Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rigijev

Marketing

Istine i zablude o osobnoj sreci

Istine i zablude o osobnoj sreci

Promatraj tjeskobu koja caruje svuda oko nas, promatraj usamljenost, strah, izgubljenost, sukob u srcima. Zamisli da imas priliku da se svega toga oslobodis. Da ti netko da priliku da prekines to tracenje energije i zdravlja. Da uvidis da je moguce da stvarno volimo jedni druge, da budemo spokojni, potpuno prozeti ljubavlju

Nemoj traziti od svijeta da se promjeni. Promjeni se ti. Tek tad ces biti u stanju da vidis svijet onakav kakav jest a potom i da mijenjas ono sto mislis da treba mijenjati.

Vazna je spremnost da naucimo nesto novo. Da stvari vidimo na drukciji nacin nego dosad. Da se probudimo. Osvjestimo. Evo nekih od uobicajenih nam zabluda;

Nikad nisi zaljubljen u nekog drugog. Zaljubljen si u ideju o odredjenoj osobi, unaprijed stvorenu ideju diktiranu nadom. A tako se i odljubljuje. Samo se ta ideja mijenja.
Kako si mogao da me razocaras kada sam tako vjerovao u tebe?
Jesi li stvarno toliko vjerovao u tu osobu? Ne, takvo je ubjedjenje rezultat pranja mozga kojem smo podvrgnuti od malena. Mi nikada ne vjerujemo u druge ljude. Ono u sto vjerujemo samo je nas osobni sud o drugoj osobi. Razocaran sam spoznajom da je moja procjena druge osobe bila pogresna.

Ti ne zelis biti sretan. Proba; treba ti samo jedan minut. Misli na nekog koga puno volis, netko tko ti je dragocjen. Pokusaj da mu u mislima kazes; Vise mi je stalo do moje srece nego do tebe. Kada bih birao uvijek bih odabrao srecu.
Onda se upitas; Kako mogu da budem takav egoist? No tko je tu zapravo egoist? Zamisli nekoga tko ti kaze; Kako si mogao da budes takav egoist da ti tvoja sreca bude vaznija od mene? Ti bi mu odgovorio; Sorry ali kako ti mozes da budes takav egoist da ocekujes da tebe stavim iznad svoje srece?


Ima i ona; Ne stavljem tebe ispred moje srece nego ti jesi moja sreca. Ili ti si razlog moje srece. Kada sam s tobom onda sam sretan. Tu se javlja opasnost da svoj dozivljaj srece vezujem za nesto izvan mene samoga odn za nekoga. Citajuci sve te filozofske i duhovne knjige nailazim na tako pametne stvari koje zvuce tako logicno, koje mi otvore oci. I sve je divno i krasno. I tako mudar ja se uvalim u novu (ljubavnu) avanturu i
Sve; svo znanje i pamet padnu u vodu. Teorija padne na ispitu u praksi. Moze li mi netko od vas, koji citate moj blog, reci zasto je to tako? Prizivam li dramu i bol i razocaranja zato sto negdje u dubini duse vise vjerujem u tugu nego u veselje? Ili sam navikao na tugu. Pa mi ista fali?
Ili vjerujem da ucim samo kroz bol i patnju?
Na koncu bih ipak izabrao da budem sretan s nekim i ostanem u mraku neznanja nego obrnuto. Ili ipak ne bih? Koliko bi trajalo nakon bih svatio da s tom osobom ne rastem-ne raste ni ta osob pokraj mene?
A sto ce mi pamet ako ju ne mogu s nekim dijeliti? Ili je to sve samo put na kom cemo uz pomoc saznanja doci do prave osobe i pravog trajnog odnosa? Nadam se da je tako.

Nekad pomislim da su svi pametni ljudi i njihove pametne knjige plod razocaranja, patnje i bola i da im je cilj utjeha sebi i drugim nesretnicima. No sada se vratimo pameti.

Nekada je potrebno vrijeme da partneri shvate neke stvari, da se probude. Dvoje ljudi moraju dugo da pate u jednom odnosu prije nego se probude i kazu: Dosta mi je! Mora da postoji neki bolji zivot, zivot koji se ne bazira na ovisnosti o drugim ljudskim bicima.
Da bi ovo shvatili potreban je duhovni rad rad ne sebi, samo-spoznaja. To vodi budjenju; svjesnosti i prosvjetljenju. Oslobodjenju od patnje i bola.
A onda, kao takav-oslobodjen, bi trebalo da budes sretan i zadovoljan, slobodan, pun ljubavi i spokojan. Vrijedi probati.


Post je objavljen 30.10.2012. u 17:14 sati.