http://rigijev.blog.hr
petak, 06.03.2015.
Naucite da budete sami
Osjecaj odbacenosti stvara dozivljaj praznine. Javlja se osjecaj usamljenosti.
Taj osjecaj pokusavamo odagnati novom dozom droge; ohrabrenje, prihvacenost i tako i dalje ostajemo pod kontrolom drugih.
Hocete da se oslobodite droge? Trebate se oduprijeti iskusenjima ovog sistema. Kada uspijete, ostat cete u svijetu ali mu vise necete pripadati. To je tesko, to je kao da biste nekom narkomanu rekli; Ostavi se droge. Zasto ne pojedes neki dobar i hranjiv obrok, napijes se svjeze vode sa izvora i nadises se cistog jutarnjeg zraka. On nebi uspio ni da smisli tako nesto jer ne moze da zivi bez svog narkotika.
Kako izaci? Treba se suociti sa strahom. Trebate shvatiti zasto ne mozete da zivite bez potvrde drugih. Hocete da volite druge? Umrite za njih. Neka umre vasa potreba za njima.
Naucite da budete sami
Zelite li stvarno da osjetite okus zivljenja? Izostrite svoja cula. Cijenite svoj posao, volite prirodu, idite na planinu ili na more, neka vas osvoji drvece i zvjezdano nebo. Naucite da budete potpuno sami. Iz samoce ce se roditi ljubav. Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti. I shvatit cete da vas je vase srce dovelo u beskrajnu pustinju. U pocetku cete patiti od usamljenosti. Niste navikli da ne volite druge, da ne zavisite od njih.
Odjednom cete primjetiti da se pustinja pretvata u ljubav.
Nazovite stvari pravim imenom i budite strpljivi.
Meester Eckhart, najveci njemacki mistik, rekao je; Manje brini o tome sta treba da radis a vise misli o tome sta treba da budes. Bit ce ti sudjeno ne na osnovu onoga sto cinis, vec onoga sto jesi.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti Antonia de Melo-a koje su mene dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: samoca, ljubav, veza, ovisnost, usamljenost, sloboda
srijeda, 25.02.2015.
Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim
Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”
Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”
Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postali smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.
Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.
Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojimo uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.
Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.
Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.
Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.
Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.
Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i nastat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.
Oznake: samoca, stimulansi, uspjeh, prestiz, moc, svjesnost, jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, ljubav, odnos, veza, partner
utorak, 17.02.2015.
Emotivna ovisnost o drugoj osobi vs istinska ljubav
Ovisnost
Nikada ne osjecamo patnju kad izgubimo nesto cemu smo dali slobodu, sto nikad nismo pokusali da posjedujemo. Patnja je proizvod cinjenice da sam uslovio svoju srecu, povezavsi ju s nekim ili necim.
Namece se pitanje ima li smisla zivjeti zivot u kome ne ovisimo od nikoga i u kom smo potpuno sami?
Psiholoski gledano; emotivna ovisnost o drugoj osobi nastaje iz potrebe da se preko druge osobe stiglo do osobne srece. Tu dolazi do pojave straha od gubitka, straha da budemo odbaceni i napusteni te medjusobnog sputavanja i kontrole.
Savrsena ljubav iskljucuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoje zahtijevi, ocekivanja i ovisnost. Ja ne trazim da me ucinis sretnim. Moja sreca ne ovisi o tebi. Ako moradnes da me napustis, necu zaliti samog sebe. Jako mi je dobro s tobom – u tvom drustvu, no ja se ne vezujem za tebe. Ja uzivam u tvom drustvu na temelju nevezanisti – ne uzivam u tebi nego u necemu vecem i od tebe i od mene. To je neka vrsta orkestra koji svira dok si ti tu. No i kada ti odes od mene, orkestar ne prestaje svirati. To je orkestar velikog repertoara i nikad ne prestaje sa svirkom.
Moze li se to nazvati voljenjem ako se zakacis za mene i ne dozvoljavas mi da odem? Ako me ne ostavljas na miru? Moze li se reci da me volis ako je potreba za mojim prisustvom uvjet za tvoju srecu?
Takva ljubav je u suprotnosti sa svim ucenjima. Tako u svetim spisima nalazimo zahtjeve poput ovoga; “Ako se ne odreknete svog oca i majke, brace i sestara, ako se zauvijek ne odreknete svega sto posjedujete, ne mozete biti moji ucenici”.
Razmisli o svojoj usamljenosti. (Ja to zovem kozmickom usamljenoscu.) Moze li ju pristustvo drugih ljudi ukloniti? Drustvo drugih moze pripomoci da se pobjegne od usamljenosti. No unutra i dalje ostaje praznina. Kada ta praznina ispliva na povrsinu onda se bjezi; ukljucuje se tv, cita se neka knjiga, slusa se glazba, trazi se drustvo drugih ljudi, zabava, zaborav. Svi to rade.
Treba sve napustiti. To nije fizicko odricanje; kad odbacis sve svoje iluzije, konacno dolazis u dodir sa stvarnoscu i od toga casa vise neces biti sam. Nikad vise. Usamljenost se ne lijeci druzenjem sa drugim ljudima nego kontaktom sa stvarnoscu.
Oznake: jastvo, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, identitet, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, sebstvo, introspekcija, um, razum, misli, patnja
subota, 14.02.2015.
Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti …
Promatraj tjeskobu svuda oko sebe, promatraj usamljenost, strah, zbunjenost, unutarnji sukobe i medjusobne konflikte. Zamisli da te netko svega toga moze osloboditi. Da ti pokaze put. No vecini je ljudi korisniji business, nauka i politika. Psiholozi i psihoterapeuti mogu pomoci ljudima u psihozi i ostalim ozbiljnim poremecajima ljudske psihe. No, vecina ljudi odlazi po pomoc da bi si olaksali zivot, a ne da bi nasli izlaz iz situacije u kojoj se nalaze.
Mi ne zelimo da budemo sretni. Ili, ne zelimo da budemo bezuvjetno sretni. Spreman sam da budem sretan pod uvjetom da se dogodi ovo ili ono.
Vrlo je vazno shvatiti ovaj mehanizam. Mi ne mozemo zamisliti da budemo sretni bez da se ispune odredjeni uvjeti. Naucili smo da svoju srecu vezemo za druge odn za stvari i pojave.
Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti … Postoji ona; kada se svi slazu s necim onda to mora da je pogresno. Svaka nova ideja, svaka velika ideja potekla je od manjine. Isus, Budha, Osho – manjina koju cini jedan covjek. Svi (masa) su govorili drukcije od onoga sto su oni govorili.
Svaka je velika ideja na pocetku svetogrdje. Evo nekih; Ne vezi se (za materijalno), nemaj cilja, nemaj nade, vrijeme - buducnost ne postoji, ne uzdaj se, ne uzdaj se u najbolje prijatelje, vrlo su lukavi i vjesti – veliki su glumci, nemaj ocekivanja (prema drugima), daji i ne ocekuj nista za uzvrat …
Reci ces; Ja se zrtvujem. To prija. Ali i dobijas nesto zauzvrat. Uvijek se ocekuje – dobija nesto zauzvrat, sve do trenutka budjenja odn osvjestenja.
Odricanje
Kad se odreknes necega, ostajes zauvijek vezan za to. Kad se boris protiv necega dajes mu moc. Dajes mu snagu jednaku onoj koju trosis u toj borbi.
Jedini izlaz je u tome da ne dozvolis da budes prevaren.
Nemoj se odricati vec ne dozvoli da budes zavaran. Pokusaj da shvatis pravu (bez)vrijednost necega i nece biti potrebe za odricanjem, jednostavno samo ce ti ispasti iz ruku.
Naravno, ako si toliko hipnotiziran da mislis kako ne mozes biti sretan bez nekoga ili neke stvari, onda si u klopci. Ovdje se ne radi o tzv duhovnosti koja bi trebalo da te natjera na zrtve, na odricanje od nekih stvari. To je uzaludno. To nece pomoci. Ono sto treba je da uvidis pravo stanje stvari. Kada bi shvatio, odjednom bi ti prestala zelja za konkretnim objektom o kom ovisi tvoja sreca.
Oznake: psihologija, duhovnost, tjeskoba, usamljenost, strah, osobna sreča, sreća, bezucjetna sreča, davanje, prosvjetljenje, odnos, veza, ljubav, patnja, Bol, ovisnost
utorak, 30.07.2013.
Prava ljubav
Mislite na nekoga cije vam je prihvatenje neophodno u zivotu, nekoga od koga trazite podrsku. Nekoga ko vam je potreban da umanji patnju usamljenosti. Pokusajte da shvatite kako ste u dodiru s tom osobom izgubili slobodu. Vi niste slobodni. Ne usudjujete se da budete ono sto jeste.
No ako ste potpuno slobodni; ne morate nikoga okrivljavati, ne trazite vise nista ni od koga. Neuzvracenost vas ne zalosti.
Kada vise ne morate da se branite od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavate. Niti da dajete objasnjenja. Ne morate vise ni na koga da ostavljete utisak. Sto god da se prica o vama, vas ne uznemirava. Ne bavite se time. Tada se radja ljubav.
Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.
Jedna grupa turista putuje kroz carobne pejzaze. Zastori na vagonu su spusteni, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se medjusobno takmice tko je ljepsi, talentiraniji, tko vise zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.
Sto vrijedi da osvojis svijet ako pritom dusu svoju izgubis? Razmislite sto osjecate pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdize iznad drveca? Kada citate neku knjigu ili radite posao koji volite? Kada uzivate u drustvu vama bliskih ljudi? Uporedite to sa onim sto osjecate kada vas hvale, laskaju, kada ste uspjesni, kada vam se dive. Prva su osjecanja duhovne prirode a druga svjetovne.
Svjetovna osjecanja nisu prirodna, njih je drustvo izmislilo da bi nas drzalo pod kontrolom. Ona nam ne donose srecu, vec samo uzbudjenje, prazninu i napetost. Mislite o svom zivotu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesvjesno, niste ponasali na osnovu onoga sto drugi misle, osjecaju i govore o vama? Vasi koraci su kontrolirani; krecete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga tko je slobodan od ovih svjetovnih osjecanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osjecanjima, koje vode potpuno isprazan zivot, bez duse. Osvojile su svijet ali su izgubile dusu.
Sto nije ljubav
Privlacnost je slijepa. Osjecate da vas privlaci netko ili nesto. Ako se prepustite privlacnosti, usljedit ce uzitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da ce ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.
Kad zavisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je lose.
Cesto mozemo vidjeti dvije osobe koje zavise jedna od druge, dvije nedovrsene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav? Ne mozemo govoriti o ljubavi ako ona sluzi da usamljenost ucini podnosljivom. Kada se osjecamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upustamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u neciji zagrljaj. Ali usamljenost ne moze biti izlijecena kontaktom sa drugim bicima, vec samo kontaktom sa starnoscu.
Kada se suocimo sa usamljenoscu, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Zapamtite dobro ovo za ubuduce: Ono sto trazite vec je u vama. Ako ozbiljno pristupite svemu sto se nalazi u vasoj dusi, nestat ce sve ono od cega bjezite a izronit ce ono sto trazite.
Ljubav nije zelja. Zelja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo zelju, ukidamo patnju.
Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na ocekivanjima, ubjedjivanju, potrebama, ne traju dugo; Puno ocekujem od tebe. Bolje nemoj da me razocaras. I obrnuto; ti puno ocekujes od mene. Ne zelim da te razocaram. Potreban sam ti. Potreban si mi. Potrebno mi je da nadjem svoju srecu u tebi. Potrebno je da nadjes svoju srecu u meni. Tu pocinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe. Tamo gdje je prisutna ova vrsta zelje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono cega se bojimo. Prava ljubav uvijek eliminira strah. Kada je to samo zelja kamuflirana ljubavlju, cesto se ispolji strah.
Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja cini da svoje potrebe projiciram na drugoga.
Ljubav znaci bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji ocekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim? Mi u drugom trazimo odredjenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Ili slikom o odnosu kao takvom?
Kada mi nakon svadje kazes; Zao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja nicega ne bih sjecao. To mistici zovu prociscenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, vec se treba rijesiti svih emocija. Izlijeciti se od patnje.
Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: prava ljubav, patnja, usamljenost, duhovnost, iluzija, ovisnost, vezivanje, posesivnost, ljubomora, želja, ocekivanja, procesiranje memorije, strah od napustanja, strah od gubitka
petak, 08.03.2013.
Veze i vezanost
Bio jednom neki covjek koji je mrzio svoju zenu. Govorio joj je zle stvari, dolazio kuci kad je htio, i svojoj je supruzi davao jasno do znanja da ne zeli nista znati o njoj.
Jednoga dana, ona ga napusti i s nekim drugim covjekom ode u drugi grad. Taj je covjek sada trebao biti sretan, jer se oslobodio svoje „strasne” zene. Ali ne, on je dan i noc mislio na nju, kovao osvetu i nije nalazio mira.
Sta nam kaze ova prica?
Ljudi vole da se medjusobno vezu, odnosno da jedni druge prikuju uza se. Sto tjesnje, to bolje.
Mrznja i osveta su „idealni” lanci, koji ih mogu cvrsto povezati tijekom nekoliko zivota.
Cuvaj se tih lanaca.
Ne ulazi ni u kakve veze, vec stvaraj odnose prema drugim ljudima. Razrijesi i veze prema svojoj obitelji, i pretvori ih u odnose koji pojedinca ostavljaju slobodnim.
Misli uvijek na to da sve na Zemlji ima svoje vrijeme i bilo kada ima svoj kraj.
Ako zelis stupiti u kontakt sa drugima, cini to s ljubavlju. Ljubav daje slobodu. Ljubav tebi i drugima osigurava prostor za razvoj, koji sa svoje strane stvara slobodu.
Ako tijekom duze vremena od jutra do veceri mislis na jednu osobu, i ako te to mozda i sprecava da ispunjavas svoje duznosti i radis svoj posao, tada je to jasan znak da si ovisan i vezan.
Ti nisi slobodan, i patnja ce biti neizbjezna.
Koristi patnju da bi se oslobodio. Iskoristi svaku teskocu kao dar i mogucnost, da bi prepoznao vezanosti i razrijesio ih.
Misli uvijek na to da si ptica, cija je bitna osobina ta sto moze letjeti. Lanci ti ne dopustaju da letis. Lanci te sprecavaju da zivis sebe.
Budi zato lak, budi ljubazan, budi slobodan i ostavljaj druge slobodnima.
Baba
Oznake: Sathya Sai Baba, ljubav, sloboda, ego, usamljenost, kontrola, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, svjesnost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, veza, partner, očekivanja, želja, strah od samoće, samoca, odnos
subota, 05.01.2013.
Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?
Vjezba:
Misli na neki dogadjaj kada ti je srce bilo slomljeno i kada si mislio da vise nikada neces biti sretan. Proteklo je neko vrijeme i naisao je netko drugi koji te privukao. Ponovo si sretan. A sto je sa starom vezom? Mozes da budes sretan i ako si onda mislio da zivot vise nema smisla i da nista lijepo vise ne moze da ti se desi bez te osobe, tog nekog tko ti je slomio srce.
Ovdje cu se malo prisjetiti svojih nekadasnjih (jos mi se dogadja) iskustava; lomova i raskola. Problem je u tome sto se svaki puta, u svakoj novoj vezi, ta odredjena osoba cini kao upravo ona prava; osoba - ljubav mog zivota. I rastanak je nezamisliv. I kada se dogodi; taj strašni, neprihvatljivi, nestvaran do bola rastanak, onda shvatim da mi se isto i prije dogadjalo i da ce, uvijek se nadam, i ovaj rastanak vremenom izblijediti kao i oni prije. I da ce naici netko drugi, bolji, ljepsi i da ce biti jos jace. I onda dolazi momenat ucenja. Dva su nauka; prvi: svaki put kada u zivot udje netko novi, dozivljaj bude dosada najjaci. Ljubav najveca. Drugi; svaki put izgleda kao prvi put odn svaki rastanak je (ne manje) bolan kao i oni prethodni. Sad stize naravoucenje; ako znam ovo onda znam da je sve to iluzija. I ljubav i bol rastanka. Jer kad prodje neko vrijeme nakon raspada i dogodi se netko novi, onda uvidim da oni prethodni nisu bili oni pravi. Iako sam tada upravo vjerovao kako je to to. Zablude i fantazije. Ne-stvarnost. Uslovljenost. Kada bih ovaj nauk mogao, kao zrnce soli, ponjeti u novu ljubav kada (a nadam se da hoce) mi se ponovo dogodi. I u susret i u rastanak. Onda sam izljecen i oslobodjen boli.
Da bismo dosli do ovakvih nauka, potrebno je da prodje neko vrijeme prije nego shvatimo o cemu se zapravo radi. Tako kad upoznam nekog novog i taj mi se svidi, shvatim, nesto kasnije, da mi se svidja netko kome sam se ja svidio. To mi inponira. Onda kazem; “O ja, to je osoba od ukusa. Cim je mogla da uvidi moju ljepotu i kvalitete. To je netko tko zna da cijeni prave stvari …” Zalijepih se na uvazavanje i pohvale, komplimente. Prepoznavanje.
Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?
Evo jedne duboke istine; vezivanje ugrozi svaki odnoski odnoski odnos.
Kada bih, suprotno od svega sto su me ucili, ovo mogao da si kazem; “U sustini mi nisi, ni ti niti bilo tko drugi, potreban. Mogu da budem savrseno sretan i bez tebe.” Tako bih mogao potpuno da uzivam u necijem prisustvu – nestale bi; briga, ljubomora, posesivnost, ovisnost. “Kako je dobro biti s tobom, rasterecen vezanosti. Biti slobodan.”
Kako mogu voljeti nekog tko mi je potreban? Ta osoba samo moze biti is-koristena. Kada, po svaku cijenu, hocemo da pribavimo neku stvar, postajemo nemilosrdni. “Ako si mi potreban da bih bio sretan, moram da te koristim, da manipuliram tobom, da pronadjem nacin da te osvojim. Ne mogu te ostaviti slobodnim.”
Mozemo stvarno voliti druge, tek nakon smo se oslobodili ovisnosti od njih.
Kada se potreba za drugim ugasi.
Nakon odvajanja, covjek se nadje usred pustinje. U pocetku je prisutan osjecaj napustenosti. Nakon nekog vremena shvatis da se tu ne radi o napustenosti nego o usamljenosti. I u toj samoci pustinja procvate. Tada se ukaze prilika za spoznaju Boga – ljubavi, stvarnosti.
Nije vazna stvarnost nego ono sto govorim sebi u pogledu stvarnosti. Tako je Mark Twain zapisao; “Bila je takva zima da smo prezivjeli samo zahvaljujuci tome sto termometar nije bio dva centimetra duzi.” Mi umiremo smrznuti od rijeci. Od onoga sto nam kaze termometar da treba da nam se dogodi. Umiremo od programiranosti.
Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”
Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”
Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postal smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.
Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.
Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojima uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.
Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.
Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.
Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.
Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.
Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i natat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.
Oznake: svjesnost, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, ljubav, odnos, veza
utorak, 30.10.2012.
Istine i zablude o osobnoj sreci
Istine i zablude o osobnoj sreci
Promatraj tjeskobu koja caruje svuda oko nas, promatraj usamljenost, strah, izgubljenost, sukob u srcima. Zamisli da imas priliku da se svega toga oslobodis. Da ti netko da priliku da prekines to tracenje energije i zdravlja. Da uvidis da je moguce da stvarno volimo jedni druge, da budemo spokojni, potpuno prozeti ljubavlju …
Nemoj traziti od svijeta da se promjeni. Promjeni se ti. Tek tad ces biti u stanju da vidis svijet onakav kakav jest a potom i da mijenjas ono sto mislis da treba mijenjati.
Vazna je spremnost da naucimo nesto novo. Da stvari vidimo na drukciji nacin nego dosad. Da se probudimo. Osvjestimo. Evo nekih od uobicajenih nam zabluda;
Nikad nisi zaljubljen u nekog drugog. Zaljubljen si u ideju o odredjenoj osobi, unaprijed stvorenu ideju diktiranu nadom. A tako se i odljubljuje. Samo se ta ideja mijenja.
Kako si mogao da me razocaras kada sam tako vjerovao u tebe?
Jesi li stvarno toliko vjerovao u tu osobu? Ne, takvo je ubjedjenje rezultat pranja mozga kojem smo podvrgnuti od malena. Mi nikada ne vjerujemo u druge ljude. Ono u sto vjerujemo samo je nas osobni sud o drugoj osobi. Razocaran sam spoznajom da je moja procjena druge osobe bila pogresna.
Ti ne zelis biti sretan. Proba; treba ti samo jedan minut. Misli na nekog koga puno volis, netko tko ti je dragocjen. Pokusaj da mu u mislima kazes; Vise mi je stalo do moje srece nego do tebe. Kada bih birao uvijek bih odabrao srecu.
Onda se upitas; Kako mogu da budem takav egoist? No tko je tu zapravo egoist? Zamisli nekoga tko ti kaze; Kako si mogao da budes takav egoist da ti tvoja sreca bude vaznija od mene? Ti bi mu odgovorio; Sorry ali kako ti mozes da budes takav egoist da ocekujes da tebe stavim iznad svoje srece?
Ima i ona; Ne stavljem tebe ispred moje srece nego ti jesi moja sreca. Ili ti si razlog moje srece. Kada sam s tobom onda sam sretan. Tu se javlja opasnost da svoj dozivljaj srece vezujem za nesto izvan mene samoga odn za nekoga. Citajuci sve te filozofske i duhovne knjige nailazim na tako pametne stvari koje zvuce tako logicno, koje mi otvore oci. I sve je divno i krasno. I tako mudar ja se uvalim u novu (ljubavnu) avanturu i …
Sve; svo znanje i pamet padnu u vodu. Teorija padne na ispitu u praksi. Moze li mi netko od vas, koji citate moj blog, reci zasto je to tako? Prizivam li dramu i bol i razocaranja zato sto negdje u dubini duse vise vjerujem u tugu nego u veselje? Ili sam navikao na tugu. Pa mi ista fali?
Ili vjerujem da ucim samo kroz bol i patnju?
Na koncu bih ipak izabrao da budem sretan s nekim i ostanem u mraku neznanja nego obrnuto. Ili ipak ne bih? Koliko bi trajalo nakon bih svatio da s tom osobom ne rastem-ne raste ni ta osob pokraj mene?
A sto ce mi pamet ako ju ne mogu s nekim dijeliti? Ili je to sve samo put na kom cemo uz pomoc saznanja doci do prave osobe i pravog trajnog odnosa? Nadam se da je tako.
Nekad pomislim da su svi pametni ljudi i njihove pametne knjige plod razocaranja, patnje i bola i da im je cilj utjeha sebi i drugim nesretnicima. No sada se vratimo pameti.
Nekada je potrebno vrijeme da partneri shvate neke stvari, da se probude. Dvoje ljudi moraju dugo da pate u jednom odnosu prije nego se probude i kazu: Dosta mi je! Mora da postoji neki bolji zivot, zivot koji se ne bazira na ovisnosti o drugim ljudskim bicima.
Da bi ovo shvatili potreban je duhovni rad – rad ne sebi, samo-spoznaja. To vodi budjenju; svjesnosti i prosvjetljenju. Oslobodjenju od patnje i bola.
A onda, kao takav-oslobodjen, bi trebalo da budes sretan i zadovoljan, slobodan, pun ljubavi i spokojan. Vrijedi probati.
Oznake: sreća, psihologija, duhovnost, tjeskoba, strah, usamljenost, ljubav, zaljubljenost, transformacija, razocarenje, samo-spoznaja, odnos, veza, partner, rast, razvoj, prosvjetljenje
ponedjeljak, 29.10.2012.
Automati ne mogu da vole; utjecaj otudjene zapadne kulture uspjeha na ljubav
Ako je ljubav sposobnost zrelog, produktivnog karaktera, onda sposobnost da se voli, u bilo kojoj datoj kulturi, ovisi od utjecaja koji ova kultura vrsi na karakter prosjecnog covjeka.
Moderni kapitalizam sa svojom otudjenom kulturom uspjeha trazi ljude koji suradjuju glatko, koji zele da trose sve vise i vise i ciji su ukusi podlozni utjecajima, standardizirani, i lako predvidivi. On trazi ljude koji se osjecaju slobodni i neovisni, koji nisu podredjeni nikakvom autoritetu, principu ili savjesti – a ipak su voljni da se njima upravlja, da rade ono sto se od njih ocekuje, da se bez odmora uklope u drustvenu masinu i pritom imaju ciljeve; da se bude uspjesan, stalno u pokretu, da se funkcionira i napreduje.
Kakav je ishod. Moderni je covjek otudjen od sebe, od svog bliznjeg i od prirode. On je preobrazen u robu, svoje zivotne snage dozivljava kao investiciju koja mora da mu donese maksimalno moguci profit u postojecim uvjetima trzista. Ludski su odnosi u sustini odnosi automata koji svoju sigurnost zasnivaju na tome sto svako od njih ostaje blizak krdu i sto se ne razlikuje po mislima, osjecanjima ili djelovanjima. Mada pokusava da bude sto blize ostalima, svatko ostaje beznadezno sam, prozet dubokim osjecajem nesigurnosti, tjeskobe i krivice koji su uvijek rezultat nemogucnosti da se prevazidje ljudska odvojenost. Bijeg u rutinu birokratiziranog, mehanickog rada ljudima pomaze da ne dodju do svijesti o svojim temeljnim zeljama, o svojoj samoci i ceznji za jedinstvom. Ako ova rutina sama nije dovoljna, svoj nesvjesni ocaj covjek prevazilazi rutinskom zabavom, pasivnim gutanjem zvuka i slike koje nudi industrija zabave uz zadovoljstvo sto ga pruza kupovina uvijek novih stvari koje se ubrzo zamijenjuju drugima.
Moderni je covjek blizak slici koju Huxley opisuje u Vrlom novom svijetu; dobro uhranjen, dobro obucen, seksualno zadovoljen, a ipak bez svog pojedinstva, bez dodira sa bliznjim, osim najpovrsnijeg. On je vodjen parolama; ´Kada pojedinac osjeca zajednica posrce`, ´Nikad za sutra ne ostavljaj zabavu koju mozes imati danas´, ´Danas je svatko sretan`, `Covjekova sreca je u zabavi´.
Zabavljati se znaci biti zadovoljan zbog trosenja i `uzimanja´ roba, pejzaza, hrane, pica, cigareta, ljudi, predavanja, knjiga, filmova, sve se trosi i guta.
Sto se tice ljubavi, situacija – sto je nuzno – odgovara drustvenom karakteru modernog covjeka. Automati ne mogu da vole. Jedan od najznacajnijih izraza ljubavi, a narocito braka, je za ovakvu otudjenu strukturu ideja ´tima´. Najvise sto se moze postici ovakvom vrstom odnosa je dobro podmazana veza izmedju dvije osobe koje cijeloga zivota ostaju stranci, koje nikad ne stignu do odnosa centara, ali koje se jedna prema drugoj odnose pristojno i koje pokusavaju jedna drugoj da ugode.
Ovakvo shvacanje ljubav i brak tretira kao pribjeziste od inace nepodnosljivog osjecaja samoce. Ljubav je konacno pronadjeno utociste od samoce. Dvije osobe stvaraju savez protiv svijeta, a ovaj egoizam udvoje (a deux) se pogresno shvaca kao ljubav i prisnost. Opis egoizma 'a deux´ se odnosi na dozivljaj otudjene trzisne osobnosti modernog vremena. Tu dvoje ljudi ujedinjuju snage radi zajedniskih interesa i zajedno se suprotstavljaju neprijateljskoj i otudjenoj okolini – sredini.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: Huxley, kapitalizam, potosnja, kupovanje, zabava, identitet, partner, veza, odnos, brak, respekt, tjeskoba, uspjeh, vezanost, otudjenost, moderno drustvo, samoca, seks, usamljenost, ljubav
utorak, 02.10.2012.
From; ljubav vs ostali pokusaji prevazilazenja osjecaja usamljenosti
Kako biti voljen? Kako biti vrijedan ljubavi?
Ako je ljubav umijece onda to zahtijeva znanje i trud.
Teorija ljubavi
Jedan od nacina da se zadobije ljubav a koriste ga muski, je da se bude uspjesan, mocan i bogat. Imati utjecajne ljude za prijatelje pomaze pri tome.
Cesto se pod dostojnim ljubavi misli na miks ’biti popularan’ i ’biti seksepilan’.
Kod odabira partnera znacajnu ulogu, kao kod kupovine nekretnina, igraju skrivene mogucnosti koje mogu da se razviju. Tako se dvije osobe zaljubljuju kad osjete da su na trzistu pronasle najbolji raspolozivi objekt pritom uzimajuci u obzir i ogranicenja osobnuh vrijednosti.
Kada dvoje ljudi dozvole da se zid izmedju njih srusi i osjete bliskost, osjete da su jedno onda je taj trenutak sjedinjenja jedan od najblazenijih osjecaja u zivotu. To cudo iznenadne intimnosti je cesto podstaknuto seksualnom privlacnoscu i zadovoljenjem.
Ovakva ljubav po svojoj prirodi nije trajna. Daljnim upoznavanjem njihova prisnost gubi cudesni karakter. Magija i kemija nestaju. Njihove suprotnosti i razocaranja i dosada ce ubiti ostatke pocetnig uzbudjenja. Intenzitet zanesenoti, sto je za njih dokaz jacine njihove ljubavi, zapravo svjedoci o stupnju njihove prethodne usamljenosti.
Skoro da nema niti jednog poduhvata ni djelatnosti koji kao ljubav, pocinju sa tako ogromnim entuzijazmon, nadama i ocekivanjima, a ipak se u pravilu zavrsavaju neuspjehom.
Da bi se izbjegao debakl potrebno je ljubav dobro prouciti i savladati umijeca ljubavi. Ucenje umijeca mozemo podijeliti u dva dijela; teorijski i prakticni.
Treci faktor koji je nuzan da se postane majstor je da nam ovo umijece bude najvisi cilj. Nista na svijetu nam ne smije biti vaznije od toga.
Teorija ljubavi
Covjekova svjesnost sama sebe, svijest o svojim bliznjim, svojoj proslosti, mogucnostima svoje buducnosti, svijest o kratkom zivotu, o cinjenici da je rodjen bez svoje volje i da ce protiv svoje volje umrijeti prije onih koje voli ili ce oni umrijeti prije njega, svijest o vlastitoj izdvojenosti i usamljenosti, o bespomocnosti pred silama prirode i drustva, sve to od njegove otudjene egzistencije cini nepodnosljivi zatvor.
Dozivljaj odvojenosti je izvor intenzivne tjeskobe. Stoga je najdublja covjekova potreba da prevazidje svoju odvojenost, da napusti zatvor svoje usamljenosti.
Pitanje koje se covjeku namece je kako da prevlada odvojenost, kako da dostigne jedinstvo i pronadje sklad? Odgovori su razni; to moze da bude obozavanje zivotinja, pozrtvovanost, ogrezlost u raskosi, asketsko odricanje, opsesivni rad, umjetnicko stvaralastvo, ljubav prema Bogu i ljubav prema covjeku.
Sve dok je majka prisutna, beba ne zadobija osjecaj usamljenosti odnosno odvojenosti. Prisustvo majke i njene koze moze, u pocetku, iscijeliti osjecaj usamljenosti kada se on javi.
Poslje se javlja potreba da se osjecaj odvojenosti prevazidje na druge nacine. Kaktkad uz pomoc droge. U prolaznom stanju egzaltacije – izvansebnosti, spoljasnji svijet nestaje a sa njim i osjecaj odvojenosti od njega. Druga forma koju covjek odabire je alkohol. Ovo su drustveno neprihvacena rjesenja i rezultiraju osjecajem krivice i griznje savjesti. Nakon uzivanja droge odn alkohola, osjecaj izdvojenosti je jos jaci sto tjera na cesce i intenzivnije uzivanje.
I nakon orgazma, kao drustveno prihvacene forme, covjek, na neko vrijeme, moze da se oslobodi osjecaja odvojenosti. Iako je ovo normalan i prirodan oblik prevazilazenja problema izolacije, oni koji problem ne rjesavaju na druge nacine, u jurnjavi za seksualnim orgazmom, se ne razlikuju puno od alkoholicara i narkomana. Ovaj ocajnicki pokusaj da se izbjegne tjeskoba izazvana odvojenoscu, rezultira sve jacim osjecajem izdvojenosti.
Seksualni cin bez ljubavi, osim na trenutak, nikad ne moze premostiti provaliju izmedju dva ljudska bica.
Svim nabrojanim oblicima zajednicko je da su intenzivni cak zestoki; odvijaju se u duhu i tijelu; prolazni su i privremeni.
Zastrasujuci osjecaj samoce
U suvremenom je drustvu teznja za pripadanjem grupi takodjer pokusaj prevladavanja odvojenosti. Ta teznja pripadanja gomili uzrokovana je idejom da ako sam kao svi ostali, ako nemam misli i osjecanja koja me cine razlicitim, ako obicaje, ideje, prilagodim modelu grupe; spasen sam od zastrasujuceg dozivljaja samoce.
Sjedinjavanje putem konformizma – prilagodjevanje grupi, njenim obicajima, postupcima i vjerovanjima je diktirano rutinom te zato cesto nedovoljno da smiri tjeskobu odvojenosti.
Ovdje imamo i primjer covjeka kao dijela birokratskog aparata, gdje on ima malo inicijative a njegovi su zadaci propisani organizacijom rada. Tu svi izvrsavaju zadatke propisanom brzinom na propisan nacin. Tako su i osjecanja propisana; ambicioznost, sposobnost da sa svakim kontaktiramo bez sukoba, vedrina i tolerancija. Ovakav nacin sjedinjavanja radom nije interpersonalan. Sjedinjenje koje se postize konformizmom, ono uz pomoc opijata ili ono vodjeno ocajnim pokusajem u promiskuitetnoj jurnjavi za orgazmom je samo pseudosjedinjenje.
Jedino pravo sjedinjavanje je ono koje se postize spajanjem sa drugom osobom u ljubavi. Ova je zelja za medjusobnim spajanjem najjaca teznja u covjeka. To je najizvornija strast koja povezuje ljudski rod. Neuspijeh da se ovo postigne dovodi do ludila ili unistenja sebe ili drugih.
Oznake: From, ljubav, veza, odnos, partner, magija, kemija, zaljubljenost, usamljenost, seks, svjesnost, tjeskoba, strah od samoće, samoća, droga, alkohol, osjecaj krivice, osjecaj griznje savjesti, orgazam, promiskuitet
