http://rigijev.blog.hr

petak, 06.03.2015.

Sattva, Rajas, Tamas; znanje i djelovanje

Tri vrste milosrđa – milodara:
Kad daruješ nešto kao milodar, potaknut pozitivnim osjećajem dužnosti, bez osjećaja obveze i ne očekujući ništa zauzvrat, ako to činiš u pravo vrijeme i na pravom mjestu prema osobi koja to zavređuje i koja ne može ničim uzvratiti, takvo je davanje izraz satvičke prirode.

Ako se milodar daje s osjećajem vezanosti, osjećat će se neugodno i onaj tko daje i onaj tko prima. Milosrđe učinjeno sa željom da se dobije nešto zauzvrat, sada i ovdje ili nekom drugom prilikom izraz je rajasičke prirode.

Milodari davani u pogrešno vrijeme i na krivom mjestu, upućeni onima koji ih nisu vrijedni, onima sumnjiva karaktera, koji potrate svoj novac i ne pomažu drugima, ili milodari predani bez osjećaja poštovanja ili popraćeni uvredom – takvo je milosrđe izraz tamasičke prirode.

Odricanje nije negativan proces, već pozitivan čin odustajanja od nečega. (npr. Sunce sve vrijeme odustaje od svoje topline i svjetlosti da bi darovalo život, plodovi voća koji dozrijevaju odbacuju stablo na kojem su izrasli, Duša se odriče svjetovnih veza kako bi se pridružila Bogu).

Kako sile prirode međusobno djeluju s aktivnostima –
Postoje tri opća sastavna djela: znanje, aktivnost i onaj koji obavlja aktivnost. Promatrajući ta tri elementa s gledišta svake od tri gune; Sattva, Rajas i Tamas, postoje tri vrste znanja, tri vrste djelovanja i tri vrste onih koji obavljaju neku aktivnost.

Čovjek cjelovitog znanja – sattva spoznao je božanskost Sebstva. On vidi Boga u svim bićima, zna za jednost svih bića u univerzumu i ne vidi odvojenost koju drugi vide.

Čovjek nepotpunog znanja – rajas primjećuje odvojenost posvuda i vidi svakog čovjeka drukčijim od ostalih. On vjeruje da postoji toliko odvojenih duša koliko i tijela.

Onaj koji ne zna – tamas zapravo ne posjeduje nikakvo znanje, već živi u neznanju i zabludi te se priklanja vjerovanju da je čovjek samo tijelo. Za takvoga gubitak tijela predstavlja gubitak svega. U tomu nema nikakve suptilnosti razumnog razmišljanja.

Djelovanje bez očekivanja rezultata – sattva je ona vrsta djelovanja koja se obavlja bez vezanosti. Onaj tko tako djeluje, čini to kao svetu dužnost zbog same dužnosti, a ne radi zadovoljstva ili osobne nagrade. U takvom djelovanju nema težine.

Djelovanje koje je izraz želje za rezultatima – rajas uvlači čovjeka u težnje koje su namijenjene tomu da ugađa sam sebi a to zahtijeva veliku količinu egističnog nastojanja. Ova vrsta djelovanja onemogućava duhovni razvoj i dovodi do patnje.

Djela koja se provode bez razmišljanja, slijepo – tamas, ne uzimaju u obzir posljedice. Nikakva se pažnja ne posvećuje cijeni ili dobrobiti takvog djelovanja, a onaj tko djeluje nema pojma o svojoj sposobnosti da tu aktivnost provede.

Satvički ljudi sve promatraju kao Božji posao, a sebe vide jedino kao Božje instrumente. Tako potpuno oslobođeni ega, oni su oslobođeni i želja i vezanosti. Oni samo žarko žele obaviti posao, a uspjeh ili neuspjeh tog posla na njih ne djeluje.

Oni koji obavljaju rajasička djela, potaknuti su željom za osobnim dobitkom, pohlepni su i destruktivni do okrutnosti te su radosni ili ogorčeni što ovisi o uspjehu ili neuspjehu njihovih djelovanja. Oni su pretjerano revni i skloni povrijediti druge koji im se nađu na putu. Duhovni uspjeh nije namijenjen takvim ljudima.

Oni čije je djelovanje pod utjecajem lijenosti i inertnosti – tamas nepažljivi su, nemarni, bezvoljni i lijeni. Neznanje i odgađanje su njihova najvažnija obilježja, uz podmuklost, pakost i nepoštenje.

Tako s gledišta triju guna promotrimo i dva dodatna obilježja: intelekt i staloženost uma. Intelekt se odnosi na sposobnost razlučivanja – buddhi, dok se staloženost uma – dhrti odnosi na snagu uvjerenja, odrješitost, moralnu čvrstoću i odvažnost na duhovnom putu.

Satvički intelekt razlučuje između onoga što je istina i što nije istina, onoga što je stvarno i što nije stvarno. On zna razliku između djelovanja i nedjelovanja. Zna što pomaže a što sprečava duhovno napredovanje. On uočava razliku između straha i neustrašivosti i razumije što oslobađa dušu a što je zarobljava. Satvički intelekt vodi čovjeka prema Bogu.

Intelekt koji je rajasički također razlučuje, ali pogrešno. On ima iskrivljeno poimanje o ispravnom i neispravnom djelu, smatrajući da cilj opravdava sredstvo neovisno o tome kako sebičan i poguban bio način njegova ostvarenja. Ova vrsta intelekta može pretvoriti istinu u neistinu i obrnuto. Pohlepa, strast, ljutnja i strah zamagljuju njegovu viziju. On ostaje zapleten u temelje svjetovnog života umjesto da povede čovjeka prema višem cilju.

Tamasički, tupi intelekt koji je ovijen neznanjem i zaogrnut tamom naprosto ne može razlučivati. Tom se intelektu božanskost čini lošom dok mu se ono što je loše čini dobrim. On shvaća život na iskrivljen način. Intelekt kojim prevladava neznanje vuče uvijek pojedinca prema dolje.

Satvička sreća predstavlja smirenost uma koji donosi meditacija, slatku radost koja dolazi zbog sebeostvarenja. Kao i sve ostale dobre stvari, u početku to predstavlja napor, ali kasnije dovodi do prave radosti. Izvor trajnog blaženstva teče iz atmana, istinskog Sebstva koje je u nama. To blaženstvo možeš pronaći u sebi uz pomoć vježbe.

Rajasička sreća predstavlja upravo suprotno: u početku je slatki nektar, a na kraju se pretvara u otrov. To je privremeno zadovoljstvo koje se ostvaruje putem vezanosti osjetila za predmete svjetovne prirode. Predaš li se ovakvoj vrsti sreće, prizvat ćeš i bol koja ju uvijek prati. Osloniš li se nagonski na svoja osjetila kako bi doživio zadovoljstvo, zarobit ćeš svoju snagu, ustrajnost i sposobnost za rast. Tvoja duhovna mudrost blijedi. Ugoda i njezina prirodna posljedica – bol, su napitak koji se pije u svijetu.
Pravo blaženstvo se u malim gutljajima pijucka iz nutrine.

Tamasička sreća nastala je iz tamne zablude, predstavlja postojanje koje nije razumljivo i slično je snu, gorko i na početku i na kraju. Jedino zadovoljstvo ovakvog oblika „sreće“ je slabašno zadovoljstvo spavanja ili izopačeno uživanje koje proizlazi iz ispraznih težnji ili zanemarivanja dužnosti.

Oznake: sreća, hrana, strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

Pročišćenje; značaj hrane i duhovnost

Svatko je rođen s jednom od tri gune: s uravnoteženošću (sattva), nemirom (rajas) ili inertnošću (tamas) što ovisi o njegovom temperamentu.

Duhovno značenje hrane –
Suptilni elementi u hrani u znatnoj mjeri utječu na um i zbog toga oblikuju mentalno ponašanje. Prije ili kasnije, ozbiljni duhovni tražitelji morat će se suočiti s pitanjem vrste hrane koju uzimaju.

Ljudi koji su po prirodi satvički uzimaju hranu koja je čista, blaga i hranjiva i koja ih tjelesno jača, donosi im čiste misli i mentalnu radost. Njihova je hrana svježa, sočna, umirujuća i ugodna probavnom sustavu tijela. Doručak je lagan, dnevni obrok je hranjiv onoliko koliko je potrebno i ništa više, dok je večera laganija kako bi se tjelesni organi mogli odmoriti tijekom noći. Jedino takav čovjek poznaje pravi okus hrane.

Rajasičke ljude koji su po prirodi nemirni i strastveni privlači začinjena, ljuta, gorka,slana, kisela i vruća hrana. Poput ljudi koji takvu hranu uzimaju, i ona u njima uzrokuje bol, patnju i bolest te sprečava njihov duhovni razvoj.

Tamasički ljudi koji su po prirodi inertni i lijeni uzimaju staru, prekuhanu, ustajalu, bezukusnu, nečistu, konzerviranu hranu bez ikakve hranjive vrijednosti. Takva hrana vraća onomu tko je uzima ista ta obilježja.

Vrste i djelotvornost duhovnog pročišćenja – tapas
Postoje tri temeljna načina pročišćavanja: oplemenjivanje misli, riječi i djela, odnosno pročišćavanje instrumenata uma, govora i tijela. Kad uspiješ preoblikovati to troje, automatski postaješ boljim.

Vježba: govoriti istinu, ne vrijeđati druge, ne ulagivati se
Uvijek govori istinu, i iznesi ju na najugodniji način. Ako to ne možeš učiniti, radije šuti. Ako je nešto neizostavno potrebno reći, moraš se pridržavati istine, ali pronađi nježan i obziran način. Nemoj vrijeđati druge grubim riječima. Riječi mogu biti bolnije nego fizičko nasilje a i nanesena povreda duže traje. Riječi kojima je svrha potaknuti negativnost predstavljaju čin nasilja, kloni se takvih riječi. Izuzetno je važno izbjegavati riječi koje vrijeđaju.

Pročišćavanje misli – važniji je nego pročišćenje riječi i djela, jer dobre riječi i djela nastaju spontano u umu koji je ispunjen dobrim mislima. Održavaj smireno i vedro stanje uma pa nećeš izgovarati nepotrebne riječi niti činiti neželjena djela. Da bi razvio staloženost uma, dopusti da se pojave samo dobre misli i plemeniti osjećaji.


Kad postojano, s čvrstom vjerom i bez očekivanja nagrade, provodiš u djelo ove načine pročišćavanja misli, riječi i djela, tvoja su djela izraz čistoće – sattva.

Kad provodiš ove načine pročišćenja zato da pobudiš divljenje ili poštovanje, tvoja djela izražavaju strast – rajas.

Kad provodiš ove tri vježbe pročišćenja, a ne razumiješ njihovo značenje ni zašto ih činiš, ili ako su one usmjerene na tijelo ili ako su vračarije pa štete tebi ili drugomu – tvoja su previše kruta nastojanja izraz inercije – tamas.

Oznake: hrana, strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

Iz knige Bhagavatgita; Uzviseni -ljudi čista srca i oni zarobljeni u vlastite ovisnosti zadovoljavanja osjetila

Postoje dvije razine života na ovom svijetu. Na jednoj razini žive smrtna, privremena, prolazna bića, a na drugoj besmrtni, vječni, neuništiv Duh. Sva stvorenja su uništiva. Duh je neuništiv. Ali različit i iznad njih – viši čak i od smrtnika i Duha, viši i od najviših božanstava – postoji Bog kao vrhovni atman, nepromjenjiv, vječan, neuništiv Bog.

Dvije sudbine: božanska i demonska –
Božanska obilježja ljudskih bića: neustrašivost, čistoća srca i osjećaja, milosrđe – davanje milodara i nadzor nad osjetilima, poštenje – ispravnost, iskrenost, ne pozlijediti nikoga (ahimsa), ne povrijediti nikoga mentalno, tjelesno i duhovno. Na popisu božanskih osobina nalaze se i: istinoljubivost, odsutnost ljutnje, povlačenje, odricanje od svjetovnih privlačnosti, smirenost i neogovaranje. Biti suosjećajan, ne čeznuti za materijom, biti bez želja, biti ljubazan i skroman, postojan, neuznemirena uma i vitalan. Opraštati, biti odvažan, hrabar, ustrajan, podnositi teškoće, biti čista uma i tijela, ne mrziti nikoga, ne biti ohol.

S druge strane postoje obilježja izopačenosti, načini ponašanja i raspoloženja koja obilježavaju osobu nižu od čovjeka: to je oholost (razmetljivost, licemjerje), pompoznost (arogancija), taština (uobraženost), ljutnja, osornost (kruto prosuđivanje i nedostatak sposobnosti razlučivanja –između ispravnog i neispravnog, istine i neistine, stvarnog i nestvarnog).
Ta bića vjeruju da je zadovoljenje njihove pohote sve za što je vrijedno živjeti. Sa svih strana oni su vezani spletkama, pohlepom i ljutnjom, jer povređujući druge, oni privlače ljude koji i sami povređuju. Gomilaju i zgrću bogatstvo samo da bi zadovoljili svoja osjetila i hirove. Kako se obogatiti – to upravlja svakom njihovom mišlju i kretnjom. Ti su ljudi, izopačeni, izbezumljeni i zarobljeni u vlastite ovisnosti zadovoljavanja osjetila.

Oznake: strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

Sattva Rajas i Tamas iz knjige BHAGAVADGITA

Temeljne komponente poredane redoslijedom od grube tvari, što su fizički i kemijski elementi, do suptilnijih i profinjenijih kao što su um, intelekt i ego koji predstavlja osnovni osjećaj da si ti fizičko tijelo. Sve komponente, čak i one najsuptilnije, pripadaju svijetu prirode. Iznad toga svijeta prirode postoji duhovno područje – životna snaga, izvor svijesti svih bića i pokretač cjelokupnog života. Ova tajanstvena sila podržava i održava sav univerzum. Zajedničko tim dvama područjima, to jest prirodi, koja predstavlja inertnu materiju, i duhu koji predstavlja životnu svijest, jest utroba svih bića. Sam život nastaje iz toga jedinstva prirode i duha.

Tri temeljna svojstva prirode koja nastaju iz niže prirode Boga: dobrota – sattva, strastvena aktivnost – rajas i tama, lijenost, inercija – tamas.

Čovjek mješavina svih triju promjenjivih svojstava prirode, ono svojstvo za koje je čovjek najviše vezan počinje prevladavati i on postaje određeni tip osobe, ponaša se različito, doživljava osjećaje i zablude svojstvene tom obilježju – postaje općenito uravnotežen – sattva, aktivan – rajas ili inertan – tamas. Kako je sada dio prirode, on se mora ponovno rađati i umirati, podložan je bolnoj sudbini svega materijalnoga.

Kako nadvladati tri sile prirode – Tri gune materijalne prirode - biti iznad vremena, prostora i okolnosti, stici do mjesta na kojem je um smiren a ego nestaje.
Svatko ima sve tri sile u sebi u različitim omjerima i odražavat će način ponašanja koji je u skladu s osobinom koja prevladava. Guna znači i isprepletenost (doslovno).

Cilj života je preoblikovati karakter pojedinca u traženju višeg ideala – promijeniti ga od neznanja i lijenosti (tamas) do strastvenog nastojanja (rajas), a nakon toga usmjeriti ga u smirenost i uravnoteženost (sattva). Tijekom dana sve tri osobine poput plime i oseke struje u svakom čovjeku. Čovjek bi trebao znati koja osobina u njemu prevladava.

Kada se pojavi uravnoteženost, čini se kao da svjetlost istinskog Sebstva zasvijetli kroz sva tvoja vrata, tj. osjetila. Tvoj vid postaje oštriji, sluh bolji, mišljenje i djelovanje odmjerenije, savjesnije.

Kad prevladava osobina nemira u tvojoj osobnosti, kao da nestrpljenje, pohlepa i težnja izviru na površinu, kao da te tvoj vlastiti nemir prisiljava na djelovanje.

Kad se tvoj um osjeti lijenim, zbunjenim i nezainteresiranim, znači da je inertnost preuzela prevlast.

Djelovanja uravnoteženosti imaju za posljedicu mudrost, čistoću i sreću. Strast uvijek donosi pohlepu, ljutnju i veliku bol. Inertno ponašanje vodi do neznanja i tupe tromosti.

Ljutnja, patnja (koja uvijek prati djelovanja potaknuta željama) i bol mogu biti dar s neba i pokrenuti čovjeka da ispravi način ponašanja. Patnja je vježbalište na kojem se oblikuje dobar karakter i ispravan način ponašanja (dharma). Život temeljen na Istini, uzdiže čovjeka do smirenosti što je obilježje uravnoteženog stanja. Oni koji nadvladaju osobine prirode u osnovi su promatrači, oni su iznad svjetovnog.

Oznake: strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

Bog i vječnost - stanje besmrtnoti_ iz knjige BHAGAVADGITA

Postoje četiri vrste ljudi koji traže povezanost s Bogom: jedni, koji su izmoreni svijetom – ljudi koji štuju Boga radi ublažavanja svoje mentalne ili fizičke napetosti, ili da se oslobode straha i nesreće. Drugi, koji su u potrazi za srećom kroz svjetovne stvari – ljudi koji se mole Bogu da im osigura bogatstvo, obitelj, moć, ugled i sl. Treći, koji traže duhovno napredovanje – ljudi kojima je poticaj za povezivanje s Bogom stjecanje znanja i iskustva kako bi im pomoglo u sebeostvarenju. Četvrti su mudri – ljudi koji su istinski spoznali Sebstvo, atmana, koji znaju da postoji samo Bog, i čiji je jedini poticaj Bog i ništa drugo.

Neuništivi Bog –
...nije smisao u tome da se nadaš dobrom rođenju već da težiš dobroj smrti.
Zbroj svih misli i osjećaja tijekom cijeloga tvog života zgusnut će se u samo jedno stanje uma u trenutku kada budeš napuštao tijelo. Prihvatit ćeš određeni mentalni stav u trenutku smrti. Sve što je privlačilo tvoju pozornost tijekom života, neizbježno će biti u tvojoj svijesti u trenutku smrti – i na tu razinu svijesti ti ćeš prijeći. Nakon nekog vremena ista ta mentalna struktura vratit će se natrag u svijet. To se naziva ponovnim rođenjem. Tijekom života pripremaj se za trenutak smrti. Bilo koji trenutak može biti tvoj posljednji, zato se odnosi prema svakom trenutku kao da ti je posljednji, jer je tvoja misao u tom trenutku temelj na kojem će se graditi tvoje sljedeće rođenje. Živi u stanju stalne duhovne svijesti.
Oni koji ne napreduju dalje od predodžbe raja i pakla osuđuju sebe na među svjetove i na taj se način vežu uz smrt i ponovno rođenje. Jedini način da se dosegne vječnost, besmrtno stanje, je ljubav, nepokolebljiva odanost samo Bogu. Odvojena duša ne može opstati odvojena od Boga, univerzalne Duše.
„Onima koji mi potpuno predaju svoje srce ja dajem buddhi, intelekt koji je iznad svjetovnog intelekta, moć razlučivanja stvarnoga od nestvarnoga.“
...ja volim onoga tko je iznad osjećaja „ja“ i „moje“, kojega bol ne uznemiruje niti zadovoljstvo ushićuje.

Ako odbaciš očekivanja, to će te istog trenutka dovesti do mira.

Volim onoga tko ne gaji u duši nikakvo zlo prema bilo kojem živom biću, već s ljubavlju uzvraća na mržnju, koji se prijateljski i sa suosjećanjem odnosi prema svakomu, onoga koji se uzdigao iznad osjećaja „ja“ i „moje“, kojega ne dira bol niti ushićuje zadovoljstvo. Volim one koji su slobodni od straha, zavisti i drugih uznemirenosti što ih svijet sa sobom nosi, a udarce na koje nailaze prihvaćaju kao prikrivene blagoslove. Volim one koji ne očekuju apsolutno ništa. Oni koji su čisti iznutra i izvana također su mi vrlo dragi. Volim poklonike koji su spremni biti mojim instrumentima i ispunjavaju zahtjeve što ih pred njih postavljam, a od mene ne traže ništa. Ja volim one koji se niti raduju niti osjećaju odbojnosti, ne tuguju niti teže da nešto posjeduju, na koje ne utječe ništa što im se događa, bilo loše ili dobro i koji su mi unatoč svemu odani. Oni su ravnodušni prema počasti ili sramoti, toplini ili hladnoći, pohvali ili osudi – oni ne samo da nadziru svoj govor, već su tihi u sebi. Veoma su mi dragi i oni koji su općenito zadovoljni životom i nisu vezani za svjetovne stvari, čak niti za dom.

Oznake: smrt, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

utorak, 17.02.2015.

Negativna karma i Ho' oponopono

Moderni provoditelji ho'oponopono procesa opisuju životne probleme kao posljedice negativne karme, ukazujući na to da kad-tad "moramo sami doživjeti ono što smo učinili drugima" i da smo sami kreatori svojih životnih okolnosti prema svemu onome što mislimo, izgovaramo i činimo.

Budući da u životu prevladava zakon uzroka i posljedica, svrha ho'oponopono prakse je uglavnom "oslobađanje od nesretnih, negativnih iskustva iz prošlih vremena i reinkarnacija, te rješavanje i uklanjanje trauma iz podsvijesti." Karmički dugovi ometaju evoluciju uma i općenito osobe, tako da je (karmičko) čišćenje uvjet za širenje svijesti.

Svjesno ili nesvjesno doprinosimo stvaranju okolnosti u našem životu. Često je uzrok naših nevolja nešto što smo prije loše učinili, rekli ili mislili, a ponekad je problem nastao zato što nismo ništa učinili, a mogli smo.

Kad nastane neki konflikt, normalno je pomisliti da nismo mi krivi. Uvijek je kriv netko drugi. Čak i da je stvarno tako, ipak smo mi to stanje unijeli u svoj život, pa makar i time da nismo ništa poduzeli da se takvo što ne dogodi. Mnoge stvari smo mogli sprječiti nekim svojim mislima, riječima ili djelovanjem. Bez obzira na to što u nekoj situaciji nismo ništa ružno rekli ili učinili, vjerojatno smo nekako isprovocirali drugu osobu ili smo nekim svojim crnim mislima doveli do loših vibracija u odnosu ili smo doveli do problema jer nismo ništa učinili. Nije bitno kako smo prouzrokovali neki nepovoljan događaja, nego je bitno rješiti se tih veza iz prošlosti, očistiti se od loših energija, ispraviti svoje greške pokajanjem, zahvaljivanjem i ljubavlju.

Osim upućivanja ovih 4 misli Božanstvu, kreatorica moderne ho'oponopono verzije Morrnah je u svojoj praksi koristila jednu molitvu koju bi izgovarala kad bi pomagala ljudima, bilo da ih vidi ili ne. Ona glasi:

Božanski stvoritelju, oče, majko, sine u jednom ... ako smo ja, moja obitelj, rođaci i naši pretci uvrijedili tebe, tvoju obitelj, rođake i pretke našim mislima, riječima, ponašanjima i djelima od početka naše kreacije do danas, molimo te za oproštaj ... Dopusti da se očiste, pročiste, otpuste i uklone sve negativne memorije, blokade, energije i vibracije te transformiraju ove neželjene energije u čistu svjetlost... I tako bi učinjeno.

Kad ti se dogodi da ti netko poznat ili nepoznat pošalje ružan e-mail, kaže nešto ružno ili učini nažao, bez obzira što ti znaš da nisi kriv(a), pošalji ove 4 ho'oponopono misli Božanstvu vezano za tu osobu kako bi iskrenim pokajanjem ispravio/la neke svoje prijašnje greške, grijehe ili propuste koji su nekako doveli do toga da budeš žrtva. Iako često nismo krivi, ipak smo odgovorni. Mislima ljubavi transformiraj svoje, pa time i stanje druge osobe. To će ukloniti problem.

Svaki put kad ti netko nečim naudi, ali i kad se nađeš u okolnostima gdje si osobno svjedok onome tko je u teškoj situaciji, uputi ove 4 misli Bogu kako bi se ta osoba oporavila ili 'ohladila', a time i ti:
"Volim te, žao mi je, oprosti mi, hvala."
Šaljući misli ljubavi (umjesto onih negativnih) drugima, mijenjaš vibraciju i svoju okolinu nabolje, a time i svoj život. Jednostavno evociraj duh ljubavi da ozdravi ono u tebi što je kreiralo okolnosti u kojima se nalaziš - bilo da je neka konfliktna situacija, bolest, financijski pritisak ili bilo što drugo.

Pitaj se šta je to u tebi što te dovelo do ovog problema (vlastitog ili tuđeg), i kako možeš taj problem u sebi ispraviti? Nakon što se pročistiš onim četri mislima, dobit ćeš odgovor na svoje pitanje, dobit ćeš inspiraciju, ideje i snagu "odozgora" za rješenje tog problema. Osim onog što ćeš inspiriran(a) sam(a) poduzeti, najveći dio razrješenja će se odviti na duhovnoj razini uz posredstvo Božanske inteligencije.

U situaciji kad se u tvom životu pojavi nečiji tuđi problem, ne bavi se tom osobom, nego se bavi emocijama koje tom prilikom doživljavaš. Ponekad osobu koja ima neki problem osuđujemo, osjećamo odbojnost ili neku drugu emociju ili stav. Sve to treba očistiti iz svijesti i podsvijesti, rješiti se svega toga. Kako čistiš ono što je u tebi, tako drugi postaju čistiji i zdraviji.

Samo dok sam se sjetio; nocas sam sanjao kako defragmentiram svoju memoriju – mozak. Naravno da sam, pod utjecajem nove ho’ oponopono tehnike, prije spavanja izgovorio mantru. Takodjer, prije spavanja, upitam za odgovore vezane za snove koje cu sanjati. Nekad se ujutro sjetim i mognem povezati snove sa svojim pitanjima i ‘vidjeti’ ih kao odgovore na moja pitanja. Nekad zaboravim. Pitanja su tipa; gdje cu odn s kim cu zivjeti u buducnosti? Ovaj san, od jutros, u kome sam se dobrano naradio-defragmentiranje moje memorije, bi se mogao tumaciti uporabom parabole odn metafore u ho’ oponopono tekstovima u kome se nasa svijest poredi sa kompjuterom. U snu sam i ranija arhivirao-pospremao i slagao mape i file-ove vrijedno po cijelu noc.
Ako vas ovo o snovima zanima progooglajte malo sto o tome kaze stricek carl jung.
Defragmentiranje je opcija u Windows koje sluzi komprimiranjem supljina nastalim brisanjem nepotrebnog. Tako se napravi vise prostora u memoriji. Ono sto ja najvise volim je RESET. Naprimjer nakon saune i ledene kupke kada nakon pulsiranja-koje mogu da cujem u srcu i mozgu, osjetim blazenstvo, mir i opustenost, odn odsustvo misli i briga a sve to zahvaljujuci umrtvljavanjem dijela-ova mozga izazvanim shokom nastalim vrucinom i ledenom vodom. (ovo je moja teorija). Vjerojatno prestane sljakati lijeva polovina mozga a mnom zadominira desna koja je izvor blazenstva i ljepote.

Kako kaže i sam dr. Hew Len, svaka individua ima svoju svijest, podsvijest i nadsvijest (koja je dio Božanske svijesti, kao što je kapljica dio oceana). Iako smo uglavnom svjesni, većina naših ponašanja nisu plod svjesnog nauma, nego činimo stvari nesvjesno, većinom iz podsvijesti a ponekad iz nadsvijesti. Podsvijest sadrži svu memoriju naših prošlih iskustava, a nadsvijest ima uvid i u sve ono što nismo iskusili a možemo. Ako djelujemo iz podsvijesti, to znači da djelujemo iz memorije iskustava. Ako djeujemo iz nadsvijesti, to znači da primamo inspiraciju direktno iz Više svijesti, od Boga.
Kad mislimo i djelujemo prema memoriji (sakupljena iskustva koja su se formirala u uvjerenja, predodžbe, navike i slično), ograničeni smo vlastitim iskustvima. No, kad djelujemo na osnovu inspiracije koju dobivamo iz nadsvijesti, tj. od Božanske Inteligencije, onda su naše mogućnosti neograničene, sve nam je moguće. Poruke "odozgora" možemo bolje primati ako sprječimo one "odozdola" koje pomućuju naš um. Zato je potrebno redovito pročišćavati svoju podsvijest, dovesti se u nulto stanje, biti kao tabula rasa kako bismo bez ometanja mogli primati Božansku inspiraciju. Teško možemo čuti ili osjetiti inspiracije i ideje "odozgora" ako smo puni programa ili memorija (predrasude, uvjerenja, predodžbe, navike, očekivanja i slično). Zato ih se trebamo redovito rješavati, svakodnevno ih čistiti spomenutim četrim mislima.

Naša svijest je ograničenog kapaciteta i ne može registrirati ni upamtititi sve podatke koje tijekom dana primamo, no podsvijest to može i čini. S obzirom na svoj ograničeni kapacitet, naš svjesni um nema pojma šta se sve događa u našoj stvarnosti, pa stoga ne može donositi optimalne sudove, odluke i slično.

(vidi i dva posta na temu Ho' oponopono iz prosinca 2012;
http://rigijev.blog.hr/2012/12/index.html)

Oznake: Morrnah, trauma, karma, negativna karma, projekcija, zakon uzročnosti i recipročnosti, predrasude, predodžbe, uvjerenja, iscjeljenje, oslobođenje, mantra, Molitva, suosječanje, rezonancija, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje, prava priroda, dužnost, mentalno čišćenje, duša, ljubav kao sredstvo liječenja, Dr. Hew Len, idealni partner, afirmacije, Ho’oponopono, bog, podsvijest, očekivanja, otpuštanje, problemi, intuicija, razum, ego, vjera, nadsvijest

subota, 03.01.2015.

Svjesnost

Svjesnost treba biti prisutna konstantno; od trenutka do trenutka. To se moze postici samo ako potpuno nestane svaki napor da se to ostvari. Kroz napor gubite kontakt i umarate se. Tako svjesnost postignuta naprezanjem ne moze biti konstantna. Ne moze biti flow=plov. U trenucima potrebnim za odmor od naprezanja cete gubiti svjesnost.

Kada je majstor upitao ucenika sa koje je strane ostavio nanule; sa lijeve ili desne, ucenik se zbunio. Shvatio je da je u trenutku odlaganje obuce bio ne – svjestan. Inace bi znao s koje ih je strane ostavio. Svjesnost mu jos uvijek nije nenaporna. Jos uvijek mora da pamti, da se napreze. Jos uvijek nije dovoljno pazljiv. Nekad je svjestan a nekad nije.
Majstor ga je zapravo pitao da li je svjesnost postala njegovo prirodno stanje. Ili mora da se napreze. Mora li nesto da cini u vezi nje? Ili je ona stalno tu uz tebe?

Ako postoji napor onda vam je svjesnost prenapregnuta – neprirodna. To i nije svjesnost, to je samo periferija. Ona nije u vama. Ako je u vama onda nije potreban nikakav napor. Ne mozete kroz napor dodirnuti centar. Mozete promijeniti svoje ponasanje i ostale periferne strane vaseg karaktera. Da biste prodrli do centra ne trebate nista ciniti. Samo budite tihi i neusiljeni. Centar ce se sam pojaviti.
Inace niste u kontaktu sa sobstvom. Jer ste opsjednuti periferijom. Toliko ste okupirani drugima i vezani za druge da ste svu svoju paznju na druge usmjerili.

Budnost-svjesnost-svijest moze postati konstanta samo kada svaki napor prestane. U pocetku je napor neizbjezan, kako cete inace poceti. Trudit cete se da budete pazljivi, pokusavat cete na razne nacine da ostanete svjesni no napor ce vam stvoriti tenziju. Sto veci napor veca tenzija. Tako cete odgadjati ekstazu. Takva je svjesnost teska, u njoj nema veselja. Ipak cete trudeci se, poceti da budete svjesni i bez napora. Takva ce, nenaporna svjesnost biti svjetlost i uzivanje, ples i ekstaza.

Kada se naprezete da se sjetite necijeg imena, koje vam je na vrh jezika, ne uspjevate u tome. No kad to ‘pustite’ onda ce vam nakon nekoliko minuta ono samo doci u pamet. To je primjer nenapora. Jer dok ste se naprezali da se sjetite imena, vam je to stvorilo tanziju koja je prouzrocila blokadu. Tako se um zatvara. Nema protoka.

Istina se dogadja kada oko necega niste zabrinuti. Sve sto je radosno i ljubavno dogadja se kada to ne ocekujete – ne cekate na to. Tada um nema blokova.

Kada zaboravite onda se desi.

Ljudi koji meditiraju se zale da im se za meditacije ne dogadja nista. No u suton ili nocu, odjednom, dok ne meditiraju, nesto u njima zasvjetli.
Kad imate iskre, iznenadne iskre, i kada shvatite da one ne dolaze kroz muku i znoj, vec dolaze kao Bozanski darovi – tada mozete otpustiti svako naprezanje.

Kada se ne silite nego samo plov-ite. Neko je, u nekoj knjizi, napravio razliku izmedju aktivnosti i inspirirane akcije. Eto razmislite. Aktivnost je kada nesto treba uraditi a inspirirana akcija je kada nesto radimo, od srca, jer nam se to radi. S voljom i ljubavlju. Koja o ove dvije akcije ima vecu sansu za uspjeh?

Kada plovite kao oblak koji nikakav napor ne cini jer nema sto da dostigne … i nema cilja ni napora i kada ne zelite postici nista onda niste u zurbi. Niste nestrpljivi.

Kad ste sretni onakvi kakvi jeste, i nista ne zelite da mijenjate – odjednom bivate preneseni u jednu novu dimenziju. U dimenziju Bica. Tada shvatite da su vrata uvijek bila otvorena i da su Bozanske tajne bile uvijek blizu vas. To nije plod traganja nego dopustanja u tisini.

Kada trazite onda gubite. Jer onom koji je u potrazi nista nije dostupno. Jer on nije ovdje i sad. On je uvijek negdje u buducnosti. A Bozansko je bas tu – i stoga se rijetko srece.
To ne znaci da ne trebamo biti tragaoci. U pocetku nema drugog puta. No kad se umorimo od traganja; za odmora ili sna Bozansko se desi.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: svjesnost, flow, plov, budnost, bog, ovdje i sad

petak, 02.01.2015.

Ljubavni odnos kao put do vrha - u svijetu ljubavi uvijek ste vi taj koji grijesi

Zadovoljstvo je vidljiv znak ljubavi. Odjednom postajete zadovoljni, kao da ste iznenada sve postigli. Postigli ste cilj. Sudbina je ispunjena. Postajete bezzeljni. Zato sto zelje nicu iz nezadovoljstva. Vi zelite sve sto nemate. Mislite ako nesto budete dobili – imali, da ce vam to donjeti zadovoljstvo.

Ako je ljubav prisutna, bit cete po prvi put stvarni, sa osjecajem blazenosti.
Nek ljubav bude vasa sadhana, vas duhovna disliplina. Ne dozvolite da ljubav postane tek nesto obicno. Da postane samo zaokupljenost uma, ili samo tjelesno zadovoljstvo. Naka ljubav postane unutrasnje traganje. I pozovite drugog da vam pomogne na tom putu, kao prijatelj. Da doprete do vrhunca medjuljudskog odnosa. I sada drugi vise nije nov. Drugi vise nije tajna koju treba istrazivati nego prijatelj koji je spreman da zajedno s vama krene prema centru. Budite jedan drugome vrata. Tako cete, kroz taj odnos, dospjeti do vrha.

Periferija – vase tijelo je staro. Ne mozete biti u vjecnoj ljubavi sa tijelom. No vas je centar uvijek svijez, vjecno mlad. Jednom kad ostvarite kontakt sa centrom, otkrivat cete ljubav svakog trenutka.

Ali ljubav je teska, ego mora biti odbacen.

Ako nesto krene po losem, zapamtite; uvijek ste vi krivi. I zato se mijenjajte. Odbacite sve stvari koje mogu da cine problem. Neka vasa ljubav razultira transformacijom.

U svijetu ljubavnih odnosa, vi nikad niste u pravu – drugi je uvijek u pravu. Kad je ljubav to mozete da osjetite: Nesto sa mnom nije u redu, stvari ne idu kako bi trebalo. Ako i ovaj drugi to moze da osjeti onda se raste, centri se otvaraju. Tako se ruse sve granice. Ono sto osjecate vi pocet ce osjecati i onaj drugi. Mi stvaramo osjecanje u drugom.

Kada su ljubavnici bliski, misli skacu od jednog do drugog. Cak i kada ne govore, kada su tihi, oni pricaju.

Ako mislite da je onaj drugi pogrijesio, vi time zavaravate i sebe i onog drugog. Drugi takodjer misli da ste vi pogrijesili. Ako samo mislite – cak i ako ne kazete da drugi grijesi, ne pokazujete sto mislite – drugi je sve osjetio … kroz vase geste, oci i lice. I ako ste veliki glumac i uspijete da zavarte – napravite lice na odredjen nacin, ipak cete nesvjesno odasiljati signale: Ti si pogrijesio. A kada drugom dajete do znanja da je pogrijesio, drugi pocne da misli da je greska do vas, a ne do njega. Tu se unistava svaka dubina odnosa. I tada ljudi pocnu da se zatvaraju.

Zato se uvijek prisjetite da ste, u svijetu ljubavi, uvijek vi taj koji grijesi. Bit ce tesko jer ce vam biti povrijedjen ponos, jer vise nema dominiranja i posjedovanja. Vise se nacete osjecati mocnim posjedovanjem onog drugog. To ce vam unistiti ego.

To unistenje ega je cilj. Na koji god nacin pristupite vasoj nutrini; kroz ljubav, meditaciju, jogu, molitvu – koji god put izabrali, cilj je isti; odbacivanje ega.

Kroz ljubav je odbacivanje ega jednostavno. To je tako prirodno – ljubav je prirodna duhovnost. Sve drugo izglada manje prirodno kad se usporedi s putem ljubavi.

Ne mislite kako vasi sadasnji odnosi poticu iz proslosti. Ne razmisljajte o proslosti. Cemu kopanje po proslosti? Sto jos mozete uciniti s proslosti. Tako cete stvari iskomplicirati. Proslost je prosla. S njom se vise nista ne moze uciniti. Pojednostavite stvar. Ne mislite ni o buducnosti. Sadasnjost vam je dovoljna.

Ne brinite se ni o proslosti ni o buducnosti – oni ce se brinuti sami za sebe.

Ono sto je bitno je; budite ovdje i sada, i putujte svojim putem. Ako ne mozete raditi na sebi kroz ljubavni odnos onda radite kroz samocu. To su dva puta;
Ljubav – put medjuljudskih odnosa.
Meditacija – put samoce.

Odaberite put koji vam odgovara, ulozite svu svoju energiju i krenite.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: veza, odnos, ljubav, partner, strah, Intima, povjerenje, sex, sudbina, bog, prijatelj, rast, ego, transformacija, dominacija, posesivnost

nedjelja, 21.12.2014.

OBRAĆENJE - METANOJA

"OBRAĆENJE"
Grčka riječ u Svetom Pismu za obraćenje je METANOJA, a znači promjeniti mentalitet. Bit je obraćenja ne živjeti kako živi svijet, niste od svijeta iako ste iz svijeta. Metanoja je promjena čitavog zivota, promjena čitavog čovjekovog djelovanja, mišljena, osjećaja, mašte. To je zaokret u životu.
Obratiti se znači čitav život okrenuti prema Isusu Kristu. Odreći se ne samo grijeha nego i bogova kojima se klanjamo. U obraćenju je važno imati svjest dobitka a ne gubitka.
Obraćaš se i odričeš svega-ne zato da bi izgubio nego da bi strostruko dobijo. Obraćenje -to je uvjerenje da se život može spasiti samo ako ga se izgubi: a to znači da se izgubi sve ono što je privid zivota. Covjek se grčevito drzi svake sitnice ovdje na zemlji kao da o tome ovisi njegov život.
Bez odricanja nema obraćenja. Tko se ne zna odreći taj robuje. Čega se ne možeś odreći, tvoje je ropstvo.
U obraćenju razlikujemo dva stupnja ,jedan je radikalno opredjeljenje za Boga,a drugo je neprestano doživotno usmjeravanje pojedinih etapa zivota Bogu.

Metanoja-mijenjanje mentaliteta, vladanja.

Obraćenje ima dva aspekta odvraćanje od grijeha i okretanje Bogu. Obraćenje od grijeha je višestruko. Ponajprije treba ostaviti velike teške grijehe.Treba napustiti grešne prigode odreći se zloga i osloboditi se predrasuda prema Bogu i ljudima.
Shvatiti da Bog ne može učiniti ni zeljeti zlo.
Oprostiti, pomiriti se, ne opirati se zlome zlim, ljubiti svoje neprijatelje -to stvara mogućnost novih odnosa među ljudima. Obratiti se živome Bogu. Bog je onaj koji je iznad svega. Obratiti se u prvom redu znači dopustiti da u zivotu Bog doista bude Bog. Da je na najvažnijem mjestu. Da nitko ne bude vazniji.
Ako je Bog na svom mjestu onda sve druge stvari dobivaju svoja mjesta. Treba čitati Pismo i uciniti da ta knjiga bude važnija i prva u životu.
To je logika i opredjeljenje za vjeru u Isusa Krista.To ujedno znači da molitva-razgovor s Bogom, treba biti važniji od razgovora s ljudima, ili sa samim sobom. Treba stati na stranu pomirenja, praštanja, ljubavi, dobrote.

Oznake: obraćenje, Metanoja, bog

Patnja Tuga Bol Radost i Sreca

Prije prosvjetljenja cesto sam osjecao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjecam tugu.

Treba, kako nas savjetuje Dalaj Lama, znati praviti razliku izmedju uzitaka i iskustava koji nas cine sretnim. Odn, pomisli prije nego uradis nesto, sto je za tebe cisti uzitak, da li ces se nakon toga osjecati sretnim?
On nam takodjer kaze da je bol sastavni dio zivota. I da s tom cinjenicom treba zivjeti. Kljuc je bezpogovornom prihvacanju, svih zivotnih situacija onakvima kave one jesu.

Sadasnji trenutak nije nepodnosljiv. Nepodnosljivo je ono sto ce se dogoditi narednih sati. Imati tijelo ovdje u osam navecer a duh u pola jedanaest; eto uzroka problema. Kada vam je tijelo u jednom gradu a duh u drugome; eto uzroka patnje.

Lijecenje patnje koju sami sebi stvaramo

Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Sta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli.

Patnji su nas naucili.

Uvijek sam se pitao sto je nastalo prvo? Srcedrapajuce pjesme ili slomljena srca. Neko, slomljena srca, je tako dozivio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi povjerovali da se i nama treba dogadjati isto iskustvo. Romantizirani sentimenti koji su rezultirali patnjom?
I tako smo odlucili da, kada nam se odredjene stvari dogadjaju, patimo. Slazete li se s ovim redosljedom? Ili imate drugo misljenje o ovome?

Nasa sreca nikada nije posljedica necega. Istinska sreca nema uzroka, nije nicim uvjetovana. Ako vas neko ucini sretnim ili ste zadovoljni svojim poslom, to nije prava sreca, vec ostvarenje odredjene zelje.

Negdje sam procitao da se osjecamo sretnim iliti zadovoljnim onda kada postignemo neki cilj. Kada zavrsimo neki zadatak ili rijesimo neki problem.

Kada vam nista ne moze naskoditi, nijedan osoba, nikakav dogadjaj, nista, tek tada ste sretni.

Sto treba ucinit da bismo bili sretni? Nista! Nista ne treba ciniti. Potrebno se samo distancirati od iluzija.

Pograsno je vjerovanje da se sreca nalazi izvan nas. U spoljnom svijetu, drugim ljudima; “promijenit cu posao pa cu biti sretniji, promijenit cu grad – zemlju, brak” … Ljudi misle da ce ih novac, moc, ugled uciniti sretnima. Radost i sreca se ne nalaze u spoljnom svijetu.

Mnogi nisu sretni zato sto postavljaju uslove sopstvenoj sreci. Ako ne dobijem, ne ostvarim ovo ili ono, odbijam bilo kakvu srecu. Ako ne dobijem onog, ili se ne dogodi ono, sreca mi nije vazna.

Oslobodimo se ove iluzije i to ce nam promijeniti zivot.

Kako sam sretan!
Kako sam zahvalan za sve ovo! Sve je u redu!

Nemoguce je biti istinski zahvalan a ne biti sretan.

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost

Zemlja ljubavi

Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti.

Obacimo iluzije zbog onog što one u biti jesu, onoga što nam mogu dati ili onoga čega nas mogu lišiti.

Ako nismo na oprezu gubimo svoju sposobnost da volimo. Ako želite voljeti, trebate ponovno naučiti kako vidjeti. Osloboditi se svoje ovisnosti. Strgnite sa sebe krake društva koji su se obavili oko vas i ugušili vaše bivstvovanje. Morate ih se osloboditi. Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćete nastaviti živjeti u svijetu, više nećete biti od svijeta.

U svom srcu bit ćete slobodni, iako potpuno sami.

Vaša ovisnost će nestati. Ne morate ići u pustinju; ostanite među ljudima i maksimalno uživajte u njihovom društvu.

Međutim, drugi više neće imati moć učiniti vas sretnima ili nesretnima. To je samotnost. U toj samoći vaša će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da volite. Na druge više ne gledate kao na sredstva za zadovoljenje svojih ovisnosti.

Samo onaj tko je to pokušao zna kako je to užasno teško. To je kao da od sebe zahtijevate da umrete. To je kao da od jadnog ovisnika zahtijevate da se odrekne jedine sreće koju poznaje. Da, dok se bori sa simptomima odvikavanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, da tu drogu može zamijeniti za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zraka, za slatki okus vode iz planinskog potoka?

Možete li zamisliti život u kojem biste odbili uživati ili prihvatiti makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da bilo kome naslonite glavu na rame tražeći podršku?
Zamislite život u kojem ni o kome ne biste čuvstveno ovisili, tako da više nitko nema moć da vas učini sretnima ili nesretnima.

Odbijate potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da vi sami budete nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivate svojim.

Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali vi nećete imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život. Ako ikad postignete takvo stanje, konačno ćete saznati što znači imati pogled koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom. Tada ćete vagati svaku riječ. Saznat ćete što znači voljeti.

Ali da biste mogli stići u zemlju ljubavi - voljeti ljude, morate proći kroz muke umiranja, znači da u vama umre potreba za njima i da budete potpuno sami.

Kako uopće stići tamo? Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje biste imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćete se suprotstaviti žudnji za drogom.

Kojim dobrim stvarima? Ljubav prema radu kojim se bavite zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepite i o kojima ne ovisite čuvstveno već uživate u njihovom društvu.

Također će pomoći ako se počnete baviti aktivnostima kojim se bavite cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko volite baviti da, dok ste njima zaokupljeni, uspjeh, priznanje i odobravanje vam jednostavno ništa ne znače. Pomoći će također ako se vratite prirodi.

Otpustite ljude, otiđite u planine i u tišini općite s drvećem, cvijećem, životinjama, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama.

Hranite se zdravom hranom, dobrom zdravom hranom. Ne govorim o stvarnoj hrani, govorim o zalasku sunca, o prirodi, o dobrom filmu, o dobroj knjizi, o poslu u kojem uživate, o dobrom društvu. Tako ćete se, nadajmo se, osloboditi ovisnosti o onim drugim osjećajima.

Stupiti u dodir s prirodom. To je lijek za usamljenost. Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudima, druženjem i bukom. To nije nikakav lijek. Vratite se prirodi, idite u planine. U goleme pustinje samoće – gdje nitko neće biti uz vas, apsolutno nitko.
U početku će vam to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što ste niste navikli na samoću. Ako uspijete neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav. Vaše će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće. Oslobodit ćete se droge i bit ćete slobodni.

Tada ćete shvatiti što je sloboda, što je ljubav, što je sreća, što je stvarnost, što je istina i što je Bog.

Stići ćete do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i vezanosti.

Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Svijet ne boluje od nedostatka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedostatka svjesnosti. A ljubav se stvara svjesnošću i nikako drugačije.

Shvatite li koje zapreke sebi postavljate na putu do ljubavi, slobode, i sreće zapreke će nestati. Uključite svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možete proizvesti; ljubav je nešto što vas ima. Vi nemate vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjedujete te stvari; predajete im se.

Psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza – analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan američki terapeut jako je to dobro postavio: “Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže – daje nam jedino informacije. Ali kad biste mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena.

Važno je razumijevanje vaših ovisnosti. Treba vam vremena za shvaćanje samoga sebe. Razumijevanje unutarnjih sukoba koji se javljaju zbog naših strahova i žudnji.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: ljubav, sreca, svijest, duša, patnja, osjecanja, norme, emocije, želja, žudnja, ovisnost, čuvstva., sloboda, samoca, tuga, Bol, radost, bog, vezanost

utorak, 20.08.2013.

Bog

Vaša svjetovna inteligencija ne može dokučiti Božanske puteve. On ne može biti prepoznat samo sa razumom, što inteligencija većinom je. Vi možete ostvariti dobrobiti od Boga, ali Ga ne možete objasniti. Možete imati dobrobiti od struje, i koristiti je na tisuću načina, ali je ne možete istražiti i objasniti njenu tajnu. Kako i zašto ona radi na određeni način i ne na niti jedan drugi način, je izvan vašeg dosega. Vaša objašnjenja su samo nagađanja, pokušaji da prikrijete svoje neznanje u pompoznim izrazima. Pogreška je u tome što dajete svom mozgu veću vrijednost nego što on zaslužuje. Vrhovna istina (para-tatva) je iznad dosega vašeg uma; vi ne možete podići kamen kad stojite na njemu! Stojeći u Maji, ne možete je odbaciti.

BABA

Oznake: bog, spoznaja, baba, Maja, iluzija, ISTINA

ponedjeljak, 01.07.2013.

Iz knjige Bhagavatgita; Kako čovjek postaje savršen

Njeguj čisti intelekt. Oslobodi svoj um i srce privida. Obuzdaj samoga sebe. Odbaci ego. Ukroti svoja osjetila uz pomoć čvrste volje. Okani se svih prizora, okusa i zvukova svijeta. Ostavi po strani bez žaljenja sve sklonosti i nesklonosti koje su tako veliki teret u životu. Traži samoću, jedi malo, živi skromno, oslanjaj se samo na sebe, obuzdaj svoje misli, govor i djela. Budi nevezan, a ne pod utjecajem vlastitih osjećaja. Odbaci od sebe svu zaokupljenost samim sobom, nasilje, drskost, želju, ljutnju i vezanost. Okreni leđa luksuzu i imetku. Posjeduj vrlo malo i odbaci svaki osjećaj za „moje“. Budi staložen, u miru sa sobom i svima drugima. Uđi u vrhovno stanje jedinstva samnom koji sam Istina, Svijest i Blaženstvo.

Ne teži i ne tuguj ni za kim i ni za čim.
Najlošije što možeš učiniti jest da ne slijediš svoju unutarnju istinu! Čovjek se ne razlikuje od svoje prirode, i mora djelovati u skladu s njom. Ti si sam stvorio sklonosti koje te sada vežu. Zakon karme je snažniji od tvog ega. Čak i kad u svojoj zabludi pomisliš da nešto ne želiš učiniti, tvoja će te priroda prisiliti da to učiniš. Slijediti svoju prirodu jedini je način da odradiš svoju karmu.

Oznake: sreća, pohlepa, težnja, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Bhagavatgita, Karmayoga, smrt, obrasci, strah

četvrtak, 06.06.2013.

Video Osho - Lice Boga

Osho Lice Boga

Oznake: osho, djeca, roditelji, bog

četvrtak, 04.04.2013.

De Melo Novi dan; Vrati se svome srcu

Da bi stigao do tisine, neophodno je da postanes svjestan pet cula koristeci ih. Sve sto treba da radis je;
Gledaj
Slusaj
Dodiruj
Mirisi
Kusaj

Gledanje srcem
Koristenjem rijeci iz svetog pisma, da bismo prevazisli rijeci, stizemo do tisine. Kako? Uzmimo npr ovaj dio: ‘A u posljednji veliki dan praznika, Krist je ustao i pozvao: Ko je zedan, neka dodje meni i pije’.
Neki ce mozda reci; Svako? Zar to hoces da kazes Gospode? Lopov, gresnik? Dobro, evo me, daj mi da pijem!
Netko drugi ce reci; Ne vjerujem. O kom picu je rijec? Toliko sam ti puta prilazio i nikad mi nista nisi dao. Tu neko osjeca razocarenje, srce mu je ispunjeno ljutnjom i razumljivo je da tako govori s Bogom.
Netko treci bi mogao da kaze; Sasvim mi je jasno o cemu govoris, Gospode, jer si mi vec davao da pijem! Evo me, opet sam ozednio.

Zamislite da je Isus pred vam i da vam upucuje ove rijeci; Mir, Ne strepite to sam ja, Pridji, podji sa mnom, Sve je moguce za onoga koji vjeruje. Treba samo da sutite. Pustite rijeci da prodru do srca. Udjite u tisinu.

Vratite se svome srcu. Vratite se kuci. Vratite se ksebi. Tako sto cete stupiti u kontakt sa svojim tijelom. (vjezba – meditacija) To ce vam donijeti dusevni mir.
Vase srce ce biti ispunjeno mirom i strahovi ce nestati. Za to je potrebno vrijeme odn stprljenje. Mozete reci da nemate vremena. No, ako nesto hocete, uvijek cete naci vremena za to.

Vjezba/ Npr, kada vozite; osjetie volan koji drzite, osjetite sjediste pod vama, stopala u obuci, nabore na odjeci, postanite svjesni svoga tijela, stupite u dodir s njim.
To ce vas vratiti u sadasnjost. Kuci – sebi samima. Tek od tog trenutka cete poceti da zivite.

Japanska; onog dana kada prestanes da putujes (trcis), konacno ces stici.
Ja bih rekao; nije toliko vazno ni stici koliko je vazno putovati.

Provodimo zivot u napornim pokusajima da ustedimo vrijeme i, u medjuvremenu, mi procerdamo taj isti zivot.
Isus; Osvojio si svijet i usput izgubio dusu.

Koliko vam vremena treba da biste stigli na posao? Dvadeset minuta. Probajte da utrosite dvadesetpet. Koliko za dorucak. Pet minuta. Doruckujte deset minuta. Cestitajte sebi za svakih nekoliko trenutaka koje dodajete svakoj stvari koju cinite. Za nedelju dana cete poceti da zivite u sadasnjosti.

Prihvacanje
Postoji puno toga u nasem zivotu sto ne mozemo promjeniti. Bespomocni smo i, ako naucimo da kazemo da ovim stvarima, stici cemo do dusevnog mira. Mir boravi u tom da. Ne mozemo zaustaviti vrijeme, sprijeciti smrt voljene osobe, prevazici ogranicenja sopstvenog tijela.
Ako, u svom srcu, uspijete da kazete da, reci cete da Bozjoj volji.
Ako istrajete u ovom stavu, naci cete mir cak i u onim stvarima koje uporno zelite da promjenite.

Distanca
Vjezba/ Napravite spisak stvari za koje ste vezani, kojih ne biste da se odreknete. Recite svakoj od njih; Sve ce ovo proci.
Napravite spisak svega onoga sto vam se ne svidja, sto mrzite, sto ne podnosite i svakoj od stvari recite; I ovo ce proci.

Mir je dar. Ne mozemo ga sami proizvesti. Sve sto mozemo je da otvorimo svoja srca da bi ga zadobili.

Sreca
Sreca ne postoji sama po sebi. Ona je uvijek posljedica necega. Pogresno je vjerovanje da se sreca nalazi izvan nas. U spoljnom svijetu, drugim ljudima …“promijenit cu posao pa cu biti sretniji, promijenit cu grad – zemlju, brak”. Ljudi misle da ce ih novac, moc, ugled uciniti sretnima. Radost i sreca se ne nalaze u spoljnom svijetu. Oslobodimo se ove iluzije i to ce nam promijeniti zivot.
Ako ne dobijem, ne ostvarim ovo ili ono, odbijam bilo kakvu srecu. Ako ne dobijem onog, ili se ne dogodi ono, sreca mi nije vazna.
Mnogi nisu sretni zato sto postavljaju uslove sopstvenoj sreci.

Vezivanje
Tuzni ste zbog nekog gubitka. Negativne emocije su nesto sasvim prirodno. Ono sto je neprirodno, sto ne valja, je vezivanje za ove emocije.

Vjezba/ Zamislite svoje dusevne patnje, LJUBOMORU, osjecaj krivice, razocarenje itd. I upitajte sebe: STA CE SE DESITI AKO SVE TO ODBACIM?
Pokusajte da od srca kazete:
KAKO SAM SRETAN.
KAKO SAM ZAHVALAN ZA SVE OVO!
Sve je u redu!
Jer, nemoguce je biti istinski zahvalan a ne biti sretan.

Vjera
Vjera koja se zasniva na ubjedjenju da je sve u Bozjim rukama i da ce se sve okrenuti u nasu korist, se pretvara u radost.

Zivot
Malo je onih koji ulazu vrijeme i energiju da uzdignu svoje postojanje na visu razinu. Mozete umrijeti a da nikada niste ni zivjeli u pravom smislu rijeci. Ljudi misle da su zivi zato sto disu, jedu, govore, hodaju. Ima ljudi punih predrasuda, koji nisu ono sto jesu, samo su marionette. Oni nisu ni zivi ni mrtvi.

Sta znaci biti zaista ziv? Znaci tri stvari;
Biti ono sto jesi
Biti ovdje
Biti sada

Ajnstajn je rekao da je lakse razbiti atom nego predrasudu. Ljudi nisu ono sto su. Na odredjen nacin svi su kontrolirani. Sta je rezultat? Postaju marionette; ponasaju se, delaju i osjecaju na mehanicki nacin. Nemaju ziva osjecanja niti zivo ponasanje a nisu ni svjesni toga. Odgovaraju na glasove ljudi, na iskustva koja pripadaju proslosti. Dozivjeli su odredjene stvari koje su ih obiljezile za cijeli zivot. Ta ih iskustva drze pod kontrolom. Zato nisu slobodni. Nisu zivi. To je osnovna prepreka duhovnom zivotu.

Krist je rekao; Ako hocete da budete moji ucenici, morate zamrziti oca i majku (-naravno ne doslovno o.p.). Otac i majka o kojima Isus govori su otac i majka koje nosimo ukorijenjene u svom umu i koji nas kontroliraju. Od njih se trebamo odvojiti. Njih se treba rijesiti.

Ovo je izvadak rečenica i mudrosti iz knige Antoni de Melo-a koje su mene dirnule i inspirirale da ih ispišem.
by Rigi

Oznake: uslovljenost, De Melo, srce, emocije, negativne emocije, zivot, prihvacanje, vezivanje, bog, unutarnji mir, duh, tijelo

nedjelja, 31.03.2013.

Wisdom collection Video

Tolle - Smrt i vjecnost VIDEO
KLIKni ispod desno na CC za subtitle-prevod na hr

Oznake: Tolle, smrt, vjecnost, vjecni zivot, identitet, forma, bog

srijeda, 20.03.2013.

BILJKE I ZIVOTINJE

Voli sve zivotinje, kao da su ti braca. Voli sve biljke, kao da su ti rodbina. Ti si naime preko svojega tijela najprisnije povezan sa svim zivim bicima.
A koliko toga mozes nauciti od zivotinja i od biljaka!
Pogledaj na primjer stabla. O mjestu na kojem se nalaze, ovisi njihov rast i razvoj. Iz istog sjemena u planinama izrasta potpuno drugacije stablo nego na obali mora. Usprkos te ovisnosti, stabla su puna pouzdanja i sve svoje uzdanje polazu u Bozanski poredak.
Kod zivotinja je vec drugacije. Zivotinje su nestalnije i nemirnije od biljaka: one se krecu, lete, plivaju na sve strane.
Zivotinje medjutim imaju odanost koju vecina ljudi u ovome dobu nema.
Tu osobinu prepustanja mozes na primjer posmatrati kod zivotinja, koje se vode u klaonicu. Mislis li da one ne znaju kamo idu? Naravno da to one znaju. Ali one se prepustaju svojoj sudbini. Najnemirniji od svih bica je covjek – barem na odredjenom stupnju svog razvoja.
On zeli sve promisliti, promijeniti, poboljsati i time unosi nemir u sve sto je oko njega.
Covjek mora stici od izvanjskog do unutrasnjeg covjeka, od maje do deva, od svijeta do Boga.
I tko je on onda? Istinski covjek. Savrsen, i putem svog srca u rodu sa svim zivim bicima.

Baba

Oznake: Sai Baba, zivotinje, bog, biljke, priroda

subota, 09.03.2013.

NESRECA

Uvijek budi svjestan toga da je sve sto dozivis i sto ti se dogadja najbolje za tebe.
Svakako da ce ti se tijekom zivota dogadjati i stvari za koje ces misliti da sa sigurnoscu mozes tvrditi kako to sasvim sigurno nije dobro za tebe, vec je prava nesreca.
Ono sto vi podrazumijevate pod pojmom nesreca, ne postoji. Postoje samo dogadjanja koja ti Ja saljem, da bih iz temelja promijenio tvoj put ili da bih ti konacno otvorio oci.
Gledano na duge pruge, stvarno ne postoji nista sto bi bilo na tvoju stetu. Sve ima svoj smisao. A taj smisao moze biti samo pozitivan, jer iza svega nalaze se Moja nepodijeljena Ljubav prema tebi.
Razmisli malo o mnogim dogadjajima koji su ti se do sada dogodili, i koji su u prvom trenutku izgledali strasni i neizdrzljivi. Koliko ih danas jos ima? Koliko se od njih pokazalo blagoslovom? Koliki li su te dogadjaji, koje si smatrao nesrecom, sacuvali od jedne prave nesrece!
Mnogo toga u zivotu nije po tvojoj volji. Neka te to ne smeta, vec se sjeti koliko je to puta bila tvoja sreca i jos je uvijek.
Budi uvjeren da te Moja bezgranicna Ljubav bez prestanka okruzuje i da Ja cinim sve kako bih osigurao tvoju srecu.
Kada bi uvijek bilo sve samo prema tvojoj volji, trajna nesreca bila bi ti izvjesna.
Ono sto ti nazivas nesrecom, moje je okretanje kormila, da bi mogao izbjeci tu trajnu nesrecu.
Danas mi moras sve ovo vjerovati. Jednog ces dana i sam sagledati sve odnose.
Baba

Oznake: Sai Baba, bog

subota, 16.02.2013.

Povezivanje sa unutarnjim tijelom; odvajanje svjesnost od uma

Zavirite s onu stranu rijeci

Ne hvatajte se za razinu rijeci. Rijec je tek sredstvo koje vodi do nekog cilja. Rijec je apstrakcija. Nalik na putokaz jer ukazuje na nesto. Rijec med nije med. O medu mozete uciti i razgovarati koliko hocete ali ga necete upoznati dok ga ne kusate. Kad ste ga kusali, rijec postaje manje vazna. Vise necete biti vezani uz nju. Slicno tome, o Bogu mozete govoriti ili razmisljati do kraja zivota, ali znaci li to da ga poznajete, da ste makar zavirili u stvarnost na koju rijec ukazuje? To je samo posesivna vezanost za putokaz, mentalni idol.
Vrijedi i obrnuto; ako vam se, zbog bilo kog razloga, ne svidja rijec med, to bi vas moglo sprijeciti da ga nikad ne okusite. Osjecate li jaku odbojnost prema rijeci Bog, sto je negativan oblik vezanosti, mogli biste nijekati ne samo rijec, nego i stvarnost na koju ukazuje. Mogli biste si uskratiti mogucnost dozivljavanja te stvarnosti. Sve je to zbog poistovijecenosti s umom.

Pronalazenje vlastite nevidljive i neunistive stvarnosti

Prebivati u tijelu znaci osjetiti ga iznutra, osjetiti zivot u tijelu. Tako cete spoznati da ste nesto drugo do samo vanjski oblik. To je tek pocetak putovanja prema unutra koje ce vas odvesti jod dublje u carstvo vece tisine i spokojstva, ali i vece moci i vibrirajuceg zivota. Uz, u pocetku, prolazne uvide shvatit cete kako niste samo besmisleni dijelic zivota u stranom svemiru, nakratko postavljeni izmedju rodjenja i smrti, kojemu je dopusteno samo nekoliko kratkotrajnih zadovoljstava nakon kojih slijedi bol i konacno unistenje. Ispod vanjskih oblika ste povezani s necim velikim, neizmjernim i svetim.

Povezivanje sa unutarnjim tijelom; odvajanje svjesnost od uma

Kako biste postal svjesni Bića trebete odvojiti svjesnost od uma. To je jedan od najvaznijih zadataka na vasem duhovnom putovanju. Time cete osloboditi golemi dio svijesti koja je prije bila u zamci beskorisnog i kompulzivnog razmisljanja. Ucinkovit nacin je da paznju usmjerite na tijelo, ondje gdje biće mozete osjetiti kao energetsko polje koje daje zivot onome sto opazate kao fizicko tijelo. Pokusajte osjetiti unutarnje tijelo, zatvorite oci. Nemojte razmisljati o njemu. Osjecajte. Ne osjecate li puno toga na ovome stupnju, obratite paznju na ono sto uspijete osjetiti.

Bezbroj ljudi na istoku i zapadu pokusavali su kroz stoljeca pronaci Boga, spasenje ili prosvjetljenje tako sto su nijekali tijelo. To je uzelo oblik nijekanja osjetilnih uzitaka, osobito sexualnosti, pôsta i drugih isposnickih praksi. Drugi su pokusavali pobjeci od tijela ulazeci u stanje transa ili tragajuci za iskustvima izvan tijela.
Cinjenica je da niko nikada nije dozivio prosvjetljenje nijekanjem tijela, borbom protiv njega ili izvantjelesnim iskustvima. Iako takvo iskustvo moze ocarati i pruziti vam uvid u stanje oslobodjenosti od materijalnog oblika, na kraju cete se uvijek morati vratiti u tijelo, gdje se odvija najvazniji rad preobrazbe. Preobrazba se odvija kroz tijelo, a ne negdje izvan njega. Ne borite se protiv tijela, jer se time borite protiv vlastite stvarnosti. Vi jeste tijelo. Tijelo koje mozete vidjeti i dotaknuti samo je tanka, lazna koprena. Ispod nje se krije nevidljivo unutarnje tijelo, vrata koja vode u Bice, u neocitovani zivot. Kroz unutarnje tijelo ste zauvijek sjedinjeni s Bogom.

Ukorijenite se duboko u nutrini

Osjecajte cijelo tijelo iznutra kao polje energije. Kao da slusate ili citate cijelim tijelom. Neka to bude vasa praksa u danima koji dolaze. Usredotocite se na ono sto radite, ali istodobno, kad god je to moguce, osjecajte unutarnje tijelo.
Kad god cekate, gdje god to bilo; dugacki redovi, prometne guzve, iskoristite to vrijeme za osjecanje unutarnjeg tijela. Dubljim ulazenjem u tijelo uci cete u sadasnji trenutak.

Umijece svjesnosti unutarnjeg tijela razvit ce se u potpuno novi nacim zivota, u stanje trajne povezanosti s Bicem.

Kad se duboko ukorijenite u svom tijelu, lako ce vam biti ostati prisutan kao promatrac vlastita uma. Bez obzira sto se dogodi izvana, vise vas nista ne moze uzdrmati.
Ne budete li prisutni – a prebivanje u tijelu uvijek je sustinski vid prisutnosti – vama ce i dalje upravljati um. Razmisljanjem i ponasanjem upravljat ce scenarij u glavi koji ste odavni naucili.
Stoga kad se pojavi izazov, kao sto se izazovi uvijek pojavljuju, neka vam bude navika odmah se spustiti u tijelo i koncentrirati se na unutarnje energetsko polje tijela. To ne treba trajati dugo, samo nekoliko sekundi. Odmah. Svako odlaganje omogucit ce uvjetovanoj mentalno-emocionalnoj reakciji da pocne djelovati i da vas prevlada. Cim pocnete povlaciti svijest iz uma odmah cete se smiriti i postati prisutni. Ako je u odredjnoj situaciji potrebna rakcija, ona ce izroniti iz dublje razine. Kao sto je svijetlost sunca jaca od one u svijece, tako u Bicu prebiva puno vise inteligencije nego u umu.

Ako kod pokusaja da paznju usmjerite na tijelo paznju date emociji, emocija ce sprijeciti vas ulazak u unutarnje tijelo. Ono prebiva na dubljoj razini od emocije. Ne treba razmisljati o emociji nego ju treba samo promatrati. Potpuno ju osjetiti te ju priznati i prihvatiti onakvu kakva jest. Neke je emocije lako prepoznati; bijes, strah, tuga itd. Druge je teze definirati. Mogu se pojaviti osjecaji nelagode, tezine ili stezanja na pola puta izmedju emocije i tjelesog osjeta. Nije vazno emociji dati mentalnu oznaku nego moci taj osjecaj prenijeti u svjesno. Paznja je kljuc preobrazbe a potpuna paznja podrazumijeva prihvacanje.

Oznake: sadašnji trenutak, emocije, kondicioniranost, promatrac vlastita uma, identifikacija, biće, svjesnost, bog, duhovni razvoj, prosvjetljenje, transformacija

ponedjeljak, 11.02.2013.

Tolle; SATORI - nemisaona svjesnost ljepote, svjesnost oslobodjena misaonih oblika

Iz Moc sadasnjeg trenutka

Osim ljepote vanjskih oblika, postoji jos nesto; nesto sto ne mozemo imenovati, nesto neopisivo, duboka, unutarnja, sveta sustina. Kad god i gdje god postoji ljepota, ta unutarnja sustina na neki nacin blista kroz nju.

Vas SATORI je trajao mozda nekoliko sekundi prije nego ste se vratili u misli, ali je postojao; inace ne biste dozivjeli ljepotu. Um ne prepoznaje niti stvara ljepotu. Samo na nekoliko trenutaka, dok ste bili prisutni, postojale su ta ljepota i svetost. Zbog nedostatka budnosti i opreznosti u sebi mozda niste bili sposobni uociti temeljnu razliku izmedju opazanja, nemisaone svjesnosti ljepote te imenovanja i tumacenja te ljepote kao misli. Onoga trenutka kad se pojavila misao imali ste samo uspomenu.

Sto je vremenski rascjep izmedju opazanja i misli siri, to veca dubina postoji u vama kao ljudskom bicu i to ste svjesniji.

Mnogi su ljudi zatvorenici vlastita uma, tako da za njih zapravo ne postoji ljepota prirode. Oni mogu reci ‘kakav krasan cvijet’ ali to je samo mehanicko i mentalno davanje oznaka. Buduci da nisu smireni i prisutni, oni zapravo ne vide cvijet, ne osjecaju njegovu sustinu i njegovu svetost – upravo kao sto ni sebe ne poznaju i ne osjecaju vlastitu sustinu i svetost.

Buduci da zivimo u kulturi u kojoj vlada um, vecina moderne umjetnosti, arhitekture, glazbe i knjizevnosti, uz vrlo malo izuzetaka, ne nosi u sebi ljepotu i unutarnju sustinu. Ljudi koji stvaraju te oblike umjetnosti ne mogu se – cak ni za trenutek – osloboditi vlastita uma. Stoga nisu u dodiru s onim mjestom u vlastitoj nutrini iz koje izranjaju istinsko stvaralastvo i ljepota.

Sve sto postoji posjeduje Bice, sustinu Boga i stanoviti stupanj svijesti. Cak i kamen posjeduje zametke svijesti; inace ne bi postojao. I njegovi bi se atomi i molekuli rasprsili. Sve je zivo. Sunce, Zemlja, biljke, zivotinje, ljudi – sve su to izrazi svijesti na razlicitim stupnjevima svijesnosti koja se ocituje kao oblik.

Svijet nastaje kad svjesnost na sebe uzima oblike i forme, misaone i materijalne oblike. Promotrite milijune zivotnih oblika samo na ovoj planeti. U moru, na kopnu, u zraku – a svaki se zivotni oblik umnozava milijune puta. U koju svrhu? Igra li se netko ili nesto s oblicima? To su pitali drevni mudraci Indije. Svijet su promatrali kao lilu, bozansku igru koju igra Bog. Pojedinacni zivotni oblici u toj igri ocito nisu bili osobito vazni. U moru vecina zivotnih oblika ne prezivi vise od nekoliko minuta nakon rodjenja. Ljudski oblik se takodjer brzo pretvara u prasinu, a kad je nestane, cini se da ga nikada nije ni bilo. Je li to tragicno ili okrutno? Samo ako za svaki oblik stvarate odvojeni identitet, ako zaboravite kako je njegova svjesnost sustina Boga koja se izrazava u Bogu. Ali vi to ne znate sve dok ne spoznate vlastitu Bozju sustinu kao cistu svijest.

Pritisak patnje prisiljava svijest da se odvoji od oblika i probudi se iz svoga sna o obliku. Taj proces Isus objasnjava u usporedbi o izgubljenom sinu, koji napusta ocev dom, protrati bogatstvo, zapadne u ocaj, a tada ga patnja prisiljava da se vrati kuci. Kad se vrati, otac ga voli vise nego prije. Sin je dobio svojevrsnu dubinu. Ta parabola opisuje putovanje od nesvjesna savsrenstva kroz ocito nesavrsenstvo i ‘zlo’ do svjesna savrsenstva.

Kad se svjesnost oslobodi poistovjecenja s tjelesnim i mentalnim oblicima, postaje cista ili prosvjetljena svjesnost, odn prisutnost. To se nekolicini pojedinaca dogodilo no vecina ljudi jos je u zamci oblika svijesti koji pripada egu; poistovjecenje s umom i prepustenost njegovoj vladavini. Ne oslobode li se na vrijeme vlasti uma, on ce ih unistiti. Dozivjet ce konfuziju, sukob, nasilje, bolest, ocajanje, ludilo. Egoisticni um nalikuje na brod koji tone. Ne skocite li s njega, potonut cete zajedno s njim.

Za mnoge je ljude vec sada jedino utociste koje mogu pronaci od vlastita uma povremeno povlacenje na razinu svijesti koja se nalazi ispod misli. Svako se na tu razinu povlaci nocu tijekom sna. Ali do toga dolazi i zahvaljujuci seksu, alkoholu i drugim drogama koje smiruju pretjeranu umnu aktivnost. Da nije alkohola, sredstava za umirenje, sredstava protiv depresije i drugih droga, ludilo ljudskog uma postalo bi jos ocitije. Vjerujem kako bi veliki dio stanovnistva postao opasan i sebi i drugima kad bi ostao bez svojih droga. Te droge vas, naravno, zadrzavaju u zamci poremecaja. Njihovo rasireno koristenje samo odlaze slom starih ustrojastava uma, kao i pojavu vise svijesti. Dok pojedinacni korisnici mogu dozivjeti stanovito olaksanje od svakodnevna mucenja koje im priredjuje um, to ih sprecava da budu dovoljno svjesno prisutni kako bi se uzdigli iznad misli i na taj nacin pronasli istinsko oslobodjenje.

Tisina je mocan nositelj prisutnosti, stoga dok ovo citate budite svjesni tisine izmedju i ispod rijeci. Osluskivati tisinu, gdje god bili, jednostavan je i izravan nacin da postanete prisutni. Osluskivanje tisine istog trenutka u vama stvara duboku tisinu. To je prisutnost, svjesnost oslobodjena misaonih oblika.

Oznake: satori, um, seks, droga, Ekhart Tolle, ego, misli, isus, prosvjetljenje, sadašnji trenutak, budnost, prisutnost, ovdje i sada, bog

nedjelja, 09.12.2012.

Ho' oponopono - mentalno čišćenje

Ho'oponopono je drevni havajski način za rješavanje problema preuzimanjem potpune odgovornosti za apsolutno sve što nam se događa i čišćenjem toksičnih programa u vlastitoj podsvijesti, a koji se koristi u različite svrhe, ponajviše za izliječenje i rješavanje konflikata. Ho'oponopono je proces oslobađanja od štetnih energija u podsvijesti kroz opraštanje, pokajanje i preobražaj.

Ho'oponopono se vodi idejom da liječenjem sebe liječimo druge, ili da čineći sebi dobro, i drugima činimo dobro. Polazeći od toga da je svatko sam odgovoran za sve što mu se događa u životu i za stanje svake osobe s kojom dolazi u doticaj.

Dr. Hew Len je preuzeo odgovornost (a ne krivnju) za stanje pacijenata bolnice u kojoj je radio jer su postali dio njegove stvarnosti (života). Bavio s emocijama i stavovima koje je doživljavao vezano uz mentalne bolesnike; odbojnost, strah, predrasude. Kako je pokajanjem i izricanjem ljubavi čistio ono toksično što je bilo u njemu a što je imao zajedničko s pacijentima, tako su automatski i oni postajali čistiji i zdraviji. Izliječio ih je time da je pokajanjem odbacio sve predrasude i emocije koje je imao vezano za njih, a koje su ga ometale da osjeća ljubav, pa je tako pročišćen koristio ljubav kao sredstvo liječenja.

Pokajanjem je očistio "programe" u svojoj podsvijesti koji su bili odgovorni za pojavljivanje pacijenata u njegovom životu. Ti programi se odnose na sve umne i emocionalne memorije pohranjene u njemu, svjesno i nesvjesno.

Cilj ove prakse je očistiti ili otpustiti sve destruktivne energije unutar naše podsvijesti, koje uzrokuju poremećaje, bolesti i nevolje, time da se pokajemo, zamolimo za oproštaj i iskažemo ljubav, kako bismo se time doveli u tzv. "nulto stanje" u kojem smo kao "prazna čaša" u koju Božansko može ulijevati svoje inspiracije pomoću kojih možemo s lakoćom ostvariti preobražaj i sve što želimo u životu. Bit je otkloniti sve prepreke u nama samima kako bismo od Božanske inteligencije mogli slobodno i bez ometanja primati ideje i inspiracije za rješavanje problema i unapređenje života. Sastoji se u tome da prilikom svakog problema uputimo svojoj duši i Bogu ove 4 misli:

Žao mi je.
Oprosti mi.
Volim te.
Hvala ti.

Ho'oponopono se definira kao "činiti ispravno, ispraviti pogrešno, staviti u red, popraviti, izmijeniti, revidirati, prilagoditi, dopuniti, pomiriti, regulirati, urediti, pretvoriti, pročistiti, učiniti prikladnim..."

U Havajskom rječniku ova se vještina definirana kao mentalno čišćenje.
Ho'o označava glagolski oblik riječi koja slijedi. Pono se definira kao: "dobrota, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje ili prava priroda, dužnost, pogodno, pravilno, pravedno, ispravno, čestito, pošteno, korisno, uspješno, u savršenom redu, točno, olakšano, olakšanje, potrebno, nužno..."

Havajci su ovu praksu preuzeli od krščanskih misionara i malo je preoblikovali. Kako znamo, krščanski nauk zagovara ispovijed i pokoru (pokajanje), i poruka ljubavi je osnovna Isusova poruka.

Ho'oponopono potpomaže da se uspostavi ravnoteža najprije kod pojedinca, a zatim u cijeloj kreaciji, uključujući i ravnotežu između sukobljenih strana.

Ho'oponopono polazi od toga da je sve u svijetu povezano i čini jedno Jedinstvo koje ima svoj izvor u Ljubavi. Na osnovu tog jedinstva imamo rezonanciju - sve što se događa u našoj stvarnosti je odjek ili odraz nekih događaja čija vibracija je sukladna s našom, i imat će dalje odjek na druge događaje. Ovo svojstvo sutitranja se očituje kao pozitivnost kad se odlučimo za suosjećanje, a kao negativnost kad se predamo iritaciji.

Često nam najviše smetaju oni koji u sebi nose nešto što mi kod sebe negiramo ili nastojimo prikriti, no poricanje i prikrivanje, svjesno ili nesvjesno, ne pomažu, pa ako kroz to neželjeno iskustvo dopustimo ljubavi da u nama pobudi suosjećanje, doživjeti ćemo pozitivni preobražaj u životu.

Možemo promijeniti vanjske probleme samo ako ispravimo unutarnju rezonanciju.

Odvojenost od Jedinstva i Ljubavi uzrokuje razne bolesti i nevolje. Sve i svatko tko se pojavljuje u našoj stvarnosti je odraz nekog programa u nama, pa ako je u našu stvarnost ušlo nešto nepovoljno, to znači da je u nama neki program koji je nepovoljan i koji bismo kroz to iskustvo trebali kod sebe ispraviti kako bi se onda vanjske okolnosti ispravile.
WOW!!-opaska moja

Cijela svrha ho'oponoponoa je ponovo uspostaviti svoj prirodni ritam sa Božanskom inteligencijom kako bi od nje mogli dobivati inspiracije i snagu za poduzimanje svega onoga što doprinosi našem blagostanju.

Kome upučujemo ove 4 misli (molitvu/mantru)
Ho'oponopono je vještina kojom rješavamo probleme na duhovnoj razini kako bi se očitovali na materijalnoj. To činimo tako što ispravljamo svoje greške iz prošlosti time da očistimo energije povezane uz problem na mentalnoj (podsvijest) i duhovnoj (nadsvijest) razini - pokajemo se, zamolimo za oproštaj i potvrdimo svoju odgovornost, ljubav i zahvalnost. To ne činimo izričito prema nekoj osobi s kojom imamo konflikt ili neugodno iskustvo, već to rješavamo na višoj, duhovnoj razini, stoga te 4 misli upućujemo duši, nadsvijesti, onome Božanskom u nama i svima, Bogu. To radimo zbog sebe i onog kome želimo pomoći, pa nije toliko bitno kome upućujemo ove 4 misli, već da pomoću njih čistimo programe u svojoj podsvijesti, da se pokajemo i da se stavimo na vibraciju ljubavi.

Nakon čišćenja energije pokajanjem, preobražaj omogućujemo s mišlju ili riječju "Volim te". Ljubav je kod koji omogućuje iscjeljenje. Po Havajcima Bog je zapravo Ljubav, pa projecirajući ljubav, povezujemo se s Bogom koji je Ljubav i tako omogućujemo ovoj Svevišnjoj energiji da preobrazi bilo koji problem koji nas tišti te da nas ispuni inspiracijom i idejama potrebnim za ostvarenje blagostanja.

Ljubav je ta koja svojom mističnom energijom preobražava sve memorije u podsvijesti, sve ono u nama što nije u skladu s ljubavi, s tim vrhovnim pricipom koji ima moć da stvara i transformira. Ljubav vraća harmoniju u naš sistem, neutralizira sve nepravilne misli i emocije koje su dovele do nevolje ili poremećaja koji doživljavamo. Ljubav ih prvo neutralizira, a zatim uklanja, pa na mjesto starih, uklonjenih energija ispunjava nas svjetlošću i inspiracijom.

Primjenom ho'oponopono procesa u svakodnevnom životu uspostavljamo vezu sa svojom nadsvijesti i s Božanskom svijesti. To nam omogućava primanje uvida pomoću kojih možemo u svakoj prilici znati ispravno djelovati.

Vještina ho'oponopono je izuzetno korisna za ostvarenje vlastitog blagostanja, jer donosi iscjeljenje i oslobođenje od demona koji blokiraju ostvarenje sreće i uspjeha kroz pokajanje. Ono što blokira našu dobrobit nije ništa drugo nego nedostatak ljubavi. Opraštanje otvara vrata njezinu povratku. Glavni cilj ho'oponopono metode je dolaženje u nulto stanje, gdje imamo nula dugova, pa tako i nula ograničenja, u stanje u kojem je sve moguće ostvariti. Nulto stanje je stanje u kojem nemamo nikakve programe u podsvijesti, koji nas koče u ostvarenju blagostanja. Nulto stanje je, dakle, stanje u kojem nemamo više nikakve predrasude, predodžbe, uvjerenja, očekivanja, karmičke dugove i slično. Da bismo došli u ovo stanje, trebamo redovito, a posebice prilikom svakog sukoba i svake neugodne situacije, iskreno u mislima, svojoj duši i Bogu uputiti ove 4 misli: "Žao mi je. Oprosti mi. Volim te. Hvala."

Učinkovitost ove prakse temelji se na principu preuzimanja stopostotne odgovornosti za sve radnje, ne samo za vlastite. Ako želimo preuzeti potpunu odgovornost za svoj život, onda je sve što vidimo, čujemo, okusimo, dodirujemo, ili na bilo koji način doživimo, na neki način naša odgovornost jer je u našem životu.

"Potpuna odgovornost znači potpuno prihvaćanje svega – čak i ljudi koji se pojave u vašem životu i njihovih problema, jer su njihovi problemi i vaši problemi. Oni su u vašem životu, pa ako preuzimate potpunu odgovornost za svoj život, tada trebate preuzeti potpunu odgovornost također i za ono što oni doživljavaju."
- Dr. Hew Len

Problem u kojem smo se našli u vanjskoj stvarnosti zapravo imamo sami sa sobom, jer nismo nešto u sebi raščistili. Recimo, ako nas drugi često kritiziraju, to je zato što i mi sami imamo običaj kritizirati, pa nam se to kao bumerang vraća. Ne vraća nam se uvijek od iste osobe, ali nam se po zakonima uzročnosti i recipročnosti uvijek nekako vraća. Da bismo promijenili svoju stvarnost, trebamo promijeniti sebe. Potpuna odgovornost podrazumijeva ideju da je sve što postoji u našem životu projekcija iz našeg unutrašnjeg svijeta.

"Odgovorni smo ne samo za ono što činimo, već i za ono što ne činimo."
- Lao Tse

Kad smo žrtve neke nevolje (bolesti, rata, potresa, siromaštva, prevare), obično mislimo da mi sami nismo krivi, ne uviđamo kako smo mogli doprinijeti tome, stoga i dalje živimo životom žrtve i patimo. No, onog trenutka kad preuzmemo svoju odgovornost i uvidimo da ograničenim umom nije moguće sve spoznati te da naša odgovornost ne leži samo u našim postupcima, nego i u našim mislima, kao i u onome što nismo učinili a mogli smo (i trebali smo), tada je moguće preobraziti nepovoljne životne okolnosti pomoću ovih 4 misli.

Trebamo shvatiti da smo sve što dolazi u naš život (dobro i loše), na neki način sami kreirali ili privukli, svjesno ili nesvjesno. Prema tome, preuzimanje potpune odgovornosti je izuzetno nužno. To ne znači kriviti sebe, nego preuzeti odgovornost za rješavanje problema rasčišćavanjem uzroka kroz pokajanje i ljubav.

Ho'oponopono naučava da možemo pomoći drugima koji su u nevolji tako da pročistimo sebe, svoje unutrašnje, nesvjesne, štetne energije. Kad netko u našoj okolini doživljava neki problem, uobičajeno mišljenje je da mi osobno s time nemamo veze, tj. da ga mi nismo uzrokovali niti smo za njega odgovorni. Ho'oponopono ukazuje na suprotno i poučava da, budući da je nečiji problem dio naše osobne stvarnosti, koju mi također proživljavamo, mi smo također odgovorni za to. Ne samo da smo odgovorni za uzrok nego i za razrješenje. Preuzimanje odgovornosti je samo početak; okrivljavanje sebe nije smisao ovog procesa (treba razlikovati preuzimanje odgovornosti i krivice). Razrješenje je smisao primjene Ho'oponoponoa, a do njega se dolazi preuzimanjem odgovornosti i za razrješenje.
Kako smo mogli nešto skriviti, tako možemo to i ispraviti.

Pojedinac može izliječiti i transformirati čitavu svoju obitelj i širu zajednicu, uz pomoć Božanske inspiracije. Da bismo tu inspiraciju mogli primiti, potrebno je pročistiti svoje unutrašnje energije, sve svoje "smeće" koje se tijekom godina nakupilo u memoriji, u podsvijesti, a to je moguće uz gore spomenute četri svete misli - kroz pokajanje i ljubav.

Ova ideja da pojedinac ima sposobnost da doprinese cijeloj zajednici je također poznata kao teorija "Učinak stotog majmuna" - fenomen u kojem se naučeno ponašanje širi istog trenutka iz jedne grupe majmuna na sve druge majmune čim je postignut kritičan broj majmuna koji su to usvojili. Preneseno, to znači da se neka ideja ili sposobnost automatski, paranormalno širi na ostatak populacije čim je određeni broj ljudi čuo za novu ideju ili naučio novu sposobnost.

Oznake: trauma, karma, negativna karma, projekcija, zakon uzročnosti i recipročnosti, predrasude, predodžbe, uvjerenja, iscjeljenje, oslobođenje, mantra, Molitva, suosječanje, rezonancija, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, dobrobit, stvarno stanje, prava priroda, dužnost, mentalno čišćenje, duša, ljubav kao sredstvo liječenja, Dr. Hew Len, idealni partner, afirmacije, Ho’oponopono, bog, podsvijest, očekivanja, otpuštanje, problemi, intuicija, razum, ego, vjera, nadsvijest

petak, 07.12.2012.

Unutarnje dijete i Ho’oponopono

HPogledaj video prije nego procitas tekst;
http://www.youtube.com/watch?v=P22QdiLdTAw&playnext=1&list=PLF1DE39334E5616BA&feature=results_video
Ho’oponopono je drevna havajska vještina rješavanja problema. Ho’oponopono znači “činiti ispravno”, “ispraviti grešku”.

Ukoliko želite nešto promijeniti, prvo trebate obrisati, načiniti prazni prostor da bi taj prostor mogli ispuniti ispravnom informacijom.
Ho’oponopono nas vraća u prazninu, u nultu točku tako da se može pojaviti Inspiracija u našem životu i voditi nas.

Mi smo stvoreni savršeni. Savršeni znači bez sjećanja, vjerovanja, vezivanja, prosudbi. Ali sjećanja nisu savršena i mnoga naša sjećanja potječu još od naših predaka.
Ništa nije onakvo kakvim nam se čini.

Ho’oponopono je tehnika ciscenja. “Čišćenje” je vrlo jednostavno; jednostavno ponavljamo “volim te” ili “hvala” u našim mislima. Ili “žao mi je” ili “molim te oprosti mi”.
Kada kažete “volim te” ili “hvala” vi preuzimate 100% odgovornosti. Vi kažete:
“Žao mi je, molim te oprosti mi za bilo što u meni što je izazvalo ovu situaciju.”
Čišćenje je način da damo dozvolu Božanskom da izbriše sve što ne funkcionira i što smo spremni otpustiti. Bog zna što smo spremni otpustiti. Mi ne znamo.
Čišćenje treba provoditi cijelo vrijeme jer se sjećanja reproduciraju cijelo vrijeme u podsvijesti. Čisteći cijelo vrijeme, sprečavamo stvari da se očituju. Jednom kad odlučite preuzeti 100% odgovornosti i prakticirati Ho’oponopono vaše Unutarnje Dijete ili podsvijest čistiti će umjesto vas. To će se zbivati automatski kao sto Vaše Unutarnje Dijete-podsvijest (Unihipili) diše za vas, pumpa vase srce, pokreće vase tijelo. Unutarnje Dijete je to koje uspostavlja vezu sa nadsvijesti, Amakuom u nama. Amakua je savršeni dio nas koji zna što smo spremni otpustiti.

Vi samo trebate pokrenuti čišćenje. Samo to učinite! Svaki puta kada čistitte, nešto se događa čak iako vi to ne vidite ili ne osjećate.
VJERUJTE!
Zapamtite, budite bez očekivanja. Vi ne znate odakle će stići. Budite otvoreni. Budite sretni poput djeteta i bit ćete iznenadjeni.

Čišćenje obavljate da biste imali mir bez obzira na to što se događa. Možemo čistiti bez očekivanja određenih rezultata u dogledno-odredjeno vrijeme. Imat ćete mir čak ako se druga osoba ne promjeni ili ne ode. Moći ćete imati mir čak i ako imate novca ili ga nemate. Vi želite imati mir bez obzira što se događa oko vas. Promjena će se dogoditi u Božje vrijeme, ne u vaše. No budite svjesni da će se dogoditi u savršeno vrijeme.

Konstantno čišćenje daje vam više mogućnosti da osjetite Inspiraciju. Trebate činiti ono što vam se čini ispravno u srcu. No, čak i kada djelujete iz Inspiracije, želite nastaviti s čišćenjem iz trenutka u trenutak tako da možete biti otvoreni i prilagodljivi već prema tome koja se vrata otvore. Možda će ispravno promijeniti smjer. Vi želite biti budni i svjesni mogućnosti koje vam se ukazuju.

Očekivanja su, također, sjećanja i samo vas ometaju u postizanju ispravnih i savršenih stvari za vas najlakšim putem. Otpustite očekivanja. Otpustite mišljenje da vi znate što je ispravno i savršeno.

Kada se zateknete kako očekujete nešto, bilo dobro ili loše, otpustite.
Vratite se u stanje kada ste bili nevino Božje dijete koje u biti jeste. Budite otvoreni za čuda.

Vi možete pričati sa svojim unutarnjim djetetom u svako vrijeme, kada vozite, kada čekate u redu. Važno je da tom dijelu sebe govorite “volim te” i “hvala” što češće možete. To su sjajni alati koje možete koristiti u radu sa svojim Unutarnjim Djetetom: hvala što dišeš za mene, hvala što se brineš za tijelo, hvala što pokrećeš moje srce.

Ukoliko vam bilo što trenutno uzrokuje bol ili patnju, vi možete zamoliti svoje dijete da to otpusti.
Radite sa svojim djetetom s ljubavlju, bez ikakve prisile. Mi treba da volimo svoje neprijatelje koji su tek sjećanja pohranjena u našoj podsvijesti ili Unutarnjem Djetetu. Mi se ne opiremo našim neprijateljima. Ljubav može sve iscijeliti. Vaše Unutarnje Dijete ne samo da čuva sva vaša sjećanja i pokreće vaše tijelo, to je ujedno i dio vas koji uspostavlja vezu s vašom nadsvijesti te od vaše nadsvijesti k Božanskom.

Kada se obraćate vašem djetetu, vi, zapravo, čistite. Drugim riječima, briga za vaše Unutarnje Dijete je, također, alat za čišćenje. Možda ćete razmišljati o svim stvarima koje biste željeli otpustiti, fizički ili emocionalno. Stoga zamolite vaše dijete s ljubavlju i suosjećanjem: “molim te, otpusti.” Bilo koje vrijeme je dobro vrijeme da biste pričali svom Unihipiliju; možda mu želite reći “Žao mi je za sve živote u kojima sam te zanemario/zanemarila, ignorirao/ignorirala”. Možda želite obećati i uvjeriti
ovo dijete da ga ili nju nikada nećete više napustiti.

Ukoliko tražite idealnog partnera, to je vaše Unutarnje Dijete. To je onaj ili ona koga tražite.

Kad je vaše dijete sigurno i kada zna da ste svaki puta kada se pojavi problem spremni preuzeti 100% odgovornosti i čistiti, vaše dijete će to činiti za vas. Bit ćete u automatskom modu. 100% odgovornosti ne znači da ste za nešto krivi ili da ste grešni. To znači da ste odgovorni za sjećanja koja se reproduciraju u vama.

Ako idete u krevet i brinete se, vjerovatno je da nećete čistiti stoga vam
preporučam da utonete u san čisteći tako što ćete govoriti “hvala, hvala, hvala, volim te, volim te, volim te”. Čak i ako ste bijesni, nervozni ili uzrujani zbog nekoga, ali ste donekle voljni to otpustiti, izglednije je da ćete ovako čistiti i dok spavate. Snovi su, također, sjećanja, prilike za čišćenje.

I kada zaboravite čistiti, čak i tijekom dana, imat cete osjećaj da vaš Unihipili, vaše Unutarnje Dijete ili podsvijest, čisti. Da bi se to dogodilo, vrlo je važno odgojiti vaše Unutarnje Dijete da svaki puta kada se pojavi problem, vi ste 100% odgovorni i voljni otpustiti.

Zapamtite, ´problemi´ odn stvari koje se događaju su u biti blagoslovi, prilike za rast i mogućnost da spoznamo tko smo u stvari. To nisu testovi niti kazne.

Kome govorim “žao mi je”?”
“Žao mi je” govorite svojim neprijateljima. Naši neprijatelji su naša sjećanja, a ona se nalaze u nama.
Mogu govoriti “oprosti” sebi. Mogu govoriti “oprosti” dijetetu u meni.
Nije potrebno da znam kome. Nije potrebno niti da ovo razumijem.
Samo treba djelovati. Jednom kada svijest ili intelekt odabere otpustiti, započet će proces promjene. Mi ne trebamo znati što se događa ili kako. Mi samo trebamo djelovati.

Kad kažete “hvala” ili “volim te”, vi preuzimate 100% odgovornosti i to je isto kao da kažete cijelu frazu: ” Žao mi je, molim te oprosti za bilo što u meni što stvara ovu situaciju”. Koji god alat-rijec npr “hvala” da odaberete, vi zapravo govorite: ‘Žao mi je, molim te oprosti zbog bilo čega što je stvorilo ovu situaciju.’
Kad kažete “volim te” ili “hvala” u svom umu, vi otpuštate. Tako dajete dozvolu Božanskom da se pobrine za vaše probleme.

Dajte svoje probleme Bogu. On zna bolje!

Ne treba pričati, kao sto ne treba misliti, o problemima. Zapamtite da ljudi dolaze u vaš život da bi vam dali još jednu priliku. Oni su vaši učitelji, dar u vašem životu čak kada to tako i ne izgleda. Pričanje ne pomaže. Pričanje je oblik otpora. Znamo da ono čemu se opiremo opstaje.
Kada pričamo, mi privlačimo još više sjećanja.
Privlačimo još više onoga što ne želimo. Kad ne bismo govorili (o njima), ne bismo imali toliko mnogo problema. Otpuštanjem, držanjem jezika za zubima i čišćenjem, dobivamo priliku za Inspiraciju.

Kome ćete o tome pričati? Ne postoji nitko tamo vani. Vi ste problem i vi ste odgovorni. Uvijek težimo govoriti ljudima što da čine i davati im savjete. Mislimo da im tako možemo pomoći. Ukoliko zaista želimo pomoći ljudima, treba otpustiti tako da Bog može učiniti ono što je ispravno za sve. Bog zna što je ispravno i savršeno za njih. Mi ne znamo niti što je ispravno za nas!
Sve se uvijek vraća k vama, dobro i loše. Ne želite davati krivu informaciju ili krivi savjet ljudima. Bog čeka naše dopuštenje i ne narušava našu privatnost kao što mi to činimo drugima.
Svatko ima slobodu izbora.

Raspravljanjem, insistiranjem na tome da imamo posljednju riječ ili da budemo u pravu, ne funkcionira. Kada čistimo, što god se briše iz nas, briše se i iz onih osoba koje su upletene. Najnevjerovatnije stvari se događaju kada djelujemo kroz čišćenje. Kako se vi mijenjate, sve se mijenja jer je sve bilo u vašem sjećanju.

Što više čistite, više ćete biti u nultoj točki-vidi prethodni post. Kad ste u nultoj točki primate nove informacije, nove ideje i vi ćete djelovati prema tim novim informacijama bez razmišljanja. Kad se pojavi problem, upitajte:
”Kako trebam čistiti?”. Možda ćete nešto čuti ili biti vođeni da nešto učinite. Učinite tako jer ste ispravno čuli. Vjerujte svojoj Inspiraciji. Odgovor leži u vama.

Koja je razlika između Inspiracije i Intuicije?
Inspiracija je nova informacija; nove ideje. Dolaze od Boga/Univerzuma. Poput ideje za internet. Osoba koja je došla na ideju interneta ne zna odakle mu ta ideja.
Intuicija su reproducirana sjećanja. Naše Unutranje Dijete (naša podsvijest) nas može upozoriti na našto što se već dogodilo, ali će se opet dogoditi.

Najvažnija stvar je da ste voljni preuzeti odgovornost za bilo što je u vama i da ste voljni otpustiti, znajući da ne znate ništa. Bog samo čeka da vi date svoju dozvolu.

Bog (Ljubav) može sve iscijeliti. Vaš posao je dati dopuštenje. To zahtjeva mnogo vjere. Čišćenje je oblik molitve, način pitanja, put kojim dajemo dopuštenje da nam Bog da ono što je ispravno i savršeno.

Koja se sjećanja brišu?
Mi nismo oni koji brišu niti odlučujemo što će se obrisati. Bog ili dio nas
koji zna bolje od nas je onaj koji odlučuje što ćemo otpustiti. Vi možete misliti da
čistite odnos s određenom osobom ili određenu situaciju, ali vaša sjećanja su povezana u uzorak nalik na paukovu mrežu, kad povučete jednu nit, sve se trese i pomiče. Osoba ili situacija koju mislite da čistite je samo okidač.

Što ukoliko ne želim obrisati dobro sjećanje?
Koji dio vas govori da je sjećanje dobro? U pitanju je onaj dio vas koji donosi prosudbe i ima mišljenja, onaj dio vas koji zapravo ne zna ništa. Vi želite biti slobodni. Vi želite biti u nultoj točki. U nultoj točki nema informacija, niti dobrih niti loših, niti ispravnih niti pogrešnih. U nultoj točki vi ne pričate niti slušate. Vi ste nulta točka.

Vi se želite osloboditi. Nije na vama da odlučujete što ćete obrisati ili što nećete obrisati. Bog će vam uvijek dati ono što je savršeno i dobro za vas. Vi ne morate znati što je to. Otpustite i dobro i loše. Oslobodite se.

Čak i ako nastavite planirati i zadavati si ciljeve, učinite si uslugu i otpustite. Budite otvoreni drugim putevima, drugim vratima koja bi se putem mogla otvoriti. Ne želite ih propustiti.

Tako afirmacije podrazumijevaju da Boga tretirate kao slugu, da Bogu dajete instrukcije jer mislite da vi znate što je ispravno i savršeno. S Ho’oponoponom i čišćenjem, vi dajete Bogu dopuštenje, a On zna bolje i dat će vam ono što je ispravno i savršeno. Ne želite smetati ili govoriti Bogu što mu je činiti. Afirmacije su nasilništvo nad Unutarnjim Djetetom. Kad vas ono čuje kako ponavljate “sretan sam, sretan sam”,
ono zna da je to laž.

Mi smo svjesni samo 15 bitova informacija u sekundi. U stvarnosti, svake sekunde primamo 11,000,000 bitova informacija, a da ih nismo svjesni.
Kada djelujete afirmacijama, vi manipulirate samo unutar 15 bitova kojih ste svjesni dok preostalih 11,000,000 djeluje u pozadini! Ho’oponopono djeluje na 11,000,000 i čini to bez ikakva napora.

Oznake: idealni partner, afirmacije, Ho’oponopono, bog, podsvijest, očekivanja, otpuštanje, problemi, intuicija, razum, ego, vjera, nadsvijest

nedjelja, 28.10.2012.

Erotska ljubav, ljubav prema sebi i ljubav prema Bogu

Erotska ljubav
Erotska ljubav je drukcija od dosad spomenutih oblika ljubavi; ona je zudnja za potpunim spajanjem, za sjedinjavanjem sa drugom osobom. Ujedno je u takve ljubavi prisutan pokusaj prevazilazenja sveprisutne odvojenosti medju partnerima. Prisnost se prvenstveno uspostavlja seksualnim kontaktom. Posto odvojenost odn ‘odsutnost’ druge osobe partneri dozivljavaju kao fizicku odvojenost, fizicko sjedinjenje predstavlja prevazilazenje te odvojenosti. Osim ovoga, postoje i drugi faktori koji su mnogima znak da je odvojenost prevazidjena. Pricati o zivotu, o sopstvenim nadama i brigama, pokazati svoje bezazlene i djetinjaste osobine, uspostaviti zajednicki interes u odnosu prema vanjskom svijetu, se sve smatra prevazilazenjem odvojenosti. Ako je zelja za seksualnim sjedinjavanjem izazvana ljubavlju onda u tom fizickom odnosu moze izostati pozuda, zelja da se osvaja ili da se bude osvojen a odnos je natopljen njeznoscu.

Ljubav po svojoj sustini treba da bude cin volje, odluke da svoj zivot potpuno posvetim zivotu jedne druge osobe. Kad bi ljubav bila samo osjecanje – obecanje da cemo jedno drugo voliti zauvijek, onda ono ne bi imalo smisla. Osjecanje nastaje a moze i da nestane. Kako mogu da procjenim da ce vjecno trajati, ako moj cin ne ukljucuje i odluku?
Temeljna afirmacija koju sadrzi ljubav usmjerena je na voljenu osobu kao otjelovljenje sustinskih ljudskih kvaliteta.

Ljubav prema sebi
Ja treba da budem objekat moje ljubavi jednako koliko i druga osoba. Afirmacija osobnog zivota, srece, rasta, slobode, ukorijenjena je u sopstvenoj sposobnosti za ljubav tj u brizi, postovanju, odgovornosti i znanju. Ako je netko sposoban da voli produktivno, on voli i sebe; ako moze samo da voli druge, ne moze uopce da voli.
Ako prihvatimo da su ljubav prema sebi i drugima povezane, kako objasniti sebicnost koja iskljucuje svaku isinsku brigu za druge. Sebicna je osoba zainteresirana samo za sebe, zeli sve za sebe, nikakvo zadovloljstvo ne osjeca u davanju, vec samo u primanju. Spoljasnji svijet gleda samo iz perspektive mogucnosti da iz njega nesto izvuce; njoj nedostaje interes za potrebe drugih i postovanje njihovog dostojanstva i integriteta. Ona ne moze da vidi nista osim sebe; svaku osobu i svaku stvar procjenjuje na racun toga koliko joj koriste; ona je sustinski nesposobna da voli.
Sebicna osoba ne voli sebe previse nego premalo. Ona je nuzno nesretna i tjeskobno zaokupljena time kako da od zivota ugrabi zadovoljstva u cijem postizanju zapravo sama sebe sprijecava. Frojd drzi da su sebicne osobe narcisoidne i nesposobne da vole druge kao sto nisu sposobne ni da vole sebe.
Meister Eckhart kaze; “Ako volis sebe, volis i druge oko sebe. Sve dok drugog volis manje nego sebe, neces uspjeti da stvarno volis sebe, no ako volis sve jednako, ukljucujuci i sebe, volit ces ih kao jednu osobu, a ta je osoba i Bog i covjek. Tako je velik i pravedan onaj koji, voleci sebe, jedanko voli i druge.

Ljubav prema Bogu
Patrijarhalni nacin je da volim Boga kao oca; predpostavljam da je on pravedan i strog, da kazanjava i nagradjuje, i na koncu, da ce me kao svog najdrazeg sina izabrati, kao sto je Bog izabrao Avrama – Izrael, kao sto je Isak izabrao Jakova, kao sto Bog bira svoj najdrazi narod.
Kod matrijarhalnog nacina Boga volim kao sveobuhvatnu majku. Vjerujem u njenu ljubav, u to da ce me ona voliti i da me nece predpostaviti ni jednom od svoje djece bez obzira da li sam siromasan, nemocan ili grijesan, ma sto da mi se dogodi, ona ce me izbaviti, ona ce me spasiti, ona ce mi oprostiti.
U pocetku razvoja patrijarhalne faze religije srecemo se sa despotskim, ljubomornim Bogom koji covjeka, koga je sam stvorio, tretira kao privatnu svojinu, s kojom ima pravo da cini stogod zeli. Potom se Bog razvije u oca punog ljubavi, koji je i sam vezan principima koje je sam postavio te identifikacije u pravcu preobrazaja Boga iz lika oca u simbol njegovih principa, principa pravde, istine i ljubavi.

Daljnjom evolucijom dolazimo do monoteistickog principa. Jedan njegov aspekt kritizira Frojd gdje je karakteristican infantilan pristup Bogu ocu; ako je Bog otac onda sam je njegovo dijete. Jos nisam stekao objektivnost da shvatim ogranicenost sebe kao ljudskog bica, svoje neznanje svoju bespomocnost. Jos uvijek, kao dijete, ocekujem da postoji otac koji me spasava, koji me nadgleda, koji me kaznjava, otac koji me voli kad sam poslusan, koji je ponosan zbog mog uspjeha i ljut zbog moje neposlusnosti. Vecina ljudi, u svom osobnom razvoju, ne uspije prevazici ovu infantilnu fazu, i zato je vjera vecine ljudi, kao vjerovanje u oca pomagaca – djetinja iluzija.

Drugi vid monoteisticke religije i njene istinske srzi, negira ovakvo shvacanje Boga. Pa istinski religiozna osoba, slijedeci monoteisticke ideje, nizasto ne moli i nista ne ocekuje od Boga te ga ne voli kao sto dijete voli oca ili majku. Ona je stekla skromnost shvacajuci svoja ogranicenja tako da zna da o Bogu nista ne zna. Za nju je Bog simbol onoga za cim tezi, carstvo duhovnog svijeta, ljubavi, istine i pravde. Ona vjeruje u principe koje predstavlja Bog, ona je istinoljubiva, zivi ispravno u ljubavi.

Korak dalje u evoluciji religije namece Ispravan nacin zivota kao znacajan a pritom je cijeli zivot; svaki mali ‘nevazan’ ko i veliki – vazan cin, posvecen samospoznaji i respektu prema sebi odn Bogu i spoznaji istog, kroz ispravno djelovanje. Tako je u Spinozinoj filozofiji naglasak sa ispravnog vjerovanja pomaknut na ispravno vodjenje zivota. Ovakva osoba zivot smatra vrijednim samo ako dobije priliku da razvija ljudske kvalitete odn strane osobne moci, kao jedinu stvarnost koja je vazna, kao jedini predmet krajnje svrhe. Radi se o ceznji da u sebi ostvarim ono sto predstavlja Bog; ceznji da postanem potpuno sposoban za ljubav.

Priroda covjekove ljubavi prema Bogu odgovara prirodi njegove ljubavi prema covjeku. Ljubav prema covjeku je odredjena strukturom drustva u kom zivi. Ako je drustvena struktura zasnovana na pokoravanju autoritetu, otvorenom autoritetu ili anonimnom autoritetu trzista ili javnog mnijenja, ili kao u slucaju sjeveroevropske – nizozemske kulture koja je obiljezena Kalvinizmom, covjekovo shvacanje Boga je infantilno i daleko od zrelog pogleda i takvo shvacanje treba traziti u povjesti monoteisticke religije.

Oznake: Frojd, Spinoza, religija, bog, monoteistički princip, partner, veza, identitet, From, respekt, majčinska ljubav, neverbalna komunikacija, djetinjstvo, pshologija, bezuvjetna ljubav, tjeskoba, razvoj, zrelost, neovisnost, odgoj, vezanost, mentalno zdravlje, seks, erotika, narcisoidnost

srijeda, 17.10.2012.

Halil Dzubran; Besjeda ljubavi

Gdje si brate moj? Ti si sveprisutan i Bogom dan, ti si svevremen jer si mocniji od vremena. Pamtis li noci kada smo zajedno bili? Pamtis li dan kada smo sjedili u sjenci granja sto nas je okruzivalo od ljudi nas zaklanjajuci, kao sto grudi svete tajne srca zaklanjaju? Pamtis li kada smo glavu na glavu naslanjali. Pamtis li trenutak kad ti dodjoh da se oprostimo, a ti me zagrli i poljubi poljupcem koji mi kaza da sa usana dolaze nebeske tajne ljudskim jezikom neizrecive, poljupcem koji mi uzdahe izmami. Ti su uzdasi prije nas u carstvo dusa odletjeli objavljujuci uzvisenost nasih dusa, i tamo ce ostati dok se ne spojimo u vjecnosti.

Tijela imaju sitne ciljeve, ona se rastaju zbog svjetovnih stvari i razilaze se zbog ovozemnih zelja. Dotle su spokojne duse u trajnom zagrljaju ljubavi, sve do smrti koja ih Bogu odvodi.

Idi, dragi. Zivot je za tebe odlucio i pokoran mu budi. Ja sam za tebe neodvojivo vezan ljubavlju i sjecanje na te je za mene trajna blagoslovljena svetkovina. Sjecas li se kad smo jedno drugom lice gledali? Znas li da su mi tvoji pogledi govorili da mi nisi dosao iz samilosti?
Gje li si sada druze moj. Da li cujes za morem moj plac i ridanje, da li vidis moju nemoc i ponizenje, da li su ti znani moja postojanost i strpljenje?

Ceznja mi je osusila usne koje bjehu tvojim poljupcima osvjezene. Zar se zrakom ne moze prenjeti dahtanje bolnog samrtnika? Zar medju dusama nema tajne veze da bi prenosila jadanje klonulog ljubavnika.

Gje si zivote moj? Mene je, evo, tama prigrlila i tuga me savladala. Osmjehni se u eter – ja cu ozivjeti. Izdisi u eter – ja cu uskrsnuti. O, kako je ljubav velicanstvena i koliko sam ja nistavan.

Ljubav postaje velika samo poslje rastanka. Covjek uziva plodove ljubavi poslje mucnog rastanka, gorkog cekanja i pustog ocajanja.

Gje si, dragi, gdje si?

Uzvisene i prevashodne istine ne priopcavaju se rijecima, vec se one odlucuju da u tisini medju dusama kolaju. Ja znam da rastanak ne moze duse razdvojiti.

Zelio bih, dragi moj, da zivot sto je predamnom bude velicanstven i lijep. Zivot u kome cu se brinuti o ljudima, postivati ih i voljeti. Takav je zivot vec poceo kada sam tebe sreo. Vjerujem da ti mozes pokrenuti snagu koju je gospod u meni stvorio, a koja ce velika djela ciniti. Mi smo saucesnici u tugovanju i radovanju. Pamtim te u vrijeme odsustva i radosno docekujem u povratku.

Oznake: ljubav, Halil Džubran, duše, soul mate, srodne duše, rastanak, bog

ponedjeljak, 20.08.2012.

Oshov pogled na zivot i na odnose

Oshov pogled na zivot i na odnose

Vazno sazananje je da nam potraga za Srecom u spoljnom svijetu – izvan nas, kao sto je trka za novcem, karijerom, polozajem i statusom, i svim drugim ovozemaljskim ciljevima, predstavlja put u jos vecu patnju.

Oshov pogled na zivot ima korijene u Tantri, koja je jedina na istoku slavila zivot kao uzitak i radost, u svijetu bez potiskivanja kojima nas uce od dolaska na svijet. On dalje vidi zivot kao dar od Boga, koji treba iskoristiti do krajnjih granica. Treba cak prevazilaziti i rusiti te granice da bi se tako moglo okusiti rajsko stanje, stanje iza uma i tijela. Seksualnu energiju, jedinu energiju koju imamo, treba iskoristiti tako da putem njene transformacije, dodjemo do kozmicke svijesti. Tantra poziva na zivot bez dogma, pravila i zabrana. Tu su prisutni Bog, Zivot i covjek koji kroz zivot spoznaje Boga u sebi.

U zivotu imamo sansu za dostizanja blazenstva, koje se postize prestankom rada uma i tisinom koja se pomalja u Prostoru iza uma. Otkrice tajne se dogadja prestankom prikrivanja i pretvaranja da ste nesto drugo i suocejem sa prazninom u sebi i prazninom u drugom ljudskom Bicu. Skidanjem velova bespotrebnih informacije i suvisna znanja. Uz ljubav i podrsku. Bez ogranicenosti, ukalupljenosti i sputanosti sistematicnim sistemimima misli.

Ovdje se radi o slobodi i pobjedi nad svim stegama i lancima obicnosti i porosjecnosti. Radi se o svijetu u kom se izmice svakoj klasifikaciji. Cudesnom svijetu u kom se govori jezikom srca. Tu gdje se uz ljubav i predavanje moze zakoraciti u Prazninu.

Osho nam govori o Bijelom oblaku koji nema puta. On pluta, plovi i nista ne dostize ni postize. Nema odredista ni kraja. Gdje god stigao i sto god dosegnuo, to mu je i cilj. Plovi s njim gdje god da vjetar krene – on se ne opire niti se bori.

Jednom kad sebi postavimo cilj fiksirali smo svoju sudbinu. Ako je um opsjednut ciljem onda je ispunjen nervozom i frustracijama.

Um je uvijek u potrazi za odredjenim smislom. Za svrhom i svrsishodnoscu. Na taj nacin smo izdvojeni od cjelokupnosti zivota, cjeline u kojoj ne postoji ni svrha ni cilj. Postoji samo uzivanje u zivljenju, slavljenje trenutka, radost i ekstaza. Jer ako plovimo tamo gdje nas vjetar nosi, gdje god se zadesimo tu je cilj.

Jer cilj nije nesto zavrsno – kraj crte, nego je svaki trenutak cilj.

Nema nista sto bih jos trebao da ostvarim. Upravo u ovom trenutku mi je sve dostupno. Samo ako sam dovoljno Budan. No moj je um uvijek vec tamo negdje u buducnosti.

U trenutku kada se odreknem imena, identiteta odn forme; muskarac, bijelac … tada pocinje P L O V.

Zivot je tajna. Zivot ne mogu rijesiti nego zivotom mogu postati.

Prekinite s odnosima

Odnos postoji kad ste dva, podijeljeni. Tako odnos zapravo i nije odnos nego separacija, razdvojenost. Gdje god postoji odnos postoji i separacija. U odnosu uvijek ostajete razdvojeni, a u razdvojenosti je uvijek pristutna manipulacija.

Mi od ljubavi stvaramo odnos i tim je ljubav osudjena na smrt. U ljubavi ne smije biti odnosa. Vi trebate postati jedno s ljubljenim i dati mu priliku da bude jedno s vama. To treba biti stapanje – samo tako sukobljavanje prestaje. Inace je to odnos u kome su prisutni posjedovanje, gospodarenje, manipulacija i eksploatecija. Sve su to radnje ega.

Prekinite sa odnosima. Velik ste dio zivota proveli u odnosima, sad sa ovim sad sa onim. I dovoljno ste patili. I previse. Patili ste vise nego zasluzujete. Sve to zbog krive koncepcije odnosa.
Pogresan concept je; prvo moras biti svoj i tek nakon toga u odnosu. I odatle popticu sve napetosti, svi sukobi i sva nasilja.

Sartr je rekao; Pakao su drugi. Zapravo pakao nisu drugi nego vas ego. Kada u odnosu uspijete da nestanete, pakao nestaje. Tada ste preobrazeni i usli ste u raj.
Adam i Eva su izbaceni iz raja jer su jeli zabranjeno voce sa drveta znanja. Zasto je voce sa drveta znanja bilo zabranjeno? Zato sto sa znanjem dolazi ego.

Pokusajte ovo, sjedite ispod drveta i potpuno zaboravite na sebe. Neka samo drvo ostane. To se desilo Boedhi ispod Bodhi drveta. On nije Bio; u tom se casu sve dogodilo. Samo je Bodhi drvo ostalo.

Pronadjite trenutak kada Niste. Ti trenuci nepostojanja su trenuci kada cete po prvi put zaista Biti.

Sto god da ste, prihvatite to sa takvom potpunoscu da izvana ne ostane nista sto bi trebalo ostvariti.

Da sada ste od sebe odbijali mnoge stvari – zato vam se one i pojavljuju u snovima. Krecete se ulicom i u susret vam dolazi neka privlacna osoba; zelja se pojavljuje i vi je odbacujete rijecima; To je pogresno. A to cijela kultura, tradicija, drustvo, moral vriste u vama. Kada se pojavi neko lijepo lice vi ga, kao da nesto nije u redu, odbijate. I sada ce to lice postati vas novi san.

Odbijena zelja postaje san. Snovi i fantazije su proizvod potisnutih zelja.

Bas oni koji odbijaju uobicajen ljudski zivot su prave fabrike najprostijih snova.
Ne odbijajte snove jer cete postati opsjednuti tim istim snovima.

Sto god da vam se dogadja prihvatite i ne osudjujte.

Ne stvarajte podjele na prirodno i neprirodno. Cjelokupnost to je priroda. Ne samo drvece, oblaci, trava – sve. Nema nicega sto je neprirodno. Sve je prirodno.

Um zivi kroz razlike, kroz podjele. Prihvatite sto god da Jeste i prihvatite to bez analize.

Vi ste u jednoj te istoj prirodi, bilo da ste na pijaci ili negdje u brdima. Negdje je priroda postala planina i suma a negdje prodavnica i pijaca. I jednom kad shvatite Tajnu Prihvatanja tada cete i na pijaci uzivati. Pijaca ima svoju ljepotu, zivot i dah. A planine i sume ne bi bile tako ljepe da nema pijacne guzve i buke.

Jedna dobra pijaca uvijek daje dubinu tisine jedne dobre planine.

Um je ubijica

Um je ubojica i zlocinac. Ubojica svih tajni. Uciniti sve krajnje izvjesnim, to je najdublja potreba uma.

Raz – Um se boji zivota!

Objasnjenja umrtvljuju stvari oko nas. Teolozi su i od Boga nacinili mrtvu stvar – previse su ga objasnjavali. Zato je Bog danas mrtav. Ubili ga propovjednici. Toliko su ga objasnjavali da ni jedna tajna nije ostala.

Susret

Kada ste ispraznjeni, kada samo praznina postoji, susret se desava. Kada postanete budni i shvatite da je mogucnost da nekoga i promasite uvijek prisutna, iznenada susret postaje moguc.

I dok god se ne kockate potpuno – gubit cete!
Hazard ne smije biti djelimican. To je pravilo igre. Stoga ne igrajte oprezno, s rezervama. Ulozite u igru sve sto imate.

Biti uobicajen je vrlo neuobicajen kvalitet jer su oni koji nisu obicni u nekom svom ego – tripu; bogatstvo, moc, status. Pastir, ribar i stolar – ‘beznacajni’, obicni ljudi nezainteresirani za bilo kakva dostignuca – jedino su oni bili privuceni Isusom.
Biti uobicajen prava je rijetkost; biti apsulutno Obican je zaista neobicna stvar. Zen majstori kazu; postani prvo obican, pa tek onda, kroz to, neobican.

Vase je Bice je ovdje rijetko jer se raz – um boji smrti. U njemu uvijek postoji pohlepa za zivotom. On se za zivot kaci. Cak i ako bijedno zivi – lijepi se za zivot i to ne zbog zivota nego zbog straha od smrti. Straha od kraja.

Duhovno putovanje ima pocetak ali nema kraj. Zato ne jurite za dostignucima, ne tezite nekom cilju, samo zivite od trenutka do trenutka, plutajuci, ploveci.

Oznake: odnos, veza, ljubav, partner, život, karijera, Tantra, polozaj, status, uspjeh, sreca, uzitak, radost, bog, patnja, praznina, kolektivno znanje, dogma, seksualna energija, seks, transformacija

Dubok – istinski ljubavni odnos

Jezik je za one koji nisu u ljubavi. Za ljubavnike je tisina.

Odnos je jedna od misterija, i posto postoji izmedju dvije osobe, zavisi i od jedne i od druge. Kad god se dvije osobe sretnu, stvoren je novi svijet. Njihovim se susretom desio nov fenomen i kroz taj potpuno novi fenomen, obje se osobe mijenjaju.

Bez odnosa ste jedno, a cim ste u odnosu, postajete nesto drugo.

Odnos stvarate vi a potom odnos stvara vas. Dvije se osobe srecu i pritom se srecu dva svijeta. Svaka je osoba svijet za sebe – slozena tajna sa drugom prosloscu. Ako odnos postane intiman, postane blizak i dubok, tada se malo po malo i centri pocinju doticati. I kada se centri napokon sretnu, to se zove ljubav.
Kada se periferije sretnu, to je poznanstvo. Cesto ste svoja poznanstva nazivali ljubavlju, no time ste samo zavaravali sebe.

Ljubav je prava rijetkost. Ako zelite da sretnete osobu u njenom centru, morat cete joj dopustiti da i ona dotakne vas centar. Da dozvolite sebi da budete osjetljivi za tako nesto, potpuno otvoreni i ranjivi.
A to je rizicno. Dopustiti drugom da dopre do vaseg jezgra je opasno, jer nikada ne znate sto ce ovaj drugi uciniti sljedece. Jer jednom kada su sve vase tajne otkrivene, kada se vasa skrivenost razotkrije, kada se potpuno razgolitite, nikad ne znate sto ce onaj drugi uciniti.

U tome postoji strah. Zato se ne otvaramo.

Periferija je mjesto gdje vi prestajete a pocinje svijet. Kada se periferije sretnu mi pomislimo da smo se sreli mi, da nam se dogodila ljubav. Tu se radi o poznanstvu a ne o ljubavi. Seksualni je odnos takodjer desavanje na periferiji. Dok god se centri ne sretnu, seks je samo susret dva tijela.

Mozete drugom dopustiti da dopre do centra samo ako se ne bojite.

Postoje dva nacina zivljenja; jedan okrenut strahu i drugi okrenut ljubavi.

Zivljenje okrenuto strahu vas nikada nece odvesti u dubok – istinski odnos. Ostacete zatvoreni ne dozvolivsi drugom da prodre do vaseg jezgra. Dozvolit cete prilaz do odredjene mjere a potom, na brzinu, podici zidove, i svaka ce mogucnost za ljubav nestati.

Zivljenje okrenuto ljubavi je zivljenje duhovnog covjeka. Covjeka koji se ne boji buducnosti, koji se ne boji posljedica, koji zivi ovdje i sada.
Krisna je u Giti rekao Ardjuni; Ne brini o posljedicama. Um koji brine o posljedicama, koji je okrenut rezultatima, je um okrenut strahu. Onaj u kojega je um okrenut strahu uvijek nesto kalkulira, planira, aranzira i mijenja, i citav se njegov zivot time unistava.

Ako mozete biti u ovom trenutku, u ovom sadasnjem trenutku, samo ako mozete biti u bogatstvu ove punoce, jedino tada i jedino tako mozete voljeti.
Milioni ljudi misle da su u ljubavi, vjeruju da vole, no to je samo uvjerenje a ne i ljubav.
Ljubav se desi samo ponekad. Rijetko procvijeta i to samo tamo gdje nema straha. To znaci da se ljubav moze desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je dostupan svakome, ali ne i ljubav.

Kada ste otvoreni, kada nemate sto da sakrijete i kada se ne bojite, onda mozete dopustiti drugome da vas dotakne u centar, da prodre do vase sustine.

Zapamtite; ako vi dozvolite nekom da udje u vas, i drugi ce to dozvoliti vama, jer onog trenutka kada se jedan centar otvori – stvara se povjerenje. Kada u vama nestane strah, odjednom, i onaj drugi postaje neustrasiv.

A cemu strah? Cak i da se sve zna o vama, da ste otvorena knjiga. Strah vam stvaraju pogresne koncepcije nametnute od drustva, da treba da se stitite i branite, da budete danonocno u borbenoj gotovosti, da je svako neprijatelj, da su svi protiv vas. Nitko nije protiv vas! Cak i da osjecate da je netko protiv vas, taj, takodjer nije protiv, jer svako je obuzet sobom, a ne vama.

Ako mozete dozvoliti sebi da vam se ljubav dogodi, onda nema potrebe za meditacijom, crkvom i hramom. Bog i sve to ce vam se desiti kroz ljubav.

Dajte svoje tijelo ljubavi, prije nego ga uzme smrt. Za ljubavnike nema smrti.

Ljubav je trenutak kada se dva centra konacno sretnu. Iz susreta dva centra radja se nova stvar. Javlja se alkemija. Stvara se napitak koji ce ugasiti zedj mnogih zivota. I ispunjenost je tu.

Cak ni smrt ne znaci nista covjeku koju voli.

I bog postoji. Bog nije argument, Bog je ispunjenje, osjecaj dubokog ispunjenja.

Zadovoljstvo je vidljiv znak ljubavi. Odjednom postajete zadovoljni, kao da ste iznenada sve postigli. Postigli ste cilj. Sudbina je ispunjena. Postajete bezzeljni. Zato sto zelje nicu iz nezadovoljstva. Vi zelite sve sto nemate. Mislite ako nesto budete dobili – imali, da ce vam to donjeti zadovoljstvo.
Ako je ljubav prisutna, bit cete po prvi put stvarni, sa osjecajem blazenosti.
Nek ljubav bude vasa sadhana, vas duhovna disliplina. Ne dozvolite da ljubav postane tek nesto obicno. Da postane samo zaokupljenost uma, ili samo tjelesno zadovoljstvo. Naka ljubav postane unutrasnje traganje. I pozovite drugog da vam pomogne na tom putu, kao prijatelj. Da doprete do vrhunca medjuljudskog odnosa. I sada drugi vise nije nov. Drugi vise nije tajna koju treba istrazivati nego prijetelj koji je spreman da zajedno s vama krene prema centru. Budite jedan drugome vrata. Tako cete, kroz taj odnos, dospjeti do vrha.
Periferija – vase tijelo je staro. Ne mozete biti u vjecnoj ljubavi sa tijelom. No vas je centar uvijek svijez, vjecno mlad. Jednom kad ostvarite kontakt sa centrom, otkrivat cete ljubav svakog trenutka.

Ovo je izvadak-sazetak Oshovih rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: odnos, veza, partner, ljubav, duhovnost, strah, bog, Sadhana

Potpuno predavanje

Predati se potpuno

Ako mozete da se predate potpuno sa povjerenjem, tad ce se ostalo ostvariti samo od sebe. Ako se bojite i nakon prepustanja nesto pokusavate da ucinite, tada se i dalje kacite za staro, vracate se unatrag – takvo predavanje nije potpuno.
Djelimicno predavanje nije predavanje. Predavanje moze biti samo potpuno.

Prepustanje je simbol trenutka kada vise niste. Predavanje znaci da vas vise nema. Da je centar unisten. I dalje postojite ali bez centra. Ako nema centra onda vise nema nicega sto morate stititi. Zidovi otpadaju sami od sebe. Stit je onda suvisan i nestaje. Tako vi postajete otvoren prostor.
Taj otvoren prostor ucinit ce sve sto je potrebno. Bog ce proci kroz vas, kretat ce se slobodno jer nema vise prepreka. Prepusteni, postajete otvoreni za Bozansku silu, i nakon toga se sve dogadja krajnje spontano.

Tesko se predati a nakon toga je lakse.
Nakon se predam, s nekim ili bez nekoga moja praznina ostaje ista.
Ja ne mogu da biram; voliti ili ne viliti. Ako mogu, tada postoji JA, ego. Odnos postoji u ovom dijelu nase pojave, i zivi do trenutka nase predaje. Pa je predavanje najveci i najdublji odnos – a takodjer i kraj svih odnosa. Ako se predate, ostvarujete najdublji moguci medjuljudski odnos. No iznad toga odnos u potpunosti nestaje.

Predavanje je moguce samo kroz povjerenje. Samo covjek pun povjeranja moze ostvariti vrhunac postojanja, kresendo blazenstva. Toj je sam vrh onoga sto se, uz ostala vrhovna iskustva kao sto je prosvjetljenje, moze dogoditi ljudskoj svijesti. To je peak. Maslow je u svojim istrazivanjima ljude podijelio u dvije grupe; piekerse i ne – piekerse. Pikersi su spremni, otvoreni, receptivni, a ne – piekersi su ubjedjeni da nikakvo vrhovno iskustvo nije moguce.
Ne – piekersi su prakticni i tu takodjer spadaju naucnici, racionalisti, logicari, materijalisti, biznismeni i politicari. Oni su orijentirani ka smislu, znacenju i biti a kraj je za njih besmislen. Takvi ljudi oko sebe stvaraju zidove i nikakva ekstaza za njih nije moguca. Posto ne mogu osjetiti ni djelic ekstaze, njihova je izvorna tocka gledista tim potvrdjena.
Piekersi su pjesnici, plesaci, muzicari, avanturisti, ljudi koji nisu prakticni. Ne brinu previse i dopustaju stvarima da se dogode. I tako i kroz obican zivot ponekad postizu piek iskustva.

U nekoj prici o psihoanaliticaru on biva analizran od strane svog kolege. Nakon je otisao nao odmor on odatle kolegi salje tekst; Osjecam se presretno – zasto?
Ovaj tip ljudi ni srecu ne moze samo tako da prihvati nego se pita; Zasto sam sretan? Mora da nesto nije u redu. Za ove je ljude i sreca nemoguca.

Frojd je rekao da je sreca potpuno nemoguca za ljudska bica. On kaze da je to tako zbog strukture ljudskoga uma – najvise sto mozemo uciniti je da postanemo podnosljivo nesretni.
Ako prihvatite ovaj koncept razmisljanja i uvjerenja ste da sreca za vas nije moguca, vase uvjerenje jaca. I tako dodjete do uvjerenja da je za covjeka jedina mogucnost – nesreca.

Piekeri su otvoreni a to dolazi kroz prepustanje. Njihov je um manje racionalan a vise povjerljiv, manje praktican, nelogican. Budite nelogicni inace sreca nije za vas.

Logika je neprijatelj. Logika kaze da Bog ne postoji, da je ekstaza nemoguca. Da je zivot slucajan i da nema smisla. To je prezivljevanje izmedju rodjenja i smrti. Ustajete, doruckujete, citate novine i odlazite na posao, pa se onda vracete kuci pa onda u krevet da biste sutra mogli raditi te iste glupe stvari. Krug koji se stalno ponavlja. To vam kazuje logika.

Povjerenje je nelogicno – ono ne pita, ne argumentira nego jednostavno uranja u nepoznato. I korak po korak, iskustvom, povjerenje dovodi do predavanja. Sto vise stvari poduzimate s povjerenjem to su vam iskustva veca. Vas zivot postaje intenzivniji. Tako idete dalje u nova otkrica. Tako zivot postaje avantura, neprestano otkrivanje nepoznatog i novog.

Predavanje je najveci hazard. Predati se znaci ostaviti um potpuno po strani. Predati se znaci poluditi jer svi oni koji zive u granicama logike i svojih umova ce za vas misliti da ste poludili. To je ‘ludilo’ najhrabriji nacin zivota. To je najdublji skok.

U vasem su umu dvije mogucnosti; pieker i ne – pieker.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: predavanje, prepustanje, ego, Maslow, piek iskustvo, Frojd, bog, Vjara, odnos, roditelja i djece, sreca, um, racio

Ljubav je ispunjenje

Jezik je za one koji nisu u ljubavi. Za ljubavnike je tisina.

Odnos je jedna od misterija, i posto postoji izmedju dvije osobe, zavisi i od jedne i od druge. Kas god se dvije osobe sretnu, stvoren je novi svijet. Njihovim se susretom desio nov fenomen i kroz taj potpuno novi fenomen, obje se osobe mijenjaju.

Bez odnosa ste jedno, a cim ste u odnosu, postajete nesto drugo.

Odnos stvarate vi a potom odnos stvara vas. Dvije se osobe srecu i pritom se srecu dva svijeta. Svaka je osoba svijet za sebe – slozena tajna sa drugom prosloscu. Ako odnos postane intiman, postane blizak i dubok, tada se malo po malo i centri pocinju doticati. I kada se centri napokon sretnu, to se zove ljubav.
Kada se periferije sretnu, to je poznanstvo. Cesto ste svoja poznanstva nazivali ljubavlju, no time ste samo zavaravali sebe.

Ljubav je prava rijetkost. Ako zelite da sretnete osobu u njenom centru, morat cete joj dopustiti da i ona dotakne vas centar. Da dozvolite sebi da budete osjetljivi za tako nesto, potpuno otvoreni i ranjivi.
A to je rizicno. Dopustiti drugom da dopre do vaseg jezgra je opasno, jer nikada ne znate sto ce ovaj drugi uciniti sljedece. Jer jednom kada su sve vase tajne otkrivene, kada se vasa skrivenost razotkrije, kada se potpuno razgolitite, nikad ne znate sto ce onaj drugi uciniti.

U tome postoji strah. Zato se ne otvaramo.

Periferija je mjesto gdje vi prestajete a pocinje svijet. Kada se periferije sretnu mi pomislimo da smo se sreli mi, da nam se dogodila ljubav. Tu se radi o poznanstvu a ne o ljubavi. Seksualni je odnos takodjer desavanje na periferiji. Dok god se centri ne sretnu, seks je samo susret dva tijela.

Mozete drugom dopustiti da dopre do centra samo ako se ne bojite.

Postoje dva nacina zivljenja; jedan okrenut strahu i drugi okrenut ljubavi.

Zivljenje okrenuto strahu vas nikada nece odvesti u dubok – istinski odnos. Ostacete zatvoreni ne dozvolivsi drugom da prodre do vaseg jezgra. Dozvolit cete prilaz do odredjene mjere a potom, na brzinu, podici zidove, i svaka ce mogucnost za ljubav nestati.

Zivljenje okrenuto ljubavi je zivljenje duhovnog covjeka. Covjeka koji se ne boji buducnosti, koji se ne boji posljedica, koji zivi ovdje i sada.

Krisna je u Giti rekao Ardjuni; Ne brini o posljedicama. Um koji brine o posljedicama, koji je okrenut rezultatima, je um okrenut strahu. Onaj u kojega je um okrenut strahu uvijek nesto kalkulira, planira, aranzira i mijenja, i citav se njegov zivot time unistava.

Ako mozete biti u ovom trenutku, u ovom sadasnjem trenutku, samo ako mozete biti u bogatstvu ove punoce, jedino tada i jedino tako mozete voljeti.
Milioni ljudi misle da su u ljubavi, vjeruju da vole, no to je samo uvjerenje a ne i ljubav.
Ljubav se desi samo ponekad. Rijetko procvijeta i to samo tamo gdje nema straha. To znaci da se ljubav moze desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je dostupan svakome, ali ne i ljubav.

Kada ste otvoreni, kada nemate sto da sakrijete i kada se ne bojite, onda mozete dopustiti drugome da vas dotakne u centar, da prodre do vase sustine.

Ako vi dozvolite nekom da udje u vas, i drugi ce to dozvoliti vama, jer onog trenutka kada se jedan centar otvori – stvara se povjerenje. Kada u vama nestane strah, odjednom, i onaj drugi postaje neustrasiv.

A cemu strah? Cak i da se sve zna o vama, da ste otvorena knjiga. Strah vam stvaraju pogresne koncepcije nametnute od drustva, da treba da se stitite i branite, da budete danonocno u borbenoj gotovosti, da je svako neprijatelj, da su svi protiv vas. Nitko nije protiv vas! Cak i da osjecate da je netko protiv vas, taj, takodjer nije protiv, jer svako je obuzet sobom, a ne vama.

Ako mozete dozvoliti sebi da vam se ljubav dogodi, onda nema potrebe za meditacijom, crkvom i hramom. Bog i sve to ce vam se desiti kroz ljubav.

Dajte svoje tijelo ljubavi, prije nego ga uzme smrt. Za ljubavnike nema smrti.

Ljubav je trenutak kada se dva centra konacno sretnu. Iz susreta dva centra radja se nova stvar. Javlja se alkemija. Stvara se napitak koji ce ugasiti zedj mnogih zivota. I ispunjenost je tu.

Cak ni smrt ne znaci nista covjeku koji voli.

Bog je ispunjenje, osjecaj dubokog ispunjenja.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: veza, odnos, ljubav, partner, strah, Intima, povjerenje, sex, sudbina, bog

nedjelja, 20.05.2012.

Um, tijelo, duh i dusa

Bez znanja i istine ništa jasno ne možemo spoznati, pa ni vlastiti život odn život duše na koju je okačeno fizičko tijelo. Čovjek je duhovno bice, kao Bog-život, za koga se veže duša, a za dušu tijelo. To je JEDNO. Obzirom da ništa nije slučajno, ni naša slijepost o životu nije slučajna. Sve što postoji (apsolutno, metafizički ili relativno), ima svrhu, tako i prolazno vrijeme, u kome sve stari, oksidira, raspada se -entropija i prelazi u višu stvarnost. Upravo je svaki čovjek mikrokozmos, sa svim aspektima stvarnosti, materijalne, duševne i duhovne.

Koliko vam je stalo do tijela, plavog neba, mora, zelene vegetacije i šarene prirode, odlučujete sami, jer je to kozmička pravda, apsolutno savršena, bez ostatka. Svijest o životu je osobni mir zbog apsolutne vječnosti,i Boga u svakoj stanici tijela.

Život treba kroz znanje razumijeti, preko uma i duha potvrditi i osvijetliti u istini i preko svijesti duboko doživjeti u sebi.

Obzirom da svijest izvire iz apsolutne inteligencije, jedino je moguća jasnim uvidom; potrebno je napraviti nekoliko faznih pomaka u frekfentnom opsegu duše, od opažanja, misli uma i duha, do svjetlosti istine, kada se svijest javlja. To znači, svijest je uvijek prisutna u tjelesnim stanicama, u onom dijelu apsolutnog vakuuma (što predstavlja Bog-život), ali je potrebno spiritualno, duhom doći do toga. Od same reakcije uma i znanja, ovisi da li će doći do fokusiranja duha na istinu i pojavu jasnog uvida. Svijest nije ovisna ni od čega, pa ni od razmišljanja. Svijest je uvijek prisutna, samo ako imate iskustvo takvog uvida.

Vaše tijelo, do posljednje stanice, reagira baš kao i vaš um. Sve ono što umislite, bude realizirano preko uma, jer je on jedini vodič duše kroz tijelo. Zato ne umišljajte ništa, oslobodite sebe i um i živite bezbrižno u miru.

Umom upravlja inteligencija života, ona univerzalna i apsolutna koju nazivamo Bog. Znači Bog si TI i nikada nemoj biti tužan, nikada nemoj imati želju, jer želja je samo priznanje da ne umiješ voditi svoj um. To rade samo nezrela djeca i zbog neostvarenih želja obično plaču,

Naravno, um ima beskrajno mnogo reagiranja, baš onoliko koliko je moguće igrati se svjetlom. Temeljem stanja uma govorimo o nesvjesnom umu, usmjerenom umu, svjesnom umu, osjećanju, opažanju, mislima, emocijima, sjećanju, budnom stanju, snu, transu, bolesti, ljubavi, radosti, duši, duhu, egu, imaš volju, nemaš volju, mrzi te, kreativan si, znaš, nemaš pojma, vruće ti, smrzavaš se, imaš energiju, osjećaš se prazno, strah te, ništa ti ne treba, ne voliš nikoga, patiš zbog nečega, bijesan si, miran si, a uvijek iza tih pojmova stoji um. Bog-život, kao apsolutna inteligencija u tebi je na jednoj strani, tijelo je na drugoj strani, a između je UM. Život nezna za um, niti tijelo zna za um, ali zato UM zna za život i tijelo. Um je neumoran.

Kada um spustiš nisko u ravan nagona, onda imaš snagu životinje. Ako taj isti um podigneš na najvišu razinu božanske ljubavi, onda si milostiv.

Moramo biti jasni do kraja. Nije stvar u iluziji ili mašti, ili prevari uma, nego u dokazivanju samom sebi kako je ŽIVOT božanstven, kako je neovisan od bilo čega materijalnog, kako je to najljepša čarolija svijeta. Temeljem takvog znanja, spoznaje i dubokog doživljaja života u sebi, postaješ MIR, a kada je mir sve je na svom mjestu.

Po pitanju svijesti i uma, stvar je u pravom znanju, temeljem koga ti nešto može biti jasno.

Usmjeriti um, savladati branu ega, izgraditi duh i na kraju biti svjestan i slobodan, ovisi od znanja, od umijeća življenja.

I tako život, koga si bio zapostavio zbog želja, strasti i nebitnih stvari, ponovo poprima božansku notu, a ti zračiš, samo ovoga puta znaš zašto.

Princip života je uvijek jednostavan i sastoji se od DAVANJA i to najjednostavnijeg prirodnog davanja onoga što možeš imati u izobilju, a to je ljubav prema Božanstvu. Obzirom da je Božanstvo vezano za dušu, ljubav se odnosi na cjeli svijet, jer sve ima dušu, pa i ono zrno pijeska.

Svi oni koji nisu na liniji ljubavi, zaista nemaju što dati, jer zbog neznanja, ograničenosti uma, zbog pohlepe, želje za posjedovanjem, nikada nisu u prilici nešto odvojiti radi davanja. Njima je sve malo. Oči su im ovolike, uprte prema vani, kada uopće ne doživljavaju sebe.

Kada sebi prilaziš sa negiranjem da nešto ne možeš napraviti, onda zaista postaješ bespomoćan. Na drugoj strani kada koncentracijom daš sebi sugestiju kako sve možeš napraviti, onda se u tebi budi kreativnost. Jednako tako i drugima možeš pomagati. Zbog Božanstva, u tebi je beskrajna moć, samo je pitanje da li to znaš iskoristiti.

Dovodeći sebe u stanje bilo kakve ovisnosti, jednostavno gubiš moć. Oslanjajući se na nešto drugo iz vana, zapostavljaš sve božanske moći koje su već u tebi.

Kako povratiti mir, osloboditi se želja, misli i patnji?
Tvoj duhovni život treba u svemu biti jednostavan i praktičan, bez obzira što je na prvi pogled nevidljiv.

Praktična strana duhovnog života se sastoji u tome da proširivanjem znanja širiš prostor svoga bića izvan sebe. Umjesto da cjelog života imaš želju prigrabiti više materijalnih stvari iz vana, ti znanjem proširuješ vidike.

Umijeće življenja se sastoji od moći prosuđivanja, od načina kako se postavljaš prema svemu, kako uređuješ odnose prema ljudima i stvarima, i širiš prijateljstva. Tako se njeguju vrline čovjeka, ljubav, Božanstvo, kreativnost, zahvalnost, pažnja i odgovornost.

Kroz znanja mijenjaš sebe; tvoj feng shui prostora dobiva pravo usmjerenje, ti si na Putu života, koji postaje osvjetljen i sve jasniji. Na jednak način pomažeš drugima , jer i oni primjećuju da zračiš iznutra.

Početnik će pitati gdje počinje životni Put, a odgovor je krajnje jednostavan - u svakom pojedincu, u svakoj duši i biću, u svakom srcu. Postavljanjem sebe u prostoru i vremenu na najbolji mogući način, kada te ne šibaju vjetrovi utjecaja iz vana, znači da si na putu. Put života jednostavno osjetiš kroz dubok i miran dah. Svaka tvoja reakcija na vanjske podražaje označava skretanje s puta, jer svijest čovjeka je uvijek brža od reakcije uma u tijelu. Kada si prema svim utjecajima određen i miran, znači da ti je sve već jasno. To ne znači da ne smiješ imati emociju ili da postaneš gluh i slijep prema onome što opažaš, naprotiv, trebaš svoja osjetila zamijeniti duhovnim osjetilom - sviješću.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi...

Oznake: um, tijelo, duh, duša, svijest, bog

Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)