http://rigijev.blog.hr

srijeda, 25.02.2015.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim

Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”

Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”

Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postali smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.

Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.

Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojimo uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.

Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.

Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.

Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.

Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i nastat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.

Oznake: samoca, stimulansi, uspjeh, prestiz, moc, svjesnost, jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, ljubav, odnos, veza, partner

25.02.2015. u 12:56 • 0 KomentaraPrint#

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim

Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”

Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”

Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postali smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.

Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.

Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojimo uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.

Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.

Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.

Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.

Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i nastat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.

Oznake: samoca, stimulansi, uspjeh, prestiz, moc, svjesnost, jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, ljubav, odnos, veza, partner

25.02.2015. u 12:56 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.02.2015.

Istinska sreća; istinsko ja vs ego

Istinska sreća ovisi o našem načinu postojanja, a ne o onome što imamo
BY ATMA ON 28. OŽUJKA 2014. PSIHOLOGIJA
Svi želimo biti sretni, ali ispada da unatoč tome što većina uživa mnogo veću kvalitetu života i veće blagostanje od ljudi prije recimo 50 godina, naša razina sreće nije nimalo porasla. Zašto? U osnovi, to je zato što naša sreća ima vrlo malo veze s našim životnim okolnostima. Istraživači procjenjuju da je udio naših osobnih okolnosti u faktoru sreće zastupljen manje od 10%.

Povišica plaće, kupnja najnovijeg mobitela ili pronalaženje novog partnera, mogu privremeno povećati naše raspoloženje, ali efekt vrlo brzo nestane što smo zasigurno svi iskusili barem jednom u životu.

Glavni ključ za istinsku sreću ima vrlo malo veze s onim što imamo, no ima puno više s našim načinom postojanja na svijetu.

Istinska sreća je dubok osjećaj dobrobiti, unutarnjeg mira i vitalnosti koji je dominantan u našem životu. Javlja se spontano i prirodno kada napravimo pomak iz egocentrične osobe u uravnoteženo istinsko biće kao način postojanja u svijetu.

Ego je jednostavno „ja“ koje mislimo da jesmo. To je mreža uvjerenja, pretpostavki, očekivanja i želja vrlo često dobrim dijelom ukorijenjena u strahu, kontroli i otporima. Svaki puta kada smo uhvaćeni u sadržaj naših misli i emocija ili se opiremo stvarnosti, mi živimo iz pozicije ega, a naše istinsko ja spava. Istinsko ja je naša istinska priroda i izvor intuitivnih smjernica i sreće. No, ego je dio strukture našeg jastva i bez njega ne bismo mogli živjeti, samo je pitanje da li je dominantan ili ne.

Kada živimo u skladu s istinskim ja, tada život teče. Pomak iz ega u istinsko ja zahtijeva hrabrost, strpljenje i predanost da poduzmemo korake za stvaranje zdravog, uravnoteženog ega i buđenje kako bi živjeli s većom svjesnosti o sadašnjem trenutku i prihvaćanju. Taj razvoj također znači otkrivanje i utjelovljenje istinskog ja kako bi iznjeli na svijet svoje talente i potencijale na način koji obogaćuje i poboljšava svijet. Stoga, u nastavku donosimo nekoliko vrijednih savjeta za razvoj istinskog ja, za postizanje istinske sreće:

Prestanite vjerovati svemu što mislite

Jedan od najčešćih uzroka nezadovoljstva živi u našoj glavi, te uzimanje za ozbiljno priče koje stvara naš um. Većina onoga što mislimo nije istina i nema utjecaja na stvarnost. Jedan od brzih načina da doživite istinsku sreću je pomak iz stanja identificiranosti sa svojim mislima u stanje bivanja svjesnosti o svojim mislima. To znači promatrati svoje misli bez ikakve prosudbe.

Uskladite se sa stvarnošću

Kada se borite ili odupirete stvarnosti – stvarima kakve one zaista jesu upravo sada – vaše tijelo i um imaju tendenciju postati napeti i doživjeti ćete stres. Ako često želite da određeni trenutak vašeg života bude drugačiji nego što sada jest, samo ćete sve više graditi unutarnje nezadovoljstvo. Jedan od zlatnih ključeva istinske sreće je da počnete prihvaćati stvarnost upravo onakvu kakava jest. To ne znači da morate voljeti tu realnost, no prihvaćanje realnosti automatski vas oslobađa napetosti. Nakon što smanjite napetost, veća je šansa da će se spontano pojaviti odgovor na tu situaciju … jednostavno ćete znati što učiniti.

Sagledajte iz svog srca

Ovakav pristup je osobito dobar ako imate hiperaktivan um ili vas muči puno briga. Preusmjerite svoju pozornost na područje svog srca i pogledajte na svijet iz srca umjesto iz glave i primjetiti ćete kako ove promjene u perspektivi gotovo odmah mijenjaju vaše iskustvo. Prva stvar koju ćete možda primjetiti je to da ste puno više povezani i osjećate se mirno, te kako su se misli promijenile. Ovo možete eksperimentirati cijeli dan! Također, probajte ovo primjeniti kada ste sa svojim partnerom i prijateljima i primijetiti ćete promjenu u tome kako se osjećate prema njima. Naš ego je programiran vidjeti odvojenost i razlike te onda donositi prosudbe, dok je naše srce programirano vidjeti povezanost i sličnosti. Štoviše, kad pogledamo na svijet iz srca tada imamo pristup kvalitetama srca kao što su suosjećanje, zahvalnost i ljubav.

Surađujte s emocijama

Jedan od ključeva za istinsku sreću je pomak pozornosti sa težnje da se osjećamo dobro na to da budemo dobro s osjećajima. Kad naučite kako pozdraviti sve emocije jednako, uključujući ljutnju, tugu i strah, događa se nešto iznenađujuće – iznenada se počinjete osjećati mirno i prožeti s dobrobitima unatoč tome što osjećate. Da biste to doista osjetili, trebate ući u komunikaciju sa svojim tijelom. Sljedeći puta kada imate neki neugodan osjećaj, umjesto pokušavanja kontroliranja tog osjećaja svojim umom i snagom volje, locirajte gdje je emocija najjača u vašem tijelu i samo promatrajte. Budite strpljivi i promatrajte kako ona protiče iz vašeg tijela sve dok taj emocionalni naboj nije otišao. Primjetite kako nakon toga osjećate puno više energije i kako je razlog zbog kojeg ste se tako osjećali sada drugačiji.

Zakoračite u zonu moćne zahvalnosti

Kada iskusimo zahvalnost, mi se pomičemo od onoga što je krivo i što nam nedostaje u ono što je ispravno i što je upravo sada. Neka vam zahvalnost bude temelj vašeg života i vidjeti ćete značajna poboljšanja u načinu kako funkcionira vaš život i kako se osjećate. Zahvalnost mijenja sve. Iskušajte ga u bilo koje vrijeme tijekom dana – jednostavno razmislite o dvije stvari za koje ste od srca zahvalni i nakon toga dvije stvari koje cijenite kod sebe. Dopustite si osjetiti i doživiti zahvalnost barem 30 sekundi i zatim primjetite koliko se bolje osjećate.

Dopustite da bude ono što jest

Jedna od karakteristika ega je njegova stalna potreba da se odupire i bori sa stvarnošću. Stvarnost se jednostavno odnosi na ono što jest, što god da se pojavi u datom trenutku uključujući i vaše misli, emocije, životne situacije i aktivnosti drugih. Elegantan način kako se otvoriti prisutnosti je omogućiti svakom trenutku da bude onakav kakav jest, bez potrebe da nešto promijenimo u vezi toga i bez prosuđivanja o tome. I tada se u vama događa savršen spontan odgovor na taj trenutak i bez potrebe da ego nešto učini.

http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-12.html
http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-22.html

Oznake: zahvalnost, ljubav, prihvaćanje, istinska sreća, osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, očekivanja, želja

23.02.2015. u 15:37 • 0 KomentaraPrint#

subota, 21.02.2015.

Negativni osjecaji i kako se nositi s njima

Prvo treba postati svjestan svojih negativnih osjecaja. Tuge naprimjer. Osjecam tugu. Lose sam raspolozen. Osjecam odbojnost prema sebi ili mi se javlja osjecaj krivice. Zivot kao da nema nikakvu svrhu ni smisao.
Trebam svhvatiti da su negativni osjecaji unutar mene. To nije stvarnost. Ja se tako osjecam. Ne cini me netko izvan mene nesretnim. On samo nesto cini ili ne cini. Ako kisa pokvari piknik u parku? Sto izaziva negativne osjecaje; kisa ili je to moja reakcija na kisu? Stvarnost je onakva kakva je. Ona nije problematicna.

Ljudi stvaraju problem. Ako bismo uklonili ljude sa planeta zivot bi tekao dalje, priroda bi najnormalnije nastavila da se razvija u svoj svojoj ljepoti i divljini.

Osjecaj je u meni. Nama ga u stvarnosti. Samo se ja poistovjecujem sa negativnim osjecajem koji je kondicioniran; jer su mi rekli da ako imam problem treba i lose da se osjecam…
Ne trebam si reci; “Potisten sam!” nego; “Osjecam poistenost!” U ovom trenutku postoji potistenost, postoji osjecaj povrijedjenosti, ali tako je kako je, nemoj se baviti time. Proci ce. Sve prodje. Nasa depresija i nasi osjecaji su samo oscilacije klatna. Ako trazis uzbudjenja i ushicenja, pripremi se za potistenost.

U jednom africkom plemenu je najveca kazna izgon. Kada bi te izbacili iz New Yorka ili odande gdje zivis, sigurno ne bi umro zbog toga. Covjek iz africkog plemena umre. On biva zrtva ubjedjenja da pripada grupi i da bez nje ne moze prezivjeti. No nije neophodno pripadati necemu, nekoj grupi ili nekome. Nije cak neophodno ni zaljubiti se. Tko je to rekao? Neophodno je biti slobodan. Neophodno je voliti. Sve je u tome. To je nasa istinska priroda. No, mi hocemo da budemo zeljeni. Hocemo da nam aplaudiraju, da privlacimo druge.
Ako se uspijemo probuditi onda mozemo biti sretni, zadovoljni i blazeni i bez svega toga.

Tvojoj okolini ne bi bilo drago da cuje ovo sto govorim. Kako se moze kontrolirati takva osoba – netko kome nitko nije potreban, tko se ne osjeca ugrozen kritikama, tko se ne uzbudjuje onim sto ljudi misle i govore o njemu. Tko vise nije marioneta. Netko tko govori istinu i lisen je straha.
U Bhaghavad Giti, Krisna kaze Arjuni; “Neustrasivo se baci u bitku i stavi svoje srce pod stopala Gospodnja.”
Meister Eckhart kaze; “Bog se ne dostize procesom zbrajanja necega nego kroz proces oduzimanja. Nista ne moras uciniti da bi bio slobodan. Potrebno je samo da odbacis nesto. Tada si slobodan”.

“Dobro se osjecam, jer je u svijetu oko mene dobro”. Mistici kazu; “U svijetu je dobro, jer se JA osjecam dobro”.

Oznake: osjecaji, Bhaghavad Gita, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, negativni osjecaji

21.02.2015. u 12:57 • 0 KomentaraPrint#

petak, 20.02.2015.

Uslovljeno ja i nase pravo JA_sreća i "uspjeh"

Zivot moze biti uspjesan samo kada smo budni. Tada nikome nista ne treba objasnjavati, ni od koga traziti oprost, i potpuno nam je nevazno sto drugi misle i govore o nama. Nema vise briga, tada smo sretni. Svi mi mislimo kako su imati dobar posao, imati status, dobru reputaciju ili biti slavan, pokazatelji uspjesnosti. Ispostavit ce se da su te stvari irelevantne. Takozvani uspjesni ljudi su preplaseni i zbunjeni. Marionette kao i svi ostali. Promatraj ih kako setaju po pozornici. Kako se uznemire kad spaze fleku na kosulji. Iskontrolirani su i izmanipulirani. Stalno su napeti i zarinuti. Jer, jednom postignuti uspjeh treba i odrzati. Ne smije se ici na dole niti ispod. Zivot ti vise ne pricinjava zadovoljstvo jer ga vise u potpunosti ne zivis. Nemas vise vremena za to. Konstantno potvrdjivanje. I sve ti se to dogadja zato sto si se poistovjetio s nekom etiketom. Poistovjetio su svoje ja sa novcem, poslom, zanimanjem.

Jedan odvjetnik se, kada je vidio racun od vodoinstaletera, pobuni pa rece; “Ti kostas dvijesto dolara na sat! Toliko ni ja kao odvjetnik ne zaradjujem.” Ovaj mu odgovori; “Nisam ni ja toliko zaradjivao kad sam se bavio advokaturom.”

Mozes biti vodoinstaleter, odvjetnik, poslovan covjek ili svecenik, no to se ne dotice tvog sustinskog JA. Ako sutra promijenim zanimanje to je kao da promjenim odjecu. Sustina ostaje nedirnuta. JA nisam ni moje odijelo, ni zanimanje ni ime. Treba se prestati identificirati sa stvarima koje dolaze i odlaze. Kada to uistinu shvatimo, nikakva nas kritika vise nece doticati, cak ni pohvala ni laskanje. Kada ti netko kaze; “Bas si sposoban”, o cemu on govori? On govori o nasem egu. O nasem uslovljenom ja, ne o nasem pravom JA. Ovo JA nije ni jako ni slabo, ni uspjesno ni neuspjesno. Nije ni jedna od tih etiketa. To su stvari koje dolaze i odlaze, ovisne su od kriterija koje odredjuje drustvo, od uvijeta i okolnosti u kojima zivimo. Te stvari ovise o raspolozenju osobe koja ti se u tom trenutku obraca.
To nase uslovljeno, indoktrinirano JA je egoist, infantilna budala, pravi magarac. Zato kazem sebi: “Bas sam magarac”. “Pravi sam magarac”! “Najobicniji magarac”. Hehe
To je ego. Magarac. To nisam JA. Magarac cini gluposti jer mu ne pravo ja to dozvoljava. Usput, magarac mi je jako draga zivotinja i ne bi ga trebalo koristiti u ovom kontekstu. Stoga se ogradjujem od ovog izbora rijeci MAGARAC. U pitanju je samo rijec koja se ustalila u nasemu jeziku kao atribut. Ne mislim da pravi magarac ima ista sa ne pravim ja.

Hoces li da budes sretan? Trajna sreca nema uzroka. Nitko te ne moze uciniti sretnim. Nitko nije tvoje sreca. Ako upitas probudjenu osobu: "Zasto si sretan?” On ce odgovoriti: “A zasto ne bih bio?”

Sreca je nase prirodno stanje. Kao stanje u male djece, kojim carstvo srece pripada sve dok ne budu uprljana drustvom i zagadjena kulturom. Da bi se dosegla sreca ne treba nista ciniti, jer sreca ne moze biti dostignuta. Zato sto je vec imamo. Jurimo za necim sto je vec u nasim rukama. Zasto onda tu srecu ne mozemo okusiti? Zato sto prvo treba necega da se lisimo. Treba da odbacimo svoje iluzije. Nase ambicije, zahtjeve, ocekivanja, zavist i pohlepu. A onda je zivot lak. Cudesan.

Oznake: osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa

20.02.2015. u 17:03 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 17.02.2015.

Emotivna ovisnost o drugoj osobi vs istinska ljubav

Ovisnost
Nikada ne osjecamo patnju kad izgubimo nesto cemu smo dali slobodu, sto nikad nismo pokusali da posjedujemo. Patnja je proizvod cinjenice da sam uslovio svoju srecu, povezavsi ju s nekim ili necim.

Namece se pitanje ima li smisla zivjeti zivot u kome ne ovisimo od nikoga i u kom smo potpuno sami?

Psiholoski gledano; emotivna ovisnost o drugoj osobi nastaje iz potrebe da se preko druge osobe stiglo do osobne srece. Tu dolazi do pojave straha od gubitka, straha da budemo odbaceni i napusteni te medjusobnog sputavanja i kontrole.


Savrsena ljubav iskljucuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoje zahtijevi, ocekivanja i ovisnost. Ja ne trazim da me ucinis sretnim. Moja sreca ne ovisi o tebi. Ako moradnes da me napustis, necu zaliti samog sebe. Jako mi je dobro s tobom – u tvom drustvu, no ja se ne vezujem za tebe. Ja uzivam u tvom drustvu na temelju nevezanisti – ne uzivam u tebi nego u necemu vecem i od tebe i od mene. To je neka vrsta orkestra koji svira dok si ti tu. No i kada ti odes od mene, orkestar ne prestaje svirati. To je orkestar velikog repertoara i nikad ne prestaje sa svirkom.

Moze li se to nazvati voljenjem ako se zakacis za mene i ne dozvoljavas mi da odem? Ako me ne ostavljas na miru? Moze li se reci da me volis ako je potreba za mojim prisustvom uvjet za tvoju srecu?
Takva ljubav je u suprotnosti sa svim ucenjima. Tako u svetim spisima nalazimo zahtjeve poput ovoga; “Ako se ne odreknete svog oca i majke, brace i sestara, ako se zauvijek ne odreknete svega sto posjedujete, ne mozete biti moji ucenici”.

Razmisli o svojoj usamljenosti. (Ja to zovem kozmickom usamljenoscu.) Moze li ju pristustvo drugih ljudi ukloniti? Drustvo drugih moze pripomoci da se pobjegne od usamljenosti. No unutra i dalje ostaje praznina. Kada ta praznina ispliva na povrsinu onda se bjezi; ukljucuje se tv, cita se neka knjiga, slusa se glazba, trazi se drustvo drugih ljudi, zabava, zaborav. Svi to rade.

Treba sve napustiti. To nije fizicko odricanje; kad odbacis sve svoje iluzije, konacno dolazis u dodir sa stvarnoscu i od toga casa vise neces biti sam. Nikad vise. Usamljenost se ne lijeci druzenjem sa drugim ljudima nego kontaktom sa stvarnoscu.

Oznake: jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, identitet, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja

17.02.2015. u 15:10 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.02.2015.

Budnost i samo-svjesnost

Ima jedna prica o beskucniku u Londonu koji se spremao na pocinak. Uspio je da u smecu pronadje komad suha kruha za veceru i stigao na obalu Temze. Padala je kisa i on se umota u svoj stari poderani kaput, lijeze pokraj rijeke i u treutku kad je gotovo zaspao, iznenada se pojavi Rols Rojs sa vozacem. Iz limuzine izadje ljepotica koja mu kaza; “Siroti covjece ne mislite li prenociti ovdje?” “Da, mislim”, odgovori beskucnik. “Ne mogu to dozvoliti”, rece ona. “Podjite u moju kucu da se naspavate, poslje jedne dobre vecere”. I tako udjose u auto, voze se van Londona i stizu do jedne vile okruzene sumom. Na ulazu ih doceka batler kojem zena rece; “James, molim te odvedi ovog covjeka u odjel za poslugu i neka mu pruze sve sto mu treba”. Nakon toga, zena ode u svoju sobu, razodjenu se i pripremi za spavanje. Iznenada, prisjeti se svog gosta, ode u odjel za poslugu i primjeti da iz sobe u koju su smjestili beskucnika dopire svjetlo. Ona pokuca, otvori vrata i nadje covjeka budnog. “Sto je dobri covjece”, upita ga, “zar niste dobro vecerali?” “Nikad u zivotu nisam tako dobro jeo”, odgovori joj on. “Jel vam toplo, mozda vam treba malo drustva? Mozete li se malo pomaknute da napravite mjesta i za mene?”
Ona mu pridje, on se pomaknu i pade u Temzu.
Ovo niste ocekivali? Vrijeme je za budjenje; kada budes spreman da svoje iluzije zamjenis stvarnoscu, svoje snove realnoscu, tada ces izaci na pravi put. Tada ce tvoj zivot dobiti smisao.

Zadovoljan sam-nisam zadovoljan. Mozda je zadovoljstvo u ovom trenutku unutar mene, no stvari ce se ubrzo promijeniti, nece potrajati – nikada ne traju. Sve se mijenja. Oblaci dolaze i odlaze; neki su crni a neki bijeli.
Ovo treba shvatiti. Kad ih shvatim onda stvari mogu mijenjati. Isto ja i sa samospoznajom. Najprije samo-promatranje, budnost i svjesnost. Potom promjene.

Mijenjas li svijet ili sebe?
Nikakav sud, nikakav komentar, nikakav stav – jednostavno promatraj; proucavaj, gledaj, bez ikakve zelje da promijenis ono sto jest. Sposobnost razumijevanja se gubi kad hoces da ono sto jeste mijenjas u ono sto treba da bude. Kad uspijes usvojiti stav promatraca promijenit ces se bez napora.

Kad unutar tebe postoji nesto sto se krece u ispravnom smjeru, to stvara disciplinu. Zivot svjesnosti rastjeruje mrak, sve zlo nestaje a ono sto je dobro biva hranjeno. To treba iskusiti.

Sokrat kaze; Nesvjestan zivot nije vrijedan zivljenja. Tu istinu ne treba dalje objasnjavati. Vecina ljudi ne zivi svjesnim nego mehanickim zivotom. S mehanickim mislima koje poticu od drugih, mehanickih osjecanja i mehanickih akcija i reakcija.

Dok se osjecas dobro nakon ti kazu da si okej, pripremas se ne to kako ces se osjecati lose kada ti kazu da nisi okej. Sve dok, pazis kao se oblacis, kakva ti je kosa – kako zgledas i to radis zbog drugih ti zivis da bi se zadovoljio njihova ocekivanja.
Promatranjem sebe se dolazi do ovakvih otkrica. Jer cinjenice su da nisi ni ok ni obrnuto. Mozda samo odgovaras necijem raspolozenju ili aktualnoj modi. Zar to hoces li biti ok ovisi o tome? O onome sto drugi misle o tebi?

Isus, po standardima onog vremena, ocito nije bio okej.

Ti nisi ni ok niti obrnuto. Ti si jednostavno ti. Treba prestati sa svim pricama da li je netko ok ili nije ok. Sa zakljuccima, prosudjivanjima, osudama; treba samo gledati – promatrati.

Oznake: smisao života, svjesnost, budnost, introspekcija, spoznaja, samo-spoznaja, Sokrat

16.02.2015. u 16:16 • 0 KomentaraPrint#

Vjera i ljubav - ljubav i produktivnost

Vjerovanje zahtijeva hrabrost-sposobnost da se preuzme rizik, spremnost da se prihvati rizik, spremnost da se prihvati cak i bol i razocarenje. Tko god inzistira na sigurnosti kao jednom od primarnih uslova zivota, ne moze posjedovati vjeru; tko god se zatvara u sistem obrane sluzeci se uzdrzanoscu i posjedovanjem kao sredstvima za postizanje sigurnosti, stvara od sebe zatvorenika. Biti voljen i voliti zahtijeva hrabrost da se ove vrijednosti procijene kao najvise vrijednosti i da se sve stavi na kocku zbog ovih vrijednsoti.

Vjera je potrebna da bi se pocelo sa bilo kakvim poslom. Tko god je nema pati od pretjerane zabrinutosti, nesanice, ili je podozriv, uzdrzava se od bliskosti prema bilo kome ili je nesposoban da pravi dugorocne planove.

Istrajati u svojim ubjedjenjima iako su nepopularna zahtijeva vjeru i hrabrost. Kao i uzimati teskoce, udarce i nesrece u zivotu kao izazove cije nas prevazilazenje cini jacim, a ne kao nepravednu kaznu koja se nije morala nama dogoditi.

Vjezbanje u vjeri i hrabrosti pocinje sitnim detaljima svakodnevnog zivota. Prvi korak je da otkrijemo gdje i kada gubimo vjeru, da prepoznamo gdje postupamo kukavicki i kako to onda racionaliziramo. Treba uvidjeti kako nas svako gubljenje vjere-sumnja cini slabijim i da rastuca slabost vodi daljem gubljenju vjere i tako dalje u zacaranom krugu.
Voljeti znaci obavezati se bez garancije, potpuno se predati u nadi da ce ljubav prema voljenoj osobi proizvesti ljubav u voljenoj osobi.

Ljubav je cin vjere i tko god ima slabu vjeru, slaba mu je i ljubav.

Ljubav i produktivnost
Biti potpuno budan je uvijet da se ne dosadjujemo i da ne dosadjeujemo drugima. Ne dosadjivati se (ili dosadjivati) je jedan od glavnih uvjeta-pokazatelja ljubavi. Biti djelatan u misljenju, osjecanju, imati otvorene oci i usi da bi se izbjegla unutarnja lijenost, bilo da ona poprima oblik pasivnosti ili tracenja vremena, neizbjezan je uvjet savladavanja umijeca ljubavi. Uluzija je da se zivot moze tako podijeliti da je covjek produktivan u sferi ljubavi, a neproduktivan u svim drugim sferama. Produktivnost ne dopusta takvu podjelu rada. Sposobnost za ljubav zahtijeva stanje budnosti, vitalnosti, sto moze biti ruzultat jedino produktivne i djelatne orijentacije u mnogim drugim sferama zivota. Ako covjek nije produktivan u drugim sferama, nije produktivan ni u ljubavi.

Oznake: From, ljubav, vjera, zabrinutost, prihvacanje, hrabrost, kukavicluk, sumnja, predavanje, produktivnost, budnost, svjesnost

16.02.2015. u 15:19 • 0 KomentaraPrint#

Koncentracija i strpljenje_Listening is loving

Koncentracija
Za savladjivanje odredjenog umijeca je potrebna koncentracija. U modernom drustvu zivot ispunjen stresom i trkom dovodi do smanjene koncentracije. Ovaj se nedostatak koncentracije pokazuje u teskoci da budemo sami sa sobom. Mirno sjediti bez razgovora, pusenja, pijenja, citanja, za vecinu je ljudi nemoguce. Oni postaju nervozni i nestrpljivi. Najvazniji korak u ucenju koncentracije je nauciti biti sam sa sobom, bez da se cita, slusa radio, gleda TV …

Sposobnost da se bude sam sa sobom je uvijet za sposobnost da se voli.
Kada se vezem za drugu osobu, jer ne mogu da se oslonim na sopstvene noge, tako da ta osoba bude moj spasilac, onda takva veza nije ljubavna veza. Paradoksalno, sposobnost da se bude sam je uvijet sposobnosti da se voli.

Kada je koncentracija, koja je neophodna u svemu cime se u datom trenutku bavimo, u pitanju onda ono cime se bavimo u tom casu treba da bude jedino vazno. Nesto cemu se potpuno predajemo. Ako je covjek skoncentriran, malo je vazno sto radi; i vazne i nevazne stvari dobijaju novu dimenziju stvarnosti jer smo im poklonili punu paznju.

Ucenje koncentracije zahtijeva izbjegavanje, koliko je to moguce, trivijalnog razgovora, odn razgovora koji nije pravi. Jednako kako je vazno izbjegavati trivijalan razgovor tako je vazno izbjegavati i lose drustvo. Ljude koji su zli i destruktivni-njihova je orbita otrovna i depresivna. Isto vrijedi i za drustvo zombija, ljudi cija je dusa mrtva iako im je tijelo zivo, a koji caskaju umjesto da razgovaraju i koji iznose otrcana misljenja umjesto da misle. Ako covjek ne reagira na ocekivan nacin – odn frazama i trivijalnostima – vec direktno i humano, cesto ce uvidjeti da takvi ljudi promjene svoje ponasanje. U odnosima sa drugima, biti skoncentriran znaci prvenstveno umijeti slusati.
Listening is loving!

Biti koncentriran znaci ziviti potpuno u sadasnjosti, ovdje i sada, ne misliti, dok nesto upravo radim, na sljedecu stvar koju treba da uradim.
(Upravo sam u ovom trenutku razmisljao o kuhanju vecere i na trenutak odlutao – izgubio potpunu koncentraciju na tekst. Tako da cu vas evo sada, na kratko, napustiti dragi citaoci.)

Strpljenje
Strpljenje je takodjer nuzno za postizanje uspjeha u necemu. Moderan covjek misli da nesto gubi – vrijeme – kada ne radi brzo; ipak on ne zna sta da uradi sa ustedjenim vremenom – osim da ga ubija.
I konacno, uvijet za savladavanje bilo kog umijeca je da nam njegovo savladavanje bude najvisi interes. Ako umijece nije nesto od najvece vaznosti, pocetnik ga nikad nece nauciti.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: koncentracija, vezivanje, partner, vezanost, veza, ljubav, paznja, prisutnost, svjesnost, sadasnji trenutak, ovdje i sad, stres

16.02.2015. u 15:16 • 0 KomentaraPrint#

subota, 03.01.2015.

Svjesnost

Svjesnost treba biti prisutna konstantno; od trenutka do trenutka. To se moze postici samo ako potpuno nestane svaki napor da se to ostvari. Kroz napor gubite kontakt i umarate se. Tako svjesnost postignuta naprezanjem ne moze biti konstantna. Ne moze biti flow=plov. U trenucima potrebnim za odmor od naprezanja cete gubiti svjesnost.

Kada je majstor upitao ucenika sa koje je strane ostavio nanule; sa lijeve ili desne, ucenik se zbunio. Shvatio je da je u trenutku odlaganje obuce bio ne – svjestan. Inace bi znao s koje ih je strane ostavio. Svjesnost mu jos uvijek nije nenaporna. Jos uvijek mora da pamti, da se napreze. Jos uvijek nije dovoljno pazljiv. Nekad je svjestan a nekad nije.
Majstor ga je zapravo pitao da li je svjesnost postala njegovo prirodno stanje. Ili mora da se napreze. Mora li nesto da cini u vezi nje? Ili je ona stalno tu uz tebe?

Ako postoji napor onda vam je svjesnost prenapregnuta – neprirodna. To i nije svjesnost, to je samo periferija. Ona nije u vama. Ako je u vama onda nije potreban nikakav napor. Ne mozete kroz napor dodirnuti centar. Mozete promijeniti svoje ponasanje i ostale periferne strane vaseg karaktera. Da biste prodrli do centra ne trebate nista ciniti. Samo budite tihi i neusiljeni. Centar ce se sam pojaviti.
Inace niste u kontaktu sa sobstvom. Jer ste opsjednuti periferijom. Toliko ste okupirani drugima i vezani za druge da ste svu svoju paznju na druge usmjerili.

Budnost-svjesnost-svijest moze postati konstanta samo kada svaki napor prestane. U pocetku je napor neizbjezan, kako cete inace poceti. Trudit cete se da budete pazljivi, pokusavat cete na razne nacine da ostanete svjesni no napor ce vam stvoriti tenziju. Sto veci napor veca tenzija. Tako cete odgadjati ekstazu. Takva je svjesnost teska, u njoj nema veselja. Ipak cete trudeci se, poceti da budete svjesni i bez napora. Takva ce, nenaporna svjesnost biti svjetlost i uzivanje, ples i ekstaza.

Kada se naprezete da se sjetite necijeg imena, koje vam je na vrh jezika, ne uspjevate u tome. No kad to ‘pustite’ onda ce vam nakon nekoliko minuta ono samo doci u pamet. To je primjer nenapora. Jer dok ste se naprezali da se sjetite imena, vam je to stvorilo tanziju koja je prouzrocila blokadu. Tako se um zatvara. Nema protoka.

Istina se dogadja kada oko necega niste zabrinuti. Sve sto je radosno i ljubavno dogadja se kada to ne ocekujete – ne cekate na to. Tada um nema blokova.

Kada zaboravite onda se desi.


Ljudi koji meditiraju se zale da im se za meditacije ne dogadja nista. No u suton ili nocu, odjednom, dok ne meditiraju, nesto u njima zasvjetli.
Kad imate iskre, iznenadne iskre, i kada shvatite da one ne dolaze kroz muku i znoj, vec dolaze kao Bozanski darovi – tada mozete otpustiti svako naprezanje.

Kada se ne silite nego samo plov-ite. Neko je, u nekoj knjizi, napravio razliku izmedju aktivnosti i inspirirane akcije. Eto razmislite. Aktivnost je kada nesto treba uraditi a inspirirana akcija je kada nesto radimo, od srca, jer nam se to radi. S voljom i ljubavlju. Koja o ove dvije akcije ima vecu sansu za uspjeh?

Kada plovite kao oblak koji nikakav napor ne cini jer nema sto da dostigne … i nema cilja ni napora i kada ne zelite postici nista onda niste u zurbi. Niste nestrpljivi.

Kad ste sretni onakvi kakvi jeste, i nista ne zelite da mijenjate – odjednom bivate preneseni u jednu novu dimenziju. U dimenziju Bica. Tada shvatite da su vrata uvijek bila otvorena i da su Bozanske tajne bile uvijek blizu vas. To nije plod traganja nego dopustanja u tisini.

Kada trazite onda gubite. Jer onom koji je u potrazi nista nije dostupno. Jer on nije ovdje i sad. On je uvijek negdje u buducnosti. A Bozansko je bas tu – i stoga se rijetko srece.
To ne znaci da ne trebamo biti tragaoci. U pocetku nema drugog puta. No kad se umorimo od traganja; za odmora ili sna Bozansko se desi.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: svjesnost, flow, plov, budnost, bog, ovdje i sad

03.01.2015. u 12:27 • 0 KomentaraPrint#

petak, 02.01.2015.

Dobro i zlo su relativni

Dobro i lose dijete
Postoji vjerovanje da ne postoji lose odn zlo. Da smo mi ti koji nesto proglasimo losim jer to ne razumijemo, ili zato sto nas to ‘lose’ uznemirava. Vas stav je ono sto nesto tvori losim.
Dva djeteta se rodjena – jedno dijete je dobro, drugo dijete je lose. Zasto jedno zovete dobrim? – i zasto za drugo dijete kazete da je lose? Stvarnost ili vasa interpretacija?
Koje dijete je dobro i zasto? Ako je poslusno, dijete je dobro. Ako je neposlusno onda nije. Dijete koje slijedi je dobro a ono koje se opire nije. Sto god da mu kazete; “Sjedi mirno” – ono sjedne. Ono drugo ne slusa, ono je mali buntovnik – i zato nije dobro.
Zasto je poslusno dijete dobro? Poslusna djeca nikada nisu sjajna, ne zrace – ona postanu i ostanu tupa. Poslusno dijete ne postaje naucnik, ili covjek od duha, ili pjesnik. Samo su neposlusna djeca stvaraoci. Jedino su takva djeca u stanju da odbace staro i pronadju novo i nepoznato.
Dijete koje je odista zivo – uvijek ce biti buntovnik. Zasto bi vas slijedilo u svemu. Tko ste vi? Mora li vas ono slusati samo zato sto ste mu otac?
Ono sto mozemo reci je da je jedno dijete drugacije od drugog.
Zasto bi dijete moralo da vas slusa? Ne budite diktator – ljubav ne naredjuje. Kada bezuvjetno volite onda dobro i lose nestaje. Bozja je ljubav bezuvjetna. Bog oznacava cjelokupnost, sveukupnost postojanja. Bog ne pravi razliku.
I zivot prihvata i gresnika i sveca. Postojanje ne pravi razliku. Mi smo ti koji razmisljamo dualisticki.

Onaj koji pije je los, i onaj koji pusi, i onaj koji se zaljubi u tudju zenu. A kao Bog odozgor gleda ovu trojicu pa ih pozove k sebi na sud. Suludo je misliti da se Bog bavi tim stvarima, no tako razmislja sicusni ljudski um.
Dobro i zlo su relativni – zavise od nas, drustva, kulture. Bog je apsulut – za njega razlika ne postoji.postoji.

Pokusajte samo da promatrate i vidite cjelinu bez ikakva djeljenja. Ne govorite; Ono je ruzno, ovo je lijepo; ovo je dobro a ono je lose. Ne govorite nista. Ne pricajte, ne pravite razlike. Samo budite.

Oznake: djeca, bezuvjetna ljubav, budnost, svjesnost

02.01.2015. u 13:15 • 0 KomentaraPrint#

Sto god da se desi, neka se desi

Ako ne zahtijevate – idete u prosvjecenje.

Imperija je tu. Zahtijevajte imperiju. No na koji nacin zahtijevati?
Treba ostati isti krecuci se kroz suprotnosti. To je ono sto Krishna govori u Giti: U bolu i uzitku, budi isti; uspjeh ili poraz, svejedno – ostani isti, ostani nepromjenjen.

Sto god da se desi, neka se desi – ti ostani isti.

I ne budite onaj koji bira, ne budite ego. Sto god se dogadjalo ne dogadja se radi vas. Neka se dogadja samo od sebe. Sto vi uopce mozete uciniti?! Nek se stvari dese. I ne uzbudjujte se puno oko toga.

Odricanje je bijeg. Nemojte se odricati. Zato sto se osjecate uzrujanim i ranjivim vi se odricete. No vi se odricete situacije – ne odricete se stava zbog kog se uzrujavate. Ne odricete se bolesna uma koji je uvijek spreman da se uznemiri. Vi se odricete svijeta – sto je puno lakse. Vi pobjegnete na Himalaja a sve ono unutar vas podje s vama.

Ostanite integrirani. Ostanite sretni. Ostanite tihi. I neka se sve dogodi. Ne bjezite u planine – stvorite Himalaje unutar sebe.

Odnos je ogledalo
Odnos je ogledalo. Cim ste u odnosu s nekim; muzem, prijateljem, neprijateljem, ljubavnikom – pojavljuje se ogledalo. Ako u ogledalu vidite nekoga ruznog – umjesto partnera u koga u tom trnutku gledate odbacite to ruzno a ne njega. To ruzno sto vidite je vas vlastiti lik.
Zivjeti s nekim, to znaci – stalno se odrazavati, raskrinkavati, kroz odraz, bez prestanka.

Ogledalo vam postaje “neprijatelj” odrazavajuci vam vasu ruznocu. No da li je mudro odraci se ogledala? Nije. To je glupo. Vi onda ostajete isti. Mozda cete, isavsi dalje jer vas nitko ne podsjeca na vasu ruznocu, postato jos ruzniji.
Ako ste budni i malo po malo odbacujete ego, tada cete u ogledalu drugog ljudskog bica, otkriti sopstvenu ljepotu.

Glumite
Kako se ponasati u sredini u kojoj je nesto uvijek ispravno a nesto krivo, ovo se smije a ovo ne smije? A vi se u toj tmurnoj sredini osjecate ekstaticno. Ako je obitelj ili sredina patoloska i u njoj su svi ludi a vi niste ludi, kako cete se onda vi ponasati? Onda cete se i vi isto ponasati. To je jedini nacin da se izbjegne nevolja. Glumite – tako je sa ljudima. Unutar sebe budite ekstaticni. A u tuznoj patoloskoj situaciji kao sto je necija smrt – u sredini gdje smrt nije prihvacena, vi kao placite i budite tuzni.
Unutra se osjecajte onako kako zelite a za vanjski svijet glumite.
Budite glumac u ovom svijetu. Kad ste glumac niste uznemireni, jer znate da je to gluma. Zivot u cjelini je jedna psiho – drama. Budite glumac u njoj. A iznutra neka nema ega. Neka samo blazenstvo ostane.

Krisnamurti samo ponavlja; Ne slijedi.
Ljudi mogu do vrha stici i bez vodica – necije pomoci. Takav je put dug i mukotrpan jer niste spremni da prihvatite nikakvu pomoc ni vodjstvo.
Ako se znate potpuno predati onda mozete biti potpuno sami a da niste sami. Kada se predate onda ste predali sve mogucnosti za NE. Kakva god da je situacija vi necete reci ne.

Predavanje znaci totalno DA.

Pronadjite majstora u sebi
Odbacite um i budite neposredni, iskreni i posteni. Nemojte manipulirati, racionalizirati i polirati. Budite goli – ne nosite nikakve intelektualne odjece na sebi. Pronadjite majstora u sebi. Odgovori ce dolaziti. Ne iz uma. Otvorite svoj um i cekajte. Promatrajte drvece i ptice. Osluskujte. Ne cinite nista. Neka se oko vas desava sto se desava. Vi samo budite pasivno budni. Igra svjetla na vodi, rijeka koja tece, djeciji glasovi na plaza – vi samo budite tihi, tiho prisutni, otvoreni, bez misli.
Prije ili kasije cete primjetiti da um nestaje a na upraznjeno mjesto ulazi tisina.
Tisina je kavalitet duse, kvalitet Bica.

Kad god vam se pruzi prilika samo pustite stvarima da se dese.

Nemojte tragati. Trazite i nikada necete naci. Bog je u potrazi za vama. Nikakva potraga sa vase strane nije potrebna. Samo budite pasivni i budni i kad On dodje – vi cete biti otvoreni i spremni.

Ako mozete ploviti zivot, svjesni i potpuno budni, postat cete rijeka. I gdje god rijeka stigne to ce biti vase odrediste i cilj. Na taj nacin ne brinete gdje ce rijeka stici. Tada je to plov i svaka sekunda je ispunjena zivotnoscu i cilj je svaki trenutak a radost tog plova je cilj. Tako taj svaki trenutak postaje vjecnost.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: um, karakter, odnos, veza, predavanje, budnost, svjesnost

02.01.2015. u 13:13 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.11.2013.

Tko sam ja?

Bilo kakve misli koje si imao o sebi,| koliko god umanjene ili napuhane,
nisu ono tko si ti.
To je jednostavno misao.
Istina tko si ti ne može biti misao zato što je to izvor svih misli.
Istina tko si ne može biti imenovana ili definirana.
Riječi kao duša, svjetlo, Bog, istina, Ja, svijest,
univerzalna inteligencija, ili božanstvo,
iako su sve sposobne pobuditi ushićenje istine,
one su uvelike neadekvatne kao opis veličine o istinski tko si.
Kakogod da identificiraš sebe, kao dijete, kao adolescenta, majku, oca,
stariju osobu, zdravu osobu, bolesnu osobu, pateću osobu, ili
prosvijetljenu osobu, uvijek, iza svega toga, je istina o tebi.
Nije ti strana.
Tako je blizu da ne možeš vjerovati da je ti.
Istina o tome tko si je nedodirnuta bilo kojim konceptom o tome tko si,
bilo da si neuk ili prosvijetljen, bezvrijedan ili značajan.
Istina o tome tko si je slobodna toga svega.
Već si slobodan, i sve što blokira tvoju spoznaju o toj slobodi je
tvoja vezanost za neku misao o tome tko si.
Ova misao te ne zadržava da budeš istina o tome tko si.
Već si to.
Odvaja te od spoznaje o tome tko si.
Pozivam te da pustiš svoju pozornost da uroni u ono što je oduvijek bilo ovdje, čekajući otvoreno svoju vlastitu samospoznaju.

Tko si ti, zapravo?
Jesi li neka slika koja se pojavila u tvom umu?
Jesi li neki osjet koji se pojavio u tvom tijelu?
Jesi li neka emocija koja prolazi kroz tvoj um i tijelo?
Jesi li nešto što je netko rekao da si, ili
si pobuna protiv nečega što je netko drugi rekao da si?

Ovo su samo neki od mnogih putova pogrešne identifikacije.
Sve ove definicije dođu i odu,| rođene su i potom umru.

Istina o tome tko si ne dolazi i odlazi.
Prisutna je prije rođenja,| kroz životni vijek, i nakon smrti.
Otkriti istinu o tome tko si nije samo moguće,| to je tvoje pravo po rođenju.
Bilo kakve misli da ovo otkriće nije za tebe poput,
sad nije vrijeme, nisi dostojan, nisi spreman,
već znaš tko si, sve su to samo trikovi uma.
Vrijeme je da istražimo ovu "Ja" misao, i da vidimo koju valjanost ima.
U ovom istraživanju, pojavljuje se otvor za svjesnu inteligenciju koja si ti,
da se konačno prepozna.
Najvažnije pitanje koje ikada se možeš zapitati je:"Tko sam ja?".
Na određen način, ovo je bilo implicitno pitanje postavljano kroz svaki stadij tvoga života.
Svaka aktivnost, bilo da je individualna ili kolektivna,
je motivirana u svome korijenu u potrazi za samo-definicijom.
Tipično, ti tražiš pozitivan odgovor na ovo pitanje i
bježiš od negativnog odgovora.
Jednom kada pitanje postane eksplicitno,
moment i moć pitanja usmjeravaju potragu za istinitim odgovorom,
koje je bez ograničenja, živo, i ispunjeno sa svagda produbljujućom spoznajom.

Iskusio si oboje uspjeh i neuspjeh.
Poslije određenog stadija, ranog ili kasnog, shvaćaš da tko si,
kako god je to definirano, nije zadovoljavajuće.
Osim ako ovo pitanje nije istinski odgovoreno,
ne samo konvencionalno odgovoreno,|ti ćeš još uvijek biti gladan da znaš.
Zato bez obzira kako si definiran od drugih, dobronamjerno ili ne,
i bez obzira kako si se sam definirao, ni jedna definicija neće donijeti trajnu uvjerenost.
Trenutak spoznaje da nijedan odgovor nije nikada zadovoljio na ovo pitanje je ključno.
Ono se često označava kao trenutak duhovne zrelosti.

Od ovog trena, možeš svjesno ispitati tko si zapravo ti.
U svojoj moći i jednostavnosti, pitanje:"Tko sam ja?",
vraća um nazad do korijena osobne identifikacije,
osnovne pretpostavke:"Ja sam netko".
Radije nego automatski uzeti da je ta pretpostavka točna,
možeš istražiti dublje.
Nije teško vidjeti da početna misao:"Ja sam netko",
vodi svakakvim strategijama: biti bolji netko, više zaštićeni netko,
netko sa više užitka, više udobnosti, i više postignuća.

Ali kada je ova osnovna misao u pitanju, um susreće "Ja" koji
je pretpostavio da je odvojen od onoga što je tražio.
To se zove samo-ispitivanje.
To je najosnovnije pitanje, "Tko sam ja?", i to je ono koje je najviše previđeno.
Provodimo većinu naših dana govoreći sebi ili drugima da smo netko važan, netko nevažan, netko velik, netko malen, netko mlad, netko star,
nikada stvarno ne propitkujući ovo najosnovniju pretpostavku.
Tko si ti, zapravo?
Kako znaš da je to tko si ti?
Jeli to istina?
Stvarno?
Kada obratiš svoju pozornost prema pitanju:"Tko sam ja?",
možda ćeš vidjeti entitet koji ima tvoje lice i tvoje tijelo.
Ali tko je svjestan tog entiteta?
Jesi li ti objekt, ili si ti svjesnost objekta?
Objekti dolaze i odlaze
...
~Gangaji

Oznake: Gangaji, identitet, svjesnost

14.11.2013. u 13:39 • 0 KomentaraPrint#

petak, 08.03.2013.

Veze i vezanost

Bio jednom neki covjek koji je mrzio svoju zenu. Govorio joj je zle stvari, dolazio kuci kad je htio, i svojoj je supruzi davao jasno do znanja da ne zeli nista znati o njoj.
Jednoga dana, ona ga napusti i s nekim drugim covjekom ode u drugi grad. Taj je covjek sada trebao biti sretan, jer se oslobodio svoje „strasne” zene. Ali ne, on je dan i noc mislio na nju, kovao osvetu i nije nalazio mira.
Sta nam kaze ova prica?
Ljudi vole da se medjusobno vezu, odnosno da jedni druge prikuju uza se. Sto tjesnje, to bolje.
Mrznja i osveta su „idealni” lanci, koji ih mogu cvrsto povezati tijekom nekoliko zivota.
Cuvaj se tih lanaca.
Ne ulazi ni u kakve veze, vec stvaraj odnose prema drugim ljudima. Razrijesi i veze prema svojoj obitelji, i pretvori ih u odnose koji pojedinca ostavljaju slobodnim.
Misli uvijek na to da sve na Zemlji ima svoje vrijeme i bilo kada ima svoj kraj.
Ako zelis stupiti u kontakt sa drugima, cini to s ljubavlju. Ljubav daje slobodu. Ljubav tebi i drugima osigurava prostor za razvoj, koji sa svoje strane stvara slobodu.
Ako tijekom duze vremena od jutra do veceri mislis na jednu osobu, i ako te to mozda i sprecava da ispunjavas svoje duznosti i radis svoj posao, tada je to jasan znak da si ovisan i vezan.
Ti nisi slobodan, i patnja ce biti neizbjezna.
Koristi patnju da bi se oslobodio. Iskoristi svaku teskocu kao dar i mogucnost, da bi prepoznao vezanosti i razrijesio ih.
Misli uvijek na to da si ptica, cija je bitna osobina ta sto moze letjeti. Lanci ti ne dopustaju da letis. Lanci te sprecavaju da zivis sebe.
Budi zato lak, budi ljubazan, budi slobodan i ostavljaj druge slobodnima.

Baba

Oznake: Sathya Sai Baba, ljubav, sloboda, ego, usamljenost, kontrola, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, svjesnost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, veza, partner, očekivanja, želja, strah od samoće, samoca, odnos

08.03.2013. u 18:14 • 0 KomentaraPrint#

subota, 16.02.2013.

Povezivanje sa unutarnjim tijelom; odvajanje svjesnost od uma

Zavirite s onu stranu rijeci

Ne hvatajte se za razinu rijeci. Rijec je tek sredstvo koje vodi do nekog cilja. Rijec je apstrakcija. Nalik na putokaz jer ukazuje na nesto. Rijec med nije med. O medu mozete uciti i razgovarati koliko hocete ali ga necete upoznati dok ga ne kusate. Kad ste ga kusali, rijec postaje manje vazna. Vise necete biti vezani uz nju. Slicno tome, o Bogu mozete govoriti ili razmisljati do kraja zivota, ali znaci li to da ga poznajete, da ste makar zavirili u stvarnost na koju rijec ukazuje? To je samo posesivna vezanost za putokaz, mentalni idol.
Vrijedi i obrnuto; ako vam se, zbog bilo kog razloga, ne svidja rijec med, to bi vas moglo sprijeciti da ga nikad ne okusite. Osjecate li jaku odbojnost prema rijeci Bog, sto je negativan oblik vezanosti, mogli biste nijekati ne samo rijec, nego i stvarnost na koju ukazuje. Mogli biste si uskratiti mogucnost dozivljavanja te stvarnosti. Sve je to zbog poistovijecenosti s umom.

Pronalazenje vlastite nevidljive i neunistive stvarnosti

Prebivati u tijelu znaci osjetiti ga iznutra, osjetiti zivot u tijelu. Tako cete spoznati da ste nesto drugo do samo vanjski oblik. To je tek pocetak putovanja prema unutra koje ce vas odvesti jod dublje u carstvo vece tisine i spokojstva, ali i vece moci i vibrirajuceg zivota. Uz, u pocetku, prolazne uvide shvatit cete kako niste samo besmisleni dijelic zivota u stranom svemiru, nakratko postavljeni izmedju rodjenja i smrti, kojemu je dopusteno samo nekoliko kratkotrajnih zadovoljstava nakon kojih slijedi bol i konacno unistenje. Ispod vanjskih oblika ste povezani s necim velikim, neizmjernim i svetim.

Povezivanje sa unutarnjim tijelom; odvajanje svjesnost od uma

Kako biste postal svjesni Bića trebete odvojiti svjesnost od uma. To je jedan od najvaznijih zadataka na vasem duhovnom putovanju. Time cete osloboditi golemi dio svijesti koja je prije bila u zamci beskorisnog i kompulzivnog razmisljanja. Ucinkovit nacin je da paznju usmjerite na tijelo, ondje gdje biće mozete osjetiti kao energetsko polje koje daje zivot onome sto opazate kao fizicko tijelo. Pokusajte osjetiti unutarnje tijelo, zatvorite oci. Nemojte razmisljati o njemu. Osjecajte. Ne osjecate li puno toga na ovome stupnju, obratite paznju na ono sto uspijete osjetiti.

Bezbroj ljudi na istoku i zapadu pokusavali su kroz stoljeca pronaci Boga, spasenje ili prosvjetljenje tako sto su nijekali tijelo. To je uzelo oblik nijekanja osjetilnih uzitaka, osobito sexualnosti, pôsta i drugih isposnickih praksi. Drugi su pokusavali pobjeci od tijela ulazeci u stanje transa ili tragajuci za iskustvima izvan tijela.
Cinjenica je da niko nikada nije dozivio prosvjetljenje nijekanjem tijela, borbom protiv njega ili izvantjelesnim iskustvima. Iako takvo iskustvo moze ocarati i pruziti vam uvid u stanje oslobodjenosti od materijalnog oblika, na kraju cete se uvijek morati vratiti u tijelo, gdje se odvija najvazniji rad preobrazbe. Preobrazba se odvija kroz tijelo, a ne negdje izvan njega. Ne borite se protiv tijela, jer se time borite protiv vlastite stvarnosti. Vi jeste tijelo. Tijelo koje mozete vidjeti i dotaknuti samo je tanka, lazna koprena. Ispod nje se krije nevidljivo unutarnje tijelo, vrata koja vode u Bice, u neocitovani zivot. Kroz unutarnje tijelo ste zauvijek sjedinjeni s Bogom.

Ukorijenite se duboko u nutrini

Osjecajte cijelo tijelo iznutra kao polje energije. Kao da slusate ili citate cijelim tijelom. Neka to bude vasa praksa u danima koji dolaze. Usredotocite se na ono sto radite, ali istodobno, kad god je to moguce, osjecajte unutarnje tijelo.
Kad god cekate, gdje god to bilo; dugacki redovi, prometne guzve, iskoristite to vrijeme za osjecanje unutarnjeg tijela. Dubljim ulazenjem u tijelo uci cete u sadasnji trenutak.

Umijece svjesnosti unutarnjeg tijela razvit ce se u potpuno novi nacim zivota, u stanje trajne povezanosti s Bicem.

Kad se duboko ukorijenite u svom tijelu, lako ce vam biti ostati prisutan kao promatrac vlastita uma. Bez obzira sto se dogodi izvana, vise vas nista ne moze uzdrmati.
Ne budete li prisutni – a prebivanje u tijelu uvijek je sustinski vid prisutnosti – vama ce i dalje upravljati um. Razmisljanjem i ponasanjem upravljat ce scenarij u glavi koji ste odavni naucili.
Stoga kad se pojavi izazov, kao sto se izazovi uvijek pojavljuju, neka vam bude navika odmah se spustiti u tijelo i koncentrirati se na unutarnje energetsko polje tijela. To ne treba trajati dugo, samo nekoliko sekundi. Odmah. Svako odlaganje omogucit ce uvjetovanoj mentalno-emocionalnoj reakciji da pocne djelovati i da vas prevlada. Cim pocnete povlaciti svijest iz uma odmah cete se smiriti i postati prisutni. Ako je u odredjnoj situaciji potrebna rakcija, ona ce izroniti iz dublje razine. Kao sto je svijetlost sunca jaca od one u svijece, tako u Bicu prebiva puno vise inteligencije nego u umu.

Ako kod pokusaja da paznju usmjerite na tijelo paznju date emociji, emocija ce sprijeciti vas ulazak u unutarnje tijelo. Ono prebiva na dubljoj razini od emocije. Ne treba razmisljati o emociji nego ju treba samo promatrati. Potpuno ju osjetiti te ju priznati i prihvatiti onakvu kakva jest. Neke je emocije lako prepoznati; bijes, strah, tuga itd. Druge je teze definirati. Mogu se pojaviti osjecaji nelagode, tezine ili stezanja na pola puta izmedju emocije i tjelesog osjeta. Nije vazno emociji dati mentalnu oznaku nego moci taj osjecaj prenijeti u svjesno. Paznja je kljuc preobrazbe a potpuna paznja podrazumijeva prihvacanje.

Oznake: sadašnji trenutak, emocije, kondicioniranost, promatrac vlastita uma, identifikacija, biće, svjesnost, bog, duhovni razvoj, prosvjetljenje, transformacija

16.02.2013. u 14:35 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 15.01.2013.

Gnothi seauton – spoznaj samoga sebe, ego i malo ja

Gnothi seauton – spoznaj samoga sebe. Te su riječi bile uklesane iznad ulaza u Apolonov hram u Delfima, u sjedištu svetoga proročišta. Drevni Grci posjećivali su proročište nadajući se da će saznati kakva ih sudbina čeka ili što bi trebali napraviti u nekoj situaciji. Vjerojatno je većina posjetitelja pročitala te riječi ulazeći u hram, i ne shvaćajući da ukazuju na dublju istinu od svake koju bi im proročanstvo moglo izgovoriti. Možda nisu shvaćali ni to da će se svaka informacija, bez obzira na to koliko bila uzvišena ili točna, u konačnici pokazati uzaludnom, neće ih spasiti od novih nevolja i samoizazvane patnje ako najprije ne pronađu istinu skrivenu u izreci spoznaj samoga sebe. Evo što su te riječi govorile: prije nego što postaviš bilo koje drugo pitanje, najprije postavi najvažnije pitanje svojega života: tko sam ja?
Nesvjesni ljudi – a mnogi ostaju nesvjesni, zarobljeni u vlastitome egu čitavog života – hitro će vam reći tko su: svoje ime, zanimanje, osobnu povijest, oblik ili stanje svojega tijela i sve ostalo sa čime se poistovjećuju. Drugi su razvijeniji, jer o sebi misle kao o besmrtnoj duši ili živome duhu. No, poznaju li oni uistinu sebe ili su sadržaju svojega uma samo pridodali duhovne ideje? Poznavanje sebe mnogo je dalekosežnije od prihvaćanja skupine ideja ili uvjerenja. Duhovne ideje i uvjerenja u najboljem slučaju mogu biti korisni pomoćnici, ali sami po sebi rijetko kad posjeduju moć otklanjanja čvrsto utemeljenih ključnih ideja o tome tko mislite da jeste, što je dio uvjetovanosti ljudskoga uma. Duboko poznavanje sebe ni na koji način nije u vezi s idejama, kakve god one bile, koje vam se vrtlože u mislima. Spoznavanje sebe ukorijenjeno je u postojanju, a nije izgubljeno u mislima.

Što mislite, tko vi uistinu jeste?

Vaš osjećaj vlastite osobnosti određuje ono što smatrate vlastitim potrebama i ono što vam je u životu važno, a ono što vam je važno imat će moć da vas uznemiri i razljuti. To možete koristiti kao mjerilo kojim ćete otkriti koliko duboko poznajete sebe. Ono što vam je važno ne mora biti ono što govorite ili u što vjerujete, nego ono što vaši postupci i reakcije otkrivaju da vam je važno i značajno. Stoga si možete postaviti pitanje: što me uznemiruje i ljuti? Ako vas mogu uznemiriti i sitnice, tada je i ono što smatrate vlastitom osobnošću upravo takvo: sitno.
Takvo je vaše nesvjesno uvjerenje. Sto su sitnice? U konačnici su sve stvari sitnice, jer je sve prolazno. Mogli biste reći: »Znam da sam besmrtan duh«, ili »Umorna sam od ovoga poludjelog svijeta i želim samo mir«, sve dok ne zazvoni telefon. Loše vijesti: tržište dionica se raspalo, posao bi mogao propasti, ukraden vam je automobil, doputovala vam je punica, izlet je otkazan, ugovor je raskinut, partner vas je napustio, morate platiti više nego što ste mislili, kažu da ste vi odgovorni. Iznenada vas ispunjava nalet bijesa i tjeskobe. U glas vam se uvlači oštrina: »Ne mogu to više podnijeti«.
Optužujete i okrivljujete, napadate, branite se ili opravdavate, a sve se to događa automatski. Nešto vam je ovoga trenutka očigledno mnogo važnije od unutarnjeg mira, iako ste prije samo trenutak-dva govorili da jedino to želite, i sada više niste besmrtni duh. Posao, novac, ugovor, gubitak ili mogućnost gubitka mnogo su važniji. Kome? Besmrtnome duhu? Ne, nego meni. Malome meni koji sigurnost ili ispunjenje traži u prolaznim stvarima te postaje bijesan ili tjeskoban jer ih ne može naći.
Pa, sad barem znate kakvim se uistinu smatrate.

Ako je mir jedino što uistinu želite, tada ćete ga odabrati. Kad bi vam mir bio važniji od svega drugoga, kad biste uistinu znali da ste duh, a ne malo ja, tada ne biste reagirali i ostali biste apsolutno budni kad biste se suočili s napornim ljudima ili situacijama. Odmah biste prihvatili situaciju i postali jedno s njome, umjesto da je odvajate
od sebe. Tada bi iz vaše budnosti proizašao odgovor. Odgovarala bi vaša istinska osobnost (svijest), a ne ono što mislite da jeste (malo ja). Odgovor bi bio snažan i djelotvoran te nijednu osobu ili situaciju ne biste pretvorili u svojega neprijatelja.

Svijet se uvijek pobrine da se ne možete predugo zavaravati u pogledu toga što mislite da jeste, jer vam pokazuje što vam je uistinu važno. Način na koji reagirate na ljude i situacije, osobito suočeni s izazovima, najbolji je pokazatelj koliko se dobro poznajete.

Sto je vaš stav o sebi ograničeniji i suženiji pod utjecajem ega, to ćete bolje zapažati egoistična ograničenja i nesvjesno u drugima, više ćete mu pažnje obraćati i reagirati na njega. »Pogreške« drugih, odnosno ono što smatrate pogreškama, za vas će postati njihov identitet. To znači da ćete u drugima vidjeti samo ego i tako jačati ego u sebi. Umjesto da pogledom prodrete »kroz« ego drugih ljudi, vi ćete gledati izravno u njega. Tko promatra ego? Ego u vama.

Posve nesvjesni ljudi vlastiti ego doživljavaju kroz njegov odraz u drugima. Kad shvatite da je ono na što reagirate kod drugih istodobno i u vama (a ponekad i samo u vama), počet ćete postajati svjesni vlastitog ega. Na tom stupnju biste također mogli spoznati da ste drugima činili ono što ste mislili da drugi čine vama. Sebe više ne sagledavate kao žrtvu. Vi niste ego, pa kad postanete svjesni ega u sebi, to ne znači da znate tko ste, nego samo da znate tko niste. Ali, kroz spoznaju onoga što niste otklanja se najveća prepreka istinskoj spoznaji o sebi. Nitko vam ne može reći tko jeste. To bi bila samo još jedna ideja koja u vama ništa ne bi promijenila. Tko jeste ne traži nikakvo vjerovanje.

Svako vjerovanje je prepreka. Nije potrebna čak ni spoznaja, budući da već jeste ono što jeste. No, bez spoznaje vaša istinska osobnost ne može zablistati u ovome svijetu. Ostala bi u neočitovanome, što je, dakako, vaš istinski dom. Tada ste slični siromašnoj osobi koja ne zna da ima bankovni račun sa sto milijuna dolara pa njezino bogatstvo ostaje neizražen potencijal.

Eckhart Tolle, dio iz knjige “Nova Zemlja”

Oznake: budnost, samospoznaja, ego, svjesnost, identifikacija, identitet, duh, ispunjenje, prihvaćanje

15.01.2013. u 16:48 • 0 KomentaraPrint#

subota, 05.01.2013.

Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?

Vjezba:
Misli na neki dogadjaj kada ti je srce bilo slomljeno i kada si mislio da vise nikada neces biti sretan. Proteklo je neko vrijeme i naisao je netko drugi koji te privukao. Ponovo si sretan. A sto je sa starom vezom? Mozes da budes sretan i ako si onda mislio da zivot vise nema smisla i da nista lijepo vise ne moze da ti se desi bez te osobe, tog nekog tko ti je slomio srce.
Ovdje cu se malo prisjetiti svojih nekadasnjih (jos mi se dogadja) iskustava; lomova i raskola. Problem je u tome sto se svaki puta, u svakoj novoj vezi, ta odredjena osoba cini kao upravo ona prava; osoba - ljubav mog zivota. I rastanak je nezamisliv. I kada se dogodi; taj strašni, neprihvatljivi, nestvaran do bola rastanak, onda shvatim da mi se isto i prije dogadjalo i da ce, uvijek se nadam, i ovaj rastanak vremenom izblijediti kao i oni prije. I da ce naici netko drugi, bolji, ljepsi i da ce biti jos jace. I onda dolazi momenat ucenja. Dva su nauka; prvi: svaki put kada u zivot udje netko novi, dozivljaj bude dosada najjaci. Ljubav najveca. Drugi; svaki put izgleda kao prvi put odn svaki rastanak je (ne manje) bolan kao i oni prethodni. Sad stize naravoucenje; ako znam ovo onda znam da je sve to iluzija. I ljubav i bol rastanka. Jer kad prodje neko vrijeme nakon raspada i dogodi se netko novi, onda uvidim da oni prethodni nisu bili oni pravi. Iako sam tada upravo vjerovao kako je to to. Zablude i fantazije. Ne-stvarnost. Uslovljenost. Kada bih ovaj nauk mogao, kao zrnce soli, ponjeti u novu ljubav kada (a nadam se da hoce) mi se ponovo dogodi. I u susret i u rastanak. Onda sam izljecen i oslobodjen boli.
Da bismo dosli do ovakvih nauka, potrebno je da prodje neko vrijeme prije nego shvatimo o cemu se zapravo radi. Tako kad upoznam nekog novog i taj mi se svidi, shvatim, nesto kasnije, da mi se svidja netko kome sam se ja svidio. To mi inponira. Onda kazem; “O ja, to je osoba od ukusa. Cim je mogla da uvidi moju ljepotu i kvalitete. To je netko tko zna da cijeni prave stvari …” Zalijepih se na uvazavanje i pohvale, komplimente. Prepoznavanje.

Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?
Evo jedne duboke istine; vezivanje ugrozi svaki odnoski odnoski odnos.
Kada bih, suprotno od svega sto su me ucili, ovo mogao da si kazem; “U sustini mi nisi, ni ti niti bilo tko drugi, potreban. Mogu da budem savrseno sretan i bez tebe.” Tako bih mogao potpuno da uzivam u necijem prisustvu – nestale bi; briga, ljubomora, posesivnost, ovisnost. “Kako je dobro biti s tobom, rasterecen vezanosti. Biti slobodan.”

Kako mogu voljeti nekog tko mi je potreban? Ta osoba samo moze biti is-koristena. Kada, po svaku cijenu, hocemo da pribavimo neku stvar, postajemo nemilosrdni. “Ako si mi potreban da bih bio sretan, moram da te koristim, da manipuliram tobom, da pronadjem nacin da te osvojim. Ne mogu te ostaviti slobodnim.”
Mozemo stvarno voliti druge, tek nakon smo se oslobodili ovisnosti od njih.
Kada se potreba za drugim ugasi.


Nakon odvajanja, covjek se nadje usred pustinje. U pocetku je prisutan osjecaj napustenosti. Nakon nekog vremena shvatis da se tu ne radi o napustenosti nego o usamljenosti. I u toj samoci pustinja procvate. Tada se ukaze prilika za spoznaju Boga – ljubavi, stvarnosti.

Nije vazna stvarnost nego ono sto govorim sebi u pogledu stvarnosti. Tako je Mark Twain zapisao; “Bila je takva zima da smo prezivjeli samo zahvaljujuci tome sto termometar nije bio dva centimetra duzi.” Mi umiremo smrznuti od rijeci. Od onoga sto nam kaze termometar da treba da nam se dogodi. Umiremo od programiranosti.

Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”

Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”

Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postal smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.

Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.

Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojima uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.

Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.

Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.

Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.

Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i natat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.

Oznake: svjesnost, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, ljubav, odnos, veza

05.01.2013. u 14:36 • 0 KomentaraPrint#

Zelje, razocarenja i patnja

Ugodna iskustva cine zivot ugodnim. Bolna iskustva vode sazrijevanju. Ova ugodna iskustva zivot cine ugodnim no sama po sebi ne vode razvoju.
Patnja stavlja prst na neki dio tebe koji se jos nije razvio, koji treba da raste, da se mijenja i preobrazava.


Pokusaj da promatras razocarenje koje osjecas kad stvari ne idu onako kako si ti zamislio. Promatraj sebe i svoje razocarenje kao da promatras neku drugu osobu. Evo sto se dogadja; negativni osjecaji korisni su da bi se postigla svjesnost, da bismo shvatili. Oni ti daju mogucnost da ih promatras izvana. U pocetku ce potistenost biti i dalje prisutna. Promatranjem dolazi do presjecanja niti koja te veze za potistenost. Uporedo sa razumijavanjem, nit slabi sve dok se potpuno ne izgubi.


Treba li potiskivati zelje?
Ne pokusavaj da potisnes svoje zelje. Tako rizikujes da postanes apatican. Tako ces biti lisen energije sto nikako nije dobro. Zelja je, u zdravom smislu, energija. Zato zelju ne potiskuj nego ju shvati. Ne trudi se toliko da ju ostvaris koliko da ju shvatis.

Nemoj se odricati predmeta svoje zelje nego sagledaj kolika je njegova stvarna vrijednost. Jer ako se odreknemo predmeta zelja onda cemo vjerojatno ostati vezani za njega.
Treba da shvatimo da nas zelje vode ka razocarenju i tuzi.
Svaki put kada smo nesretni, nesto je pridodato stvarnosti. Neka iluzija, neka potreba, neko ocekivanje, neki zahtijev.

Ako hoces da uzivas u nekoj sinfoniji, nemoj se ograniciti samo na nekoliko nota. Pusti ih da prolaze, da teku. Nemoj se zadrzavati na jednom akordu, tako neces moci uzivati u sinfoniji u cjelosti.

Kada se vezemo za nesto, kada se kacimo za nesto, zivot prestaje.

Iluzija je misliti da ce netko nesto uciniti umjesto nas. Da ce mi neki duhovni ucitelj pomoci. Sve moram sam. Kada sam dovoljno patio onda sam spreman da prihvatim i da shvatim. Nitko drugi ne moze da shvati umjesto mene. Ja sam taj koji treba da trazi. Ni na koga se u trazenju ljubavi, istine, svoga pravog JA, ne mogu osloniti.

Jos jedna velika iluzija je da je jako vazno da budemo postovani, da budemo voljeni i cijenjeni, da budemo vazni. Mnogi misle kako je u nas usadjena ‘prirodna’ potreba da budemo voljeni i potrebni. Da nekome pripadamo. To nije istina. Odbaci ovu iluziju i bit ces sretan.

Mi imamo prirodnu potrebu za slobodom, potrebu da volimo a ne i da budemo voljeni.

Jedna zena, na primjer, sva se unjela gledajuci neki film. Gleda komediju i smije se, zaboravivsi da ju nitko ne voli. Sretna je. Izadje iz kina i prijateljica s kojom je gledala film odlazi s nekim muskarcem ostavivsi ju samu. I ona pocne da misli; sve moje prijateljice imaju nekog, a ja nemam nikog. Kako sam nesretna. Nitko me ne voli.

Iluzija je da dogadjaji mogu da nas ugroze, da drugi ljudi imaju moc da nam nanesu zlo. Nije tako. Mi smo ti koji im dajemo moc da to ucine.

Uslovljenost
Da bismo, kod istinske ljubavne veze, jasno vidjeli onog drugog i mogli precizno uzvracati trebamo se osloboditi osobnih sklonosti, ukusa, zelja i svih onih stvari koje nas prijece u tome. Sve te stvari su u nama i potjecu iz uslovljenosti kojoj smo podvrgnuti.
Primjer uslovljenosti; u nekim dijelovima svijeta; Kina, Koreja, ljudi jedu psece meso. Drugima bi, od same pomisli da im se to isto meso nadje na tanjuru, od toga bila muka. Zasto? Druga uslovljenost odn programiranost. Indusima bi se smucilo kada bi saznali da su jeli meso krave dok Amerikancima isto prija.

Zasto se zaljubljujemo u odredjeni tip osobe, a ne u neki drugi? Zato sto smo uslovljeni. U mojoj podsvjesti imam sliku odredjenog tipa koji me privlaci i kada sretnem takvu osobu dolazi do prepoznavanja. Tu krece zaljubljenost i goruca zelja da mi ta osoba kaze da sam joj privlacan. To mi pruza osjecaj srece. Drugi ce reci; “Sto to, tako zanimljivo, on vidi u toj osobi?” Pravi je razlog za to uslovljenost. Ljubav je slijepa kazu. Ne, zaljubljenost je slijepa. Ljubav sve jasno vidi. Zakacenost, ovisnost, neprestane zelje i zahtijevi su slijepi. Istinska ljubav nije.
Razlog zasto jasno ne vidimo druge ljude je uslovljenost; nasi ukusi, emocije, predrasude …

Strah od vezivanja i strah od napustanja
Kljuc za vjecni zivot je nauciti zivjeti u stvarnosti. Fantazije nas odvalace od stvarnosti; zivim u strahu da ce me voljena osoba prestati voliti te ce odabrati nekog drugog i otici. Da bih ju zadrzao moram da se trudim da budem sto zanimljiviji i pazljiviji. Netko me je ubjedio, isprao mi mozak, da mi je da bih bio sretan potreban netko odn necija ljubav. Tako je nastao strah od gubitka odn od napustanja.

Ovdje cu ispricati moje iskustvo-misljenje o dva straha. Strah od biti napusten i strah od vezivanja. Uvijek se radi o jednom od ova dva strah. Kao juznjak sam primjetio da je moj strah-od napustanja manje izrazen u zemlji u kojoj zivim u odnosu na strah od vezivanja koji je cesci. Nizozemska – zemlja u kojoj zivim je sjevernoeuropska zemlja. Razvijena i bogata. Ovdje ljudi doista imaju sto izgubiti. Individualisticko drustvo. Uvijek se sve vrti oko pojedinca cije su zelje i zahtijevi na prvom mjestu. Ja pa onda svi drugi. Bitno je ovdje naglasiti da je to jako napucena zemlja. Ovdje ljudi uvijek trebaju prostora. Tako u vezama inzistiraju da zadrze taj svoj prostor. Ljudi puno i imaju i to zele, za sebe, i zadrzati. Ne uvijek i po-dijeliti. I tako se boje vezati za nekoga jer time mogu biti ugrozena njihova osobna dobra. Pri tome nisu u pitanju samo materijalna dobra nego i druga dobra kao sto je slobodno vrijeme.
Osobno mislim da se na koncu uvijek javi i onaj drugi odn prvo pomenutu strah; strah od napustanja. Naravno da su korijeni nasih strahova u djetinjstvu. Netko tko je uvijek bio uz majku, okruzen ljubavlju i paznjom ce nastojati to poslje u vezama dobiti i zadrzati te ce se bojati to izgubiti. Dok ce se netko odrastao sa puno brace i sestara, u malo prostora i paznje koje je morao dijeliti sa drugima, kada se jednom te paznje i prostora docepa, natojati iste zadrzati odn ce se bojati ih izgubiti … Sve su to programiranosti, uslovljenosti koje nas odvalace od realnosti, stvarnosti.

Iskustva i vjera
Rijec Bog je cest razlog rasprava. To je pojam i nema nikakva smisla raspravljati se oko pojma, misljenja, ideje. Jedino u cemu se mozemo sloziti je da na koncu nitko od nas ne zna sto je Bog. Postoji samo nasa predstava o tome.

Neki je covjek pisao dnevnik dok mu je zena umirala. U poznim se godinama ozenio tom zenom i duboko ju je zavolio. Svojim je prijateljima rekao; “Bog mi je podario, u sezdesetoj, ono sto mi je uskratio u dvadesetoj.” Kada je njegova zena, u velikim patnjama, umrla, vjera u Boga mu se srusila kao kula od karata. Tada se upitao: “Da li je Bog pun ljubavi ili se bavi vivisekcijom?” Odredjeno iskustvo ce utjecati da se odlucimo za jednu od ovih teza.

Ono sto treba ciniti je; nauci sto znaci do kraja zivjeti neko iskustvo, potom ga ostavi iza sebe i kreni dalje. Pritom ne potpadaj pod utjecaj prethodnog dogadjaja. Tako ces putovati sa laganim prtljagom i stoga ces moci svugdje poci i svugdje proci-stici. Ako uspijemo potpuno odbaciti prtljag onda cemo moci zivjeti ovdje i sada i tako spoznati zivot vjecni.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: duhovni razvoj, istinska sreća, osjecaji, emocije, emotivna ovisnost, Bol, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, zavist, očekivanja, želja

05.01.2013. u 14:35 • 0 KomentaraPrint#

Stvarnost i percepcija_Ego-izam i kako mijenjati sebe?

Kad se probudimo, kad shvatimo, kad spoznamo, tada svijet postaje bolji. No, negativne pojave u svijetu nas i dalje uznemiravaju. Ima jedna prica o djecaku i krokodilu koja ovo ilustrira. Djecak seta pokraj rijeke i naidje na zenku krokodila, ulovljenu u mrezi. “Molim te, smiluj mi se, oslobodi me. U meni kuca majcinko srce, dosla sam ovamo da nadjem hranu za moju djecicu i upala sam u mrezu”, rece krokodil. Djecak joj odgovori; “Ako te oslobodim, ti ces me dograbiti i ubiti.”
“Zar bih mogla tako nesto da ucinim svom spasitelju”? kaze mu ona. Djecak je potom oslobodi i ona ga docepa raljama. “Eto zahvalnosti za moje dobro djelo”, jaukne djecak. “Nemoj to shvatiti previse osobno, mali moj”, kaze mu krokodil, “ali takav je svijet, to je zakon zivota. Pitaj koga god hoces”.
Djecak pogleda oko sebe, ugleda vrapca i upita ga je li krokodil u pravu, a vrabac mu isprica da je zmija, na njegove oci, pojela njegovu djecu, o on nista nije moga uciniti, te da je krokodil u pravu. Djecak onda ugleda magarca koji je tuda prolazio i postavi mu isto pitanje, a magarac mu isprica da je cijeli zivot teglio za gospodara, sve dok nije ostario i onemocao, pa su ga sad ostavili u djungli da ga prozdere neka zvijer, te da je krokodil u pravu.
Na kraju djecak ugleda zeca i upita ga isto a zec se obrati krokodilu: “Pricekaj malo prije nego pojedes djecaka, treba malo da razmotrimo njegovo pitanje. Reci mi svoje argumente.”
Krokodil otvori usta da mu odgovori i djecak utece. Posto je rep krokodila i dalje bio upetljan u mrezu, djecak dovede lovce da ga ubiju. S njima dodje i djecakov pas koji opazi zeca, pojuri ga i ubije. Djecak prekasno stigne i vidjevsi svog spasioca kako umire, rece: “Krokodil je bio u pravu – takav je svijet, to je zakon zivota”.

Ne postoji objasnjenje koje bi opravdalo sve patnje, zla, mucenja, unistenja i glad u svijetu. To nikada nece moci biti objasnjeno. Moze se pokusati pronaci neko objasnjenje, mozda nekim religioznim formulama, no nikad se nece moci objasniti do kraja. To je zato sto je zivot tajna – racionalni um nije u stanju da ga shvati. Zato treba da se pro-budimo, i shvatimo da stvarnost nije ta koja je problematicna nego smo to mi odn nasa percepcija.

Prije nego se upusti u neku akciju, treba biti siguran da se u akciju ne upusta samo zato da bi se oslobodilo negativnih osjecaja; osjecaja krivice, ljutnje, mrznje, osjecaja nepravde … Kada se neprobudjene osobe upuste u akciju one samo jednu okrutnost ili nepravdu zamijene drugom.
Meister Eckhart kaze; “Nece vas spasiti vase akcije vec vase bice. Sudit ce vam se ne za ono sto ste ucinili, vec za ono sto jeste”.
Kada se jednom probudis znat ces sto da cinis a sto da ne cinis.
Zamisli da se ne osjecas dobro i da si grozno raspolozen, a izasao si u setnju po prirodi. Pejzaz je divan no ti nisi raspolozen da bi uzivao u tome. Nekoliko dana poslje prolazis istim putem i kazes; “O Boze, gdje sam bio onoga dana kada nisam primjetio ovo”?
Dogadja se da gledamo drvece i planine kroz prozore mokre od kise, i sve nam izgleda sivo i bezoblicno. No kad kisa prestane i izadje sunce, pogledamo kroz taj isti prozor i sve igleda drukcije.

Mi ne vidimo ljude i stvari onakve kakve jesu jer gledamo kroz prizmu svoje uslovljenosti. Zato dvije osobe razlicito vide istu osobu ili stvar i razlicito reagiraju na nju. U pitanju su razliciti filteri.

Nakon budjenja covjek shvati da je sve dobro, stogod da mu se desi.

Pomisli na ljude oko sebe koje bi volio da promjenis. Nalazis da su nepromisljeni, nepouzdani, nevjerni … No kad se ti promjenis, promjenit ce se i oni. I ti ces ih vidjeti na drugi nacin; ko ti je izgledao zastrasujuce sada izgleda preplaseno. Sada vise nitko ne moze vrsiti pritisak na tebe ili ti nauditi.

Uradi ovaj re-program tisucu puta;
a/ postani svjestan negativnih osjecaja koji su u tebi
b/ shvati da su tî osjecaju u tebi, a ne u stvarnosti oko tebe
c/ ne smatraj ih sustinskim dijelom svoga JA – te stvari dolaze i odlaze
d/ shvati kad se ti promjenis, sve ce se promjeniti

Kako mijenjati sebe?
Ne treba nista raditi, treba shvatiti.
Pomisli na nekog iz svoje okoline ko u tebi budi negativnost. Pokusaj shvatiti sto se dogadja; da si za taj negativan osjecaj odgovoran ti a ne ta osoba. Netko drugi bi u blizini iste te osobe ostao miran i ne bi bio dirnut ni na koji nacin. No ti si pogodjen. Kad shvatis da nesto ocekujes od te osobe reci joj onda; “Nemam nikakvo pravo da ocekujem nesto od tebe”. Tako ces odbaciti ocekivanja. “Zastitit cu se od posljedica tvojih akcija, ili tvojih raspolozenja, no ti dalje mozes da radis sto god hoces i da budes stogod si izabrao da budes”.

Treba jos puno toga otkriti o svom egu. Pustiti da diktator i tiranin isplivaju na povrsinu. “Ja hocu da upavljam tvojim zivotom umjesto tebe, hocu tocno da ti kazem kakav treba da budes i kako treba da se ponasas. Bit ce bolje da se ponasas kako sam je odlucio, jer cu inace kazniti sebe, ucinivsi da iz mene izbiju negativni osjecaji”.

Reci drugima ne je takodjer dio budjenja. Ako kazem; “Ti mozes da cinis sto god zelis i ostanes ono sto jesi, a ja cu se zastiti, i bit cu ono sto jesam. Necu ti dozvoliti da manipuliras mnome. Zivjet cu svoj zivot, ici cu svojim putem, bit cu slobodan da mislim ono sto hocu, da idem za svojim sklonostima i ukusima. Reci cu ti ne, ako osjetim da ne zelim da budem u tvom drustvu. To nece biti radi negativnih osjecaja koje izazivas u meni, jer to se vise nece dogoditi – neces vise imati nikakvu moc nadamnom. Jednostavno, mozda ce mi u tom trenutku vise odgovarati drustvo nekih drugih ljudi”.
Dio budjenja je zivjeti zivot po svome. To nije egoizam. Egoizam je ocekivati da netko zivi svoj zivot po tvojoj volji. Zivjeti svoj zivot onako kako mi smatramo da ga trebamo zivjeti, shodno nasim zeljama i potrebama, nije egoizam.
Egoizam proizilazi iz ocekivanja da ce netko zivjeti svoj zivot da bi se prilagodio mojim zeljama; radi mog zadovoljstva. Niti cu se ja osjecati duznim da budem s nekim niti pristati da radim, protiv moje volje, ono sto se od mene trazi. Ako mi necije drustvo prija, uzivat cu u njemu, ne postajuci ovisnik o tome.

Oznake: percepcija, budnost, svjesnost, ljutnja, mrznja, uslovljenost, filteri, transformacija, ocekivanja, ego

05.01.2013. u 14:05 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 04.12.2012.

„Novo, svjesno ljudsko biće“ - TRANSFORMACIJA SVIJESTI

Naše psihičko opažanje vremena i sebe samih kao „bića u vremenu“ će se iz temelja promijeniti u nadolazećim godinama. Detaljnije rečeno, postat ćemo svjesni iluzorne prirode vremena i „stvarnosti prostora“ kao jedno bezvremeno biće (u) SADAŠNJOSTI.
-Ekhart Tolle;

„Novo, svjesno ljudsko biće“ nikada više neće izvlačiti svoj osjećaj samog sebe iz svoje osobne priče. To biće će svoj osjećaj sebe izvoditi iz svog sadašnjeg prisustva, svog svjesnog postojanja.


KRATKA IGRA UMA SA ILUZORNOM PRIRODOM VREMENA

Vrijeme se manifestira kroz kretanje objekata u prostoru. Dok se planeta Zemlja okreće oko Sunca i oko svoje vlastite osi, mijenjaju se godišnja doba kao i dani i noći. Ako bi neki kozmički potres doveo do uništenja sve vidljive materije, ostao bi samo vječno prisutni univerzum, potpuno lišen vremena – ali ne apsolutnog vremena, jer u stvari, NE POSTOJI VREIJME. Postoji samo SADA.

Univerzum je svjestan, on je život, to je univerzalna Svjesnost. To je kvantno more mogućnosti koje se u određenom trenutku stvara unutar našeg 3D matriksa. Ta „prostorna svjesnost“ prožima sva bića u kozmosu, od kvantuma do galaksije. To je univerzalna inteligencija koja doživljava iskustvo same sebe u vidu planete, biljke, životinje ili čovjeka. Ta univerzalna Svjesnost vam je dostupna na suptilnoj i profinjenoj granici SADAŠNJEG TRENUTKA i nigdje više u vremenu!

To je jedan čisti osjećaj „JA JESAM“, iznad misli, osjećanja i čulnih opažanja. To je univerzalna Svjesnost iz koje se manifestiraju sve stvari.

I, usprkos svojoj neshvatljivoj ogromnosti, ta Svjesnost si, paradoksalno, baš TI, tvoje stvarno JA! Svjesnost utjelovljena kao ljudsko biće koje sada sjedi ispred kompjutera i postaje svjesno ovoga beskonačnog sadašnjeg trenutka. A možda i ne.

Kako god, kada se budeš ´probudio´, sve to neće ni biti važno, obzirom na bezvremenitost. Razmisli o činjenici da ti još uvijek čitaš ove redove a to jasno ukazuje da si ti jedno od onih ljudskih bića koja samo što se nije probudilo. Mi smo u sred globalnog procesa buđenja.

Tokom ovih vremena krize i agonije planete Zemlje, cjelokupno čovječanstvo je na pragu da postane svjesno svog izvora i svoje stvarne uloge na planeti. Čovječanstvo će pronaći svoju istinsku svrhu u usklađivanju sa planetom Zemljom i sa svim osjećajnim bićima. Ona rađa život da bi smo ga njegovali i starali se o njemu, a ne da ga ubijamo. U dolazećim dekadama, mi ćemo evoluirati u veliku globalnu obitelj, porodicu u kojoj će svako ljudsko biće prepoznavati sebe u drugome i poštovati ga.

Ljudsko srce je spremno da se otvori i čovjek više nikada neće zatvarati oči pred „otvorenim ranama“ svog kolektivnog bića koje je njegov bez-svjestan um stvorio i koje ga pritiscu toliko dugo vremena. I da, ovaj proces je bolan, svako rođenje je takvo! Ali, unutar te patnje je i blagoslov pročišćenja i ostvarenja ako osoba dobrovoljno surađuje i sve to osjeća iz srca.

Radi toga, prosvjetljenje više nije privilegija nekolicine izabranih kao što je ranije bilo. Udruženi sa svjesnošću Zemlje, mi smo na pragu da svjesno uđemo u svijet koji zovemo SADA. To naše „MI“ će postati tvorac novog svijeta.

Prosvjetljenje je ostvarenje individualne, osobne Svjesnosti na svaki način i u svemu što JESTE. Ono će nam doći onom brzinom koju određuje naša spremnost da prestanemo poistovjećivati sebe sa svojim mislima i osjećajima koje te misli stvaraju.

Dakle, potrebno je da naša van vremenska Priroda promatra i dominira životom, umjesto da to čini naš strahom upravljani (raz)um koji je krajnja samo-centriranost i ego-manija. To vanvremensko JA koje je u nama, VIDI istinu i usklađeno je sa životom koji VOLI SAM SEBE. Ono ne poznaje strah jer je strah odsustvo ljubavi.

Vi ste taj ŽIVOT!

Došao je trenutak buđenja iz destruktivnog sna. Dobrota se već materijalizirala na Zemlji.

Čini se da nas očekuje puno posla, u smislu implementacije svjetskog mira i liječenja Zemlje. Ipak, ovaj posao prvo započinje sa nama samima, jer stvarna promjena dolazi iz naše unutrašnjosti. U tu svrhu, obilje unutrašnje mudrosti i snage nam je dostupno: Usidrimo sebe u SADA tako što ćemo se usredotočiti na naš osjećaj istinkog sebe u nasem tijelu. Pokrečimo se sa potpunom svjesnošću svoga tijela, tako da možemo osjetiti vibraciju u svakoj njegovoj stanici. Onda će kozmička svjesnost rasti u nama. Iz sveobuhvatne KOZMIČKE SVESNOSTI, zajedno mozemo činiti čuda.

Dobro došao u Trenutak!

Dobrodošao kući!

Budimo svjesni;

„Postoji mjesto u kome sve započinje, stanje čiste energije, koja jednostavno – JESTE. U tom kvantnom inkubatoru stvarnosti, sve je moguće!

Prolazeći kroz izvršioce: maštu, iščekivanja, rasuđivanje i molitvu, mi dovodimo neke od tih mogućnosti u postojanje.

Pomoću buđenja o tome što smo mi, što imamo i što nemamo, i kakvi bi trebali da budemo, mi nadahnjujemo život našim najvećim zadovoljstvima i najdubljim patnjama.

Oznake: strah, misli, ego, vrijeme, prosvjetljenje, svjesnost, kvantna fizika, budnost, ovdje i sada, univerzalna inteligencija, univerzum, um, kozmos, kolektivno biće

04.12.2012. u 13:54 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 20.11.2012.

Samopromatranje

Kada pricas s nekim, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes s razgovorom?
Kad si na nekog ljut, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes sa svojom ljutnjom?
Kada si poslje smiren, da li se udubis u to iskustvo; pokusavas li ga razumjeti? Odakle potjece, sto ga je izazvalo? Samo ono sto se shvati moze se i promijeniti. Ono sto ne razumijemo ili cega nismo svjesni, biva potisnuto. Ne mijenja se. No kad se shvati, moze se promijeniti. Proces je cesto dug, spor i postepen. Malo po malo shvatimo neke stvari; iluzije se gube, sloj po sloj, postepeno dolazimo u dodir sa objektivnom stvarnoscu.

Ima jedna prica o lavu koji upadne u stado ovaca i tamo pronadje lava medju ovcama. Taj je lav od malena odrastao u stadu. Blejao je i kretao se kao ovca. Lav se uputi ravno k njemu i kad se lav-ovca nasao pred pravim lavom, poceo je da drhti kao prut. Lav ga upita; “Sta radis medju tim ovcama?” Ovaj mu odgovori; “Ja sam ovca”? Lav mu odgovori; “Nije da nisi. Ajde podji sa mnom.” Odveo je lava-ovcu do jednog jezera i rekao; “Gledaj!”
Kad je lav-ovca vidio svoj odraz u vodi, oglasi se mocnom rikom. U tom se trenutku preobrazio i vise nikad nije bio isti.

Ako imas srece i Bogovi su ti naklonjeni, mozes najedanput shvatiti sto je to JA, i onda nikad vise neces biti isti. Nista vise nece moci da te dotakne, i nitko nece moci da te ugrozi.
Neces se bojati nicega ni nikoga. Zivjet ces kao car, kao vladar.
Ovdje se ne radi o slavi ili bogatstvu.
Mogu se zadovoljiti i time da sam nitko i nista. Uspjeh ili neuspjeh mi ne znace apsolutno nista. Nemaju nikakvo znacenje.
Cak i ako budem izvrgnut ruglu, ispadnem smijesan, to me se ne dotice.
Ovo se divno stanje moze postici postepeno samopromatranjem. I ne poistovjecivnjem sa svojim uslovljenim JA. Pritom treba mrznju zamijeniti ljubavlju, pridruziti se odbacenima i moci priznati da si pogrijesio. Mozda ce ovo u pocetku doprinjeti osjecaju deprimiranosti i potistenosti. Patit ces, plakati. No ako se ne poistovjetis s tom depresijom; ako izadjes iz samog sebe i promatras tu potistenost i ne poistovjetis se snjom i ne cinis nista da je se oslobodis – mozes i dalje da zivis dok depresija prolazi kroz tebe, dok na kraju ne iscezne. I kad te sustignu brige ti nisi uznemiren. Zabrinut si no nisi uznemiren.

Bjezeci od necega dajemo mu jos vecu moc. Samo promatraj kako prolazi. Mozes cak bit i sretan u svojoj zabrinutosti. No ne treba grijesiti u tome sto je sreca. Mozda mislis da je sreca neko osjecanje; ushicenost. Ushicen si; tako samo pripremas put za novu depresiju. Probaj da razaznas brigu iza tog osjecaja opijenosti ugodom; Sto da cinim da ovo potraje? To nije sreca. To je ovisnost.
Ne gledaj s prijekorom na ljude ovisne o drogi ili alkoholu. Mozda si i ti ovisnik koliko i oni.
Biti slobodan i drugima ne uskracivati slobodu, ni za koga ne biti poseban a voliti sve; to je ljubav. Ljubav je uvijek bila tu ali se mi nikada nismo potrudili da ju vidimo, jar smo bili previse zauzeti onim sto nasa kultura naziva ljubavlju, sa svojim pjesmama i poezijom – no to nije ljubav, to je njena suprotnost. To je ZELJA, KONTROLA, POSESIVNOST. To je MANIPULACIJA, STRAH, BRIGA – to nije ljubav.
Postoji jedan razlog zasto se ne osjecas blazeno u ovom trenutku a to je da si skoncentriran na ono sto nemas. Da nije tako, dozivio bi blazenost.

Kako stupiti u dodir sa stvarnoscu?
Promatraj sve sto je u tebi i izvan tebe, kad ti se nesto dogodi, gledaj to kao da se dogadja netkom drugom, bez komentara, prosudjivanja, stava, uplitanja, bez pokusaja da to promijenis. Samo shvati. Kad se to dogodi uvidjet ces da se postepeno distanciras; ne poistovjecujes se sa situacijom.

Ako netko boluje od raka, a ja ga ne poznajem, onda me to ne potresa previse. Ako ti treba da polozis neki ispit, to me se ne dotice. Mogu da kazem sa distance; “Sto vise brines tim gore po tebe. Zasto ne napravis pauzu umjesto da samo ucis?” No kada ja treba da polazem ispit onda stvari drukcije stoje. Tu se radi o mojoj kozi, mome tijelu, mom statusu. To je poistovjecivanje sa mojim laznim JA. Ako uspijem da iskljucim sebe i svoje zelje, teznje, interese, ciljeve iz situacije ili iz posla koji u tom trenutku obavljam onda je sansa za uspjeh daleko veca. Sjetimo se one Zen price o strijelcu, meti i medalji.

Kad nekoga slusam onda vise razmisljam o onome sto trebam reci nego o onome o cemu se govori. Vec unaprijed razmisljam kako da reagiram. Sto da kazem, da repliciram. Moja reakcija potjece od moje nesigurnosti ili potrebe da manipuliram i zelje za uspjehom odn dominacijom. Tu se moze raditi i o drugim stvarima kojih nisam svjestan. Slusati znaci iskljuciti misljenje, slusati drugoga a istovrmeno osluskivati sebe. Biti svjestan ovoga.

Listening is loving!

Kada se radi o svjesnosti onda nikada nismo odsutni duhom. Kada je svjesnost ukljucena nema rastresenosti jer smo neprekidno svjesni sebe i svega oko nas.

Etikete
Ja sam uspjesna osoba. To je poistovjecivanje sebe sa uspjehom. Uspjeh nije dio naseg JA. Uspjeh je nesto sto dolazi i prolazi; danas je tu a sutra ga vec mozda nece biti. To nije JA. Isto je ako kazem; “Ja sam propao covjek, ja sam advokat, ja sam biznismen.” Ako se poistovjetim s tim stvarima potpuno cu se vezati za njih, stalno cu se bojati kako ce one izceznuti. Otud potjece moja patnja.
Patnja je znak udaljavanja od stvarnosti. Kao sto je fizicka bol znak da u tijelu postoji neka bolest ili povreda tako patnja ukazuje da negdje postoji nesto lazno. Patnja se javlja usljed sukoba sa stvarnoscu; sukoba lazi i istine. Inace nema patnje.

Oznake: introspekcija, vezivanje, patnja, identifikacija, poistovjecivanje, ambicija, uspjeh, ovisnoat, iluzija, strah, depresija, euforija, sreca, svjesnost, ovdje i sad, transformacija, Preobrazba, identitet, kondicioniranost, lazno ja, želja, kontrola, posesivnost, manipulacija

20.11.2012. u 21:22 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.11.2012.

Osobnost i identifikacija sa uslovljenim JA


Ti mislis da si slobodan, no vjerojatno ne postoji ni jedan pokret, ni jedna misao, osjecaj, stav ili ubjedjenje koji ne potjecu od nekog drugog. Neke stvari u tebi izazivaju jaka uzbudjenja i ti mislis da ih ti prozivljavas. Potrebna je velika svjesnost da shvatis kako je to sto ti zoves JA samo konglomerat tvojih iskustava iz proslosti, tvoje uslovljenosti i programiranosti. Proces spoznaje je bolan; kad pocne budjenje dozivljava se jaka bol. Bolno je gledati kako se ruse osobne iluzije. Sve sto si mislio da si izgradio se pretvara u prah.

Ako kazemo; ja promatram sebe. Tko je ovdje JA i sto je to sebe?
Ako sebe kudis ili hvalis, ne blokiraj pokudu ili pohvalu nego ju promatraj. Ja sebe kudim; ja sebe osudjujem; ja sebe hvalim – promatraj i nista drugo. Samopromatranje znaci gledanje – promatranje onoga sto se dogadje u tebi i izvan tebe – kao da se to dogadja netkom drugom. To je JA koje promatra sebe. Zanimljiv fenomen za psihologe i filozofe – JA moze da promatra sebe. Zdrav razum koji promatra. Najprije se krene od stvari; svijesti o stvarima oko sebe; onda se pomaknemo ka svijesti o mislima koje predastavljaju sebe – nase uvjetovano ja i na kraju dolazimo do svijesti o onom koji misli.
Stvari-okolina, misli, mislilac.
Moze li mislilac spoznati sama sebe?
Da li su moje misli JA? Ne. Misli dolaze i odlaze; JA nisam moje misli. Kao i zelje; JA nisam moje zelje. I zelje dolaze, prolaze i odlaze. Da li sam JA moje tijelo? Kazu da se u svakom trenu milioni stanica naseg tijela mijenjaju i obnavljaju, te nakon sedam godina u tijelu ne ostane ni jedna ziva stanica od onih koje smo imali prije tih sedam godina. Stanice dolaze i odlaze, radjaju se i umiru, no JA ostaje. Tako da JA nisam moje tijelo. JA je nesto drukcije, nesto vise.
A moje ime? Da li je JA moje ime? Ne, ja mogu da promijenim moje ime, bez mijenjanja tog JA. A moja karijera? Moja ubjedjenja? Jesu li moje ime i vjera sustinski dijelovi moga JA?
JA ne predatavlja ni jednu od tih etiketa koje mu pridajemo. Etikete pripadaju nasem egu, nasem uslovljenom ja, onome koji je podlozan promjenama. Da li se pravo JA mijenja? Da li se promatrac mijenja? Kad izadjes iz samog sebe i promatras to sebe, svoj ego, onda se vise ne poistovjecujes s njim.

Patnja postoji unutar sebe i, kad poistovjecujes svoje pravo JA i to sebe, pocinje patnja.

Predpostavimo da strahujes, ili zelis nesto, ili si zabrinut. Kad se JA ne poistovjecuje s novcem, imenom, nacionalnoscu, sa prijateljima, drugim ljudima … onda tvoje JA nikad nije ugrozeno. Ono moze biti aktivno ali ne i ugrozeno.
Sjeti se necega sto ti, ili ti je nekad prije, izaziva bol, strah ili zabrinutost. Mozes li dokuciti zelju ispod tih osjecanja? Nesto ispod te patnje. Shvacas li da postoji nesto sto zarko zelis i da ti to izaziva patnju? Sto je ta zelja? Iako je to samo zelja, ona postaje poistovjecivanje s njom. Nekad si sebi poslao poruku; ono sto je dobro za moje JA odn za opsatanak mog JA, povezano je sa tom zeljom.

Patnja iskljucivo potjece iz poistovjecivanja s necim, bilo da je to u nama ili izvan nas.

Negativna osjecanja
Kada se u igru uljuce negativna osjecanja onda se gubi glava. Na scenu stupa ego – uvjetovano ja, i sve se kvari. Tamo gdje je bio jedan problem koji je trebalo rijesiti, sada su dva problema. Neki misle da se u odsustvu negativnih osjecanja; brige, sumnje, bijesa ne moze rijesavati neka situacija.
Visak ega nas prijeci da stvari vidimo objektivno – sa distance; bez uplitanja emocija. Tako nas, kada krenemo u akciju, negativna osjecanja ometaju u tome.

Oznake: jastvo, ego, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, identitet, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja

15.11.2012. u 20:37 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 02.10.2012.

From; ljubav vs ostali pokusaji prevazilazenja osjecaja usamljenosti

Kako biti voljen? Kako biti vrijedan ljubavi?
Ako je ljubav umijece onda to zahtijeva znanje i trud.

Teorija ljubavi

Jedan od nacina da se zadobije ljubav a koriste ga muski, je da se bude uspjesan, mocan i bogat. Imati utjecajne ljude za prijatelje pomaze pri tome.
Cesto se pod dostojnim ljubavi misli na miks ’biti popularan’ i ’biti seksepilan’.
Kod odabira partnera znacajnu ulogu, kao kod kupovine nekretnina, igraju skrivene mogucnosti koje mogu da se razviju. Tako se dvije osobe zaljubljuju kad osjete da su na trzistu pronasle najbolji raspolozivi objekt pritom uzimajuci u obzir i ogranicenja osobnuh vrijednosti.

Kada dvoje ljudi dozvole da se zid izmedju njih srusi i osjete bliskost, osjete da su jedno onda je taj trenutak sjedinjenja jedan od najblazenijih osjecaja u zivotu. To cudo iznenadne intimnosti je cesto podstaknuto seksualnom privlacnoscu i zadovoljenjem.
Ovakva ljubav po svojoj prirodi nije trajna. Daljnim upoznavanjem njihova prisnost gubi cudesni karakter. Magija i kemija nestaju. Njihove suprotnosti i razocaranja i dosada ce ubiti ostatke pocetnig uzbudjenja. Intenzitet zanesenoti, sto je za njih dokaz jacine njihove ljubavi, zapravo svjedoci o stupnju njihove prethodne usamljenosti.

Skoro da nema niti jednog poduhvata ni djelatnosti koji kao ljubav, pocinju sa tako ogromnim entuzijazmon, nadama i ocekivanjima, a ipak se u pravilu zavrsavaju neuspjehom.
Da bi se izbjegao debakl potrebno je ljubav dobro prouciti i savladati umijeca ljubavi. Ucenje umijeca mozemo podijeliti u dva dijela; teorijski i prakticni.
Treci faktor koji je nuzan da se postane majstor je da nam ovo umijece bude najvisi cilj. Nista na svijetu nam ne smije biti vaznije od toga.

Teorija ljubavi

Covjekova svjesnost sama sebe, svijest o svojim bliznjim, svojoj proslosti, mogucnostima svoje buducnosti, svijest o kratkom zivotu, o cinjenici da je rodjen bez svoje volje i da ce protiv svoje volje umrijeti prije onih koje voli ili ce oni umrijeti prije njega, svijest o vlastitoj izdvojenosti i usamljenosti, o bespomocnosti pred silama prirode i drustva, sve to od njegove otudjene egzistencije cini nepodnosljivi zatvor.

Dozivljaj odvojenosti je izvor intenzivne tjeskobe. Stoga je najdublja covjekova potreba da prevazidje svoju odvojenost, da napusti zatvor svoje usamljenosti.
Pitanje koje se covjeku namece je kako da prevlada odvojenost, kako da dostigne jedinstvo i pronadje sklad? Odgovori su razni; to moze da bude obozavanje zivotinja, pozrtvovanost, ogrezlost u raskosi, asketsko odricanje, opsesivni rad, umjetnicko stvaralastvo, ljubav prema Bogu i ljubav prema covjeku.

Sve dok je majka prisutna, beba ne zadobija osjecaj usamljenosti odnosno odvojenosti. Prisustvo majke i njene koze moze, u pocetku, iscijeliti osjecaj usamljenosti kada se on javi.

Poslje se javlja potreba da se osjecaj odvojenosti prevazidje na druge nacine. Kaktkad uz pomoc droge. U prolaznom stanju egzaltacije – izvansebnosti, spoljasnji svijet nestaje a sa njim i osjecaj odvojenosti od njega. Druga forma koju covjek odabire je alkohol. Ovo su drustveno neprihvacena rjesenja i rezultiraju osjecajem krivice i griznje savjesti. Nakon uzivanja droge odn alkohola, osjecaj izdvojenosti je jos jaci sto tjera na cesce i intenzivnije uzivanje.

I nakon orgazma, kao drustveno prihvacene forme, covjek, na neko vrijeme, moze da se oslobodi osjecaja odvojenosti. Iako je ovo normalan i prirodan oblik prevazilazenja problema izolacije, oni koji problem ne rjesavaju na druge nacine, u jurnjavi za seksualnim orgazmom, se ne razlikuju puno od alkoholicara i narkomana. Ovaj ocajnicki pokusaj da se izbjegne tjeskoba izazvana odvojenoscu, rezultira sve jacim osjecajem izdvojenosti.

Seksualni cin bez ljubavi, osim na trenutak, nikad ne moze premostiti provaliju izmedju dva ljudska bica.

Svim nabrojanim oblicima zajednicko je da su intenzivni cak zestoki; odvijaju se u duhu i tijelu; prolazni su i privremeni.

Zastrasujuci osjecaj samoce
U suvremenom je drustvu teznja za pripadanjem grupi takodjer pokusaj prevladavanja odvojenosti. Ta teznja pripadanja gomili uzrokovana je idejom da ako sam kao svi ostali, ako nemam misli i osjecanja koja me cine razlicitim, ako obicaje, ideje, prilagodim modelu grupe; spasen sam od zastrasujuceg dozivljaja samoce.

Sjedinjavanje putem konformizma – prilagodjevanje grupi, njenim obicajima, postupcima i vjerovanjima je diktirano rutinom te zato cesto nedovoljno da smiri tjeskobu odvojenosti.
Ovdje imamo i primjer covjeka kao dijela birokratskog aparata, gdje on ima malo inicijative a njegovi su zadaci propisani organizacijom rada. Tu svi izvrsavaju zadatke propisanom brzinom na propisan nacin. Tako su i osjecanja propisana; ambicioznost, sposobnost da sa svakim kontaktiramo bez sukoba, vedrina i tolerancija. Ovakav nacin sjedinjavanja radom nije interpersonalan. Sjedinjenje koje se postize konformizmom, ono uz pomoc opijata ili ono vodjeno ocajnim pokusajem u promiskuitetnoj jurnjavi za orgazmom je samo pseudosjedinjenje.

Jedino pravo sjedinjavanje je ono koje se postize spajanjem sa drugom osobom u ljubavi. Ova je zelja za medjusobnim spajanjem najjaca teznja u covjeka. To je najizvornija strast koja povezuje ljudski rod. Neuspijeh da se ovo postigne dovodi do ludila ili unistenja sebe ili drugih.

Oznake: From, ljubav, veza, odnos, partner, magija, kemija, zaljubljenost, usamljenost, seks, svjesnost, tjeskoba, strah od samoće, samoća, droga, alkohol, osjecaj krivice, osjecaj griznje savjesti, orgazam, promiskuitet

02.10.2012. u 18:19 • 0 KomentaraPrint#

petak, 24.08.2012.

Nevino dijete

Mi stalno odbijamo. I ako prihvatimo nekog mi ga prihvatamo djelimicno. Kazemo; Oci su dobre ali mi se ostalo ne svidja. Je li to prihvatanje? Ili kazemo; Ovo tvoje djelo je dobro, ali ostala nisu a ja prihvacam samo ono sto je dobro. To zapravo znaci; mogu da prihvatim samo ono sto mi je potrebno.

Kada roditelj kudi dijete za ono sto, on misli, da nije dobro i hvali za ono u cemu je dijete dobro – sto on time cini? On stvara podjelu unutar djeteta. Malo po malo dijete ce od sebe da odbije onaj dio koji roditelj ne prihvata, i tako ce se rascijepiti na dva dijela. Odbijeni dio postaje nesvjestan a prihvaceni svjestan.
Odbijeni dio, koji je dio vas, ne moze biti unisten. To konstantno radi u vama – samo ste taj dio bacili u mrak. A jednom kad taj dio odbacite u tamu, taj dio sve vise jaca i to na nivou na kom nemate kontrolu, na nivou ne – svijesti. Taj dio samo ceka priliku da se revansira. Kad god niste svjesni odn kada ste slabi taj dio izlijece iz mraka. Mozete da budete fini i dobri dvadesettri sata no u onom preostalom satu ono iz nesvjesnog ce se afirmirati u svjesnom. Stoga i sveci imaju svoje gresne trenutke.

Samo ako ste ujedinjeni odn cijeli, tada nema ni jednog dijela koji se stalno bori, koji stvara probleme, koji stalno probava da se afirmira i da se sveti.
Tako svetac stalno u sebi prikriva gresnika koji je tko zna kad odbacen i potisnut. Dok mudrac ne prikriva nista jer je kompletan. Mudrac nista ne odbija, on potpuno prihvata i sebe i druge.

Oznake: dijetinjstvo, dijete, roditelji, svjesnost

24.08.2012. u 13:55 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.08.2012.

Pronadjite majstora u sebi

Pasivna svjesnost i ne – napor

Ponekad ce vam se za setnje gradom Bozansko ukazati. Ili dok promatrate zalazak sunca, ne cineci nista. To je pasivna svjesnost. Nista osim promatranja ne cinite. Jer nista drugo ni nije potrebno.

Kroz napor do nenapornosti, kroz traganje do stanja u kom um prestaje sa traganjem, kroz um dolazite do neuma.

Mozete biti potpuno staticni izvana, no unutra se paklena aktivnost itekako moze nastaviti. Prvo, kroz napor, treba zaustaviti tu buku; trceci, skakuci, divljajuci …

Ove rijeci koje vam pisem sam cuo od drugih. Zelim da ih podijelim s vama. Ne zelim reci da su moje, zelim ih za vas odabrati. To su rijeci koje su mi dotakle srce i to iskustvo zelim s vama da podijelim. Onako prijateljski, ne kao neki guru, nego kao gest ljubavi, dijeljenja srece. Ili dijeljenje boli.

Kada je neko otvoren, ako ne stvara otpor, ako se predao, tada je sve gotovo dok trepnes okom – cak ni taj treptaj nije potreban. Tada se sve desava u bezvremenosti.
Kada ce se to, nakon dugog cekanja, dogoditi? Jedna godina je izgubljena, dvije, tri godine su prosle, a ja samo cekam i nista se nedogadja. Ako tako kalkulirate, tada gubite vrijeme. Ne treba se pitati o putu. Treba samo putovati. Put nije gotov, nije utaban. Put se stvara kroz putovanje. U trenutku kad pocne putovanje – pocinje i put. Postoji ona izreka; Ne radi se o odredistu nego o putu.

Ekstraverti vs introverti
Ljudi misle da su su sretni kada su sa prijateljima; i onda kad ostanu sami im je dosadno, osjecaju se bijedno – netko im je potreban. To je jedan tip ljudi – ekstraverti. Introverti su drugi tip – kad kod su sami oni su sretni. Sa ulaskom drugog u zivot introverta, sa tim drugim ulazi nezadovoljstvo. Oba su tipa ponaosob ogranicena.

Tip je prepreka i te se prepreke treba osloboditi. Ne trebate biti niti jedan odredjen tip ili mozete biti oba tipa istovremeno.

Sta da se radi? Ne treba u situacije ulaziti sa odredjenim i utvrdjenim stavom; treba se, sto je moguce vise, iz krajnosti u krajnost kretati noseci kvalitet. Ubrzo ce te biti u stanju kvalitet unjeti u svaku situciju.
Kada krenete iz tisine sa kvalitetom u sebi i u vidu, tada u aktivnost ulazite s kvalitetom u pozadini. Ako barem jednom uspijete do suprotnog pola stici iduci s kvalitetom koji cete do tamo uspjeti donjeti, onda ste naucili vjestinu.

Nakon tog postignuca vi odete u brda ili do mora. Brda su vrll lijepa. Zatim se vratite u svijet. I on je lijep. Zasto onda i ljudi nebi bili lijepi? Ponekad budite sami, ponekad sa ljudima. A ako budete budni krajnosti vam mogu i pomoci.
Ako svoj kvalitet srece mozete prenjeti iz samoce u drustvo, odjednom cete postati svjesni jedne nove pojave; drustvo vam pomaze da budete u samoci a samoca vam pomazete da budete u dubljem odnosu sa ljudima.

Covjek koji nikada nije zivio u samoci ne moze vidjeti ljepotu medjuljudskih odnosa. Kao sto ni onaj drugi ne moze znati ljepotu samoce. Osoba rodjena u nekoj zabiti nece uzivati u samoci. Ona ce tamo zatupiti.
Ljudi rodjeni gore u Himalajima ne mogu vidjeti svu ljepotu krajolika. Oni osjete groznicu Londona i Bombaja kao sto oni koji zive u Londonu dozive uzbudjenje Himalaja.

Krajnosti odn kontrasti su potrebni da bismo vise osjetili. Zivot je radost jer je smrt uvijek u blizini. Ljubav nas vodi do vrha jer moze biti izgubljena. Ovog trenutka postoji a vec je sljedeceg trenutka nema. Mogucnost njenog odsustva daje dubinu njenom prisustvu. Ne postoji nista na sta bismo se mogli osloniti.

Ako ste odista zivi, puni energije, onda mozete umrijeti blazeno, radosno. Samo slabici umiru nesretni – zato sto nikad i nisu zivjeli, niti okusili pice iz vrca zivota. Oni su se samo nadali i nadali i nadali i zivot im se niti jednom nije dogodio. Zato se takvi i boje smrti.

Onaj koji je stvarno zivio, spreman je da prihvati smrt u svakom trenutku.

Ako zelite vise zivota, budite spremni za smrt. Ako za zivota kvalitet – osjecaje zadovoljstva, blazenstva i radosti, naucimo prenositi u svaku situaciju onda nam smrt moze predstavljati vrata za ulazak u Bozansko; uskrsnuce ili ponovno rodjenje. Covjek koji zna, i umiruci nosi radost u sebi.

Prije ili kasnije stvari ce se srediti same od sebe. Nema potrebe da ih vi sredjujete. Vi samo sredite sebe. Jednom kad ste sredjeni, cijeli svijet je sredjen. Jednom kad ste sa sobom u harmoniji i svijet oko vas postaje harmonican.

Ako postanete ovisni o nekome taj drugi postaje destruktivan. Ako ono sto osjecate, kada ste sa tom osobom, znate ponjeti sa sobom onda cete doci do tocke kada cete se i sami moci osjecati onako kao da ste i s tim nekim. Kada ste od mene postali slobodni, i kada sam za vas SLOBODA, tek onda mogu za vas stvari u – ciniti.

Ako je odnos u obliku konstantne ovisnosti i ako niste slobodni, onda vam onaj drugi ne moze biti ni od kakve koristi. Onda je to samo odgadjanje stvari.

Ako su ptice sretne onda i vi mozete biti sretni, jer dostupan vam je isti izvor srece. No vi ste stvorili barijere, blokirali ste izvor. Ako je drvece tako bezbrizno zasto onda vi ne biste mogli biti takvi? Ista snaga tece kroz drvo i kroz vas.

Oznake: ljubav, smrt, kvalitet, put, svjesnost

20.08.2012. u 21:51 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn