http://rigijev.blog.hr

subota, 01.07.2017.

Poglavlje 6 Otpuštanje ega (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

6 Otpuštanje ega

Potpuna predaja
Prevazilaženje ega - oslobođenje od ega
Ja sam niko i ništa i nikom –svijetu– potreban!

Ne bori se sa životom, ne opiri se. Plov-i.
Povjerenje vodi do predavanja – vrha života.

Odbaci ego
Prvo odbaci svu koještariju koju nosiš sa sobom. A svi nose previše smeća u sebi – zato što su drugi rekli da su to velike ideje, principi, načela...
Odbacivanje ega moći će se dogoditi nepostepeno, nalik skoku a ne procesu, nepovezano s prošlošću. Odbacivanje je nepostupno, iznenadno. To je prekinutost, nevezanost – prošlosti nema, budućnosti nema. Ostao si sam, ovdje i sada. A u ovdje i sada ego ne može da postoji.

Ako ti kažu da ti je ovo posljedni minut u životu, da ćeš u sljedećem trenutku biti ubijen, odjednom – vrijeme nestaje. Nemaš pojma što ti je činiti. Čak ti je i misliti teško, jer i za mišljenje je potrebno vrijeme, potrebna je budućnost. Nema više sutra – čemu onda misliti, želite, čemu se nadati. Vrijeme je završeno.

Najveća je agonija u čovjeka koji zna kada će umrijeti, onome čija je smrt izvjesna, koji je ne može izbjeći. Čovjeku, koji u zatvoru čeka vlastitu smrt i ništa ne može učiniti – smrt je fiksna. Za točno određeno vrijeme on će biti mrtav. Izvan tog ograničenog vremena, sutra za njega ne postoji. On kao da više ne može želiti, ne može misliti, čak ni sanjati. Barijera je uvijek tu.
I tada sa javlja agonija. Agonija ega, jer ego ne postoji bez vremena, a vremena više nema.
Bit će spomenuto u drugom dijelu knjige; poznato je da su osuđenici na smrt, na dan pogubljenja, zadobili mir. Mozda taj mir možemo tumačiti oslobađanjem od ega.

Dok god vrijeme ne otpadne, ego neće otpasti. Ako postoji sutra, ego će preživjeti.

Ne postoji distanca između onoga što jeste i onoga što će biti. Ono što je savršeno, besprijekorno je od – uvijek je tu. A sutra nikada neće doći jer ono nikada ni ne dolazi.

Jesi li se preispitao – želiš li da odbaciš ego ili ne želiš?
Da li stvarno želiš da postaneš ne – biće, da postaneš ništa?

U svojim projekcijama ti želiš da budeš nešto, da nešto dostigneš, da budeš negdje. Čak i kod želje da postaneš ponizan, tvoja će skromnost biti samo način da prikriješ ego.

Individualno vs grupno
Grupa postaje potrebna kad je ego došao do točke kada je postao pretežak za nošenje. Kada ego dođe do te točke, tada je teško biti sam, tada je samoća jako bolna i zato grupa postaje značajna – jer u grupi možeš rastopiti svoj ego.
Na zapadu su ljudi prezasićeni sobom i stoga se žele pribliziti drugima – da bi se odmorili od sebe. Oni bježe u društvo.

Otpuštanje ega
Sve što radimo treba biti svjesna akcija. Upotrijebi volju. Uzvikni “stop” umu. Ovakav pristup omogućit će ti da primjećujes više, vidiš što stvarno stoji u pozadini onoga što ljudi govore i rade. Zavirit ćes i u skrivene slojeve svoje ličnosti i saznat ćes što je to što te motivira da radiš neke stvari i što se zapravo događa kad god zalutaš u mislima ili osjetiš neku emociju. Što ovo više radiš, volja će biti snažnija a Ego slabiji.
Dok slušaš, ako stvarno slušaš, tvoj se um zaustavlja. Tada ne misliš, um prestaje raditi – unutarnji dijalog prestaje, postaješ otvoren i počinješ da osjećaš onog drugog. Tu riječi postaju samo pomoćno sredstvo.
Ako možeš pokraj nekoga sjediti bez riječi i mîsli, onda možeš direktno ući u tu osobu. Riječi treba koristiti da bi nas naučile tišini, da bi nas na nju pripremile.

Ego kao zrelo voće
Prije nego uspiješ izgubiti ego, prvo ga trebaš učiniti starim. Samo zrelo voće pada na zemlju. Ego treba doći do svog vrhunca, on mora biti jak, tek tada ga se može odbaciti.

Jer život je borba. Kako ćeš preživjeti bez jakog ega. Unistit će te drugi. Kako ćeš se obraniti? Tko će se boriti. Tko će se onda takmičiti. A život je neprestano takmičenje. Zato zapadna psihologija savjetuje; ostvari ego koji je jak i moćan. Tako se propovjeda egoističnost.

Posao će biti težak, prvo dostići pa izgubiti. Jer se moze izgubiti samo ono što se posjeduje. Ako nemaš nista, što možeš izgubiti?

I pored bogatstva možeš biti siromah. Ako je ambicija još uvijek u tebi, ostaješ siromah.
Kad imaš dovoljno, želje nestaju. Nedostatak želje je kriterijum dovoljnosti. Tada si bogat.

Niti znanje nije potrebno. To ne znači da treba da ostaneš neznalica. Neznanje postižeš tek kad postigneš dovoljno znanja i kad ga na kraju odbaciš. Kao Sokrat koji kaze; Znam samo jedno – da ništa ne znam.

Većinom je prisutna grabež; Kako postići više znanja? Kako skupiti što više informacija? Takvo sakupljeno znanje je mehaničko. To nije rast. To nije životno iskustvo, to nije ono do čega si sam došao. Znanje je živo samo kada ti to znaš, kada je to neposredno iskustvo. Ono ostalo je pamćenje, memorija.

Kada Skupiš dosta intelektualnog bogatstva, biblioteke se kondenziraju u tvom umu i odjednom postaneš svjestan da samo nosiš tuđa ograničenja, kada shvatiš da ništa što je u tebi – tebi ne pripada, tada sve to znanje odbacuješ zauvijek. Iz tog se odbacivanja u tebi rađa jedan drugi tip neznanja. To više nije neznanje glupaka – već neznanje pravog mudraca.
To se neznanje ostvaruje kroz znanje. To je siromaštvo ostvareno kroz bogatstvo. To vrijedi i za ego – čim ga ostvariš, gubiš ga.

Svemu treba vremena za rast, za sazrijevanje, za padanje na zemlju i nestanak.

Nemoj zazirati od toga da budeš egoist. Ti to jesi. Da nisi, već davno te ne bi bilo. Drukčije se ne može preživjeti. Treba opstati.

Dijete će, kada je gladno, plakati. Skretat će na sebe pažnju da bi dobilo hranu. Dijete će se razvijati kroz razvoj ega. Ego je sastavni dio rasta. To ne znači da treba vječno ostati s njim.

Prvo budi egoista, savršen egoista, potpun egoista, kao da cijelo postojanje zavisi od tebe, kao da si centar – sve se vrti oko tebe, i sve što jeste samo zbog tebe jeste. To je dio rasta. I uživaj u svemu tome i dovedi ego do vrhunca.

Ako ga prvo pustiš da raste i pomogneš mu u tome, ego će na kraju sam otpasti.

Ti rasteš kroz ego i dolaziš do točke kada ti cijela stvar postaje tako pakleno bolna, da se cijeli san raspada.

Kada shvatis da je ego pakao, jer vrhunac ega je vrhunac paklenog iskustva –noćna mora, bit će ti preteško da ego i dalje zadržiš u sebi.
Nešto možeš odbaciti tek kada ti posjedovanje toga nanosi veliku bol.

Kako svoj otrov pretvoriti u med? Kako to transformirati?
To je proces. Zapravo ne činim ništa; treba samo da sam strpljiv!
To je jedna od najvećih tajni.
Pokušaj to. Kada bijes dođe, ti ne treba da radiš ništa: samo promatraj.
Ne budi protiv toga, ne budi za.
Ne sarađuj s tim, ne potiskuj to. Samo promatraj, budi strpljiv, samo gledaj šta se događa...
Nikada ne čini ništa dok te otrov posjeduje, samo čekaj. Kada se otrov počne menjati u nešto drugo...

Jedan od bazičnih zakona života je da se sve neprestano mijenja u sebi suprotno.
Postoje ciklične promjene u nama – dobar čovjek postaje loš, loš čovjek postaje dobar, svetac ima grešničkih trenutaka, kao što i grešnik ima svetih trenutaka.

Samo treba da sa-čekamo.
Ako ne učiniš ništa, ništa se neće ni dogoditi.

Kada si negativan učini nešto i to drugo će biti negativno, a to drugo je već spremno da i ono učini nešto – negativnost stvara više negativnosti. Negativnost izaziva više negativnosti, ljutnja donosi više ljutnje, neprijateljstvo donosi više neprijateljstva i stvari se tako kreću dalje...
Ljutnja je stvorila toliko moćnu energiju u tebi... to može biti destruktivno. Ali energija je neutralna – ista energija koja uništava može i da stvara.

Sačekaj.
Čekati, ništa ne raditi u žurbi i jednoga dana ćeš biti iznenađen, uočit ćeš unutarnju promjenu.

Ljutnja napreduje sve više i mora doći do svog klimaksa... a onda se točak okrene; ljutnja popušta, ponovo nastupa dobro raspoloženje – kreativno raspoloženje. Sada se može i nešto uraditi.
Uvijek treba na dobro raspoloženje pričekati.
To nije potiskivanje. Ne treba da potiskujete negativno. Treba samo da promatramo negativno. Ne treba pokusavati negativno odagnati – zaboraviti, ili nešto protiv toga činiti. Ne. Ne trebate se smijati kada ste gnjevni. Taj bi osmjeh bio lažan, ružan, tobožan. Ne osmjehuj se ako si ljut. Tada se zatvori u sobu, stavi ogledalo ispred sebe, suoči se sa svojim ljutitim licem. Nema potrebe da to pokazuješ bilo kome drugome. To je tvoj život i ti treba da čekaš pravi trenutak. Idi pogledaj se u ogledalu, vidjet ćeš crveno lice, crvene oči … Nemoj to potiskivati. Ubrzo ćeš primjetiti kako ti lice biva mekše, oči mirnije i kako se energija mijenja – muško se pretvara u ženstvenije...
Samo pogledaj u ogledalo: to je dio rasta, puta prema samospoznaji.

Spoznati sebe znači spoznati sve svoje klime, sve mogućnosti – grešnik, umjetnik, svetac, vrag i Bog.

Psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza – analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan američki terapeut je to ovako postavio: “Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže – daje nam jedino informacije. Ali kad bismo mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena.

Važno je razumijevanje osobnih ovisnosti. Treba vremena za shvaćanje samoga sebe i razumijevanje unutarnjih sukoba koji se javljaju zbog naših strahova i žudnji.

Pronadji majstora u sebi
Odbaci um i budi neposredan, iskren i pošten.
Nemoj manipulirati, racionalizirati i polirati. Budi gol – ne nosi nikakve intelektualne odjeće na sebi. Pronađi majstora u sebi.
Odgovori će dolaziti. Ne iz uma. Otvori svoj um i čekaj. Promatraj drveće i ptice. Osluškuj. Ne čini ništa. Neka se oko tebe dešava što se dešava. Ti samo budi pasivno budan. Igra svjetla na vodi, rijeka koja teče, dječiji glasovi na plaži – ti samo budi tih, tiho prisutan, otvoren, bez misli.
Prije ili kasije ćeš primjetiti da um nestaje a na upražnjeno mjesto ulazi tišina.
Tišina je kavalitet duše, kvalitet Bića.

Kad god ti se pruži prilika samo pusti stvarima da se dese.

Nemoj tragati. Traži i nikada nećeš naći.

Bog je u potrazi za tobom. Nikakva potraga sa tvoje strane nije potrebna. Samo budi pasivan i budan kad On dođe – bit ćeš otvoren i spreman.

Ako možeš ploviti život, svjestan i potpuno budan, postat ćeš rijeka. I gdje god rijeka stigne to će biti tvoje odredište i cilj. Na taj način ne brineš gdje će rijeka stići. Tada je to plov i svaka sekunda je ispunjena životnoscu i cilj je svaki trenutak a radost tog plova je cilj. Tako taj svaki trenutak postaje vječnost.

Sve u životu je neophodno. Nema nepotrebnih stvari. Sve što se dogodilo trebalo je da se dogodi. S razlogom.

Neke su nam stvari potrebne ali privremeno. Budemo li ih se držali duže nego su nam potrebne, upašćemo u samoobranu. Na primjer, čahura te štiti no nema potrebe da vječno živiš u njoj. Kad si spreman probiti čahuru i izlaziš iz nje. Ego je ljuska od jajeta.

Um je uvijek logičan, a život – uvijek nelogičan. Život je dijalektičan.
Ti stvoriš, a onda život kaže UNIŠTI! Rodiš se a život kaže UMRI! Nađete se a život naredi IZGUBI.

Isus je jednom rekao – jedan od osnovnih kozmičkih zakona; Ako se kačite za zivot, izgubit ćete ga; ako ste spremni da ga izgubite, imat ćete ga u izobilju.

Gdje god primjetiš pravila, odmah shvatiš – to je igra.
Gdje god su pravila tu je i igra, zato što nema igre bez pravila. Ako nećeš da slijediš pravila igre, onda nisi u stanju da tu igru igraš.

Predati se potpuno
Ako možeš da se predaš potpuno sa povjerenjem, tad će se ostalo ostvariti samo od sebe. Ako se bojiš i nakon prepuštanja nesto pokusavas da učiniš, tada se i dalje kačiš za staro, vraćaš se unatrag – takvo predavanje nije potpuno.
Djelimično predavanje nije predavanje. Predavanje može biti samo potpuno.

Prepuštanje je simbol trenutka kada više nisi. Predavanje znači da tebe više nema. Da je centar uništen. I dalje postojiš ali bez centra. Ako nema centra onda više nema ničega što moras štititi. Zidovi otpadaju sami od sebe. Stit je onda suvisan i nestaje. Tako ti postaješ otvoren prostor. Taj otvoren prostor učinit ce sve što je potrebno. Bog ce proći kroz tebe, kretat ce se slobodno jer nema vise prepreka. Prepušten, postaješ otvoren za Božansku silu, i nakon toga se sve događa krajnje spontano.

Tesko se predati no nakon toga je lakše.

Predavanje je moguće samo kroz povjerenje. Samo čovjek pun povjeranja može ostvariti vrhunac postojanja, krešendo blaženstva. To je sam vrh onoga što se, uz ostala vrhovna iskustva kao što je prosvjetljenje, može dogoditi ljudskoj svijesti. To je peak. Maslow je u svojim istrazivanjima ljude podijelio u dvije grupe; piekerse i ne – piekerse. Pikersi su spremni, otvoreni, receptivni, a ne – piekersi su ubjedjeni da nikakvo vrhovno iskustvo nije moguce.

Ne – piekersi su praktični i tu također spadaju naučnici, racionalisti, logičari, materijalisti, biznismeni i političari. Oni su orijentirani ka smislu, značenju i biti a kraj je za njih besmislen. Takvi ljudi oko sebe stvaraju zidove i nikakva ekstaza za njih nije moguća. Pošto ne mogu osjetiti ni djelić ekstaze, njihova je izvorna točka gledišta tim potvrđena.

Piekersi su pjesnici, plesači, muzičari, avanturisti, ljudi koji nisu praktični.
Ne brinu previše i dopuštaju stvarima da se dogode. I tako i kroz običan život ponekad postižu piek iskustva.

Ne budi volja – ego; onaj koji bira. Što god da se dešava, neka se dešava. Samo od sebe. Što ja uopće mogu učiniti? I ne uzbuđuj se puno. OSTANI SRETAN. I neka se svijet dogodi.
Budi kao Peak – ersi; umjetnici, plesači, ludaci, avanturisti; oni ne brinu puno i dopuštaju stvarima da se dogode.

U nekoj prici o psihoanalitičaru on biva analizran od strane svog kolege. Nakon je otišao na odmor on odatle kolegi šalje tekst; Osjećam se presretno – zašto?
Ovaj tip ljudi ni sreću ne može samo tako da prihvati nego se pita; Zašto sam sretan? Mora da nešto nije u redu. Za ove je ljude i sreća nemoguća.

Frojd je rekao da je sreća potpuno nemoguća za ljudska bića. On kaže da je to tako zbog strukture ljudskoga uma – najviše što možemo učiniti je da postanemo podnošljivo nesretni.
Ako prihvatiš ovaj koncept razmišljanja bit ćeš uvjeren da sreća za tebe nije moguća. Tvoje uvjerenje jača. I tako dođeš do uvjerenja da je za čovjeka jedina mogucnost – nesreća.

Piekeri su otvoreni a to dolazi kroz prepuštanje. Njihov je um manje racionalan a više povjerljiv, manje praktičan, nelogičan.

Budi nelogičan inače sreća nije za tebe.

Logika je neprijatelj. Logika kaže da Bog ne postoji, da je ekstaza nemoguća. Da je život slučajan i da nema smisla. To je preživljavanje između rođenja i smrti. Ustajem, doručkujem, čitam novine i odlazim na posao, pa se onda vraćam kući pa onda u krevet da bi sutra mogao raditi te iste glupe stvari. Krug koji se stalno ponavlja. To mi kazuje logika.

Povjerenje je nelogično – ono ne pita, ne argumentira nego jednostavno uranja u nepoznato. I korak po korak, iskustvom, povjerenje dovodi do predavanja. Što više stvari poduzimamo s povjerenjem to su nam iskustva veća. Naš život postaje intenzivniji. Tako idemo dalje u nova otkrića. Tako život postaje avantura, neprestano otkrivanje nepoznatog i novog.

Predavanje je najveći hazard. Predati se znači ostaviti um potpuno po strani. Predati se znači poluditi jer svi oni koji žive u granicama logike i svojih umova će za nas misliti da smo poludili. To je ‘ludilo’ najhrabriji način života. To je najdublji skok.

Prvo blaženstvo je: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,3)

U vasem su umu dvije mogucnosti; pieker i ne – pieker.

Glumi
Kako se ponašati u sredini u kojoj je nesto uvijek ispravno a nešto krivo, ovo se smije a ovo ne smije? A ti se u toj tmurnoj sredini osjećaš ekstatično. Ako je obitelj ili sredina patološka i u njoj su svi ludi a ti nisi lud, kako ćeš se onda ti ponašati? Onda ćeš se i ti isto ponašati. To je jedini način da se izbjegne nevolja. Glumi – tako je sa ljudima. Unutar sebe budi ekstatičan. A u tužnoj patološkoj situaciji kao što je nečija smrt – u sredini gdje smrt nije prihvaćena, ti kao plaći i budi tužan. Unutra se osjećaj onako kako želiš a za vanjski svijet glumi.
Budi glumac u ovom svijetu. Kad si glumac nisi uznemiren, jer znaš da je to gluma. Život u cjelini je jedna psiho – drama. Budi glumac u njoj. A iznutra neka nema ega. Neka samo blaženstvo ostane.

Ne slijedi
Ljudi mogu do vrha stići i bez vodiča – nečije pomoći. Takav je put dug i mukotrpan jer nismo spremni da prihvatimo nikakvu pomoć ni vodstvo.
Ako se znamo potpuno predati onda mozemo biti potpuno sami a da nismo sami. Kada se predaš onda si predao sve mogućnosti za NE. Kakva god da je situacija više neces reći ne.

Predavanje znaci totalno DA

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:29 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn