http://rigijev.blog.hr

petak, 06.03.2015.

Sattva, Rajas, Tamas; znanje i djelovanje

Tri vrste milosrđa – milodara:
Kad daruješ nešto kao milodar, potaknut pozitivnim osjećajem dužnosti, bez osjećaja obveze i ne očekujući ništa zauzvrat, ako to činiš u pravo vrijeme i na pravom mjestu prema osobi koja to zavređuje i koja ne može ničim uzvratiti, takvo je davanje izraz satvičke prirode.

Ako se milodar daje s osjećajem vezanosti, osjećat će se neugodno i onaj tko daje i onaj tko prima. Milosrđe učinjeno sa željom da se dobije nešto zauzvrat, sada i ovdje ili nekom drugom prilikom izraz je rajasičke prirode.

Milodari davani u pogrešno vrijeme i na krivom mjestu, upućeni onima koji ih nisu vrijedni, onima sumnjiva karaktera, koji potrate svoj novac i ne pomažu drugima, ili milodari predani bez osjećaja poštovanja ili popraćeni uvredom – takvo je milosrđe izraz tamasičke prirode.

Odricanje nije negativan proces, već pozitivan čin odustajanja od nečega. (npr. Sunce sve vrijeme odustaje od svoje topline i svjetlosti da bi darovalo život, plodovi voća koji dozrijevaju odbacuju stablo na kojem su izrasli, Duša se odriče svjetovnih veza kako bi se pridružila Bogu).

Kako sile prirode međusobno djeluju s aktivnostima –
Postoje tri opća sastavna djela: znanje, aktivnost i onaj koji obavlja aktivnost. Promatrajući ta tri elementa s gledišta svake od tri gune; Sattva, Rajas i Tamas, postoje tri vrste znanja, tri vrste djelovanja i tri vrste onih koji obavljaju neku aktivnost.

Čovjek cjelovitog znanja – sattva spoznao je božanskost Sebstva. On vidi Boga u svim bićima, zna za jednost svih bića u univerzumu i ne vidi odvojenost koju drugi vide.

Čovjek nepotpunog znanja – rajas primjećuje odvojenost posvuda i vidi svakog čovjeka drukčijim od ostalih. On vjeruje da postoji toliko odvojenih duša koliko i tijela.

Onaj koji ne zna – tamas zapravo ne posjeduje nikakvo znanje, već živi u neznanju i zabludi te se priklanja vjerovanju da je čovjek samo tijelo. Za takvoga gubitak tijela predstavlja gubitak svega. U tomu nema nikakve suptilnosti razumnog razmišljanja.


Djelovanje bez očekivanja rezultata – sattva je ona vrsta djelovanja koja se obavlja bez vezanosti. Onaj tko tako djeluje, čini to kao svetu dužnost zbog same dužnosti, a ne radi zadovoljstva ili osobne nagrade. U takvom djelovanju nema težine.

Djelovanje koje je izraz želje za rezultatima – rajas uvlači čovjeka u težnje koje su namijenjene tomu da ugađa sam sebi a to zahtijeva veliku količinu egističnog nastojanja. Ova vrsta djelovanja onemogućava duhovni razvoj i dovodi do patnje.

Djela koja se provode bez razmišljanja, slijepo – tamas, ne uzimaju u obzir posljedice. Nikakva se pažnja ne posvećuje cijeni ili dobrobiti takvog djelovanja, a onaj tko djeluje nema pojma o svojoj sposobnosti da tu aktivnost provede.

Satvički ljudi sve promatraju kao Božji posao, a sebe vide jedino kao Božje instrumente. Tako potpuno oslobođeni ega, oni su oslobođeni i želja i vezanosti. Oni samo žarko žele obaviti posao, a uspjeh ili neuspjeh tog posla na njih ne djeluje.

Oni koji obavljaju rajasička djela, potaknuti su željom za osobnim dobitkom, pohlepni su i destruktivni do okrutnosti te su radosni ili ogorčeni što ovisi o uspjehu ili neuspjehu njihovih djelovanja. Oni su pretjerano revni i skloni povrijediti druge koji im se nađu na putu. Duhovni uspjeh nije namijenjen takvim ljudima.

Oni čije je djelovanje pod utjecajem lijenosti i inertnosti – tamas nepažljivi su, nemarni, bezvoljni i lijeni. Neznanje i odgađanje su njihova najvažnija obilježja, uz podmuklost, pakost i nepoštenje.

Tako s gledišta triju guna promotrimo i dva dodatna obilježja: intelekt i staloženost uma. Intelekt se odnosi na sposobnost razlučivanja – buddhi, dok se staloženost uma – dhrti odnosi na snagu uvjerenja, odrješitost, moralnu čvrstoću i odvažnost na duhovnom putu.

Satvički intelekt razlučuje između onoga što je istina i što nije istina, onoga što je stvarno i što nije stvarno. On zna razliku između djelovanja i nedjelovanja. Zna što pomaže a što sprečava duhovno napredovanje. On uočava razliku između straha i neustrašivosti i razumije što oslobađa dušu a što je zarobljava. Satvički intelekt vodi čovjeka prema Bogu.

Intelekt koji je rajasički također razlučuje, ali pogrešno. On ima iskrivljeno poimanje o ispravnom i neispravnom djelu, smatrajući da cilj opravdava sredstvo neovisno o tome kako sebičan i poguban bio način njegova ostvarenja. Ova vrsta intelekta može pretvoriti istinu u neistinu i obrnuto. Pohlepa, strast, ljutnja i strah zamagljuju njegovu viziju. On ostaje zapleten u temelje svjetovnog života umjesto da povede čovjeka prema višem cilju.

Tamasički, tupi intelekt koji je ovijen neznanjem i zaogrnut tamom naprosto ne može razlučivati. Tom se intelektu božanskost čini lošom dok mu se ono što je loše čini dobrim. On shvaća život na iskrivljen način. Intelekt kojim prevladava neznanje vuče uvijek pojedinca prema dolje.

Satvička sreća predstavlja smirenost uma koji donosi meditacija, slatku radost koja dolazi zbog sebeostvarenja. Kao i sve ostale dobre stvari, u početku to predstavlja napor, ali kasnije dovodi do prave radosti. Izvor trajnog blaženstva teče iz atmana, istinskog Sebstva koje je u nama. To blaženstvo možeš pronaći u sebi uz pomoć vježbe.

Rajasička sreća predstavlja upravo suprotno: u početku je slatki nektar, a na kraju se pretvara u otrov. To je privremeno zadovoljstvo koje se ostvaruje putem vezanosti osjetila za predmete svjetovne prirode. Predaš li se ovakvoj vrsti sreće, prizvat ćeš i bol koja ju uvijek prati. Osloniš li se nagonski na svoja osjetila kako bi doživio zadovoljstvo, zarobit ćeš svoju snagu, ustrajnost i sposobnost za rast. Tvoja duhovna mudrost blijedi. Ugoda i njezina prirodna posljedica – bol, su napitak koji se pije u svijetu.
Pravo blaženstvo se u malim gutljajima pijucka iz nutrine.

Tamasička sreća nastala je iz tamne zablude, predstavlja postojanje koje nije razumljivo i slično je snu, gorko i na početku i na kraju. Jedino zadovoljstvo ovakvog oblika „sreće“ je slabašno zadovoljstvo spavanja ili izopačeno uživanje koje proizlazi iz ispraznih težnji ili zanemarivanja dužnosti.

Oznake: sreća, hrana, strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 16:12 • 0 KomentaraPrint#

Pročišćenje; značaj hrane i duhovnost

Svatko je rođen s jednom od tri gune: s uravnoteženošću (sattva), nemirom (rajas) ili inertnošću (tamas) što ovisi o njegovom temperamentu.

Duhovno značenje hrane –
Suptilni elementi u hrani u znatnoj mjeri utječu na um i zbog toga oblikuju mentalno ponašanje. Prije ili kasnije, ozbiljni duhovni tražitelji morat će se suočiti s pitanjem vrste hrane koju uzimaju.

Ljudi koji su po prirodi satvički uzimaju hranu koja je čista, blaga i hranjiva i koja ih tjelesno jača, donosi im čiste misli i mentalnu radost. Njihova je hrana svježa, sočna, umirujuća i ugodna probavnom sustavu tijela. Doručak je lagan, dnevni obrok je hranjiv onoliko koliko je potrebno i ništa više, dok je večera laganija kako bi se tjelesni organi mogli odmoriti tijekom noći. Jedino takav čovjek poznaje pravi okus hrane.

Rajasičke ljude koji su po prirodi nemirni i strastveni privlači začinjena, ljuta, gorka,slana, kisela i vruća hrana. Poput ljudi koji takvu hranu uzimaju, i ona u njima uzrokuje bol, patnju i bolest te sprečava njihov duhovni razvoj.

Tamasički ljudi koji su po prirodi inertni i lijeni uzimaju staru, prekuhanu, ustajalu, bezukusnu, nečistu, konzerviranu hranu bez ikakve hranjive vrijednosti. Takva hrana vraća onomu tko je uzima ista ta obilježja.

Vrste i djelotvornost duhovnog pročišćenja – tapas
Postoje tri temeljna načina pročišćavanja: oplemenjivanje misli, riječi i djela, odnosno pročišćavanje instrumenata uma, govora i tijela. Kad uspiješ preoblikovati to troje, automatski postaješ boljim.

Vježba: govoriti istinu, ne vrijeđati druge, ne ulagivati se
Uvijek govori istinu, i iznesi ju na najugodniji način. Ako to ne možeš učiniti, radije šuti. Ako je nešto neizostavno potrebno reći, moraš se pridržavati istine, ali pronađi nježan i obziran način. Nemoj vrijeđati druge grubim riječima. Riječi mogu biti bolnije nego fizičko nasilje a i nanesena povreda duže traje. Riječi kojima je svrha potaknuti negativnost predstavljaju čin nasilja, kloni se takvih riječi. Izuzetno je važno izbjegavati riječi koje vrijeđaju.

Pročišćavanje misli – važniji je nego pročišćenje riječi i djela, jer dobre riječi i djela nastaju spontano u umu koji je ispunjen dobrim mislima. Održavaj smireno i vedro stanje uma pa nećeš izgovarati nepotrebne riječi niti činiti neželjena djela. Da bi razvio staloženost uma, dopusti da se pojave samo dobre misli i plemeniti osjećaji.


Kad postojano, s čvrstom vjerom i bez očekivanja nagrade, provodiš u djelo ove načine pročišćavanja misli, riječi i djela, tvoja su djela izraz čistoće – sattva.

Kad provodiš ove načine pročišćenja zato da pobudiš divljenje ili poštovanje, tvoja djela izražavaju strast – rajas.

Kad provodiš ove tri vježbe pročišćenja, a ne razumiješ njihovo značenje ni zašto ih činiš, ili ako su one usmjerene na tijelo ili ako su vračarije pa štete tebi ili drugomu – tvoja su previše kruta nastojanja izraz inercije – tamas.

Oznake: hrana, strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:52 • 0 KomentaraPrint#

Iz knige Bhagavatgita; Uzviseni -ljudi čista srca i oni zarobljeni u vlastite ovisnosti zadovoljavanja osjetila

Postoje dvije razine života na ovom svijetu. Na jednoj razini žive smrtna, privremena, prolazna bića, a na drugoj besmrtni, vječni, neuništiv Duh. Sva stvorenja su uništiva. Duh je neuništiv. Ali različit i iznad njih – viši čak i od smrtnika i Duha, viši i od najviših božanstava – postoji Bog kao vrhovni atman, nepromjenjiv, vječan, neuništiv Bog.

Dvije sudbine: božanska i demonska –
Božanska obilježja ljudskih bića: neustrašivost, čistoća srca i osjećaja, milosrđe – davanje milodara i nadzor nad osjetilima, poštenje – ispravnost, iskrenost, ne pozlijediti nikoga (ahimsa), ne povrijediti nikoga mentalno, tjelesno i duhovno. Na popisu božanskih osobina nalaze se i: istinoljubivost, odsutnost ljutnje, povlačenje, odricanje od svjetovnih privlačnosti, smirenost i neogovaranje. Biti suosjećajan, ne čeznuti za materijom, biti bez želja, biti ljubazan i skroman, postojan, neuznemirena uma i vitalan. Opraštati, biti odvažan, hrabar, ustrajan, podnositi teškoće, biti čista uma i tijela, ne mrziti nikoga, ne biti ohol.

S druge strane postoje obilježja izopačenosti, načini ponašanja i raspoloženja koja obilježavaju osobu nižu od čovjeka: to je oholost (razmetljivost, licemjerje), pompoznost (arogancija), taština (uobraženost), ljutnja, osornost (kruto prosuđivanje i nedostatak sposobnosti razlučivanja –između ispravnog i neispravnog, istine i neistine, stvarnog i nestvarnog).
Ta bića vjeruju da je zadovoljenje njihove pohote sve za što je vrijedno živjeti. Sa svih strana oni su vezani spletkama, pohlepom i ljutnjom, jer povređujući druge, oni privlače ljude koji i sami povređuju. Gomilaju i zgrću bogatstvo samo da bi zadovoljili svoja osjetila i hirove. Kako se obogatiti – to upravlja svakom njihovom mišlju i kretnjom. Ti su ljudi, izopačeni, izbezumljeni i zarobljeni u vlastite ovisnosti zadovoljavanja osjetila.

Oznake: strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:40 • 0 KomentaraPrint#

Sattva Rajas i Tamas iz knjige BHAGAVADGITA

Temeljne komponente poredane redoslijedom od grube tvari, što su fizički i kemijski elementi, do suptilnijih i profinjenijih kao što su um, intelekt i ego koji predstavlja osnovni osjećaj da si ti fizičko tijelo. Sve komponente, čak i one najsuptilnije, pripadaju svijetu prirode. Iznad toga svijeta prirode postoji duhovno područje – životna snaga, izvor svijesti svih bića i pokretač cjelokupnog života. Ova tajanstvena sila podržava i održava sav univerzum. Zajedničko tim dvama područjima, to jest prirodi, koja predstavlja inertnu materiju, i duhu koji predstavlja životnu svijest, jest utroba svih bića. Sam život nastaje iz toga jedinstva prirode i duha.

Tri temeljna svojstva prirode koja nastaju iz niže prirode Boga: dobrota – sattva, strastvena aktivnost – rajas i tama, lijenost, inercija – tamas.

Čovjek mješavina svih triju promjenjivih svojstava prirode, ono svojstvo za koje je čovjek najviše vezan počinje prevladavati i on postaje određeni tip osobe, ponaša se različito, doživljava osjećaje i zablude svojstvene tom obilježju – postaje općenito uravnotežen – sattva, aktivan – rajas ili inertan – tamas. Kako je sada dio prirode, on se mora ponovno rađati i umirati, podložan je bolnoj sudbini svega materijalnoga.

Kako nadvladati tri sile prirode – Tri gune materijalne prirode - biti iznad vremena, prostora i okolnosti, stici do mjesta na kojem je um smiren a ego nestaje.
Svatko ima sve tri sile u sebi u različitim omjerima i odražavat će način ponašanja koji je u skladu s osobinom koja prevladava. Guna znači i isprepletenost (doslovno).

Cilj života je preoblikovati karakter pojedinca u traženju višeg ideala – promijeniti ga od neznanja i lijenosti (tamas) do strastvenog nastojanja (rajas), a nakon toga usmjeriti ga u smirenost i uravnoteženost (sattva). Tijekom dana sve tri osobine poput plime i oseke struje u svakom čovjeku. Čovjek bi trebao znati koja osobina u njemu prevladava.

Kada se pojavi uravnoteženost, čini se kao da svjetlost istinskog Sebstva zasvijetli kroz sva tvoja vrata, tj. osjetila. Tvoj vid postaje oštriji, sluh bolji, mišljenje i djelovanje odmjerenije, savjesnije.

Kad prevladava osobina nemira u tvojoj osobnosti, kao da nestrpljenje, pohlepa i težnja izviru na površinu, kao da te tvoj vlastiti nemir prisiljava na djelovanje.

Kad se tvoj um osjeti lijenim, zbunjenim i nezainteresiranim, znači da je inertnost preuzela prevlast.

Djelovanja uravnoteženosti imaju za posljedicu mudrost, čistoću i sreću. Strast uvijek donosi pohlepu, ljutnju i veliku bol. Inertno ponašanje vodi do neznanja i tupe tromosti.

Ljutnja, patnja (koja uvijek prati djelovanja potaknuta željama) i bol mogu biti dar s neba i pokrenuti čovjeka da ispravi način ponašanja. Patnja je vježbalište na kojem se oblikuje dobar karakter i ispravan način ponašanja (dharma). Život temeljen na Istini, uzdiže čovjeka do smirenosti što je obilježje uravnoteženog stanja. Oni koji nadvladaju osobine prirode u osnovi su promatrači, oni su iznad svjetovnog.

Oznake: strast, inertnost, nestrpljenje, pohlepa, težnja, smrt, gune, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:27 • 0 KomentaraPrint#

Bog i vječnost - stanje besmrtnoti_ iz knjige BHAGAVADGITA

Postoje četiri vrste ljudi koji traže povezanost s Bogom: jedni, koji su izmoreni svijetom – ljudi koji štuju Boga radi ublažavanja svoje mentalne ili fizičke napetosti, ili da se oslobode straha i nesreće. Drugi, koji su u potrazi za srećom kroz svjetovne stvari – ljudi koji se mole Bogu da im osigura bogatstvo, obitelj, moć, ugled i sl. Treći, koji traže duhovno napredovanje – ljudi kojima je poticaj za povezivanje s Bogom stjecanje znanja i iskustva kako bi im pomoglo u sebeostvarenju. Četvrti su mudri – ljudi koji su istinski spoznali Sebstvo, atmana, koji znaju da postoji samo Bog, i čiji je jedini poticaj Bog i ništa drugo.

Neuništivi Bog –
...nije smisao u tome da se nadaš dobrom rođenju već da težiš dobroj smrti.
Zbroj svih misli i osjećaja tijekom cijeloga tvog života zgusnut će se u samo jedno stanje uma u trenutku kada budeš napuštao tijelo. Prihvatit ćeš određeni mentalni stav u trenutku smrti. Sve što je privlačilo tvoju pozornost tijekom života, neizbježno će biti u tvojoj svijesti u trenutku smrti – i na tu razinu svijesti ti ćeš prijeći. Nakon nekog vremena ista ta mentalna struktura vratit će se natrag u svijet. To se naziva ponovnim rođenjem. Tijekom života pripremaj se za trenutak smrti. Bilo koji trenutak može biti tvoj posljednji, zato se odnosi prema svakom trenutku kao da ti je posljednji, jer je tvoja misao u tom trenutku temelj na kojem će se graditi tvoje sljedeće rođenje. Živi u stanju stalne duhovne svijesti.
Oni koji ne napreduju dalje od predodžbe raja i pakla osuđuju sebe na među svjetove i na taj se način vežu uz smrt i ponovno rođenje. Jedini način da se dosegne vječnost, besmrtno stanje, je ljubav, nepokolebljiva odanost samo Bogu. Odvojena duša ne može opstati odvojena od Boga, univerzalne Duše.
„Onima koji mi potpuno predaju svoje srce ja dajem buddhi, intelekt koji je iznad svjetovnog intelekta, moć razlučivanja stvarnoga od nestvarnoga.“
...ja volim onoga tko je iznad osjećaja „ja“ i „moje“, kojega bol ne uznemiruje niti zadovoljstvo ushićuje.

Ako odbaciš očekivanja, to će te istog trenutka dovesti do mira.

Volim onoga tko ne gaji u duši nikakvo zlo prema bilo kojem živom biću, već s ljubavlju uzvraća na mržnju, koji se prijateljski i sa suosjećanjem odnosi prema svakomu, onoga koji se uzdigao iznad osjećaja „ja“ i „moje“, kojega ne dira bol niti ushićuje zadovoljstvo. Volim one koji su slobodni od straha, zavisti i drugih uznemirenosti što ih svijet sa sobom nosi, a udarce na koje nailaze prihvaćaju kao prikrivene blagoslove. Volim one koji ne očekuju apsolutno ništa. Oni koji su čisti iznutra i izvana također su mi vrlo dragi. Volim poklonike koji su spremni biti mojim instrumentima i ispunjavaju zahtjeve što ih pred njih postavljam, a od mene ne traže ništa. Ja volim one koji se niti raduju niti osjećaju odbojnosti, ne tuguju niti teže da nešto posjeduju, na koje ne utječe ništa što im se događa, bilo loše ili dobro i koji su mi unatoč svemu odani. Oni su ravnodušni prema počasti ili sramoti, toplini ili hladnoći, pohvali ili osudi – oni ne samo da nadziru svoj govor, već su tihi u sebi. Veoma su mi dragi i oni koji su općenito zadovoljni životom i nisu vezani za svjetovne stvari, čak niti za dom.

Oznake: smrt, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Bhagavatgita, Karmayoga, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:12 • 0 KomentaraPrint#

Prolazna priroda svjetovnih zadovoljstava

Put Djelovanja – Karmayoga
...izvršavaj svoje svjetovne dužnosti, ali nemoj se za njih vezati ni težiti za njihovim plodovima. ... pusti da se to događa samo od sebe, poput disanja ili kucanja srca.
Sve je djelovanje – uzimanje hrane, spavanje, disanje, kucanje srca, čak i podsvjesne mentalne aktivnosti. Svatko je neminovno doveden u stanje djelovanja po svojoj prirodi i od strane same prirode. Upusti se u djelovanje, obavljaj svoj posao, ali strogo nadziri svoj um i osjetila. I budi svjestan da bi posao koji obavljaš trebao na neki način doprinjeti, izravno ili neizravno, većem boljitku čovječanstva.
Čovjekova je zadaća djelovati nesebično, ne razmišljati o vlastitoj dobrobiti. Kad se baviš nesebičnim služenjem koje je požrtvovnost, priroda ispunjava tvoje želje, ne trebaš ju za to ni moliti.

I put znanja ili promišljanja, i put djelovanja vode k istom cilju, a to je oslobođenje. Kad se oslobodiš ega, oslobađaš se i karme. Ne možeš se odreći djelovanja, prije nego ga izvršiš (spoznaja izravnim iskustvom).

Mudri prepoznaju prolaznu prirodu svjetovnih zadovoljstava pa stoga ne traže sreću na području osjetila. Osjetilna zadovoljstva izvor su patnje. Zemaljska zadovoljstva, iako izgledaju ugodna, prolazna su i zapravo su bolna. Mudri znaju da patnja neizbježno, bez iznimke ide ruku pod ruku sa svjetovnim zadovoljstvima. Želja i ljutnja dopunjuju jedna drugu. Ljutnja je odgovor na nezadovoljstvo zbog neispunjenih želja. Kad uspiješ nadzirati ili transcendirati želju i ljutnju, koje se javljaju u tijelu, ali ne u atmanu, moći ćeš pronaći istinsku, trajnu sreću. Oni koji pronalaze radost i mir samo u sebi, istinski su sretnici.

Postupak nadvladavanja uma i osjetila sastoji se u isključivanju vanjskog svijeta. Treba se usredotočiti na središte duhovne svijesti koje se nalazi između obrva i postupno uravnotežiti udah i izdah. Tada, nakon što su tijelo, um, osjetila i intelekt pod nadzorom, kada su oslobođeni želje, straha i ljutnje, dolazi do ostvarenja stalne slobode i blaženstva s Bogom.

Ukrotiti um i osjetila
Održavanje fizičke, mentalne i intelektualne ravnoteže, neovisno o tome kako su teški izazovi, dovodi do trajne radosti, što je pouzdano obilježje jednog jogina. Istinski jogin nije duhovni pustinjak, već je discipliniran, Bogu posvećeni čovjek koji potpuno živi u svijetu.
Znanje se stječe osjetilima i umom – to jest putem onoga što vidiš i misliš. Mudrost se stječe izravnim shvaćanjem, unutarnjim uvidom i intuicijom. Znanje nešto zna na intelektualnoj razini. Mudrost to u potpunosti „spoznaje“ i može to primjeniti u svakodnevnom životu.

Oznake: um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Sattva, Rajas, Tamas, Bhagavatgita, Karmayoga, smrt, obrasci, strah

06.03.2015. u 15:10 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 25.02.2015.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim

Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”

Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”

Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postali smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.

Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.

Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojimo uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.

Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.

Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.

Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.

Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i nastat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.

Oznake: samoca, stimulansi, uspjeh, prestiz, moc, svjesnost, jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, ljubav, odnos, veza, partner

25.02.2015. u 12:56 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.02.2015.

Istinska sreća; istinsko ja vs ego

Istinska sreća ovisi o našem načinu postojanja, a ne o onome što imamo
BY ATMA ON 28. OŽUJKA 2014. PSIHOLOGIJA
Svi želimo biti sretni, ali ispada da unatoč tome što većina uživa mnogo veću kvalitetu života i veće blagostanje od ljudi prije recimo 50 godina, naša razina sreće nije nimalo porasla. Zašto? U osnovi, to je zato što naša sreća ima vrlo malo veze s našim životnim okolnostima. Istraživači procjenjuju da je udio naših osobnih okolnosti u faktoru sreće zastupljen manje od 10%.

Povišica plaće, kupnja najnovijeg mobitela ili pronalaženje novog partnera, mogu privremeno povećati naše raspoloženje, ali efekt vrlo brzo nestane što smo zasigurno svi iskusili barem jednom u životu.

Glavni ključ za istinsku sreću ima vrlo malo veze s onim što imamo, no ima puno više s našim načinom postojanja na svijetu.

Istinska sreća je dubok osjećaj dobrobiti, unutarnjeg mira i vitalnosti koji je dominantan u našem životu. Javlja se spontano i prirodno kada napravimo pomak iz egocentrične osobe u uravnoteženo istinsko biće kao način postojanja u svijetu.

Ego je jednostavno „ja“ koje mislimo da jesmo. To je mreža uvjerenja, pretpostavki, očekivanja i želja vrlo često dobrim dijelom ukorijenjena u strahu, kontroli i otporima. Svaki puta kada smo uhvaćeni u sadržaj naših misli i emocija ili se opiremo stvarnosti, mi živimo iz pozicije ega, a naše istinsko ja spava. Istinsko ja je naša istinska priroda i izvor intuitivnih smjernica i sreće. No, ego je dio strukture našeg jastva i bez njega ne bismo mogli živjeti, samo je pitanje da li je dominantan ili ne.

Kada živimo u skladu s istinskim ja, tada život teče. Pomak iz ega u istinsko ja zahtijeva hrabrost, strpljenje i predanost da poduzmemo korake za stvaranje zdravog, uravnoteženog ega i buđenje kako bi živjeli s većom svjesnosti o sadašnjem trenutku i prihvaćanju. Taj razvoj također znači otkrivanje i utjelovljenje istinskog ja kako bi iznjeli na svijet svoje talente i potencijale na način koji obogaćuje i poboljšava svijet. Stoga, u nastavku donosimo nekoliko vrijednih savjeta za razvoj istinskog ja, za postizanje istinske sreće:

Prestanite vjerovati svemu što mislite

Jedan od najčešćih uzroka nezadovoljstva živi u našoj glavi, te uzimanje za ozbiljno priče koje stvara naš um. Većina onoga što mislimo nije istina i nema utjecaja na stvarnost. Jedan od brzih načina da doživite istinsku sreću je pomak iz stanja identificiranosti sa svojim mislima u stanje bivanja svjesnosti o svojim mislima. To znači promatrati svoje misli bez ikakve prosudbe.

Uskladite se sa stvarnošću

Kada se borite ili odupirete stvarnosti – stvarima kakve one zaista jesu upravo sada – vaše tijelo i um imaju tendenciju postati napeti i doživjeti ćete stres. Ako često želite da određeni trenutak vašeg života bude drugačiji nego što sada jest, samo ćete sve više graditi unutarnje nezadovoljstvo. Jedan od zlatnih ključeva istinske sreće je da počnete prihvaćati stvarnost upravo onakvu kakava jest. To ne znači da morate voljeti tu realnost, no prihvaćanje realnosti automatski vas oslobađa napetosti. Nakon što smanjite napetost, veća je šansa da će se spontano pojaviti odgovor na tu situaciju … jednostavno ćete znati što učiniti.

Sagledajte iz svog srca

Ovakav pristup je osobito dobar ako imate hiperaktivan um ili vas muči puno briga. Preusmjerite svoju pozornost na područje svog srca i pogledajte na svijet iz srca umjesto iz glave i primjetiti ćete kako ove promjene u perspektivi gotovo odmah mijenjaju vaše iskustvo. Prva stvar koju ćete možda primjetiti je to da ste puno više povezani i osjećate se mirno, te kako su se misli promijenile. Ovo možete eksperimentirati cijeli dan! Također, probajte ovo primjeniti kada ste sa svojim partnerom i prijateljima i primijetiti ćete promjenu u tome kako se osjećate prema njima. Naš ego je programiran vidjeti odvojenost i razlike te onda donositi prosudbe, dok je naše srce programirano vidjeti povezanost i sličnosti. Štoviše, kad pogledamo na svijet iz srca tada imamo pristup kvalitetama srca kao što su suosjećanje, zahvalnost i ljubav.

Surađujte s emocijama

Jedan od ključeva za istinsku sreću je pomak pozornosti sa težnje da se osjećamo dobro na to da budemo dobro s osjećajima. Kad naučite kako pozdraviti sve emocije jednako, uključujući ljutnju, tugu i strah, događa se nešto iznenađujuće – iznenada se počinjete osjećati mirno i prožeti s dobrobitima unatoč tome što osjećate. Da biste to doista osjetili, trebate ući u komunikaciju sa svojim tijelom. Sljedeći puta kada imate neki neugodan osjećaj, umjesto pokušavanja kontroliranja tog osjećaja svojim umom i snagom volje, locirajte gdje je emocija najjača u vašem tijelu i samo promatrajte. Budite strpljivi i promatrajte kako ona protiče iz vašeg tijela sve dok taj emocionalni naboj nije otišao. Primjetite kako nakon toga osjećate puno više energije i kako je razlog zbog kojeg ste se tako osjećali sada drugačiji.

Zakoračite u zonu moćne zahvalnosti

Kada iskusimo zahvalnost, mi se pomičemo od onoga što je krivo i što nam nedostaje u ono što je ispravno i što je upravo sada. Neka vam zahvalnost bude temelj vašeg života i vidjeti ćete značajna poboljšanja u načinu kako funkcionira vaš život i kako se osjećate. Zahvalnost mijenja sve. Iskušajte ga u bilo koje vrijeme tijekom dana – jednostavno razmislite o dvije stvari za koje ste od srca zahvalni i nakon toga dvije stvari koje cijenite kod sebe. Dopustite si osjetiti i doživiti zahvalnost barem 30 sekundi i zatim primjetite koliko se bolje osjećate.

Dopustite da bude ono što jest

Jedna od karakteristika ega je njegova stalna potreba da se odupire i bori sa stvarnošću. Stvarnost se jednostavno odnosi na ono što jest, što god da se pojavi u datom trenutku uključujući i vaše misli, emocije, životne situacije i aktivnosti drugih. Elegantan način kako se otvoriti prisutnosti je omogućiti svakom trenutku da bude onakav kakav jest, bez potrebe da nešto promijenimo u vezi toga i bez prosuđivanja o tome. I tada se u vama događa savršen spontan odgovor na taj trenutak i bez potrebe da ego nešto učini.

http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-12.html
http://www.quantumzona.com/1/post/2011/11/istinska-srea-22.html

Oznake: zahvalnost, ljubav, prihvaćanje, istinska sreća, osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, očekivanja, želja

23.02.2015. u 15:37 • 0 KomentaraPrint#

subota, 21.02.2015.

Negativni osjecaji i kako se nositi s njima

Prvo treba postati svjestan svojih negativnih osjecaja. Tuge naprimjer. Osjecam tugu. Lose sam raspolozen. Osjecam odbojnost prema sebi ili mi se javlja osjecaj krivice. Zivot kao da nema nikakvu svrhu ni smisao.
Trebam svhvatiti da su negativni osjecaji unutar mene. To nije stvarnost. Ja se tako osjecam. Ne cini me netko izvan mene nesretnim. On samo nesto cini ili ne cini. Ako kisa pokvari piknik u parku? Sto izaziva negativne osjecaje; kisa ili je to moja reakcija na kisu? Stvarnost je onakva kakva je. Ona nije problematicna.

Ljudi stvaraju problem. Ako bismo uklonili ljude sa planeta zivot bi tekao dalje, priroda bi najnormalnije nastavila da se razvija u svoj svojoj ljepoti i divljini.

Osjecaj je u meni. Nama ga u stvarnosti. Samo se ja poistovjecujem sa negativnim osjecajem koji je kondicioniran; jer su mi rekli da ako imam problem treba i lose da se osjecam…
Ne trebam si reci; “Potisten sam!” nego; “Osjecam poistenost!” U ovom trenutku postoji potistenost, postoji osjecaj povrijedjenosti, ali tako je kako je, nemoj se baviti time. Proci ce. Sve prodje. Nasa depresija i nasi osjecaji su samo oscilacije klatna. Ako trazis uzbudjenja i ushicenja, pripremi se za potistenost.

U jednom africkom plemenu je najveca kazna izgon. Kada bi te izbacili iz New Yorka ili odande gdje zivis, sigurno ne bi umro zbog toga. Covjek iz africkog plemena umre. On biva zrtva ubjedjenja da pripada grupi i da bez nje ne moze prezivjeti. No nije neophodno pripadati necemu, nekoj grupi ili nekome. Nije cak neophodno ni zaljubiti se. Tko je to rekao? Neophodno je biti slobodan. Neophodno je voliti. Sve je u tome. To je nasa istinska priroda. No, mi hocemo da budemo zeljeni. Hocemo da nam aplaudiraju, da privlacimo druge.
Ako se uspijemo probuditi onda mozemo biti sretni, zadovoljni i blazeni i bez svega toga.

Tvojoj okolini ne bi bilo drago da cuje ovo sto govorim. Kako se moze kontrolirati takva osoba – netko kome nitko nije potreban, tko se ne osjeca ugrozen kritikama, tko se ne uzbudjuje onim sto ljudi misle i govore o njemu. Tko vise nije marioneta. Netko tko govori istinu i lisen je straha.
U Bhaghavad Giti, Krisna kaze Arjuni; “Neustrasivo se baci u bitku i stavi svoje srce pod stopala Gospodnja.”
Meister Eckhart kaze; “Bog se ne dostize procesom zbrajanja necega nego kroz proces oduzimanja. Nista ne moras uciniti da bi bio slobodan. Potrebno je samo da odbacis nesto. Tada si slobodan”.

“Dobro se osjecam, jer je u svijetu oko mene dobro”. Mistici kazu; “U svijetu je dobro, jer se JA osjecam dobro”.

Oznake: osjecaji, Bhaghavad Gita, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa, negativni osjecaji

21.02.2015. u 12:57 • 0 KomentaraPrint#

petak, 20.02.2015.

Uslovljeno ja i nase pravo JA_sreća i "uspjeh"

Zivot moze biti uspjesan samo kada smo budni. Tada nikome nista ne treba objasnjavati, ni od koga traziti oprost, i potpuno nam je nevazno sto drugi misle i govore o nama. Nema vise briga, tada smo sretni. Svi mi mislimo kako su imati dobar posao, imati status, dobru reputaciju ili biti slavan, pokazatelji uspjesnosti. Ispostavit ce se da su te stvari irelevantne. Takozvani uspjesni ljudi su preplaseni i zbunjeni. Marionette kao i svi ostali. Promatraj ih kako setaju po pozornici. Kako se uznemire kad spaze fleku na kosulji. Iskontrolirani su i izmanipulirani. Stalno su napeti i zarinuti. Jer, jednom postignuti uspjeh treba i odrzati. Ne smije se ici na dole niti ispod. Zivot ti vise ne pricinjava zadovoljstvo jer ga vise u potpunosti ne zivis. Nemas vise vremena za to. Konstantno potvrdjivanje. I sve ti se to dogadja zato sto si se poistovjetio s nekom etiketom. Poistovjetio su svoje ja sa novcem, poslom, zanimanjem.

Jedan odvjetnik se, kada je vidio racun od vodoinstaletera, pobuni pa rece; “Ti kostas dvijesto dolara na sat! Toliko ni ja kao odvjetnik ne zaradjujem.” Ovaj mu odgovori; “Nisam ni ja toliko zaradjivao kad sam se bavio advokaturom.”

Mozes biti vodoinstaleter, odvjetnik, poslovan covjek ili svecenik, no to se ne dotice tvog sustinskog JA. Ako sutra promijenim zanimanje to je kao da promjenim odjecu. Sustina ostaje nedirnuta. JA nisam ni moje odijelo, ni zanimanje ni ime. Treba se prestati identificirati sa stvarima koje dolaze i odlaze. Kada to uistinu shvatimo, nikakva nas kritika vise nece doticati, cak ni pohvala ni laskanje. Kada ti netko kaze; “Bas si sposoban”, o cemu on govori? On govori o nasem egu. O nasem uslovljenom ja, ne o nasem pravom JA. Ovo JA nije ni jako ni slabo, ni uspjesno ni neuspjesno. Nije ni jedna od tih etiketa. To su stvari koje dolaze i odlaze, ovisne su od kriterija koje odredjuje drustvo, od uvijeta i okolnosti u kojima zivimo. Te stvari ovise o raspolozenju osobe koja ti se u tom trenutku obraca.
To nase uslovljeno, indoktrinirano JA je egoist, infantilna budala, pravi magarac. Zato kazem sebi: “Bas sam magarac”. “Pravi sam magarac”! “Najobicniji magarac”. Hehe
To je ego. Magarac. To nisam JA. Magarac cini gluposti jer mu ne pravo ja to dozvoljava. Usput, magarac mi je jako draga zivotinja i ne bi ga trebalo koristiti u ovom kontekstu. Stoga se ogradjujem od ovog izbora rijeci MAGARAC. U pitanju je samo rijec koja se ustalila u nasemu jeziku kao atribut. Ne mislim da pravi magarac ima ista sa ne pravim ja.

Hoces li da budes sretan? Trajna sreca nema uzroka. Nitko te ne moze uciniti sretnim. Nitko nije tvoje sreca. Ako upitas probudjenu osobu: "Zasto si sretan?” On ce odgovoriti: “A zasto ne bih bio?”

Sreca je nase prirodno stanje. Kao stanje u male djece, kojim carstvo srece pripada sve dok ne budu uprljana drustvom i zagadjena kulturom. Da bi se dosegla sreca ne treba nista ciniti, jer sreca ne moze biti dostignuta. Zato sto je vec imamo. Jurimo za necim sto je vec u nasim rukama. Zasto onda tu srecu ne mozemo okusiti? Zato sto prvo treba necega da se lisimo. Treba da odbacimo svoje iluzije. Nase ambicije, zahtjeve, ocekivanja, zavist i pohlepu. A onda je zivot lak. Cudesan.

Oznake: osjecaji, emocije, identifikacija, identitet, uspjeh, strah, zanimanje, ego, sreca, jastvo, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja, zavist, pohlepa

20.02.2015. u 17:03 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 17.02.2015.

Emotivna ovisnost o drugoj osobi vs istinska ljubav

Ovisnost
Nikada ne osjecamo patnju kad izgubimo nesto cemu smo dali slobodu, sto nikad nismo pokusali da posjedujemo. Patnja je proizvod cinjenice da sam uslovio svoju srecu, povezavsi ju s nekim ili necim.

Namece se pitanje ima li smisla zivjeti zivot u kome ne ovisimo od nikoga i u kom smo potpuno sami?

Psiholoski gledano; emotivna ovisnost o drugoj osobi nastaje iz potrebe da se preko druge osobe stiglo do osobne srece. Tu dolazi do pojave straha od gubitka, straha da budemo odbaceni i napusteni te medjusobnog sputavanja i kontrole.


Savrsena ljubav iskljucuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoje zahtijevi, ocekivanja i ovisnost. Ja ne trazim da me ucinis sretnim. Moja sreca ne ovisi o tebi. Ako moradnes da me napustis, necu zaliti samog sebe. Jako mi je dobro s tobom – u tvom drustvu, no ja se ne vezujem za tebe. Ja uzivam u tvom drustvu na temelju nevezanisti – ne uzivam u tebi nego u necemu vecem i od tebe i od mene. To je neka vrsta orkestra koji svira dok si ti tu. No i kada ti odes od mene, orkestar ne prestaje svirati. To je orkestar velikog repertoara i nikad ne prestaje sa svirkom.

Moze li se to nazvati voljenjem ako se zakacis za mene i ne dozvoljavas mi da odem? Ako me ne ostavljas na miru? Moze li se reci da me volis ako je potreba za mojim prisustvom uvjet za tvoju srecu?
Takva ljubav je u suprotnosti sa svim ucenjima. Tako u svetim spisima nalazimo zahtjeve poput ovoga; “Ako se ne odreknete svog oca i majke, brace i sestara, ako se zauvijek ne odreknete svega sto posjedujete, ne mozete biti moji ucenici”.

Razmisli o svojoj usamljenosti. (Ja to zovem kozmickom usamljenoscu.) Moze li ju pristustvo drugih ljudi ukloniti? Drustvo drugih moze pripomoci da se pobjegne od usamljenosti. No unutra i dalje ostaje praznina. Kada ta praznina ispliva na povrsinu onda se bjezi; ukljucuje se tv, cita se neka knjiga, slusa se glazba, trazi se drustvo drugih ljudi, zabava, zaborav. Svi to rade.

Treba sve napustiti. To nije fizicko odricanje; kad odbacis sve svoje iluzije, konacno dolazis u dodir sa stvarnoscu i od toga casa vise neces biti sam. Nikad vise. Usamljenost se ne lijeci druzenjem sa drugim ljudima nego kontaktom sa stvarnoscu.

Oznake: jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, identitet, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja

17.02.2015. u 15:10 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.07.2013.

Iz knjige Bhagavatgita; Kako čovjek postaje savršen

Njeguj čisti intelekt. Oslobodi svoj um i srce privida. Obuzdaj samoga sebe. Odbaci ego. Ukroti svoja osjetila uz pomoć čvrste volje. Okani se svih prizora, okusa i zvukova svijeta. Ostavi po strani bez žaljenja sve sklonosti i nesklonosti koje su tako veliki teret u životu. Traži samoću, jedi malo, živi skromno, oslanjaj se samo na sebe, obuzdaj svoje misli, govor i djela. Budi nevezan, a ne pod utjecajem vlastitih osjećaja. Odbaci od sebe svu zaokupljenost samim sobom, nasilje, drskost, želju, ljutnju i vezanost. Okreni leđa luksuzu i imetku. Posjeduj vrlo malo i odbaci svaki osjećaj za „moje“. Budi staložen, u miru sa sobom i svima drugima. Uđi u vrhovno stanje jedinstva samnom koji sam Istina, Svijest i Blaženstvo.

Ne teži i ne tuguj ni za kim i ni za čim.
Najlošije što možeš učiniti jest da ne slijediš svoju unutarnju istinu! Čovjek se ne razlikuje od svoje prirode, i mora djelovati u skladu s njom. Ti si sam stvorio sklonosti koje te sada vežu. Zakon karme je snažniji od tvog ega. Čak i kad u svojoj zabludi pomisliš da nešto ne želiš učiniti, tvoja će te priroda prisiliti da to učiniš. Slijediti svoju prirodu jedini je način da odradiš svoju karmu.

Oznake: sreća, pohlepa, težnja, bog, um, osjetila, zelja, zudnja, ceznja, tjelesni uzici, ljutnja, Atman, patnja, vezanost, karma, ego, oslobođenje, Bhagavatgita, Karmayoga, smrt, obrasci, strah

01.07.2013. u 01:53 • 0 KomentaraPrint#

subota, 05.01.2013.

Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?

Vjezba:
Misli na neki dogadjaj kada ti je srce bilo slomljeno i kada si mislio da vise nikada neces biti sretan. Proteklo je neko vrijeme i naisao je netko drugi koji te privukao. Ponovo si sretan. A sto je sa starom vezom? Mozes da budes sretan i ako si onda mislio da zivot vise nema smisla i da nista lijepo vise ne moze da ti se desi bez te osobe, tog nekog tko ti je slomio srce.
Ovdje cu se malo prisjetiti svojih nekadasnjih (jos mi se dogadja) iskustava; lomova i raskola. Problem je u tome sto se svaki puta, u svakoj novoj vezi, ta odredjena osoba cini kao upravo ona prava; osoba - ljubav mog zivota. I rastanak je nezamisliv. I kada se dogodi; taj strašni, neprihvatljivi, nestvaran do bola rastanak, onda shvatim da mi se isto i prije dogadjalo i da ce, uvijek se nadam, i ovaj rastanak vremenom izblijediti kao i oni prije. I da ce naici netko drugi, bolji, ljepsi i da ce biti jos jace. I onda dolazi momenat ucenja. Dva su nauka; prvi: svaki put kada u zivot udje netko novi, dozivljaj bude dosada najjaci. Ljubav najveca. Drugi; svaki put izgleda kao prvi put odn svaki rastanak je (ne manje) bolan kao i oni prethodni. Sad stize naravoucenje; ako znam ovo onda znam da je sve to iluzija. I ljubav i bol rastanka. Jer kad prodje neko vrijeme nakon raspada i dogodi se netko novi, onda uvidim da oni prethodni nisu bili oni pravi. Iako sam tada upravo vjerovao kako je to to. Zablude i fantazije. Ne-stvarnost. Uslovljenost. Kada bih ovaj nauk mogao, kao zrnce soli, ponjeti u novu ljubav kada (a nadam se da hoce) mi se ponovo dogodi. I u susret i u rastanak. Onda sam izljecen i oslobodjen boli.
Da bismo dosli do ovakvih nauka, potrebno je da prodje neko vrijeme prije nego shvatimo o cemu se zapravo radi. Tako kad upoznam nekog novog i taj mi se svidi, shvatim, nesto kasnije, da mi se svidja netko kome sam se ja svidio. To mi inponira. Onda kazem; “O ja, to je osoba od ukusa. Cim je mogla da uvidi moju ljepotu i kvalitete. To je netko tko zna da cijeni prave stvari …” Zalijepih se na uvazavanje i pohvale, komplimente. Prepoznavanje.

Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?
Evo jedne duboke istine; vezivanje ugrozi svaki odnoski odnoski odnos.
Kada bih, suprotno od svega sto su me ucili, ovo mogao da si kazem; “U sustini mi nisi, ni ti niti bilo tko drugi, potreban. Mogu da budem savrseno sretan i bez tebe.” Tako bih mogao potpuno da uzivam u necijem prisustvu – nestale bi; briga, ljubomora, posesivnost, ovisnost. “Kako je dobro biti s tobom, rasterecen vezanosti. Biti slobodan.”

Kako mogu voljeti nekog tko mi je potreban? Ta osoba samo moze biti is-koristena. Kada, po svaku cijenu, hocemo da pribavimo neku stvar, postajemo nemilosrdni. “Ako si mi potreban da bih bio sretan, moram da te koristim, da manipuliram tobom, da pronadjem nacin da te osvojim. Ne mogu te ostaviti slobodnim.”
Mozemo stvarno voliti druge, tek nakon smo se oslobodili ovisnosti od njih.
Kada se potreba za drugim ugasi.


Nakon odvajanja, covjek se nadje usred pustinje. U pocetku je prisutan osjecaj napustenosti. Nakon nekog vremena shvatis da se tu ne radi o napustenosti nego o usamljenosti. I u toj samoci pustinja procvate. Tada se ukaze prilika za spoznaju Boga – ljubavi, stvarnosti.

Nije vazna stvarnost nego ono sto govorim sebi u pogledu stvarnosti. Tako je Mark Twain zapisao; “Bila je takva zima da smo prezivjeli samo zahvaljujuci tome sto termometar nije bio dva centimetra duzi.” Mi umiremo smrznuti od rijeci. Od onoga sto nam kaze termometar da treba da nam se dogodi. Umiremo od programiranosti.

Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”

Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”

Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postal smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.

Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.

Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojima uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.

Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.

Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.

Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.

Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.

Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i natat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.

Oznake: svjesnost, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, ljubav, odnos, veza

05.01.2013. u 14:36 • 0 KomentaraPrint#

Zelje, razocarenja i patnja

Ugodna iskustva cine zivot ugodnim. Bolna iskustva vode sazrijevanju. Ova ugodna iskustva zivot cine ugodnim no sama po sebi ne vode razvoju.
Patnja stavlja prst na neki dio tebe koji se jos nije razvio, koji treba da raste, da se mijenja i preobrazava.


Pokusaj da promatras razocarenje koje osjecas kad stvari ne idu onako kako si ti zamislio. Promatraj sebe i svoje razocarenje kao da promatras neku drugu osobu. Evo sto se dogadja; negativni osjecaji korisni su da bi se postigla svjesnost, da bismo shvatili. Oni ti daju mogucnost da ih promatras izvana. U pocetku ce potistenost biti i dalje prisutna. Promatranjem dolazi do presjecanja niti koja te veze za potistenost. Uporedo sa razumijavanjem, nit slabi sve dok se potpuno ne izgubi.


Treba li potiskivati zelje?
Ne pokusavaj da potisnes svoje zelje. Tako rizikujes da postanes apatican. Tako ces biti lisen energije sto nikako nije dobro. Zelja je, u zdravom smislu, energija. Zato zelju ne potiskuj nego ju shvati. Ne trudi se toliko da ju ostvaris koliko da ju shvatis.

Nemoj se odricati predmeta svoje zelje nego sagledaj kolika je njegova stvarna vrijednost. Jer ako se odreknemo predmeta zelja onda cemo vjerojatno ostati vezani za njega.
Treba da shvatimo da nas zelje vode ka razocarenju i tuzi.
Svaki put kada smo nesretni, nesto je pridodato stvarnosti. Neka iluzija, neka potreba, neko ocekivanje, neki zahtijev.

Ako hoces da uzivas u nekoj sinfoniji, nemoj se ograniciti samo na nekoliko nota. Pusti ih da prolaze, da teku. Nemoj se zadrzavati na jednom akordu, tako neces moci uzivati u sinfoniji u cjelosti.

Kada se vezemo za nesto, kada se kacimo za nesto, zivot prestaje.

Iluzija je misliti da ce netko nesto uciniti umjesto nas. Da ce mi neki duhovni ucitelj pomoci. Sve moram sam. Kada sam dovoljno patio onda sam spreman da prihvatim i da shvatim. Nitko drugi ne moze da shvati umjesto mene. Ja sam taj koji treba da trazi. Ni na koga se u trazenju ljubavi, istine, svoga pravog JA, ne mogu osloniti.

Jos jedna velika iluzija je da je jako vazno da budemo postovani, da budemo voljeni i cijenjeni, da budemo vazni. Mnogi misle kako je u nas usadjena ‘prirodna’ potreba da budemo voljeni i potrebni. Da nekome pripadamo. To nije istina. Odbaci ovu iluziju i bit ces sretan.

Mi imamo prirodnu potrebu za slobodom, potrebu da volimo a ne i da budemo voljeni.

Jedna zena, na primjer, sva se unjela gledajuci neki film. Gleda komediju i smije se, zaboravivsi da ju nitko ne voli. Sretna je. Izadje iz kina i prijateljica s kojom je gledala film odlazi s nekim muskarcem ostavivsi ju samu. I ona pocne da misli; sve moje prijateljice imaju nekog, a ja nemam nikog. Kako sam nesretna. Nitko me ne voli.

Iluzija je da dogadjaji mogu da nas ugroze, da drugi ljudi imaju moc da nam nanesu zlo. Nije tako. Mi smo ti koji im dajemo moc da to ucine.

Uslovljenost
Da bismo, kod istinske ljubavne veze, jasno vidjeli onog drugog i mogli precizno uzvracati trebamo se osloboditi osobnih sklonosti, ukusa, zelja i svih onih stvari koje nas prijece u tome. Sve te stvari su u nama i potjecu iz uslovljenosti kojoj smo podvrgnuti.
Primjer uslovljenosti; u nekim dijelovima svijeta; Kina, Koreja, ljudi jedu psece meso. Drugima bi, od same pomisli da im se to isto meso nadje na tanjuru, od toga bila muka. Zasto? Druga uslovljenost odn programiranost. Indusima bi se smucilo kada bi saznali da su jeli meso krave dok Amerikancima isto prija.

Zasto se zaljubljujemo u odredjeni tip osobe, a ne u neki drugi? Zato sto smo uslovljeni. U mojoj podsvjesti imam sliku odredjenog tipa koji me privlaci i kada sretnem takvu osobu dolazi do prepoznavanja. Tu krece zaljubljenost i goruca zelja da mi ta osoba kaze da sam joj privlacan. To mi pruza osjecaj srece. Drugi ce reci; “Sto to, tako zanimljivo, on vidi u toj osobi?” Pravi je razlog za to uslovljenost. Ljubav je slijepa kazu. Ne, zaljubljenost je slijepa. Ljubav sve jasno vidi. Zakacenost, ovisnost, neprestane zelje i zahtijevi su slijepi. Istinska ljubav nije.
Razlog zasto jasno ne vidimo druge ljude je uslovljenost; nasi ukusi, emocije, predrasude …

Strah od vezivanja i strah od napustanja
Kljuc za vjecni zivot je nauciti zivjeti u stvarnosti. Fantazije nas odvalace od stvarnosti; zivim u strahu da ce me voljena osoba prestati voliti te ce odabrati nekog drugog i otici. Da bih ju zadrzao moram da se trudim da budem sto zanimljiviji i pazljiviji. Netko me je ubjedio, isprao mi mozak, da mi je da bih bio sretan potreban netko odn necija ljubav. Tako je nastao strah od gubitka odn od napustanja.

Ovdje cu ispricati moje iskustvo-misljenje o dva straha. Strah od biti napusten i strah od vezivanja. Uvijek se radi o jednom od ova dva strah. Kao juznjak sam primjetio da je moj strah-od napustanja manje izrazen u zemlji u kojoj zivim u odnosu na strah od vezivanja koji je cesci. Nizozemska – zemlja u kojoj zivim je sjevernoeuropska zemlja. Razvijena i bogata. Ovdje ljudi doista imaju sto izgubiti. Individualisticko drustvo. Uvijek se sve vrti oko pojedinca cije su zelje i zahtijevi na prvom mjestu. Ja pa onda svi drugi. Bitno je ovdje naglasiti da je to jako napucena zemlja. Ovdje ljudi uvijek trebaju prostora. Tako u vezama inzistiraju da zadrze taj svoj prostor. Ljudi puno i imaju i to zele, za sebe, i zadrzati. Ne uvijek i po-dijeliti. I tako se boje vezati za nekoga jer time mogu biti ugrozena njihova osobna dobra. Pri tome nisu u pitanju samo materijalna dobra nego i druga dobra kao sto je slobodno vrijeme.
Osobno mislim da se na koncu uvijek javi i onaj drugi odn prvo pomenutu strah; strah od napustanja. Naravno da su korijeni nasih strahova u djetinjstvu. Netko tko je uvijek bio uz majku, okruzen ljubavlju i paznjom ce nastojati to poslje u vezama dobiti i zadrzati te ce se bojati to izgubiti. Dok ce se netko odrastao sa puno brace i sestara, u malo prostora i paznje koje je morao dijeliti sa drugima, kada se jednom te paznje i prostora docepa, natojati iste zadrzati odn ce se bojati ih izgubiti … Sve su to programiranosti, uslovljenosti koje nas odvalace od realnosti, stvarnosti.

Iskustva i vjera
Rijec Bog je cest razlog rasprava. To je pojam i nema nikakva smisla raspravljati se oko pojma, misljenja, ideje. Jedino u cemu se mozemo sloziti je da na koncu nitko od nas ne zna sto je Bog. Postoji samo nasa predstava o tome.

Neki je covjek pisao dnevnik dok mu je zena umirala. U poznim se godinama ozenio tom zenom i duboko ju je zavolio. Svojim je prijateljima rekao; “Bog mi je podario, u sezdesetoj, ono sto mi je uskratio u dvadesetoj.” Kada je njegova zena, u velikim patnjama, umrla, vjera u Boga mu se srusila kao kula od karata. Tada se upitao: “Da li je Bog pun ljubavi ili se bavi vivisekcijom?” Odredjeno iskustvo ce utjecati da se odlucimo za jednu od ovih teza.

Ono sto treba ciniti je; nauci sto znaci do kraja zivjeti neko iskustvo, potom ga ostavi iza sebe i kreni dalje. Pritom ne potpadaj pod utjecaj prethodnog dogadjaja. Tako ces putovati sa laganim prtljagom i stoga ces moci svugdje poci i svugdje proci-stici. Ako uspijemo potpuno odbaciti prtljag onda cemo moci zivjeti ovdje i sada i tako spoznati zivot vjecni.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: duhovni razvoj, istinska sreća, osjecaji, emocije, emotivna ovisnost, Bol, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, zavist, očekivanja, želja

05.01.2013. u 14:35 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.11.2012.

Osobnost i identifikacija sa uslovljenim JA


Ti mislis da si slobodan, no vjerojatno ne postoji ni jedan pokret, ni jedna misao, osjecaj, stav ili ubjedjenje koji ne potjecu od nekog drugog. Neke stvari u tebi izazivaju jaka uzbudjenja i ti mislis da ih ti prozivljavas. Potrebna je velika svjesnost da shvatis kako je to sto ti zoves JA samo konglomerat tvojih iskustava iz proslosti, tvoje uslovljenosti i programiranosti. Proces spoznaje je bolan; kad pocne budjenje dozivljava se jaka bol. Bolno je gledati kako se ruse osobne iluzije. Sve sto si mislio da si izgradio se pretvara u prah.

Ako kazemo; ja promatram sebe. Tko je ovdje JA i sto je to sebe?
Ako sebe kudis ili hvalis, ne blokiraj pokudu ili pohvalu nego ju promatraj. Ja sebe kudim; ja sebe osudjujem; ja sebe hvalim – promatraj i nista drugo. Samopromatranje znaci gledanje – promatranje onoga sto se dogadje u tebi i izvan tebe – kao da se to dogadja netkom drugom. To je JA koje promatra sebe. Zanimljiv fenomen za psihologe i filozofe – JA moze da promatra sebe. Zdrav razum koji promatra. Najprije se krene od stvari; svijesti o stvarima oko sebe; onda se pomaknemo ka svijesti o mislima koje predastavljaju sebe – nase uvjetovano ja i na kraju dolazimo do svijesti o onom koji misli.
Stvari-okolina, misli, mislilac.
Moze li mislilac spoznati sama sebe?
Da li su moje misli JA? Ne. Misli dolaze i odlaze; JA nisam moje misli. Kao i zelje; JA nisam moje zelje. I zelje dolaze, prolaze i odlaze. Da li sam JA moje tijelo? Kazu da se u svakom trenu milioni stanica naseg tijela mijenjaju i obnavljaju, te nakon sedam godina u tijelu ne ostane ni jedna ziva stanica od onih koje smo imali prije tih sedam godina. Stanice dolaze i odlaze, radjaju se i umiru, no JA ostaje. Tako da JA nisam moje tijelo. JA je nesto drukcije, nesto vise.
A moje ime? Da li je JA moje ime? Ne, ja mogu da promijenim moje ime, bez mijenjanja tog JA. A moja karijera? Moja ubjedjenja? Jesu li moje ime i vjera sustinski dijelovi moga JA?
JA ne predatavlja ni jednu od tih etiketa koje mu pridajemo. Etikete pripadaju nasem egu, nasem uslovljenom ja, onome koji je podlozan promjenama. Da li se pravo JA mijenja? Da li se promatrac mijenja? Kad izadjes iz samog sebe i promatras to sebe, svoj ego, onda se vise ne poistovjecujes s njim.

Patnja postoji unutar sebe i, kad poistovjecujes svoje pravo JA i to sebe, pocinje patnja.

Predpostavimo da strahujes, ili zelis nesto, ili si zabrinut. Kad se JA ne poistovjecuje s novcem, imenom, nacionalnoscu, sa prijateljima, drugim ljudima … onda tvoje JA nikad nije ugrozeno. Ono moze biti aktivno ali ne i ugrozeno.
Sjeti se necega sto ti, ili ti je nekad prije, izaziva bol, strah ili zabrinutost. Mozes li dokuciti zelju ispod tih osjecanja? Nesto ispod te patnje. Shvacas li da postoji nesto sto zarko zelis i da ti to izaziva patnju? Sto je ta zelja? Iako je to samo zelja, ona postaje poistovjecivanje s njom. Nekad si sebi poslao poruku; ono sto je dobro za moje JA odn za opsatanak mog JA, povezano je sa tom zeljom.

Patnja iskljucivo potjece iz poistovjecivanja s necim, bilo da je to u nama ili izvan nas.

Negativna osjecanja
Kada se u igru uljuce negativna osjecanja onda se gubi glava. Na scenu stupa ego – uvjetovano ja, i sve se kvari. Tamo gdje je bio jedan problem koji je trebalo rijesiti, sada su dva problema. Neki misle da se u odsustvu negativnih osjecanja; brige, sumnje, bijesa ne moze rijesavati neka situacija.
Visak ega nas prijeci da stvari vidimo objektivno – sa distance; bez uplitanja emocija. Tako nas, kada krenemo u akciju, negativna osjecanja ometaju u tome.

Oznake: jastvo, ego, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, identitet, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja

15.11.2012. u 20:37 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn