posao i neki sport i obitelj i prijatelje, umjesto da mu sebično prigovaraš da te manje voli, podrži ga u voljenju, a za ono što ti u stvari smeta se dogovorite. Ako ti posvećuje nedovoljno vremena i pažnje, onda se dogovorite kako da se to regulira. To se neće popraviti napadima, nego podrškom i dogovorom.

Što više toga čovjek voli to bolje, jer time jača svoju ljubav, jer time provodi više vremena u pozitivnom zračenju nego negativnom (kad ga se sputava).

Ljubav ne bi trebala biti samo posljedica, nego i uzrok.
Drugim riječima, ne bismo trebali voljeti samo kad netko to zaslužuje, nego i voljeti da bi netko to zaslužio.


Ne volimo jer smo voljeni, već smo voljeni jer volimo.

Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo.
U našoj naravi je da volimo, pogledajte samo malu djecu i sebe kad ste bili mali. Voljeli smo bez ograničavanja, a da nas nitko nije podučio ljubavi. Mogli smo puno toga voljeti kao djeca, možemo i sada. Ljubav je i stvar odluke. Možemo odlučiti da ćemo više voljeti i time to i postići.

Ne možemo voljeti jedino onda kada nismo u skladu s našom istinskom prirodom, kad zapostavljamo svoju dušu. Bez obzira na životne okolnosti, čim nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom (svojom unutarnjom i vanjskom), ljubav dolazi sama od sebe. A potom i sve ostale prirodne posljedice kao što su sreća i uspjeh.

Ljubav je u nama pa čak i onda kad je ne osjećamo i kad je nismo svjesni. Ona je dio naše prirode. Oni koji ne vole sebe i druge udaljeni su od svoje prirode, od svoje duše, od svog izvora, od Boga.


"... kad se voli, onda se voli čitav čovjek onakav kakav jest, a ne kakav bih ja htjela da on bude.'' - Lav Nikolajevič Tolstoj (''Ana Karenjina'')

I. Korinćanima 13:4-7;
Ljubav je velikodušna
Ljubav je dobrostiva
Ljubav ne zavidi
Ljubav ne pamti zlo

Oznake: Korinćani, sreća, zadovoljstvo, ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

13.03.2015. u 16:10 • 0 KomentaraPrint#

Pitaš li se voliš li nekoga stvarno i voli li tebe netko stvarno?

Evo nekoliko nagovještaja:

Ljubav je...pomoći drugome da se razvije.

Ljubav je...kad je sreća drugoga važnija od vlastite.
"Ljubav je radovati se sreći drugoga." - Gottfried Wilhelm Leibniz

"Ljubav znači odricanje od sile." - Milan Kundera

Ljubav nije...ako boli.

Ljubav nije...ako nas u bilo kojem smislu udaljava od naše prirode.

Voljeti se, to ne znači gledati se međusobno, nego gledati zajedno u istom smijeru.

Ako te ljubav navodi da činiš glupe stvari, to nije ljubav.

Prava ljubav, bez obzira prema kome, je prirodna sila koja čovjeka usrećuje i obogaćuje. Kad je prava, ljubav daje krila, a kad nije prava ona ih potkresuje.

Oni koji iz ljubavi trpe i pate, kao i oni koji iz ljubavi prigovaraju i nastoje promijeniti voljenu osobu, to ne čine iz ljubavi, već iz neznanja ili straha. Ljubav se prečesto koristi kao izgovor za strah. Ali isto tako i kao izgovor za mnoge druge slabosti kao što su nesigurnost, nedostatak samopouzdanja, nedostatak ljubavi prema sebi, plašljivost, samosažaljenje, krivica, osjećaj bezvrijednosti i inferiornosti, vezanost, ovisnost, pa čak i za lijenost. Oni koji kažu da zbog ljubavi trpe, lažu sebe i druge.

"Kad čovjek ima ljubavi, nema straha." - Lao Tse

"Ljubav je jača od straha" - Talidari

Uobičajeno je da se kaže da je mržnja suprotnost ljubavi, no svi oni koji ne vole ne znači da mrze. Suprotnost ljubavi je strah. To je ono što nas sprečava da volimo. Naravno, ima slučajeva kad se tu umiješaju i neke druge slabosti, kao što su ponos, ego, taština, arogancija, neznanje, nepovjerenje, sebičnost, okrivljavanje, kritičnost ...

Oznake: ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum, ljubomora, nesigurnost, sebicnost

13.03.2015. u 16:04 • 0 KomentaraPrint#

petak, 06.03.2015.

Sattva, Rajas, Tamas; znanje i djelovanje

Tri vrste milosrđa – milodara:
Kad daruješ nešto kao milodar, potaknut pozitivnim osjećajem dužnosti, bez osjećaja obveze i ne očekujući ništa zauzvrat, ako to činiš u pravo vrijeme i na pravom mjestu prema osobi koja to zavređuje i koja ne može ničim uzvratiti, takvo je davanje izraz satvičke prirode.

Ako se milodar daje s osjećajem vezanosti, osjećat će se neugodno i onaj tko daje i onaj tko prima. Milosrđe učinjeno sa željom da se dobije nešto zauzvrat, sada i ovdje ili nekom drugom prilikom izraz je rajasičke prirode.

Milodari davani u pogrešno vrijeme i na krivom mjestu, upućeni onima koji ih nisu vrijedni, onima sumnjiva karaktera, koji potrate svoj novac i ne pomažu drugima, ili milodari predani bez osjećaja poštovanja ili popraćeni uvredom – takvo je milosrđe izraz tamasičke prirode.

Odricanje nije negativan proces, već pozitivan čin odustajanja od nečega. (npr. Sunce sve vrijeme odustaje od svoje topline i svjetlosti da bi darovalo život, plodovi voća koji dozrijevaju odbacuju stablo na kojem su izrasli, Duša se odriče svjetovnih veza kako bi se pridružila Bogu).

Kako sile prirode međusobno djeluju s aktivnostima –
Postoje tri opća sastavna djela: znanje, aktivnost i onaj koji obavlja aktivnost. Promatrajući ta tri elementa s gledišta svake od tri gune; Sattva, Rajas i Tamas, postoje tri vrste znanja, tri vrste djelovanja i tri vrste onih koji obavljaju neku aktivnost.

Čovjek cjelovitog znanja – sattva spoznao je božanskost Sebstva. On vidi Boga u svim bićima, zna za jednost svih bića u univerzumu i ne vidi odvojenost koju drugi vide.

Čovjek nepotpunog znanja – rajas primjećuje odvojenost posvuda i vidi svakog čovjeka drukčijim od ostalih. On vjeruje da postoji toliko odvojenih duša koliko i tijela.

Onaj koji ne zna – tamas zapravo ne posjeduje nikakvo znanje, već živi u neznanju i zabludi te se priklanja vjerovanju da je čovjek samo tijelo. Za takvoga gubitak tijela predstavlja gubitak svega. U tomu nema nikakve suptilnosti razumnog razmišljanja.


Djelovanje bez očekivanja rezultata – sattva je ona vrsta djelovanja koja se obavlja bez vezanosti. Onaj tko tako djeluje, čini to kao svetu dužnost zbog same dužnosti, a ne radi zadovoljstva ili osobne nagrade. U takvom djelovanju nema težine.

Djelovanje koje je izraz želje za rezultatima – rajas uvlači čovjeka u težnje koje su namijenjene tomu da ugađa sam sebi a to zahtijeva veliku količinu egističnog nastojanja. Ova vrsta djelovanja onemogućava duhovni razvoj i dovodi do patnje.

Djela koja se provode bez razmišljanja, slijepo – tamas, ne uzimaju u obzir posljedice. Nikakva se pažnja ne posvećuje cijeni ili dobrobiti takvog djelovanja, a onaj tko djeluje nema pojma o svojoj sposobnosti da tu aktivnost provede.

Satvički ljudi sve promatraju kao Božji posao, a sebe vide jedino kao Božje instrumente. Tako potpuno oslobođeni ega, oni su oslobođeni i želja i vezanosti. Oni samo žarko žele obaviti posao, a uspjeh ili neuspjeh tog posla na njih ne djeluje.

Oni koji obavljaju rajasička djela, potaknuti su željom za osobnim dobitkom, pohlepni su i destruktivni do okrutnosti te su radosni ili ogorčeni što ovisi o uspjehu ili neuspjehu njihovih djelovanja. Oni su pretjerano revni i skloni povrijediti druge koji im se nađu na putu. Duhovni uspjeh nije namijenjen takvim ljudima.

Oni čije je djelovanje pod utjecajem lijenosti i inertnosti – tamas nepažljivi su, nemarni, bezvoljni i lijeni. Neznanje i odgađanje su njihova najvažnija obilježja, uz podmuklost, pakost i nepoštenje.

Tako s gledišta triju guna promotrimo i dva dodatna obilježja: intelekt i staloženost uma. Intelekt se odnosi na sposobnost razlučivanja – buddhi, dok se staloženost uma – dhrti odnosi na snagu uvjerenja, odrješitost, moralnu čvrstoću i odvažnost na duhovnom putu.

Satvički intelekt razlučuje između onoga što je istina i što nije istina, onoga što je stvarno i što nije stvarno. On zna razliku između djelovanja i nedjelovanja. Zna što pomaže a što sprečava duhovno napredovanje. On uočava razliku između straha i neustrašivosti i razumije što oslobađa dušu a što je zarobljava. Satvički intelekt vodi čovjeka prema Bogu.

Intelekt koji je rajasički također razlučuje, ali pogrešno. On ima iskrivljeno poimanje o ispravnom i neispravnom djelu, smatrajući da cilj opravdava sredstvo neovisno o tome kako sebičan i poguban bio način njegova ostvarenja. Ova vrsta intelekta može pretvoriti istinu u neistinu i obrnuto. Pohlepa, strast, ljutnja i strah zamagljuju njegovu viziju. On ostaje zapleten u temelje svjetovnog života umjesto da povede čovjeka prema višem cilju.

Tamasički, tupi intelekt koji je ovijen neznanjem i zaogrnut tamom naprosto ne može razlučivati. Tom se intelektu božanskost čini lošom dok mu se ono što je loše čini dobrim. On shvaća život na iskrivljen način. Intelekt kojim prevladava neznanje vuče uvijek pojedinca prema dolje.

Satvička sreća predstavlja smirenost uma koji donosi meditacija, slatku radost koja dolazi zbog sebeostvarenja. Kao i sve ostale dobre stvari, u početku to predstavlja napor, ali kasnije dovodi do prave radosti. Izvor trajnog blaženstva teče iz atmana, istinskog Sebstva koje je u nama. To blaženstvo možeš pronaći u sebi uz pomoć vježbe.

Rajasička sreća predstavlja upravo suprotno: u početku je slatki nektar, a na kraju se pretvara u otrov. To je privremeno zadovoljstvo koje se ostvaruje putem vezanosti osjetila za predmete svjetovne prirode. Predaš li se ovakvoj vrsti sreće, prizvat ćeš i bol koja ju uvijek prati. Osloniš li se nagonski na svoja osjetila kako bi doživio zadovoljstvo, zarobit ćeš svoju snagu, ustrajnost i sposobnost za rast. Tvoja duhovna mudrost blijedi. Ugoda i njezina prirodna posljedica – bol, su napitak koji se pije u svijetu.
Pravo blaženstvo se u malim gutljajima pijucka iz nutrine.

Tamasička sreća nastala je iz tamne zablude, predstavlja postojanje koje nije razumljivo i slično je snu, gorko i na početku i na kraju. Jedino zadovoljstvo ovakvog oblika „sreće“ je slabašno zadovoljstvo spavanja ili izopačeno uživanje koje proizlazi iz ispraznih težnji ili zanemarivanja dužnosti.

Oznake: sreća, hrana, strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 16:12 • 0 KomentaraPrint#

Pročišćenje; značaj hrane i duhovnost

Svatko je rođen s jednom od tri gune: s uravnoteženošću (sattva), nemirom (rajas) ili inertnošću (tamas) što ovisi o njegovom temperamentu.

Duhovno značenje hrane –
Suptilni elementi u hrani u znatnoj mjeri utječu na um i zbog toga oblikuju mentalno ponašanje. Prije ili kasnije, ozbiljni duhovni tražitelji morat će se suočiti s pitanjem vrste hrane koju uzimaju.

Ljudi koji su po prirodi satvički uzimaju hranu koja je čista, blaga i hranjiva i koja ih tjelesno jača, donosi im čiste misli i mentalnu radost. Njihova je hrana svježa, sočna, umirujuća i ugodna probavnom sustavu tijela. Doručak je lagan, dnevni obrok je hranjiv onoliko koliko je potrebno i ništa više, dok je večera laganija kako bi se tjelesni organi mogli odmoriti tijekom noći. Jedino takav čovjek poznaje pravi okus hrane.

Rajasičke ljude koji su po prirodi nemirni i strastveni privlači začinjena, ljuta, gorka,slana, kisela i vruća hrana. Poput ljudi koji takvu hranu uzimaju, i ona u njima uzrokuje bol, patnju i bolest te sprečava njihov duhovni razvoj.

Tamasički ljudi koji su po prirodi inertni i lijeni uzimaju staru, prekuhanu, ustajalu, bezukusnu, nečistu, konzerviranu hranu bez ikakve hranjive vrijednosti. Takva hrana vraća onomu tko je uzima ista ta obilježja.

Vrste i djelotvornost duhovnog pročišćenja – tapas
Postoje tri temeljna načina pročišćavanja: oplemenjivanje misli, riječi i djela, odnosno pročišćavanje instrumenata uma, govora i tijela. Kad uspiješ preoblikovati to troje, automatski postaješ boljim.

Vježba: govoriti istinu, ne vrijeđati druge, ne ulagivati se
Uvijek govori istinu, i iznesi ju na najugodniji način. Ako to ne možeš učiniti, radije šuti. Ako je nešto neizostavno potrebno reći, moraš se pridržavati istine, ali pronađi nježan i obziran način. Nemoj vrijeđati druge grubim riječima. Riječi mogu biti bolnije nego fizičko nasilje a i nanesena povreda duže traje. Riječi kojima je svrha potaknuti negativnost predstavljaju čin nasilja, kloni se takvih riječi. Izuzetno je važno izbjegavati riječi koje vrijeđaju.

Pročišćavanje misli – važniji je nego pročišćenje riječi i djela, jer dobre riječi i djela nastaju spontano u umu koji je ispunjen dobrim mislima. Održavaj smireno i vedro stanje uma pa nećeš izgovarati nepotrebne riječi niti činiti neželjena djela. Da bi razvio staloženost uma, dopusti da se pojave samo dobre misli i plemeniti osjećaji.


Kad postojano, s čvrstom vjerom i bez očekivanja nagrade, provodiš u djelo ove načine pročišćavanja misli, riječi i djela, tvoja su djela izraz čistoće – sattva.

Kad provodiš ove načine pročišćenja zato da pobudiš divljenje ili poštovanje, tvoja djela izražavaju strast – rajas.

Kad provodiš ove tri vježbe pročišćenja, a ne razumiješ njihovo značenje ni zašto ih činiš, ili ako su one usmjerene na tijelo ili ako su vračarije pa štete tebi ili drugomu – tvoja su previše kruta nastojanja izraz inercije – tamas.

Oznake: hrana, strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:52 • 0 KomentaraPrint#

Iz knige Bhagavatgita; Uzviseni -ljudi čista srca i oni zarobljeni u vlastite ovisnosti zadovoljavanja osjetila

Postoje dvije razine života na ovom svijetu. Na jednoj razini žive smrtna, privremena, prolazna bića, a na drugoj besmrtni, vječni, neuništiv Duh. Sva stvorenja su uništiva. Duh je neuništiv. Ali različit i iznad njih – viši čak i od smrtnika i Duha, viši i od najviših božanstava – postoji Bog kao vrhovni atman, nepromjenjiv, vječan, neuništiv Bog.

Dvije sudbine: božanska i demonska –
Božanska obilježja ljudskih bića: neustrašivost, čistoća srca i osjećaja, milosrđe – davanje milodara i nadzor nad osjetilima, poštenje – ispravnost, iskrenost, ne pozlijediti nikoga (ahimsa), ne povrijediti nikoga mentalno, tjelesno i duhovno. Na popisu božanskih osobina nalaze se i: istinoljubivost, odsutnost ljutnje, povlačenje, odricanje od svjetovnih privlačnosti, smirenost i neogovaranje. Biti suosjećajan, ne čeznuti za materijom, biti bez želja, biti ljubazan i skroman, postojan, neuznemirena uma i vitalan. Opraštati, biti odvažan, hrabar, ustrajan, podnositi teškoće, biti čista uma i tijela, ne mrziti nikoga, ne biti ohol.

S druge strane postoje obilježja izopačenosti, načini ponašanja i raspoloženja koja obilježavaju osobu nižu od čovjeka: to je oholost (razmetljivost, licemjerje), pompoznost (arogancija), taština (uobraženost), ljutnja, osornost (kruto prosuđivanje i nedostatak sposobnosti razlučivanja –između ispravnog i neispravnog, istine i neistine, stvarnog i nestvarnog).
Ta bića vjeruju da je zadovoljenje njihove pohote sve za što je vrijedno živjeti. Sa svih strana oni su vezani spletkama, pohlepom i ljutnjom, jer povređujući druge, oni privlače ljude koji i sami povređuju. Gomilaju i zgrću bogatstvo samo da bi zadovoljili svoja osjetila i hirove. Kako se obogatiti – to upravlja svakom njihovom mišlju i kretnjom. Ti su ljudi, izopačeni, izbezumljeni i zarobljeni u vlastite ovisnosti zadovoljavanja osjetila.

Oznake: strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:40 • 0 KomentaraPrint#

Sattva Rajas i Tamas iz knjige BHAGAVADGITA

Temeljne komponente poredane redoslijedom od grube tvari, što su fizički i kemijski elementi, do suptilnijih i profinjenijih kao što su um, intelekt i ego koji predstavlja osnovni osjećaj da si ti fizičko tijelo. Sve komponente, čak i one najsuptilnije, pripadaju svijetu prirode. Iznad toga svijeta prirode postoji duhovno područje – životna snaga, izvor svijesti svih bića i pokretač cjelokupnog života. Ova tajanstvena sila podržava i održava sav univerzum. Zajedničko tim dvama područjima, to jest prirodi, koja predstavlja inertnu materiju, i duhu koji predstavlja životnu svijest, jest utroba svih bića. Sam život nastaje iz toga jedinstva prirode i duha.

Tri temeljna svojstva prirode koja nastaju iz niže prirode Boga: dobrota – sattva, strastvena aktivnost – rajas i tama, lijenost, inercija – tamas.

Čovjek mješavina svih triju promjenjivih svojstava prirode, ono svojstvo za koje je čovjek najviše vezan počinje prevladavati i on postaje određeni tip osobe, ponaša se različito, doživljava osjećaje i zablude svojstvene tom obilježju – postaje općenito uravnotežen – sattva, aktivan – rajas ili inertan – tamas. Kako je sada dio prirode, on se mora ponovno rađati i umirati, podložan je bolnoj sudbini svega materijalnoga.

Kako nadvladati tri sile prirode – Tri gune materijalne prirode - biti iznad vremena, prostora i okolnosti, stici do mjesta na kojem je um smiren a ego nestaje.
Svatko ima sve tri sile u sebi u različitim omjerima i odražavat će način ponašanja koji je u skladu s osobinom koja prevladava. Guna znači i isprepletenost (doslovno).

Cilj života je preoblikovati karakter pojedinca u traženju višeg ideala – promijeniti ga od neznanja i lijenosti (tamas) do strastvenog nastojanja (rajas), a nakon toga usmjeriti ga u smirenost i uravnoteženost (sattva). Tijekom dana sve tri osobine poput plime i oseke struje u svakom čovjeku. Čovjek bi trebao znati koja osobina u njemu prevladava.

Kada se pojavi uravnoteženost, čini se kao da svjetlost istinskog Sebstva zasvijetli kroz sva tvoja vrata, tj. osjetila. Tvoj vid postaje oštriji, sluh bolji, mišljenje i djelovanje odmjerenije, savjesnije.

Kad prevladava osobina nemira u tvojoj osobnosti, kao da nestrpljenje, pohlepa i težnja izviru na površinu, kao da te tvoj vlastiti nemir prisiljava na djelovanje.

Kad se tvoj um osjeti lijenim, zbunjenim i nezainteresiranim, znači da je inertnost preuzela prevlast.

Djelovanja uravnoteženosti imaju za posljedicu mudrost, čistoću i sreću. Strast uvijek donosi pohlepu, ljutnju i veliku bol. Inertno ponašanje vodi do neznanja i tupe tromosti.

Ljutnja, patnja (koja uvijek prati djelovanja potaknuta željama) i bol mogu biti dar s neba i pokrenuti čovjeka da ispravi način ponašanja. Patnja je vježbalište na kojem se oblikuje dobar karakter i ispravan način ponašanja (dharma). Život temeljen na Istini, uzdiže čovjeka do smirenosti što je obilježje uravnoteženog stanja. Oni koji nadvladaju osobine prirode u osnovi su promatrači, oni su iznad svjetovnog.

Oznake: strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:27 • 0 KomentaraPrint#

Bog i vječnost - stanje besmrtnoti_ iz knjige BHAGAVADGITA

Postoje četiri vrste ljudi koji traže povezanost s Bogom: jedni, koji su izmoreni svijetom – ljudi koji štuju Boga radi ublažavanja svoje mentalne ili fizičke napetosti, ili da se oslobode straha i nesreće. Drugi, koji su u potrazi za srećom kroz svjetovne stvari – ljudi koji se mole Bogu da im osigura bogatstvo, obitelj, moć, ugled i sl. Treći, koji traže duhovno napredovanje – ljudi kojima je poticaj za povezivanje s Bogom stjecanje znanja i iskustva kako bi im pomoglo u sebeostvarenju. Četvrti su mudri – ljudi koji su istinski spoznali Sebstvo, atmana, koji znaju da postoji samo Bog, i čiji je jedini poticaj Bog i ništa drugo.

Neuništivi Bog –
...nije smisao u tome da se nadaš dobrom rođenju već da težiš dobroj smrti.
Zbroj svih misli i osjećaja tijekom cijeloga tvog života zgusnut će se u samo jedno stanje uma u trenutku kada budeš napuštao tijelo. Prihvatit ćeš određeni mentalni stav u trenutku smrti. Sve što je privlačilo tvoju pozornost tijekom života, neizbježno će biti u tvojoj svijesti u trenutku smrti – i na tu razinu svijesti ti ćeš prijeći. Nakon nekog vremena ista ta mentalna struktura vratit će se natrag u svijet. To se naziva ponovnim rođenjem. Tijekom života pripremaj se za trenutak smrti. Bilo koji trenutak može biti tvoj posljednji, zato se odnosi prema svakom trenutku kao da ti je posljednji, jer je tvoja misao u tom trenutku temelj na kojem će se graditi tvoje sljedeće rođenje. Živi u stanju stalne duhovne svijesti.
Oni koji ne napreduju dalje od predodžbe raja i pakla osuđuju sebe na među svjetove i na taj se način vežu uz smrt i ponovno rođenje. Jedini način da se dosegne vječnost, besmrtno stanje, je ljubav, nepokolebljiva odanost samo Bogu. Odvojena duša ne može opstati odvojena od Boga, univerzalne Duše.
„Onima koji mi potpuno predaju svoje srce ja dajem buddhi, intelekt koji je iznad svjetovnog intelekta, moć razlučivanja stvarnoga od nestvarnoga.“
...ja volim onoga tko je iznad osjećaja „ja“ i „moje“, kojega bol ne uznemiruje niti zadovoljstvo ushićuje.

Ako odbaciš očekivanja, to će te istog trenutka dovesti do mira.

Volim onoga tko ne gaji u duši nikakvo zlo prema bilo kojem živom biću, već s ljubavlju uzvraća na mržnju, koji se prijateljski i sa suosjećanjem odnosi prema svakomu, onoga koji se uzdigao iznad osjećaja „ja“ i „moje“, kojega ne dira bol niti ushićuje zadovoljstvo. Volim one koji su slobodni od straha, zavisti i drugih uznemirenosti što ih svijet sa sobom nosi, a udarce na koje nailaze prihvaćaju kao prikrivene blagoslove. Volim one koji ne očekuju apsolutno ništa. Oni koji su čisti iznutra i izvana također su mi vrlo dragi. Volim poklonike koji su spremni biti mojim instrumentima i ispunjavaju zahtjeve što ih pred njih postavljam, a od mene ne traže ništa. Ja volim one koji se niti raduju niti osjećaju odbojnosti, ne tuguju niti teže da nešto posjeduju, na koje ne utječe ništa što im se događa, bilo loše ili dobro i koji su mi unatoč svemu odani. Oni su ravnodušni prema počasti ili sramoti, toplini ili hladnoći, pohvali ili osudi – oni ne samo da nadziru svoj govor, već su tihi u sebi. Veoma su mi dragi i oni koji su općenito zadovoljni životom i nisu vezani za svjetovne stvari, čak niti za dom.

Oznake: smrt, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:12 • 0 KomentaraPrint#

Prolazna priroda svjetovnih zadovoljstava

Put Djelovanja – Karmayoga
...izvršavaj svoje svjetovne dužnosti, ali nemoj se za njih vezati ni težiti za njihovim plodovima. ... pusti da se to događa samo od sebe, poput disanja ili kucanja srca.
Sve je djelovanje – uzimanje hrane, spavanje, disanje, kucanje srca, čak i podsvjesne mentalne aktivnosti. Svatko je neminovno doveden u stanje djelovanja po svojoj prirodi i od strane same prirode. Upusti se u djelovanje, obavljaj svoj posao, ali strogo nadziri svoj um i osjetila. I budi svjestan da bi posao koji obavljaš trebao na neki način doprinjeti, izravno ili neizravno, većem boljitku čovječanstva.
Čovjekova je zadaća djelovati nesebično, ne razmišljati o vlastitoj dobrobiti. Kad se baviš nesebičnim služenjem koje je požrtvovnost, priroda ispunjava tvoje želje, ne trebaš ju za to ni moliti.

I put znanja ili promišljanja, i put djelovanja vode k istom cilju, a to je oslobođenje. Kad se oslobodiš ega, oslobađaš se i karme. Ne možeš se odreći djelovanja, prije nego ga izvršiš (spoznaja izravnim iskustvom).

Mudri prepoznaju prolaznu prirodu svjetovnih zadovoljstava pa stoga ne traže sreću na području osjetila. Osjetilna zadovoljstva izvor su patnje. Zemaljska zadovoljstva, iako izgledaju ugodna, prolazna su i zapravo su bolna. Mudri znaju da patnja neizbježno, bez iznimke ide ruku pod ruku sa svjetovnim zadovoljstvima. Želja i ljutnja dopunjuju jedna drugu. Ljutnja je odgovor na nezadovoljstvo zbog neispunjenih želja. Kad uspiješ nadzirati ili transcendirati želju i ljutnju, koje se javljaju u tijelu, ali ne u atmanu, moći ćeš pronaći istinsku, trajnu sreću. Oni koji pronalaze radost i mir samo u sebi, istinski su sretnici.

Postupak nadvladavanja uma i osjetila sastoji se u isključivanju vanjskog svijeta. Treba se usredotočiti na središte duhovne svijesti koje se nalazi između obrva i postupno uravnotežiti udah i izdah. Tada, nakon što su tijelo, um, osjetila i intelekt pod nadzorom, kada su oslobođeni želje, straha i ljutnje, dolazi do ostvarenja stalne slobode i blaženstva s Bogom.

Ukrotiti um i osjetila
Održavanje fizičke, mentalne i intelektualne ravnoteže, neovisno o tome kako su teški izazovi, dovodi do trajne radosti, što je pouzdano obilježje jednog jogina. Istinski jogin nije duhovni pustinjak, već je discipliniran, Bogu posvećeni čovjek koji potpuno živi u svijetu.
Znanje se stječe osjetilima i umom – to jest putem onoga što vidiš i misliš. Mudrost se stječe izravnim shvaćanjem, unutarnjim uvidom i intuicijom. Znanje nešto zna na intelektualnoj razini. Mudrost to u potpunosti „spoznaje“ i može to primjeniti u svakodnevnom životu.

Oznake: um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, smrt, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:10 • 0 KomentaraPrint#

Oslobađanje od nasilja parova suprotnosti - iz knjige BHAGAVADGITA


Ako odlučiš promatrati sebe kao svjetovno tijelo koje umire, zašto proživljavati tu tjeskobu? Tvoja malodušnost ti oduzima snagu. Smrt je neizbježna za sve što živi. Ti znaš da je smrt sigurna za sve što postoji u prirodi, zašto onda tugovati za nečim što je sasvim prirodno? Ništa – apsolutno ništa u prirodi nije trajno. Sva bića su prolazne prirode.
U životu/ratu izvojevati ćeš pobjedu ako ćeš se na isti način odnositi prema bolu i zadovoljstvu, dobitku ili gubitku, pobjedi ili porazu.
Biti vezan za stvari svjetovne prirode ni u kom slučaju nije svrha života. Bolje je usredotočiti se na ono vječno i na ono iznad svjetovnosti. Usredotoči se na oslobađanje od nasilja takozvanih parova suprotnosti. Oslobodi se pokušaja da uvijek sve vrednuješ i prosuđuješ. Oslobodi se obrazaca navike da stvari promatraš kao dobre i loše, kao nešto što voliš ili ne voliš, kao nešto što ti stvara ugodu ili ti nanosi bol.
Pobrini se da ne težiš za priznanjem ili gomilanjem zemaljskih dobara. Želja za plodovima djelovanja donosi brigu zbog mogućeg neuspjeha – um koji strepi. Kad si previše zaokupljen krajnjim rezultatima, povlačiš se iz stvarnosti u nestvarnu budućnost, obično ispunjenu strahom.

Prosvijetljen je onaj čiji je um neuznemiren tugom ili nesklonošću, koji ne žudi za ugodom i oslobođen je triju obilježja koja u najvećoj mjeri kaljaju um – vezanost, strah i ljutnja.

Oznake: vezanost, Bhagavatgita, smrt, obrasci, patnja, strah

06.03.2015. u 14:54 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 25.02.2015.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim

Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”

Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”

Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postali smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.

Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.

Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojimo uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.

Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.

Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.

Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.

Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i nastat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.

Oznake: samoca, stimulansi, uspjeh, prestiz, moc, svjesnost, jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, ljubav, odnos, veza, partner

25.02.2015. u 12:56 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.02.2015.

Istinska sreća; istinsko ja vs ego

Istinska sreća ovisi o našem načinu postojanja, a ne o onome što imamo
BY ATMA ON 28. OŽUJKA 2014. PSIHOLOGIJA
Svi želimo biti sretni, ali ispada da unatoč tome što većina uživa mnogo veću kvalitetu života i veće blagostanje od ljudi prije recimo 50 godina, naša razina sreće nije nimalo porasla. Zašto? U osnovi, to je zato što naša sreća ima vrlo malo veze s našim životnim okolnostima. Istraživači procjenjuju da je udio naših osobnih okolnosti u faktoru sreće zastupljen manje od 10%.

Povišica plaće, kupnja najnovijeg mobitela ili pronalaženje novog partnera, mogu privremeno povećati naše raspoloženje, ali efekt vrlo brzo nestane što smo zasigurno svi iskusili barem jednom u životu.

Glavni ključ za istinsku sreću ima vrlo malo veze s onim što imamo, no ima puno više s našim načinom postojanja na svijetu.

Istinska sreća je dubok osjećaj dobrobiti, unutarnjeg mira i vitalnosti koji je dominantan u našem životu. Javlja se spontano i prirodno kada napravimo pomak iz egocentrične osobe u uravnoteženo istinsko biće kao način postojanja u svijetu.

Ego je jednostavno „ja“ koje mislimo da jesmo. To je mreža uvjerenja, pretpostavki, očekivanja i želja vrlo često dobrim dijelom ukorijenjena u strahu, kontroli i otporima. Svaki puta kada smo uhvaćeni u sadržaj naših misli i emocija ili se opiremo stvarnosti, mi živimo iz pozicije ega, a naše istinsko ja spava. Istinsko ja je naša istinska priroda i izvor intuitivnih smjernica i sreće. No, ego je dio strukture našeg jastva i bez njega ne bismo mogli živjeti, samo je pitanje da li je dominantan ili ne.

Kada živimo u skladu s istinskim ja, tada život teče. Pomak iz ega u istinsko ja zahtijeva hrabrost, strpljenje i predanost da poduzmemo korake za stvaranje zdravog, uravnoteženog ega i buđenje kako bi živjeli s većom svjesnosti o sadašnjem trenutku i prihvaćanju. Taj razvoj također znači otkrivanje i utjelovljenje istinskog ja kako bi iznjeli na svijet svoje talente i potencijale na način koji obogaćuje i poboljšava svijet. Stoga, u nastavku donosimo nekoliko vrijednih savjeta za razvoj istinskog ja, za postizanje istinske sreće:

Prestanite vjerovati svemu što mislite

Jedan od najčešćih uzroka nezadovoljstva živi u našoj glavi, te uzimanje za ozbiljno priče koje stvara naš um. Većina onoga što mislimo nije istina i nema utjecaja na stvarnost. Jedan od brzih načina da doživite istinsku sreću je pomak iz stanja identificiranosti sa svojim mislima u stanje bivanja svjesnosti o svojim mislima. To znači promatrati svoje misli bez ikakve prosudbe.

Uskladite se sa stvarnošću

Kada se borite ili odupirete stvarnosti – stvarima kakve one zaista jesu upravo sada – vaše tijelo i um imaju tendenciju postati napeti i doživjeti ćete stres. Ako često želite da određeni trenutak vašeg života bude drugačiji nego što sada jest, samo ćete sve više graditi unutarnje nezadovoljstvo. Jedan od zlatnih ključeva istinske sreće je da počnete prihvaćati stvarnost upravo onakvu kakava jest. To ne znači da morate voljeti tu realnost, no prihvaćanje realnosti automatski vas oslobađa napetosti. Nakon što smanjite napetost, veća je šansa da će se spontano pojaviti odgovor na tu situaciju … jednostavno ćete znati što učiniti.

Sagledajte iz svog srca

Ovakav pristup je osobito dobar ako imate hiperaktivan um ili vas muči puno briga. Preusmjerite svoju pozornost na područje svog srca i pogledajte na svijet iz srca umjesto iz glave i primjetiti ćete kako ove promjene u perspektivi gotovo odmah mijenjaju vaše iskustvo. Prva stvar koju ćete možda primjetiti je to da ste puno više povezani i osjećate se mirno, te kako su se misli promijenile. Ovo možete eksperimentirati cijeli dan! Također, probajte ovo primjeniti kada ste sa svojim partnerom i prijateljima i primijetiti ćete promjenu u tome kako se osjećate prema njima. Naš ego je programiran vidjeti odvojenost i razlike te onda donositi prosudbe, dok je naše srce programirano vidjeti povezanost i sličnosti. Štoviše, kad pogledamo na svijet iz srca tada imamo pristup kvalitetama srca kao što su suosjećanje, zahvalnost i ljubav.

Surađujte s emocijama

Jedan od ključeva za istinsku sreću je pomak pozornosti sa težnje da se osjećamo dobro na to da budemo dobro s osjećajima. Kad naučite kako pozdraviti sve emocije jednako, uključujući ljutnju, tugu i strah, događa se nešto iznenađujuće – iznenada se počinjete osjećati mirno i prožeti s dobrobitima unatoč tome što osjećate. Da biste to doista osjetili, trebate ući u komunikaciju sa svojim tijelom. Sljedeći puta kada imate neki neugodan osjećaj, umjesto pokušavanja kontroliranja tog osjećaja svojim umom i snagom volje, locirajte gdje je emocija najjača u vašem tijelu i samo promatrajte. Budite strpljivi i promatrajte kako ona protiče iz vašeg tijela sve dok taj emocionalni naboj nije otišao. Primjetite kako nakon toga osjećate puno više energije i kako je razlog zbog kojeg ste se tako osjećali sada drugačiji.

Zakoračite u zonu moćne zahvalnosti

Kada iskusimo zahvalnost, mi se pomičemo od onoga što je krivo i što nam nedostaje u ono što je ispravno i što je upravo sada. Neka vam zahvalnost bude temelj vašeg života i vidjeti ćete značajna poboljšanja u načinu kako funkcionira vaš život i kako se osjećate. Zahvalnost mijenja sve. Iskušajte ga u bilo koje vrijeme tijekom dana – jednostavno razmislite o dvije stvari za koje ste od srca zahvalni i nakon toga dvije stvari koje cijenite kod sebe. Dopustite si osjetiti i doživiti zahvalnost barem 30 sekundi i zatim primjetite koliko se bolje osjećate.

Dopustite da bude ono što jest

Jedna od karakteristika ega je njegova stalna potreba da se odupire i bori sa stvarnošću. Stvarnost se jednostavno odnosi na ono što jest, što god da se pojavi u datom trenutku uključujući i vaše misli, emocije, životne situacije i aktivnosti drugih. Elegantan način kako se otvoriti prisutnosti je omogućiti svakom trenutku da bude onakav kakav jest, bez potrebe da nešto promijenimo u vezi toga i bez prosuđivanja o tome. I tada se u vama događa savršen spontan odgovor na taj trenutak i bez potrebe da ego nešto učini.

http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-12.html
http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-22.html

Oznake: zahvalnost, ljubav, prihvaćanje, istinska sreća, osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, očekivanja, želja

23.02.2015. u 15:37 • 0 KomentaraPrint#

subota, 21.02.2015.

Negativni osjecaji i kako se nositi s njima

Prvo treba postati svjestan svojih negativnih osjecaja. Tuge naprimjer. Osjecam tugu. Lose sam raspolozen. Osjecam odbojnost prema sebi ili mi se javlja osjecaj krivice. Zivot kao da nema nikakvu svrhu ni smisao.
Trebam svhvatiti da su negativni osjecaji unutar mene. To nije stvarnost. Ja se tako osjecam. Ne cini me netko izvan mene nesretnim. On samo nesto cini ili ne cini. Ako kisa pokvari piknik u parku? Sto izaziva negativne osjecaje; kisa ili je to moja reakcija na kisu? Stvarnost je onakva kakva je. Ona nije problematicna.

Ljudi stvaraju problem. Ako bismo uklonili ljude sa planeta zivot bi tekao dalje, priroda bi najnormalnije nastavila da se razvija u svoj svojoj ljepoti i divljini.

Osjecaj je u meni. Nama ga u stvarnosti. Samo se ja poistovjecujem sa negativnim osjecajem koji je kondicioniran; jer su mi rekli da ako imam problem treba i lose da se osjecam…
Ne trebam si reci; “Potisten sam!” nego; “Osjecam poistenost!” U ovom trenutku postoji potistenost, postoji osjecaj povrijedjenosti, ali tako je kako je, nemoj se baviti time. Proci ce. Sve prodje. Nasa depresija i nasi osjecaji su samo oscilacije klatna. Ako trazis uzbudjenja i ushicenja, pripremi se za potistenost.

U jednom africkom plemenu je najveca kazna izgon. Kada bi te izbacili iz New Yorka ili odande gdje zivis, sigurno ne bi umro zbog toga. Covjek iz africkog plemena umre. On biva zrtva ubjedjenja da pripada grupi i da bez nje ne moze prezivjeti. No nije neophodno pripadati necemu, nekoj grupi ili nekome. Nije cak neophodno ni zaljubiti se. Tko je to rekao? Neophodno je biti slobodan. Neophodno je voliti. Sve je u tome. To je nasa istinska priroda. No, mi hocemo da budemo zeljeni. Hocemo da nam aplaudiraju, da privlacimo druge.
Ako se uspijemo probuditi onda mozemo biti sretni, zadovoljni i blazeni i bez svega toga.

Tvojoj okolini ne bi bilo drago da cuje ovo sto govorim. Kako se moze kontrolirati takva osoba – netko kome nitko nije potreban, tko se ne osjeca ugrozen kritikama, tko se ne uzbudjuje onim sto ljudi misle i govore o njemu. Tko vise nije marioneta. Netko tko govori istinu i lisen je straha.
U Bhaghavad Giti, Krisna kaze Arjuni; “Neustrasivo se baci u bitku i stavi svoje srce pod stopala Gospodnja.”
Meister Eckhart kaze; “Bog se ne dostize procesom zbrajanja necega nego kroz proces oduzimanja. Nista ne moras uciniti da bi bio slobodan. Potrebno je samo da odbacis nesto. Tada si slobodan”.

“Dobro se osjecam, jer je u svijetu oko mene dobro”. Mistici kazu; “U svijetu je dobro, jer se JA osjecam dobro”.

Oznake: osjecaji, Bhaghavad Gita, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, negativni osjecaji

21.02.2015. u 12:57 • 0 KomentaraPrint#

petak, 20.02.2015.

Uslovljeno ja i nase pravo JA_sreća i "uspjeh"

Zivot moze biti uspjesan samo kada smo budni. Tada nikome nista ne treba objasnjavati, ni od koga traziti oprost, i potpuno nam je nevazno sto drugi misle i govore o nama. Nema vise briga, tada smo sretni. Svi mi mislimo kako su imati dobar posao, imati status, dobru reputaciju ili biti slavan, pokazatelji uspjesnosti. Ispostavit ce se da su te stvari irelevantne. Takozvani uspjesni ljudi su preplaseni i zbunjeni. Marionette kao i svi ostali. Promatraj ih kako setaju po pozornici. Kako se uznemire kad spaze fleku na kosulji. Iskontrolirani su i izmanipulirani. Stalno su napeti i zarinuti. Jer, jednom postignuti uspjeh treba i odrzati. Ne smije se ici na dole niti ispod. Zivot ti vise ne pricinjava zadovoljstvo jer ga vise u potpunosti ne zivis. Nemas vise vremena za to. Konstantno potvrdjivanje. I sve ti se to dogadja zato sto si se poistovjetio s nekom etiketom. Poistovjetio su svoje ja sa novcem, poslom, zanimanjem.

Jedan odvjetnik se, kada je vidio racun od vodoinstaletera, pobuni pa rece; “Ti kostas dvijesto dolara na sat! Toliko ni ja kao odvjetnik ne zaradjujem.” Ovaj mu odgovori; “Nisam ni ja toliko zaradjivao kad sam se bavio advokaturom.”

Mozes biti vodoinstaleter, odvjetnik, poslovan covjek ili svecenik, no to se ne dotice tvog sustinskog JA. Ako sutra promijenim zanimanje to je kao da promjenim odjecu. Sustina ostaje nedirnuta. JA nisam ni moje odijelo, ni zanimanje ni ime. Treba se prestati identificirati sa stvarima koje dolaze i odlaze. Kada to uistinu shvatimo, nikakva nas kritika vise nece doticati, cak ni pohvala ni laskanje. Kada ti netko kaze; “Bas si sposoban”, o cemu on govori? On govori o nasem egu. O nasem uslovljenom ja, ne o nasem pravom JA. Ovo JA nije ni jako ni slabo, ni uspjesno ni neuspjesno. Nije ni jedna od tih etiketa. To su stvari koje dolaze i odlaze, ovisne su od kriterija koje odredjuje drustvo, od uvijeta i okolnosti u kojima zivimo. Te stvari ovise o raspolozenju osobe koja ti se u tom trenutku obraca.
To nase uslovljeno, indoktrinirano JA je egoist, infantilna budala, pravi magarac. Zato kazem sebi: “Bas sam magarac”. “Pravi sam magarac”! “Najobicniji magarac”. Hehe
To je ego. Magarac. To nisam JA. Magarac cini gluposti jer mu ne pravo ja to dozvoljava. Usput, magarac mi je jako draga zivotinja i ne bi ga trebalo koristiti u ovom kontekstu. Stoga se ogradjujem od ovog izbora rijeci MAGARAC. U pitanju je samo rijec koja se ustalila u nasemu jeziku kao atribut. Ne mislim da pravi magarac ima ista sa ne pravim ja.

Hoces li da budes sretan? Trajna sreca nema uzroka. Nitko te ne moze uciniti sretnim. Nitko nije tvoje sreca. Ako upitas probudjenu osobu: "Zasto si sretan?” On ce odgovoriti: “A zasto ne bih bio?”

Sreca je nase prirodno stanje. Kao stanje u male djece, kojim carstvo srece pripada sve dok ne budu uprljana drustvom i zagadjena kulturom. Da bi se dosegla sreca ne treba nista ciniti, jer sreca ne moze biti dostignuta. Zato sto je vec imamo. Jurimo za necim sto je vec u nasim rukama. Zasto onda tu srecu ne mozemo okusiti? Zato sto prvo treba necega da se lisimo. Treba da odbacimo svoje iluzije. Nase ambicije, zahtjeve, ocekivanja, zavist i pohlepu. A onda je zivot lak. Cudesan.

Oznake: osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa

20.02.2015. u 17:03 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 17.02.2015.

Emotivna ovisnost o drugoj osobi vs istinska ljubav

Ovisnost
Nikada ne osjecamo patnju kad izgubimo nesto cemu smo dali slobodu, sto nikad nismo pokusali da posjedujemo. Patnja je proizvod cinjenice da sam uslovio svoju srecu, povezavsi ju s nekim ili necim.

Namece se pitanje ima li smisla zivjeti zivot u kome ne ovisimo od nikoga i u kom smo potpuno sami?

Psiholoski gledano; emotivna ovisnost o drugoj osobi nastaje iz potrebe da se preko druge osobe stiglo do osobne srece. Tu dolazi do pojave straha od gubitka, straha da budemo odbaceni i napusteni te medjusobnog sputavanja i kontrole.


Savrsena ljubav iskljucuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoje zahtijevi, ocekivanja i ovisnost. Ja ne trazim da me ucinis sretnim. Moja sreca ne ovisi o tebi. Ako moradnes da me napustis, necu zaliti samog sebe. Jako mi je dobro s tobom – u tvom drustvu, no ja se ne vezujem za tebe. Ja uzivam u tvom drustvu na temelju nevezanisti – ne uzivam u tebi nego u necemu vecem i od tebe i od mene. To je neka vrsta orkestra koji svira dok si ti tu. No i kada ti odes od mene, orkestar ne prestaje svirati. To je orkestar velikog repertoara i nikad ne prestaje sa svirkom.

Moze li se to nazvati voljenjem ako se zakacis za mene i ne dozvoljavas mi da odem? Ako me ne ostavljas na miru? Moze li se reci da me volis ako je potreba za mojim prisustvom uvjet za tvoju srecu?
Takva ljubav je u suprotnosti sa svim ucenjima. Tako u svetim spisima nalazimo zahtjeve poput ovoga; “Ako se ne odreknete svog oca i majke, brace i sestara, ako se zauvijek ne odreknete svega sto posjedujete, ne mozete biti moji ucenici”.

Razmisli o svojoj usamljenosti. (Ja to zovem kozmickom usamljenoscu.) Moze li ju pristustvo drugih ljudi ukloniti? Drustvo drugih moze pripomoci da se pobjegne od usamljenosti. No unutra i dalje ostaje praznina. Kada ta praznina ispliva na povrsinu onda se bjezi; ukljucuje se tv, cita se neka knjiga, slusa se glazba, trazi se drustvo drugih ljudi, zabava, zaborav. Svi to rade.

Treba sve napustiti. To nije fizicko odricanje; kad odbacis sve svoje iluzije, konacno dolazis u dodir sa stvarnoscu i od toga casa vise neces biti sam. Nikad vise. Usamljenost se ne lijeci druzenjem sa drugim ljudima nego kontaktom sa stvarnoscu.

Oznake: jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, identitet, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja

17.02.2015. u 15:10 • 0 KomentaraPrint#

subota, 14.02.2015.

Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti …

Promatraj tjeskobu svuda oko sebe, promatraj usamljenost, strah, zbunjenost, unutarnji sukobe i medjusobne konflikte. Zamisli da te netko svega toga moze osloboditi. Da ti pokaze put. No vecini je ljudi korisniji business, nauka i politika. Psiholozi i psihoterapeuti mogu pomoci ljudima u psihozi i ostalim ozbiljnim poremecajima ljudske psihe. No, vecina ljudi odlazi po pomoc da bi si olaksali zivot, a ne da bi nasli izlaz iz situacije u kojoj se nalaze.

Mi ne zelimo da budemo sretni. Ili, ne zelimo da budemo bezuvjetno sretni. Spreman sam da budem sretan pod uvjetom da se dogodi ovo ili ono.
Vrlo je vazno shvatiti ovaj mehanizam. Mi ne mozemo zamisliti da budemo sretni bez da se ispune odredjeni uvjeti. Naucili smo da svoju srecu vezemo za druge odn za stvari i pojave.

Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti … Postoji ona; kada se svi slazu s necim onda to mora da je pogresno. Svaka nova ideja, svaka velika ideja potekla je od manjine. Isus, Budha, Osho – manjina koju cini jedan covjek. Svi (masa) su govorili drukcije od onoga sto su oni govorili.
Svaka je velika ideja na pocetku svetogrdje. Evo nekih; Ne vezi se (za materijalno), nemaj cilja, nemaj nade, vrijeme - buducnost ne postoji, ne uzdaj se, ne uzdaj se u najbolje prijatelje, vrlo su lukavi i vjesti – veliki su glumci, nemaj ocekivanja (prema drugima), daji i ne ocekuj nista za uzvrat …

Reci ces; Ja se zrtvujem. To prija. Ali i dobijas nesto zauzvrat. Uvijek se ocekuje – dobija nesto zauzvrat, sve do trenutka budjenja odn osvjestenja.

Odricanje
Kad se odreknes necega, ostajes zauvijek vezan za to. Kad se boris protiv necega dajes mu moc. Dajes mu snagu jednaku onoj koju trosis u toj borbi.
Jedini izlaz je u tome da ne dozvolis da budes prevaren.
Nemoj se odricati vec ne dozvoli da budes zavaran. Pokusaj da shvatis pravu (bez)vrijednost necega i nece biti potrebe za odricanjem, jednostavno samo ce ti ispasti iz ruku.
Naravno, ako si toliko hipnotiziran da mislis kako ne mozes biti sretan bez nekoga ili neke stvari, onda si u klopci. Ovdje se ne radi o tzv duhovnosti koja bi trebalo da te natjera na zrtve, na odricanje od nekih stvari. To je uzaludno. To nece pomoci. Ono sto treba je da uvidis pravo stanje stvari. Kada bi shvatio, odjednom bi ti prestala zelja za konkretnim objektom o kom ovisi tvoja sreca.

Oznake: psihologija, duhovnost, tjeskoba, usamljenost, strah, osobna sreča, sreća, bezucjetna sreča, davanje, prosvjetljenje, odnos, veza, ljubav, patnja, Bol, ovisnost

14.02.2015. u 13:50 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.02.2015.

Projekcija vezanost za jednog od roditelja na vezu i partnera

Strah je taj koji osobu sprecava da se potpuno preda, da djeluje spontano, da u neposrednsti i fizickoj bliskosti vjeruje seksualnom partneru. Ako seksualno inhibirana osoba uspije da se oslobodi straha i tako postane sposobna za ljubav, njeni su seksualni problemi rijeseni.

Kada govorimo o ljubavi i prisnosti onda je prisnost ona vrsta situacije u kojoj se nalazi dvoje ljudi, koja dopusta procjenu svih osobnih vrijednosti. Procjenjivanje osobnih vrijednsoti zahtijeva suradnju kao vrstu odnosa. Pod ovim podrazumijevamo jasno formulirana prilagodjavanja necijeg ponasanja na izrazene potrebe druge osobe, u potrazi za sve istovjetnijim, odn sve blizim uzajamnim zadovoljenjem, kao i uhodavanjem sve slozenijih radnji koje su izvor sigurnosti.
Ljubav kao uzajamno seksualno zadovoljenje, ljubav kao timski rad i skoloniste od samoce, dva su ´normalna´ oblika dezintegracije ljubavi u modernom zapadnom drustvu. Obrazac za ovakvu patologiju ljubavi daje drustvo. Postoje mnogi individualizirani oblici patologije ljubavi, ciji je ishod svijesna patnja i koje psihijatri smatraju neuroticnim. Pojava neuroticne ljubavi lezi u cinjenici da jedan ili oba ´ljubavnika´ ostaju vezani za lik roditelja. Kad odrastu oni prenose strahove, ocekivanja i osjecanja, koje su jednom imali prema ocu ili majci, na voljenu osobu. Osobe o kojim je rijec se nikad nisu oslobodile infantilne vezanosti i kad odrastu, u svojim afektivnim zahtijevima traze ovaj obrazac. U ozbiljnim slucajevima ova emocionalna nezrelost vodi poremecajima u drustvenom ponasanju; u laksim je sukob ogranicen na sferu intimnih osobnih odnosa.

Muskarcima koji su u svom emocionalnom razvoju zaostali na infantilnoj vezanosti za majku cilj nije da vole nego da budu voljeni.

Drukciji oblik neuroticne patologije nalazimo kad je osoba prejako vezana za oca. Tako ce, u kasnijem zivotu, takav muskarac pokusati da nadje lik oca za koga ce se vezati na slican nacin. Takvi su muskarci cesto uspjesni u svojim drustvenim karijerama. Oni su savjesni, pouzdani, revnosni, pod uvjetom da osoba koju su izabrali zna s njima adekvatno da postupa. U svojim odnosima prema zenama oni ostaju suzdrzani i hladni. U pocetku oni na zenu mogu da ostave dojam svojom muzevnoscu, ali zena, kojom su se ozenili, sve se vise razocarava kada otkrije da joj je odredjena drugorazredna uloga u odnosu na primarnu vezanost za lik oca koji je nadmocan. Jos slozenija vrsta neuroticnog poremecaja u ljubavi se bazira na roditeljskoj situaciji kada se roditelji ne vole ali su suzdrzani da bi se svadjali ili pokazivali na van znake nezadovoljstva. Istovremeno ih udaljenost cini nespontanim u odnosu prema svojoj djeci.

Ljudi obicno vjeruju da bol i tugu treba izbjegavati u svim prilikama kao sto vjeruju da ljubav podrazumijeva potpuno odsustvo sukoba. Stvarni sukobi izmedju dvoje ljudi koji jedno drugo dozivljavaju na dubljem unutarnjem nivou, nisu razorni. Oni vode razrjesenju, oni proizvode katarzu iz koje oboje izranjaju obogaceni znanjem i snagom. Tako je ljubav moguca samo ako dvije osobe komuniciraju iz centra. Samo se u ovom ´sredisnjem dozivljaju´ manifestira ljudska stvarnost, zivotnost, samo je ovdje temelj ljubavi. Dozivljena ovako, ljubav je stalni izazov; ona nije mjesto odmora, vec kretanje, rast, zajednicki rad. Ako su pritom jedno sa sobom umjesto da od sebe bjeze, sporedno je da li medju njima vlada harmonija ili sukob, radost ili tuga. Ima samo jedan dokaz prisustva ljubavi; dubina odnosa i zivotnost i snaga svake od osoba koje se vole; to je plod po kome se prepoznaje ljubav.

Oznake: strah, partner, veza, identitet, From, respekt, majčinska ljubav, djetinjstvo, patologija, ljubav, odnos, roditelj

09.02.2015. u 15:08 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 29.01.2015.

Ljubav kao davanje i primanje

Najrasprostranjenije nerazumijevanje je ono koje predpostavlja da je davanje odricanje od necega, lisavanje ili zrtvovanje. Osoba ciji se karakter nije razvio dalje od nivoa primalacke, izrabljivacke ili sakupljacke orijentacije, cin davanja dozivljava na ovaj nacin. Trzisni je karakter voljan da daje samo ako za uzvrat prima; za njega je davanje bez primanja prevara. Ljudi cija je orijentacija pretezno neproduktivna osjecaju davanje kao osiromasenje.
Za produktivan karakter, davanje ima potpuno drugo znacenje. Davanje je najvisi izraz moci. U cinu davanja dozivljavam svoju snagu i svoje bogatstvo. Sebe dozivljavam kao prebogatog, darezljivog, zivog i zato radosnog. Davanje je veci izvor radosti od primanja, ne zato sto je lisavanje, vec zato sto je cin davanja zivotan.
Nije tesko uvidjeti valjanost ovog principa ako ga primjenimo na neke fenomene kao onaj u oblasti seksa. Vrhunac seksualne funkcije muskarca je davanje; muskarac daje sebe, svoj seksualni organ. U trenutku orgazma on daje sjeme. Ako je potentan on ne moze da ne daje. Ako ne moze da daje, on je impotentan.

U sferi materijalnih dobara davati znaci biti bogat. Nija bogat onaj koji puno ima, nego onaj koji puno daje. Skrtica koji se stalno brine da nesto ne izgubi je, psiholoski uzevsi, jadnik, osiromasen covjek bez obzira koliko ima.

Bogat je svak ko je sposoban da daje.
Samo onaj koji ima samo onoliko da zadovolji minimalne potrebe je lisen uzitka davanja materijalnih stvari. Ono sto netko smatra minimalnim potrebama ovisi od njegova karaktera koliko i od njegove stvarne imovine. Dobro je poznato da siromasni daju radje nego bogati. No, siromastvo ispod odredjene granice moze davanje uciniti nemogucim, pa je stoga ponizavajuce, sto direktno uzrokuje patnju i siromasne lisava radosti davanja.

Najvaznija sfera davanje nije sfera materijalnih dobara. Sto jedna osoba daje drugoj? Ona daje od sebe, onog najdragocjenijeg sto ima, daje od svog zivota. Ovo ne znaci nuzno da ona zrtvuje svoj zivot za druge, vec da daje od onoga sto u njoj zivi; daje od svoje radosti, svog interesovanja, razumijevanja, znanja, od svog humora, svoje tuge. Davanjem od svog zivota ona obogacuje drugu osobu, pojacavajuci svoju osobnu zivotnost pojacava osjecaj zivotnosti drugoga. To je podsticanje i unapredjivanje druge osobe. To nije davanje radi primanja; davanje samo po sebi je radost.

Ako volis, a ne izazivas ljubav, odn ako tvoja ljubav ne proizvodi ljubav, ako kao osoba koja voli ne postanes voljena osoba, onda je tvoja ljubav nemocna. Ona je nesreca.

Sposobnost za ljubav je produktivne orijentacije; kod takve je orijentacije osoba prevazisla zavisnost, narcisoidnu svemoc, zelju da druge izrabljuje ili zgrce. Ta je osoba stekla vjeru u osobne moci i hrabrost da se na njih osloni u postizanju ciljeva. U onoj mjeri u kojoj joj ovi kvaliteti nedostaju, ona se boji da se (pre)da, a time i da voli.

Osim elementa davanja u ljubavi su prisutni i briga, odgovornost, postovanje i znanje. Vazan element je i rast. Odgovornost se odnosi na psihicke potrebe druge osobe. Da nema postovanja odgovornost bi se mogla pretvoriti u dominanciju ili posesivnost. Postovanje znaci nasu zainteresiranost u rast i razvoj druge osobe onakve kakva ona jeste. Postovanje je moguce samo kod postizanja neovisnosti. Uvijet za respekt je sloboda.

Ljubav je dijete slobode;
„l’amour est l’enfant de la libérte“

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: partner, veza, samoca, integritet, seks, identitet, dignitet, From, bogatstvo, strah, respekt, sloboda, strast

29.01.2015. u 14:25 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 13.01.2015.

U svijetu ljubavi uvijek ste vi taj koji grijesi

U ljubavi ego treba odbaciti.

Ako nesto krene po losem, zapamtite; uvijek ste vi krivi. I zato se mijenjajte. Odbacite sve istvar koje mogu da cine problem. Neka vasa ljubav razultira transformacijom.

U svijetu ljubavnih odnosa, vi nikad niste u pravu – drugi je uvijek u pravu.
Kad je ljubav tu onda to mozete da osjetite: Nesto sa mnom nije u redu, stvari ne ide kako bi trebalo. Ako i ovaj drugi to moze da osjeti onda se raste, centri se otvaraju. Tako se ruse sve granice. Ono sto osjecate vi pocet ce osjecati i onaj drugi. Mi stvaramo osjecanje u drugom.

Kada su ljubavnici bliski, misli skacu od jednog do drugog. Cak i kada ne govore, kada su tihi, oni pricaju.

Ako mislite da je onaj drugi pogrijesio, vi time zavaravate i sebe i onog drugog. Drugi takodjer misli da ste vi pogrijesili. Ako samo mislite – cak i ako ne kazete da drugi grijesi, ne pokazujete sto mislite – drugi je sve osjetio … kroz vase geste, oci i lice. I ako ste veliki glumac i uspijete da zavarte – napravite lice na odredjen nacin, ipak cete nesvjesno odasiljati signale: Ti si pogrijesio. A kada drugom dajete do znanja da je pogrijesio, drugi pocne da misli da je greska do vas, a ne do njega. Tu se unistava svaka dubina odnosa. I tada ljudi pocnu da se zatvaraju.

Zato se uvijek prisjetite da ste, u svijetu ljubavi, uvijek vi taj koji grijesi. Bit ce tesko jer ce vam biti povrijedjen ponos, jer vise nema dominiranja i posjedovanja. Vise se necete osjecati mocnim posjedovanjem onog drugog. To ce vam unistiti ego.

To unistenje ega je cilj. Na koji god nacin pristupite vasoj nutrini; kroz ljubav, meditaciju, jogu, molitvu – koji god put izabrali, cilj je isti; odbacivanje ega.

Kroz ljubav je odbacivanje ega jednostavno. To je tako prirodno – ljubav je prirodna duhovnost.

Ne mislite kako vasi sadasnji odnosi poticu iz proslosti. Ne razmisljajte o proslosti. Cemu kopanje po proslosti? Sto jos mozete uciniti s proslosti. Tako cete stvari iskomplicirati. Proslost je prosla. S njom se vise nista ne moze uciniti. Pojednostavite stvar. Ne mislite ni o buducnosti. Sadasnjost vam je dovoljna.

Ne brinite se ni o proslosti ni o buducnosti – oni ce se brinuti sami za sebe.

Ono sto je bitno je; budite ovdje i sada, i putujte svojim putem. Ako ne mozete raditi na sebi kroz ljubavni odnos onda radite kroz samocu. To su dva puta;

Ljubav – put medjuljudskih odnosa.
Meditacija – put samoce.

Odaberite put koji vam odgovara, ulozite svu svoju energiju i krenite.

Oznake: odnos, veza, partner, ljubav, duhovnost, strah, ego, posjedovanje, dominacija, ovdje i sada

13.01.2015. u 14:13 • 0 KomentaraPrint#

petak, 02.01.2015.

Ljubavni odnos kao put do vrha - u svijetu ljubavi uvijek ste vi taj koji grijesi

Zadovoljstvo je vidljiv znak ljubavi. Odjednom postajete zadovoljni, kao da ste iznenada sve postigli. Postigli ste cilj. Sudbina je ispunjena. Postajete bezzeljni. Zato sto zelje nicu iz nezadovoljstva. Vi zelite sve sto nemate. Mislite ako nesto budete dobili – imali, da ce vam to donjeti zadovoljstvo.

Ako je ljubav prisutna, bit cete po prvi put stvarni, sa osjecajem blazenosti.
Nek ljubav bude vasa sadhana, vas duhovna disliplina. Ne dozvolite da ljubav postane tek nesto obicno. Da postane samo zaokupljenost uma, ili samo tjelesno zadovoljstvo. Naka ljubav postane unutrasnje traganje. I pozovite drugog da vam pomogne na tom putu, kao prijatelj. Da doprete do vrhunca medjuljudskog odnosa. I sada drugi vise nije nov. Drugi vise nije tajna koju treba istrazivati nego prijatelj koji je spreman da zajedno s vama krene prema centru. Budite jedan drugome vrata. Tako cete, kroz taj odnos, dospjeti do vrha.

Periferija – vase tijelo je staro. Ne mozete biti u vjecnoj ljubavi sa tijelom. No vas je centar uvijek svijez, vjecno mlad. Jednom kad ostvarite kontakt sa centrom, otkrivat cete ljubav svakog trenutka.

Ali ljubav je teska, ego mora biti odbacen.

Ako nesto krene po losem, zapamtite; uvijek ste vi krivi. I zato se mijenjajte. Odbacite sve stvari koje mogu da cine problem. Neka vasa ljubav razultira transformacijom.

U svijetu ljubavnih odnosa, vi nikad niste u pravu – drugi je uvijek u pravu. Kad je ljubav to mozete da osjetite: Nesto sa mnom nije u redu, stvari ne idu kako bi trebalo. Ako i ovaj drugi to moze da osjeti onda se raste, centri se otvaraju. Tako se ruse sve granice. Ono sto osjecate vi pocet ce osjecati i onaj drugi. Mi stvaramo osjecanje u drugom.

Kada su ljubavnici bliski, misli skacu od jednog do drugog. Cak i kada ne govore, kada su tihi, oni pricaju.

Ako mislite da je onaj drugi pogrijesio, vi time zavaravate i sebe i onog drugog. Drugi takodjer misli da ste vi pogrijesili. Ako samo mislite – cak i ako ne kazete da drugi grijesi, ne pokazujete sto mislite – drugi je sve osjetio … kroz vase geste, oci i lice. I ako ste veliki glumac i uspijete da zavarte – napravite lice na odredjen nacin, ipak cete nesvjesno odasiljati signale: Ti si pogrijesio. A kada drugom dajete do znanja da je pogrijesio, drugi pocne da misli da je greska do vas, a ne do njega. Tu se unistava svaka dubina odnosa. I tada ljudi pocnu da se zatvaraju.

Zato se uvijek prisjetite da ste, u svijetu ljubavi, uvijek vi taj koji grijesi. Bit ce tesko jer ce vam biti povrijedjen ponos, jer vise nema dominiranja i posjedovanja. Vise se nacete osjecati mocnim posjedovanjem onog drugog. To ce vam unistiti ego.

To unistenje ega je cilj. Na koji god nacin pristupite vasoj nutrini; kroz ljubav, meditaciju, jogu, molitvu – koji god put izabrali, cilj je isti; odbacivanje ega.

Kroz ljubav je odbacivanje ega jednostavno. To je tako prirodno – ljubav je prirodna duhovnost. Sve drugo izglada manje prirodno kad se usporedi s putem ljubavi.

Ne mislite kako vasi sadasnji odnosi poticu iz proslosti. Ne razmisljajte o proslosti. Cemu kopanje po proslosti? Sto jos mozete uciniti s proslosti. Tako cete stvari iskomplicirati. Proslost je prosla. S njom se vise nista ne moze uciniti. Pojednostavite stvar. Ne mislite ni o buducnosti. Sadasnjost vam je dovoljna.

Ne brinite se ni o proslosti ni o buducnosti – oni ce se brinuti sami za sebe.

Ono sto je bitno je; budite ovdje i sada, i putujte svojim putem. Ako ne mozete raditi na sebi kroz ljubavni odnos onda radite kroz samocu. To su dva puta;
Ljubav – put medjuljudskih odnosa.
Meditacija – put samoce.

Odaberite put koji vam odgovara, ulozite svu svoju energiju i krenite.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: veza, odnos, ljubav, partner, strah, Intima, povjerenje, sex, sudbina, bog, prijatelj, rast, ego, transformacija, dominacija, posesivnost

02.01.2015. u 13:47 • 0 KomentaraPrint#

Muškarac i strah od vezanosti

Muskarac moze biti sâm. On i jeste sam duboko dole. Samoca prirodno pripada muskarcu.
Za muskarca je tesko postici meditativno stanje ako je u ljubavi. Jer kad je u ljubavi i kada se umiri, objekt njegove ljubavi mu se pojavi u umu. Cijelo njegovo bice pocinje da se krece oko onog drugog. Tu se javlja strah i muskarac osjeti potrebu da bjezi. Bjezi u razne djelatnosti, u razne pre – okupiranosti. I ako volite nekog, kad god ste necim okupirani, vi mozete zaboravit svog ljubljenog, no kad niste, drugi se odmah pojavljuje u sjecanju.
Ako je rijec o fizickom partneru, kod duboke ljubavi on nece biti dovoljan za osjecaj potpune ispunjenosti. Jer fizicki partner moze ispuniti samo periferiju, ne i centar. To, kazu, moze ispuniti samo Bog – niko drugi.
Ako muskarac kroz ljubav postigne meditativno stanje tada ce doci do ispunjenja. Inace ce se odnos prekinuti. Potrazit ce novog partnera ili ce se, ako to bude moguce, okrenuti Bogu. Zato je muskarcu potrebno omoguciti da bude sam. Potrebno mu je razumijevanje od strane drugog. To razumijevanje ce doci kroz dubinu ljubavi i rast.

Oznake: muškarac, veza, odnos, strah, vezivanje, ljubav, bezuvjetna ljubav

02.01.2015. u 13:31 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 10.09.2013.

Ljubav je sila 1

Ljubav nije samo emocija, ljubav je pozitivna sila, povod za sve dobro i pozitivno - kaže Rhonda Byrne u svojoj najnovijoj knjizi "Moć". Svaki izum, svako otkriće i svako stvaralaštvo je proizišlo iz ljubavi prema nečemu ili nekome.

S druge strane, nedostatak ljubavi je povod za sve negativno, za svu bol i patnju u svijetu, za svaki grijeh.

Ljubav se često krivo interpretira i komplicira. Mnogi se osjećaji tumače kao ljubav iako to nisu - osjećaji kao što su naklonost, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, intimnost, iskra, napaljenost i mnogi drugi. To su sve emocije i stanja koja ljubav potakne, ili koji vode do ljubavi, ali nije to ljubav. Mnoge emocije su povod ili proizvod ljubavi, ali nisu ljubav.
Ljubav je toliko jednostavna i moćna da je razum ne može pojmiti.
Oni koji o ljubavi znaju samo preko površnih odnosa, ljubavnih romana i filmova, a nisu je spoznali i osjetili kroz direktno iskustvo, misle da je ljubav u prvome redu osjećaj ili emocija.

Ljubav nije samo nešto što osjećamo. Ona je puno više od toga:
Ljubav je produktivna sila - potiče stvaralaštvo: ljubav prema nečemu ili nekome nas inspirira da pomičemo granice mogućeg, da iznalazimo neuvriježena rješenja,
da kreiramo nove vrijednosti, da izmišljamo inovacije i bavimo se onim čime možemo svijetu dati ono najbolje od sebe.

"Ljubav ne gleda očima, već dušom; zato je krilati Amor na slikama slijep."
- Shakespeare

Ljubav je sila koja iscjeljuje: strah, mržnja i sl. nas čini bolesnijima, dok je ljubav ona sila koja liječi. Svi iscjelitelji koriste upravo ovu silu ljubavi prilikom tretmana. Kad smo bolesni umjesto da se žalimo, kukamo, brinemo, bojimo, ljutimo, okrivljujemo, frustriramo i slično, trebamo se obaviti mislima i osjećajima ljubavi kako bi ubrzali naše ozdravljenje. Na ovaj način se događaju čudesna ozdravljenja. Većina bolesti je psiho-somatske prirode, pa se na toj razini i treba liječiti.

Ljubav preobražava: koliki su se samo ljudi promijenili uslijed ljubavi, bilo da se radi o roditeljskoj, romantičnoj ili kakvoj drugoj.

Ljubav nas potiče da budemo bolje osobe.

Ljubav rađa mnoge druge vrline: entuzijazam, dobročinstvo, ljubaznost, velikodušnost, darežljivost, nesebičnost, plemenitost, altruizam, suosjećanje, empatiju, zahvalnost, pristojnost, ljupkost, uvažavanje, privrženost, uslužnost...

Ako vjerujete da ćete dobiti ono što želite, stremite najuzvišenijoj ljubavi koju možete zamisliti. Jedino savršena ljubav nadilazi osobnost. Ako nekome želite pružiti najuzvišeniju ljubav, najprije morate vidjeti dalje od te osobe.

"Ljubav preobražava grubijane u plemenitaše, daruje riječitost nemuštima,
daje hrabrost kukavicama, a lijene čini brzim i vrijednim" - Juan Ruiz

U ljubavi treba imati profinjenost, mudrost, optimizam, prilagodljivost, osjetljivost, razum filozofa, smirenost, i snagu samopouzdanih.

"Voli, ali iskreno! I sve će ti ostale vrline pasti same u krilo." - L. A. Feuerbach

Ljubav razvija vještine: za upravljanje emocijama, upravljanje stresom, komunikacije...

Ljubav otklanja mnoge probleme kao što su: usamljenost, otuđenost, svađe...

"Znajte da u svemiru nema veće snage od ljubavi, da nijedan čin nije važniji od iskazivanja ljubavi. Nesebična ljubav je ona koja daje, a za uzvrat ne očekuje ništa. Riječ je o ljubavi koja raste što je više dajete."
- Sir John Marks Templeton

Svi eksperti se slažu da je jedan od najvećih razloga zašto ljudi pribjegavaju drogama, kriminalu, neumjerenom konzumiranju hrane i ostalim degradirajućim aktivnostima je nedostatak ljubavi.

Svi roditelji vole svoju djecu, a ipak mnogima se djeca počnu drogirati ili pričinjati nepodopštine. Kako to? Zato što se djeca ne osjećaju voljenima. Možda i znaju da ih roditelji ili netko drugi vole, ali oni to ne osjećaju. Može biti da je problem u djeci (bez obzira na dob), no u većini slučajeva je problem u roditeljima, jer ne znaju svoju ljubav pokazati. Može se reći da nije problem ni u roditeljima jer ni njih nije nitko naučio kako pokazati ili izraziti ljubav.

Što je uopće prava ljubav? Evo nekoliko definicija:

"Ljubav je duboki poriv za biti jedno sa cjelinom, duboki poriv rastapanja ega u jedno jedinstvo, žudnja za vraćanje u jedinstvo."- Osho

"Ljubav je stanje u kojemu čovjek vidi stvari uglavnom onakvima kakve one nisu." – Nietzsche

"Ljubav je pobjeda nad egom" – Talidari

"Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom." - H. L. Mencken

"Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu." - Erich Fromm

"Ljubav je igra koja se može igrati udvoje tako da oboje pobijede." - Eva Gabor

"Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo." – Talidari

Oznake: ljubav, altruizam, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, posesivnost, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, Intimnost, iskra, napaljenost, rhonda byrne, posao, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum

10.09.2013. u 00:03 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.09.2013.

Ljubav je sila 2 - Ljubav nije za kukavice

Ljubav nije za kukavice
Događa se da iz straha da ne budemo povrijeđeni, ne želimo svoje srce otvoriti nekome ili nečemu. Emocija straha je vrlo potentna u negativnom smislu. Ona rađa druge negativne emocije, kao što su zabrinutost, pesimizam, skepticizam itd., a koje djeluju destruktivno u čovjekovom životu. Mnogi se služe izgovorima da se ne žele upustiti u ljubav iz opreznosti, no ta tzv. opreznost je samo blaga riječ za strah i ostale navedene slabosti. Istina, ljubav nije za kukavice, za one koji svoj život temelje na strahu.

"Bolje je voljeti i izgubiti nego ne voljeti."
- Alfred Lord Tennyson

Uvaženi psihoanalitičar Erich Fromm je u svojoj knjizi "Umijeće ljubavi" između ostalog napisao ovo: "Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu."
"Ljubav, tj. ostajanje u ljubavi, a ne zaljubljenost, je svjestan i odlučan čin volje, umijeće, koje moramo savladati kao svako drugo umijeće, kao umijeće drvodjelstva ili umijeće muzike. I zahtijeva brigu, odgovornost, respekt i znanje."


Nekim ljudima ne treba puno da nekoga ili nešto zavole, dok drugima možeš udovoljavati koliko hoćeš no nećeš ih natjerati da te/to zavole. Zašto je to tako i što ih razlikuje?
Razum, unatoč svim svojim dobrim stranama, sprečava mnoge da se opuste i vole.
"Zašto voljeti nekoga koga ne poznajemo ili tko nas iritira?" pitaju se intelektualci kojima za ljubav treba razuman razlog. Oni mudriji, koji si dozvole pustiti mozak na pašu i voljeti bez razloga, imaju puno više zadovoljstva u životu nego oni koji u svemu traže samo razuman razlog. Ako volimo samo po principu 'ti meni, ja tebi' - dokle god zadovoljavaš moje potrebe, voljet ću te - onda to nije stvarna ljubav nego proračunatost.
Razum je takav, proračunat, traži logiku i time nas ograničava i sputava.

Ljubav nije biznis, zato prestani biti proračunat(a) u ljubavi.

"Kad ljubav govori, razum šuti." - Baruch Spinoza

"Ljubav je najplemenitija slabost uma." - John Dryden

"U aritmetici ljubavi jedan plus jedan jednako je beskonačnosti, a dva minus jedan jednako je nuli." - Mignon McLaughlin (phuuuuu ovaj je jak)

"Ako pokušate razumno razmišljati o ljubavi, izgubit ćete razum." - Francuska poslovica

"Ne može se voljeti i biti razuman." - Španjolska poslovica

"Rijetko uspijeva ljubav kojom razum upravlja!" - Njemačka poslovica

Srce je kanal za ljubav. Čim nešto jako volimo, naše srce jače kuca. Uzbuđenje raste, a i strast. Obuzimaju nas predivni osjećaji. Gubimo razum. Ništa nam drugo nije važno. Ljubav je jača od svega. Ljubav je jača od razuma. S ljubavlju zaboravljamo sve teškoće i prepreke.

Voljeti možemo jedino kad pustimo duši da vlada. Dokle god vlada razum, bit ćemo sputani i ograničeni.

Ne budi kukavica, voli hrabro i ne boj se! Dobici i gubici su sastavni dio života, prema tome nema smisla nastojati izbjegavati jedno jer time gubimo i drugo. Bez gubitaka nema dobitaka, kao što bez oseke nema plime. To je prirodni zakon polariteta. Voli zbog sebe a ne zbog drugih!

Ne bojim se reći, 'Volim te'.
Tvoj um može reći: 'Kako me možeš voljeti kad me uopće ne poznaješ?'.
Ne trebam te poznavati. Ne trebam opravdavati svoju ljubav. Volim te jer mi to pričinja zadovoljstvo. Kad izražavam ljubav osjećam sreću, i nije važno ako me odbiješ, jer ja ne odbijam sam sebe. Moja priča je beskrajna romansa, i sve mi je lijepo. Živjeti u ljubavi znači biti ponovno živ. Kad uspostaviš svoj integritet, uvijek slijediš ljubav. Živiš svoj život u vječnoj romansi jer kad voliš sebe, lako ti je voljeti sve ostale. Toliko imaš ljubavi i toliko voliš da ti ne treba ničija ljubav da te učini sretnim/om."
- Don Miguel Ruiz

"I am not afraid to tell you, 'I love you'.
Your mind may say 'How can you love me when you don't even know me?'.
I don't need to know you. I don't need to justify my love. I love you because this is my pleasure. Love coming out of me makes me happy, and it's not important if you reject me because I don't reject myself. In my story, I live in an ongoing romance, and everything is beautiful for me. To live in love is to be alive again. When you recover your integrity, you always follow love. You live your life as an eternal romance because when you love yourself, it is easy to love everyone else. You love so much that you don't need anyone else's love to make you happy."
- Don Miguel Ruiz

Oznake: ljuba, posao, strah, strah od napustanja, Erich Fromm, ego, razum

09.09.2013. u 23:59 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.07.2013.

Iz knjige Bhagavatgita; Kako čovjek postaje savršen

Njeguj čisti intelekt. Oslobodi svoj um i srce privida. Obuzdaj samoga sebe. Odbaci ego. Ukroti svoja osjetila uz pomoć čvrste volje. Okani se svih prizora, okusa i zvukova svijeta. Ostavi po strani bez žaljenja sve sklonosti i nesklonosti koje su tako veliki teret u životu. Traži samoću, jedi malo, živi skromno, oslanjaj se samo na sebe, obuzdaj svoje misli, govor i djela. Budi nevezan, a ne pod utjecajem vlastitih osjećaja. Odbaci od sebe svu zaokupljenost samim sobom, nasilje, drskost, želju, ljutnju i vezanost. Okreni leđa luksuzu i imetku. Posjeduj vrlo malo i odbaci svaki osjećaj za „moje“. Budi staložen, u miru sa sobom i svima drugima. Uđi u vrhovno stanje jedinstva samnom koji sam Istina, Svijest i Blaženstvo.

Ne teži i ne tuguj ni za kim i ni za čim.
Najlošije što možeš učiniti jest da ne slijediš svoju unutarnju istinu! Čovjek se ne razlikuje od svoje prirode, i mora djelovati u skladu s njom. Ti si sam stvorio sklonosti koje te sada vežu. Zakon karme je snažniji od tvog ega. Čak i kad u svojoj zabludi pomisliš da nešto ne želiš učiniti, tvoja će te priroda prisiliti da to učiniš. Slijediti svoju prirodu jedini je način da odradiš svoju karmu.

Oznake: sreća, pohlepa, težnja, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Bhagavatgita, Karmayoga, smrt, obrasci, strah

01.07.2013. u 01:53 • 0 KomentaraPrint#

petak, 08.03.2013.

Veze i vezanost

Bio jednom neki covjek koji je mrzio svoju zenu. Govorio joj je zle stvari, dolazio kuci kad je htio, i svojoj je supruzi davao jasno do znanja da ne zeli nista znati o njoj.
Jednoga dana, ona ga napusti i s nekim drugim covjekom ode u drugi grad. Taj je covjek sada trebao biti sretan, jer se oslobodio svoje „strasne” zene. Ali ne, on je dan i noc mislio na nju, kovao osvetu i nije nalazio mira.
Sta nam kaze ova prica?
Ljudi vole da se medjusobno vezu, odnosno da jedni druge prikuju uza se. Sto tjesnje, to bolje.
Mrznja i osveta su „idealni” lanci, koji ih mogu cvrsto povezati tijekom nekoliko zivota.
Cuvaj se tih lanaca.
Ne ulazi ni u kakve veze, vec stvaraj odnose prema drugim ljudima. Razrijesi i veze prema svojoj obitelji, i pretvori ih u odnose koji pojedinca ostavljaju slobodnim.
Misli uvijek na to da sve na Zemlji ima svoje vrijeme i bilo kada ima svoj kraj.
Ako zelis stupiti u kontakt sa drugima, cini to s ljubavlju. Ljubav daje slobodu. Ljubav tebi i drugima osigurava prostor za razvoj, koji sa svoje strane stvara slobodu.
Ako tijekom duze vremena od jutra do veceri mislis na jednu osobu, i ako te to mozda i sprecava da ispunjavas svoje duznosti i radis svoj posao, tada je to jasan znak da si ovisan i vezan.
Ti nisi slobodan, i patnja ce biti neizbjezna.
Koristi patnju da bi se oslobodio. Iskoristi svaku teskocu kao dar i mogucnost, da bi prepoznao vezanosti i razrijesio ih.
Misli uvijek na to da si ptica, cija je bitna osobina ta sto moze letjeti. Lanci ti ne dopustaju da letis. Lanci te sprecavaju da zivis sebe.
Budi zato lak, budi ljubazan, budi slobodan i ostavljaj druge slobodnima.

Baba

Oznake: Sathya Sai Baba, ljubav, sloboda, ego, usamljenost, kontrola, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, svjesnost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, veza, partner, očekivanja, želja, strah od samoće, samoca, odnos

08.03.2013. u 18:14 • 0 KomentaraPrint#

subota, 05.01.2013.

Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?

Vjezba:
Misli na neki dogadjaj kada ti je srce bilo slomljeno i kada si mislio da vise nikada neces biti sretan. Proteklo je neko vrijeme i naisao je netko drugi koji te privukao. Ponovo si sretan. A sto je sa starom vezom? Mozes da budes sretan i ako si onda mislio da zivot vise nema smisla i da nista lijepo vise ne moze da ti se desi bez te osobe, tog nekog tko ti je slomio srce.
Ovdje cu se malo prisjetiti svojih nekadasnjih (jos mi se dogadja) iskustava; lomova i raskola. Problem je u tome sto se svaki puta, u svakoj novoj vezi, ta odredjena osoba cini kao upravo ona prava; osoba - ljubav mog zivota. I rastanak je nezamisliv. I kada se dogodi; taj strašni, neprihvatljivi, nestvaran do bola rastanak, onda shvatim da mi se isto i prije dogadjalo i da ce, uvijek se nadam, i ovaj rastanak vremenom izblijediti kao i oni prije. I da ce naici netko drugi, bolji, ljepsi i da ce biti jos jace. I onda dolazi momenat ucenja. Dva su nauka; prvi: svaki put kada u zivot udje netko novi, dozivljaj bude dosada najjaci. Ljubav najveca. Drugi; svaki put izgleda kao prvi put odn svaki rastanak je (ne manje) bolan kao i oni prethodni. Sad stize naravoucenje; ako znam ovo onda znam da je sve to iluzija. I ljubav i bol rastanka. Jer kad prodje neko vrijeme nakon raspada i dogodi se netko novi, onda uvidim da oni prethodni nisu bili oni pravi. Iako sam tada upravo vjerovao kako je to to. Zablude i fantazije. Ne-stvarnost. Uslovljenost. Kada bih ovaj nauk mogao, kao zrnce soli, ponjeti u novu ljubav kada (a nadam se da hoce) mi se ponovo dogodi. I u susret i u rastanak. Onda sam izljecen i oslobodjen boli.
Da bismo dosli do ovakvih nauka, potrebno je da prodje neko vrijeme prije nego shvatimo o cemu se zapravo radi. Tako kad upoznam nekog novog i taj mi se svidi, shvatim, nesto kasnije, da mi se svidja netko kome sam se ja svidio. To mi inponira. Onda kazem; “O ja, to je osoba od ukusa. Cim je mogla da uvidi moju ljepotu i kvalitete. To je netko tko zna da cijeni prave stvari …” Zalijepih se na uvazavanje i pohvale, komplimente. Prepoznavanje.

Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?
Evo jedne duboke istine; vezivanje ugrozi svaki odnoski odnoski odnos.
Kada bih, suprotno od svega sto su me ucili, ovo mogao da si kazem; “U sustini mi nisi, ni ti niti bilo tko drugi, potreban. Mogu da budem savrseno sretan i bez tebe.” Tako bih mogao potpuno da uzivam u necijem prisustvu – nestale bi; briga, ljubomora, posesivnost, ovisnost. “Kako je dobro biti s tobom, rasterecen vezanosti. Biti slobodan.”

Kako mogu voljeti nekog tko mi je potreban? Ta osoba samo moze biti is-koristena. Kada, po svaku cijenu, hocemo da pribavimo neku stvar, postajemo nemilosrdni. “Ako si mi potreban da bih bio sretan, moram da te koristim, da manipuliram tobom, da pronadjem nacin da te osvojim. Ne mogu te ostaviti slobodnim.”
Mozemo stvarno voliti druge, tek nakon smo se oslobodili ovisnosti od njih.
Kada se potreba za drugim ugasi.


Nakon odvajanja, covjek se nadje usred pustinje. U pocetku je prisutan osjecaj napustenosti. Nakon nekog vremena shvatis da se tu ne radi o napustenosti nego o usamljenosti. I u toj samoci pustinja procvate. Tada se ukaze prilika za spoznaju Boga – ljubavi, stvarnosti.

Nije vazna stvarnost nego ono sto govorim sebi u pogledu stvarnosti. Tako je Mark Twain zapisao; “Bila je takva zima da smo prezivjeli samo zahvaljujuci tome sto termometar nije bio dva centimetra duzi.” Mi umiremo smrznuti od rijeci. Od onoga sto nam kaze termometar da treba da nam se dogodi. Umiremo od programiranosti.

Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”

Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”

Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postal smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.

Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.

Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojima uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.

Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.

Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.

Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.

Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i natat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.

Oznake: svjesnost, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, ljubav, odnos, veza

05.01.2013. u 14:36 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 04.12.2012.

David Icke; geofizičke promjene na Zemlji_transformacija u više stanje svijesti

check ovaj link http://www.youtube.com/watch?v=zhZg6Oy772k
Plasma Schumann

Istraživanja su pokazala da postoji puls, električni signal, koji je emitiran iz središta galaksije Mliječni put prema našem Suncu (i drugim suncima), a odatle na Zemlju. Ljudsko srce hvata taj puls, prenosi ga u mozak, i on odatle odlazi do stanica tijela. Kada taj puls, ta vibracija, prođe kroz taj slijed nedirnuta i nenarušena, ljudsko biće je jedno sa svemirom. Svaka je stanica povezana i u harmoniji sa svemirskim pulsom. Međutim, ono što tome staje na put su niskovibracijske emocije (strah) i neravnoteža koja razbija krug i, još jednom, odvaja ljude od Zemlje i šireg svemira. Veza srce-mozak kod većine je ljudi prekinuta zbog razdvajanja glave i srca, intelekta i intuicije, tjelesnog i duhovnog. Razlog zašto danas Illuminati (tajni vladari) tako ubrzavaju provođenje svog Programa (mikročipovi, GMO, Chemtrails …) je u tome što znaju da se nalaze pred kolosalnim izazovom.
Stvaranjem upravljaju energetski ciklusi. Na jednoj razini vidimo ih u zemljinim dobima, proljeću, ljetu, jeseni i zimi. Ali postoje i daleko veći ciklusi, također, i njih su u brojevima i simbolima zabilježili drevni narodi kao što su Sumerani, Egipćani, Indijci, Kinezi, Maje iz Srednje Amerike i američki Indijanci poput naroda Hopi iz Arizone. Oni su mjere ciklusa Sunčeve, Mjesečeve i drugih svemirskih energija koje transformiraju Zemljina energetska polja, a time i život na ovom planetu. Ti ciklusi svijesti su poput vrata ili portala koji se otvaraju za one koji su spremni proći kroz njih u jedno puno više stanje svijesti. Kad se propusti iskoristiti otvaranje ovih vrata, ciklus počinje iznova dok se ne otvore druga vrata. Ali ono s čim se sada suočavamo, čini se, nisu toliko vrata koliko golemi ponor mogućnosti za globalnu transformaciju.
Niz događaja koje je Gregg Braden opisao u knjizi Awakening To Zero Point (Otkrivanje nulte točke), potvrdio je da se vremena mijenjaju. 1991. otkrivena je nova frekvencija koja titra iz središta spirale naše galaksije Mliječni put, a sonda Ulysses je 1994. poslana da istraži promjene na Suncu. Od sredine 1980-ih traje zastrašujuće povećanje učestalosti solarnih baklji i bljeskova rendgenskih zraka. Ulysses je otkrio da se magnetsko polje Sunca ubrzano smanjuje. Također, dok se Sunce hladi, planeti Sunčevog sustava, posebno oni vanjski postaju sve topliji. To sugerira da toplina planeta potječe iz njihove unutrašnjosti, iako to može biti stimulirano magnetskim i električnim promjenama u Suncu. Istovremeno, dok su se na Suncu događale to promjene, oluja na Jupiteru, koju su prvi put dokumentirali Kinezi prije 3.000 godina, takođe je pokazala iznenadne promjene. Ogromna spirala unutar te Jupiterove oluje počela se okretati u drugom smjeru. Udarni valovi idruge pojave izazvane udarom kometa Shomemaker-Levy u Jupiter 1994. također su sudjelovali na širi Sunčev sustav, uključujući i Zemlju. Jasno je da su se promjene u Sunčevom magnetskom polju odrazile i ovdje.

Zemlja je divovski magnet s različitim razinama koji vrtnjom stvara magnetsko polje. Što se zemlja brže vrti, magnetsko je polje jače i gušće. Prije dvije tisuće godina to magnetsko polje dosegnulo je vrhunac svog intenziteta u trenutnom ciklusu, i od tada neprekidno slabi, jer se planet vrti sve sporije i sporije, tvrdi Braden. Polje je sada 50% slabije nego što je bilo prije 1.500 godina, i brzina tog opadanja rapidno se povećava. Nema potrebe za panikom, jer je sve to dio prirodnog ciklusa, duže i neizmjerno snažnije verzije godišnjih doba. Zajedno s tim dolaze vijesti da se Zemljina rezonantna frekvencija, njen srčani ritam, ako tako hoćete, rapidno ubrzava. Ta frekvencija, zvana bazna rezonantna frekvencija ili rezonancija Schumanove šupljine, otkrivena je 1899. Od tog vremena do sredine 1980-ih imala je konstantan puls oko 7,8 Hz ili 7 ciklusa u sekundi. Ali čini se da se od 1986.-87. on počeo ubrzavati. Do kraja 1995. je prema istim procjenama dosegnuo 8,6, a posljednje što sam u vezi s tim čuo je da je prošao 10 i da još uvijek raste.

Greeg Braden vjeruje da; on to zove nulta točka, da će Zemljino magnetsko polje gotovo nestati, jer će se rotacija planeta zaustaviti. To ne znači da neće biti gravitacije, jer nju stvaraju druge pojave, a ne vrtnja planete. Čini se da se tako nešto dogodilo barem četrnaest puta u posljednjih 4,5 milijuna godina. Procjenjuje se da se posljednji put dogodilo prije oko 11.-13.000 godina, što je vremenski okvir koji se poklapa s mnogim procjenama vremena kraja Atlantide i početka oporavka od te velike kataklizme nakon približno 10.500 pr. Kr.

Ljudi poput Bradena procjenjuju da će se Zemlja prestati vrtjeti na nekoliko dana prije nego što se počne vrtjeti u suprotnom smjeru. Kao što možete vidjeti kad se preokrene tok struje kroz željeznu šipku, preokrenu se polovi. Kad se planet počne vrtjeti u drugom smjeru, tok struje će se obrnuti, što znači da se moraju obrnuti i polovi. Kad bi se planet prestao vrtjeti, jedna strana Zemlje bi u tom razdoblju bila neprestano osunčana, a druga u tami, i to je ono za što drevni narodi tvrde da se dogodilo prije više tisuća godina. Peruanci su govorili o dugim noćima od tri dana, a u bibliji se spominje dan koji je trajao 20 sati – najduži dan. Pleme Hopiza bilježilo je da je Sunce dvaput izašlo u jednom danu. Prvo je izašlo na zapadu i zašlo na istoku, a kasnije je izašlo na istoku i zašlo na zapadu, i takav ciklus traje do danas. Druge drevne priče govore da je sunce nekada izlazilo na zapadu i zalazilo na istoku, što je još jedan znak da se Zemlja okrenula u suprotnom smjeru. Ranih 1990-ih dok sam tek postajao svjestan tih stvari,primio sam kanalizirane informacije od jednog medija koji je rekao: „Svijet se mijenja i sjever će postati jug, a istok zapad. Tako je zapovijedano od početka vremena“.
Brian Desborough, kalifornijski znanstvenik-istraživač, također mi je rekao da se zbivaju neki veliki geofizički fenomeni. On potvrđuje da zemljino elektromagnetsko polje slabi eksponencijalnom brzinom i da će uskoro doći do nule. Poput mene, on vjeruje da se nalazimo pred geološkom, najblaže rečeno, vožnjom po grbavom terenu. Američka geološka služba kaže da Zemljino magnetsko polje pada do nule svakih 500.000 godina, zatim polako jača, i da su to razdoblja kataklizmičkih promjena na Zemlji, potresa i vulkana zbog privremenog zastoja u vrtnji planeta.
Prema Brianovim kontaktima, Sunčevo magnetsko polje već je palo na nulu, i čini se da je doseglo višu razinu pretvaranja vodika u helij. On kaže da se solarne baklje javljaju iznad i ispod Sunčevog ekvatora na geografskoj širini od 19,5 stupnjeva. To je točka u kojoj se razmjenjuje energija između rotirajućih sfera, i to je geografska širina na kojoj su na Zemlji smještene piramide. Pratili smo vezu između promjena u titranju od središta galaksije preko promjena na Suncu do promjena na Zemlji. One idu dalje do ljudskog srca, zatim mozga i do svake stanice tijela. Što više otvorite svoje srce, to će ovaj tok biti jači i brže ćete se uskladiti s rastućim vibracijama i transformirati u više stanje svijesti. Ako zatvorite svoje srce i svoj UM, opirat ćete se tim promjenama i sve više i više vaše energije trošiti ćete na borbu s energijama koje će transformirati vaš život i osloboditi vas. Također, vaše će tijelo biti sve slabije sinkronizirano s energijom oko vas, i mentalne, emocionalne i fizičke posljedice bit će očigledne. Možete stajati u toj brzoj rijeci pokušavajući je zaustaviti, ili se možete opustiti, leći na zračni madrac i ploviti s njom. To je vaš izbor, i što god se dogodilo, vi živite vječno.

Ako dopustimo sebi da nas prožme to visoko frekvencijsko svjetlo, naša tijela će se popraviti i nećemo starjeti. Živjet ćemo u fizičkom tijelu neograničeno dugo, ako to budemo željeli, a naše mentalne i psihičke moći bit će bezgranične.

U posljednjih nekoliko godina posjetio sam više od dvadeset zemalja, i u svima njima odvija se buđenje. Nipošto se još ne radi o većini, ali broj ljudi raste iz dana u dan dok ih ova duhovna budilica budi iz njihovog sna. Ubrzavanje vibracije zemlje, i zapravo cijele galaktike, uzrok je osjećaja da vrijeme prolazi sve brže i brže. To je iluzija, jer vrijeme zapravo ne postoji, ali mi imamo takav osjećaj zato što je frekvencija sve brža i brža. Sjećam se kako mi je početkom 1990-ih jedan medij prenio kanaliziranu poruku da dolazi dan kad će se činiti da vrijeme prolazi toliko brzo da će to biti zastrašujuće. To nije nešto zbog čega bi se trebali zabrinuti, nego samo prirodan ciklus, ali će predstaviti mnoge izazove, a time i beskrajne mogućnosti.

Kao i sav fizički svijet, svemir je hologram – zrake svjetlosti koje sudarajući se stvaraju privid trodimenzionalnog oblika. To je kao da bacate kamenčiće u baru i gledate valove koji se sudaraju i stvaraju uzorke. Dvojica znanstvenika iz Sjedinjenih država, Terrance i Dennis McKenne, iznjeli su mišljenje da je svemir hologram od 64 vala ili vremenske skale, i da je to razlog zašto imamo 64 heksagrama I-Chinga, 64 ključa Stabla života i 64 kodova DNA.

Svi smo svjedoci ubrzanja vremena, odnosno raspadanja iluzije zvane vrijeme. Nestankom iluzije vremena, čovječanstvo će se usidriti u beskonačni sadašnji trenutak, u beskonačno sada, što znači da će nestati posljedica življenja u iluziji vremena, STRAH. Nestankom straha, kao glavne prepreke buđenju, čovječanstvo će konačno biti u mogućnosti napraviti istinski izbor, odbaciti iluzije, i prepustiti se bezuvjetnoj ljubavi.
Izvor: Portal 2012 transformacija svijesti
*****
David Vaughan Icke (Leicester, Engleska, 29. travnja 1952.), bivši engleski nogometni vratar i vrlo popularni sportski komentator.
U mladosti je bio opsjednut nogometom, no teška bolest spriječila ga je da napravi karijeru. Pomirivši se s činjenicom da neće biti nogometaš, Icke se posvetio ekologiji i postao glasnogovornik Britanske stranke zelenih. Stekao je zavidnu reputaciju i nastupima na televiziji, no krajem 80-ih prestao se time baviti te počeo pisati knjige. Prekretnica u njegovom životu nastupila je kad je uspostavio kontakt s jednom iscjeljitelicom i medijem, te kad je u Peruu i sam doživio mistično iskustvo koje ga je, kaže, definitivno otvorilo za mnoge spoznaje o sebi i svijetu oko sebe. Počeo je držati predavanja i putovati cijelim svijetom. Ispočetka su ga mnogi držali za luđaka i komedijaša, no nakon serije globalnih bestselera ... „Istina će te osloboditi“ (And The Truth Shall Set You Free), „Djeca Matrice“ (Children of the Matrix), „Alisa u zemlji čudesa i uništenje svjetskog trgovinskog centra“ (Alice in Wonderland and the World Trade Center Disaster) te konačno „Najveća tajna“ (The Biggest Secret), uz obilje video i audio izdanja, intervjua i predavanja na Brixton Academy u Londonu 2006., na Ickea se počelo mnogo ozbiljnije gledati i o njegovim teorijama promišljati s dužnim poštovanjem. (hr.wikipedia.org)

Oznake: Children of the Matrix, And The Truth Shall Set You Free, mistično iskustvo, strah, bezuvjetna ljubav, geologija, kataklizma, Brian Desborough, david icke, Greeg Braden, rezonantna frekvencija, rezonancija Schumanove šupljine, tijelo, duh, srce, dusa, energetska polja, Sumerani, Egipćani, Indijci, Kinezi, maje, Plasma Schumann, Illuminati, GMO, chemtrails

04.12.2012. u 19:49 • 0 KomentaraPrint#

„Novo, svjesno ljudsko biće“ - TRANSFORMACIJA SVIJESTI

Naše psihičko opažanje vremena i sebe samih kao „bića u vremenu“ će se iz temelja promijeniti u nadolazećim godinama. Detaljnije rečeno, postat ćemo svjesni iluzorne prirode vremena i „stvarnosti prostora“ kao jedno bezvremeno biće (u) SADAŠNJOSTI.
-Ekhart Tolle;

„Novo, svjesno ljudsko biće“ nikada više neće izvlačiti svoj osjećaj samog sebe iz svoje osobne priče. To biće će svoj osjećaj sebe izvoditi iz svog sadašnjeg prisustva, svog svjesnog postojanja.


KRATKA IGRA UMA SA ILUZORNOM PRIRODOM VREMENA

Vrijeme se manifestira kroz kretanje objekata u prostoru. Dok se planeta Zemlja okreće oko Sunca i oko svoje vlastite osi, mijenjaju se godišnja doba kao i dani i noći. Ako bi neki kozmički potres doveo do uništenja sve vidljive materije, ostao bi samo vječno prisutni univerzum, potpuno lišen vremena – ali ne apsolutnog vremena, jer u stvari, NE POSTOJI VREIJME. Postoji samo SADA.

Univerzum je svjestan, on je život, to je univerzalna Svjesnost. To je kvantno more mogućnosti koje se u određenom trenutku stvara unutar našeg 3D matriksa. Ta „prostorna svjesnost“ prožima sva bića u kozmosu, od kvantuma do galaksije. To je univerzalna inteligencija koja doživljava iskustvo same sebe u vidu planete, biljke, životinje ili čovjeka. Ta univerzalna Svjesnost vam je dostupna na suptilnoj i profinjenoj granici SADAŠNJEG TRENUTKA i nigdje više u vremenu!

To je jedan čisti osjećaj „JA JESAM“, iznad misli, osjećanja i čulnih opažanja. To je univerzalna Svjesnost iz koje se manifestiraju sve stvari.

I, usprkos svojoj neshvatljivoj ogromnosti, ta Svjesnost si, paradoksalno, baš TI, tvoje stvarno JA! Svjesnost utjelovljena kao ljudsko biće koje sada sjedi ispred kompjutera i postaje svjesno ovoga beskonačnog sadašnjeg trenutka. A možda i ne.

Kako god, kada se budeš ´probudio´, sve to neće ni biti važno, obzirom na bezvremenitost. Razmisli o činjenici da ti još uvijek čitaš ove redove a to jasno ukazuje da si ti jedno od onih ljudskih bića koja samo što se nije probudilo. Mi smo u sred globalnog procesa buđenja.

Tokom ovih vremena krize i agonije planete Zemlje, cjelokupno čovječanstvo je na pragu da postane svjesno svog izvora i svoje stvarne uloge na planeti. Čovječanstvo će pronaći svoju istinsku svrhu u usklađivanju sa planetom Zemljom i sa svim osjećajnim bićima. Ona rađa život da bi smo ga njegovali i starali se o njemu, a ne da ga ubijamo. U dolazećim dekadama, mi ćemo evoluirati u veliku globalnu obitelj, porodicu u kojoj će svako ljudsko biće prepoznavati sebe u drugome i poštovati ga.

Ljudsko srce je spremno da se otvori i čovjek više nikada neće zatvarati oči pred „otvorenim ranama“ svog kolektivnog bića koje je njegov bez-svjestan um stvorio i koje ga pritiscu toliko dugo vremena. I da, ovaj proces je bolan, svako rođenje je takvo! Ali, unutar te patnje je i blagoslov pročišćenja i ostvarenja ako osoba dobrovoljno surađuje i sve to osjeća iz srca.

Radi toga, prosvjetljenje više nije privilegija nekolicine izabranih kao što je ranije bilo. Udruženi sa svjesnošću Zemlje, mi smo na pragu da svjesno uđemo u svijet koji zovemo SADA. To naše „MI“ će postati tvorac novog svijeta.

Prosvjetljenje je ostvarenje individualne, osobne Svjesnosti na svaki način i u svemu što JESTE. Ono će nam doći onom brzinom koju određuje naša spremnost da prestanemo poistovjećivati sebe sa svojim mislima i osjećajima koje te misli stvaraju.

Dakle, potrebno je da naša van vremenska Priroda promatra i dominira životom, umjesto da to čini naš strahom upravljani (raz)um koji je krajnja samo-centriranost i ego-manija. To vanvremensko JA koje je u nama, VIDI istinu i usklađeno je sa životom koji VOLI SAM SEBE. Ono ne poznaje strah jer je strah odsustvo ljubavi.

Vi ste taj ŽIVOT!

Došao je trenutak buđenja iz destruktivnog sna. Dobrota se već materijalizirala na Zemlji.

Čini se da nas očekuje puno posla, u smislu implementacije svjetskog mira i liječenja Zemlje. Ipak, ovaj posao prvo započinje sa nama samima, jer stvarna promjena dolazi iz naše unutrašnjosti. U tu svrhu, obilje unutrašnje mudrosti i snage nam je dostupno: Usidrimo sebe u SADA tako što ćemo se usredotočiti na naš osjećaj istinkog sebe u nasem tijelu. Pokrečimo se sa potpunom svjesnošću svoga tijela, tako da možemo osjetiti vibraciju u svakoj njegovoj stanici. Onda će kozmička svjesnost rasti u nama. Iz sveobuhvatne KOZMIČKE SVESNOSTI, zajedno mozemo činiti čuda.

Dobro došao u Trenutak!

Dobrodošao kući!

Budimo svjesni;

„Postoji mjesto u kome sve započinje, stanje čiste energije, koja jednostavno – JESTE. U tom kvantnom inkubatoru stvarnosti, sve je moguće!

Prolazeći kroz izvršioce: maštu, iščekivanja, rasuđivanje i molitvu, mi dovodimo neke od tih mogućnosti u postojanje.

Pomoću buđenja o tome što smo mi, što imamo i što nemamo, i kakvi bi trebali da budemo, mi nadahnjujemo život našim najvećim zadovoljstvima i najdubljim patnjama.

Oznake: strah, misli, ego, vrijeme, prosvjetljenje, svjesnost, kvantna fizika, budnost, ovdje i sada, univerzalna inteligencija, univerzum, um, kozmos, kolektivno biće

04.12.2012. u 13:54 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 20.11.2012.

Samopromatranje

Kada pricas s nekim, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes s razgovorom?
Kad si na nekog ljut, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes sa svojom ljutnjom?
Kada si poslje smiren, da li se udubis u to iskustvo; pokusavas li ga razumjeti? Odakle potjece, sto ga je izazvalo? Samo ono sto se shvati moze se i promijeniti. Ono sto ne razumijemo ili cega nismo svjesni, biva potisnuto. Ne mijenja se. No kad se shvati, moze se promijeniti. Proces je cesto dug, spor i postepen. Malo po malo shvatimo neke stvari; iluzije se gube, sloj po sloj, postepeno dolazimo u dodir sa objektivnom stvarnoscu.

Ima jedna prica o lavu koji upadne u stado ovaca i tamo pronadje lava medju ovcama. Taj je lav od malena odrastao u stadu. Blejao je i kretao se kao ovca. Lav se uputi ravno k njemu i kad se lav-ovca nasao pred pravim lavom, poceo je da drhti kao prut. Lav ga upita; “Sta radis medju tim ovcama?” Ovaj mu odgovori; “Ja sam ovca”? Lav mu odgovori; “Nije da nisi. Ajde podji sa mnom.” Odveo je lava-ovcu do jednog jezera i rekao; “Gledaj!”
Kad je lav-ovca vidio svoj odraz u vodi, oglasi se mocnom rikom. U tom se trenutku preobrazio i vise nikad nije bio isti.

Ako imas srece i Bogovi su ti naklonjeni, mozes najedanput shvatiti sto je to JA, i onda nikad vise neces biti isti. Nista vise nece moci da te dotakne, i nitko nece moci da te ugrozi.
Neces se bojati nicega ni nikoga. Zivjet ces kao car, kao vladar.
Ovdje se ne radi o slavi ili bogatstvu.
Mogu se zadovoljiti i time da sam nitko i nista. Uspjeh ili neuspjeh mi ne znace apsolutno nista. Nemaju nikakvo znacenje.
Cak i ako budem izvrgnut ruglu, ispadnem smijesan, to me se ne dotice.
Ovo se divno stanje moze postici postepeno samopromatranjem. I ne poistovjecivnjem sa svojim uslovljenim JA. Pritom treba mrznju zamijeniti ljubavlju, pridruziti se odbacenima i moci priznati da si pogrijesio. Mozda ce ovo u pocetku doprinjeti osjecaju deprimiranosti i potistenosti. Patit ces, plakati. No ako se ne poistovjetis s tom depresijom; ako izadjes iz samog sebe i promatras tu potistenost i ne poistovjetis se snjom i ne cinis nista da je se oslobodis – mozes i dalje da zivis dok depresija prolazi kroz tebe, dok na kraju ne iscezne. I kad te sustignu brige ti nisi uznemiren. Zabrinut si no nisi uznemiren.

Bjezeci od necega dajemo mu jos vecu moc. Samo promatraj kako prolazi. Mozes cak bit i sretan u svojoj zabrinutosti. No ne treba grijesiti u tome sto je sreca. Mozda mislis da je sreca neko osjecanje; ushicenost. Ushicen si; tako samo pripremas put za novu depresiju. Probaj da razaznas brigu iza tog osjecaja opijenosti ugodom; Sto da cinim da ovo potraje? To nije sreca. To je ovisnost.
Ne gledaj s prijekorom na ljude ovisne o drogi ili alkoholu. Mozda si i ti ovisnik koliko i oni.
Biti slobodan i drugima ne uskracivati slobodu, ni za koga ne biti poseban a voliti sve; to je ljubav. Ljubav je uvijek bila tu ali se mi nikada nismo potrudili da ju vidimo, jar smo bili previse zauzeti onim sto nasa kultura naziva ljubavlju, sa svojim pjesmama i poezijom – no to nije ljubav, to je njena suprotnost. To je ZELJA, KONTROLA, POSESIVNOST. To je MANIPULACIJA, STRAH, BRIGA – to nije ljubav.
Postoji jedan razlog zasto se ne osjecas blazeno u ovom trenutku a to je da si skoncentriran na ono sto nemas. Da nije tako, dozivio bi blazenost.

Kako stupiti u dodir sa stvarnoscu?
Promatraj sve sto je u tebi i izvan tebe, kad ti se nesto dogodi, gledaj to kao da se dogadja netkom drugom, bez komentara, prosudjivanja, stava, uplitanja, bez pokusaja da to promijenis. Samo shvati. Kad se to dogodi uvidjet ces da se postepeno distanciras; ne poistovjecujes se sa situacijom.

Ako netko boluje od raka, a ja ga ne poznajem, onda me to ne potresa previse. Ako ti treba da polozis neki ispit, to me se ne dotice. Mogu da kazem sa distance; “Sto vise brines tim gore po tebe. Zasto ne napravis pauzu umjesto da samo ucis?” No kada ja treba da polazem ispit onda stvari drukcije stoje. Tu se radi o mojoj kozi, mome tijelu, mom statusu. To je poistovjecivanje sa mojim laznim JA. Ako uspijem da iskljucim sebe i svoje zelje, teznje, interese, ciljeve iz situacije ili iz posla koji u tom trenutku obavljam onda je sansa za uspjeh daleko veca. Sjetimo se one Zen price o strijelcu, meti i medalji.

Kad nekoga slusam onda vise razmisljam o onome sto trebam reci nego o onome o cemu se govori. Vec unaprijed razmisljam kako da reagiram. Sto da kazem, da repliciram. Moja reakcija potjece od moje nesigurnosti ili potrebe da manipuliram i zelje za uspjehom odn dominacijom. Tu se moze raditi i o drugim stvarima kojih nisam svjestan. Slusati znaci iskljuciti misljenje, slusati drugoga a istovrmeno osluskivati sebe. Biti svjestan ovoga.

Listening is loving!

Kada se radi o svjesnosti onda nikada nismo odsutni duhom. Kada je svjesnost ukljucena nema rastresenosti jer smo neprekidno svjesni sebe i svega oko nas.

Etikete
Ja sam uspjesna osoba. To je poistovjecivanje sebe sa uspjehom. Uspjeh nije dio naseg JA. Uspjeh je nesto sto dolazi i prolazi; danas je tu a sutra ga vec mozda nece biti. To nije JA. Isto je ako kazem; “Ja sam propao covjek, ja sam advokat, ja sam biznismen.” Ako se poistovjetim s tim stvarima potpuno cu se vezati za njih, stalno cu se bojati kako ce one izceznuti. Otud potjece moja patnja.
Patnja je znak udaljavanja od stvarnosti. Kao sto je fizicka bol znak da u tijelu postoji neka bolest ili povreda tako patnja ukazuje da negdje postoji nesto lazno. Patnja se javlja usljed sukoba sa stvarnoscu; sukoba lazi i istine. Inace nema patnje.

Oznake: introspekcija, vezivanje, patnja, identifikacija, poistovjecivanje, ambicija, uspjeh, ovisnoat, iluzija, strah, depresija, euforija, sreca, svjesnost, ovdje i sad, transformacija, Preobrazba, identitet, kondicioniranost, lazno ja, želja, kontrola, posesivnost, manipulacija

20.11.2012. u 21:22 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.11.2012.

Osobnost i identifikacija sa uslovljenim JA


Ti mislis da si slobodan, no vjerojatno ne postoji ni jedan pokret, ni jedna misao, osjecaj, stav ili ubjedjenje koji ne potjecu od nekog drugog. Neke stvari u tebi izazivaju jaka uzbudjenja i ti mislis da ih ti prozivljavas. Potrebna je velika svjesnost da shvatis kako je to sto ti zoves JA samo konglomerat tvojih iskustava iz proslosti, tvoje uslovljenosti i programiranosti. Proces spoznaje je bolan; kad pocne budjenje dozivljava se jaka bol. Bolno je gledati kako se ruse osobne iluzije. Sve sto si mislio da si izgradio se pretvara u prah.

Ako kazemo; ja promatram sebe. Tko je ovdje JA i sto je to sebe?
Ako sebe kudis ili hvalis, ne blokiraj pokudu ili pohvalu nego ju promatraj. Ja sebe kudim; ja sebe osudjujem; ja sebe hvalim – promatraj i nista drugo. Samopromatranje znaci gledanje – promatranje onoga sto se dogadje u tebi i izvan tebe – kao da se to dogadja netkom drugom. To je JA koje promatra sebe. Zanimljiv fenomen za psihologe i filozofe – JA moze da promatra sebe. Zdrav razum koji promatra. Najprije se krene od stvari; svijesti o stvarima oko sebe; onda se pomaknemo ka svijesti o mislima koje predastavljaju sebe – nase uvjetovano ja i na kraju dolazimo do svijesti o onom koji misli.
Stvari-okolina, misli, mislilac.
Moze li mislilac spoznati sama sebe?
Da li su moje misli JA? Ne. Misli dolaze i odlaze; JA nisam moje misli. Kao i zelje; JA nisam moje zelje. I zelje dolaze, prolaze i odlaze. Da li sam JA moje tijelo? Kazu da se u svakom trenu milioni stanica naseg tijela mijenjaju i obnavljaju, te nakon sedam godina u tijelu ne ostane ni jedna ziva stanica od onih koje smo imali prije tih sedam godina. Stanice dolaze i odlaze, radjaju se i umiru, no JA ostaje. Tako da JA nisam moje tijelo. JA je nesto drukcije, nesto vise.
A moje ime? Da li je JA moje ime? Ne, ja mogu da promijenim moje ime, bez mijenjanja tog JA. A moja karijera? Moja ubjedjenja? Jesu li moje ime i vjera sustinski dijelovi moga JA?
JA ne predatavlja ni jednu od tih etiketa koje mu pridajemo. Etikete pripadaju nasem egu, nasem uslovljenom ja, onome koji je podlozan promjenama. Da li se pravo JA mijenja? Da li se promatrac mijenja? Kad izadjes iz samog sebe i promatras to sebe, svoj ego, onda se vise ne poistovjecujes s njim.

Patnja postoji unutar sebe i, kad poistovjecujes svoje pravo JA i to sebe, pocinje patnja.

Predpostavimo da strahujes, ili zelis nesto, ili si zabrinut. Kad se JA ne poistovjecuje s novcem, imenom, nacionalnoscu, sa prijateljima, drugim ljudima … onda tvoje JA nikad nije ugrozeno. Ono moze biti aktivno ali ne i ugrozeno.
Sjeti se necega sto ti, ili ti je nekad prije, izaziva bol, strah ili zabrinutost. Mozes li dokuciti zelju ispod tih osjecanja? Nesto ispod te patnje. Shvacas li da postoji nesto sto zarko zelis i da ti to izaziva patnju? Sto je ta zelja? Iako je to samo zelja, ona postaje poistovjecivanje s njom. Nekad si sebi poslao poruku; ono sto je dobro za moje JA odn za opsatanak mog JA, povezano je sa tom zeljom.

Patnja iskljucivo potjece iz poistovjecivanja s necim, bilo da je to u nama ili izvan nas.

Negativna osjecanja
Kada se u igru uljuce negativna osjecanja onda se gubi glava. Na scenu stupa ego – uvjetovano ja, i sve se kvari. Tamo gdje je bio jedan problem koji je trebalo rijesiti, sada su dva problema. Neki misle da se u odsustvu negativnih osjecanja; brige, sumnje, bijesa ne moze rijesavati neka situacija.
Visak ega nas prijeci da stvari vidimo objektivno – sa distance; bez uplitanja emocija. Tako nas, kada krenemo u akciju, negativna osjecanja ometaju u tome.

Oznake: jastvo, ego, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, identitet, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja

15.11.2012. u 20:37 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 30.10.2012.

Istine i zablude o osobnoj sreci

Istine i zablude o osobnoj sreci

Promatraj tjeskobu koja caruje svuda oko nas, promatraj usamljenost, strah, izgubljenost, sukob u srcima. Zamisli da imas priliku da se svega toga oslobodis. Da ti netko da priliku da prekines to tracenje energije i zdravlja. Da uvidis da je moguce da stvarno volimo jedni druge, da budemo spokojni, potpuno prozeti ljubavlju …

Nemoj traziti od svijeta da se promjeni. Promjeni se ti. Tek tad ces biti u stanju da vidis svijet onakav kakav jest a potom i da mijenjas ono sto mislis da treba mijenjati.

Vazna je spremnost da naucimo nesto novo. Da stvari vidimo na drukciji nacin nego dosad. Da se probudimo. Osvjestimo. Evo nekih od uobicajenih nam zabluda;

Nikad nisi zaljubljen u nekog drugog. Zaljubljen si u ideju o odredjenoj osobi, unaprijed stvorenu ideju diktiranu nadom. A tako se i odljubljuje. Samo se ta ideja mijenja.
Kako si mogao da me razocaras kada sam tako vjerovao u tebe?
Jesi li stvarno toliko vjerovao u tu osobu? Ne, takvo je ubjedjenje rezultat pranja mozga kojem smo podvrgnuti od malena. Mi nikada ne vjerujemo u druge ljude. Ono u sto vjerujemo samo je nas osobni sud o drugoj osobi. Razocaran sam spoznajom da je moja procjena druge osobe bila pogresna.

Ti ne zelis biti sretan. Proba; treba ti samo jedan minut. Misli na nekog koga puno volis, netko tko ti je dragocjen. Pokusaj da mu u mislima kazes; Vise mi je stalo do moje srece nego do tebe. Kada bih birao uvijek bih odabrao srecu.
Onda se upitas; Kako mogu da budem takav egoist? No tko je tu zapravo egoist? Zamisli nekoga tko ti kaze; Kako si mogao da budes takav egoist da ti tvoja sreca bude vaznija od mene? Ti bi mu odgovorio; Sorry ali kako ti mozes da budes takav egoist da ocekujes da tebe stavim iznad svoje srece?


Ima i ona; Ne stavljem tebe ispred moje srece nego ti jesi moja sreca. Ili ti si razlog moje srece. Kada sam s tobom onda sam sretan. Tu se javlja opasnost da svoj dozivljaj srece vezujem za nesto izvan mene samoga odn za nekoga. Citajuci sve te filozofske i duhovne knjige nailazim na tako pametne stvari koje zvuce tako logicno, koje mi otvore oci. I sve je divno i krasno. I tako mudar ja se uvalim u novu (ljubavnu) avanturu i …
Sve; svo znanje i pamet padnu u vodu. Teorija padne na ispitu u praksi. Moze li mi netko od vas, koji citate moj blog, reci zasto je to tako? Prizivam li dramu i bol i razocaranja zato sto negdje u dubini duse vise vjerujem u tugu nego u veselje? Ili sam navikao na tugu. Pa mi ista fali?
Ili vjerujem da ucim samo kroz bol i patnju?
Na koncu bih ipak izabrao da budem sretan s nekim i ostanem u mraku neznanja nego obrnuto. Ili ipak ne bih? Koliko bi trajalo nakon bih svatio da s tom osobom ne rastem-ne raste ni ta osob pokraj mene?
A sto ce mi pamet ako ju ne mogu s nekim dijeliti? Ili je to sve samo put na kom cemo uz pomoc saznanja doci do prave osobe i pravog trajnog odnosa? Nadam se da je tako.

Nekad pomislim da su svi pametni ljudi i njihove pametne knjige plod razocaranja, patnje i bola i da im je cilj utjeha sebi i drugim nesretnicima. No sada se vratimo pameti.

Nekada je potrebno vrijeme da partneri shvate neke stvari, da se probude. Dvoje ljudi moraju dugo da pate u jednom odnosu prije nego se probude i kazu: Dosta mi je! Mora da postoji neki bolji zivot, zivot koji se ne bazira na ovisnosti o drugim ljudskim bicima.
Da bi ovo shvatili potreban je duhovni rad – rad ne sebi, samo-spoznaja. To vodi budjenju; svjesnosti i prosvjetljenju. Oslobodjenju od patnje i bola.
A onda, kao takav-oslobodjen, bi trebalo da budes sretan i zadovoljan, slobodan, pun ljubavi i spokojan. Vrijedi probati.

Oznake: sreća, psihologija, duhovnost, tjeskoba, strah, usamljenost, ljubav, zaljubljenost, transformacija, razocarenje, samo-spoznaja, odnos, veza, partner, rast, razvoj, prosvjetljenje

30.10.2012. u 17:14 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.08.2012.

Dubok – istinski ljubavni odnos

Jezik je za one koji nisu u ljubavi. Za ljubavnike je tisina.

Odnos je jedna od misterija, i posto postoji izmedju dvije osobe, zavisi i od jedne i od druge. Kad god se dvije osobe sretnu, stvoren je novi svijet. Njihovim se susretom desio nov fenomen i kroz taj potpuno novi fenomen, obje se osobe mijenjaju.

Bez odnosa ste jedno, a cim ste u odnosu, postajete nesto drugo.

Odnos stvarate vi a potom odnos stvara vas. Dvije se osobe srecu i pritom se srecu dva svijeta. Svaka je osoba svijet za sebe – slozena tajna sa drugom prosloscu. Ako odnos postane intiman, postane blizak i dubok, tada se malo po malo i centri pocinju doticati. I kada se centri napokon sretnu, to se zove ljubav.
Kada se periferije sretnu, to je poznanstvo. Cesto ste svoja poznanstva nazivali ljubavlju, no time ste samo zavaravali sebe.

Ljubav je prava rijetkost. Ako zelite da sretnete osobu u njenom centru, morat cete joj dopustiti da i ona dotakne vas centar. Da dozvolite sebi da budete osjetljivi za tako nesto, potpuno otvoreni i ranjivi.
A to je rizicno. Dopustiti drugom da dopre do vaseg jezgra je opasno, jer nikada ne znate sto ce ovaj drugi uciniti sljedece. Jer jednom kada su sve vase tajne otkrivene, kada se vasa skrivenost razotkrije, kada se potpuno razgolitite, nikad ne znate sto ce onaj drugi uciniti.

U tome postoji strah. Zato se ne otvaramo.

Periferija je mjesto gdje vi prestajete a pocinje svijet. Kada se periferije sretnu mi pomislimo da smo se sreli mi, da nam se dogodila ljubav. Tu se radi o poznanstvu a ne o ljubavi. Seksualni je odnos takodjer desavanje na periferiji. Dok god se centri ne sretnu, seks je samo susret dva tijela.

Mozete drugom dopustiti da dopre do centra samo ako se ne bojite.

Postoje dva nacina zivljenja; jedan okrenut strahu i drugi okrenut ljubavi.

Zivljenje okrenuto strahu vas nikada nece odvesti u dubok – istinski odnos. Ostacete zatvoreni ne dozvolivsi drugom da prodre do vaseg jezgra. Dozvolit cete prilaz do odredjene mjere a potom, na brzinu, podici zidove, i svaka ce mogucnost za ljubav nestati.

Zivljenje okrenuto ljubavi je zivljenje duhovnog covjeka. Covjeka koji se ne boji buducnosti, koji se ne boji posljedica, koji zivi ovdje i sada.
Krisna je u Giti rekao Ardjuni; Ne brini o posljedicama. Um koji brine o posljedicama, koji je okrenut rezultatima, je um okrenut strahu. Onaj u kojega je um okrenut strahu uvijek nesto kalkulira, planira, aranzira i mijenja, i citav se njegov zivot time unistava.


Ako mozete biti u ovom trenutku, u ovom sadasnjem trenutku, samo ako mozete biti u bogatstvu ove punoce, jedino tada i jedino tako mozete voljeti.
Milioni ljudi misle da su u ljubavi, vjeruju da vole, no to je samo uvjerenje a ne i ljubav.
Ljubav se desi samo ponekad. Rijetko procvijeta i to samo tamo gdje nema straha. To znaci da se ljubav moze desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je dostupan svakome, ali ne i ljubav.

Kada ste otvoreni, kada nemate sto da sakrijete i kada se ne bojite, onda mozete dopustiti drugome da vas dotakne u centar, da prodre do vase sustine.

Zapamtite; ako vi dozvolite nekom da udje u vas, i drugi ce to dozvoliti vama, jer onog trenutka kada se jedan centar otvori – stvara se povjerenje. Kada u vama nestane strah, odjednom, i onaj drugi postaje neustrasiv.

A cemu strah? Cak i da se sve zna o vama, da ste otvorena knjiga. Strah vam stvaraju pogresne koncepcije nametnute od drustva, da treba da se stitite i branite, da budete danonocno u borbenoj gotovosti, da je svako neprijatelj, da su svi protiv vas. Nitko nije protiv vas! Cak i da osjecate da je netko protiv vas, taj, takodjer nije protiv, jer svako je obuzet sobom, a ne vama.

Ako mozete dozvoliti sebi da vam se ljubav dogodi, onda nema potrebe za meditacijom, crkvom i hramom. Bog i sve to ce vam se desiti kroz ljubav.

Dajte svoje tijelo ljubavi, prije nego ga uzme smrt. Za ljubavnike nema smrti.

Ljubav je trenutak kada se dva centra konacno sretnu. Iz susreta dva centra radja se nova stvar. Javlja se alkemija. Stvara se napitak koji ce ugasiti zedj mnogih zivota. I ispunjenost je tu.

Cak ni smrt ne znaci nista covjeku koju voli.

I bog postoji. Bog nije argument, Bog je ispunjenje, osjecaj dubokog ispunjenja.

Zadovoljstvo je vidljiv znak ljubavi. Odjednom postajete zadovoljni, kao da ste iznenada sve postigli. Postigli ste cilj. Sudbina je ispunjena. Postajete bezzeljni. Zato sto zelje nicu iz nezadovoljstva. Vi zelite sve sto nemate. Mislite ako nesto budete dobili – imali, da ce vam to donjeti zadovoljstvo.
Ako je ljubav prisutna, bit cete po prvi put stvarni, sa osjecajem blazenosti.
Nek ljubav bude vasa sadhana, vas duhovna disliplina. Ne dozvolite da ljubav postane tek nesto obicno. Da postane samo zaokupljenost uma, ili samo tjelesno zadovoljstvo. Naka ljubav postane unutrasnje traganje. I pozovite drugog da vam pomogne na tom putu, kao prijatelj. Da doprete do vrhunca medjuljudskog odnosa. I sada drugi vise nije nov. Drugi vise nije tajna koju treba istrazivati nego prijetelj koji je spreman da zajedno s vama krene prema centru. Budite jedan drugome vrata. Tako cete, kroz taj odnos, dospjeti do vrha.
Periferija – vase tijelo je staro. Ne mozete biti u vjecnoj ljubavi sa tijelom. No vas je centar uvijek svijez, vjecno mlad. Jednom kad ostvarite kontakt sa centrom, otkrivat cete ljubav svakog trenutka.

Ovo je izvadak-sazetak Oshovih rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi



Oznake: odnos, veza, partner, ljubav, duhovnost, strah, bog, Sadhana

20.08.2012. u 21:57 • 0 KomentaraPrint#

Ljubav je ispunjenje

Jezik je za one koji nisu u ljubavi. Za ljubavnike je tisina.

Odnos je jedna od misterija, i posto postoji izmedju dvije osobe, zavisi i od jedne i od druge. Kas god se dvije osobe sretnu, stvoren je novi svijet. Njihovim se susretom desio nov fenomen i kroz taj potpuno novi fenomen, obje se osobe mijenjaju.

Bez odnosa ste jedno, a cim ste u odnosu, postajete nesto drugo.

Odnos stvarate vi a potom odnos stvara vas. Dvije se osobe srecu i pritom se srecu dva svijeta. Svaka je osoba svijet za sebe – slozena tajna sa drugom prosloscu. Ako odnos postane intiman, postane blizak i dubok, tada se malo po malo i centri pocinju doticati. I kada se centri napokon sretnu, to se zove ljubav.
Kada se periferije sretnu, to je poznanstvo. Cesto ste svoja poznanstva nazivali ljubavlju, no time ste samo zavaravali sebe.

Ljubav je prava rijetkost. Ako zelite da sretnete osobu u njenom centru, morat cete joj dopustiti da i ona dotakne vas centar. Da dozvolite sebi da budete osjetljivi za tako nesto, potpuno otvoreni i ranjivi.
A to je rizicno. Dopustiti drugom da dopre do vaseg jezgra je opasno, jer nikada ne znate sto ce ovaj drugi uciniti sljedece. Jer jednom kada su sve vase tajne otkrivene, kada se vasa skrivenost razotkrije, kada se potpuno razgolitite, nikad ne znate sto ce onaj drugi uciniti.

U tome postoji strah. Zato se ne otvaramo.

Periferija je mjesto gdje vi prestajete a pocinje svijet. Kada se periferije sretnu mi pomislimo da smo se sreli mi, da nam se dogodila ljubav. Tu se radi o poznanstvu a ne o ljubavi. Seksualni je odnos takodjer desavanje na periferiji. Dok god se centri ne sretnu, seks je samo susret dva tijela.

Mozete drugom dopustiti da dopre do centra samo ako se ne bojite.

Postoje dva nacina zivljenja; jedan okrenut strahu i drugi okrenut ljubavi.


Zivljenje okrenuto strahu vas nikada nece odvesti u dubok – istinski odnos. Ostacete zatvoreni ne dozvolivsi drugom da prodre do vaseg jezgra. Dozvolit cete prilaz do odredjene mjere a potom, na brzinu, podici zidove, i svaka ce mogucnost za ljubav nestati.

Zivljenje okrenuto ljubavi je zivljenje duhovnog covjeka. Covjeka koji se ne boji buducnosti, koji se ne boji posljedica, koji zivi ovdje i sada.

Krisna je u Giti rekao Ardjuni; Ne brini o posljedicama. Um koji brine o posljedicama, koji je okrenut rezultatima, je um okrenut strahu. Onaj u kojega je um okrenut strahu uvijek nesto kalkulira, planira, aranzira i mijenja, i citav se njegov zivot time unistava.

Ako mozete biti u ovom trenutku, u ovom sadasnjem trenutku, samo ako mozete biti u bogatstvu ove punoce, jedino tada i jedino tako mozete voljeti.
Milioni ljudi misle da su u ljubavi, vjeruju da vole, no to je samo uvjerenje a ne i ljubav.
Ljubav se desi samo ponekad. Rijetko procvijeta i to samo tamo gdje nema straha. To znaci da se ljubav moze desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je dostupan svakome, ali ne i ljubav.

Kada ste otvoreni, kada nemate sto da sakrijete i kada se ne bojite, onda mozete dopustiti drugome da vas dotakne u centar, da prodre do vase sustine.

Ako vi dozvolite nekom da udje u vas, i drugi ce to dozvoliti vama, jer onog trenutka kada se jedan centar otvori – stvara se povjerenje. Kada u vama nestane strah, odjednom, i onaj drugi postaje neustrasiv.

A cemu strah? Cak i da se sve zna o vama, da ste otvorena knjiga. Strah vam stvaraju pogresne koncepcije nametnute od drustva, da treba da se stitite i branite, da budete danonocno u borbenoj gotovosti, da je svako neprijatelj, da su svi protiv vas. Nitko nije protiv vas! Cak i da osjecate da je netko protiv vas, taj, takodjer nije protiv, jer svako je obuzet sobom, a ne vama.

Ako mozete dozvoliti sebi da vam se ljubav dogodi, onda nema potrebe za meditacijom, crkvom i hramom. Bog i sve to ce vam se desiti kroz ljubav.

Dajte svoje tijelo ljubavi, prije nego ga uzme smrt. Za ljubavnike nema smrti.

Ljubav je trenutak kada se dva centra konacno sretnu. Iz susreta dva centra radja se nova stvar. Javlja se alkemija. Stvara se napitak koji ce ugasiti zedj mnogih zivota. I ispunjenost je tu.

Cak ni smrt ne znaci nista covjeku koji voli.

Bog je ispunjenje, osjecaj dubokog ispunjenja.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: veza, odnos, ljubav, partner, strah, Intima, povjerenje, sex, sudbina, bog

20.08.2012. u 21:56 • 0 KomentaraPrint#

petak, 17.08.2012.

Stvarni neprijatelj ljubavi

Stvarni neprijatelj ljubavi

Umesto straha, živi ljubav; oni su krajnje suprotni. Ljudi obično misle da su ljubav i mržnja suprotni; to je pogrešno, oni nisu. Ljubav i mržnja su ista energija, ljubav/mržnja je jedna ista energija. Ljubav može postati mržnja, mržnja može postati ljubav: oni su promjenjivi. Stoga oni nisu suprotni, oni se dopunjuju.

Ustvari, mi volimo i mrzimo jednu istu osobu: to uvijek ide zajedno. Oni nisu neprijatelji, oni su prijatelji.

Stvarna suprotnost postoji između ljubavi i straha. Oni nisu nikada zajedno; ako si previše prožet strahom, ljubav nestaje. Strah ne može biti promijenjen u ljubav, ljubav ne može biti pretočena u strah: oni nisu dopunjivi.

Samo te ljubav može učiniti bogatim. Strah oduzima, paralizira, i što si više blokiran, više u strahu, to si više u začaranom krugu. Ljubav ti daje krila, to ti pomaže da se opustiš u životu, to ti daje hrabrost da iskusiš život na različite načine. Ona ti dopušta sirinu života, život je multidimenzionalan. To je čitava duga, sve boje života. Zato treba odbaciti strah i zamijeniti ga ljubavlju.

I razmišljaj o nebu, prostranstvu; misli o slobodi, beskraju. Ne razmišljaj o malim, trivijalnim stvarima. Ljubav nikad ne misli o malim stvarima, strah je uvek sa trivijalijama. Ljubav je spremna da žrtvuje sve; ljubav samo misli o prostranstvu. Ona je uvijek u traganju za nepoznatim.

Oznake: strah, ljubav, život

17.08.2012. u 10:32 • 0 KomentaraPrint#

RIZIKOVATI SVE

Život iziskuje veliku hrabrost. Kukavice samo tavore, oni ne žive jer je njihov sav život obiljezen strahom, a takav život je gori od smrti. Oni žive u nekoj vrsti paranoje, plaše se svega; i ne samo od stvarnih opasnosti, već i od nestvarnih pojavnosti, također. Oni su zaplašeni hiljadu i jednom stvari koje su sami izmislili.

Treba naučiti kako biti hrabar. A zašto je hrabrost potrebna za život? – Stoga što je život nesiguran. Ako budeš inzistirao na sigurnosti, tada ćeš ostati zatočen u jednom malom kutu, gotovo u zatvoru koji si sam načinio. To će biti izvjesna sigurnost, ali to neće biti život. U tome neće biti avanture ni ekstatičnosti.

Život se sastoji od istraživanja, odlaženja u nepoznato, uspinjanja do zvijezda. Budi hrabar i žrtvuj sve u interesu života – ništa nije vrijednije od toga. Nemoj da žrtvuješ svoj život zbog malih stvari – novca i sigurnosti. Svako treba da živi svoj život što je moguće potpunije, tako se rađa radost.

Oni koji stvarno žele da žive treba da preuzmu više rizika. Oni treba da nauče da ne postoji dom, da je život hodočašće – bez početka i bez kraja. Da, postoje mjesta gde se može odmarati, ali to su samo prenoćišta i ujutro nastavljamo dalje. Život je neprestano kretanje, on nikad ne dospijeva do kraja – stoga je život vječan.

Najbolja životna hrana je rizik: što više rizikuješ to si životniji. A kada jednom shvatiš to, ne iz očaja, ne iz bespomoćnosti, iz nužde, već iz stanja osvještenosti – tada ces otkriti ljepotu koju ta mogućnost nudi.

Ljepota zivota je u tome sto nije predvidiv i sto je pun iznenađenja. Ako je sve sigurno, određeno, zagarantirano, tada neće biti prilike za uzbuđenje, za ples.

Isus je uvijek govorio svojim učenicima: „Veselite se, uživajte! Iznova i iznova vam kažem: uživajte!“

Nije bitan cilj, čak ni pravac. Kako nam kaze Alisa u zemlji cuda;
If you don’t know where you’re going, any road will take you there.
Allice in wonderland
Ili; It is about journey not about destination ili If you’re not enjoying the journey, you probably won’t enjoy the destination.

Kreni bez ikakvih predubjedjenja, bez želja, bez ideje kako bi to kretanje trebalo da izgleda. Samo se opusti i prepusti.

Ljudi o smrti imaju krivu predodžbu.

Naše su kuće nalik grobovima. Previše nas zaokuplja sigurnost. Niko ne može niusto u zivotu biti siguran. Svaka sigurnost je lažna, svaka sigurnost je izmišljena. Žena te voli danas – a sutra, ko zna? Zbog sigurnosti mi smo izmislili i brak. Zbog sigurnosti mi smo izmislili i društvo. Zbog takve sigurnosti mi se uvijek krećemo utabanim stazama.

Život je divalj, neobuzdan. Ljubav je neobuzdana. Bog nikada neće ući u tvoju baštu, ona je previše ljudska. On neće ući ni u tvoje kuće, one su premale. Ti ga nikada nećeš sresti na zacrtanom putu. I Bog je divalj.

Oznake: strah, rizik, hrabrost, život, osvještenost, smrt

17.08.2012. u 10:31 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 10.07.2012.

Metanoja, filteri uma, svijest, duhovnost, ljubav

Ovdje i sada

Zamislite da sjedite u nekoj sali i slusate koncert. Sjetite se da niste zakljucali auto. Pocinjete se zivcirati. Nezgodno vam je da ustanete i odete do auta, ali ne mozete vise da se usredsredite na muziku. Ovo je primjer nacina na koji zivi vecina ljudi.

Jos jedan primjer; Jedna grupa turista putuje kroz carobne pejzaze. Zastori na vagonu su spusteni, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se medjusobno takmice tko je ljepsi, talentiraniji, tko vise zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.

Metanoja = obraćenje, pokajanje, jer je carstvo bozje ovdje i sada.

Pokajanje ne znaci oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znaci vidjenje svega na potpuno nov nacin, znaci promjenu ideja, preobrazaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nesto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude.

Mi ne vjerujemo u objektivne stvari nego u nase ideje o njima.

Um sudi, procjenjuje, isvodi zakljucke o stvarima, ljudima i dogadjanjima.
Kada um ne prosudjuje, nema patnje jer nema ni emocija. Postoji samo cista radost. Svi smo mi u odredjenim trenucima svog zivota osjetili ovu radast.
Oslanjajuci se na mentalne konstrukcija ostajemo robovi rezona.

Filteri uma;
Strahovi, zelje, odnosi, uvjeranja, navike i uslovljenosti vrse selekciju onoga sto opazamo nasim culima. Mi “vidimo” stvari, dogadjaje i ljude oko sebe pod utjecajem nasih predubjedjenja. Tako umjesto nekoga vidimo nasu sliku o njemu. Ljudi neprestano propustaju stvarnost kroz svoje filtere, svoja vrednovanje i zelje. Uporno se drze toga kako su neke stvari pozeljne a neke nepozeljne, ispravne ili pogresne. No one su onakve kakve su.

Svijest

Sto je svijest? To je sposobnost da promatramo nacin na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ogranicimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti.
Zato je potrebno sljedece:
- Biti svjestan postojanja filtera
- Spoznati kako umjesto na stvarnost reagiramo na sliku stvorenu u umu
- Shvatiti da je sve pohranjeno u nasem umu privremeno – filteri se mijenjaju
- Da to sto gleda kroz filter nastao na mentalnim konstrukcijama nismo mi
- Biti promatrac koji, svjestan ove iskrivljene percepcije, putem koristenja cula vidi ono sto stvarno jeste ovdje is sad

Duhovnost
Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.

Osjecanja duhovne i svjetovne prirode

Sto vrijedi da osvojis svijet ako pritom dusu svoju izgubis?

Razmislite sto osjecate kada ste u dodiru s prirodom, pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdize iznad drveca? Kada citate neku knjigu ili ste uronjeni u posao koji volite? Kada uzivate u drustvu vama bliskih ljudi?
Ili kada razgovarate s nekim u čijem društvu zaista uživate u otvorenosti i bliskosti bez vezivanja. Kakvi vam se osjećaji javljaju? Uporedite to sa onim sto osjecate kada vas hvale, laskaju, kada ste uspjesni, kada vam se dive, kada pobijedite u nekoj raspravi, ili kada pobijedite u nekoj utrci, ili kada postanete popularni, ili kada vam svi plješću. Potonje osjećaje nazivamo svjetovnim osjećajima, a one prve nazivamo duhovnima.

Svjetovna osjecanja nisu prirodna, njih je drustvo izmislilo da bi nas drzalo pod kontrolom. Ona nam ne donose srecu, vec samo uzbudjenje, prazninu i napetost.
Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, hvalama, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeđivanjem na utrci.

Mislite o svom zivotu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesjesno, niste ponasali na osnovu onoga sto drugi misle, osjecaju ili govore o vama? Vasi koraci su kontrolirani; krecete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga tko je slobodan od ovih svjetovnih osjecanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osjecanjima, koje vode potpuno isprazan zivot, bez duse. Osvojile su svijet ali su izgubile dusu.

LJubav

Hocete da volite druge? Neka umre vasa potreba za njima!

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sloboda pokazivanja osjecanja

Korijen svih psiholoskih problema je u inhibiciji, u zabrani. U cemu se razlikuje ‘normalna’ osoba od zdrave? Normalna osoba zivi po drustveno priznatim normama. Zdrava osoba je kao ‘divljak’; ako je sretna, to pokazuje na takav nacin da to svi vide i cuju. Zdrava je, ali nije drustveno prilagodjena. Kako sacuvati svoje bazicno emocionalno zdravlje, a istovremeno se prilagoditi zahtijevima drustva?
Osnova zivota je emocija. U djungli prezivljavaju oni oblici koji znaju da se krecu i ubijaju. Uctiva i inhibirana osoba se krije iza drveta i ceka svoju smrt. Ona zatvara u sebe svoje strahove. Ljudski rod ne bi prezivio da je bio inhibiran. Njegovi preci pripadaju hrabrijoj vrsti.

Jaka osoba se formira po parametrima logike i konformizma. Ona zna izraziti osjecanja i komunicirati s istima. Suprotno ovome neke su osobe neprozirne kao mutna voda.

Sposobnost da izrazite svoje emocije odredjuje da li ste zdravi ili inhibirani.

Djeca su autenticna jer ostavljaju slobodan protok emocija. Iskreno djetinjstvo je sretno djetinjstvo. Ako su neko dijete ili adolescent onemoguceni u tome, posljedica je da se u kasnijim godinama, kao vec odrasli ljudi, ponasaju kao djeca. Novorodjence dolazi slobodno na svijet. Sputavati ga – vezivati pocinju roditelji i okolina. I cesto se dijete vise nikada ne oslobodi.

Sto jeste i sto nije ljubav?

Prava ljubav

Mislíte na nekoga cije vam je prihvacanje neophodno u zivotu, nekoga od koga trazite podrsku. Nekoga ko vam je potreban da umanji patnju usamljenosti.

Pokusajte da shvatite kako ste u dodiru s tom osobom izgubili slobodu. Vi niste slobodni. Ne usudjujete se da budete ono sto jeste.

No ako ste potpuno slobodni; ne morate nikoga okrivljavati, ne trazite vise nista ni od koga. Neuzvracenost vas ne zalosti.

Kada vise ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objasnjenja. Ne morate vise ni na koga da ostavljete utisak. Sto god da se prica o vama, vas ne uznemirava. Ne bavite se time.

Tada se radja ljubav.


Sto nije ljubav?

Privlacnost je slijepa. Osjecate da vas privlaci netko ili nesto. Ako se prepustite privlacnosti, usljedit ce uzitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da ce ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.

Kad zavisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je lose.

Cesto mozemo vidjeti dvije osobe koje zavise jedna od druge, dvije nedovrsene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav? Ne mozemo govoriti o ljubavi ako ona sluzi da usamljenost ucini podnosljivom.

Kada se osjecamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upustamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u neciji zagrljaj.

Usamljenost ne moze biti izlijecena kontaktom sa drugim bicima, vec samo kontaktom sa stvarnoscu odn sa svojim unutarnjim Bicem-sa samim sobom.


Kada se suocimo sa usamljenoscu, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Zapamtite dobro ovo za u buduce: Ono sto trazite vec je u vama. Ako ozbiljno pristupite svemu sto se nalazi u vasoj dusi, nestat ce sve ono od cega bjezite a izronit ce ono sto trazite.

Zelja i patnja

Ljubav nije zelja. Zelja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo zelju, ukidamo patnju.

Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na ocekivanjima, ubjedjivanju i potrebama ne traju dugo; Puno ocekujem od tebe. Bolje nemoj da me razocaras. I obrnuto; Ti puno ocekujes od mene. Ne zelim da te razocaram. Potreban sam ti. Potreban si mi. Potrebno mi je da nadjem svoju srecu u tebi. Potrebno je da nadjes svoju srecu u meni. Tu pocinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe.

Tamo gdje je prisutna ova vrsta zelje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono cega se bojimo.

Prava ljubav uvijek eliminira strah.

Kada je to samo zelja kamuflirana ljubavlju, cesto se ispolji strah.

Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja cini da svoje potrebe projiciram na drugoga.

Ljubav znaci bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji ocekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim?

Mi u drugom trazimo odredjenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Slikom o odnosu kao takvom? Zapravo nam se svidja sama ideja o vezi. Taj osjecaj da sam s nekim. Mi smo u vezi. Kada izadjemo van onda nas dozivljavaju kao par. Kako je dobro imati nekoga. To je ujedno i potvrda da vrijedim, da sam drustveno priznat, i da sam nekome potreban … Sve je to koncept razmisljanje koje vodi vezi ali ne i ljubavnoj vezi. Sustinskoj cemo se razlici vratiti poslje.

Kada mi nakon svadje kazes; Zao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja nicega ne bih sjecao. To mistici zovu prociscenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, vec se treba rijesiti svih emocija. Izlijeciti se od patnje.

Odbaciti sentimente. Za sta su nam oni potrebni? Za kreiranje drame u umu i odnosima. Kreiranje patnje.


Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, sreca, ovdje i sada, duhovnost, Metanoja, obraćenje, um, filteri uma, svijest, duša, patnja. osjecanja, inhibicija, norme, emocije, vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah, opsesija, želja, žudnja, patnja

10.07.2012. u 12:05 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn