Ima jedna prica o beskucniku u Londonu koji se spremao na pocinak. Uspio je da u smecu pronadje komad suha kruha za veceru i stigao na obalu Temze. Padala je kisa i on se umota u svoj stari poderani kaput, lijeze pokraj rijeke i u treutku kad je gotovo zaspao, iznenada se pojavi Rols Rojs sa vozacem. Iz limuzine izadje ljepotica koja mu kaza; “Siroti covjece ne mislite li prenociti ovdje?” “Da, mislim”, odgovori beskucnik. “Ne mogu to dozvoliti”, rece ona. “Podjite u moju kucu da se naspavate, poslje jedne dobre vecere”. I tako udjose u auto, voze se van Londona i stizu do jedne vile okruzene sumom. Na ulazu ih doceka batler kojem zena rece; “James, molim te odvedi ovog covjeka u odjel za poslugu i neka mu pruze sve sto mu treba”. Nakon toga, zena ode u svoju sobu, razodjenu se i pripremi za spavanje. Iznenada, prisjeti se svog gosta, ode u odjel za poslugu i primjeti da iz sobe u koju su smjestili beskucnika dopire svjetlo. Ona pokuca, otvori vrata i nadje covjeka budnog. “Sto je dobri covjece”, upita ga, “zar niste dobro vecerali?” “Nikad u zivotu nisam tako dobro jeo”, odgovori joj on. “Jel vam toplo, mozda vam treba malo drustva? Mozete li se malo pomaknute da napravite mjesta i za mene?”
Ona mu pridje, on se pomaknu i pade u Temzu.
Ovo niste ocekivali? Vrijeme je za budjenje; kada budes spreman da svoje iluzije zamjenis stvarnoscu, svoje snove realnoscu, tada ces izaci na pravi put. Tada ce tvoj zivot dobiti smisao.
Zadovoljan sam-nisam zadovoljan. Mozda je zadovoljstvo u ovom trenutku unutar mene, no stvari ce se ubrzo promijeniti, nece potrajati – nikada ne traju. Sve se mijenja. Oblaci dolaze i odlaze; neki su crni a neki bijeli.
Ovo treba shvatiti. Kad ih shvatim onda stvari mogu mijenjati. Isto ja i sa samospoznajom. Najprije samo-promatranje, budnost i svjesnost. Potom promjene.
Mijenjas li svijet ili sebe?
Nikakav sud, nikakav komentar, nikakav stav – jednostavno promatraj; proucavaj, gledaj, bez ikakve zelje da promijenis ono sto jest. Sposobnost razumijevanja se gubi kad hoces da ono sto jeste mijenjas u ono sto treba da bude. Kad uspijes usvojiti stav promatraca promijenit ces se bez napora.
Kad unutar tebe postoji nesto sto se krece u ispravnom smjeru, to stvara disciplinu. Zivot svjesnosti rastjeruje mrak, sve zlo nestaje a ono sto je dobro biva hranjeno. To treba iskusiti.
Sokrat kaze; Nesvjestan zivot nije vrijedan zivljenja. Tu istinu ne treba dalje objasnjavati. Vecina ljudi ne zivi svjesnim nego mehanickim zivotom. S mehanickim mislima koje poticu od drugih, mehanickih osjecanja i mehanickih akcija i reakcija.
Dok se osjecas dobro nakon ti kazu da si okej, pripremas se ne to kako ces se osjecati lose kada ti kazu da nisi okej. Sve dok, pazis kao se oblacis, kakva ti je kosa – kako zgledas i to radis zbog drugih ti zivis da bi se zadovoljio njihova ocekivanja.
Promatranjem sebe se dolazi do ovakvih otkrica. Jer cinjenice su da nisi ni ok ni obrnuto. Mozda samo odgovaras necijem raspolozenju ili aktualnoj modi. Zar to hoces li biti ok ovisi o tome? O onome sto drugi misle o tebi?
Isus, po standardima onog vremena, ocito nije bio okej.
Ti nisi ni ok niti obrnuto. Ti si jednostavno ti. Treba prestati sa svim pricama da li je netko ok ili nije ok. Sa zakljuccima, prosudjivanjima, osudama; treba samo gledati – promatrati.
Post je objavljen 16.02.2015. u 16:16 sati.