http://rigijev.blog.hr

ponedjeljak, 09.03.2015.

Bezuvjetna ljubav

Najuzvišenija ljubav je bezuvjetna. Obično se kaže da je roditeljska ljubav takva, no često to uopće nije tako, budući da roditelji imaju običaj postavljati uvjete i ne pokazivati svoju ljubav primjerenim gestama. Voljeti, a to ne pokazivati, nije prava ljubav, naročito nije bezuvjetna ljubav.

Voljeti nekoga bez obzira na što ta osoba čini je prava rijetkost. Pod 'voljeti' mislimo pokazivati ljubav, a ne samo u sebi navodno voljeti, a da se to na van uopće ne vidi. Bezuvjetno voljeti može se jedino sve ili nikoga, jer bezuvjetna ljubav znači shvaćati da je svaka osoba dio nas samih, jer smo svi međusobno povezani u jednom kaleidoskopu i imamo isti izvor i istog stvoritelja/roditelja.

Zašto trebamo bezuvjetno voljeti
Najprije, zato što o tome ovisi naša osobna sreća i uspjeh u životu, naša mogućnost uspostavljanja blagostanja. Kad volimo bezuvjetno, naša se frekvencija povisuje, a to povisuje naše šanse za uspostavljanjem blagostanja. Kad volimo bezuvjetno, mijenjamo našu okolinu na bolje i kreiramo uvjete za rješenja. Dakle, ako postoje nesuglasice u obitelji, razredu, uredu ili bilo kojoj drugoj zajednici, samim činom širenja vibracija bezuvjetne ljubavi mijenjamo frekvencije, a time i podsvijest uključenih kao i sveukupnu atmosferu.

Bezuvjetno voljeti znači prihvatiti i negativnu stranu svega i svakoga.
Um, emocije i tijelo znaju biti vrlo varljivi i ne pokazuju istinsku dušu čovjeka. Većina ljudi nisu dovoljno snažni da se odupru napastima koje napadaju njihov um, srce i tijelo. Za takve ljude, uključujući i nas same, možemo osjećati suosjećanje jer su pali u neku napast, jer su bili preslabi da joj se odupru. Za takve ljude trebamo osjećati, osim suosjećanja, i ljubav kako bismo im pomogli da se izvuku od napasti.
Uglavnom ne želimo takvim ljudima pomoći, jer mislimo da nisu zavrijedili. Čak i da je stvarno tako, trebamo ih voljeti zbog sebe, jer time pomažemo sebi više nego njima. Ljubav transformira naše stanice i kreira u nama pozitivnu vibraciju koja utječe na pozitivne promjene u svim životnim aspektima.

Evo kako se bezuvjetno voli:
Kao prvo, bezuvjetno voljeti, ne znači tolerirati nečija nedjela, biti nečija žrtva ili popuštati. Bezuvjetno voljeti ne znači biti glup, već mudar.
to znači:
ne spuštati se na nivo druge osobe, ne prepustiti se napastima kritiziranja, prigovaranja, predbacivanja, žaljenja i sličnim. U situacijama u kojima je naša bezuvjetna ljubav najpotrebnija trebamo pokazati kakvog smo kova. Kad netko padne u neku napast, ne moramo i mi pasti u neku drugu, već se trebamo izdići iz situacije i sebi reći nešto kao: "Ne, neću dopustiti da zbog nekog ili nečeg padnem u napast da ga/je/to kritiziram, neću dopustiti da mi bilo tko ili što ukrade moju sreću/radost/mir/slobodu!"; u takvoj se situaciji treba suzdržati od uzvraćanja istom mjerom, biti cool i umjesto toga uzvratiti neočekivanom mjerom, uz osmijeh, smisao za humor, duhovitu opasku koja može dotičnu osobu izbaciti iz takta.
"Nitko nije tako bogat ili slavan da bi se mogao odreći ljubavi; niti toliko siromašan da je ne bi mogao dati"
– Talidari

Oznake: Talidari, bezuvjetna ljubav, duša, transformacija, ego, razum, suosjecanje

09.03.2015. u 14:58 • 0 KomentaraPrint#

petak, 02.01.2015.

Muškarac i strah od vezanosti

Muskarac moze biti sâm. On i jeste sam duboko dole. Samoca prirodno pripada muskarcu.
Za muskarca je tesko postici meditativno stanje ako je u ljubavi. Jer kad je u ljubavi i kada se umiri, objekt njegove ljubavi mu se pojavi u umu. Cijelo njegovo bice pocinje da se krece oko onog drugog. Tu se javlja strah i muskarac osjeti potrebu da bjezi. Bjezi u razne djelatnosti, u razne pre – okupiranosti. I ako volite nekog, kad god ste necim okupirani, vi mozete zaboravit svog ljubljenog, no kad niste, drugi se odmah pojavljuje u sjecanju.
Ako je rijec o fizickom partneru, kod duboke ljubavi on nece biti dovoljan za osjecaj potpune ispunjenosti. Jer fizicki partner moze ispuniti samo periferiju, ne i centar. To, kazu, moze ispuniti samo Bog – niko drugi.
Ako muskarac kroz ljubav postigne meditativno stanje tada ce doci do ispunjenja. Inace ce se odnos prekinuti. Potrazit ce novog partnera ili ce se, ako to bude moguce, okrenuti Bogu. Zato je muskarcu potrebno omoguciti da bude sam. Potrebno mu je razumijevanje od strane drugog. To razumijevanje ce doci kroz dubinu ljubavi i rast.

Oznake: muškarac, veza, odnos, strah, vezivanje, ljubav, bezuvjetna ljubav

02.01.2015. u 13:31 • 0 KomentaraPrint#

Dobro i zlo su relativni

Dobro i lose dijete
Postoji vjerovanje da ne postoji lose odn zlo. Da smo mi ti koji nesto proglasimo losim jer to ne razumijemo, ili zato sto nas to ‘lose’ uznemirava. Vas stav je ono sto nesto tvori losim.
Dva djeteta se rodjena – jedno dijete je dobro, drugo dijete je lose. Zasto jedno zovete dobrim? – i zasto za drugo dijete kazete da je lose? Stvarnost ili vasa interpretacija?
Koje dijete je dobro i zasto? Ako je poslusno, dijete je dobro. Ako je neposlusno onda nije. Dijete koje slijedi je dobro a ono koje se opire nije. Sto god da mu kazete; “Sjedi mirno” – ono sjedne. Ono drugo ne slusa, ono je mali buntovnik – i zato nije dobro.
Zasto je poslusno dijete dobro? Poslusna djeca nikada nisu sjajna, ne zrace – ona postanu i ostanu tupa. Poslusno dijete ne postaje naucnik, ili covjek od duha, ili pjesnik. Samo su neposlusna djeca stvaraoci. Jedino su takva djeca u stanju da odbace staro i pronadju novo i nepoznato.
Dijete koje je odista zivo – uvijek ce biti buntovnik. Zasto bi vas slijedilo u svemu. Tko ste vi? Mora li vas ono slusati samo zato sto ste mu otac?
Ono sto mozemo reci je da je jedno dijete drugacije od drugog.
Zasto bi dijete moralo da vas slusa? Ne budite diktator – ljubav ne naredjuje. Kada bezuvjetno volite onda dobro i lose nestaje. Bozja je ljubav bezuvjetna. Bog oznacava cjelokupnost, sveukupnost postojanja. Bog ne pravi razliku.
I zivot prihvata i gresnika i sveca. Postojanje ne pravi razliku. Mi smo ti koji razmisljamo dualisticki.

Onaj koji pije je los, i onaj koji pusi, i onaj koji se zaljubi u tudju zenu. A kao Bog odozgor gleda ovu trojicu pa ih pozove k sebi na sud. Suludo je misliti da se Bog bavi tim stvarima, no tako razmislja sicusni ljudski um.
Dobro i zlo su relativni – zavise od nas, drustva, kulture. Bog je apsulut – za njega razlika ne postoji.postoji.

Pokusajte samo da promatrate i vidite cjelinu bez ikakva djeljenja. Ne govorite; Ono je ruzno, ovo je lijepo; ovo je dobro a ono je lose. Ne govorite nista. Ne pricajte, ne pravite razlike. Samo budite.

Oznake: djeca, bezuvjetna ljubav, budnost, svjesnost

02.01.2015. u 13:15 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 04.12.2012.

David Icke; geofizičke promjene na Zemlji_transformacija u više stanje svijesti

check ovaj link http://www.youtube.com/watch?v=zhZg6Oy772k
Plasma Schumann

Istraživanja su pokazala da postoji puls, električni signal, koji je emitiran iz središta galaksije Mliječni put prema našem Suncu (i drugim suncima), a odatle na Zemlju. Ljudsko srce hvata taj puls, prenosi ga u mozak, i on odatle odlazi do stanica tijela. Kada taj puls, ta vibracija, prođe kroz taj slijed nedirnuta i nenarušena, ljudsko biće je jedno sa svemirom. Svaka je stanica povezana i u harmoniji sa svemirskim pulsom. Međutim, ono što tome staje na put su niskovibracijske emocije (strah) i neravnoteža koja razbija krug i, još jednom, odvaja ljude od Zemlje i šireg svemira. Veza srce-mozak kod većine je ljudi prekinuta zbog razdvajanja glave i srca, intelekta i intuicije, tjelesnog i duhovnog. Razlog zašto danas Illuminati (tajni vladari) tako ubrzavaju provođenje svog Programa (mikročipovi, GMO, Chemtrails …) je u tome što znaju da se nalaze pred kolosalnim izazovom.
Stvaranjem upravljaju energetski ciklusi. Na jednoj razini vidimo ih u zemljinim dobima, proljeću, ljetu, jeseni i zimi. Ali postoje i daleko veći ciklusi, također, i njih su u brojevima i simbolima zabilježili drevni narodi kao što su Sumerani, Egipćani, Indijci, Kinezi, Maje iz Srednje Amerike i američki Indijanci poput naroda Hopi iz Arizone. Oni su mjere ciklusa Sunčeve, Mjesečeve i drugih svemirskih energija koje transformiraju Zemljina energetska polja, a time i život na ovom planetu. Ti ciklusi svijesti su poput vrata ili portala koji se otvaraju za one koji su spremni proći kroz njih u jedno puno više stanje svijesti. Kad se propusti iskoristiti otvaranje ovih vrata, ciklus počinje iznova dok se ne otvore druga vrata. Ali ono s čim se sada suočavamo, čini se, nisu toliko vrata koliko golemi ponor mogućnosti za globalnu transformaciju.
Niz događaja koje je Gregg Braden opisao u knjizi Awakening To Zero Point (Otkrivanje nulte točke), potvrdio je da se vremena mijenjaju. 1991. otkrivena je nova frekvencija koja titra iz središta spirale naše galaksije Mliječni put, a sonda Ulysses je 1994. poslana da istraži promjene na Suncu. Od sredine 1980-ih traje zastrašujuće povećanje učestalosti solarnih baklji i bljeskova rendgenskih zraka. Ulysses je otkrio da se magnetsko polje Sunca ubrzano smanjuje. Također, dok se Sunce hladi, planeti Sunčevog sustava, posebno oni vanjski postaju sve topliji. To sugerira da toplina planeta potječe iz njihove unutrašnjosti, iako to može biti stimulirano magnetskim i električnim promjenama u Suncu. Istovremeno, dok su se na Suncu događale to promjene, oluja na Jupiteru, koju su prvi put dokumentirali Kinezi prije 3.000 godina, takođe je pokazala iznenadne promjene. Ogromna spirala unutar te Jupiterove oluje počela se okretati u drugom smjeru. Udarni valovi idruge pojave izazvane udarom kometa Shomemaker-Levy u Jupiter 1994. također su sudjelovali na širi Sunčev sustav, uključujući i Zemlju. Jasno je da su se promjene u Sunčevom magnetskom polju odrazile i ovdje.

Zemlja je divovski magnet s različitim razinama koji vrtnjom stvara magnetsko polje. Što se zemlja brže vrti, magnetsko je polje jače i gušće. Prije dvije tisuće godina to magnetsko polje dosegnulo je vrhunac svog intenziteta u trenutnom ciklusu, i od tada neprekidno slabi, jer se planet vrti sve sporije i sporije, tvrdi Braden. Polje je sada 50% slabije nego što je bilo prije 1.500 godina, i brzina tog opadanja rapidno se povećava. Nema potrebe za panikom, jer je sve to dio prirodnog ciklusa, duže i neizmjerno snažnije verzije godišnjih doba. Zajedno s tim dolaze vijesti da se Zemljina rezonantna frekvencija, njen srčani ritam, ako tako hoćete, rapidno ubrzava. Ta frekvencija, zvana bazna rezonantna frekvencija ili rezonancija Schumanove šupljine, otkrivena je 1899. Od tog vremena do sredine 1980-ih imala je konstantan puls oko 7,8 Hz ili 7 ciklusa u sekundi. Ali čini se da se od 1986.-87. on počeo ubrzavati. Do kraja 1995. je prema istim procjenama dosegnuo 8,6, a posljednje što sam u vezi s tim čuo je da je prošao 10 i da još uvijek raste.

Greeg Braden vjeruje da; on to zove nulta točka, da će Zemljino magnetsko polje gotovo nestati, jer će se rotacija planeta zaustaviti. To ne znači da neće biti gravitacije, jer nju stvaraju druge pojave, a ne vrtnja planete. Čini se da se tako nešto dogodilo barem četrnaest puta u posljednjih 4,5 milijuna godina. Procjenjuje se da se posljednji put dogodilo prije oko 11.-13.000 godina, što je vremenski okvir koji se poklapa s mnogim procjenama vremena kraja Atlantide i početka oporavka od te velike kataklizme nakon približno 10.500 pr. Kr.

Ljudi poput Bradena procjenjuju da će se Zemlja prestati vrtjeti na nekoliko dana prije nego što se počne vrtjeti u suprotnom smjeru. Kao što možete vidjeti kad se preokrene tok struje kroz željeznu šipku, preokrenu se polovi. Kad se planet počne vrtjeti u drugom smjeru, tok struje će se obrnuti, što znači da se moraju obrnuti i polovi. Kad bi se planet prestao vrtjeti, jedna strana Zemlje bi u tom razdoblju bila neprestano osunčana, a druga u tami, i to je ono za što drevni narodi tvrde da se dogodilo prije više tisuća godina. Peruanci su govorili o dugim noćima od tri dana, a u bibliji se spominje dan koji je trajao 20 sati – najduži dan. Pleme Hopiza bilježilo je da je Sunce dvaput izašlo u jednom danu. Prvo je izašlo na zapadu i zašlo na istoku, a kasnije je izašlo na istoku i zašlo na zapadu, i takav ciklus traje do danas. Druge drevne priče govore da je sunce nekada izlazilo na zapadu i zalazilo na istoku, što je još jedan znak da se Zemlja okrenula u suprotnom smjeru. Ranih 1990-ih dok sam tek postajao svjestan tih stvari,primio sam kanalizirane informacije od jednog medija koji je rekao: „Svijet se mijenja i sjever će postati jug, a istok zapad. Tako je zapovijedano od početka vremena“.
Brian Desborough, kalifornijski znanstvenik-istraživač, također mi je rekao da se zbivaju neki veliki geofizički fenomeni. On potvrđuje da zemljino elektromagnetsko polje slabi eksponencijalnom brzinom i da će uskoro doći do nule. Poput mene, on vjeruje da se nalazimo pred geološkom, najblaže rečeno, vožnjom po grbavom terenu. Američka geološka služba kaže da Zemljino magnetsko polje pada do nule svakih 500.000 godina, zatim polako jača, i da su to razdoblja kataklizmičkih promjena na Zemlji, potresa i vulkana zbog privremenog zastoja u vrtnji planeta.
Prema Brianovim kontaktima, Sunčevo magnetsko polje već je palo na nulu, i čini se da je doseglo višu razinu pretvaranja vodika u helij. On kaže da se solarne baklje javljaju iznad i ispod Sunčevog ekvatora na geografskoj širini od 19,5 stupnjeva. To je točka u kojoj se razmjenjuje energija između rotirajućih sfera, i to je geografska širina na kojoj su na Zemlji smještene piramide. Pratili smo vezu između promjena u titranju od središta galaksije preko promjena na Suncu do promjena na Zemlji. One idu dalje do ljudskog srca, zatim mozga i do svake stanice tijela. Što više otvorite svoje srce, to će ovaj tok biti jači i brže ćete se uskladiti s rastućim vibracijama i transformirati u više stanje svijesti. Ako zatvorite svoje srce i svoj UM, opirat ćete se tim promjenama i sve više i više vaše energije trošiti ćete na borbu s energijama koje će transformirati vaš život i osloboditi vas. Također, vaše će tijelo biti sve slabije sinkronizirano s energijom oko vas, i mentalne, emocionalne i fizičke posljedice bit će očigledne. Možete stajati u toj brzoj rijeci pokušavajući je zaustaviti, ili se možete opustiti, leći na zračni madrac i ploviti s njom. To je vaš izbor, i što god se dogodilo, vi živite vječno.

Ako dopustimo sebi da nas prožme to visoko frekvencijsko svjetlo, naša tijela će se popraviti i nećemo starjeti. Živjet ćemo u fizičkom tijelu neograničeno dugo, ako to budemo željeli, a naše mentalne i psihičke moći bit će bezgranične.

U posljednjih nekoliko godina posjetio sam više od dvadeset zemalja, i u svima njima odvija se buđenje. Nipošto se još ne radi o većini, ali broj ljudi raste iz dana u dan dok ih ova duhovna budilica budi iz njihovog sna. Ubrzavanje vibracije zemlje, i zapravo cijele galaktike, uzrok je osjećaja da vrijeme prolazi sve brže i brže. To je iluzija, jer vrijeme zapravo ne postoji, ali mi imamo takav osjećaj zato što je frekvencija sve brža i brža. Sjećam se kako mi je početkom 1990-ih jedan medij prenio kanaliziranu poruku da dolazi dan kad će se činiti da vrijeme prolazi toliko brzo da će to biti zastrašujuće. To nije nešto zbog čega bi se trebali zabrinuti, nego samo prirodan ciklus, ali će predstaviti mnoge izazove, a time i beskrajne mogućnosti.

Kao i sav fizički svijet, svemir je hologram – zrake svjetlosti koje sudarajući se stvaraju privid trodimenzionalnog oblika. To je kao da bacate kamenčiće u baru i gledate valove koji se sudaraju i stvaraju uzorke. Dvojica znanstvenika iz Sjedinjenih država, Terrance i Dennis McKenne, iznjeli su mišljenje da je svemir hologram od 64 vala ili vremenske skale, i da je to razlog zašto imamo 64 heksagrama I-Chinga, 64 ključa Stabla života i 64 kodova DNA.

Svi smo svjedoci ubrzanja vremena, odnosno raspadanja iluzije zvane vrijeme. Nestankom iluzije vremena, čovječanstvo će se usidriti u beskonačni sadašnji trenutak, u beskonačno sada, što znači da će nestati posljedica življenja u iluziji vremena, STRAH. Nestankom straha, kao glavne prepreke buđenju, čovječanstvo će konačno biti u mogućnosti napraviti istinski izbor, odbaciti iluzije, i prepustiti se bezuvjetnoj ljubavi.
Izvor: Portal 2012 transformacija svijesti
*****
David Vaughan Icke (Leicester, Engleska, 29. travnja 1952.), bivši engleski nogometni vratar i vrlo popularni sportski komentator.
U mladosti je bio opsjednut nogometom, no teška bolest spriječila ga je da napravi karijeru. Pomirivši se s činjenicom da neće biti nogometaš, Icke se posvetio ekologiji i postao glasnogovornik Britanske stranke zelenih. Stekao je zavidnu reputaciju i nastupima na televiziji, no krajem 80-ih prestao se time baviti te počeo pisati knjige. Prekretnica u njegovom životu nastupila je kad je uspostavio kontakt s jednom iscjeljitelicom i medijem, te kad je u Peruu i sam doživio mistično iskustvo koje ga je, kaže, definitivno otvorilo za mnoge spoznaje o sebi i svijetu oko sebe. Počeo je držati predavanja i putovati cijelim svijetom. Ispočetka su ga mnogi držali za luđaka i komedijaša, no nakon serije globalnih bestselera ... „Istina će te osloboditi“ (And The Truth Shall Set You Free), „Djeca Matrice“ (Children of the Matrix), „Alisa u zemlji čudesa i uništenje svjetskog trgovinskog centra“ (Alice in Wonderland and the World Trade Center Disaster) te konačno „Najveća tajna“ (The Biggest Secret), uz obilje video i audio izdanja, intervjua i predavanja na Brixton Academy u Londonu 2006., na Ickea se počelo mnogo ozbiljnije gledati i o njegovim teorijama promišljati s dužnim poštovanjem. (hr.wikipedia.org)

Oznake: Children of the Matrix, And The Truth Shall Set You Free, mistično iskustvo, strah, bezuvjetna ljubav, geologija, kataklizma, Brian Desborough, david icke, Greeg Braden, rezonantna frekvencija, rezonancija Schumanove šupljine, tijelo, duh, srce, dusa, energetska polja, Sumerani, Egipćani, Indijci, Kinezi, maje, Plasma Schumann, Illuminati, GMO, chemtrails

04.12.2012. u 19:49 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.10.2012.

Erotska ljubav, ljubav prema sebi i ljubav prema Bogu

Erotska ljubav
Erotska ljubav je drukcija od dosad spomenutih oblika ljubavi; ona je zudnja za potpunim spajanjem, za sjedinjavanjem sa drugom osobom. Ujedno je u takve ljubavi prisutan pokusaj prevazilazenja sveprisutne odvojenosti medju partnerima. Prisnost se prvenstveno uspostavlja seksualnim kontaktom. Posto odvojenost odn ‘odsutnost’ druge osobe partneri dozivljavaju kao fizicku odvojenost, fizicko sjedinjenje predstavlja prevazilazenje te odvojenosti. Osim ovoga, postoje i drugi faktori koji su mnogima znak da je odvojenost prevazidjena. Pricati o zivotu, o sopstvenim nadama i brigama, pokazati svoje bezazlene i djetinjaste osobine, uspostaviti zajednicki interes u odnosu prema vanjskom svijetu, se sve smatra prevazilazenjem odvojenosti. Ako je zelja za seksualnim sjedinjavanjem izazvana ljubavlju onda u tom fizickom odnosu moze izostati pozuda, zelja da se osvaja ili da se bude osvojen a odnos je natopljen njeznoscu.

Ljubav po svojoj sustini treba da bude cin volje, odluke da svoj zivot potpuno posvetim zivotu jedne druge osobe. Kad bi ljubav bila samo osjecanje – obecanje da cemo jedno drugo voliti zauvijek, onda ono ne bi imalo smisla. Osjecanje nastaje a moze i da nestane. Kako mogu da procjenim da ce vjecno trajati, ako moj cin ne ukljucuje i odluku?
Temeljna afirmacija koju sadrzi ljubav usmjerena je na voljenu osobu kao otjelovljenje sustinskih ljudskih kvaliteta.

Ljubav prema sebi
Ja treba da budem objekat moje ljubavi jednako koliko i druga osoba. Afirmacija osobnog zivota, srece, rasta, slobode, ukorijenjena je u sopstvenoj sposobnosti za ljubav tj u brizi, postovanju, odgovornosti i znanju. Ako je netko sposoban da voli produktivno, on voli i sebe; ako moze samo da voli druge, ne moze uopce da voli.
Ako prihvatimo da su ljubav prema sebi i drugima povezane, kako objasniti sebicnost koja iskljucuje svaku isinsku brigu za druge. Sebicna je osoba zainteresirana samo za sebe, zeli sve za sebe, nikakvo zadovloljstvo ne osjeca u davanju, vec samo u primanju. Spoljasnji svijet gleda samo iz perspektive mogucnosti da iz njega nesto izvuce; njoj nedostaje interes za potrebe drugih i postovanje njihovog dostojanstva i integriteta. Ona ne moze da vidi nista osim sebe; svaku osobu i svaku stvar procjenjuje na racun toga koliko joj koriste; ona je sustinski nesposobna da voli.
Sebicna osoba ne voli sebe previse nego premalo. Ona je nuzno nesretna i tjeskobno zaokupljena time kako da od zivota ugrabi zadovoljstva u cijem postizanju zapravo sama sebe sprijecava. Frojd drzi da su sebicne osobe narcisoidne i nesposobne da vole druge kao sto nisu sposobne ni da vole sebe.
Meister Eckhart kaze; “Ako volis sebe, volis i druge oko sebe. Sve dok drugog volis manje nego sebe, neces uspjeti da stvarno volis sebe, no ako volis sve jednako, ukljucujuci i sebe, volit ces ih kao jednu osobu, a ta je osoba i Bog i covjek. Tako je velik i pravedan onaj koji, voleci sebe, jedanko voli i druge.

Ljubav prema Bogu
Patrijarhalni nacin je da volim Boga kao oca; predpostavljam da je on pravedan i strog, da kazanjava i nagradjuje, i na koncu, da ce me kao svog najdrazeg sina izabrati, kao sto je Bog izabrao Avrama – Izrael, kao sto je Isak izabrao Jakova, kao sto Bog bira svoj najdrazi narod.
Kod matrijarhalnog nacina Boga volim kao sveobuhvatnu majku. Vjerujem u njenu ljubav, u to da ce me ona voliti i da me nece predpostaviti ni jednom od svoje djece bez obzira da li sam siromasan, nemocan ili grijesan, ma sto da mi se dogodi, ona ce me izbaviti, ona ce me spasiti, ona ce mi oprostiti.
U pocetku razvoja patrijarhalne faze religije srecemo se sa despotskim, ljubomornim Bogom koji covjeka, koga je sam stvorio, tretira kao privatnu svojinu, s kojom ima pravo da cini stogod zeli. Potom se Bog razvije u oca punog ljubavi, koji je i sam vezan principima koje je sam postavio te identifikacije u pravcu preobrazaja Boga iz lika oca u simbol njegovih principa, principa pravde, istine i ljubavi.

Daljnjom evolucijom dolazimo do monoteistickog principa. Jedan njegov aspekt kritizira Frojd gdje je karakteristican infantilan pristup Bogu ocu; ako je Bog otac onda sam je njegovo dijete. Jos nisam stekao objektivnost da shvatim ogranicenost sebe kao ljudskog bica, svoje neznanje svoju bespomocnost. Jos uvijek, kao dijete, ocekujem da postoji otac koji me spasava, koji me nadgleda, koji me kaznjava, otac koji me voli kad sam poslusan, koji je ponosan zbog mog uspjeha i ljut zbog moje neposlusnosti. Vecina ljudi, u svom osobnom razvoju, ne uspije prevazici ovu infantilnu fazu, i zato je vjera vecine ljudi, kao vjerovanje u oca pomagaca – djetinja iluzija.

Drugi vid monoteisticke religije i njene istinske srzi, negira ovakvo shvacanje Boga. Pa istinski religiozna osoba, slijedeci monoteisticke ideje, nizasto ne moli i nista ne ocekuje od Boga te ga ne voli kao sto dijete voli oca ili majku. Ona je stekla skromnost shvacajuci svoja ogranicenja tako da zna da o Bogu nista ne zna. Za nju je Bog simbol onoga za cim tezi, carstvo duhovnog svijeta, ljubavi, istine i pravde. Ona vjeruje u principe koje predstavlja Bog, ona je istinoljubiva, zivi ispravno u ljubavi.

Korak dalje u evoluciji religije namece Ispravan nacin zivota kao znacajan a pritom je cijeli zivot; svaki mali ‘nevazan’ ko i veliki – vazan cin, posvecen samospoznaji i respektu prema sebi odn Bogu i spoznaji istog, kroz ispravno djelovanje. Tako je u Spinozinoj filozofiji naglasak sa ispravnog vjerovanja pomaknut na ispravno vodjenje zivota. Ovakva osoba zivot smatra vrijednim samo ako dobije priliku da razvija ljudske kvalitete odn strane osobne moci, kao jedinu stvarnost koja je vazna, kao jedini predmet krajnje svrhe. Radi se o ceznji da u sebi ostvarim ono sto predstavlja Bog; ceznji da postanem potpuno sposoban za ljubav.

Priroda covjekove ljubavi prema Bogu odgovara prirodi njegove ljubavi prema covjeku. Ljubav prema covjeku je odredjena strukturom drustva u kom zivi. Ako je drustvena struktura zasnovana na pokoravanju autoritetu, otvorenom autoritetu ili anonimnom autoritetu trzista ili javnog mnijenja, ili kao u slucaju sjeveroevropske – nizozemske kulture koja je obiljezena Kalvinizmom, covjekovo shvacanje Boga je infantilno i daleko od zrelog pogleda i takvo shvacanje treba traziti u povjesti monoteisticke religije.

Oznake: Frojd, Spinoza, religija, bog, monoteistički princip, partner, veza, identitet, From, respekt, majčinska ljubav, neverbalna komunikacija, djetinjstvo, pshologija, bezuvjetna ljubav, tjeskoba, razvoj, zrelost, neovisnost, odgoj, vezanost, mentalno zdravlje, seks, erotika, narcisoidnost

28.10.2012. u 18:03 • 0 KomentaraPrint#

petak, 26.10.2012.

Mogucnost davanja i primanja ljubavi; majčinska ljubav i ocinska ljubav

Dati, pruza vecu radost i zadovoljstvo nego primati; voliti je cak vaznije nego biti voljen.

Ocinska vs majcinska ljubav
Dijete rastuci uci mnoge stvari pa i one kako da se ponasa prema drugim ljudima; ako jedem-majka mi se smjeska, ako placem-uzet ce me u narucje, pohvalit ce me ako kakim. Sva ova iskustva se sazimaju u dozivljaju; voljen sam. Voljen sam jer sam potreban majci odn voljen sam zbog onog sto jesam. Ovaj dozivljaj majcine ljubavi je pasivan. Nema niceg sto bi trebalo da radim da bih bio voljen – majcina ljubav je bezuvjetna. Sve sto treba je da postojim – da budem njeno dijete. Do desete godine dijete je voljeno, ono jos ne voli. Potom dolazi novi momenat; novi osjecaj da se ljubav moze izazvati osobnom djelatnoscu. Prvi put dijete pomislja da majci ili ocu nesto dâ, nesto proizvede; pjesmu, crtez, pusu … Ideja ljubavi se, u ovoj fazi, prvi put preobrazava iz ‘biti voljen’ u voliti, stvarati ljubav. Od ovog pocetaka do zrele ljubavi proci ce dugi niz godina. Najzad je dijete, sada vec adolescent, prevazislo svoju egocentricnost; druga osoba vise nije prvenstveno sredstvo za zadovoljenje osobnih potreba. Potrebe druge osobe su vazne kao i sopstvene, zapravo, postaju i vaznije. Dati, pruza vecu radost i zadovoljstvo nego primati; voliti je cak vaznije nego biti voljen.

Infantilna ljubav slijedi princip; Voljen sam jer volim.
Nezrela ljubav kaze; Volim te jer si mi potreban.
Zrela ljubav kaze; Potreban si mi jer te volim.

Nije cudo sto nas ceznja za majcinskom ljubavi ne napusta ni kad odrastemo. Vecina djece ima srecu da dobije majcinsku ljubav. Kad odrastemo, ovu je ceznju puno teze zadovoljiti. U najoptimalnijem razvoju ona ostaje sastavni dio normalne erotske ljubavi.

Odnos prem ocu je drukciji. U prvim godina dijete ima malo dodira sa ocem, i vaznost oca, u ovom periodu, se ne moze porediti sa vaznoscu majke. Otac predstavlja drugi pol ljudske egzistencije; svijet misli, zakona i reda, discipline, putovanja i pustolovina. Otac poucava dijete, pokazuje mu put u svijet.

Ocinska ljubav je uvjetovana ljubav. Njen je princip “Volim te zato sto ispunjavas moja ocekivanja, vrsis svoju duznost, jer si mi slican”. I ocinska uvjetovana i majcinska bezuvjetna ljubav imaju pozitivnu i negativnu stranu. Negativna strana je sama cinjenica da se oceva ljubav treba zasluziti, da moze da se izgubi ako ne cinimo ono sto se od nas ocekuje. Podjednako je vazna i pozitivna strana; Posto je njegova ljubav uvjetovana, mogu nesto da ucinim da ju zadobijem, mogu za nju da radim; ona nije, kao majcinska, izvan moje kontrole. Djetetu je, poslje njegove seste godine, potrebna i oceva ljubav, njegov autoritet i vodstvo.

U idealnom slucaju, uloga majke da pruza osjecaj sigurnosti, uz ljubav ne bi trebalo sprecavati dijete da odraste. Majka treba da vjeruje u zivot, te ne treba na dijete prenositi svoju tjeskobu. Zelja za neovisnoscu djeteta i konacnog odvajanja od nje treba da bude dio njenog zivota. Obecana zemlja (zemlja je uvijek simbol majcinstva) opisuje se kao prepuna mlijeka i meda. Mlijeko je simbol prvog vida ljubavi, brige i afirmacije. Med simbolizira slast zivota, ljubav prema njemu i radost sto smo zivi. Vecina majki je sposobna da daje ‘mlijeko’ ali samo mali broj i ‘med’. Da bi bila sposobna za davanje meda, majka ne treba biti samo ‘dobra majka’ nego i sretna osoba, a ovaj cilj mnogi ne postizu. Nije potrebno ni govoriti koliko to utjece na dijete. Ljubav majke prema zivotu isto je tako prelazna kao i njena tjeskoba. Oba stava imaju u cjelosti veliki utjecaj na osobnost djeteta.

Oceva ljubav bi trebalo da se zasniva na strpljenu i toleranciji umjesto na zastrasivanju i autoritarnosti. Tako zrela osoba voli i majcinskom i ocevom savjescu uprkos cinjenici da one naizgled protivrijece jedna drugoj; ako bi zadrzala samo ocinsku savjest, postala bi gruba i nehumana. Ako bi zadrzala samo majcinsku savjest, osoba bi bila sklona gubljenju moci rasudjivanja kao i mogucem sprecavanju sebe i drugih u razvoju.

U ovom razvoju od vezanosti za majku ka vezanosti za oca i njihovoj konacnoj sintezi, lezi osnova mentalnog zdravlja i zrelosti. Osnovni uzrok neuroze je neuspjeh u ovom razvoju. Iako ova tema prevazilazi djelokrug ove knjige evo nekoliko kratkih napomena;
Jedan od uzroka neuroticnog razvoja moze da bude to sto djecak ima majku koja ga voli, ali je suvise popustljiva ili sklona dominaciji i slabog i/ili nezainteresiranog oca. U tom se slucaju moze dogoditi fiksacija na ranom stupnju vezanosti za majku, a djecak se razvija u osobu ovisnu o majci, osjeca se bespomocnim, ima teznje karakteristicne za primalacku osobu, tj da prima, bude zasticen, zbrinut, a nedostaju mu ocinski kvaliteti – disciplina, neovisnost, sposobnost da bude gospodar svog zivota. Javlja se pokusaj da nadje ‘majku’ u svakom, ponekad u zenama; a ponekad i u muskarcima od autoriteta i vlasti.

Ako je, s druge strane, majka hladna, ravnodusna i sklona dominaciji, potrebu za majcinskom zastitom djecak moze, ili da prenese na oca ili kaznije ocinske likove – u kom slucaju je konacan razultat slican prethodnom – ili da se razvije u jednostranu, ocinski orijentiranu osobu, potpuno odanu principima zakona, reda i autoriteta a bez sposobnosti da ocekuje ili primi bezuvjetnu ljubav.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: neuroza, partner, veza, identitet, From, respekt, majčinska ljubav, neverbalna komunikacija, djetinjstvo, pshologija, bezuvjetna ljubav, tjeskoba, razvoj, zrelost, neovisnost, odgoj, vezanost, mentalno zdravlje

26.10.2012. u 19:17 • 0 KomentaraPrint#

petak, 17.08.2012.

Ljubav je krhka

Uvjetovana ljubav

Ljubav ne mozemo definirati. To je jedna od nedefiniranih stvari, nalik ptici, smrti, Bogu, meditaciji.

Svako dijete je rođeno sa svom ljubavlju. Dijete je rođeno kao ljubav; dijete je načinjeno od ljubavi. Ali roditelji ne mogu dati ljubav. Oni imaju samo mamurluk – njihovi roditelji ih nisu nikada volili. Roditelji se samo mogu pretvarati. Oni samo mogu govoriti o ljubavi. Oni mogu govoriti: „Mi vas puno volimo,“ ali ono što oni rade je bez ljubavi. Način na koji se oni ponašaju, način na koji tretiraju dijete vrlo je uvredljiv: u tome nema poštovanja. Nijedan roditelj ne poštuje svoje dijete. Ko ikad pomisli da treba poštovati dijete? O detetu se ne misli kao o osobi. O njemu se razmišlja kao o problemu. Ako je ono mirno, ono je dobro; ako se jednostavno drži puta svojih roditelja – sasvim je dobro. To je ono što dijete treba biti.

No, činjenica je da nema poštovanja i ljubavi. Roditelji nisu znali šta je to ljubav. Majka nije volila svog muža, suprug nije volio svoju suprugu. Ljubav nije bitisala tu. Dominacija, posjedništvo, ljubomora i mnoge druge vrste otrova su uništavali ljubav.

Ljubav je krhak cvijet. Ona se mora zaštititi, hraniti, zalivati – samo tada će postati jaka. A dječija ljubav je veoma krhka, prirodno, jer je dijete krhko, njegovo tijelo je krhko. Šta misliš, da dijete ostane samo, da li bi opstalo? Samo pomisli koliko je čovjek bespomoćan. Ako bi se dijete ostavilo samo sigurno je da ne bi moglo opstati. Umrlo bi. A to se dogodilo i sa ljubavlju. Ljubav je ostala sama. Roditelji ne mogu voliti, oni ne znaju šta je ljubav. Sjetimo se svojih roditelja. Niko ne kaze da su oni odgovorni. Oni su isto tako žrtve kao što si žrtva i ti – njihovi roditelji su bili isto. I tako dalje...

Pa kazu; „Ako ne slušaš, ako se ne vladaš kako treba, bit ćeš istjeran, možeš ići.“ I prirodno, djeca se boje. Biti isjteran? Istjeran u divljinu ovakvog života? I tako dijete počne da čini kompromise. Postaje prevrtljivo. Počinje da se snalazi.

Ono se radije ne bi smijalo, ali ako majka dođe, a ono želi mlijeka, onda će se nasmijati. Sada je to vec politika – početak politike. Duboko u sebi ono počinje mrziti jer nije poštovano, duboko u sebi ono se počinje osjećati frustriranim jer nije voljeno onakvo kakvo jeste. Od njega se očekuje da uradi određene stvari pa da onda bude voljeno.

Ljubav biva uslovljena; čovek nije voljen onakav kakav je.

Prvo mora da bude vrijedan, tek tada će roditeljska ljubav biti moguća. Ako on počinje da biva vrijedan i biva lažan, on gubi njegovu najdublju sadržinu. Njegovo poštovanje prema sebi se gubi malo po malo, i on se polako počinje osećati bezvrijednim. Cesto dijete pomisli: „Jesu li ovo moji pravi roditelji? Nisu li me oni možda usvojili? Mora da me oni varaju jer ja tu ne vidim ljubav. Zbog sitnica – malih stvari djeca dozivljavaju roditeljski gnjev. To je sasvim nepravedno i neumjesno. No dijete se mora pokoriti, ono mora da poklekne, ono mora da prihvati to kao nužnost. Malo po malo, njegova ljubav se ubija.

Ljubav raste samo u ljubavi. Ljubav treba milję ljubavi – to je najbitnija stvar koja se mora zapamtiti. Samo u atmosferi ljubavi ljubav se razvija. Ako je majka voljena, ako je otac voljen, ne samo od djeteta, ako se oni sami vole međusobno, ako je u kući prisutna ljubavna atmosfera gde ljubav cvjeta, i dijete će, kao voljeno biće rasti i cvjetati. Ono će od samog početka znati da je voljeno i dobrodoslo na ovaj svijet i to će biti njegovo utemeljenje. Samo ce tako i ono poslje moci voliti i uspjeti.uspjeti.

No, to se ne događa. Nažalost, to se još nije dogodilo do sada. A vi učite od svojih roditelja: njihovo negodovanje, njihove konflikte. Zar nikada nisi bio kao tvoj otac? Zar nikada nisi činio besmislice koje je on činio? Jednog ćeš dana biti iznenađen jer ćeš i ti stvari raditi na isti način. Ljudi obično ponavljaju; ljudi su imitatori; čovek je majmun. Ti oponašaš svog oca ili majku, a to treba odbaciti.

Prvi korak je da se oslobodiš svojih roditelja. To ne znaci nemati poštovanja prema njima, ne. To je zadnje sto treba uciniti. Ne treba ih se fizički osloboditi. Treba se osloboditi njihova glasa koji dopire iznutra, unutarnjeg programa. Izbrisati program... i bit ćeš iznenađen – bit ćeš slobodan. Prvi put ćeš biti spreman da osjetiš sažaljenje prema svojim roditeljima; inače ćeš ostati uvrijeđen. Svaka osoba je uvrijeđena od roditelja. A glavno je oprostiti!

Oni su nam sve najbolje zelili. Nema nikakve sumnje da svaki roditelj želi dobro svojoj deci. Ali šta on može učiniti? On nije znao dobro učiniti ni samome sebi. On je robot, znao to ili ne, i zato je, promišljeno ili nepromišljeno, svojim utjecajem na dijete i njega učinio robotom.

Ako želiš da postaneš čovek a ne mašina, oslobodi se uticaja svojih roditelja.

A ti treba da promatraš. To je težak posao, naporan posao; ti to ne možeš raditi na prečac. Ti treba da budeš veoma pažljiv u svome ponašanju. Promatraj kada je tvoja majka prisutna, kada deluje kroz tebe – prekini to, okreni se od toga. Učini nešto sasvim novo da tvoja majka ne može ni pojmiti to.

Na primer, tvoj mladić gleda neku drugu devojku sa divljenjem u očima. Tada promatraj šta ti radiš. Da li činiš isto što bi radila i tvoja majka u odnosu sa tvojim ocem. Ako tako postupaš ti nikada nećeš saznati šta je to ljubav, ti ćeš samo ponavljati istu priču. To je bila ista gluma izvođena od strane različitih glumaca, to je sve: isti utemeljeni čin se ponavlja iznova, i iznova, i iznova. Ne budi imitator, oslobodi se toga. Učini nešto novo. Učini nešto što tvoja majka neće moći ni pojmiti. Učini nešto novo što tvoj otac ne bi nikada učinio. Ova novina treba da bude pridodata tvom biću i tada će se tvoja ljubav početi rascvetavati.

Zato je prva neophodnost osloboditi se roditelja.

Druga neophodnost je: ljudi misle da mogu voleti samo ako nađu osobu vrednu toga – besmislice. Ti takvog nikada nećeš naći jer takvi i ne postoje. A ako takvi i postoje oni se ne zanimaju za ljubav.

Ja sam čuo priču o čoveku koji je ostao neženja čitav svoj život jer je tragao za perfektnom ženom. Kada je bio sedamdesetogodišnjak neko ga je upitao: „Ti si puno putovao. Od Kabula do Katamandua, od Katamandua do Goe, od Goe do Pune si tragao. Kako da nisi našao savršenu ženu, pa baš ni jednu?

Starac je postao veoma tužan: „Da, jednom sam došao blizu takve savršene žene.“

Ispitivač reče: „Šta se tada dogodilo? Zašto se nisi oženio?

Tada je on postao još tužniji: „Šta da se radi? Ona je tragala za savršenim muškarcem.“

Za stapanje i rast u ljubavi nije potrebna savršenost. Ljubav nema ništa sa onim drugim. Osoba koja ima ljubavi jednostavno voli isto kao kada živi čovek ima potrebu za disanjem, hranom i vodom, snom. Isto tako kao što živi čovek, koji voli, voli. Ti ne govoriš: „Sve dok ne bude savršenog zraka, nezagađenog, ja neću disati.“ Ti dišeš i u Los Anđelesu, i u Bombaju. Ti dišeš i svugde gde je zrak zagađen, otrovan. Ti jednostavno dišeš. Ti se ne možeš napinjati da ne dišeš makar zrak i ne bio onakav kakav treba da bude. Kada si dobro gladan ti pojedeš nešto – bilo šta da se nađe. Ako u pustinji umireš od žeđi, ti ćeš popiti nešto, ti nećeš tražiti Coca-Colu; bilo šta će poslužiti – bilo koje piće, voda, čak i prljava voda.

Živi čovek jednostavno voli. Ljubav prirodno funkcioniše.

Zato je druga stvar koju treba zapamtiti: ne traži savršenstvo, jer, inače, nećeš naći nikakvu ljubav da raste u tebi. Naprotiv, otkrićeš da ne poznaješ ljubav. Ljudi koji traže savršenstvo su ljudi bez ljubavi, neurotični ljudi. Čak i ako bi našli voljenog ili ljubavnika oni bi tražili savršenstvo – a ljubav se uništava zbog tog zahteva.

Čim muškarac voli neku ženu ili žena voli muškarca odmah se pojavljuje zahtijev. Žena počinje zahtijevati da muškarac bude savršen, samo zbog toga što on voli nju. Isto kao da je počinio neki greh! Sada on mora da bude savršen, sada on mora da odbaci sva svoja ograničenja – sve samo zbog te žene. On više ne može biti ljudsko. Ili mora postati nadljudsko biće ili će biti lažan, prevarant. Prirodno, postati nadljudsko biće je veoma teško, a postati varalica nije veći problem. Oni počinju preterivati, glumiti i igrati razne igre. U ime ljubavi ljudi samo igraju razne igre.

Zapamti, nikada ne traži savršensto. Ti nemaš pravo da tražiš bilo šta od drugog. Ako te neko voli, budi zahvalan – ali ne traži ništa jer on nema obaveze da te voli. Ako neko voli, to je čudesno. Budi treptaj na tom čudu. Ali, ljudi ne znaju da trepere. Za sitnicu oni će uništiti svu mogućnost ljubavi. Oni nisu puno zainteresovani za ljubav i to veselje. Oni su više zainteresovani za neki drugi egocentrični zanos. Budi okupiran svojim veseljem. Sve drugo je nebitno.

Voli kao prirodno funkcionisanje, kao disanje. I kada voliš osobu ne počinji zahtevati, inače ćeš već od samog početka zatvoriti vrata. Ne očekuj ništa. Ako i nešto dođe, budi zahvalan. Ako pak ništa ne dođe, nema takve potrebe, nema nužnosti da nešto dođe. Ti to ne trebaš očekivati. Ali pogledaj ljude, pogledaj kako oni uzimaju jedno drugo kao gotovu činjenicu. Ako tvoja supruga sprema hranu za tebe, ti joj nikada ne zahvaljuješ. Ja ne kažem da ti treba da verbalizuješ odnose, svoju zahvalnost, ali to će biti u tvojim očima. No, ti ne haješ, ti to uzimaš kao njenu dužnost. Ko ti je to rekao? Isto tako, kada tvoj čovjek ide i zarađuje novac za tebe ti mu nikad ne zahvaljuješ na tome. Ti ne osjećaš nikakvu zahvalnost. To isto čini muškarac. To je tvoj um. Kako tako ljubav može rasti? Ljubav treba ljubavnu atmosferu, podneblje zahvalnosti, zahvaljivanje. Ljubav treba zahvaljujuću atmosferu, neisčekujuće podneblje. To je druga stvar koju treba zapamtiti.

A treća stvar koju treba zapamtiti je: prije no što počneš razmišljati kako da dobiješ ljubav, počni da je daješ. Ako budeš davao, ti ćeš i dobijati: nema drugog načina za to. Ljudi su više zainteresirani kako da stiču i oduzimaju. Svi se zanimaju za to kako da dobiju ali niko ne uživa da daje. Ljudi daju nerado, ako i daju, oni daju da bi dobili i uvijek su nalik poslanicima. To je pogodba. Oni uvijek promatraju da li će dati više no što dobijaju – da je to dobra pogodba, dobar posao. Ali i oni drugi rade istu stvar.

Ljubav nije biznis, zato prestani biti nalik poslaniku. Inače ćeš izgubiti svoj život, ljubav i sve lijepo u njemu – jer sve što je lijepo ne dolazi nikad u posao. Biznis je najružnija stvar na svijetu – nešto nužno ružno. No, egzistencija ne zna ništa o poslu. Drveće cvijeta, to nije biznis; zvijezde sjaju, to nije posao i ti ne moraš da platiš za to, i niko i ne traži ništa od tebe. Ptica ti dođe na vrata i počne pjevati pjesmu, ona ti ne traži da joj daš potvrdu o tome, ili slično. Ona otpjeva svoju pjesmu i potom veselo odleprša, ne ostavljajući traga iza sebe. Tako ljubav raste. Daj i ne čekaj da vidiš koliko ćeš dograbiti. Da, to će doći, to će doći hiljadustruko, ali to će pristizati prirodno, to će dolaziti samo po sebi. Kada nešto zahtijevaš, tada to ubijaš. Zato, pružaj. Počni da daješ. U početku će to ići teško jer si čitav svoj život bio uvježbavan da uzimaš a ne da daješ. U početku će trebati da se boriš svojim oružjem. Tvoja muskulatura je postala čvrsta, tvoje srce hladno, postao si neosjećajan. U početku će biti teško, no svaki korak će te voditi ka narednom i tako će, malo po malo, rijeka nabujati.

Prvo se oslobodi uticaja svojih roditelja. Oslobodivši se roditelja, oslobodićeš se društva; oslobodivši se roditelja oslobodićeš se civilizacije, obrazovanja, svega – tvoji roditelji predstavljaju sve to. Ti postaješ individualan. Prvi put ti više ne pripadaš masi, ti dobijaš autentičnu individualnost; ti živiš po svome. To predstavlja razvoj. Tako treba da izgleda osoba koja se razvija. Osoba koja se razvija ne treba roditelje. Takva osoba je sretna u svojoj samoći – njegova osama je pjesma, slavlje. Takva osoba je ona koja može biti sretna sama sa sobom. Njena osama nije usamljeništvo, njena osama je samoća, to je meditacija.

Ona je sasvim oslobođena od očinskih impresija. A ljepota je u tome da samo takve osobe osjećaju zahvalnost roditeljima. Samo takve osobe, a to je paradoksalno, mogu oprostiti roditeljima. One osjećaju milost i ljubav prema njima, takve osobe suosjećaju puno s njima jer su i oni patili na isti način. Takvi nisu ljuti. Oni mogu imati suze u očima, ali oni nisu gnjevni i takvi će učiniti sve da pomognu svojim roditeljima da se pokrenu ka takvoj punoći osame, takvoj širini osame.

Budi individualan, to je prevashodno. Druga stvar je da ne očekuješ savršenstvo, i ne traži i ne zahtjevaj ništa. Voli obične ljude. Ništa nema lošeg u običnim ljudima. Obični ljudi su neobični. Svako ljudsko biće je jedinstveno. Imaj poštovanja prema toj jedinstvenosti.

Treće: daj, i daj bez ikakvog uslovljavanja – tako ćeš i saznati šta je ljubav.

Oznake: ljubav, roditelji, dijete, djeca, bezuvjetna ljubav, reprogram, davanje

17.08.2012. u 10:29 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn