http://rigijev.blog.hr
petak, 24.08.2012.
Nevino dijete
Mi stalno odbijamo. I ako prihvatimo nekog mi ga prihvatamo djelimicno. Kazemo; Oci su dobre ali mi se ostalo ne svidja. Je li to prihvatanje? Ili kazemo; Ovo tvoje djelo je dobro, ali ostala nisu a ja prihvacam samo ono sto je dobro. To zapravo znaci; mogu da prihvatim samo ono sto mi je potrebno.
Kada roditelj kudi dijete za ono sto, on misli, da nije dobro i hvali za ono u cemu je dijete dobro – sto on time cini? On stvara podjelu unutar djeteta. Malo po malo dijete ce od sebe da odbije onaj dio koji roditelj ne prihvata, i tako ce se rascijepiti na dva dijela. Odbijeni dio postaje nesvjestan a prihvaceni svjestan.
Odbijeni dio, koji je dio vas, ne moze biti unisten. To konstantno radi u vama – samo ste taj dio bacili u mrak. A jednom kad taj dio odbacite u tamu, taj dio sve vise jaca i to na nivou na kom nemate kontrolu, na nivou ne – svijesti. Taj dio samo ceka priliku da se revansira. Kad god niste svjesni odn kada ste slabi taj dio izlijece iz mraka. Mozete da budete fini i dobri dvadesettri sata no u onom preostalom satu ono iz nesvjesnog ce se afirmirati u svjesnom. Stoga i sveci imaju svoje gresne trenutke.
Samo ako ste ujedinjeni odn cijeli, tada nema ni jednog dijela koji se stalno bori, koji stvara probleme, koji stalno probava da se afirmira i da se sveti.
Tako svetac stalno u sebi prikriva gresnika koji je tko zna kad odbacen i potisnut. Dok mudrac ne prikriva nista jer je kompletan. Mudrac nista ne odbija, on potpuno prihvata i sebe i druge.
Oznake: dijetinjstvo, dijete, roditelji, svjesnost
