http://rigijev.blog.hr
ponedjeljak, 16.02.2015.
Koncentracija i strpljenje_Listening is loving
Koncentracija
Za savladjivanje odredjenog umijeca je potrebna koncentracija. U modernom drustvu zivot ispunjen stresom i trkom dovodi do smanjene koncentracije. Ovaj se nedostatak koncentracije pokazuje u teskoci da budemo sami sa sobom. Mirno sjediti bez razgovora, pusenja, pijenja, citanja, za vecinu je ljudi nemoguce. Oni postaju nervozni i nestrpljivi. Najvazniji korak u ucenju koncentracije je nauciti biti sam sa sobom, bez da se cita, slusa radio, gleda TV …
Sposobnost da se bude sam sa sobom je uvijet za sposobnost da se voli.
Kada se vezem za drugu osobu, jer ne mogu da se oslonim na sopstvene noge, tako da ta osoba bude moj spasilac, onda takva veza nije ljubavna veza. Paradoksalno, sposobnost da se bude sam je uvijet sposobnosti da se voli.
Kada je koncentracija, koja je neophodna u svemu cime se u datom trenutku bavimo, u pitanju onda ono cime se bavimo u tom casu treba da bude jedino vazno. Nesto cemu se potpuno predajemo. Ako je covjek skoncentriran, malo je vazno sto radi; i vazne i nevazne stvari dobijaju novu dimenziju stvarnosti jer smo im poklonili punu paznju.
Ucenje koncentracije zahtijeva izbjegavanje, koliko je to moguce, trivijalnog razgovora, odn razgovora koji nije pravi. Jednako kako je vazno izbjegavati trivijalan razgovor tako je vazno izbjegavati i lose drustvo. Ljude koji su zli i destruktivni-njihova je orbita otrovna i depresivna. Isto vrijedi i za drustvo zombija, ljudi cija je dusa mrtva iako im je tijelo zivo, a koji caskaju umjesto da razgovaraju i koji iznose otrcana misljenja umjesto da misle. Ako covjek ne reagira na ocekivan nacin – odn frazama i trivijalnostima – vec direktno i humano, cesto ce uvidjeti da takvi ljudi promjene svoje ponasanje. U odnosima sa drugima, biti skoncentriran znaci prvenstveno umijeti slusati.
Listening is loving!
Biti koncentriran znaci ziviti potpuno u sadasnjosti, ovdje i sada, ne misliti, dok nesto upravo radim, na sljedecu stvar koju treba da uradim.
(Upravo sam u ovom trenutku razmisljao o kuhanju vecere i na trenutak odlutao – izgubio potpunu koncentraciju na tekst. Tako da cu vas evo sada, na kratko, napustiti dragi citaoci.)
Strpljenje
Strpljenje je takodjer nuzno za postizanje uspjeha u necemu. Moderan covjek misli da nesto gubi – vrijeme – kada ne radi brzo; ipak on ne zna sta da uradi sa ustedjenim vremenom – osim da ga ubija.
I konacno, uvijet za savladavanje bilo kog umijeca je da nam njegovo savladavanje bude najvisi interes. Ako umijece nije nesto od najvece vaznosti, pocetnik ga nikad nece nauciti.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: koncentracija, vezivanje, partner, vezanost, veza, ljubav, paznja, prisutnost, svjesnost, sadasnji trenutak, ovdje i sad, stres
subota, 03.01.2015.
Svjesnost
Svjesnost treba biti prisutna konstantno; od trenutka do trenutka. To se moze postici samo ako potpuno nestane svaki napor da se to ostvari. Kroz napor gubite kontakt i umarate se. Tako svjesnost postignuta naprezanjem ne moze biti konstantna. Ne moze biti flow=plov. U trenucima potrebnim za odmor od naprezanja cete gubiti svjesnost.
Kada je majstor upitao ucenika sa koje je strane ostavio nanule; sa lijeve ili desne, ucenik se zbunio. Shvatio je da je u trenutku odlaganje obuce bio ne – svjestan. Inace bi znao s koje ih je strane ostavio. Svjesnost mu jos uvijek nije nenaporna. Jos uvijek mora da pamti, da se napreze. Jos uvijek nije dovoljno pazljiv. Nekad je svjestan a nekad nije.
Majstor ga je zapravo pitao da li je svjesnost postala njegovo prirodno stanje. Ili mora da se napreze. Mora li nesto da cini u vezi nje? Ili je ona stalno tu uz tebe?
Ako postoji napor onda vam je svjesnost prenapregnuta – neprirodna. To i nije svjesnost, to je samo periferija. Ona nije u vama. Ako je u vama onda nije potreban nikakav napor. Ne mozete kroz napor dodirnuti centar. Mozete promijeniti svoje ponasanje i ostale periferne strane vaseg karaktera. Da biste prodrli do centra ne trebate nista ciniti. Samo budite tihi i neusiljeni. Centar ce se sam pojaviti.
Inace niste u kontaktu sa sobstvom. Jer ste opsjednuti periferijom. Toliko ste okupirani drugima i vezani za druge da ste svu svoju paznju na druge usmjerili.
Budnost-svjesnost-svijest moze postati konstanta samo kada svaki napor prestane. U pocetku je napor neizbjezan, kako cete inace poceti. Trudit cete se da budete pazljivi, pokusavat cete na razne nacine da ostanete svjesni no napor ce vam stvoriti tenziju. Sto veci napor veca tenzija. Tako cete odgadjati ekstazu. Takva je svjesnost teska, u njoj nema veselja. Ipak cete trudeci se, poceti da budete svjesni i bez napora. Takva ce, nenaporna svjesnost biti svjetlost i uzivanje, ples i ekstaza.
Kada se naprezete da se sjetite necijeg imena, koje vam je na vrh jezika, ne uspjevate u tome. No kad to ‘pustite’ onda ce vam nakon nekoliko minuta ono samo doci u pamet. To je primjer nenapora. Jer dok ste se naprezali da se sjetite imena, vam je to stvorilo tanziju koja je prouzrocila blokadu. Tako se um zatvara. Nema protoka.
Istina se dogadja kada oko necega niste zabrinuti. Sve sto je radosno i ljubavno dogadja se kada to ne ocekujete – ne cekate na to. Tada um nema blokova.
Kada zaboravite onda se desi.
Ljudi koji meditiraju se zale da im se za meditacije ne dogadja nista. No u suton ili nocu, odjednom, dok ne meditiraju, nesto u njima zasvjetli.
Kad imate iskre, iznenadne iskre, i kada shvatite da one ne dolaze kroz muku i znoj, vec dolaze kao Bozanski darovi – tada mozete otpustiti svako naprezanje.
Kada se ne silite nego samo plov-ite. Neko je, u nekoj knjizi, napravio razliku izmedju aktivnosti i inspirirane akcije. Eto razmislite. Aktivnost je kada nesto treba uraditi a inspirirana akcija je kada nesto radimo, od srca, jer nam se to radi. S voljom i ljubavlju. Koja o ove dvije akcije ima vecu sansu za uspjeh?
Kada plovite kao oblak koji nikakav napor ne cini jer nema sto da dostigne … i nema cilja ni napora i kada ne zelite postici nista onda niste u zurbi. Niste nestrpljivi.
Kad ste sretni onakvi kakvi jeste, i nista ne zelite da mijenjate – odjednom bivate preneseni u jednu novu dimenziju. U dimenziju Bica. Tada shvatite da su vrata uvijek bila otvorena i da su Bozanske tajne bile uvijek blizu vas. To nije plod traganja nego dopustanja u tisini.
Kada trazite onda gubite. Jer onom koji je u potrazi nista nije dostupno. Jer on nije ovdje i sad. On je uvijek negdje u buducnosti. A Bozansko je bas tu – i stoga se rijetko srece.
To ne znaci da ne trebamo biti tragaoci. U pocetku nema drugog puta. No kad se umorimo od traganja; za odmora ili sna Bozansko se desi.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: svjesnost, flow, plov, budnost, bog, ovdje i sad
petak, 12.04.2013.
Zivimo u kulturi buducnosti, kulturi sutrasnjice
Jedna od prvih knjiga gdje se kao sedamnaestogodisnjak srecem sa pojmom ovdje i sad je u knjizi Otok od Aldous Huxley-a. Tamo ptica Garuda u letu stalno kresti ovdje i sad-ovdje i sad. Znao sam da se mora raditi o necemu vaznom no nisam shvacao o cemu se zapravo radi. I onda knjige i knjige, i duhovni ucitelji i mudraci, svi govore o tome. I eto prodje i trideset godina prije nego shvatih o cemu se tu radi. Evo u sljedecem pasusu de Melo takodjer govori o tom sadasnjem trenutku;
Zivimo u kulturi buducnosti, kulturi sutrasnjice. Sutra cu biti sretan. Sutra cu ziviti. Zivit cu kad upisem studij, kad odsluzim vojsku, kad se ozenim. Kada se ozene i dobiju djecu onda govore; zivit cu kad odrastu. Kada odrastu …
Ispitajte svoje misli i vidjet cete da su najcesce okrenute proslosti ili buducnosti. Postanite svijesni koliko malo zivite u sadasnjosti.
Buda; kada udisete, budite svjesni cinjenice da udisete. A kada izdisete, budite svjesni cinjenice da izdisete.
Zivot nije sutra, zivot je sada. Ljubav nije sutra, ljubav je sada. Ako zivite u sada, prosvjetljni ste.
Biti ovdje je da izadjemo iz sopstvenog uma i vratimo se svojim culima. Ili da doslovno izadjemo iz sfere apstraktnog i prepustimo se neposrednom iskustvu.
Npr; DOK SE JEDE NE PRICA SE!
Krisnamurti nas upozorava; Onoga dana kada dijete naucimo nazivu neke ptice, dijete vise ne vidi pticu. Dijete gleda ovu pernatu zivu pojavu, tajanstvenu i cudesnu, a mi mu kazemo; To je roda. Sada dijete ima ideju: roda. Poslje, svaki put kad vidi rodu, reci ce; Ma znam, to je roda. Rijec- pojam, mogu biti prepreka koja nam ne dozvoljava da vidimo konkretnu pticu. Termin Amerikanac moze se ispostaviti kao prepreka koja nam ne dozvoljava da realno sagledamo covjeka pred nama. Rijec Bog i sama ideja o Bogu mogu biti prepreka na putu ka vidjenju Boga.
Ovdje de Melo govori kako postajemo kondicionirani. Kako su nam reakcije uvjetovane dosadasnjim saznanjima ili iskustvima. Ja bih rekao zaprljane. To nam onemogucava da zaista vidimo i dozivljavamo stvari onakvima kakve one stvarno jesu.
Promatrajte bez prosudjivanja. Bez prihvacanja ili odbacivanja. Budite nepristran promatrac.
Promatrajuci samoga sebe dolazite do samospoznaje o sebi kao unikatu. Biti unikat, original znaci biti ziv. Nikoga ne imitirati. Biti svoj. Osloboditi se glasova i daljinske kontrole. Ovdje se radi o autenticitetu i slobodi da budes svoj. Da budes ziv i da zivis svaki trenutak zivim zivotom.
Iskustvo – vracanje culima
Oslusnite sve zvuke koji dopiru do vas. Visoke, niske, glasove. Tada se dogadja iskustvo.
Kada jedem, jedem; kada gledam, gledam; kada slusam, slusam.
Promatrajta sebe. U onoj mjeri u kojoj budete promatrali sebe, ne samo mentalno, vec kao nepristran, odvojeni promatrac, u istoj mjeri cete odbaciti svoje mehanicko ponasanje, odbacit cete sve ono sto vas cini marionetom.
Sloboda i lanci proslosti
Prvi lanac koji nas sprecava da budemo slobodni su ruzna iskustva iz proslosti.
Kako raskinuti lance? Kako opet postati Slobodan? Potrebni su nam vjera i zahvalnost.
Vjezba; Gospode, tesko je, ali vjerujem i od srca prihvatam da je to (neki dogadjaj ) bila tvoja volja i da se sve to desilo za moje dobro. Cak iako to dobro (jos) ne vidim, znam da ono postoji za mene.
Ucinite ovo njezno, bez gorcine, bez primoravanja sebe. Moze se desiti da se naljutite. U redu. I na taj se nacin molite. Gospod ce biti zahvalan vasim postenjem i iskrenoscu.
Nastavite potom nekog drugog dana.
Ova vjezba trazi puno vremena jer se sloboda ne osvaja preko noci.
Kada osjetite srcem i kazete da stvarno vjerujete kako je sve za vase dobro, tada mozete i da zahvalite Bogu. Kada ste u stanju da zahvalite za sve sto ste postigli i dobro koje iz toga proistice, osjetit cete se slobodnim, raskinut cete jedan od mnogih lanaca kojima ste okovani.
Drugi lanac kojim ste okovani iznutra su dobra iskustva iz proslosti. Tako je lijepo vracati se na njih u sjecanju i hraniti se njima. Tako postajete zrtvom kronicne bolesti zvane nostalgija. Prestajete zivjeti. Napustate sadasnjost. Moguce da tako i unistite sadasnjost.
Predpostavimo da ste dozivjeli neko ljepo iskustvo s nekom dragom osobom. Npr izasli ste zajedno na veceru. To lijepo iskustvo nosite sa sobom dok ste sa tom osobom. Jednog dana kazete; Nije vise lijepo kao nekad. Sta cinite? Jednim iskustvom iz proslosti unistavate sadasnjost. To vase iskustvo sputava. Postajete manje slobodni, manje zivi.
Kako se osloboditi?
Postoji jedna metoda koja moze biti vrlo bolna. Iznjeti novi zivot na svjetlo dana moze duboko da povrijedi. Ali, ako ste spremni na to, razmislite o osobama koje ste nekada volili i koje sada nisu vise s vama, jer su se udaljile ili su mrtve. Razgovarajte sa svakom od njih, recite im: Zahvalan sam ti sto si usao u moj zivot! Uvijek cu te voliti! A sad moram da odem. Zbogom!
Ako se vezem za tebe, necu nauciti da volim sadasnjost, niti cu nauciti da volim osobe sa kojima sam sada. Zbogom!
Mnogi ljudi nikad nisu zivili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato sto iza sebe nisu ostavili mladost.
Kraj zivota je tek pocetak. Ono najbolje tek dolazi.
Ovo je izvadak rečenica i mudrosti iz knige Antoni de Melo-a koje su mene dirnule i inspirirale da ih ispišem.
by Rigi
Oznake: ovdje i sad, vjera, zahvalnost, Krisnamurti, De Melo, sadasnji trenutak, Aldous Huxley, autenticitet, identitet
utorak, 20.11.2012.
Samopromatranje
Kada pricas s nekim, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes s razgovorom?
Kad si na nekog ljut, da li si svjestan ili se samo poistovjecujes sa svojom ljutnjom?
Kada si poslje smiren, da li se udubis u to iskustvo; pokusavas li ga razumjeti? Odakle potjece, sto ga je izazvalo? Samo ono sto se shvati moze se i promijeniti. Ono sto ne razumijemo ili cega nismo svjesni, biva potisnuto. Ne mijenja se. No kad se shvati, moze se promijeniti. Proces je cesto dug, spor i postepen. Malo po malo shvatimo neke stvari; iluzije se gube, sloj po sloj, postepeno dolazimo u dodir sa objektivnom stvarnoscu.
Ima jedna prica o lavu koji upadne u stado ovaca i tamo pronadje lava medju ovcama. Taj je lav od malena odrastao u stadu. Blejao je i kretao se kao ovca. Lav se uputi ravno k njemu i kad se lav-ovca nasao pred pravim lavom, poceo je da drhti kao prut. Lav ga upita; “Sta radis medju tim ovcama?” Ovaj mu odgovori; “Ja sam ovca”? Lav mu odgovori; “Nije da nisi. Ajde podji sa mnom.” Odveo je lava-ovcu do jednog jezera i rekao; “Gledaj!”
Kad je lav-ovca vidio svoj odraz u vodi, oglasi se mocnom rikom. U tom se trenutku preobrazio i vise nikad nije bio isti.
Ako imas srece i Bogovi su ti naklonjeni, mozes najedanput shvatiti sto je to JA, i onda nikad vise neces biti isti. Nista vise nece moci da te dotakne, i nitko nece moci da te ugrozi.
Neces se bojati nicega ni nikoga. Zivjet ces kao car, kao vladar.
Ovdje se ne radi o slavi ili bogatstvu.
Mogu se zadovoljiti i time da sam nitko i nista. Uspjeh ili neuspjeh mi ne znace apsolutno nista. Nemaju nikakvo znacenje. Cak i ako budem izvrgnut ruglu, ispadnem smijesan, to me se ne dotice.
Ovo se divno stanje moze postici postepeno samopromatranjem. I ne poistovjecivnjem sa svojim uslovljenim JA. Pritom treba mrznju zamijeniti ljubavlju, pridruziti se odbacenima i moci priznati da si pogrijesio. Mozda ce ovo u pocetku doprinjeti osjecaju deprimiranosti i potistenosti. Patit ces, plakati. No ako se ne poistovjetis s tom depresijom; ako izadjes iz samog sebe i promatras tu potistenost i ne poistovjetis se snjom i ne cinis nista da je se oslobodis – mozes i dalje da zivis dok depresija prolazi kroz tebe, dok na kraju ne iscezne. I kad te sustignu brige ti nisi uznemiren. Zabrinut si no nisi uznemiren.
Bjezeci od necega dajemo mu jos vecu moc. Samo promatraj kako prolazi. Mozes cak bit i sretan u svojoj zabrinutosti. No ne treba grijesiti u tome sto je sreca. Mozda mislis da je sreca neko osjecanje; ushicenost. Ushicen si; tako samo pripremas put za novu depresiju. Probaj da razaznas brigu iza tog osjecaja opijenosti ugodom; Sto da cinim da ovo potraje? To nije sreca. To je ovisnost.
Ne gledaj s prijekorom na ljude ovisne o drogi ili alkoholu. Mozda si i ti ovisnik koliko i oni.
Biti slobodan i drugima ne uskracivati slobodu, ni za koga ne biti poseban a voliti sve; to je ljubav. Ljubav je uvijek bila tu ali se mi nikada nismo potrudili da ju vidimo, jar smo bili previse zauzeti onim sto nasa kultura naziva ljubavlju, sa svojim pjesmama i poezijom – no to nije ljubav, to je njena suprotnost. To je ZELJA, KONTROLA, POSESIVNOST. To je MANIPULACIJA, STRAH, BRIGA – to nije ljubav.
Postoji jedan razlog zasto se ne osjecas blazeno u ovom trenutku a to je da si skoncentriran na ono sto nemas. Da nije tako, dozivio bi blazenost.
Kako stupiti u dodir sa stvarnoscu?
Promatraj sve sto je u tebi i izvan tebe, kad ti se nesto dogodi, gledaj to kao da se dogadja netkom drugom, bez komentara, prosudjivanja, stava, uplitanja, bez pokusaja da to promijenis. Samo shvati. Kad se to dogodi uvidjet ces da se postepeno distanciras; ne poistovjecujes se sa situacijom.
Ako netko boluje od raka, a ja ga ne poznajem, onda me to ne potresa previse. Ako ti treba da polozis neki ispit, to me se ne dotice. Mogu da kazem sa distance; “Sto vise brines tim gore po tebe. Zasto ne napravis pauzu umjesto da samo ucis?” No kada ja treba da polazem ispit onda stvari drukcije stoje. Tu se radi o mojoj kozi, mome tijelu, mom statusu. To je poistovjecivanje sa mojim laznim JA. Ako uspijem da iskljucim sebe i svoje zelje, teznje, interese, ciljeve iz situacije ili iz posla koji u tom trenutku obavljam onda je sansa za uspjeh daleko veca. Sjetimo se one Zen price o strijelcu, meti i medalji.
Kad nekoga slusam onda vise razmisljam o onome sto trebam reci nego o onome o cemu se govori. Vec unaprijed razmisljam kako da reagiram. Sto da kazem, da repliciram. Moja reakcija potjece od moje nesigurnosti ili potrebe da manipuliram i zelje za uspjehom odn dominacijom. Tu se moze raditi i o drugim stvarima kojih nisam svjestan. Slusati znaci iskljuciti misljenje, slusati drugoga a istovrmeno osluskivati sebe. Biti svjestan ovoga.
Listening is loving!
Kada se radi o svjesnosti onda nikada nismo odsutni duhom. Kada je svjesnost ukljucena nema rastresenosti jer smo neprekidno svjesni sebe i svega oko nas.
Etikete
Ja sam uspjesna osoba. To je poistovjecivanje sebe sa uspjehom. Uspjeh nije dio naseg JA. Uspjeh je nesto sto dolazi i prolazi; danas je tu a sutra ga vec mozda nece biti. To nije JA. Isto je ako kazem; “Ja sam propao covjek, ja sam advokat, ja sam biznismen.” Ako se poistovjetim s tim stvarima potpuno cu se vezati za njih, stalno cu se bojati kako ce one izceznuti. Otud potjece moja patnja.
Patnja je znak udaljavanja od stvarnosti. Kao sto je fizicka bol znak da u tijelu postoji neka bolest ili povreda tako patnja ukazuje da negdje postoji nesto lazno. Patnja se javlja usljed sukoba sa stvarnoscu; sukoba lazi i istine. Inace nema patnje.
Oznake: introspekcija, vezivanje, patnja, identifikacija, poistovjecivanje, ambicija, uspjeh, ovisnoat, iluzija, strah, depresija, euforija, sreca, svjesnost, ovdje i sad, transformacija, Preobrazba, identitet, kondicioniranost, lazno ja, želja, kontrola, posesivnost, manipulacija
