http://rigijev.blog.hr

petak, 24.08.2012.

Nevino dijete

Mi stalno odbijamo. I ako prihvatimo nekog mi ga prihvatamo djelimicno. Kazemo; Oci su dobre ali mi se ostalo ne svidja. Je li to prihvatanje? Ili kazemo; Ovo tvoje djelo je dobro, ali ostala nisu a ja prihvacam samo ono sto je dobro. To zapravo znaci; mogu da prihvatim samo ono sto mi je potrebno.

Kada roditelj kudi dijete za ono sto, on misli, da nije dobro i hvali za ono u cemu je dijete dobro – sto on time cini? On stvara podjelu unutar djeteta. Malo po malo dijete ce od sebe da odbije onaj dio koji roditelj ne prihvata, i tako ce se rascijepiti na dva dijela. Odbijeni dio postaje nesvjestan a prihvaceni svjestan.
Odbijeni dio, koji je dio vas, ne moze biti unisten. To konstantno radi u vama – samo ste taj dio bacili u mrak. A jednom kad taj dio odbacite u tamu, taj dio sve vise jaca i to na nivou na kom nemate kontrolu, na nivou ne – svijesti. Taj dio samo ceka priliku da se revansira. Kad god niste svjesni odn kada ste slabi taj dio izlijece iz mraka. Mozete da budete fini i dobri dvadesettri sata no u onom preostalom satu ono iz nesvjesnog ce se afirmirati u svjesnom. Stoga i sveci imaju svoje gresne trenutke.

Samo ako ste ujedinjeni odn cijeli, tada nema ni jednog dijela koji se stalno bori, koji stvara probleme, koji stalno probava da se afirmira i da se sveti.
Tako svetac stalno u sebi prikriva gresnika koji je tko zna kad odbacen i potisnut. Dok mudrac ne prikriva nista jer je kompletan. Mudrac nista ne odbija, on potpuno prihvata i sebe i druge.

Oznake: dijetinjstvo, dijete, roditelji, svjesnost

24.08.2012. u 13:55 • 1 KomentaraPrint#

petak, 17.08.2012.

Ljubav je krhka

Uvjetovana ljubav

Ljubav ne mozemo definirati. To je jedna od nedefiniranih stvari, nalik ptici, smrti, Bogu, meditaciji.

Svako dijete je rođeno sa svom ljubavlju. Dijete je rođeno kao ljubav; dijete je načinjeno od ljubavi. Ali roditelji ne mogu dati ljubav. Oni imaju samo mamurluk – njihovi roditelji ih nisu nikada volili. Roditelji se samo mogu pretvarati. Oni samo mogu govoriti o ljubavi. Oni mogu govoriti: „Mi vas puno volimo,“ ali ono što oni rade je bez ljubavi. Način na koji se oni ponašaju, način na koji tretiraju dijete vrlo je uvredljiv: u tome nema poštovanja. Nijedan roditelj ne poštuje svoje dijete. Ko ikad pomisli da treba poštovati dijete? O detetu se ne misli kao o osobi. O njemu se razmišlja kao o problemu. Ako je ono mirno, ono je dobro; ako se jednostavno drži puta svojih roditelja – sasvim je dobro. To je ono što dijete treba biti.

No, činjenica je da nema poštovanja i ljubavi. Roditelji nisu znali šta je to ljubav. Majka nije volila svog muža, suprug nije volio svoju suprugu. Ljubav nije bitisala tu. Dominacija, posjedništvo, ljubomora i mnoge druge vrste otrova su uništavali ljubav.

Ljubav je krhak cvijet. Ona se mora zaštititi, hraniti, zalivati – samo tada će postati jaka. A dječija ljubav je veoma krhka, prirodno, jer je dijete krhko, njegovo tijelo je krhko. Šta misliš, da dijete ostane samo, da li bi opstalo? Samo pomisli koliko je čovjek bespomoćan. Ako bi se dijete ostavilo samo sigurno je da ne bi moglo opstati. Umrlo bi. A to se dogodilo i sa ljubavlju. Ljubav je ostala sama. Roditelji ne mogu voliti, oni ne znaju šta je ljubav. Sjetimo se svojih roditelja. Niko ne kaze da su oni odgovorni. Oni su isto tako žrtve kao što si žrtva i ti – njihovi roditelji su bili isto. I tako dalje...

Pa kazu; „Ako ne slušaš, ako se ne vladaš kako treba, bit ćeš istjeran, možeš ići.“ I prirodno, djeca se boje. Biti isjteran? Istjeran u divljinu ovakvog života? I tako dijete počne da čini kompromise. Postaje prevrtljivo. Počinje da se snalazi.

Ono se radije ne bi smijalo, ali ako majka dođe, a ono želi mlijeka, onda će se nasmijati. Sada je to vec politika – početak politike. Duboko u sebi ono počinje mrziti jer nije poštovano, duboko u sebi ono se počinje osjećati frustriranim jer nije voljeno onakvo kakvo jeste. Od njega se očekuje da uradi određene stvari pa da onda bude voljeno.

Ljubav biva uslovljena; čovek nije voljen onakav kakav je.

Prvo mora da bude vrijedan, tek tada će roditeljska ljubav biti moguća. Ako on počinje da biva vrijedan i biva lažan, on gubi njegovu najdublju sadržinu. Njegovo poštovanje prema sebi se gubi malo po malo, i on se polako počinje osećati bezvrijednim. Cesto dijete pomisli: „Jesu li ovo moji pravi roditelji? Nisu li me oni možda usvojili? Mora da me oni varaju jer ja tu ne vidim ljubav. Zbog sitnica – malih stvari djeca dozivljavaju roditeljski gnjev. To je sasvim nepravedno i neumjesno. No dijete se mora pokoriti, ono mora da poklekne, ono mora da prihvati to kao nužnost. Malo po malo, njegova ljubav se ubija.

Ljubav raste samo u ljubavi. Ljubav treba milję ljubavi – to je najbitnija stvar koja se mora zapamtiti. Samo u atmosferi ljubavi ljubav se razvija. Ako je majka voljena, ako je otac voljen, ne samo od djeteta, ako se oni sami vole međusobno, ako je u kući prisutna ljubavna atmosfera gde ljubav cvjeta, i dijete će, kao voljeno biće rasti i cvjetati. Ono će od samog početka znati da je voljeno i dobrodoslo na ovaj svijet i to će biti njegovo utemeljenje. Samo ce tako i ono poslje moci voliti i uspjeti.uspjeti.

No, to se ne događa. Nažalost, to se još nije dogodilo do sada. A vi učite od svojih roditelja: njihovo negodovanje, njihove konflikte. Zar nikada nisi bio kao tvoj otac? Zar nikada nisi činio besmislice koje je on činio? Jednog ćeš dana biti iznenađen jer ćeš i ti stvari raditi na isti način. Ljudi obično ponavljaju; ljudi su imitatori; čovek je majmun. Ti oponašaš svog oca ili majku, a to treba odbaciti.

Prvi korak je da se oslobodiš svojih roditelja. To ne znaci nemati poštovanja prema njima, ne. To je zadnje sto treba uciniti. Ne treba ih se fizički osloboditi. Treba se osloboditi njihova glasa koji dopire iznutra, unutarnjeg programa. Izbrisati program... i bit ćeš iznenađen – bit ćeš slobodan. Prvi put ćeš biti spreman da osjetiš sažaljenje prema svojim roditeljima; inače ćeš ostati uvrijeđen. Svaka osoba je uvrijeđena od roditelja. A glavno je oprostiti!

Oni su nam sve najbolje zelili. Nema nikakve sumnje da svaki roditelj želi dobro svojoj deci. Ali šta on može učiniti? On nije znao dobro učiniti ni samome sebi. On je robot, znao to ili ne, i zato je, promišljeno ili nepromišljeno, svojim utjecajem na dijete i njega učinio robotom.

Ako želiš da postaneš čovek a ne mašina, oslobodi se uticaja svojih roditelja.

A ti treba da promatraš. To je težak posao, naporan posao; ti to ne možeš raditi na prečac. Ti treba da budeš veoma pažljiv u svome ponašanju. Promatraj kada je tvoja majka prisutna, kada deluje kroz tebe – prekini to, okreni se od toga. Učini nešto sasvim novo da tvoja majka ne može ni pojmiti to.

Na primer, tvoj mladić gleda neku drugu devojku sa divljenjem u očima. Tada promatraj šta ti radiš. Da li činiš isto što bi radila i tvoja majka u odnosu sa tvojim ocem. Ako tako postupaš ti nikada nećeš saznati šta je to ljubav, ti ćeš samo ponavljati istu priču. To je bila ista gluma izvođena od strane različitih glumaca, to je sve: isti utemeljeni čin se ponavlja iznova, i iznova, i iznova. Ne budi imitator, oslobodi se toga. Učini nešto novo. Učini nešto što tvoja majka neće moći ni pojmiti. Učini nešto novo što tvoj otac ne bi nikada učinio. Ova novina treba da bude pridodata tvom biću i tada će se tvoja ljubav početi rascvetavati.

Zato je prva neophodnost osloboditi se roditelja.

Druga neophodnost je: ljudi misle da mogu voleti samo ako nađu osobu vrednu toga – besmislice. Ti takvog nikada nećeš naći jer takvi i ne postoje. A ako takvi i postoje oni se ne zanimaju za ljubav.

Ja sam čuo priču o čoveku koji je ostao neženja čitav svoj život jer je tragao za perfektnom ženom. Kada je bio sedamdesetogodišnjak neko ga je upitao: „Ti si puno putovao. Od Kabula do Katamandua, od Katamandua do Goe, od Goe do Pune si tragao. Kako da nisi našao savršenu ženu, pa baš ni jednu?

Starac je postao veoma tužan: „Da, jednom sam došao blizu takve savršene žene.“

Ispitivač reče: „Šta se tada dogodilo? Zašto se nisi oženio?

Tada je on postao još tužniji: „Šta da se radi? Ona je tragala za savršenim muškarcem.“

Za stapanje i rast u ljubavi nije potrebna savršenost. Ljubav nema ništa sa onim drugim. Osoba koja ima ljubavi jednostavno voli isto kao kada živi čovek ima potrebu za disanjem, hranom i vodom, snom. Isto tako kao što živi čovek, koji voli, voli. Ti ne govoriš: „Sve dok ne bude savršenog zraka, nezagađenog, ja neću disati.“ Ti dišeš i u Los Anđelesu, i u Bombaju. Ti dišeš i svugde gde je zrak zagađen, otrovan. Ti jednostavno dišeš. Ti se ne možeš napinjati da ne dišeš makar zrak i ne bio onakav kakav treba da bude. Kada si dobro gladan ti pojedeš nešto – bilo šta da se nađe. Ako u pustinji umireš od žeđi, ti ćeš popiti nešto, ti nećeš tražiti Coca-Colu; bilo šta će poslužiti – bilo koje piće, voda, čak i prljava voda.

Živi čovek jednostavno voli. Ljubav prirodno funkcioniše.

Zato je druga stvar koju treba zapamtiti: ne traži savršenstvo, jer, inače, nećeš naći nikakvu ljubav da raste u tebi. Naprotiv, otkrićeš da ne poznaješ ljubav. Ljudi koji traže savršenstvo su ljudi bez ljubavi, neurotični ljudi. Čak i ako bi našli voljenog ili ljubavnika oni bi tražili savršenstvo – a ljubav se uništava zbog tog zahteva.

Čim muškarac voli neku ženu ili žena voli muškarca odmah se pojavljuje zahtijev. Žena počinje zahtijevati da muškarac bude savršen, samo zbog toga što on voli nju. Isto kao da je počinio neki greh! Sada on mora da bude savršen, sada on mora da odbaci sva svoja ograničenja – sve samo zbog te žene. On više ne može biti ljudsko. Ili mora postati nadljudsko biće ili će biti lažan, prevarant. Prirodno, postati nadljudsko biće je veoma teško, a postati varalica nije veći problem. Oni počinju preterivati, glumiti i igrati razne igre. U ime ljubavi ljudi samo igraju razne igre.

Zapamti, nikada ne traži savršensto. Ti nemaš pravo da tražiš bilo šta od drugog. Ako te neko voli, budi zahvalan – ali ne traži ništa jer on nema obaveze da te voli. Ako neko voli, to je čudesno. Budi treptaj na tom čudu. Ali, ljudi ne znaju da trepere. Za sitnicu oni će uništiti svu mogućnost ljubavi. Oni nisu puno zainteresovani za ljubav i to veselje. Oni su više zainteresovani za neki drugi egocentrični zanos. Budi okupiran svojim veseljem. Sve drugo je nebitno.

Voli kao prirodno funkcionisanje, kao disanje. I kada voliš osobu ne počinji zahtevati, inače ćeš već od samog početka zatvoriti vrata. Ne očekuj ništa. Ako i nešto dođe, budi zahvalan. Ako pak ništa ne dođe, nema takve potrebe, nema nužnosti da nešto dođe. Ti to ne trebaš očekivati. Ali pogledaj ljude, pogledaj kako oni uzimaju jedno drugo kao gotovu činjenicu. Ako tvoja supruga sprema hranu za tebe, ti joj nikada ne zahvaljuješ. Ja ne kažem da ti treba da verbalizuješ odnose, svoju zahvalnost, ali to će biti u tvojim očima. No, ti ne haješ, ti to uzimaš kao njenu dužnost. Ko ti je to rekao? Isto tako, kada tvoj čovjek ide i zarađuje novac za tebe ti mu nikad ne zahvaljuješ na tome. Ti ne osjećaš nikakvu zahvalnost. To isto čini muškarac. To je tvoj um. Kako tako ljubav može rasti? Ljubav treba ljubavnu atmosferu, podneblje zahvalnosti, zahvaljivanje. Ljubav treba zahvaljujuću atmosferu, neisčekujuće podneblje. To je druga stvar koju treba zapamtiti.

A treća stvar koju treba zapamtiti je: prije no što počneš razmišljati kako da dobiješ ljubav, počni da je daješ. Ako budeš davao, ti ćeš i dobijati: nema drugog načina za to. Ljudi su više zainteresirani kako da stiču i oduzimaju. Svi se zanimaju za to kako da dobiju ali niko ne uživa da daje. Ljudi daju nerado, ako i daju, oni daju da bi dobili i uvijek su nalik poslanicima. To je pogodba. Oni uvijek promatraju da li će dati više no što dobijaju – da je to dobra pogodba, dobar posao. Ali i oni drugi rade istu stvar.

Ljubav nije biznis, zato prestani biti nalik poslaniku. Inače ćeš izgubiti svoj život, ljubav i sve lijepo u njemu – jer sve što je lijepo ne dolazi nikad u posao. Biznis je najružnija stvar na svijetu – nešto nužno ružno. No, egzistencija ne zna ništa o poslu. Drveće cvijeta, to nije biznis; zvijezde sjaju, to nije posao i ti ne moraš da platiš za to, i niko i ne traži ništa od tebe. Ptica ti dođe na vrata i počne pjevati pjesmu, ona ti ne traži da joj daš potvrdu o tome, ili slično. Ona otpjeva svoju pjesmu i potom veselo odleprša, ne ostavljajući traga iza sebe. Tako ljubav raste. Daj i ne čekaj da vidiš koliko ćeš dograbiti. Da, to će doći, to će doći hiljadustruko, ali to će pristizati prirodno, to će dolaziti samo po sebi. Kada nešto zahtijevaš, tada to ubijaš. Zato, pružaj. Počni da daješ. U početku će to ići teško jer si čitav svoj život bio uvježbavan da uzimaš a ne da daješ. U početku će trebati da se boriš svojim oružjem. Tvoja muskulatura je postala čvrsta, tvoje srce hladno, postao si neosjećajan. U početku će biti teško, no svaki korak će te voditi ka narednom i tako će, malo po malo, rijeka nabujati.

Prvo se oslobodi uticaja svojih roditelja. Oslobodivši se roditelja, oslobodićeš se društva; oslobodivši se roditelja oslobodićeš se civilizacije, obrazovanja, svega – tvoji roditelji predstavljaju sve to. Ti postaješ individualan. Prvi put ti više ne pripadaš masi, ti dobijaš autentičnu individualnost; ti živiš po svome. To predstavlja razvoj. Tako treba da izgleda osoba koja se razvija. Osoba koja se razvija ne treba roditelje. Takva osoba je sretna u svojoj samoći – njegova osama je pjesma, slavlje. Takva osoba je ona koja može biti sretna sama sa sobom. Njena osama nije usamljeništvo, njena osama je samoća, to je meditacija.

Ona je sasvim oslobođena od očinskih impresija. A ljepota je u tome da samo takve osobe osjećaju zahvalnost roditeljima. Samo takve osobe, a to je paradoksalno, mogu oprostiti roditeljima. One osjećaju milost i ljubav prema njima, takve osobe suosjećaju puno s njima jer su i oni patili na isti način. Takvi nisu ljuti. Oni mogu imati suze u očima, ali oni nisu gnjevni i takvi će učiniti sve da pomognu svojim roditeljima da se pokrenu ka takvoj punoći osame, takvoj širini osame.

Budi individualan, to je prevashodno. Druga stvar je da ne očekuješ savršenstvo, i ne traži i ne zahtjevaj ništa. Voli obične ljude. Ništa nema lošeg u običnim ljudima. Obični ljudi su neobični. Svako ljudsko biće je jedinstveno. Imaj poštovanja prema toj jedinstvenosti.

Treće: daj, i daj bez ikakvog uslovljavanja – tako ćeš i saznati šta je ljubav.

Oznake: ljubav, roditelji, dijete, djeca, bezuvjetna ljubav, reprogram, davanje

17.08.2012. u 10:29 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn