http://rigijev.blog.hr
ponedjeljak, 16.02.2015.
Budnost i samo-svjesnost
Ima jedna prica o beskucniku u Londonu koji se spremao na pocinak. Uspio je da u smecu pronadje komad suha kruha za veceru i stigao na obalu Temze. Padala je kisa i on se umota u svoj stari poderani kaput, lijeze pokraj rijeke i u treutku kad je gotovo zaspao, iznenada se pojavi Rols Rojs sa vozacem. Iz limuzine izadje ljepotica koja mu kaza; “Siroti covjece ne mislite li prenociti ovdje?” “Da, mislim”, odgovori beskucnik. “Ne mogu to dozvoliti”, rece ona. “Podjite u moju kucu da se naspavate, poslje jedne dobre vecere”. I tako udjose u auto, voze se van Londona i stizu do jedne vile okruzene sumom. Na ulazu ih doceka batler kojem zena rece; “James, molim te odvedi ovog covjeka u odjel za poslugu i neka mu pruze sve sto mu treba”. Nakon toga, zena ode u svoju sobu, razodjenu se i pripremi za spavanje. Iznenada, prisjeti se svog gosta, ode u odjel za poslugu i primjeti da iz sobe u koju su smjestili beskucnika dopire svjetlo. Ona pokuca, otvori vrata i nadje covjeka budnog. “Sto je dobri covjece”, upita ga, “zar niste dobro vecerali?” “Nikad u zivotu nisam tako dobro jeo”, odgovori joj on. “Jel vam toplo, mozda vam treba malo drustva? Mozete li se malo pomaknute da napravite mjesta i za mene?”
Ona mu pridje, on se pomaknu i pade u Temzu.
Ovo niste ocekivali? Vrijeme je za budjenje; kada budes spreman da svoje iluzije zamjenis stvarnoscu, svoje snove realnoscu, tada ces izaci na pravi put. Tada ce tvoj zivot dobiti smisao.
Zadovoljan sam-nisam zadovoljan. Mozda je zadovoljstvo u ovom trenutku unutar mene, no stvari ce se ubrzo promijeniti, nece potrajati – nikada ne traju. Sve se mijenja. Oblaci dolaze i odlaze; neki su crni a neki bijeli.
Ovo treba shvatiti. Kad ih shvatim onda stvari mogu mijenjati. Isto ja i sa samospoznajom. Najprije samo-promatranje, budnost i svjesnost. Potom promjene.
Mijenjas li svijet ili sebe?
Nikakav sud, nikakav komentar, nikakav stav – jednostavno promatraj; proucavaj, gledaj, bez ikakve zelje da promijenis ono sto jest. Sposobnost razumijevanja se gubi kad hoces da ono sto jeste mijenjas u ono sto treba da bude. Kad uspijes usvojiti stav promatraca promijenit ces se bez napora.
Kad unutar tebe postoji nesto sto se krece u ispravnom smjeru, to stvara disciplinu. Zivot svjesnosti rastjeruje mrak, sve zlo nestaje a ono sto je dobro biva hranjeno. To treba iskusiti.
Sokrat kaze; Nesvjestan zivot nije vrijedan zivljenja. Tu istinu ne treba dalje objasnjavati. Vecina ljudi ne zivi svjesnim nego mehanickim zivotom. S mehanickim mislima koje poticu od drugih, mehanickih osjecanja i mehanickih akcija i reakcija.
Dok se osjecas dobro nakon ti kazu da si okej, pripremas se ne to kako ces se osjecati lose kada ti kazu da nisi okej. Sve dok, pazis kao se oblacis, kakva ti je kosa – kako zgledas i to radis zbog drugih ti zivis da bi se zadovoljio njihova ocekivanja.
Promatranjem sebe se dolazi do ovakvih otkrica. Jer cinjenice su da nisi ni ok ni obrnuto. Mozda samo odgovaras necijem raspolozenju ili aktualnoj modi. Zar to hoces li biti ok ovisi o tome? O onome sto drugi misle o tebi?
Isus, po standardima onog vremena, ocito nije bio okej.
Ti nisi ni ok niti obrnuto. Ti si jednostavno ti. Treba prestati sa svim pricama da li je netko ok ili nije ok. Sa zakljuccima, prosudjivanjima, osudama; treba samo gledati – promatrati.
Oznake: smisao života, svjesnost, budnost, introspekcija, spoznaja, samo-spoznaja, Sokrat
Vjera i ljubav - ljubav i produktivnost
Vjerovanje zahtijeva hrabrost-sposobnost da se preuzme rizik, spremnost da se prihvati rizik, spremnost da se prihvati cak i bol i razocarenje. Tko god inzistira na sigurnosti kao jednom od primarnih uslova zivota, ne moze posjedovati vjeru; tko god se zatvara u sistem obrane sluzeci se uzdrzanoscu i posjedovanjem kao sredstvima za postizanje sigurnosti, stvara od sebe zatvorenika. Biti voljen i voliti zahtijeva hrabrost da se ove vrijednosti procijene kao najvise vrijednosti i da se sve stavi na kocku zbog ovih vrijednsoti.
Vjera je potrebna da bi se pocelo sa bilo kakvim poslom. Tko god je nema pati od pretjerane zabrinutosti, nesanice, ili je podozriv, uzdrzava se od bliskosti prema bilo kome ili je nesposoban da pravi dugorocne planove.
Istrajati u svojim ubjedjenjima iako su nepopularna zahtijeva vjeru i hrabrost. Kao i uzimati teskoce, udarce i nesrece u zivotu kao izazove cije nas prevazilazenje cini jacim, a ne kao nepravednu kaznu koja se nije morala nama dogoditi.
Vjezbanje u vjeri i hrabrosti pocinje sitnim detaljima svakodnevnog zivota. Prvi korak je da otkrijemo gdje i kada gubimo vjeru, da prepoznamo gdje postupamo kukavicki i kako to onda racionaliziramo. Treba uvidjeti kako nas svako gubljenje vjere-sumnja cini slabijim i da rastuca slabost vodi daljem gubljenju vjere i tako dalje u zacaranom krugu.
Voljeti znaci obavezati se bez garancije, potpuno se predati u nadi da ce ljubav prema voljenoj osobi proizvesti ljubav u voljenoj osobi.
Ljubav je cin vjere i tko god ima slabu vjeru, slaba mu je i ljubav.
Ljubav i produktivnost
Biti potpuno budan je uvijet da se ne dosadjujemo i da ne dosadjeujemo drugima. Ne dosadjivati se (ili dosadjivati) je jedan od glavnih uvjeta-pokazatelja ljubavi. Biti djelatan u misljenju, osjecanju, imati otvorene oci i usi da bi se izbjegla unutarnja lijenost, bilo da ona poprima oblik pasivnosti ili tracenja vremena, neizbjezan je uvjet savladavanja umijeca ljubavi. Uluzija je da se zivot moze tako podijeliti da je covjek produktivan u sferi ljubavi, a neproduktivan u svim drugim sferama. Produktivnost ne dopusta takvu podjelu rada. Sposobnost za ljubav zahtijeva stanje budnosti, vitalnosti, sto moze biti ruzultat jedino produktivne i djelatne orijentacije u mnogim drugim sferama zivota. Ako covjek nije produktivan u drugim sferama, nije produktivan ni u ljubavi.
Oznake: From, ljubav, vjera, zabrinutost, prihvacanje, hrabrost, kukavicluk, sumnja, predavanje, produktivnost, budnost, svjesnost
subota, 03.01.2015.
Svjesnost
Svjesnost treba biti prisutna konstantno; od trenutka do trenutka. To se moze postici samo ako potpuno nestane svaki napor da se to ostvari. Kroz napor gubite kontakt i umarate se. Tako svjesnost postignuta naprezanjem ne moze biti konstantna. Ne moze biti flow=plov. U trenucima potrebnim za odmor od naprezanja cete gubiti svjesnost.
Kada je majstor upitao ucenika sa koje je strane ostavio nanule; sa lijeve ili desne, ucenik se zbunio. Shvatio je da je u trenutku odlaganje obuce bio ne – svjestan. Inace bi znao s koje ih je strane ostavio. Svjesnost mu jos uvijek nije nenaporna. Jos uvijek mora da pamti, da se napreze. Jos uvijek nije dovoljno pazljiv. Nekad je svjestan a nekad nije.
Majstor ga je zapravo pitao da li je svjesnost postala njegovo prirodno stanje. Ili mora da se napreze. Mora li nesto da cini u vezi nje? Ili je ona stalno tu uz tebe?
Ako postoji napor onda vam je svjesnost prenapregnuta – neprirodna. To i nije svjesnost, to je samo periferija. Ona nije u vama. Ako je u vama onda nije potreban nikakav napor. Ne mozete kroz napor dodirnuti centar. Mozete promijeniti svoje ponasanje i ostale periferne strane vaseg karaktera. Da biste prodrli do centra ne trebate nista ciniti. Samo budite tihi i neusiljeni. Centar ce se sam pojaviti.
Inace niste u kontaktu sa sobstvom. Jer ste opsjednuti periferijom. Toliko ste okupirani drugima i vezani za druge da ste svu svoju paznju na druge usmjerili.
Budnost-svjesnost-svijest moze postati konstanta samo kada svaki napor prestane. U pocetku je napor neizbjezan, kako cete inace poceti. Trudit cete se da budete pazljivi, pokusavat cete na razne nacine da ostanete svjesni no napor ce vam stvoriti tenziju. Sto veci napor veca tenzija. Tako cete odgadjati ekstazu. Takva je svjesnost teska, u njoj nema veselja. Ipak cete trudeci se, poceti da budete svjesni i bez napora. Takva ce, nenaporna svjesnost biti svjetlost i uzivanje, ples i ekstaza.
Kada se naprezete da se sjetite necijeg imena, koje vam je na vrh jezika, ne uspjevate u tome. No kad to ‘pustite’ onda ce vam nakon nekoliko minuta ono samo doci u pamet. To je primjer nenapora. Jer dok ste se naprezali da se sjetite imena, vam je to stvorilo tanziju koja je prouzrocila blokadu. Tako se um zatvara. Nema protoka.
Istina se dogadja kada oko necega niste zabrinuti. Sve sto je radosno i ljubavno dogadja se kada to ne ocekujete – ne cekate na to. Tada um nema blokova.
Kada zaboravite onda se desi.
Ljudi koji meditiraju se zale da im se za meditacije ne dogadja nista. No u suton ili nocu, odjednom, dok ne meditiraju, nesto u njima zasvjetli.
Kad imate iskre, iznenadne iskre, i kada shvatite da one ne dolaze kroz muku i znoj, vec dolaze kao Bozanski darovi – tada mozete otpustiti svako naprezanje.
Kada se ne silite nego samo plov-ite. Neko je, u nekoj knjizi, napravio razliku izmedju aktivnosti i inspirirane akcije. Eto razmislite. Aktivnost je kada nesto treba uraditi a inspirirana akcija je kada nesto radimo, od srca, jer nam se to radi. S voljom i ljubavlju. Koja o ove dvije akcije ima vecu sansu za uspjeh?
Kada plovite kao oblak koji nikakav napor ne cini jer nema sto da dostigne … i nema cilja ni napora i kada ne zelite postici nista onda niste u zurbi. Niste nestrpljivi.
Kad ste sretni onakvi kakvi jeste, i nista ne zelite da mijenjate – odjednom bivate preneseni u jednu novu dimenziju. U dimenziju Bica. Tada shvatite da su vrata uvijek bila otvorena i da su Bozanske tajne bile uvijek blizu vas. To nije plod traganja nego dopustanja u tisini.
Kada trazite onda gubite. Jer onom koji je u potrazi nista nije dostupno. Jer on nije ovdje i sad. On je uvijek negdje u buducnosti. A Bozansko je bas tu – i stoga se rijetko srece.
To ne znaci da ne trebamo biti tragaoci. U pocetku nema drugog puta. No kad se umorimo od traganja; za odmora ili sna Bozansko se desi.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: svjesnost, flow, plov, budnost, bog, ovdje i sad
petak, 02.01.2015.
Dobro i zlo su relativni
Dobro i lose dijete
Postoji vjerovanje da ne postoji lose odn zlo. Da smo mi ti koji nesto proglasimo losim jer to ne razumijemo, ili zato sto nas to ‘lose’ uznemirava. Vas stav je ono sto nesto tvori losim.
Dva djeteta se rodjena – jedno dijete je dobro, drugo dijete je lose. Zasto jedno zovete dobrim? – i zasto za drugo dijete kazete da je lose? Stvarnost ili vasa interpretacija?
Koje dijete je dobro i zasto? Ako je poslusno, dijete je dobro. Ako je neposlusno onda nije. Dijete koje slijedi je dobro a ono koje se opire nije. Sto god da mu kazete; “Sjedi mirno” – ono sjedne. Ono drugo ne slusa, ono je mali buntovnik – i zato nije dobro.
Zasto je poslusno dijete dobro? Poslusna djeca nikada nisu sjajna, ne zrace – ona postanu i ostanu tupa. Poslusno dijete ne postaje naucnik, ili covjek od duha, ili pjesnik. Samo su neposlusna djeca stvaraoci. Jedino su takva djeca u stanju da odbace staro i pronadju novo i nepoznato.
Dijete koje je odista zivo – uvijek ce biti buntovnik. Zasto bi vas slijedilo u svemu. Tko ste vi? Mora li vas ono slusati samo zato sto ste mu otac?
Ono sto mozemo reci je da je jedno dijete drugacije od drugog.
Zasto bi dijete moralo da vas slusa? Ne budite diktator – ljubav ne naredjuje. Kada bezuvjetno volite onda dobro i lose nestaje. Bozja je ljubav bezuvjetna. Bog oznacava cjelokupnost, sveukupnost postojanja. Bog ne pravi razliku.
I zivot prihvata i gresnika i sveca. Postojanje ne pravi razliku. Mi smo ti koji razmisljamo dualisticki.
Onaj koji pije je los, i onaj koji pusi, i onaj koji se zaljubi u tudju zenu. A kao Bog odozgor gleda ovu trojicu pa ih pozove k sebi na sud. Suludo je misliti da se Bog bavi tim stvarima, no tako razmislja sicusni ljudski um.
Dobro i zlo su relativni – zavise od nas, drustva, kulture. Bog je apsulut – za njega razlika ne postoji.postoji.
Pokusajte samo da promatrate i vidite cjelinu bez ikakva djeljenja. Ne govorite; Ono je ruzno, ovo je lijepo; ovo je dobro a ono je lose. Ne govorite nista. Ne pricajte, ne pravite razlike. Samo budite.
Oznake: djeca, bezuvjetna ljubav, budnost, svjesnost
Sto god da se desi, neka se desi
Ako ne zahtijevate – idete u prosvjecenje.
Imperija je tu. Zahtijevajte imperiju. No na koji nacin zahtijevati?
Treba ostati isti krecuci se kroz suprotnosti. To je ono sto Krishna govori u Giti: U bolu i uzitku, budi isti; uspjeh ili poraz, svejedno – ostani isti, ostani nepromjenjen.
Sto god da se desi, neka se desi – ti ostani isti.
I ne budite onaj koji bira, ne budite ego. Sto god se dogadjalo ne dogadja se radi vas. Neka se dogadja samo od sebe. Sto vi uopce mozete uciniti?! Nek se stvari dese. I ne uzbudjujte se puno oko toga.
Odricanje je bijeg. Nemojte se odricati. Zato sto se osjecate uzrujanim i ranjivim vi se odricete. No vi se odricete situacije – ne odricete se stava zbog kog se uzrujavate. Ne odricete se bolesna uma koji je uvijek spreman da se uznemiri. Vi se odricete svijeta – sto je puno lakse. Vi pobjegnete na Himalaja a sve ono unutar vas podje s vama.
Ostanite integrirani. Ostanite sretni. Ostanite tihi. I neka se sve dogodi. Ne bjezite u planine – stvorite Himalaje unutar sebe.
Odnos je ogledalo
Odnos je ogledalo. Cim ste u odnosu s nekim; muzem, prijateljem, neprijateljem, ljubavnikom – pojavljuje se ogledalo. Ako u ogledalu vidite nekoga ruznog – umjesto partnera u koga u tom trnutku gledate odbacite to ruzno a ne njega. To ruzno sto vidite je vas vlastiti lik.
Zivjeti s nekim, to znaci – stalno se odrazavati, raskrinkavati, kroz odraz, bez prestanka.
Ogledalo vam postaje “neprijatelj” odrazavajuci vam vasu ruznocu. No da li je mudro odraci se ogledala? Nije. To je glupo. Vi onda ostajete isti. Mozda cete, isavsi dalje jer vas nitko ne podsjeca na vasu ruznocu, postato jos ruzniji.
Ako ste budni i malo po malo odbacujete ego, tada cete u ogledalu drugog ljudskog bica, otkriti sopstvenu ljepotu.
Glumite
Kako se ponasati u sredini u kojoj je nesto uvijek ispravno a nesto krivo, ovo se smije a ovo ne smije? A vi se u toj tmurnoj sredini osjecate ekstaticno. Ako je obitelj ili sredina patoloska i u njoj su svi ludi a vi niste ludi, kako cete se onda vi ponasati? Onda cete se i vi isto ponasati. To je jedini nacin da se izbjegne nevolja. Glumite – tako je sa ljudima. Unutar sebe budite ekstaticni. A u tuznoj patoloskoj situaciji kao sto je necija smrt – u sredini gdje smrt nije prihvacena, vi kao placite i budite tuzni.
Unutra se osjecajte onako kako zelite a za vanjski svijet glumite.
Budite glumac u ovom svijetu. Kad ste glumac niste uznemireni, jer znate da je to gluma. Zivot u cjelini je jedna psiho – drama. Budite glumac u njoj. A iznutra neka nema ega. Neka samo blazenstvo ostane.
Krisnamurti samo ponavlja; Ne slijedi.
Ljudi mogu do vrha stici i bez vodica – necije pomoci. Takav je put dug i mukotrpan jer niste spremni da prihvatite nikakvu pomoc ni vodjstvo.
Ako se znate potpuno predati onda mozete biti potpuno sami a da niste sami. Kada se predate onda ste predali sve mogucnosti za NE. Kakva god da je situacija vi necete reci ne.
Predavanje znaci totalno DA.
Pronadjite majstora u sebi
Odbacite um i budite neposredni, iskreni i posteni. Nemojte manipulirati, racionalizirati i polirati. Budite goli – ne nosite nikakve intelektualne odjece na sebi. Pronadjite majstora u sebi. Odgovori ce dolaziti. Ne iz uma. Otvorite svoj um i cekajte. Promatrajte drvece i ptice. Osluskujte. Ne cinite nista. Neka se oko vas desava sto se desava. Vi samo budite pasivno budni. Igra svjetla na vodi, rijeka koja tece, djeciji glasovi na plaza – vi samo budite tihi, tiho prisutni, otvoreni, bez misli.
Prije ili kasije cete primjetiti da um nestaje a na upraznjeno mjesto ulazi tisina.
Tisina je kavalitet duse, kvalitet Bica.
Kad god vam se pruzi prilika samo pustite stvarima da se dese.
Nemojte tragati. Trazite i nikada necete naci. Bog je u potrazi za vama. Nikakva potraga sa vase strane nije potrebna. Samo budite pasivni i budni i kad On dodje – vi cete biti otvoreni i spremni.
Ako mozete ploviti zivot, svjesni i potpuno budni, postat cete rijeka. I gdje god rijeka stigne to ce biti vase odrediste i cilj. Na taj nacin ne brinete gdje ce rijeka stici. Tada je to plov i svaka sekunda je ispunjena zivotnoscu i cilj je svaki trenutak a radost tog plova je cilj. Tako taj svaki trenutak postaje vjecnost.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: um, karakter, odnos, veza, predavanje, budnost, svjesnost
ponedjeljak, 11.02.2013.
Tolle; SATORI - nemisaona svjesnost ljepote, svjesnost oslobodjena misaonih oblika
Iz Moc sadasnjeg trenutka
Osim ljepote vanjskih oblika, postoji jos nesto; nesto sto ne mozemo imenovati, nesto neopisivo, duboka, unutarnja, sveta sustina. Kad god i gdje god postoji ljepota, ta unutarnja sustina na neki nacin blista kroz nju.
Vas SATORI je trajao mozda nekoliko sekundi prije nego ste se vratili u misli, ali je postojao; inace ne biste dozivjeli ljepotu. Um ne prepoznaje niti stvara ljepotu. Samo na nekoliko trenutaka, dok ste bili prisutni, postojale su ta ljepota i svetost. Zbog nedostatka budnosti i opreznosti u sebi mozda niste bili sposobni uociti temeljnu razliku izmedju opazanja, nemisaone svjesnosti ljepote te imenovanja i tumacenja te ljepote kao misli. Onoga trenutka kad se pojavila misao imali ste samo uspomenu.
Sto je vremenski rascjep izmedju opazanja i misli siri, to veca dubina postoji u vama kao ljudskom bicu i to ste svjesniji.
Mnogi su ljudi zatvorenici vlastita uma, tako da za njih zapravo ne postoji ljepota prirode. Oni mogu reci ‘kakav krasan cvijet’ ali to je samo mehanicko i mentalno davanje oznaka. Buduci da nisu smireni i prisutni, oni zapravo ne vide cvijet, ne osjecaju njegovu sustinu i njegovu svetost – upravo kao sto ni sebe ne poznaju i ne osjecaju vlastitu sustinu i svetost.
Buduci da zivimo u kulturi u kojoj vlada um, vecina moderne umjetnosti, arhitekture, glazbe i knjizevnosti, uz vrlo malo izuzetaka, ne nosi u sebi ljepotu i unutarnju sustinu. Ljudi koji stvaraju te oblike umjetnosti ne mogu se – cak ni za trenutek – osloboditi vlastita uma. Stoga nisu u dodiru s onim mjestom u vlastitoj nutrini iz koje izranjaju istinsko stvaralastvo i ljepota.
Sve sto postoji posjeduje Bice, sustinu Boga i stanoviti stupanj svijesti. Cak i kamen posjeduje zametke svijesti; inace ne bi postojao. I njegovi bi se atomi i molekuli rasprsili. Sve je zivo. Sunce, Zemlja, biljke, zivotinje, ljudi – sve su to izrazi svijesti na razlicitim stupnjevima svijesnosti koja se ocituje kao oblik.
Svijet nastaje kad svjesnost na sebe uzima oblike i forme, misaone i materijalne oblike. Promotrite milijune zivotnih oblika samo na ovoj planeti. U moru, na kopnu, u zraku – a svaki se zivotni oblik umnozava milijune puta. U koju svrhu? Igra li se netko ili nesto s oblicima? To su pitali drevni mudraci Indije. Svijet su promatrali kao lilu, bozansku igru koju igra Bog. Pojedinacni zivotni oblici u toj igri ocito nisu bili osobito vazni. U moru vecina zivotnih oblika ne prezivi vise od nekoliko minuta nakon rodjenja. Ljudski oblik se takodjer brzo pretvara u prasinu, a kad je nestane, cini se da ga nikada nije ni bilo. Je li to tragicno ili okrutno? Samo ako za svaki oblik stvarate odvojeni identitet, ako zaboravite kako je njegova svjesnost sustina Boga koja se izrazava u Bogu. Ali vi to ne znate sve dok ne spoznate vlastitu Bozju sustinu kao cistu svijest.
Pritisak patnje prisiljava svijest da se odvoji od oblika i probudi se iz svoga sna o obliku. Taj proces Isus objasnjava u usporedbi o izgubljenom sinu, koji napusta ocev dom, protrati bogatstvo, zapadne u ocaj, a tada ga patnja prisiljava da se vrati kuci. Kad se vrati, otac ga voli vise nego prije. Sin je dobio svojevrsnu dubinu. Ta parabola opisuje putovanje od nesvjesna savsrenstva kroz ocito nesavrsenstvo i ‘zlo’ do svjesna savrsenstva.
Kad se svjesnost oslobodi poistovjecenja s tjelesnim i mentalnim oblicima, postaje cista ili prosvjetljena svjesnost, odn prisutnost. To se nekolicini pojedinaca dogodilo no vecina ljudi jos je u zamci oblika svijesti koji pripada egu; poistovjecenje s umom i prepustenost njegovoj vladavini. Ne oslobode li se na vrijeme vlasti uma, on ce ih unistiti. Dozivjet ce konfuziju, sukob, nasilje, bolest, ocajanje, ludilo. Egoisticni um nalikuje na brod koji tone. Ne skocite li s njega, potonut cete zajedno s njim.
Za mnoge je ljude vec sada jedino utociste koje mogu pronaci od vlastita uma povremeno povlacenje na razinu svijesti koja se nalazi ispod misli. Svako se na tu razinu povlaci nocu tijekom sna. Ali do toga dolazi i zahvaljujuci seksu, alkoholu i drugim drogama koje smiruju pretjeranu umnu aktivnost. Da nije alkohola, sredstava za umirenje, sredstava protiv depresije i drugih droga, ludilo ljudskog uma postalo bi jos ocitije. Vjerujem kako bi veliki dio stanovnistva postao opasan i sebi i drugima kad bi ostao bez svojih droga. Te droge vas, naravno, zadrzavaju u zamci poremecaja. Njihovo rasireno koristenje samo odlaze slom starih ustrojastava uma, kao i pojavu vise svijesti. Dok pojedinacni korisnici mogu dozivjeti stanovito olaksanje od svakodnevna mucenja koje im priredjuje um, to ih sprecava da budu dovoljno svjesno prisutni kako bi se uzdigli iznad misli i na taj nacin pronasli istinsko oslobodjenje.
Tisina je mocan nositelj prisutnosti, stoga dok ovo citate budite svjesni tisine izmedju i ispod rijeci. Osluskivati tisinu, gdje god bili, jednostavan je i izravan nacin da postanete prisutni. Osluskivanje tisine istog trenutka u vama stvara duboku tisinu. To je prisutnost, svjesnost oslobodjena misaonih oblika.
Oznake: satori, um, seks, droga, Ekhart Tolle, ego, misli, isus, prosvjetljenje, sadašnji trenutak, budnost, prisutnost, ovdje i sada, bog
utorak, 15.01.2013.
Gnothi seauton – spoznaj samoga sebe, ego i malo ja
Gnothi seauton – spoznaj samoga sebe. Te su riječi bile uklesane iznad ulaza u Apolonov hram u Delfima, u sjedištu svetoga proročišta. Drevni Grci posjećivali su proročište nadajući se da će saznati kakva ih sudbina čeka ili što bi trebali napraviti u nekoj situaciji. Vjerojatno je većina posjetitelja pročitala te riječi ulazeći u hram, i ne shvaćajući da ukazuju na dublju istinu od svake koju bi im proročanstvo moglo izgovoriti. Možda nisu shvaćali ni to da će se svaka informacija, bez obzira na to koliko bila uzvišena ili točna, u konačnici pokazati uzaludnom, neće ih spasiti od novih nevolja i samoizazvane patnje ako najprije ne pronađu istinu skrivenu u izreci spoznaj samoga sebe. Evo što su te riječi govorile: prije nego što postaviš bilo koje drugo pitanje, najprije postavi najvažnije pitanje svojega života: tko sam ja?
Nesvjesni ljudi – a mnogi ostaju nesvjesni, zarobljeni u vlastitome egu čitavog života – hitro će vam reći tko su: svoje ime, zanimanje, osobnu povijest, oblik ili stanje svojega tijela i sve ostalo sa čime se poistovjećuju. Drugi su razvijeniji, jer o sebi misle kao o besmrtnoj duši ili živome duhu. No, poznaju li oni uistinu sebe ili su sadržaju svojega uma samo pridodali duhovne ideje? Poznavanje sebe mnogo je dalekosežnije od prihvaćanja skupine ideja ili uvjerenja. Duhovne ideje i uvjerenja u najboljem slučaju mogu biti korisni pomoćnici, ali sami po sebi rijetko kad posjeduju moć otklanjanja čvrsto utemeljenih ključnih ideja o tome tko mislite da jeste, što je dio uvjetovanosti ljudskoga uma. Duboko poznavanje sebe ni na koji način nije u vezi s idejama, kakve god one bile, koje vam se vrtlože u mislima. Spoznavanje sebe ukorijenjeno je u postojanju, a nije izgubljeno u mislima.
Što mislite, tko vi uistinu jeste?
Vaš osjećaj vlastite osobnosti određuje ono što smatrate vlastitim potrebama i ono što vam je u životu važno, a ono što vam je važno imat će moć da vas uznemiri i razljuti. To možete koristiti kao mjerilo kojim ćete otkriti koliko duboko poznajete sebe. Ono što vam je važno ne mora biti ono što govorite ili u što vjerujete, nego ono što vaši postupci i reakcije otkrivaju da vam je važno i značajno. Stoga si možete postaviti pitanje: što me uznemiruje i ljuti? Ako vas mogu uznemiriti i sitnice, tada je i ono što smatrate vlastitom osobnošću upravo takvo: sitno.
Takvo je vaše nesvjesno uvjerenje. Sto su sitnice? U konačnici su sve stvari sitnice, jer je sve prolazno. Mogli biste reći: »Znam da sam besmrtan duh«, ili »Umorna sam od ovoga poludjelog svijeta i želim samo mir«, sve dok ne zazvoni telefon. Loše vijesti: tržište dionica se raspalo, posao bi mogao propasti, ukraden vam je automobil, doputovala vam je punica, izlet je otkazan, ugovor je raskinut, partner vas je napustio, morate platiti više nego što ste mislili, kažu da ste vi odgovorni. Iznenada vas ispunjava nalet bijesa i tjeskobe. U glas vam se uvlači oštrina: »Ne mogu to više podnijeti«.
Optužujete i okrivljujete, napadate, branite se ili opravdavate, a sve se to događa automatski. Nešto vam je ovoga trenutka očigledno mnogo važnije od unutarnjeg mira, iako ste prije samo trenutak-dva govorili da jedino to želite, i sada više niste besmrtni duh. Posao, novac, ugovor, gubitak ili mogućnost gubitka mnogo su važniji. Kome? Besmrtnome duhu? Ne, nego meni. Malome meni koji sigurnost ili ispunjenje traži u prolaznim stvarima te postaje bijesan ili tjeskoban jer ih ne može naći.
Pa, sad barem znate kakvim se uistinu smatrate.
Ako je mir jedino što uistinu želite, tada ćete ga odabrati. Kad bi vam mir bio važniji od svega drugoga, kad biste uistinu znali da ste duh, a ne malo ja, tada ne biste reagirali i ostali biste apsolutno budni kad biste se suočili s napornim ljudima ili situacijama. Odmah biste prihvatili situaciju i postali jedno s njome, umjesto da je odvajate
od sebe. Tada bi iz vaše budnosti proizašao odgovor. Odgovarala bi vaša istinska osobnost (svijest), a ne ono što mislite da jeste (malo ja). Odgovor bi bio snažan i djelotvoran te nijednu osobu ili situaciju ne biste pretvorili u svojega neprijatelja.
Svijet se uvijek pobrine da se ne možete predugo zavaravati u pogledu toga što mislite da jeste, jer vam pokazuje što vam je uistinu važno. Način na koji reagirate na ljude i situacije, osobito suočeni s izazovima, najbolji je pokazatelj koliko se dobro poznajete.
Sto je vaš stav o sebi ograničeniji i suženiji pod utjecajem ega, to ćete bolje zapažati egoistična ograničenja i nesvjesno u drugima, više ćete mu pažnje obraćati i reagirati na njega. »Pogreške« drugih, odnosno ono što smatrate pogreškama, za vas će postati njihov identitet. To znači da ćete u drugima vidjeti samo ego i tako jačati ego u sebi. Umjesto da pogledom prodrete »kroz« ego drugih ljudi, vi ćete gledati izravno u njega. Tko promatra ego? Ego u vama.
Posve nesvjesni ljudi vlastiti ego doživljavaju kroz njegov odraz u drugima. Kad shvatite da je ono na što reagirate kod drugih istodobno i u vama (a ponekad i samo u vama), počet ćete postajati svjesni vlastitog ega. Na tom stupnju biste također mogli spoznati da ste drugima činili ono što ste mislili da drugi čine vama. Sebe više ne sagledavate kao žrtvu. Vi niste ego, pa kad postanete svjesni ega u sebi, to ne znači da znate tko ste, nego samo da znate tko niste. Ali, kroz spoznaju onoga što niste otklanja se najveća prepreka istinskoj spoznaji o sebi. Nitko vam ne može reći tko jeste. To bi bila samo još jedna ideja koja u vama ništa ne bi promijenila. Tko jeste ne traži nikakvo vjerovanje.
Svako vjerovanje je prepreka. Nije potrebna čak ni spoznaja, budući da već jeste ono što jeste. No, bez spoznaje vaša istinska osobnost ne može zablistati u ovome svijetu. Ostala bi u neočitovanome, što je, dakako, vaš istinski dom. Tada ste slični siromašnoj osobi koja ne zna da ima bankovni račun sa sto milijuna dolara pa njezino bogatstvo ostaje neizražen potencijal.
Eckhart Tolle, dio iz knjige “Nova Zemlja”
Oznake: budnost, samospoznaja, ego, svjesnost, identifikacija, identitet, duh, ispunjenje, prihvaćanje
subota, 05.01.2013.
Stvarnost i percepcija_Ego-izam i kako mijenjati sebe?
Kad se probudimo, kad shvatimo, kad spoznamo, tada svijet postaje bolji. No, negativne pojave u svijetu nas i dalje uznemiravaju. Ima jedna prica o djecaku i krokodilu koja ovo ilustrira. Djecak seta pokraj rijeke i naidje na zenku krokodila, ulovljenu u mrezi. “Molim te, smiluj mi se, oslobodi me. U meni kuca majcinko srce, dosla sam ovamo da nadjem hranu za moju djecicu i upala sam u mrezu”, rece krokodil. Djecak joj odgovori; “Ako te oslobodim, ti ces me dograbiti i ubiti.”
“Zar bih mogla tako nesto da ucinim svom spasitelju”? kaze mu ona. Djecak je potom oslobodi i ona ga docepa raljama. “Eto zahvalnosti za moje dobro djelo”, jaukne djecak. “Nemoj to shvatiti previse osobno, mali moj”, kaze mu krokodil, “ali takav je svijet, to je zakon zivota. Pitaj koga god hoces”.
Djecak pogleda oko sebe, ugleda vrapca i upita ga je li krokodil u pravu, a vrabac mu isprica da je zmija, na njegove oci, pojela njegovu djecu, o on nista nije moga uciniti, te da je krokodil u pravu. Djecak onda ugleda magarca koji je tuda prolazio i postavi mu isto pitanje, a magarac mu isprica da je cijeli zivot teglio za gospodara, sve dok nije ostario i onemocao, pa su ga sad ostavili u djungli da ga prozdere neka zvijer, te da je krokodil u pravu.
Na kraju djecak ugleda zeca i upita ga isto a zec se obrati krokodilu: “Pricekaj malo prije nego pojedes djecaka, treba malo da razmotrimo njegovo pitanje. Reci mi svoje argumente.”
Krokodil otvori usta da mu odgovori i djecak utece. Posto je rep krokodila i dalje bio upetljan u mrezu, djecak dovede lovce da ga ubiju. S njima dodje i djecakov pas koji opazi zeca, pojuri ga i ubije. Djecak prekasno stigne i vidjevsi svog spasioca kako umire, rece: “Krokodil je bio u pravu – takav je svijet, to je zakon zivota”.
Ne postoji objasnjenje koje bi opravdalo sve patnje, zla, mucenja, unistenja i glad u svijetu. To nikada nece moci biti objasnjeno. Moze se pokusati pronaci neko objasnjenje, mozda nekim religioznim formulama, no nikad se nece moci objasniti do kraja. To je zato sto je zivot tajna – racionalni um nije u stanju da ga shvati. Zato treba da se pro-budimo, i shvatimo da stvarnost nije ta koja je problematicna nego smo to mi odn nasa percepcija.
Prije nego se upusti u neku akciju, treba biti siguran da se u akciju ne upusta samo zato da bi se oslobodilo negativnih osjecaja; osjecaja krivice, ljutnje, mrznje, osjecaja nepravde … Kada se neprobudjene osobe upuste u akciju one samo jednu okrutnost ili nepravdu zamijene drugom.
Meister Eckhart kaze; “Nece vas spasiti vase akcije vec vase bice. Sudit ce vam se ne za ono sto ste ucinili, vec za ono sto jeste”.
Kada se jednom probudis znat ces sto da cinis a sto da ne cinis.
Zamisli da se ne osjecas dobro i da si grozno raspolozen, a izasao si u setnju po prirodi. Pejzaz je divan no ti nisi raspolozen da bi uzivao u tome. Nekoliko dana poslje prolazis istim putem i kazes; “O Boze, gdje sam bio onoga dana kada nisam primjetio ovo”?
Dogadja se da gledamo drvece i planine kroz prozore mokre od kise, i sve nam izgleda sivo i bezoblicno. No kad kisa prestane i izadje sunce, pogledamo kroz taj isti prozor i sve igleda drukcije.
Mi ne vidimo ljude i stvari onakve kakve jesu jer gledamo kroz prizmu svoje uslovljenosti. Zato dvije osobe razlicito vide istu osobu ili stvar i razlicito reagiraju na nju. U pitanju su razliciti filteri.
Nakon budjenja covjek shvati da je sve dobro, stogod da mu se desi.
Pomisli na ljude oko sebe koje bi volio da promjenis. Nalazis da su nepromisljeni, nepouzdani, nevjerni … No kad se ti promjenis, promjenit ce se i oni. I ti ces ih vidjeti na drugi nacin; ko ti je izgledao zastrasujuce sada izgleda preplaseno. Sada vise nitko ne moze vrsiti pritisak na tebe ili ti nauditi.
Uradi ovaj re-program tisucu puta;
a/ postani svjestan negativnih osjecaja koji su u tebi
b/ shvati da su tî osjecaju u tebi, a ne u stvarnosti oko tebe
c/ ne smatraj ih sustinskim dijelom svoga JA – te stvari dolaze i odlaze
d/ shvati kad se ti promjenis, sve ce se promjeniti
Kako mijenjati sebe?
Ne treba nista raditi, treba shvatiti.
Pomisli na nekog iz svoje okoline ko u tebi budi negativnost. Pokusaj shvatiti sto se dogadja; da si za taj negativan osjecaj odgovoran ti a ne ta osoba. Netko drugi bi u blizini iste te osobe ostao miran i ne bi bio dirnut ni na koji nacin. No ti si pogodjen. Kad shvatis da nesto ocekujes od te osobe reci joj onda; “Nemam nikakvo pravo da ocekujem nesto od tebe”. Tako ces odbaciti ocekivanja. “Zastitit cu se od posljedica tvojih akcija, ili tvojih raspolozenja, no ti dalje mozes da radis sto god hoces i da budes stogod si izabrao da budes”.
Treba jos puno toga otkriti o svom egu. Pustiti da diktator i tiranin isplivaju na povrsinu. “Ja hocu da upavljam tvojim zivotom umjesto tebe, hocu tocno da ti kazem kakav treba da budes i kako treba da se ponasas. Bit ce bolje da se ponasas kako sam je odlucio, jer cu inace kazniti sebe, ucinivsi da iz mene izbiju negativni osjecaji”.
Reci drugima ne je takodjer dio budjenja. Ako kazem; “Ti mozes da cinis sto god zelis i ostanes ono sto jesi, a ja cu se zastiti, i bit cu ono sto jesam. Necu ti dozvoliti da manipuliras mnome. Zivjet cu svoj zivot, ici cu svojim putem, bit cu slobodan da mislim ono sto hocu, da idem za svojim sklonostima i ukusima. Reci cu ti ne, ako osjetim da ne zelim da budem u tvom drustvu. To nece biti radi negativnih osjecaja koje izazivas u meni, jer to se vise nece dogoditi – neces vise imati nikakvu moc nadamnom. Jednostavno, mozda ce mi u tom trenutku vise odgovarati drustvo nekih drugih ljudi”.
Dio budjenja je zivjeti zivot po svome. To nije egoizam. Egoizam je ocekivati da netko zivi svoj zivot po tvojoj volji. Zivjeti svoj zivot onako kako mi smatramo da ga trebamo zivjeti, shodno nasim zeljama i potrebama, nije egoizam.
Egoizam proizilazi iz ocekivanja da ce netko zivjeti svoj zivot da bi se prilagodio mojim zeljama; radi mog zadovoljstva. Niti cu se ja osjecati duznim da budem s nekim niti pristati da radim, protiv moje volje, ono sto se od mene trazi. Ako mi necije drustvo prija, uzivat cu u njemu, ne postajuci ovisnik o tome.
Oznake: percepcija, budnost, svjesnost, ljutnja, mrznja, uslovljenost, filteri, transformacija, ocekivanja, ego
utorak, 04.12.2012.
„Novo, svjesno ljudsko biće“ - TRANSFORMACIJA SVIJESTI
Naše psihičko opažanje vremena i sebe samih kao „bića u vremenu“ će se iz temelja promijeniti u nadolazećim godinama. Detaljnije rečeno, postat ćemo svjesni iluzorne prirode vremena i „stvarnosti prostora“ kao jedno bezvremeno biće (u) SADAŠNJOSTI.
-Ekhart Tolle;
„Novo, svjesno ljudsko biće“ nikada više neće izvlačiti svoj osjećaj samog sebe iz svoje osobne priče. To biće će svoj osjećaj sebe izvoditi iz svog sadašnjeg prisustva, svog svjesnog postojanja.
KRATKA IGRA UMA SA ILUZORNOM PRIRODOM VREMENA
Vrijeme se manifestira kroz kretanje objekata u prostoru. Dok se planeta Zemlja okreće oko Sunca i oko svoje vlastite osi, mijenjaju se godišnja doba kao i dani i noći. Ako bi neki kozmički potres doveo do uništenja sve vidljive materije, ostao bi samo vječno prisutni univerzum, potpuno lišen vremena – ali ne apsolutnog vremena, jer u stvari, NE POSTOJI VREIJME. Postoji samo SADA.
Univerzum je svjestan, on je život, to je univerzalna Svjesnost. To je kvantno more mogućnosti koje se u određenom trenutku stvara unutar našeg 3D matriksa. Ta „prostorna svjesnost“ prožima sva bića u kozmosu, od kvantuma do galaksije. To je univerzalna inteligencija koja doživljava iskustvo same sebe u vidu planete, biljke, životinje ili čovjeka. Ta univerzalna Svjesnost vam je dostupna na suptilnoj i profinjenoj granici SADAŠNJEG TRENUTKA i nigdje više u vremenu!
To je jedan čisti osjećaj „JA JESAM“, iznad misli, osjećanja i čulnih opažanja. To je univerzalna Svjesnost iz koje se manifestiraju sve stvari.
I, usprkos svojoj neshvatljivoj ogromnosti, ta Svjesnost si, paradoksalno, baš TI, tvoje stvarno JA! Svjesnost utjelovljena kao ljudsko biće koje sada sjedi ispred kompjutera i postaje svjesno ovoga beskonačnog sadašnjeg trenutka. A možda i ne.
Kako god, kada se budeš ´probudio´, sve to neće ni biti važno, obzirom na bezvremenitost. Razmisli o činjenici da ti još uvijek čitaš ove redove a to jasno ukazuje da si ti jedno od onih ljudskih bića koja samo što se nije probudilo. Mi smo u sred globalnog procesa buđenja.
Tokom ovih vremena krize i agonije planete Zemlje, cjelokupno čovječanstvo je na pragu da postane svjesno svog izvora i svoje stvarne uloge na planeti. Čovječanstvo će pronaći svoju istinsku svrhu u usklađivanju sa planetom Zemljom i sa svim osjećajnim bićima. Ona rađa život da bi smo ga njegovali i starali se o njemu, a ne da ga ubijamo. U dolazećim dekadama, mi ćemo evoluirati u veliku globalnu obitelj, porodicu u kojoj će svako ljudsko biće prepoznavati sebe u drugome i poštovati ga.
Ljudsko srce je spremno da se otvori i čovjek više nikada neće zatvarati oči pred „otvorenim ranama“ svog kolektivnog bića koje je njegov bez-svjestan um stvorio i koje ga pritiscu toliko dugo vremena. I da, ovaj proces je bolan, svako rođenje je takvo! Ali, unutar te patnje je i blagoslov pročišćenja i ostvarenja ako osoba dobrovoljno surađuje i sve to osjeća iz srca.
Radi toga, prosvjetljenje više nije privilegija nekolicine izabranih kao što je ranije bilo. Udruženi sa svjesnošću Zemlje, mi smo na pragu da svjesno uđemo u svijet koji zovemo SADA. To naše „MI“ će postati tvorac novog svijeta.
Prosvjetljenje je ostvarenje individualne, osobne Svjesnosti na svaki način i u svemu što JESTE. Ono će nam doći onom brzinom koju određuje naša spremnost da prestanemo poistovjećivati sebe sa svojim mislima i osjećajima koje te misli stvaraju.
Dakle, potrebno je da naša van vremenska Priroda promatra i dominira životom, umjesto da to čini naš strahom upravljani (raz)um koji je krajnja samo-centriranost i ego-manija. To vanvremensko JA koje je u nama, VIDI istinu i usklađeno je sa životom koji VOLI SAM SEBE. Ono ne poznaje strah jer je strah odsustvo ljubavi.
Vi ste taj ŽIVOT!
Došao je trenutak buđenja iz destruktivnog sna. Dobrota se već materijalizirala na Zemlji.
Čini se da nas očekuje puno posla, u smislu implementacije svjetskog mira i liječenja Zemlje. Ipak, ovaj posao prvo započinje sa nama samima, jer stvarna promjena dolazi iz naše unutrašnjosti. U tu svrhu, obilje unutrašnje mudrosti i snage nam je dostupno: Usidrimo sebe u SADA tako što ćemo se usredotočiti na naš osjećaj istinkog sebe u nasem tijelu. Pokrečimo se sa potpunom svjesnošću svoga tijela, tako da možemo osjetiti vibraciju u svakoj njegovoj stanici. Onda će kozmička svjesnost rasti u nama. Iz sveobuhvatne KOZMIČKE SVESNOSTI, zajedno mozemo činiti čuda.
Dobro došao u Trenutak!
Dobrodošao kući!
Budimo svjesni;
„Postoji mjesto u kome sve započinje, stanje čiste energije, koja jednostavno – JESTE. U tom kvantnom inkubatoru stvarnosti, sve je moguće!
Prolazeći kroz izvršioce: maštu, iščekivanja, rasuđivanje i molitvu, mi dovodimo neke od tih mogućnosti u postojanje.
Pomoću buđenja o tome što smo mi, što imamo i što nemamo, i kakvi bi trebali da budemo, mi nadahnjujemo život našim najvećim zadovoljstvima i najdubljim patnjama.
Oznake: strah, misli, ego, vrijeme, prosvjetljenje, svjesnost, kvantna fizika, budnost, ovdje i sada, univerzalna inteligencija, univerzum, um, kozmos, kolektivno biće
