http://rigijev.blog.hr
petak, 12.04.2013.
Zivimo u kulturi buducnosti, kulturi sutrasnjice
Jedna od prvih knjiga gdje se kao sedamnaestogodisnjak srecem sa pojmom ovdje i sad je u knjizi Otok od Aldous Huxley-a. Tamo ptica Garuda u letu stalno kresti ovdje i sad-ovdje i sad. Znao sam da se mora raditi o necemu vaznom no nisam shvacao o cemu se zapravo radi. I onda knjige i knjige, i duhovni ucitelji i mudraci, svi govore o tome. I eto prodje i trideset godina prije nego shvatih o cemu se tu radi. Evo u sljedecem pasusu de Melo takodjer govori o tom sadasnjem trenutku;
Zivimo u kulturi buducnosti, kulturi sutrasnjice. Sutra cu biti sretan. Sutra cu ziviti. Zivit cu kad upisem studij, kad odsluzim vojsku, kad se ozenim. Kada se ozene i dobiju djecu onda govore; zivit cu kad odrastu. Kada odrastu …
Ispitajte svoje misli i vidjet cete da su najcesce okrenute proslosti ili buducnosti. Postanite svijesni koliko malo zivite u sadasnjosti.
Buda; kada udisete, budite svjesni cinjenice da udisete. A kada izdisete, budite svjesni cinjenice da izdisete.
Zivot nije sutra, zivot je sada. Ljubav nije sutra, ljubav je sada. Ako zivite u sada, prosvjetljni ste.
Biti ovdje je da izadjemo iz sopstvenog uma i vratimo se svojim culima. Ili da doslovno izadjemo iz sfere apstraktnog i prepustimo se neposrednom iskustvu.
Npr; DOK SE JEDE NE PRICA SE!
Krisnamurti nas upozorava; Onoga dana kada dijete naucimo nazivu neke ptice, dijete vise ne vidi pticu. Dijete gleda ovu pernatu zivu pojavu, tajanstvenu i cudesnu, a mi mu kazemo; To je roda. Sada dijete ima ideju: roda. Poslje, svaki put kad vidi rodu, reci ce; Ma znam, to je roda. Rijec- pojam, mogu biti prepreka koja nam ne dozvoljava da vidimo konkretnu pticu. Termin Amerikanac moze se ispostaviti kao prepreka koja nam ne dozvoljava da realno sagledamo covjeka pred nama. Rijec Bog i sama ideja o Bogu mogu biti prepreka na putu ka vidjenju Boga.
Ovdje de Melo govori kako postajemo kondicionirani. Kako su nam reakcije uvjetovane dosadasnjim saznanjima ili iskustvima. Ja bih rekao zaprljane. To nam onemogucava da zaista vidimo i dozivljavamo stvari onakvima kakve one stvarno jesu.
Promatrajte bez prosudjivanja. Bez prihvacanja ili odbacivanja. Budite nepristran promatrac.
Promatrajuci samoga sebe dolazite do samospoznaje o sebi kao unikatu. Biti unikat, original znaci biti ziv. Nikoga ne imitirati. Biti svoj. Osloboditi se glasova i daljinske kontrole. Ovdje se radi o autenticitetu i slobodi da budes svoj. Da budes ziv i da zivis svaki trenutak zivim zivotom.
Iskustvo – vracanje culima
Oslusnite sve zvuke koji dopiru do vas. Visoke, niske, glasove. Tada se dogadja iskustvo.
Kada jedem, jedem; kada gledam, gledam; kada slusam, slusam.
Promatrajta sebe. U onoj mjeri u kojoj budete promatrali sebe, ne samo mentalno, vec kao nepristran, odvojeni promatrac, u istoj mjeri cete odbaciti svoje mehanicko ponasanje, odbacit cete sve ono sto vas cini marionetom.
Sloboda i lanci proslosti
Prvi lanac koji nas sprecava da budemo slobodni su ruzna iskustva iz proslosti.
Kako raskinuti lance? Kako opet postati Slobodan? Potrebni su nam vjera i zahvalnost.
Vjezba; Gospode, tesko je, ali vjerujem i od srca prihvatam da je to (neki dogadjaj ) bila tvoja volja i da se sve to desilo za moje dobro. Cak iako to dobro (jos) ne vidim, znam da ono postoji za mene.
Ucinite ovo njezno, bez gorcine, bez primoravanja sebe. Moze se desiti da se naljutite. U redu. I na taj se nacin molite. Gospod ce biti zahvalan vasim postenjem i iskrenoscu.
Nastavite potom nekog drugog dana.
Ova vjezba trazi puno vremena jer se sloboda ne osvaja preko noci.
Kada osjetite srcem i kazete da stvarno vjerujete kako je sve za vase dobro, tada mozete i da zahvalite Bogu. Kada ste u stanju da zahvalite za sve sto ste postigli i dobro koje iz toga proistice, osjetit cete se slobodnim, raskinut cete jedan od mnogih lanaca kojima ste okovani.
Drugi lanac kojim ste okovani iznutra su dobra iskustva iz proslosti. Tako je lijepo vracati se na njih u sjecanju i hraniti se njima. Tako postajete zrtvom kronicne bolesti zvane nostalgija. Prestajete zivjeti. Napustate sadasnjost. Moguce da tako i unistite sadasnjost.
Predpostavimo da ste dozivjeli neko ljepo iskustvo s nekom dragom osobom. Npr izasli ste zajedno na veceru. To lijepo iskustvo nosite sa sobom dok ste sa tom osobom. Jednog dana kazete; Nije vise lijepo kao nekad. Sta cinite? Jednim iskustvom iz proslosti unistavate sadasnjost. To vase iskustvo sputava. Postajete manje slobodni, manje zivi.
Kako se osloboditi?
Postoji jedna metoda koja moze biti vrlo bolna. Iznjeti novi zivot na svjetlo dana moze duboko da povrijedi. Ali, ako ste spremni na to, razmislite o osobama koje ste nekada volili i koje sada nisu vise s vama, jer su se udaljile ili su mrtve. Razgovarajte sa svakom od njih, recite im: Zahvalan sam ti sto si usao u moj zivot! Uvijek cu te voliti! A sad moram da odem. Zbogom!
Ako se vezem za tebe, necu nauciti da volim sadasnjost, niti cu nauciti da volim osobe sa kojima sam sada. Zbogom!
Mnogi ljudi nikad nisu zivili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato sto iza sebe nisu ostavili mladost.
Kraj zivota je tek pocetak. Ono najbolje tek dolazi.
Ovo je izvadak rečenica i mudrosti iz knige Antoni de Melo-a koje su mene dirnule i inspirirale da ih ispišem.
by Rigi
Oznake: ovdje i sad, vjera, zahvalnost, Krisnamurti, De Melo, sadasnji trenutak, Aldous Huxley, autenticitet, identitet
