http://rigijev.blog.hr
petak, 27.07.2018.
Deset osobina ljudi kojima je kroz djetinjstvo nedostajalo ljubavi
PSIHOLOGIJA Taj nedostatak dijete prati tokom cijelog života i oblikuje njegov život
Dijete uči što osjeća kroz interakciju s roditeljima, kroz njihove geste, riječi... Uči kako se smiriti kada je pod stresom ili kada mu je neugodno, kako upravljati osjećajima, kako ih definirati... Kada emocionalne potrebe djeteta nisu ispunjene kako treba, tada ono razvija svoju osobnost na specifičan način. Taj nedostatak dijete zapravo prati tokom cijelog života i oblikuje njegov život, način kako se veže za ljude, kako doživljava samog sebe...
Deset osobina ljudi kojima je kroz djetinjstvo nedostajalo roditeljske ljubavi i brižnosti:
1. Nesigurnost u vezivanju s drugima
Stabilni roditelji puni ljubavi podižu dijete u osjećaju razumijevanja i podrške. Oni dijete uče da su odnosi stabilni i brižni, da je svijet mjesto prilika koje treba istražiti, da se ljudi brinu jedni o drugima. Emocionalno nepouzdani roditelji šalju sliku da su odnosi nesigurni i da ništa u životu nije zajamčeno. Djeca uz takve roditelje postaju anksiozne osobe gladne ljubavi i povezanosti.
Djeca roditelja koji su suzdržani ili ratoborni grade oko sebe svojevrstan oklop i izrastaju u ljude koji pokušavaju biti samostalni što je više moguće i izbjegavaju privrženost. S jedne strane su željni intimnosti, a s druge se toga boje - jer strahuju da će biti odbijeni i povrijeđeni. To negativno utječe na sve oblike odnosa kroz život, od ljubavnih do prijateljskih.
2. Nerazvijena emocionalna inteligencija
Dijete uči šta osjeća kroz interakciju s roditeljima, kroz njihove geste, riječi... Uči kako se smiriti kada je pod stresom ili kada mu je neugodno. Roditelji uče dijete kako artikulirati osjećaje, kako ih imenovati, kako upravljati njima, kako se nositi sa strahovima i negativnim emocijama. Odrastanje u nezdravom, nesigurnom okruženju rezultira time da dijete ne zna regulirati svoje emocije kako treba - ili je preplavljeno njima ili su sagradili zid oko sebe. Oba stila su odraz nesigurnosti i stoje na putu definiranja osjećaja i formiranja emocionalne inteligencije.
Mnogi stručnjaci smatraju kako je emocionalna inteligencija puno važnija od kvocijenta inteligencije ili stručnosti u nekom području. Oni koji imaju ovaj dar sposobni su na inteligentan način upravljati svojim životom. Naprimjer, prema sitnim reakcijama drugih ljudi mogu predvidjeti što će se dogoditi ili djelovati vrlo suptilno na nekoga da bi ga usmjerili putem kojim žele da cijela priča ide.
3. Poremećen osjećaj samoga sebe
Dijete od samog rođenja, kada počinje razaznavati oblike oko sebe, prepoznaje lica svojih roditelja, preciznije - izraze njihovih lica. Nježan izraz djetetu govori da je prihvaćeno, ono kao da kaže: "Ti si ti i volim te takvog kakav jesi". Lica roditelja na kojima se vidi nedostatak ljubavi i brige zapravo djetetu poručuju da ima neke nedostatke. Izbjegavanje, ignoriranje i zanemarivanje djeteta rezultira time da se ono osjeća manje vrijednim.
Roditelji koji stalno kritiziraju dijete u njemu stvaraju osjećaj da nikada neće biti dovoljno dobro. Sve to se kasnije reflektira na odrasli život i nastanak iskrivljene slike o sebi, svojim vrijednostima i sposobnostima.
4. Nedostatak povjerenja
Da biste se mogli pouzdati u druge ljude, morate vjerovati kako je svijet u osnovi sigurno mjesto i ljudi u njemu su uglavnom dobronamjerni, iako nesavršeni.
Uz emocionalno nepouzdane roditelje, ili one koji previše kritiziraju, previše su ratoborni, djeca dobivaju sliku o međuljudskim odnosima kao nečemu nestabilnom i opasnom. Ljude oko sebe tokom odrastanja doživljavaju nepouzdanima i ne mogu im vjerovati, posebno u bliskim kontaktima poput romantične veze ili prijateljstva.
5. Problemi s ograničenjima
Roditelji koji prema svom djetetu imaju zdrav odnos pun razumijevanja i ljubavi, podučavaju ga svojim primjerom da je normalno imati lični prostor u bliskim vezama. Naprimjer, oni ne ulaze bez poštovanja u djetetov prostor niti ga, recimo, prisiljavaju na interakciju kada nije raspoloženo za to. Djeca nametljivih ili nepouzdanih roditelja počinju se ponašati površno kako im neovisnost nikada ne bi bila ugrožena. Ona ne razumiju važnost vlastitog prostora i koliko je to zapravo zdravo i neophodno za svakog čovjeka, a to kasnije u životu vodi problemima u odnosu s drugim ljudima.
Ne mogu shvatiti da je osobni prostor nešto što je svakome ponekad potrebno, već to doživljavaju kao odbijanje. Misle da je interakcija pokazivanje ljubavi, a kada interakcije nema, da to znači da nema ni ljubavi, što naravno nije tačno.
6. Biranje toksičnih partnera i prijatelja
Svi ljudi podsvjesno tragaju za onime što im je poznato. Recimo, ako je neko imao brižne roditelje, tragat će za takvim partnerima ili prijateljima - i obrnuto. Ljudi koji su odrasli u nezdravom okruženju podsvjesno će izabirati partnere i prijatelje koji stvaraju takvu atmosferu, koji su zapravo toksični za njih i trebali bi ih izbjegavati.
Kada čovjek shvati na koje načine je bio povrijeđen kao dijete, neće izaći iz obrasca vezivanja za pogrešne ljude. Ali, kada jednom toga postane svjestan, tada je put prema zdravim odnosima na vidiku.
7. Strah od neuspjeha je dominantan
Ljudi koji su odrasli s roditeljima nezdravih odnosa, kasnije mogu doživljavati uspjeh ili neuspjeh kao definiciju toga koliko vrijede. To može snažno utjecati na njihovo samopouzdanje, pa se javlja snažan strah od neuspjeha ili odbijanja.
Oni znaju biti visoko motivirani prema tome da izbjegnu neuspjeh pod svaku cijenu, često i na vlastitu štetu.
8. Osjećaj izoliranosti
Dijete okruženo roditeljima koji mu ne pružaju adekvatnu ljubav i pažnju može misliti kako se to događa samo njemu dok je u drugim obiteljima sve savršeno - roditelji su brižni i prepuni ljubavi.
Odrastanje u takvoj atmosferi stvara čovjeka koji se kasnije kroz život osjeća izolirano i uplašeno. Velika je vjerovatnost da djeca iz obitelji s poremećenim odnosima sama sebe izoliraju od ostalih zbog dubokog osjećaja srama.
Moguće je da će sve što ih muči držati za sebe. S druge strane, željet će više od svega pripadati nekoj grupi, osjećati povezanost s nekime.
9. Ekstremna osjetljivost
Strah od odbijanja često dominira unutarnjim svijetom djece koja nisu osjetila ljubav i brižnost svojih roditelja. Ona će u sebi gajiti nametnuti im osjećaj bezvrijednosti i toga da nisu zavrijedila biti voljena.
Loši roditelji znaju djeci govoriti da su previše osjetljiva kad burno reagiraju na njihovo verbalno zlostavljanje.
10. Konfliktnost
Neprekidna potreba za ljubavlju i podrškom, a nemogućnost dolaska do toga, u djetetu izaziva neku vrstu ljutnje zbog čega može doći do problematičnog ponašanja. Nezdravi odnosi s roditeljima u djeci, a kasnije i kod odraslih ljudi, rezultiraju zbunjenošću, nesigurnošću i mnogim unutarnjim previranjima.
Oznake: psihologija, ljubav, odgoj
ponedjeljak, 16.01.2017.
Znanstvenici tvrde da ćemo uz ovih 7 koraka lakše preboljeti prekid
Katie Bogen prošla je kroz dramatičan prekid veze, razgovarala s Brianom Boutwellom, evolucijskim psihologom
Biti zaljubljen uključuje istu vrstu neurološkog podražaja kao i ovisnost o kokainu. “Zaljubljivanje je jako slično ovisnosti. Imaš taj poriv za dozom stimulansa, ali u formi toga da budeš pored osobe do koje ti je stalo”, rekao je Brian Boutwell.
“Dakle, moj prekid je zapravo skidanje s kokaina?”. Boutwell mi je rekao da da. “Mi imamo tu predodžbu da je prekid lagana stvar, da to nije toliki problem. Iako to emocionalno može biti veliki teret, a prekidi emotivnih veza mogu biti okidači za depresiju koju ne treba doživljavati olako. Fraza ‘slomljeno srce’ nije bezveze. Prekidi zaista mogu ugroziti zdravlje”, rekao mi je.
Odlučila sam učiniti sve da prevladam to jadno stanje
I zato sam odlučila učiniti sve što mogu da prevladam to jadno stanje samosažaljevanja – od drastične promjene frizure, do povezivanja sa starim prijateljima, vježbanja, zatrpavanja poslom do ponovnog dejtanja. Ovdje je popis svega što sam napravila, sa iskrenim osvrtom kako je svaki od tih pokušaja djelovao na mene. Također, htjela sam znati kako se moja iskustva nadovezuju na znanstvene činjenice koje navode što točno može pomoći ljudima da prebole prekid, pa sam zamolila psihologe da daju svoj osvrt na moju listu ozdravljenja.
1) Prihvatila sam svaki poziv na druženje
Učinkovitost 9/10
U prvih nekoliko tjedana nakon prekida, obećala sam samoj sebi da se neću zatvoriti u stan i da ću prihvatiti svaki poziv na druženje. Na plesnom podiju sam ponovno osjetila slobodu. Clubbing mi je zaista donio osjećaj oslobođenja. Osjećaj pobune.
Loše strane: Na početku prekida, prihvaćanje svih tih silnih poziva za izlaske, neće vam se činiti iskrenim. Pogotovo zato što biste se najradije sklupčali doma uz dekicu, Netflix i pizzu. Izađite van, usprkos tome. Na momente ćete sigurno osjećati krivnju jer se čak i zabavljate, a trebali biste tugovati, ali to je sve dio procesa. Kao i trenuci u kojima opsesivno provjeravate mobitel uvjereni da će vam bivši poslati sms umjesto da popričate sa zgodnim tipom koji vas snima cijelu večer.
2) Njegovala sam svoje tijelo sa zdravom hranom i vježbanjem
Učinkovitost: 7/10
pokušaji da budem dobra prema svom tijelu nisu se zaustavili samo na hrani. Upisala sam se na tečaj joge. Radilo se o tome da brinem o sebi i zacijeljujem nakon emotivne traume koju sam proživjela. To mi je dopustilo da si priznam da patim, a da ne pretjerujem u toj tuzi. Nakon satova joge osjećala sam se moćno, smireno i cjelovito. Čak i kada je taj osjećaj trajao pet minuta, tih pet minuta je bilo predivno.
Krenula sam i u teretanu. Ponekad bi dvoranu zamijenila dugim šetnjama.
3) Povezala sam se sa starim prijateljima
Učinkovitost: 10/10 (najvažnije od svega)
Sama ta činjenica da se možeš nekome tako emotivno ogoliti je ogromna podrška. Moje prijateljice, te divne žene, podsjetile me na vremena kada sve nije bilo ovako teško. Jedna od njih je sa mnom odlazila u duge šetnje gdje smo dolazile do nadahnjujućih zaključaka o životu. Druga me podsjetila kako sam nekad voljela planinarenje i odlazila sa mnom u šumu. Treća je bila uporna u obilascima svih galerija koje je vrijedno obići jer će me to nadahnuti. Sve tri su mi pomogle da povratim svoju neovisnost i opet se vratim stvarima koje volim u svom životu.
Loše strane: Ako prolazite kroz kraj veze, a vaši najbolji prijatelji žive daleko od vas, oslonite se na Skype. FaceTime. Telefonske pozive. Pobrinite se da im čujete glas. Nije isto kao uživo susreti, ali također liječi dušu. Tijekom prekida, fokusirani smo samo na svoju bol, ali ne smijemo zaboraviti da i naši prijatelji imaju svoje obaveze i probleme. Kada nisu dostupni, moramo se prisjetiti da to nije zato što nam ne žele pomoći već jednostavno moraju imati vrijeme za sebe.
Mišljenje stručnjaka: Larson mi je rekla da prekidi uznemire ono što psiholozi nazivaju našim “sistemom povezivanja”. “Na isti način na koji se malo dijete oslanja na svoju majku i traži utjehu, odrasli ljudi imaju potrebu dublje se povezati s drugom osobom”, istaknula je Grace Larson. Tijekom djetinjstva, naša najveća emotivna poveznica je s našim roditeljima, djedovima i bakama ili najbližim skrbnicima. U adolescenciji ta emotivna poveznica postaju naši najbliskiji prijatelji, a u odrasloj dobi najdublju emotivnu poveznicu ostvarujemo s partnerom. Larson postavlja pitanje što se događa nakon prekida kada se više ne možemo osloniti na svog dečka kao primarni oslonac, daje i odgovor na to pitanje. “Ono što se dogodi većini ljudi je da tu emotivnu poveznicu prebace na svoje najbliskije osobe iz ranijih faza života. Netko tu emotivnu zaštitu potraži kod prijatelja, netko kod roditelja, a netko kod bivšeg ljubavnika”, pojasnila je Larson.
4) Drastična promjena frizure
Učinkovitost 6/10
Odlučila sam drastično skratiti kosu i od plavuše postala crnka. Novi izgled mi je vratio narušeno samopouzdanje. Moj bivši je volio moju dugu kosu. Činjenica da sam je odrezala kao da je simbolično označavala moju ponovnu autonomnost, a i spremnost na rizik. Frizerski salon sam napustila osjećajući se glamurozno poput Eve Green.
5) Blokirala sam bivšeg na svim društvenim mrežama
Učinkovitost 7/10
Visim na Facebooku. Odani sam follower na Instagramu. Volim Twitter britke – kratke rečenice. Uglavnom, ovisnik sam o društvenim mrežama. Odmah nakon prekida, ova moja virtualna navika se pokazala otrovnom. Bila sam oduševljena činjenicom što mogu pokazati svoj novi život i sreću, ali jedna mala objava od mog bivšeg i osjećala bih se potpuno devastirano. odjedanput bi mi falilo sve vezano uz njega. Onog dana kada je počeo stavljati slike sebe sa drugim ženama osjećala sam se i ljuto i izdano. Društevene mreže su moja radost i nije bilo šanse da ih se odreknem, pa sam se odrekla njega. Blokirala sam ga na svim kanalima. To blokiranje je bio jako mudar potez. Ne samo zbog toga što više nisam morala nailaziti na potencijalno uznemirujuće informacije s njegove strane, već je i mene zaustavilo u stavljanju postova koji pokazuju kako je moj život uzbudljiv i sjajan u slučaju da on poželi pogledati moje profile. Moj život zaista je uzbudljiv i sjajan, bez da to moram potencirati na društevnim mrežama. Pravi život nije poza za Facebook.
Loše strane: Apsolutno ne imati nikakvu informaciju o svom bivšem može biti zahtjevno. Kada si naviknut da s nekim dijeliš dan po dan i uključen si u sve njegove aktivnosti, ovakav drastični prekid komunikacije može biti zastrašujući. U početku je teško. Ali, pomaže na duge straze.
Mišljenje stručnjaka: Kada sam s Larson popričala o ovoj problematici, ona se referirala na rad dr. Leah LeFebvre, profesorice na University of Wyoming koja proučava emotivne odnose. “Kada postaš glamurozne fotke kao dokaz svog uzbudljivog novog života, LeFebvre i njezine kolege nazvali bi to ‘managementom impresije’. Upravo suprotno, blokiranje bivšeg smatraju dijelom strategije ‘procesa povlačenja’. Obje taktike služe da demonstriraju – tebi, njemu i bilo kome drugome tko promatra – da se možeš osloniti na sebe i u najtežim trenucima poslije prekida”, pojasnila je Larson.
6) Instalirala sam Tinder i počela ponovno dejtati – neobavezno
Učinkovitost: 4/10
Ovo je bio najstrašniji dio moje post-prekid revolucije. Znala sam da mi treba neko vrijeme za samu sebe, vrijeme bez ozbiljnog partnera. Nisam tip koji ulazi iz veze u vezu. Ali, morala sam se vratiti među žive. U krajnoj liniji, činjenica da izlazim s drugim ljudima je ultimativna potvrda da sam krenula dalje. nakon nekoliko tjedana upoznala sam neke cool ljude. S nekima od njih sam bila na kavi, s nekima na ručku, a opći zaključak je bio da sam upoznala neke nove ljude koji se čine zanimljivima, toplima, uspješnima i ostvarenima. Njihovo društvo me podsjetilo da sam i sama pametna, šarmantna i poželjna. Ti ljudi su me doživljavali kao uzbudljivu, tako da sam se i osjećala uzbudljivom.
Loše strane: Na momente sam se osjećala krivom, na momente zbunjenom, na momente nesigurnom u sebe. Možete se osjećati kao da koristite druge ljude da biste nekoga preboljeli. Zbog toga se možete osjećati pomalo nepošteno. Dejtanje nakon prekida, pogotovo brzo nakon prekida, nije za svakoga. Poseksati se s nekim novim nakon prekida, pogotovo brzo nakon prekida, također nije za svakoga. Važno je slušati svoje tijelo i svoje instinkte.
Mišljenje stručnjaka: Brian Boutwell sa St. Louis Universityja tvrdi da je dejtanje nakon prekida dobra ideja jer će gotovo garantirano dovesti do jedne od sljedeće dvije opcije: shvatit ćete da ima mnogo riba u moru i to će vam pomoći da prebolite bivšeg partnera; ili će vas inspirirati da se sjetite svih dobrih strana bivše veze što može dovesti do odluke o tome da si date još jednu priliku.
7) Bacila sam se na svoj posao i karijeru
Učinkovitost 10/10
Prekid je povrijedio moje srce, ali mi je pomogao da učvrstim svoje profesionalne ciljeve. Nakon rastanka, aplicirala sam na nekoliko interesantnih novih poslova. Ponuđena su mi dva. Činjenica da ne moram uvažavati potrebe i aspiracije druge osobe u mom životu te da se apsolutno mogu posvetiti onome što profesionalno želim, vratila mi je zdravi osjećaj ljubavi prema sebi.
Oznake: Prekid veze, ljubav, oporavak, prekid, psihologija
nedjelja, 20.03.2016.
Tri stvari koje ljudi primjećuju kad se predstavljamo
Amy Cuddy, psihologinja sa Harvarda, poznata je po kreiranju pojma ‘moćna poza’. Kako je to objasnila na TED Talksu 2012. godine radi se o pozi u kojoj osoba zauzima prednost prilikom povezivanja vlastitog tijela i uma: prihvaćate govor tijela drugih ljudi kako biste se osjećali samopouzdanije.
Radi se o samo jednom od načina da postignete samopouzdanje koje će vam pomoći da uspijete u izazovnim situacijama. U svojoj knjizi “Predstavljanje” Cuddy se pozabavila tim pojmom kojeg definira mogućnošću izražavanja vlastitog potencijala. Kada se predstavljate prilazite izazovima bez ikakvog osjećaja prijetnje.
Tri stvari koje ljudi primjećuju kada se predstavljate.
1. Vjerujete u vašu priču
OSOBE KOJE SU SE BOLJE PREDSTAVILE DJELOVALE SU UVJERLJIVIJE
Kada se predstavljate demonstrirate vlastita uvjerenja i strast kako bi drugi ljudi vjerovali u vašu priču. U knjizi, Cuddy opisuje neobjavljenu studiju koju je provela i u kojoj su ispitanici prošli kroz lažne intervjue.
Ispitanici su u pet minuta morali uvjeriti osobu koja ih je intervjuirala da su upravo oni najbolja osoba za posao i pritom su trebali biti iskreni. Osoba koja ih je intervjuirala tijekom čitavog intervjua je imala neutralan izraz lica.
Tri nezavisna para sudaca gledali su video intervjua i pratili ponašanje, uvjerljivost i određivali kolike su šanse da osoba dobije posao. Osobe na intervjuu koje su se bolje predstavile ocjenjene su uvjerljivima i bile su visoko na listi za dobivanje posla.
Predstavljanje je bilo važno sucima jer je ono pokazivalo autentičnost, uvjerljivost i iskrenost; to je govorilo sucima da mogu vjerovati osobi i da je ono što su promatrali stvarno.
2. Samouvjereni ste i niste bahati
BAHATOST POKAZUJE DA STE NESIGURNI
U knjizi, Cuddy citira poduzetnika opisujući što ga odbija tijekom poslovnog razgovora: “Imaju previše energije i agresivni su, a možda su i malo pretjerani. Možda se to čini obrambenim ali ne očekujem da imaju sve odgovore. Zapravo, ne želim da znaju sve odgovore”.
Cuddy je za Business Insider rekla kako je ključ dobrog razgovora da ljudi budu otvoreni za povratne informacije. Što više zakidate druge ljude i njihovu perspektivu, manje ste privlačni. To je zbog toga jer izgleda kao da pokušavate prikriti vlastitu nesigurnost.
Zaista samouvjerena osoba ne treba aroganciju koja nije ništa drugo nego pokazatelj nesigurnosti. Samouvjerena osoba zna se predstaviti drugima, poslušati njihovu perspektivu i ispitati njihove poglede kako bi oni imali vrijednost za sve.
3. Vaša verbalna i neverbalna komunikacija je sinkronizirana
KADA SE PREDSTAVLJAMON NAŠA VERBALNA I NEVERBALNA KOMUNIKACIJA SE PODUDARAJU
Kada nismo autentični ili kada namjerno varamo nekoga, Cuddy tvrdi kako se naša verbalna i neverbalna komunikacija pritom ne podudaraju. Ona u svojoj knjizi objašnjava da do toga dolazi jer konstantno pokušavamo uskladiti ono što pričamo i radimo kako bi stvorili impresiju o nama koju želimo da drugi imaju.
S druge strane, kada se predstavljamo, naša verbalna i neverbalna komunikacija se podudaraju. Ljudi tada ne razmišljaju o tome zbog čega im se određeno ponašanje čini čudnim i zbog toga će vam vjerovati puno više.
Ako ste sigurni u sebe, drugi ljudi će također biti sigurni u vas. To nužno ne znači da ćete dobiti posao ili novac investitora, ali ćete biti svjesni toga da ste učinili najbolje što ste mogli i da vas negdje čeka prava prilika.
Oznake: psihologija, komunikacija
Klasifikacija; 5 tipova ljudi
Psiholozi kažu da na svijetu postoji samo ovih 5 tipova ljudi! Određuju se prema razini zastupljenosti jednog od pet faktora
Moderni psiholozi slažu se kako postoji pet glavnih tipova osobnosti. Oni se određuju prema razini zastupljenosti jednog od pet faktora koje svi posjeduju (tzv. petfaktorski model ličnosti), piše Inc.com, a prenosi net.hr
Vaša osobnost utiče na sve aspekte vašega života: o njoj ovisi s kim ćete se družiti, ko će vam biti prijatelji, za koga ćete glasati. Ipak, ljudi vrlo rijetko razmišljaju o vlastitoj osobnosti. Poznavanjem samoga sebe znat ćete koje su vaše snage i slabosti te kako vas ljudi vide.
Moderni psiholozi slažu se kako postoji pet glavnih tipova osobnosti. Oni se određuju prema razini zastupljenosti jednog od pet faktora koje svi posjeduju (tzv. petfaktorski model ličnosti), piše Inc.com, a prenosi net.hr.
1. Savjesnost
Prvom tipu pripadaju ljudi koji u svojoj osobnosti imaju najveću razinu savjesnosti. Oni su učinkoviti, dobro organizirani, na njih se možete osloniti i samopouzdani su. Oni vole planirati stvari unaprijed i ciljaju na visoka postignuća.
Ljudi koji su na tabeli savjesnosti niže mogu osobe iz prve skupine vidjeti kao tvrdoglave i opsesivne.
Zanimljivost: Studije su pokazale da brak s osobom koja pripada prvoj skupini može dobro uticati na karijeru. Ukratko, uporan partner i vas će natjerati da postanete uspješni.
2. Ekstraverzija
Ekstraverzija označava brzo prilagođavanje osobe novoj sredini. Osobe koje najviše rangiraju po ovom faktoru su pričljive i osjećaju se dobro kada su u centru pažnje. Drugi ih često smatraju dominantnima i željnima pozornosti.
Zanimljivost: Obratite pozornost na rukovanje. Muškarci snažnog stiska vrlo su ekstrovertni i najmanja je vjerovatnost da su neurotični. To, međutim, ne vrijedi kada su u pitanju žene.
3. Ugodnost
Oni koji najviše rangiraju po ugodnosti su pouzdani, dragi i obzirni prema drugima. Poznati su po društvenoj angažiranosti i često sudjeluju u volonterskim i altruističkim aktivnostima. Drugi ih često smatraju naivnima i pasivnima.
Zanimljivost: Tražite finansijskog savjetnika koji ima najveću razinu ugodnosti. On će biti oprezan s vašim novcem. S druge strane, izbjegavajte savjetnike koji su otvoreni novim iskustvima jer vole riskirati.
4. Otvorenost iskustvima
Ljudi koji visoko rangiraju po otvorenosti poznati su po širokom spektru interesa i bujnoj mašti. Znatiželjni su i kreativni te ne vole rutinu. Vole meditirati i putovati pa često žive u inostranstvu. Drugi ih često smatraju nepredvidljivima i nefokusiranima.
Zanimljivost: Otvorenim ljudima najlakše je predvidjeti politički stav. Najčešće zagovaraju liberalizam i vrlo često otvoreno izražavaju svoja politička uvjerenja.
5. Neuroticizam
Ljudi koji najviše rangiraju kada je riječ o neuroticizmu najčešće su emocionalno nestabilni ljudi. Kod njih su visoke razine anksioznosti i iritabilnosti. Drugi ljudi vide ih kao nestabilne i nesigurne.
Zanimljivost: Ljudi ovog tipa osobnosti privlače pozornost objavljivanjem fotografija na društvenim mrežama, iako rijetko pišu komentare koji bi mogli biti protumačeni kao kontroverzni. Također imaju najviše fotografija po albumu.
Osobnost je vrlo stabilna tokom života i ne mijenja se lako. Osobine ličnosti stječu se u dobi od sedam godina i pomoću njih se lako može predvidjeti ponašanje osobe kada odraste.
Ipak, stručnjaci kažu kako se, uz mnogo truda, neke osobine mogu promijeniti.
- See more at: http://www.avaz.ba/clanak/226030/psiholozi-kazu-da-na-svijetu-postoji-samo-ovih-5-tipova-ljudi#sthash.bAHZREOy.dpuf
Oznake: psihologija, klasifikacija, tipizacija, ekstravertiranost
subota, 30.01.2016.
10 NAVIKA KOJE VAS ČINE NESRETNIMA Sreća je u odredjenoj mjeri stvar izbora
Sreća dolazi u toliko različitih oblika da ju je teško definirati
Sreća dolazi u toliko različitih oblika da ju je teško definirati.
Nesreću, s druge strane, lako je definirati. Odmah ju prepoznate čim ju vidite i definitivno znate kad vas obuzme, prenosi Business Insider.
Nesreća je pogubna za sve oko vas. Kao pasivno pušenje.
Poznata 'Terman studija' sa Stanforda pratila je ispitanike čak 8 desetljeća i otkrila da je bivanje s nesretnim ljudima povezano s lošijim zdravljem i kraćim životnim vijekom.
Sreća je mnogo manje povezana s životnim okolnostima nego vam se možda čini.
Sveučilište u Illinoisu ustanovilo je da su ljudi koji zarađuju najviše (više od 10 milijuna dolara godišnje) tek malo sretniji od onih koji zarađuju prosječno. Dovoljno, ali prosječno.
Životne okolnosti ne utječu jako na sreću jer je sreća zapravo u vašim rukama, to je proizvod vaših navika i pogleda na život.
Psiholozi sa Sveučilišta Kalifornija koji su proučavali sreću, ustanovili su da genetika i životne okolnosti utječu tek na 50 posto nečije sreće. Ostatak je u potpunosti na vama.
Kako je rekao Benjamin Franklin: 'Ustav ljudima omogućuje pravo da slijede sreću. No na njima je da ju sami ulove.'
'Nesretne' navike
Kad su ljudi nesretni, teško je biti i u njihovoj blizini, a kamo li raditi s njima. Nesretnost odbija druge ljude i stvara začarani krug koji vas sprečava da postignete sve ono za što ste sposobni.
Nesreća (zapravo 'nesretnost') vas može uhvatiti nespremne. Toliko toga u vašoj sreći određeno je vašim navikama (u mislima i radnjama), da biste ih trebali pažljivo motriti i paziti da ne potonu u bezdan.
Neke navike vode 'nesretnosti' više nego neke druge. Posebno biste trebali biti oprezni prema ovih 10 navika koje vas čine najnesretnijima:
1. Čekate na budućnost
Jedan od najlakših načina da zapadnete u nesretno stanje je da stalno sebi govorite: 'Bit ću sretan kad…' (može to biti bilo što: kad me unaprijede, kad budem zarađivao više, kad uđem u novu vezu…). Takvo razmišljanje stavlja prevelik naglasak na okolnosti, a promijenjene okolnosti ne vode do sreće.
Nemojte provesti čitav život čekajući na nešto što provjereno nema nikakav učinak na vaše raspoloženje. Umjesto toga, fokusirajte se na to da budete sretni sada, u ovom trenutku, jer budućnost nam nitko ne garantira.
2. Trošite previše vremena i truda na prikupljanje 'stvari'
Ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu osjećaju značajno povećanje sreće kad se njihove financijske prilike poprave, no taj osjećaj rapidno pada nakon što se počne zarađivati više od 20.000 dolara godišnje. Postoji cijelo more istraživanja koja su pokazala da materijalne stvari ne usrećuju čovjeka.
Ako razvijete naviku trčanja za predmetima, vjerojatno ćete postati nesretni jer, nakon razočaranja koje nastupa nedugo nakon što ste stvari nabavili, ubrzo ćete shvatiti da ste jureći za predmetima propustili šansu biti sretni zbog pravih stvari poput prijatelja, obitelji i hobija.
3. Stalno ste kod kuće
Kad se osjećamo nesretno, običavamo izbjegavati druge ljude. Ovo je velika greška jer je druženje, čak i kad u njemu ne uživate, jako dobro za vaše raspoloženje.
Svi imamo dana kad bismo se najradije zavukli pod dekicu i ne komunicirali ni sa kima, no važno je razumjeti da taj trenutak može postati tendencija koja pak može razoriti raspoloženje. Prepoznajte trenutak kad vas loše raspoloženje čini nedruštvenim, prisilite se izaći iz kuće i odmah ćete primijetiti razliku.
4. Od sebe pravite žrtvu
Nesretni ljudi imaju početni stav da je život težak i da ga se ne može kontrolirati. Drugim riječima, 'život me proganja i ja u vezi s tim ništa ne mogu napraviti.' Problem s takvim stavom je u tome što njeguje osjećaj bespomoćnosti, a ljudi koji se osjećaju bespomoćno, neće ništa poduzeti kako bi popravili stvari.
Iako svatko ima pravo tu i tamo se osjećati loše, važno je prepoznati kad taj osjećaj mijenja kako gledate na život. Vi niste jedina osoba kojoj se događaju loše stvari i vi doista imate kontrolu nad svojom budućnošću sve dok ste voljni nešto poduzeti.
5. Pesimizam
Ništa ne potiče nesretnost kao pesimizam. Problem s pesimističnim stavom, osim što pogubno djeluje na vaše raspoloženje, je da s vremenom postaje samoispunjujuće proročanstvo: ako očekujete loše stvari, vjerojatnije je da će vam se loše stvari i dogoditi.
Pesimistične misli je teško odagnati ako ne uvidite koliko su nelogične. Prisilite se pogledati činjenice i uvidjet ćete da stvari nisu tako loše kao što se čine.
6. Prigovaranje
Prigovaranje je samo po sebi problematično kao i stav koji sa sobom povlači. Prigovaranje je ponašanje koje samo sebe hrani. Ako stalno govorite – i samim time mislite – loše stvari, reafirmirate svoja negativna vjerovanja.
I dok pričanje o stvarima koje vas tište može učiniti da se osjećate bolje, postoji linija između terapeutskog prigovaranja i podgrijavanja nesretnosti. Osim što vas čini nesretnim, prigovaranje odbija druge ljude.
7. Preuveličavanje
Loše stvari se svima događaju. Razlika je u tome što sretni ljudi u njima vide ono što one jesu – privremene nezgode – dok nesretni ljudi bilo što negativno vide kao daljnji dokaz da ih život sustiže.
Sretna osoba je uznemirena ako joj, recimo, netko ogrebe auto na parkiralištu, no gleda na to na pravi način: 'Ah kakva nezgoda! No, srećom, nije ništa ozbiljnije.'
Nesretna osoba, s druge strane, to će koristiti kao dokaz da im je čitav dan, tjedan, mjesec, možda čak i čitav život, upropašten.
8. Guranje problema pod tepih
Sretni ljudi su odgovorni za svoje postupke. Kad naprave grešku, znaju da su sami krivi. Nesretni ljudi na greške i probleme gledaju kao na prijetnju pa ih pokušavaju sakriti. No problemi postaju veći ako se ignoriraju.
Što više izbjegavate suočavanje s problemima, to više se čini da vi na njih nemate nikakav utjecaj, zbog čega ste opet na početku i osjećate se kao žrtva.
9. Ne poboljšavate se
S obzirom na to da su nesretni ljudi pesimisti i osjećaju manjak kontrole, imaju tendenciju da samo sjede i čekaju da im se život jednostavno dogodi.
Umjesto da postavljaju ciljeve, uče i poboljšavaju se, oni stagniraju i čude se zašto se stvari nikad ne mijenjaju.
10. Pokušavate biti kao drugi
Ljubomora i zavist su potpuno nekompatibilni sa srećom, pa ako se stalno uspoređujete s drugima, vrijeme je da prestanete.
U jednoj studiji, većina ispitanika je rekla da bi bili zadovoljni ako bi dobivali manje novca ukoliko bi manje novca dobivali i svi ostali. Budite svjesni ovakvog načina razmišljanja jer vas neće usrećiti. Štoviše, imat će potpuno suprotan učinak.
Oznake: sreća, psihologija, life coaching
ponedjeljak, 19.10.2015.
Negativan stav prema životu - negativni utjecaji na zdravlje, sreću i blagostanje
"Gotovo svi bolni osjećaji imaju svoj izvor u pogrešnom načinu gledanja na stvarnost. Kada iskorijeniš pogrešne stavove, patnja prestaje. " - Buddha
Svakodnevni destruktivni razgovor sa samim sobom
Velik broj osoba sklono je u različitim situacijama djelovati samo-uništavajuće.
Sebi šalju poruke tipa;
Ne mogu….
Nemam ono što mi je potrebno….
Ja ću propasti….
Osuđen sam na poraz…..
Neću uspjeti……
Ovo smanjuje naše povjerenje u pozitivan ishod, produktivnost i otežava potencijalni uspjeh. Zamisli da ti tvoj najbolji prijatelj svakodnevno šalje poruku "Ti nisi dovoljan dobar, ti nećeš uspjeti, ti to ne možeš". Da li bi zadrzao prijateljski odnos sa osobom koja te svakodnevno zasipa negativnom izjavama. Ako je odgovor ne, zašto to onda radimo sebi samima?
Želimo li uistinu biti sebi najbolji prijatelj onda je nedopustivo na takav način razmišljati.
Negativne pretpostavke
Kronično nesretne osobe sklone su negativnom razmišljanju neovisno dali razmišljaju o zahlađenju vremena i padu temperature ili plaćanju računa. Način na koji razmišljamo uvelike je određen okolnostima i životnim iskustvom. Hoće li dominirati negativno ili pozitivno iskustvo to prije svega ovisi o nama. Dali ću kišni dan doživjeti kao promjenu vremena koja je priroda slijed vremenskih prilika ili neprilika ili plaćanje računa kao obavezu koja je neizostavni dio svakodnevnice ovisi izričito o svakome pojedincu i okolnostima u kojima se zatekao.
Negativna usporedba s drugima
Uspoređivati se sa drugima nema previše smisla. Često smo u iskušenju da se uspoređujemo sa osobama koje imaju bolje materijalne uvijete, viši standard, bolja postignuća. Brojne studije pokazuju da kada želimo imati ono što drugi imaju a to ne posjedujemo da nas u konačnici obuzima ljubomora i zavist. Negativna društvena usporedba može biti izvor stresa, tjeskobe i depresije.
Negativno proživljavanje prošlosti
Mudri pojedinci su nas kroz povijest učili da učimo iz prošlost ali da pri tome pazimo da se u njoj ne zaglavimo. Ponekad nas životne okolnosti i poteškoće koje smo imali u nekom životnom razdoblju sprječavaju da prepoznamo svoje prave potencijale i prilike koje su na vidiku. Ono što se dogodilo ne možemo više promijeniti, ono što će se dogoditi možemo oblikovati i na to utjecati.
Goethe je jednom prigodom izjavio "Ništa ne vrijedi više nego ono što je danas.", nemojte živjeti u prošlosti, napravite najbolji izbor danas i krenite dalje.
Odgovornost drugih
Kronično nesretne osobe mišljenja su da su drugi odgovorni za njihove nevolje. Disfunkcionalni roditelji, negativni odnosi, soci-ekonomske poteškoće ili druge životne poteškoće čest su razlog njihovog nezadovoljstva i neuspjeha. Istina je da život nije zabava i da nosi mnoge poteškoće, patnju i krize ali to nije razlog da sebe sagledavamo u kontekstu žrtve. Nemojmo zaboraviti da osobe koje su na meti naše krivnje najmanje brinu kako se osjećamo. U konačnici kako se osjećamo, ljudi iz naše okoline mogu opravdati, razumjeti i prihvatiti ali oni nam ne mogu pomoći da budemo sretni, zdravi i uspješni.
Samo-krivnja
Svi mi griješimo u životu, netko više netko manje. Ljudi nisu bezgrešni. Kada se osvrnemo na pojedine životne događaje uvijek bi mogli pronaći razloge zašto smo sa nekim postupcima više ili manje zadovoljni. Kronično nesretne osobe imaju potrebu samo okrivljavati sebe, za većinu životnih situacija. Biti milosrdan prema sebi, nužno je i potrebno kako bi izbjegli mogućnost da u nekom trenutku postanemo kronično nesretna osoba.
Strah od (ne)uspjeha i pogreške
Strah od (ne)uspjeha i pogreške većinom su povezani sa perfekcionizmom. Ima pojedinaca koji stavljaju ogroman teret na svoja krhka leđa tražeći od sebe da uspiju po svaku cijenu. Visoki standardi su učinkovit alat za poticanje motivacije ali isto tako mogu biti ubojito sredstvo. Važno je razumjeti i prihvatiti da nitko od nas nije savršen neovisno o vještinama koje posjeduje.
Bolesti se dijele na akutne i kronične, biti akutno nesretan još je donekle razumljivo i prihvatljivo no nemoj si dopustiti da akutno stanje preraste u kronično.
originalni clanak na: http://www.ordinacija.hr/zdravlje/kolumna/procitajte-7-negativnih-misli-kronicno-nesretnih-osoba/
Oznake: Zdravlje, sreća, blagostanje, psihologija, lifecoaching, samokontrola, optimizam, pesimizam, misli, negativnost
petak, 21.08.2015.
Antoni de Melo - RASKIDANJE OKOVA
Lijecenje patnje koju sami sebi stvaramo
Kako pronaci srecu, mir i ljubav? Sa svojih pet cula odn osjetila. Kada si s nekim ili u nekoj situaciji otvori svoje oci – gledaj, slusaj, dodirni, njusi i probaj – kusaj. Dakle potpunim promatranjem u datom trenutku cemo vremenom pronaci ono sto trazimo. Jer to je, najcesce, vec tu negdje blizu nas.
Patnja nas sprecava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.
Sta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli. To su nas naucili. Uvijek sam se pitao sto je nastalo prvo? Srcedrapajuce pjesme ili slomljena srca. Neko, slomljena srca, je tako dozivio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi povjerovali da se i nama treba dogadjati isto. Romantizirani sentimenti koji su rezultirali patnjom? I tako smo odlucili da, kada nam se odredjene stvari dogadjaju, patimo.
Mi ne vjerujemo u objektivne stvari nego u nase ideje o njima
Um sudi, procjenjuje, isvodi zakljucke o stvarima, ljudima i dogadjanjima.
Kada um ne prosudjuje, nema patnje jer nema ni emocija. Postoji samo cista radost. Svi smo mi u odredjenim trenucima svog zivota osjetili ovu radast.
Oslanjajuci se na mentalne konstrukcija ostajemo robovi rezona.
Filteri uma
Strahovi, zelje, odnosi, uvjeranja, navike i uslovljenosti vrse selekciju onoga sto opazamo nasim culima. Mi “vidimo” stvari, dogadjaje i ljude oko sebe pod utjecajem nasih pred-ubjedjenja. Tako umjesto nekoga vidimo nasu sliku o njemu. Ljudi neprestano propustaju stvarnost kroz svoje filtere, svoja vrednovanje i zelje. Uporno se drze toga kako su neke stvari pozeljne a neke nepozeljne, ispravne ili pogresne. No one su onakve kakve su.
Svijest
Sto je svijest? To je sposobnost da promatramo nacin na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ogranicimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti.
Zato je potrebno sljedece:
- Biti svjestan postojanja filtera
- Spoznati kako umjesto na stvarnost reagiramo na sliku stvorenu u umu
- Shvatiti da je sve pohranjeno u nasem umu privremeno - filteri se mijenjaju
- Da to sto gleda kroz filter nastao na mentalnim konstrukcijama nismo mi
- Biti promatrac koji, svjestan ove iskrivljene percepcije, putem koristenja cula vidi ono sto stvarno jeste ovdje is sad
Sloboda pokazivanja osjecanja
Korijen svih psiholoskih problema je u inhibiciji, u zabrani. U cemu se razlikuje ‘normalna’ osoba od zdrave? Normalna osoba zivi po drustveno priznatim normama. Zdrava osoba je kao divljak; ako je sretna, to pokazuje na takav nacin da to svi vide i cuju. Zdrava je, ali nije drustveno prilagodjena. Kako sacuvati svoje bazicno emocionalno zdravlje, a istovremeno se prilagoditi zahtijevima drustva?
Osnova zivota je emocija. U djungli prezivljavaju oni oblici koji znaju da se krecu i ubijaju. Uctiva i inhibirana osoba se krije iza drveta i ceka svoju smrt. Ona zatvara u sebe svoje strahove. Ljudski rod ne bi prezivio da je bio inhibiran. Njegovi preci pripadaju hrabroj vrsti.
Jaka osoba se formira po parametrima logike i konformizma. Ona zna izraziti osjecanja i komunicirati s njima. Suprotno njima neke su osobe neprozirne kao mutna voda. Sposobnost da izrazite svoje emocije odredjuje da li ste zdravi ili inhibirani. Djeca su autenticna jer ostavljaju slobodan protok emocija. Iskreno djetinjstvo je sretno djetinjstvo. Ako su neko dijete ili adolescent onemoguceni u tome, posljedica je da se u kasnim godinama, kao vec odrasli ljudi, ponasaju kao djeca. Novorodjence dolazi slobodno na svijet. Sputavati ga – vezivati pocinju roditelji i okolina. I cesto se dijete vise nikada ne oslobodi.
Jasu li vasi lanci cvrsto vezani?
Oznake: Antoni de Melo, ljubav, veza, osjecanja, emocije, um, svijest, psihologija, life coaching
subota, 14.02.2015.
Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti …
Promatraj tjeskobu svuda oko sebe, promatraj usamljenost, strah, zbunjenost, unutarnji sukobe i medjusobne konflikte. Zamisli da te netko svega toga moze osloboditi. Da ti pokaze put. No vecini je ljudi korisniji business, nauka i politika. Psiholozi i psihoterapeuti mogu pomoci ljudima u psihozi i ostalim ozbiljnim poremecajima ljudske psihe. No, vecina ljudi odlazi po pomoc da bi si olaksali zivot, a ne da bi nasli izlaz iz situacije u kojoj se nalaze.
Mi ne zelimo da budemo sretni. Ili, ne zelimo da budemo bezuvjetno sretni. Spreman sam da budem sretan pod uvjetom da se dogodi ovo ili ono.
Vrlo je vazno shvatiti ovaj mehanizam. Mi ne mozemo zamisliti da budemo sretni bez da se ispune odredjeni uvjeti. Naucili smo da svoju srecu vezemo za druge odn za stvari i pojave.
Mi zivimo sa pogresnim idejama o ljubavi, odnosima, sreci, radosti … Postoji ona; kada se svi slazu s necim onda to mora da je pogresno. Svaka nova ideja, svaka velika ideja potekla je od manjine. Isus, Budha, Osho – manjina koju cini jedan covjek. Svi (masa) su govorili drukcije od onoga sto su oni govorili.
Svaka je velika ideja na pocetku svetogrdje. Evo nekih; Ne vezi se (za materijalno), nemaj cilja, nemaj nade, vrijeme - buducnost ne postoji, ne uzdaj se, ne uzdaj se u najbolje prijatelje, vrlo su lukavi i vjesti – veliki su glumci, nemaj ocekivanja (prema drugima), daji i ne ocekuj nista za uzvrat …
Reci ces; Ja se zrtvujem. To prija. Ali i dobijas nesto zauzvrat. Uvijek se ocekuje – dobija nesto zauzvrat, sve do trenutka budjenja odn osvjestenja.
Odricanje
Kad se odreknes necega, ostajes zauvijek vezan za to. Kad se boris protiv necega dajes mu moc. Dajes mu snagu jednaku onoj koju trosis u toj borbi.
Jedini izlaz je u tome da ne dozvolis da budes prevaren.
Nemoj se odricati vec ne dozvoli da budes zavaran. Pokusaj da shvatis pravu (bez)vrijednost necega i nece biti potrebe za odricanjem, jednostavno samo ce ti ispasti iz ruku.
Naravno, ako si toliko hipnotiziran da mislis kako ne mozes biti sretan bez nekoga ili neke stvari, onda si u klopci. Ovdje se ne radi o tzv duhovnosti koja bi trebalo da te natjera na zrtve, na odricanje od nekih stvari. To je uzaludno. To nece pomoci. Ono sto treba je da uvidis pravo stanje stvari. Kada bi shvatio, odjednom bi ti prestala zelja za konkretnim objektom o kom ovisi tvoja sreca.
Oznake: psihologija, duhovnost, tjeskoba, usamljenost, strah, osobna sreča, sreća, bezucjetna sreča, davanje, prosvjetljenje, odnos, veza, ljubav, patnja, Bol, ovisnost
utorak, 30.10.2012.
Istine i zablude o osobnoj sreci
Istine i zablude o osobnoj sreci
Promatraj tjeskobu koja caruje svuda oko nas, promatraj usamljenost, strah, izgubljenost, sukob u srcima. Zamisli da imas priliku da se svega toga oslobodis. Da ti netko da priliku da prekines to tracenje energije i zdravlja. Da uvidis da je moguce da stvarno volimo jedni druge, da budemo spokojni, potpuno prozeti ljubavlju …
Nemoj traziti od svijeta da se promjeni. Promjeni se ti. Tek tad ces biti u stanju da vidis svijet onakav kakav jest a potom i da mijenjas ono sto mislis da treba mijenjati.
Vazna je spremnost da naucimo nesto novo. Da stvari vidimo na drukciji nacin nego dosad. Da se probudimo. Osvjestimo. Evo nekih od uobicajenih nam zabluda;
Nikad nisi zaljubljen u nekog drugog. Zaljubljen si u ideju o odredjenoj osobi, unaprijed stvorenu ideju diktiranu nadom. A tako se i odljubljuje. Samo se ta ideja mijenja.
Kako si mogao da me razocaras kada sam tako vjerovao u tebe?
Jesi li stvarno toliko vjerovao u tu osobu? Ne, takvo je ubjedjenje rezultat pranja mozga kojem smo podvrgnuti od malena. Mi nikada ne vjerujemo u druge ljude. Ono u sto vjerujemo samo je nas osobni sud o drugoj osobi. Razocaran sam spoznajom da je moja procjena druge osobe bila pogresna.
Ti ne zelis biti sretan. Proba; treba ti samo jedan minut. Misli na nekog koga puno volis, netko tko ti je dragocjen. Pokusaj da mu u mislima kazes; Vise mi je stalo do moje srece nego do tebe. Kada bih birao uvijek bih odabrao srecu.
Onda se upitas; Kako mogu da budem takav egoist? No tko je tu zapravo egoist? Zamisli nekoga tko ti kaze; Kako si mogao da budes takav egoist da ti tvoja sreca bude vaznija od mene? Ti bi mu odgovorio; Sorry ali kako ti mozes da budes takav egoist da ocekujes da tebe stavim iznad svoje srece?
Ima i ona; Ne stavljem tebe ispred moje srece nego ti jesi moja sreca. Ili ti si razlog moje srece. Kada sam s tobom onda sam sretan. Tu se javlja opasnost da svoj dozivljaj srece vezujem za nesto izvan mene samoga odn za nekoga. Citajuci sve te filozofske i duhovne knjige nailazim na tako pametne stvari koje zvuce tako logicno, koje mi otvore oci. I sve je divno i krasno. I tako mudar ja se uvalim u novu (ljubavnu) avanturu i …
Sve; svo znanje i pamet padnu u vodu. Teorija padne na ispitu u praksi. Moze li mi netko od vas, koji citate moj blog, reci zasto je to tako? Prizivam li dramu i bol i razocaranja zato sto negdje u dubini duse vise vjerujem u tugu nego u veselje? Ili sam navikao na tugu. Pa mi ista fali?
Ili vjerujem da ucim samo kroz bol i patnju?
Na koncu bih ipak izabrao da budem sretan s nekim i ostanem u mraku neznanja nego obrnuto. Ili ipak ne bih? Koliko bi trajalo nakon bih svatio da s tom osobom ne rastem-ne raste ni ta osob pokraj mene?
A sto ce mi pamet ako ju ne mogu s nekim dijeliti? Ili je to sve samo put na kom cemo uz pomoc saznanja doci do prave osobe i pravog trajnog odnosa? Nadam se da je tako.
Nekad pomislim da su svi pametni ljudi i njihove pametne knjige plod razocaranja, patnje i bola i da im je cilj utjeha sebi i drugim nesretnicima. No sada se vratimo pameti.
Nekada je potrebno vrijeme da partneri shvate neke stvari, da se probude. Dvoje ljudi moraju dugo da pate u jednom odnosu prije nego se probude i kazu: Dosta mi je! Mora da postoji neki bolji zivot, zivot koji se ne bazira na ovisnosti o drugim ljudskim bicima.
Da bi ovo shvatili potreban je duhovni rad – rad ne sebi, samo-spoznaja. To vodi budjenju; svjesnosti i prosvjetljenju. Oslobodjenju od patnje i bola.
A onda, kao takav-oslobodjen, bi trebalo da budes sretan i zadovoljan, slobodan, pun ljubavi i spokojan. Vrijedi probati.
Oznake: sreća, psihologija, duhovnost, tjeskoba, strah, usamljenost, ljubav, zaljubljenost, transformacija, razocarenje, samo-spoznaja, odnos, veza, partner, rast, razvoj, prosvjetljenje
