http://rigijev.blog.hr
subota, 03.01.2015.
Svjesnost
Svjesnost treba biti prisutna konstantno; od trenutka do trenutka. To se moze postici samo ako potpuno nestane svaki napor da se to ostvari. Kroz napor gubite kontakt i umarate se. Tako svjesnost postignuta naprezanjem ne moze biti konstantna. Ne moze biti flow=plov. U trenucima potrebnim za odmor od naprezanja cete gubiti svjesnost.
Kada je majstor upitao ucenika sa koje je strane ostavio nanule; sa lijeve ili desne, ucenik se zbunio. Shvatio je da je u trenutku odlaganje obuce bio ne – svjestan. Inace bi znao s koje ih je strane ostavio. Svjesnost mu jos uvijek nije nenaporna. Jos uvijek mora da pamti, da se napreze. Jos uvijek nije dovoljno pazljiv. Nekad je svjestan a nekad nije.
Majstor ga je zapravo pitao da li je svjesnost postala njegovo prirodno stanje. Ili mora da se napreze. Mora li nesto da cini u vezi nje? Ili je ona stalno tu uz tebe?
Ako postoji napor onda vam je svjesnost prenapregnuta – neprirodna. To i nije svjesnost, to je samo periferija. Ona nije u vama. Ako je u vama onda nije potreban nikakav napor. Ne mozete kroz napor dodirnuti centar. Mozete promijeniti svoje ponasanje i ostale periferne strane vaseg karaktera. Da biste prodrli do centra ne trebate nista ciniti. Samo budite tihi i neusiljeni. Centar ce se sam pojaviti.
Inace niste u kontaktu sa sobstvom. Jer ste opsjednuti periferijom. Toliko ste okupirani drugima i vezani za druge da ste svu svoju paznju na druge usmjerili.
Budnost-svjesnost-svijest moze postati konstanta samo kada svaki napor prestane. U pocetku je napor neizbjezan, kako cete inace poceti. Trudit cete se da budete pazljivi, pokusavat cete na razne nacine da ostanete svjesni no napor ce vam stvoriti tenziju. Sto veci napor veca tenzija. Tako cete odgadjati ekstazu. Takva je svjesnost teska, u njoj nema veselja. Ipak cete trudeci se, poceti da budete svjesni i bez napora. Takva ce, nenaporna svjesnost biti svjetlost i uzivanje, ples i ekstaza.
Kada se naprezete da se sjetite necijeg imena, koje vam je na vrh jezika, ne uspjevate u tome. No kad to ‘pustite’ onda ce vam nakon nekoliko minuta ono samo doci u pamet. To je primjer nenapora. Jer dok ste se naprezali da se sjetite imena, vam je to stvorilo tanziju koja je prouzrocila blokadu. Tako se um zatvara. Nema protoka.
Istina se dogadja kada oko necega niste zabrinuti. Sve sto je radosno i ljubavno dogadja se kada to ne ocekujete – ne cekate na to. Tada um nema blokova.
Kada zaboravite onda se desi.
Ljudi koji meditiraju se zale da im se za meditacije ne dogadja nista. No u suton ili nocu, odjednom, dok ne meditiraju, nesto u njima zasvjetli.
Kad imate iskre, iznenadne iskre, i kada shvatite da one ne dolaze kroz muku i znoj, vec dolaze kao Bozanski darovi – tada mozete otpustiti svako naprezanje.
Kada se ne silite nego samo plov-ite. Neko je, u nekoj knjizi, napravio razliku izmedju aktivnosti i inspirirane akcije. Eto razmislite. Aktivnost je kada nesto treba uraditi a inspirirana akcija je kada nesto radimo, od srca, jer nam se to radi. S voljom i ljubavlju. Koja o ove dvije akcije ima vecu sansu za uspjeh?
Kada plovite kao oblak koji nikakav napor ne cini jer nema sto da dostigne … i nema cilja ni napora i kada ne zelite postici nista onda niste u zurbi. Niste nestrpljivi.
Kad ste sretni onakvi kakvi jeste, i nista ne zelite da mijenjate – odjednom bivate preneseni u jednu novu dimenziju. U dimenziju Bica. Tada shvatite da su vrata uvijek bila otvorena i da su Bozanske tajne bile uvijek blizu vas. To nije plod traganja nego dopustanja u tisini.
Kada trazite onda gubite. Jer onom koji je u potrazi nista nije dostupno. Jer on nije ovdje i sad. On je uvijek negdje u buducnosti. A Bozansko je bas tu – i stoga se rijetko srece.
To ne znaci da ne trebamo biti tragaoci. U pocetku nema drugog puta. No kad se umorimo od traganja; za odmora ili sna Bozansko se desi.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: svjesnost, flow, plov, budnost, bog, ovdje i sad
