http://rigijev.blog.hr

subota, 01.07.2017.

iz moje knjige-priručnika

Posveta
Ovu knjigu posvećujem svojoj voljenoj mami koja mi je uvijek primjer umijeća prihvaćanja životnih situacija onakvih kakve jesu. Pred sobom sam imao primjer nekoga ko posjeduje sposobnost za prihvaćanje bez suda o nečemu kao dobrom ili lošem. Nekoga ko se nikad ne protiviti životu odnosno Božjoj volji i pri tom je u miru sa sobom i drugima. Osoba kojoj je plemenitost i služenje drugima uz veliku bezuvjetnu ljubav prema bližnjima davala snagu da se nosi sa životom i svim životnim nedaćama bez prigovora i pogovora i traženja bilo čega zauzvrat. Uz to rijetka majka koja je svoja dva sina blagoslovila i omogućila im da krenu svojim putem u svijet daleko od nje, znajući pritom koliko će joj nedostajati a sve to za njihovu bolju budućnost. Moja mi je mama najviše pomogla da se prestanem bojati starenja. Svojom vječno mladom dušom i duhom punim entuzijazma za učenjem novog i zainteresiranošću za svijet oko sebe, unatoč ostarjelom tijelu, uvijek puna života davala mi je snage da idem dalje. Pomogla mi je, tu, u materijalnoj stvarnosti postojanja, pred mojim očima, spoznati da to privremeno tijelo služi vječnoj duši. Ta iskra života, to svjetlo kojim zrači ta duša nikada nije nestala. Unatoč poodmakloj dobi zadržala je mladalački duh i vedrinu što je ljudima oko nje davalo nadu i volju za životom.
Ako je starenje tijela, tijekom vremena, kazna onda je mudrost, koja neminovno dolazi s vremenom odnosno iskustvom, nagrada.

Mnogi ljudi nikad nisu živili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato što iza sebe nisu ostavili mladost.

Kraj života je tek početak. Ono najbolje tek dolazi.

Umijeće življenja - vodič kroz život
Životni put ka samospoznaji; postizanju mira, sreće i ljubavi


Sadrzaj:

Ovu knjigu posvećujem svojoj mami
Predgovor

1 Život treba da je rast i razvoj
Oshov pogled na život i na odnose
Kako živiti potpuno
Život je divalj
Svaki trenutak je cilj
Osho o Bijelom oblaku
Oslobodi se uticaja svojih roditelja
Život treba da je rast i razvoj
Hodočašće

2 Um i misli
Um je nagomilana prošlost
Misao je lukava
Stanje povišene pažnje
Brige
Strah i sumnja
Sve nade su lažne
Um je logičan
Život je dijalektičan
Ravnoteža je sve

3 Osjećanja, patnja i bol
Osjećanja duhovne i svjetovne prirode
Emocije
Bol
Bijes
Patnja

4 Ego
Što je ego?
Nevino dijete
Emocionalna Energija ega
Niže Ja i Više Ja
Seksualna energija
Trans–formacija seksualne energije

5 Svjesnost-promatrač
Filteri uma
Subjektivna stvarnost
Svijest i svjesnost
Promatrač
Svjesnost i nenapor

6 Otpuštanje ega
Ego kao zrelo voće
Pronađi majstora u sebi
Predati se potpuno

7 Odnos
Ovisnost–vezanost
Brak je prostitucija kaze nam Osho
Predavanje
Pojam ljubavnog odnosa

8 Sloboda-ovdje i sad
Lanci i kako ih se osloboditi
Ovdje i sad

9 Radost, sreća i mir
Metanoja pokajanje
Radost, sreća i mir

10 Ljubav
Šta jeste i šta nije ljubav?
Želja i patnja
Strah kao stvarni neprijatelj ljubavi
Prekinite s odnosima
Đubran; Besjeda ljubavi
Šta nam o ljubavi kaže Osho
Ljubav i ego ne mogu zajedno
Ljubav nije odnos
Jacques Prevert; Za tebe ljubavi moja
U slobodi a ne u vezanosti je snaga ljubavi
Ljubavni dnos
Ljubav citati

11 Ljubav prema sebi
PRIHVATI I VOLI SEBE!
Nauci da budeš sam
Ekstraverti vs introverti
Umijeće ljubavi
Ljubav prema sebi
Snovi i fantazije su proizvod potisnutih želja
Dualnost svijesti
Dobro i loše
Tajna prihvatanja
Lekcija poslušnosti
Ne–uspjeh

12 Zemlja ljubavi i ‘smrt’

13 Pogovor

Predgovor

Razmišljanja s kojima ćete se, u ovoj mojoj knjizi sresti, nisu nova-poznata su ljudima oduvijek. Želim da ih podijelim s vama. Ja vam ovdje samo prenosim ono sto sam pročitao, naučio, sâm iskusio. Ove riječi koje vam pišem odnosno navodim sam čuo-pročitao od drugih. To su riječi koje su mi dotakle srce i ta saznanja i iskustva želim s vama da podijelim. Kao gestu ljubavi.

Knjigu sam napisao kao pokušaj da pomognem vama kao sto su drugi, svojim pisanjem pomogli meni. Ideja je bila napisati knjigu koja će poticati životni rast i razvoj. Tekstovi su ujedno pokušaj razumijevanja onoga što nam se događa kao i zasto nam se baš to događa u životu. Nadam se da ćete čitajući knjigu s-poznati neke životne tajne i bolje upoznati sebe.

Cilj je podizanje kvaliteta života i osobno usavršavanje. To znači da treba da pređete put od onoga što ste bili juče do nečeg-nekog boljeg danas i sutra.
Ovo je knjiga o sveopćoj i sveprisutnoj (kozmičkoj) usamljenosti. O patnji i (ljubavnoj) boli. Nada je u tome da ćemo se svjesnim i dubokim proživljavanjem boli iste i osloboditi.
Knjiga zamisljena kao priručnik koji će nam pomoći da se pripremimo na ono što nas čeka u životu. I kako se nositi s nedaćama, udarcima i gubicima.
O budnost i duhovnosti.
O umijeću i ljepoti življenja. O biti zaista živ. Biti ono što jesi. Biti sad u stvarnom živom životu. Ili jednostavno Biti!
O sreći i radosti.
O slobodi.
O unutarnjem preobražaju. O prosvjetljenju.
O ljubavi.

S vama želim podijeliti ono u što osobno vjerujem. Sve što nam se dogadja, dogadja se s nekim, nama cesto nepoznatim, razlogom. Nakon nekog vremena otkrijemo zašto je to što nam se događalo bilo dobro za nas iako smo mi priželjkivali i očekivali da nam se dogodi nešto drugo. Nismo bili sretni i zadovoljni događanjima jer nisu odgovarali slici koju smo unaprijed stvorili. Nezadovoljstvo tadašnjim trenutkom je rezultiralo sumnjom odn ne-vjerom u budućnost. Ne u bolju, nego jednostavno u budućnost. Na taj smo način propustili i jedno i drugo; sadašnjost i budućnost. I tako malo pomalo propuštajući može nam se desiti da promašimo cijeli život. Ova je knjiga pokušaj da nam se, čitajući ju, ovo ne dogodi.

Kad god vam bude teško a vi ovaj priručnik u ruke i u pamet, nadam se da će vam pomoći.

Izvori inspiracije; Antoni de Melo, ‘Novi dani’; Osho, ‘Put bijelog oblaka’; Eckhart Tolle, ‘Moc trenutka’; Don Miguel Ruis, ‘Moc ljubavi’; Khalil Gibran, ‘Prorok’; Erich Fromm, ’Umijece ljubavi’ ...

Udahnimo duboko i krenimo u dubinu (samo)spoznaje.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 1 Život treba da je rast i razvoj (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

1 Život treba da je rast i razvoj

Život je tajna. Život ne mogu riješiti nego životom mogu postati.
Živi kao dijete

Dva su načina življenja; jedan okrenut STRAH –u i drugi LJUBAV –i; življenje duhovna covjeka. Osoba okrenuta ljubavi je osoba koja se ne boji budućnosti, ne boji se posljedica, živi ovdje i sada – to je PLOV.

Oshov pogled na život i na odnose
Oshov pogled na život ima korijene u Tantri, koja je jedina na istoku slavila život kao užitak i radost, u svijetu bez potiskivanja kojima nas uče od dolaska na svijet. On dalje vidi život kao dar od Boga, koji treba iskoristiti do krajnjih granica. Treba čak prevazilaziti i rušiti te granice da bi se tako moglo okusiti rajsko stanje, stanje iza uma i tijela. Sexualnu energiju, jedinu energiju koju imamo, treba iskoristiti tako da putem njene transformacije, dodjemo do kozmičke svijesti. Tantra poziva na zivot bez dogma, pravila i zabrana. Tu su prisutni Bog, Život i čovjek koji kroz život spoznaje Boga u sebi.

U zivotu imamo šansu za dostizanja blaženstva, koje se postiže prestankom rada uma i tišinom koja se pomalja u Prostoru iza uma. Otkriće tajne se događa prestankom prikrivanja i pretvaranja da ste nešto drugo i suočenjem sa prazninom u sebi i prazninom u drugom ljudskom Biću. Saznati tajnu skidanjem velova bespotrebnih informacija i suvišna znanja. Uz ljubav i podršku. Bez ograničenosti, ukalupljenosti i sputanosti sistematičnim sistemima misli.

Ovdje se radi o slobodi i pobjedi nad svim stegama i lancima običnosti i prosječnosti. Radi se o svijetu u kom se izmiče svakoj klasifikaciji. Čudesnom svijetu u kom se govori jezikom srca. Tu gdje se uz ljubav i predavanje moze zakoraciti u Prazninu.

Dva djeteta su rođena – jedno dijete je dobro, drugo dijete je loše. Zašto jedno zovemo dobrim? – i zašto za drugo dijete kažemo da je loše? Stvarnost ili naša interpretacija?
Koje dijete je dobro i zašto? Ako je poslušno, dijete je dobro. Ako je neposlušno onda nije dobro. Dijete koje slijedi je dobro a ono koje se opire nije. Što god da mu kažeš; “Sjedi mirno” – ono sjedne. Ono drugo ne sluša, ono je mali buntovnik – i zato nije dobro.

Zašto je poslušno dijete dobro? Poslušna djeca nikada nisu sjajna, ne zrače – ona postanu i ostanu tupa. Poslušno dijete ne postaje naučnik, ili čovjek od duha, ili pjesnik. Samo su neposlusna djeca stvaraoci. Jedino su takva djeca u stanju da odbace staro i pronađu novo i nepoznato.
Dijete koje je odista živo – uvijek ce biti buntovnik. Zašto bi nas slijedilo u svemu. Tko si ti? Mora li te ono slušati samo zato što si mu otac ili majka?
Ono što možemo reći je da je jedno dijete drugačije od drugog.
Zašto bi dijete moralo da te sluša? Ne budi diktator – ljubav ne naređuje. Kada bezuvjetno voliš onda dobro i loše nestaje. Božja je ljubav bezuvjetna. Bog označava sjelokupnost, sveukupnost postojanja. Bog ne pravi razliku.
Život prihvata i grešnika i sveca. Postojanje ne pravi razliku. Mi smo ti koji razmisljamo dualistički.
Onaj koji pije je loš, i onaj koji puši, i onaj koji se zaljubi u tuđu ženu. A kao Bog odozgor gleda ovu trojicu pa ih pozove k sebi na sud. Suludo je misliti da se Bog bavi tim stvarima, no tako razmišlja sićušni ljudski um.

Dobro i zlo su relativni – zavise od nas, društva, kulture. Bog je apsolut – za njega razlika ne postoji.
Pokušaj samo da promatraš i vidiš cjelinu bez ikakva dijeljenja. Ne govori; Ono je ružno, ovo je lijepo; ovo je dobro a ono je loše. Ne govori ništa. Ne pričaj, ne pravi razlike. Samo budi.

Čovjek star više od sto godina upita sebe baš na svoj rođendan; Zasto sam uvijek sretan? Pa sam sebi dade odgovor; Svakog jutra kad se probudim ja mogu da biram da budem sretan ili nesretan. I ja uvijek izaberem sreću.
Kako to da mi obicno ne biramo sreću? Kako to da nismo svjesni mogucnosti izbora?
To je jedan od najsloženijih ljudskih problema. Ljudi izabiru jad, bijedu, depresiju. Za tako nešto mora postojati dubok razlog.
Kada je dijete sretno, nitko ga ne sluša. Kada je zdravo nitko se ne bavi njime. Ako ste nesretni i jadni, kroz to mozete nesto da dobijete. Ako ste sretni, gubite.
Kada je nesretan čovjek dobija pažnju. A tudja je pažnja hrana za ego, opasan stimulans. Tudja pažnja daje energiju; kroz nju osjećate da ste netko. I, eto, zbog toga toliko potrebe, toliko žudnje da se privuče paznja.

Ako je neko ekstatičan, odjednom, takav čovjek kao da ne pripada nama – i svi osjećamo ljubomoru. Pokušavamo na sve načine tu osobu da vratimo u ‘normalno’ stanje. Psihoanalitičari, psihijatri, svi će pomoći da se ta osoba vrati u normalnu bijedu.

Ljudi su ljubomorni na one koji su uspjeli promijeniti svoju unutarnju kemiju. One koji su odbacili ljušturu koju je društvo stvorilo oko nas i uspjeli pobjeći iz zatvora socijalne mizerije. Društva ne mogu dopuštati radost. Radost je najveća revolucija. Ako su ljudi radosni ne moze im se nametnuti opsjednustost novcem. Oni neće cijeli svoj život protratiti u sakupljanju novca.

Od samog jutra pred nama je izbor, ustvari u svakom trenutku; da li ću biti jadan ili ekstatičan? Mi izaberemo jad jer nam je to postala navika. U trenutku kada je izbor pred nama, naš um po navici krene bijedi u susret.
Izgleda kao da je jad nizvodno a ekstaza uzvodno. Ekstazu je, na prvi pogled jako teško ostvariti, ali to nije tako. Istina je suprotna; ekstaza je nizvodno a jad je uzvodno. Bijeda je teško ostvariva, ali nju ljudi uvijek ostvaruju jer neprestano žele ono što je nemoguće.

Svako je dijete rodjeno ekstatično. Obitelj, učitelji, društvo su učinili sve da od ekstatična kreatora naprave bijednu kreaturu. Samo treba pokušati prizvati djetinjstvo.
Ako ste u stanju da opet budete dijete, tada za vas jad vise ne postoji.
Dijete moze, u jednom trenutku, biti nesretno. No ono je potpuno u tome. Tako je jadno u svojoj tuzi da tu uopće nema podijeljenosti. Nema djeteta odvojenog od tuge. Ono u svojoj nesreći ne izgleda podijeljeno. Ono tada jeste tuga – toliko je dijete duboko u tome.
Ako postanemo jedno s tugom tada otkrivamo ljepotu svega toga. To onda više nije nesreća.

Kako živiti potpuno
Život je misterija i zato nije uvijek moguće naći objašnjenje tome što se dogodilo s tobom i zašto se to dogodilo. Nekada, nakon što prodje neko vrijeme, nam stigne objašnjenje i shvatimo koji je bio razlog zbog čega nam se nešto dogodilo.
Zašto se ljubav iznenada rodi a da ti se ne pruži ni nagoveštaj? Ne postoji ni jedan racionalan odgovor na ta pitanja.

Život treba iskusiti u potpunosti. Svi žele u svom srcu da žive potpuno, ali to prvo porodica pa onda ni društvo ne dopušta, kultura te od toga štiti, religija kontrolira. Oko tebe su ljudi čiji je interes da ti ne živiš život potpuno. Stvarno je iznenađujuće zbog čega oni imaju interes da ti ne živiš potpuno: sva eksploatacija čovječanstva počiva na tome.

Čovjek koji živi potpuno neće piti alkohol, ili koristiti neku drugu vrstu droge. Prirodno, ljudi koji ubiraju milione dolara iz alkohola neće ti dopustiti da živiš potpuno. Živiti potpuno je tako ugodno da ti to ne želiš uništavati pijući alkohol. Alkohol je potreban jadnim ljudima, ljudima koji su u nevolji, koji žele bilo kako da zaborave svoje probleme, svoju nevolju – pa makar i na nekoliko sati.

Ako čovjek živi potpuno, tada je njegov svaki trenutak ispunjenje, i tada iščeznu redovi pred kino-dvoranama. Ko želi da gleda drugog dok vodi ljubav? Zar je to potrebno kada ti sa svojim voljenim-om možeš voditi ljubav? Zašto je potrebno da ideš u kino kada tvoj život predstavlja misteriju po sebi koju treba razotkriti... Koga još zanimaju trećerazredne filmske priče?

Čovjek koji živi potpuno, biva neambiciozan. On je sretan upravo sada i stoga nema nikakve potrebe da traži više. Uobičajeno ludilo ljudskog uma, da želi više i više – dolazi iz razloga što se ne živi potpuno. Uvijek u tebi postoji raskol – nešto uvijek nedostaje. Ti znaš da stvari mogu biti bolje. Shodno takvom djelimičnom življenju, sve životne ambicije se rađaju i tako se pokreće sva društvena igra: ljudi žele da budu bogati, žele da budu poznati, žele da budu političari, ljudi žele da budu predsjednici i ministri vlade.

Veliki ljudi postoje samo zato što milioni ljudi nisu veliki – inače, ko bi pamtio jednog Gautam Budu? Ako bi bilo na milione Buda, Mahavira, Isusa – koga bi zanimali takvi pojedinci?

Ovih nekoliko ljudi su postali veliki jer se milionima drugih nije dopuštalo da žive potpuno. Čovjeku koji svaki trenutak proživljava intenzivno, život tako postaje raj, život postaje Božanski.

Život je divalj
Život iziskuje veliku hrabrost. Kukavice samo tavore, oni ne žive jer je njihov sav život obilježen strahom, a takav život je gori od smrti. Oni žive u nekoj vrsti paranoje, plaše se svega; i ne samo od stvarnih opasnosti, već i od nestvarnih pojavnosti. Oni su zaplašeni hiljadu i jednom stvari koje su sami izmislili.

Treba naučiti kako biti hrabar. A zašto je hrabrost potrebna za život? – Stoga što je život nesiguran. Ako budeš inzistirao na sigurnosti, tada ćeš ostati zatočen u jednom malom kutu, gotovo u zatvoru koji si sam načinio. To će biti izvjesna sigurnost, ali to neće biti život. U tome neće biti avanture ni ekstatičnosti.

Život se sastoji od istraživanja, odlaženja u nepoznato, uspinjanja do zvijezda. Budi hrabar i žrtvuj sve u interesu života – ništa nije vrijednije od toga. Nemoj da žrtvuješ svoj život zbog malih stvari – novca i sigurnosti. Svako treba da živi svoj život što je moguće potpunije, tako se rađa radost.

Oni koji stvarno žele da žive treba da preuzmu više rizika. Oni treba da nauče da ne postoji dom, da je život hodočašće – bez početka i bez kraja. Da, postoje mjesta gde se može odmarati, ali to su samo prenoćišta i ujutro nastavljamo dalje. Život je neprestano kretanje, on nikad ne dospijeva do kraja – stoga je život vječan.

Najbolja životna hrana je rizik: što više rizikuješ to si životniji. A kada jednom shvatiš to, ne iz očaja, ne iz bespomoćnosti, iz nužde, već iz stanja osvještenosti – tada ces otkriti ljepotu koju ta mogućnost nudi.

Ljepota življenja je u tome sto život nije predvidiv i što je pun iznenađenja. Ako je sve sigurno, određeno, zagarantirano, tada neće biti prilike za uzbuđenje, za ples.

Isus je uvijek govorio svojim učenicima: „Veselite se, uživajte! Iznova i iznova vam kažem: uživajte!“

Nije bitan cilj, čak ni pravac. Kako nam kaže Alisa u zemlji cuda;
If you don’t know where you’re going, any road will take you there.

Ili poznata vam je i ova; It is about journey not about destination ili If you’re not enjoying the journey, you probably won’t enjoy the destination.

Kreni bez ikakvih predubjedjenja, bez želja, bez ideje kako bi to kretanje trebalo da izgleda.

Samo se opusti i prepusti.

Ljudi o smrti imaju krivu predodžbu. Naše su kuće nalik grobovima. Previše nas zaokuplja sigurnost. Nitko ne može niušto u životu biti siguran. Svaka sigurnost je lažna, svaka sigurnost je izmišljena. Žena te voli danas – a sutra, ko zna? Zbog sigurnosti mi smo izmislili i brak. Zbog sigurnosti mi smo izmislili i društvo. Zbog takve sigurnosti mi se uvijek krećemo utabanim stazama.

Život je divalj, neobuzdan. Ljubav je neobuzdana. Bog nikada neće ući u tvoju baštu, ona je previše ljudska. On neće ući ni u tvoje kuće, one su premale. Ti ga nikada nećeš sresti na zacrtanom putu. I Bog je divalj.

Osho o Bijelom oblaku
Svaki trenutak je cilj
Osho nam govori o Bijelom oblaku koji nema puta. On pluta, plovi i ništa ne dostiže ni postiže. Nema odredišta ni kraja. Gdje god stigao i što god dosegnuo, to mu je bio i cilj. Plov-eći s njim gdje god da vjetar krene – on se ne opire niti se bori.

Jednom kad sebi postavimo cilj fiksirali smo svoju sudbinu. Ako je um opsjednut ciljem onda je ispunjen nervozom i frustracijama.

Um je uvijek u potrazi za određenim smislom. Za svrhom i svrsishodnosti. Na taj način smo izdvojeni od cjelokupnosti života, cjeline u kojoj ne postoji ni svrha ni cilj. Postoji samo uživanje u življenju, slavljenje trenutka, radost i ekstaza. Jer ako plovimo tamo gdje nas vjetar nosi, gdje god se zadesimo tu je cilj.

Jer cilj nije nesto završno – kraj crte, nego je svaki trenutak cilj.

Nema nista što bih još trebao da ostvarim. Upravo u ovom trenutku mi je sve dostupno. Samo ako sam dovoljno Budan. No moj je um uvijek već tamo negdje u budućnosti.

Plov
U trenutku kada se odreknem imena, identiteta odn forme; muškarac, bijelac … tada počinje P L O V.

Kada si ispražnjen, kada samo praznina postoji, susret se dešava. Kada postaneš budan i shvatiš da je mogućnost da nekoga i promašiš uvijek prisutna, iznenada susret postaje moguć.

I dok god se ne kockaš potpuno – gubit ćeš!
Hazard ne smije biti djelomičan. To je pravilo igre. Stoga ne igraj oprezno, s rezervama. Uloži u igru sve što imaš.

Biti uobičajen je vrlo neuobičajen kvalitet jer su oni koji nisu obični u nekom svom ego – tripu; bogatstvo, moć, status. Pastir, ribar i stolar – ‘beznačajni’, obični ljudi nezainteresirani za bilo kakva dostignuća – jedino su oni bili privučeni Isusom.
Biti uobičajen prava je rijetkost; biti apsulutno Običan je zaista neobična stvar. Zen majstori kažu; postani prvo običan, pa tek onda, kroz to, neobičan.

Mudar čovjek je kao ptica koja nebom leti – ne slijedi ničije stope, ne slijedi nikakvu stazu, jer puta i onako nema. On se kreće od trenutka do trenutka.
A učili su nas nešto potpuno suprotno. Od svega smo napravili plan. Što cu partneru reći, kaku ću mu ruku dotaći i kako ću ga poljubiti … No čemu, zar tu nema nimalo ljubavi? Jer ako ima ljubavi planiranje je nepotrebno.

Duhovan je čovjek stvaran. Ako se smije, onda se smije. Ako je ljut, onda je ljut. Ako voli, onda stvarno voli. I smijeh i ljubav i ljutnja, sve to dolazi iz njegove autentičnosti. Možeš se slobodno osloniti na njega. Ako je prijatelj, onda je prijatelj. Ako nije – onda nije, možeš biti siguran u to. On nikada ne vara.
To je ono što zovemo necijom vrlinom – autentično pouzdano biće.
On je čista nevinost. Percepcija mu je čista – bez onecisčavajućih misli.
On je u svakom trenutku tek rodjeno dijete – bez prošlosti i bez ijedne ideje o budućnosti.

Što god da prodje on proživljeno baca, jer to su sad mrtve stvari, samo zrnca prašine koje nema potrebe dalje vući na sebi. Tim odbacivanjem izumrlih stvari on čisti; njegovo je ogledalo uvijek čisto od prašine.

Postani nevino, preporođeno dijete, jedna fina pročisćena svijest koja se kreće ka nepoznatom, od trenutka do trenutka.

Oslobodi se uticaja svojih roditelja

Krist je rekao; Ako hocete da budete moji učenici, morate zamrziti oca i majku. Otac i majka o kojima Isus govori su otac i majka koje nosimo ukorijenjene u svom umu i koji nas kontroliraju. Od njih se trebamo odvojiti. Njih se treba riješiti.

Uvjetovana ljubav
Svako dijete je rođeno sa svom ljubavlju. Dijete je rođeno kao ljubav; dijete je načinjeno od ljubavi. Ali roditelji ne mogu dati ljubav. Jer ni njihovi roditelji njih nisu volili. Roditelji se samo mogu pretvarati. Oni samo mogu govoriti o ljubavi. Oni mogu govoriti: „Mi vas puno volimo“, ali ono što oni rade je bez ljubavi. Način na koji se oni ponašaju, način na koji tretiraju dijete vrlo je uvredljiv: u tome nema poštovanja. Nijedan roditelj ne poštuje svoje dijete. Ko ikad pomisli da treba poštovati dijete? O djetetu se ne misli kao o osobi. O njemu se razmišlja kao o problemu. Ako je ono mirno, ono je dobro; ako se jednostavno drži puta svojih roditelja – sasvim je dobro. To je ono što dijete treba biti.

No, činjenica je da nema poštovanja i ljubavi. Roditelji nisu znali šta je to ljubav. Majka nije volila svog muža, suprug nije volio svoju suprugu. Ljubav nije bivala tu. Dominacija, posjedništvo, ljubomora i mnoge druge vrste otrova su uništavali ljubav.

Ljubav je krhak cvijet. Ona se mora zaštititi, hraniti, zalivati – samo tada će postati jaka. A dječija ljubav je veoma krhka, prirodno, jer je dijete krhko, njegovo tijelo je krhko. Šta misliš, da dijete ostane samo, da li bi opstalo? Samo pomisli koliko je čovek bespomoćan. Ako bi se dijete ostavilo samo sigurno je da ne bi moglo opstati. Umrlo bi. A to se dogodilo i sa ljubavlju. Ljubav je ostala sama. Roditelji ne mogu voliti, oni ne znaju šta je ljubav, oni nisu nikada proticali u ljubavi. Sjeti se samo svojih roditelja. I zapamti, nitko ne kaže da su oni odgovorni. Oni su isto tako žrtve kao što si žrtva i ti – njihovi roditelji su bili isto. I tako dalje...

Pa kažu; „Ako ne slušaš, ako se ne vladaš kako treba, bit ćeš istjeran, možeš ići.“ I prirodno, djeca se boje. Biti isjteran? Istjeran u divljinu ovakvog života? I tako dijete počne da čini kompromise. Postaje prevrtljivo. Počinje da se snalazi.
Ono se radije ne bi smijalo, ali ako majka dođe, a ono želi mlijeka, onda će se nasmijati. Sada je to vec politika – početak politike. Duboko u sebi ono počinje mrziti jer nije poštovano, duboko u sebi ono se počinje osjećati frustriranim jer nije voljeno onakvo kakvo jeste. Od njega se očekuje da uradi određene stvari pa da onda bude voljeno.
Ljubav biva uslovljena; čovek nije voljen onakav kakav je.
Prvo mora da bude vrijedan, tek tada će roditeljska ljubav biti moguća. Ako on počinje da biva vrijedan i biva lažan, on gubi njegovu najdublju sadržinu. Njegovo poštovanje prema sebi se gubi malo po malo, i on se polako počinje osjećati bezvrijednim. Često dijete pomisli: „Jesu li ovo moji pravi roditelji? Nisu li me oni možda usvojili? Mora da me oni varaju jer ja tu ne vidim ljubav. Zbog sitnica – malih stvari djeca doživljavaju roditeljski gnjev. To je sasvim nepravedno i neumjesno. No dijete se mora pokoriti, ono mora da poklekne, ono mora da prihvati to kao nužnost. Malo po malo, njegova ljubav se ubija.
Ljubav raste samo u ljubavi. Ljubav treba milje ljubavi. Samo u atmosferi ljubavi ljubav se razvija. Ako je majka voljena, ako je otac voljen, ne samo od djeteta, ako se oni sami vole međusobno, ako je u kući prisutna ljubavna atmosfera gde ljubav cvjeta, i dijete će, kao voljeno biće rasti i cvjetati. Ono će od samog početka znati da je voljeno i dobrodošlo na ovaj svijet i to će biti njegovo utemeljenje. Samo će tako i ono poslje moći voliti i uspjeti.
No, to se ne događa. Nažalost, to se još nije dogodilo do sada. I mi smo na – učili od svojih roditelja: iz njihovoih negodovanja, njihovih konflikta. Zar nikada nisi bio kao tvoj otac? Zar nikada nisi činio besmislice koje je on činio? Jednog ćeš dana biti iznenađen jer ćeš i ti stvari raditi na isti način. Ljudi obično ponavljaju; ljudi su imitatori; čovek je majmun. Ti oponašaš svog oca ili majku, a to treba odbaciti.
Prvi korak je da se oslobodiš svojih roditelja. To ne znaci nemati poštovanja prema njima, ne. To je zadnje sto treba uciniti. Ne treba ih se fizički osloboditi. Treba se osloboditi njihova glasa koji dopire iznutra, unutarnjeg programa. Izbrisati program... i bit ćeš iznenađen – bit ćeš slobodan. Prvi put ćeš biti spreman da osjetiš sažaljenje prema svojim roditeljima; inače ćeš ostati uvrijeđen. Svaka osoba je uvrijeđena od roditelja. A glavno je oprostiti!
Oni su nam sve najbolje želili. Nema nikakve sumnje da svaki roditelj želi dobro svojoj deci. Ali što on može učiniti? On nije znao dobro učiniti ni samome sebi. On je robot, znao to ili ne, i zato je, promišljeno ili nepromišljeno, svojim utjecajem na dijete i njega učinio robotom.

Ako želiš da postaneš čovek a ne mašina, oslobodi se utjecaja svojih roditelja.
Na primjer, tvoj decko gleda neku drugu djevojku sa divljenjem u očima. Tada promatraj šta ti radiš. Da li činiš isto što bi radila i tvoja majka u odnosu sa tvojim ocem? Ako tako postupaš ti nikada nećeš saznati šta je to ljubav, ti ćeš samo ponavljati istu priču. Ne budi imitator, oslobodi se toga. Učini nešto novo. Učini nešto što tvoja majka neće moći ni pojmiti. Učini nešto novo što tvoj otac ne bi nikada učinio. Ova novina treba da bude pridodata tvom biću i tada će se tvoja ljubav početi rascvjetavati.

Oslobodivši se roditelja, oslobodićeš se društva; oslobodivši se roditelja oslobodićeš se civilizacije, obrazovanja, svega – tvoji roditelji predstavljaju sve to. Ti postaješ individualan. Prvi put ti više ne pripadaš masi, ti dobijaš autentičnu individualnost; Živiš po svome. To predstavlja razvoj. Tako treba da izgleda osoba koja se razvija. Osoba koja se razvija ne treba roditelje. Takva osoba je sretna u svojoj samoći – njegova osama je pjesma, slavlje.
Takva osoba je ona koja može biti sretna sama sa sobom.
Njena osama nije usamljeništvo, njena osama je samoća, to je meditacija.
Ona je sasvim oslobođena od očinskih impresija. A ljepota je u tome da samo takve osobe osjećaju zahvalnost roditeljima. Samo takve osobe, a to je paradoksalno, mogu oprostiti roditeljima. One osjećaju milost i ljubav prema njima, takve osobe suosjećaju puno s njima jer su i oni patili na isti način. Takvi nisu ljuti. Oni mogu imati suze u očima, ali oni nisu gnjevni i takvi će učiniti sve da pomognu svojim roditeljima da se pokrenu ka punoći i širini osame.

Oslobodi se utjecaja svojih roditelja. Oslobodivši se roditelja, oslobodit ćeš se društva; oslobodivši se roditelja oslobodićeš se civilizacije, obrazovanja, svega – tvoji roditelji predstavljaju sve to. Ti postaješ individualan. Prvi put ti više ne pripadaš masi, ti dobijaš autentičnu individualnost; ti živiš po svome. To predstavlja razvoj. Tako treba da izgleda osoba koja se razvija. Osoba koja se razvija ne treba roditelje. Takva osoba je sretna u svojoj samoći – njegova osama je pjesma, slavlje. Takva osoba je ona koja može biti sretna sama sa sobom. Njena osama nije usamljeništvo, njena osama je samoća, to je meditacija.

Ona je sasvim oslobođena od očinskih impresija. A ljepota je u tome da samo takve osobe osećaju zahvalnost roditeljima. Samo takve osobe, a to je paradoksalno, mogu oprostiti roditeljima. One osećaju milost i ljubav prema njima, takve osobe suosjećaju puno sa njima jer su i oni patili na isti način. Takvi nisu ljuti.

Daj bez ikakvog uslovljavanja – tako ćeš i saznati što je ljubav.
I ne treba da očekuješ savršenstvo, i ne traži i ne zahtijevaj ništa. Voli obične ljude. Ništa nema lošeg u običnim ljudima. Obični ljudi su neobični. Svako ljudsko biće je jedinstveno. Imaj poštovanja prema toj jedinstvenosti.

Život treba da je rast i razvoj
Postoje dvije razlicite stvari; starenje i rast. Rast znači ići dalje od smrti – ne prema smrti. Što dublje ulaziš u život, to više shvataš njegovu besmrtnost – udaljavaš se od smrti. Smrt nije ništa do svlačenje stare odjeće, ili promjena kuće, doma, promjena forme. Ništa ne umire, ništa ne može umrijeti.
Smrt je najveća iluzija koja postoji.

Kako drveće raste tako mu korijenje ide sve dublje u zemlju. To je ravnoteža: što više raste to mu korijeni dublje prodiru.
U životu, rasti znači prodirati dublje u sebe. Tamo su korjeni.

Ne-znanje i bezazlenost
Dijete je neopterećeno znanjem, neopterećeno religijom, obrazovanjem i svim vrstama besmislica. Ono je bezbrižno. Ono je bezazleno. Bezazlenost nije moguće naučiti. Dijete je krajnje zadovoljno, ispunjeno. Dijete nema ambicija, ono nema ni želja. Ono je sasvim zaokupljeno trenutkom – ptica na grani sasvim zaokupi njegovu pažnju; leptir – njegove divne boje i ono je očarano; duga na nebu, i ono ne može pojmiti da ima što značajnije od toga, bogatije od te duge. I noć puna zvijezda, zvijezde iza zvijezda...
Bezazlenost je bogata, to je punoća, čistota. Neznanje je siromašno, ono je prosjačenje – ono želi ovo, ono želi ono, ono želi da je sposobno da zna, želi da je poštovano, da je dobrostojeće, vrijedno, ono želi da je moćno.
Bezazlenost je stanje bez žudnji.
Prvi korak u umjetnosti življenja će biti da se stvori jasna podjela između neznanja i bezazlenosti. Bezazlenost treba da bude podržana, prihvaćena – jer dijete donosi sa sobom najveće blago, blago koje se stiče kroz mudrost poslje teških napora. Mudraci bi rekli da su ponovo našli dijete u sebi, da su se ponovo rodili.

U Indiji stvarni braman, pravi znalac sebe naziva dwij, dvaput rođen. Zašto dvaput rođen? Zašto je potrebno drugo rođenje? I šta on treba da dobije u drugom rođenju? U drugom rođenju on treba da dobije ono vec dobijeno prvim rođenjem a što su mu društvo, roditelji i narod oko njega uništili.
Svako dijete je nakljukano znanjem.
Njegova jednostavnost mu je bila oduzeta jer je jednostavnost bespomoćna u ovom i ovakvom svijetu. Njegova jednostavnost će tražiti svijet koji je kao i on jednostavan, njegova bezazlenost će biti iskorišćena i zloupotrebljena na svaki mogući način. Uplašeni od društva, uplašeni od svijeta, mi pokušavamo da učinimo svako dijete upoznatim, domišljatim, lukavim. Učimo ga da bude u kategoriji moći. A kada jednom dijete počne rasti u pogrešnom smjeru, ono i nastavlja da ide tim putem – njegov cijeli život se odvija u tom smjeru.

Krisnamurti nas upozorava; Onoga dana kada dijete naučimo nazivu neke ptice, dijete više ne vidi pticu. Dijete gleda ovu pernatu živu pojavu, tajanstvenu i čudesnu, a mi mu kažemo; To je roda. Sada dijete ima ideju: roda. Poslje, svaki put kad vidi rodu, reći će; Ma znam, to je roda. Riječ, pojam, mogu biti prepreka koja nam ne dozvoljava da vidimo konkretnu pticu.
Termin Amerikanac moze se ispostaviti kao prepreka koja nam ne dozvoljava da realno sagledamo čovjeka pred nama.
Rijec Bog i sama ideja o Bogu mogu biti prepreka na putu ka vidjenju Boga.

Naši pokušaji da formiramo dijete pretvorit će Boga u vraga.

U filmu “8 ˝” kojeg je režirao Federico Fellini, u jednom prizoru neki časni brat odlazi na picnick s grupom dječaka između osam i deset godina. Bili su na plaži malo ispred brata koji je bio na začelju okružen s njih trojicom ili četvoricom. Naišli su na jednu stariju ženu koja je bila uličarka i dječaci su je pozdravili: “Zdravo”, i ona uzvrati: “Zdravo.” Upitaše je: “Tko si ti?” Ona odgovori: “Ja sam prostitutka.” Nisu znali što je to, ali pravili su se da znaju. Jedan od dječaka koji je, čini se, znao malo više od drugih, reče: “Prostitutka je žena koja radi određene stvari ako joj platiš.” Ostali ga upitaše: “Hoće li to uraditi ako joj platimo?” “Zašto ne?” odgovori ovaj. I tako su skupili novac i dali joj ga. “Hoćeš li sada učiniti te određene stvari pošto smo ti platili?” Ona odgovori: “Svakako, dečki. Što biste htjeli da uradim?” Jedino što im je palo na pamet bilo je da joj kažu da se skine. Skinula se, i gledali su je. Nikada prije nisu vidjeli golu ženu. Nisu znali što bi drugo sada učinili, pa su rekli: “Bi li htjela plesati?” Rekla je: “Svakako.” I tako su se svi skupili u krug pjevajući i pljeskajući. Uličarka je njihala bokovima, a oni su se odlično zabavljali. U međuvremenu je došao brat i sve vidio. Dotrčao je i počeo vikati na ženu. Prinudio ju je da se obuče, i u tom trenutku pokvario je djecu. Do tada su bila nevina i (s)lijepa.

Onda kada shvatiš da si promašio život, prvi princip koji se mora vratiti natrag je bezazlenost. Odbaci svoje znanje, zaboravi na svoje spise, zaboravi religiju, svoje teologije, svoje filozofije. Ponovo se rodi, postani bezazlen – a to je u tvojim rukama. Očisti svoj um od svega što nisi sam spoznao, od svega što je pozajmljeno, od svega što je došlo od tradicije, konvencija, od svega što ti je bilo dato od drugih – roditelja, učitelja, univerziteta. Samo se oslobodi toga.
Još jednom ponovo budi jednostavan, još jednom budi dijete.
A to je čudo moguće ostvariti pomoću meditacije. Meditacija je jednostavno malo čudan metod kirurgije kojim se lišavaš svega što nije tvoje i spašavaš ono što je samo tvoje autentično Biće. To spali sve drugo i ostavi te golog, samog pod suncem, na vjetru. To je kao da si prvi čovjek koji je sišao na zemlju – koji ne zna ništa, koji upravo treba da otkrije sve, koji treba da bude tragalac, koji kreće na hodočašće.

Hodočašće
Život treba biti tragalaštvo – ne žudnja, već istraživanje; ne nikakva ambicija da se postane ovo, ili ono, predsjednik zemlje ili ministar vlade, već istraživanje sa kojim otkrivaš „tko sam ja.“
Čudno je da ljudi koji ne znaju tko su pokušavaju da budu netko. Oni ni sada ne znaju tko su, oni su neupoznati sa svojim Bićem, ali imaju cilj da postanu netko.
Postati netko je bolest duše. Bîće si ti. Pocetak otkrivanja svojeg Bića je početak života.
Svaki trenutak je novo otkriće, svaki novi trenutak donosi novu radost. Nova misterija otvara tvoja vrata, nova ljubav počinje rasti u tebi – nova milost koju nisi osjetio prije, novo osjećanje ljepote, osjećanje Božanskoga.

Kako postaješ senzitivniji, život postaje prostraniji. To nije više jezerce već ocean. To se ne okončava s tobom. To se ne okončava uopće. To postaje tvoja porodica. Pojedinac nije ostrvo, svi smo mi povezani na milione načina. Taj osjecaj pripadnosti i povezanosti naša srca ispunjava ljubavlju za sve i sva.
Ovo je naš svijet – zvijezde su naše, mi nismo stranci ovdje. Mi istinski pripadamo sveopćoj egzistenciji. Mi smo dio nje, i srce smo njeno. I imamo pravo ovdje Biti.

Život je veoma jednostavan: to je veseli ples.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 2 Um i misli (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

2 Um i misli

Krist; Pogledajte ptice na nebu, pogledajte ptice u polju. One ne brinu. Za njih strepnja ne postoji.

Um je nagomilana prošlost – sve što si iskusio, sve što znaš, sve kroz šta si prosao – sve je to nagomilano u memoriji. U memoriji su pohranjena sva znanja – iskustva; sve što sam prošao plus nasljedjeno kolektivno znanje. Ta nagomilana prošlost je um i stoga je um mrtav. Dok si ti ovdje i sada, um je uvijek negdje u prošlosti. Kao sjenka koja te prati.

Ponovno rodjenje – um je mrtav
Raskid i rasterećenje od prošlosti, življenje u trenutku
Što god je bilo prije – nije važno, sto god dolazi – nije važno.
Prošlosti više nema, ona je samo balast.

SANJASA; stanje bez bremena prošlosti i želja za budućnost.
Budućnost – kreacija uma; prazan i nistavan san.
Sa željom u mene ulazi i budućnost – modificirano poznato – projekcija prošlosti. Želimo nikad nešto nepoznato. Kako ću želite ono što ne znam. Mogu želite sex, moć, ego – poznato. Bog je nepoznato. Bog i nirvana se događaju tek kad sam bezželjan. Bezželjnost; živi sad u trenutku. Sad je bezvremeno – vječno.
Ne treba želite bezželjnost. Ne ubiti želju. Smrt želje – osobna smrt. Nego želju preobraziti u želje koncentrirane na ovdje i sad. Potpuno uživanje stvarnosti.

Um je ubojica
Um je ubojica i zločinac. Ubojica svih tajni. Učiniti sve krajnje izvjesnim, to je najdublja potreba uma.

Raz – um se boji života!

Objašnjenja umrtvljuju stvari oko nas. Teolozi su i od Boga načinili mrtvu stvar – previše su ga objašnjavali. Zato je Bog danas mrtav. Ubili ga propovjednici. Toliko su ga objasnjavali da ni jedna tajna nije ostala.

Misao je lukava
Misao je lukava, ona sve korumpira. Ona je personifikacija pokvarenosti.
Ako postoji inteligancija onda nam misao nije potrebna. To je tada bistrina. Tako uzvraćao od trenutka do trenutka. Tada nema potrebe da razmišljaš što ćeš uraditi ili reći u narednom trenutku. Kad sljedeći trenutak dodje inteligencija će biti tu i uzvratiti.

Inteligencija; kretanje – reagiranje od trenutka do treutka. Spremnost na sve.

Misli su ono što nas priječi da budemo svijesni onog što radimo u tom trenutku. Stalni misaoni dijalog u glavi nas sprečava da vidimo sadašnjost. Da budemo.

Dnevno kreiramo oko pedeset tisuća misli, što je prosječno dvije misli u sekundi. Vjerojatno nismo svijesni većine nasih misli. Misli tumače energiju oko nas putem uma. Um ne samo da tumači događaje nego se ponaša kao svojevrstan filter.
Misli se samo pojavljuju i nije važno kakvog su sadržaja. One nisu ni dobre ni loše, one su samo misli. Misli su samo tumačenje energije oko nas, one nisu mi. Ako im dozvoliš da te kontroliraju one će to i raditi. Ali kad si jednom svjestan da misli nemaju utjecaj na tebe, tada si izašao iz krletke. Misli su ono što te drži tu gde jesi ili u situaciji u kojoj si. Kada mislis “ja ne mogu..” Misli su nemoćne sve dok im ne udahneš život ulaganjem energije u njih. Ne mogu te natjerati da radiš bilo što dok im to ne dozvoliš. Ponekad ljudi pokušavaju da se bore sa mislima koje su nepoželjne. Čuvaj se ovoga, to je zamka!
Kada se boris sa nečim to znači da mu dajes energiju i tako ga činis jačim.
Riješenje je ignoriranje nepoželjnih misli. Ignoriranje znači da dopustim mislima da slobodno putuju, ali da ih ne slijedim. Ako ih sledim, gubim se u mislima koje me odvlače tko zna gdje. Stanje nediscipliniranoga uma podrazumijeva da pratimo mnogo misli u raznim pravcima, što izaziva stvaranje još većeg broja misli i tako se gubimo u mislima.
Svaka misao posjeduje izvjesnu energiju. Čak se i nauka slaže da prisustvo ljudi u mikro-eksperimentima utiče na rezultate. (eng. Double–Slit Experiment) https://www.youtube.com/watch?v=DfPeprQ7oGc
Misli teže da se materijaliziraju. Ništa se na ovom svijetu nije pojavilo a da netko prije toga nije razmišljao o tome. Misli posjeduju energiju.
Mašta je ono gdje naša realnost počinje. Da bi se ostvarilo, potrebna je neka sila odnosno snaga. Snagu mislima dajemo tako što obraćamo pažnju na njih, i tako se one ostvaruju. “Um je sve; mi postajemo ono što mislimo “- Buda

Stanje povišene pažnje
Biti pažljiv znači biti prisutan i svjestan onoga što se događa oko nas i u nama. Biti svjestan znači biti budan. To znači i da smo svjesni svojih misli i osjećanja. Biti u sada.
Mi imamo sposobnost da posmatramo misli. Možemo otići i korak dalje tako što ćemo promatrati cijeli misaoni proces još u njegovom nastajanju. Možda se dešava da odlutaš dok čitas ove redove, a onda te nešto opomene da se vratis na sadržaj. Možda ti se dešava da te nešto pozove natrag u stvarnost koju si za trenutak napustio. Ovo predpostavlja da se u tebi nalaze dvije osobe. Prva koja odluta u dnevno sanjarenje i druga koja je poziva da se vrati. Ona koja odluta je Ego, a ona koja te vraća je Više Ja.

Pokušaj da budes izvan/iznad situacije koja ti se dešava

Stres se dešava unutar uma. To ne znači da nije realan, naprotiv. Stres nastaje kada u našem umu pokušavamo da promjenimo ono što je teško promjenljivo. Recimo da je gužva u prometu, a ti za pet minuta treba da si na poslu. Pogledaj misli i shvatit ćes da se one vrte oko tih pet minuta i oko onoga što će biti ako zakasniš. Nijedna od ovih misli ti neće pomoći da brže vozis, ali će pomoći da se osjećas loše i uplašeno. Ovo se dešava zato što nam um nije u stanju discipline. Stres ćemo ukloniti najbolje ako prvo postanemo svjesni naših misli i drugo, kada zamislimo (najbolji) moguci ishod.

Brige
O čemu brineš?
Briga je razmišljanje o razvoju dogadjaja kakav ne želite. Javlja se stres. Često se ono o čemu brinemo da će se dogoditi i dogodi. Sa druge strane, netko ko ne brine ni o čemu zaista i ne mora da brine. Misli su energija koja teži da se manifestira.
Da bi prestao da brineš trebaš uvježbati um da se automatski fokusira na happy and.
Brinete da li vam je partner vjeran. Velike su šanse da ćete ga baš time otjerati od sebe. Ljudi ne vole kada su kontrolirani; menjajte ove ružne navike i život će procvasti.
Ako nismo svjesni onoga o čemu razmišljamo odluke će donositi naš um odnosno Ego. Nakon što postanemo svjesni, odluku o akciji donosimo mi i usmjeravamo našu volju na ono što želimo. To je usmjeravanje energije. To je fokus i koncentracija.
Svaki put kada ne uradiš ono što si rekao da ćeš uraditi – slabiš volju. Svaki put kada to uradiš – jačas volju.

Strah i sumnja
Ako želite da nešto ostvarite treba da budete nezainteresirani za krajnji rezultat. Opusteno, baš vas briga šta će biti na kraju. “Baš vas briga” – znači da niste emocionalno vezani za cilj. Ako brinete za ostvarenje to znači da imate nešto da izgubite. Ako posmatrate sa tog aspekta onda pružate priliku strahu da vam podmetne nogu. Strah je snažan motivator i lako će srušiti kreaciju vašeg nesvjesnog. Kad se strah javi onda počinjete da brinete i da previše analizirate situaciju. Ako se stalno pitate šta i kako ćete i pritom je fokus na negativnom, onda brinete, a to nije dobro. Prestanite da brinete. Misli treba da podrže cilj. Dok se cilj ne ostvari ne smijete da dopustite negativnim mislima da se pojave. Nemoj se boriti protiv negativnih misli nego ih zamijeni optimizmom. Ovo iziskuje povećanu pažnju.
Ako se desi da ne dobijete to što ste tražili onda zavirite u vaš misaoni proces i izbacite misli koje vas odvlače od cilja. Možda sabotirate sami sebe, iz ko zna kojih razloga.
Ogledalo nikad ne razmislja; “Kad sljedeći stane ispred mene šta ću da radim”?

Nemoj se bojati budućnosti, jer kada dodje vodit će te ista ona inteligencija kao i do sada.
Irving Stone

Misliti znaci ne usuditi se oslanjati na sopstvenu inteligenciju. Stoga imamo potrebu da planiramo unaprijed. I stalno za sobom vučemo taj shematski plan.
Kad god zivot pred nas postavi problem, mi počnemo pretraživati po memoriji tražeći neki stari vec oprobani šablon. Šabloni su stari a život je uvijek nov.

Raz – um se boji smrti. U njemu uvijek postoji pohlepa za životom. On se za život kači. Čak i ako bijedno živi – lijepi se za život i to ne zbog života nego zbog straha od smrti. Straha od kraja.

Duhovno putovanje ima početak ali nema kraj. Zato ne juri za dostignućima, ne teži nekom cilju, samo živi od trenutka do trenutka, plutajući, ploveći.

Sve nade su lažne
Možeš stajati mirno ili sjediti u tišini no ako ti je za to potreban napor, ako se trudiš da budeš tih, tvoj mir i tišina su lažni. Ti onda ne stojiš nego se krećeš. Buda, sjedeći ispod drveta nije ulagao nikakav napor u svoju tišinu. Nije pokušavao apsulutno ništa. I sve sto mu se dogodilo, dogodilo mu se samo od sebe. Dah se dizao, dah se spustao, krv je tekla venama, srce je kucalo. Cijelo je postojanje slavilo sadašnjost. A on ništa nije činio. Kroz to ne – djelanje, Gautam Sidarta je nestao. Energija se kretala, nitko ju nije gurao. Nitko njome nije manipulirao. Prosvjetljenje se desilo.

Pokusaj da budeš bez i jedne nade. Um ispunjen nadama i očekivanjima je nestrpljiv. Ako osjetiš da se ništa ne dobija i ništa ne gubi, ako shvatiš da je sve oko nas jedna apsurdna igra, sve će ti se dogoditi.

Um je logičan. On se kreće linearno – po crti. Život je dijalektičan, kreće se cik cak – po suprotnostima; od negativnog do pozitivnog. Tek kada se suprotnosti sretnu, stvara se elektricitet. Dolazi do iskrenja. Izmedju dvije obale protiče Rijeka zivota. Um vjeruje u jedan dok život vjeruje u dva. Štogod um stvori on uvijek izabere jedno. Ako mu dosadi sva životna buka i odabere tišinu onda on ode na Himalaje. Životu je neophodan izazov suprotnosti. Buka. Čovjek koji trazi ravnotežu će uživati u buci na pijaci i tišini Himalaja. On će stvoriti ravnotežu iz polarne suprotnosti i u njoj će ostati ma kud se kretao.
Zen koristi kontradikciju; nenaporni napor, bezputni put. Zato da bi stvorio uvid u to da je proces dijalektičan a ne linearan.

Suprotnost ne treba biti odbijena nego apsorbovana.

Nenapornost znaci ne činiti ništa, neaktivnost – akarma. Napor – činiti što je moguće više je aktivnost – karma. Oba pola su prisutna.
Meditacija znači tišina, bez aktivnosti, bez napora.

I u burnim događanjima, budi pažljiv i pronaći ćeš centar koji je potpuno tih. Sve oko nas je aktivnost. Sve se kreće, brže i brže. No, u centru, usred svih tih kretnji, nalazi se nepokretno središte, centar potpune tišine.
Taj se centar ne stvara. On oduvijek u nama postoji. To je ono sto hindusi zovu dušom – Atma.

Napor je dio periferije. Nema napora u centru. Pokret na periferiji, mir u centru.
A između to dvoje …

Postoje dva pola, dva dijalektička pola, dvije obale, a ti si negdje između njih – niti se krećeš niti se ne krećeš. Napor i nenapor, pokret i nepokret, aktivnost i neaktivnost, materija i duša – to su dvije obale. Između obala teče ono što jeste. Suptilna ravnoteža i harmonija između obala. Da bi ravnoteža bila ostvarena treba koristiti oba pola. Snaga zahtijeva aktivnost, za snagu je potreban pokret. Ako odbacimo aktivnost, snaga nestaje. Ako izaberemo samo jedan pol, desit će se disharmonija, jednostranost, zaostajanje.

Dok je istok odabrao mir, zapadnjaci su odabrali aktivni dio, periferiju. Oni misle da je u aktivnosti sve. Biti aktivan i uživati, biti ambiciozan i pobjeđivati. Misle da duša niti ne postoji. I tako postaju neuravnoteženi. Bez središta – centra mira mi ne mozemo dugo ostati zdravi.

Ravnoteža je sve
Ravnoteža je sve. Ne biraj. Ne odbijaj. Prihvati oba pola i stvori unutarnji balans. Ako si aktivan – uživaj, budi ekstatičan, budi potpuno u tome. Ako si neaktivan – opet uživaj, nek tada sve bude radost tišine.

Kreći se što slobodnije između te dvije obale, i ne stvaraj nikakav izbor. Ne reci; Ja sam ovo ili ono. Ne identificiraj se. Reci; Ja sam obadvoje. Ne boj se kontradikcije. Budi oboje, i kreći se s lakoćom.

Ti si obje obale i nema potrebe da se odabira. Jedino što treba zapamtiti je ravnoteža između obala. Na taj način, balansom, obje se suprotnosti prevazilaze.

Kreći se kroz život što slobodnije možeš. I koristi obje suprotnosti, obje obale, što više možeš. Ne stvaraj nikakvu protivriječnost. Obale nisu protivriječne – one se samo takvima čine, jer duboko dole one su isto tlo.

Kreći se, no stalno budi svjestan nepokretnog centra. Čini ali budi svjestan nečinioca. Čini napor i ostani nenaporan. Vrlo je bitan taj unutarnji balans između suprotnosti.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 3 Osjećanja, patnja i bol (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

3 Osjećanja, patnja i bol

Vaša uvjerenja su okidači za vaše emocije.

Sloboda pokazivanja osjećanja
Korijen svih psiholoških problema je u inhibiciji, u zabrani. U čemu se razlikuje ‘normalna’ osoba od zdrave? Normalna osoba živi po društveno priznatim normama. Zdrava osoba je kao ‘divljak’; ako je sretna, to pokazuje na takav način da to svi vide i čuju. Zdrava je, ali nije društveno prilagodjena.

Kako sacuvati svoje bazično emocionalno zdravlje, a istovremeno se prilagoditi zahtijevima društva?

Osnova života je emocija. U đungli preživljavaju oni oblici koji znaju da se kreću i ubijaju. Učtiva i inhibirana osoba se krije iza drveta i čeka svoju smrt. Ona zatvara u sebe svoje strahove. Ljudski rod ne bi preživio da je bio inhibiran. Njegovi preci pripadaju hrabrijoj vrsti.

Osjećanja duhovne i svjetovne prirode
Što vrijedi da osvojiš svijet ako pritom dušu svoju izgubiš?
Razmisli što osjećaš kad si u dodiru s prirodom, pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdiže iznad drveća ? Kada čitaš neku knjigu ili si uronjen u posao koji voliš? Kada uživaš u društvu tebi bliskih ljudi?
Ili kada razgovaraš s nekim u čijem društvu zaista uživas u otvorenosti i bliskosti bez vezivanja. Kakvi ti se osjećaji javljaju? Uporedi to sa onim sto osjećaš kad te hvale, laskaju, kada si uspješan, kada ti se dive, kada pobijediš u nekoj raspravi, ili kada pobijediš u nekoj utrci, ili kada postaneš popularan, ili kada ti svi plješću. Potonje osjećaje nazivamo svjetovnim osjećajima, a one prve nazivamo duhovnima.

Svjetovna osjećanja nisu prirodna, njih je društvo izmislilo da bi nas držalo pod kontrolom. Ona nam ne donose sreću, vec samo uzbuđenje, prazninu i napetost.
Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, hvalama, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeđivanjem na utrci.

Sposobnost da izrazite svoje emocije odredjuje da li ste zdravi ili inhibirani.

Djeca su autentična jer ostavljaju slobodan protok emocija. Iskreno djetinjstvo je sretno djetinjstvo. Ako su neko dijete ili adolescent onemoguceni u tome, posljedica je da se u kasnijim godinama, kao već odrasli ljudi, ponašaju kao djeca. Novorođenče dolazi slobodno na svijet. Sputavati ga – vezivati počinju roditelji i okolina. I često se dijete više nikada ne oslobodi.

Jaka osoba se formira po parametrima logike i konformizma. Ona zna izraziti osjecanja i komunicirati s istima. Suprotno ovome neke su osobe neprozirne kao mutna voda.

Emocije
Bol
Neki ljudi jednostavno isključe svoju sposobnost da osjećaju. Kada ništa ne osjećate znači da je to vaš odgovor na bol. Blokiranje osjećanja je jedan od načina da odstranite bol.
Energija koja je bol ostaje u nama uskladištena i može da se odrazi u budućnosti ili da se ispolji kao fizička bolest.
Bola se možemo osloboditi tako što ćemo sebi dozvoliti da ga osjetimo ili razriješimo situaciju koja ga je izazvala, nikako da se borimo protiv njega. On će sam po sebi nestati. Ako želimo da se potpuno oslobodimo emotivnog bola, prvo treba da ga dobro osjetimo.

Bijes
Kada smo previše emotivni tada smo i slijepi. Treba sačekali da se emocije stišaju.
Bijes me tjera da reagiram na način na kakav ne bih da nisam emotivno zaslijepljen. To može da izazove tragične posljedice koje će možda bitno uticati na dalji tok mog života.

Bijes je kao i svaka negativna emocija proizvod straha. Sve je refleksija, i kad stvari oslobodimo kamuflaže vidimo da u pozadini leže ili strah ili ljubav.

U momentu kada osjetite emociju osvrnite se ka unutra. Pronađite misao koja se pojavila kada i emocija.
Pogledajmo emociju ljubomore. Tipično za ljude je da misle kako ova emocija dolazi iz razloga koji su spolja. Možda vaš partner pokazuje interes za nekog drugog. Ako posmatrate iznutra vidjet ćete da emocija potiče od misli koje vas opisuju kao neodgovarajućeg. Ona potiče iz straha da ćete izgubiti partnera ili ostati sami. Ako se bojite da će vam neko preuzeti partnera, znači da ste se prethodno uporedili sa tom osobom i izvukli zaključak da ste manje vrijedni.

Tužan si zbog nekog gubitka. Negativne emocije su nešto sasvim prirodno. Ono što je neprirodno, što ne valja, je vezivanje za ove emocije.
Ponekad se osjećamo jadno. Svako ima svoje napadaje. Ali oni ne treba da traju.
Što učiniti?

Prvi korak: ne poistovjetiti se s tim osjećajem. Osjećam se jadno. Umjesto da se time bavim – zašto, tko je uzrok i sl, ja prihvaćam da se osjećam potištenim, ili razočaranim, ili kako već bilo.

Drugi korak: priznajem da se taj osjećaj nalazi u meni, a ne u nekoj drugoj osobi, npr. osobi koja mi nije pisala, ili u izvanjskom svijetu; u meni je. Jer dokle god mislim da se nalazi izvan mene, držim se tog osjećaja.

Treći korak: ne poistovjećujem se s tim osjećajem. “Ja” nije taj osjećaj. “Ja” nisam usamljen, “ja” nisam potišten, “ja” nisam razočaran. Razočaranje je tu, dio mene u ovom trenutku ali to nisam “Ja”.

Reci sebi; Ovo sto mislim i osjecam nisam ja. Moje misli nisu ja.

Ako si napet, nemoj se poistovjetiti sa svojom napetošću. Ako si depresivan, nemoj se poistovjetiti sa svojom depresijom.

Patnja
Šta je patnja? Uočimo razliku; možemo imati bolove i patiti, ili imati bolove i ne patiti. Patiti znaci prepustiti se porazu. To je patnja. Patnja znaci prepustanje da nas preplavi bol, malodušnost, strepnja.

Malodušnost i strah kojima se prepuštamo su kao oblaci što prolaze nebom, i mi se poistovjećujemo s tim oblacima. Ali mi mozemo biti nebo umjesto da se identificiramo s oblacima. Svjesni da se sve stalno mijenja; oblaci putuju. Oni ce dolaziti i odlaziti kao i prije.

Zamisli svoju duševnu patnje, ljubomoru, osjećaj krivice, razočarenje itd. I upitaj sebe: Šta ce se desiti ako sve to odbacim?

Sadasnji trenutak nije nepodnosljiv. Nepodnosljivo je ono sto ce se dogoditi narednih sati. Imati tijelo ovdje u osam navecer a duh u pola jedanaest; eto uzroka problema. Kada vam je tijelo u jednom gradu a duh u drugome; eto uzroka patnje.

Vazno sazananje je da nam potraga za Srecom u spoljnom svijetu – izvan nas, kao sto je trka za novcem, karijerom, polozajem i statusom, i svim drugim ovozemaljskim ciljevima, predstavlja put u jos vecu patnju.

Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Kada nismo ovisni o bilo kom dogadjaju, stvari ili osobi.
Treba ostati isti krećući se kroz suprotnosti. To je ono sto Krishna govori u Giti: U bolu i užitku, budi isti; uspjeh ili poraz, svejedno – ostani isti, ostani nepromijenjen.
Što god da se desi, neka se desi – ti ostani isti.

I ne budi onaj koji bira, ne budi ego. Što god se događalo ne događa se radi tebe. Neka se događa samo od sebe. Što ti uopće možeš učiniti?! Nek se stvari dese. I ne uzbuđuj se puno oko toga.

Odricanje je bijeg. Nemoj se odricati. Zato što se osjećaš uzrujanim i ranjivim ti se odričeš. No ti se odričeš situacije – ne odričeš se stava zbog kog se uzrujavaš. Ne odričeš se bolesna uma koji je uvijek spreman da se uznemiri. Ti se odričeš svijeta – sto je puno lakše. Ti pobjegneš na Himalaja a sve ono unutar tebe pođe s tobom.
Ostani integriran. Ostani tih. I neka se sve dogodi. Ne bježi u planine – stvori Himalaje unutar sebe.

Distanciraj se od svoje patnje i ozdravit ćeš.

Patnja nas sprečava da cjelovito volimo, svim svojim bicem. Kada ne bismo patili, volili bismo. I obrnuto.

Šta je uzrok patnje? Mentalna aktivnost. Patnja je proizvod misli.
Patnji su nas naučili.

Uvijek sam se pitao šta je nastalo prvo? Srcedrapajuće pjesme ili slomljena srca. Neko je, slomljena srca, tako doživio i potom opisao svoje iskustvo da smo i mi saznavši to povjerovali – da se i nama treba događati isto. Patnja i bol. Tome su nas naučile srcedrapajuće pjesme i ljubavni romani. I tako smo naučili da, kada nam se određene stvari događaju, reagiramo na određeni – propisani dramatičan način. Mi onda patimo. Romantizirani sentimenti su rezultirali patnjom. Slažete li se s ovim redosljedom? Ili imate drugo mišljenje o ovome?

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 4 Ego (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

4 Ego

Šta je ego?
Ego je skup (negativnih) energija i utjecaja koji se manifestiraju kada Više Ja nije, ili je samo djelimično prisutno. On dozvoljava drugim negativnim energijama sa kojima dolazimo u dodir da utječu na nas.
Svako stanje u kom se zateknemo a koje ne podrazumijeva potpunu svjesnost, znači da nas je Ego okupirao.
Ego predstavlja suprotnost Višem Ja. On je zaslužan da djelujemo ne-svjesno.
Ego je prošlost, kontinuitet, sve što smo radili, sve što smo akumulirali, sve karme, sve uslovljenosti, sve želje i žudnje, svi snovi prošlosti.

Ego može da živi samo kroz pamćenje; ko sam, odakle sam došao, kome pripadam, porodica, tradicija i sve rane i patnje, sva zadovoljstva – sve što se dogodilo u prošlosti.
Ego je sve ono što se dogodilo a ti si taj kome se dogodilo. Ego je oko tebe. Ti si u centru. Bez ega.

Nevino dijete
Mi stalno odbijamo. I ako prihvatimo nekog mi ga prihvatamo djelimično. Kažemo; Oči su dobre ali mi se ostalo ne svidja. Je li to prihvatanje? Ili kažemo; Ovo tvoje djelo je dobro, ali ostala nisu a ja prihvaćam samo ono što je dobro. To zapravo znači; mogu da prihvatim samo ono što mi je potrebno.

Kada roditelj kudi dijete za ono što, on misli, da nije dobro i hvali za ono u čemu je dijete dobro – šta on time čini? On stvara podjelu unutar djeteta. Malo po malo dijete će od sebe da odbije onaj dio koji roditelj ne prihvata, i tako će se rascijepiti na dva dijela. Odbijeni dio postaje nesvjestan a prihvaćeni svjestan.
Odbijeni dio, koji je dio nas, ne može biti uništen. To konstantno radi u nama – samo smo taj dio bacili u mrak. A jednom kad taj dio odbaciš u tamu, taj dio sve više jača i to na nivou na kom nemaš kontrolu, na nivou ne – svijesti. Taj dio samo čeka priliku da se revanšira. Kad god nisi svjestan odnosno kada si slab taj dio izlijeće iz mraka. Možeš da budeš fin i dobar dvadesettri sata no u onom preostalom satu ono iz nesvjesnog ce se afirmirati u svjesnom. Stoga i sveci imaju svoje grešne trenutke.

Samo ako si ujedinjen odnosno cijel, tada nema ni jednog dijela koji se stalno bori, koji stvara probleme, koji stalno probava da se afirmira i da se sveti.
Tako svetac stalno u sebi prikriva grešnika koji je ko zna kad odbačen i potisnut. Dok mudrac ne prikriva ništa jer je kompletan. Mudrac ništa ne odbija, on potpuno prihvata i sebe i druge.
Dijete se rađa bez ičega, bez prošlosti. Ja se razvije postepeno. Ja će biti odgajano, kažnjavano i nagrađivano. Bit će hvaljeno i osuđivano – i tako će se formirati.
Dijete je divno, jer nema ega. Starac ne postaje ružan zbog svojih godina, već zbog isuviše prošlosti, isuviše ega. Starac, ako odbaci ego, može biti i ljepši od djeteta. Ako odbaci ego, naći će se u drugom djetinjstvu, kao da se ponovno rodio. A to drugo djetinjstvo je vječno, jer to je sada ponovno rođenje duha, a ne ponovno ronjenje tijela.
Tako i Isusovo uskrsnuće moze biti parabola. On je raspet i potom je uskrsnuo.
Ponovno rođenje se uvijek dešava u trenutku. Ego je vrijeme – više vremena, više ega. Ego zahtijeva vrijeme. Vrijeme postoji radi ega. Vrijeme nije dio fizičkog svijeta oko nas; vrijeme je dio psihičkog svijeta u nama, vrijeme je svijet uma.

Emocionalna energija ega
Kad nas Ego napadne emocionalnom energijom to možemo osjetiti u tri energetske točke iliti čakre: srčana, čakra solarnog pleksusa i sakralna (križa, niži abdomen). Srčana čakra je locirana u sredini grudnog koša, solarni pleksus iznad pupka i sakralna čakra ispod pupka.
U ovim točkama možete da osjetite energiju emocija. Emocije djeluju kao oblak i blokiraju kontakt sa Višim Ja. Njihova energija je veoma jaka i može ostati u vama zauvijek, privlačeći slične energije.
Kad ste emotivni ova energija vas osvaja. Izaziva provale bijesa ili uzbuđenja bez mogućnosti da kontrolirate događaje. Omogućava vam da budete tužni i u najsretnija vremena i izaziva ne-razumno i impulsivno ponašanje.

Ego nas ometa u unutrašnjoj komunikaciji. Čini nas non-stop zauzetim-obuzetim i tjera nas da svo vrijeme potpuno ispunimo aktivnostima; previše radite, imate potrebu da ste stalno u nečijem društvu, ne možete da sjedite u tišini pa puštate muziku ili palite TV. Ego nam odvlači pažnju pomoću televizije ili tračeva. Blokira nas emocijom i požudom.
Kada tumačimo stvari, ljude i događaje koji nas okružuju i donosimo sud; dobro-loše, to radimo pod utjecajem ega.
Budite spremni da čujete i tuđe mišljenje.
Nema potrebe za diskusiju sa drugima o bilo čemu. Ako se moje i mišljenje mog prijatelja razlikuju, neka bude tako. Kad se raspravljam onda pokušavam da promjenim nečije mišljenje.
Ego izaziva to da previše razmišljamo i analiziramo. Umjesto da bude neometan i smiren, naš um bruji od misli. Ne zastaje da se odmori ni za momenat i ovaj neprekidni roj misli nam ne dozvoljava da stupimo u kontakt sa Višim Ja.



Niže Ja i Više Ja
U nama su dvije suprotnosti. Nazovimo ih Niže Ja i Više Ja. Više Ja je ono stvarno ja. To je dio nas koji je ljubav. Niže Ja, također poznato kao Ego, je dio nas koji se zasniva na strahu. Strah je suprotnost ljubavi.
Više Ja i Niže Ja su različiti polovi istog stanja koga nazivamo Svijest.
U fizičkom obliku u kom živimo, vidimo samo dio svijeta i pošto smo unutar cjeline perspektiva nam je iskrivljena. Bog je svjetlost. Gdje nema svetlosti tu je tama. Tama je odsustvo svjetlosti. Bog je ljubav.
Ako trideset puta dnevno imam misli o seksu a imam pedeset hiljada misli dnevno pa mislim da nekoliko zabludjelih misli neće utjecati na život, razmišljam krivo. Svaki put kad dozvolim Egu da misli umjesto mene, dozvoljavam mu da vlada, što će se vremenom samo pojačati. On blokira svijest i to vremenom dovodi do toga da nam kontakt sa Višim Ja sve više slabi. Ego je sve jači. A Više Ja je ono što treba da nas usmjerava na životnom putu. Ego nas konstantno bombardira mislima, emocijama ili požudom i onemogućava nam da vidimo što se stvarno događa. Tako ne vidim svijet oko sebe provodeći život u mislima o onom šta je bilo ili šta će biti. To je cilj Ega, da sakrije istinu o postojanju Višeg Ja.
Ako djelujemo svjesno tada ćemo da razmislimo o situaciji. Kada nas vodi ego nismo u stanju da djelujemo svjesno. Djelujemo instinktivno.
Ego ispunjava mentalnu prazninu tjerajući nas da uvijek nešto radimo i onemogućava nas da stupimo u kontakt sa Višim Ja. Kod nekih ljudi se to primjećuje kao nemir ili nemogućnost da mirno sjede.
Negativna energija se sastoji od negativnih misli i emocija koje smo ili sami kreirali, ili smo ih dobili na poklon od drugih. Zato u kontaktu sa negativnim, ne treba dozvoliti da nas ono inficira i zamrači našu svijest.
Ego se ponaša kao čuvar naših osnovnih potreba i on misli da je zadužen za naš opstanak. Više Ja radi sa pozicije ljubavi.
Ego djeluje sa pozicije straha. On ne poznaje ljubav. On ne umije da voli zato što kada je ljubav prisutna, ego je odsutan.

Suština neke osobe ostaje nepromijenjena.

Ego se često izjednačava sa onim što znamo kao – osobnost iliti ličnost. Ličnost je skup svih naših obilježja, iskustava, vrijednosti, ubjeđenja, principa, stavova. Kako mislimo, govorimo i radimo. Ličnost formira naš identitet i to radi nesvjesno. Ako ste domaćica vjerojatno se tako oblačite i provodite dane radeći ono što smatrate da domaćice rade.
Ako ste šef onda se vjerovatno oblačite i ponašate na način na koji smatrate da se šefovi ponašaju. Vjerovatno vozite i odgovarajući automobil.
Ovo su role odnosno uloge koje igramo.
To nije naš stvarni identitet. Vi niste vaša preokupacija, ni zanimanje. Ako dobijete otkaz ili promijenite zanimanje opet vi ostajete – vi. Ako vežemo identitet za posao odnosno zvanje onda ćemo imati problem.
Ego ima čitav arsenal alata kojim nas spriječava da stupimo u kontakt sa Višim Ja.
Znak da je ego preuzeo kontrolu nad vama je ako konstantno tragate za sudbinskom vezom, uspješnijom karijerom, slavom, pažnjom, potvrđivanjem od strane drugih.
Pod utjecajem ega nas obuzima žudnja ili nezasitna pohlepa. Javlja se osjećaj velikog nezadovoljstva i praznine koji ne možemo ničim da popunimo.
Žudnja i pohlepa nastaju onda kad nas je Ego obuzeo i kad smo odsječeni od Višeg Ja.
U tom trenutku treba se okrenuti ka unutra. Povezati se sa Višim Ja.
U stanju povećane pažnje možemo da primjetimo a potom i osvjestimo ovaj proces.

Seksualna energija
Seksualna energija je najjača. To je vrsta životne snage koja protiče kroz svako živo biće. Ego vas napada tako što izaziva požudu. Požuda je seksualna aktivnost koju možete da osjetite u predjelu prepona. Ego privlači energiju ovog tipa i kao u slučaju emocija, zaokuplja vas i onemogućava kontakt sa Višim Ja. Ova sirova seksualna energija hrani požudu.
Požuda-privlačnost koja ne zavisi od ljubavi potiče iz spoljnog izvora i ona vas zasljepljuje i kontrolira. Ljubav dolazi kada izražavate osjećanja prema nekome.
Ljubav potiče iznutra i ona je energija koja je jača od požude. Požuda je energija koja vas tjera da imate odnos sa nekim na poslu. To je energija koja pokreće pornografsku industriju.

Trans–formacija seksualne energije
Kod svjesnog sexa dolazi do transformacije sexualne energije u meditativnu; prestaju misli, nestaje ego, JA nije više tu. Preselilo se u novu dimenziju.
Kada se duboko unesem u sex – nestaje ego. Trebam pratiti cjelokupan proces. Krećem se kao svjedok, ne smijem postati nesvjestan. Promatram, ne propuštam ni najsitniji detalj. Svjedočenjem dolazi spontano kontrola. Postajem svjesno divlji.
Orgazam; prekida se mišljenje – totalnost tijela i uma. Totalna predanost – sudjelovanje u aktu. Svjesnost postignuta u tom trenutku će se provlačiti kroz sve ostale životne situacije.
Jednom kad stvorim taj orgazmički fenomen za vrijeme sexa – svjesnost u svakom trenutku tokom sexa, vise mi neće trebati sex – niko. Postajem neovisan – a to je oslobođenje od ropstva. Jer sex je potčinjenost onom drugom. Sex je duboka ovisnost jer je potreban drugi za uživanje i zadovoljstvo. Što ga više imate to ga više želite. Želja za opet. Krug umjesto rast.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 5 Svjesnost-promatrač (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja

5 Svjesnost-promatrač

Um sudi, procjenjuje, izvodi zaključke o stvarima, ljudima i dogadjanjima.
Kada um ne prosuđuje, nema patnje jer nema ni emocija. Postoji samo čista radost. Svi smo mi u određenim trenucima svog života osjetili ovu radost.
Oslanjajući se na mentalne konstrukcije ostajemo robovi rezona.

Filteri uma
Strahovi, želje, odnosi, uvjeranja, navike i uslovljenosti vrše selekciju onoga sto opažamo našim čulima. Mi “vidimo” stvari, događaje i ljude oko sebe pod utjecajem naših pred–ubjeđenja. Tako umjesto nekoga vidimo nasu sliku o njemu.
Ljudi neprestano propuštaju stvarnost kroz svoje filtere, svoja vrednovanje i zelje. Uporno se drze toga kako su neke stvari poželjne a neke nepoželjne, ispravne ili pogrešne. No one su onakve kakve su.

Subjektivna stvarnost
Naš um ima zadatak da čuva našu verziju stvarnosti.
Naša se verzija realnosti sigurno razlikuje od verzije drugih.
Zbog subjektivne prirode iskustava naša stvarnost pripada nama i nikome više. Ako vi i ja prisustvujemo nekom događaju, tada ćemo zabilježiti potpuno različite verzije istog. Događaj se filtrira kroz subjektivnu prizmu.
Više Ja je dio nesvjesnog uma koji nas povezuje sa univerzumom.
To je veza između čovjekove suštine i fizičke stvarnosti.

Svijest i svjesnost
Što je svijest? To je sposobnost da promatramo način na koji filtriramo stvarnost, umjesto da se ograničimo na sliku koju pravimo od iste stvarnosti.
Zato je potrebno sljedece:
- Biti svjestan postojanja filtera
- Spoznati kako umjesto na stvarnost reagiramo na sliku stvorenu u umu
- Shvatiti da je sve pohranjeno u našem umu privremeno – filteri se mijenjaju
- Da to, sto se gleda kroz filter, a nastalo je na mentalnim konstrukcijama, nismo mi
- Biti promatrač koji, svjestan ove iskrivljene percepcije, putem korištenja čula vidi ono što stvarno jeste ovdje s sad

Pasivna svjesnost i ne – napor
Ponekad će ti se za šetnje gradom Božansko ukazati. Ili dok promatraš zalazak sunca, ne čineći ništa. To je pasivna svjesnost. Ne činiš ništa osim promatranja. Jer ništa drugo ni nije potrebno.

Možeš biti potpuno statičan izvana, no unutra se paklena aktivnost itekako može nastaviti. Prvo, kroz napor, treba zaustaviti tu buku; trčeći, skačući, divljajući …
Kada je neko otvoren, ako ne stvara otpor, ako se predao, tada je sve gotovo dok trepneš okom – čak ni taj treptaj nije potreban. Tada se sve dešava u bezvremenosti.
Kroz napor do nenapornosti, kroz traganje do stanja u kom um prestaje sa traganjem, kroz um dolaziš do neuma.

Promatrač
Promatraj bez prosuđivanja. Bez prihvaćanja ili odbacivanja. Budi nepristran promatrač.

Promatrajući samoga sebe dolazimo do spoznaje o sebi kao unikatu. Biti unikat –original znači biti živ; nikoga ne imitirati, biti svoj. Osloboditi se glasova i daljinske kontrole.
Promatrač nikada nije unutra, on je uvijek napolju. Promatrati znači biti napolju. Možemo to zvati svjedočenjem ili svjesnošću no sva je tajna u promatranju.

Iskustvo – vraćanje čulima
Osluhni sve zvuke koji dopiru do tebe. Visoke i niske. Glasove. Tada se događa iskustvo.
Kada jedem, jedem; kada gledam, gledam; kada slušam, slušam.
Biti ovdje je izaći iz sopstvenog uma i vratiti se svojim čulima. Ili doslovno izaći iz sfere apstraktnog i prepustiti se neposrednom iskustvu.
Npr; DOK SE JEDE NE PRIČA SE!

Kako pronaci sreću, mir i ljubav? Sa svojih pet čula odnosno osjetila; dok naprimjer jedeš, budi baš tu i otvori svoje oči – gledaj, slušaj, dodirni, njuši i probaj – kušaj.
Dakle potpunim promatranjem u datom trenutku ćemo vremenom pronaći ono što tražimo. Jer to je, najčešće, već tu negdje blizu nas.

Promatraj sebe. U onoj mjeri u kojoj budeš promatrao sebe, ne samo mentalno, već kao nepristran, odvojeni promatrač, u istoj mjeri ćeš odbaciti svoje mehaničko ponašanje, odbacit ćeš sve ono sto te čini nesvjesnim – marioneteom.

Ti si sam, sasvim sam. To se treba veoma jasno shvatiti. Onog trenutka kada osoba postane svjesna, ona postaje biti sama. Što si više svjesniji, to je viša svijest da si sam. Zato nemoj da bježis od te činjenice u društvo, prijateljima, udruženjima, u masu. Nemoj od toga bježati!
Svijest je sada dospjela do mjesta gdje spoznaješ da si sam.

Svjesnost je meditacija. Sve što radis svjesno je meditacija. Djelovanje nije u pitanju već kvalitet koji unosimo u to djelovanje. Hodanje može biti meditacija, ako hodaš budno. Sjedenje može biti meditacija, ako sjediš budno. Slušanje cvrkuta ptica može biti meditacija, ako slušas svjesno. Čak i slušanje unutarnje buke tvog uma može biti meditacija, ako ostaneš pribran i promatraš.

Samo pokušaj da svjesno hodaš nekoliko koraka, i uočit ces razliku – ljepotu, radost i opuštenost u svjesnom hodanju. Tijelo je tijelo u skladu sa egzistencijom. Svjesnost te povezuje sa egzistencijom. Nesvjesnost te zatvara u tvoj suženi prostor. U nesvjesnosti nema nikakve povezanost sa egzistencijom.
U svjesnosti si u odnosu sa cjelinom – od najmanje travke do najveće zvijezde udaljene od tebe milionima svjetlosnih godina.

Uđi sa sviješću duboko u središte svog bića. Budi smiren. Zatvori oči. Nemoj se pokretati kao da si kamena statua. Sada, ulazi… dublje i dublje. Neustrašivo, prodiri nalik strijeli ka stredištu bića…

Zapamti da si samo posmatrač. Nisi ni tijelo ni um već samo ogledalo koje odražava bez ikakvog prosuđivanja – čisti odsjaj mjeseca u jezeru.

Ogledalo odražava stvari ali odražavanje nije aktivnost. To je samo u prirodi ogledala da bilo što da stane ispred njega, ono samo to odražava.

Meditacija je vrsta medicine. Njeno krorišćenje je samo privremeno. Kada jednom spoznate njen kvalitet, vi potom ne treba da upražnjavate nijednu određenu meditaciju. Tada će se meditacija proširiti čitavim vašim životom.

Govoreći ili bivajući u tišini, krećući se ili bivajući nepokretan, suština je u opuštenosti. Suština je biti opušten, to je ključna riječ. Radite sve što obično radite, ali u najdubljem vašem središtu ostanite opušteni, smireni, stišani, usredsređeni.

Način izlaska iz uma je da postanemo svjesni uma i njegovog mehanizma, sjećanja, mašte, misli, želja i izmišljanja. Promet je prisutan, neprestano se odvija. Ti samo treba da stojis po strani i da promatraš što prolazi ali bez prosuđivanja, bez procjenjivanja. Samo kao obično ogledalo koje odražava što prolazi… bez ikakvog objašnjavanja, samo posmatranje.

U početku će to izgledati teško jer smo navikli da stalno tumačimo. Ali sa malo strpljenja, sjedenjem u tišini, ne čineći ništa, samo posmatrajući – to će doći. A kada to dođe, to otvara jednu sasvim novu dimenziju.

Čovjek koji je svjestan ne može se kretati ka prošlosti jer nje nema više. Čovjek koji je svjestan ne može se kretati ka budućnosti jer nje još nema. Čovjek koji je svjestan živi u sadašnjosti, ovdje i sada. Ovdje je njegovo jedino mjesto, a sada je njegovo jedino vrijeme. A pošto je on samo ovdje i sada, vrijeme, kao takvo, iščezava. Vječnost se rađa, bezvremenost se rađa.

... Evo sam osjetio to stanje u ovom trenutku korigirajući i čitajući ovaj tekst ...

Postoji samo jedna istina koja nije dio uma, a to je svjedočenje, promatranje. Misli prolaze, želje se kreću, sjećanja dolaze i odlaze nalik oblacima na nebu, a ti sjediš u tišini i samo promatraš, ne činiš ništa. Ako nešto uradiš, um odmah počne da djeluje. To što radis nije bitno – djelovanje je dio uma. Ne-djelujuće svjedočenje, samo svjedočenje, isto kao kada ogledalo svjedoči što je prošlo ispred njega – to je svjesnost. Ta svjesnost nas vodi iza uma. To je istinska meditacija.

Tajna je u tome što meditacija oslobađa svijest u nama.
Biti svjestan uma je biti svjedok uma. Kako ta svjesnost biva jača, ti počinjes osjećati da si izvan uma. Malo po malo ta udaljenost raste. Tvoje svjedočenje doseže do osunčanih vrhova a um ostaje u mračnim dolinama, daleko iza tebe. Ti još možes čuti taj eho ali on ne utiče na tebe. Ti si izvan njegovog domašaja.

Slavi osamu, slavi čisti prostor, i velika pjesma će se ukazati u tvom srcu. To će biti pjesma svjesnosti, to će biti pjesma meditacije. To će biti pjesma jedne osamljene ptice koja poziva daljine – ne zove nikoga posebno, ali zove jer joj je srce ispunjeno; želi da poziva jer je oblak prepun i želi da ispusti kišu, jer je cvijet prepun i želi da otvori latice i oslobodi miris… zov nikome posebno upućen.

Mi živimo u vremenu ali pripadamo vječnosti. Mi smo besmrtni a živimo u smrtnom tijelu. Mi smo svijest koja ne poznaje smrt, ne poznaje rođenje. Samo naše tijelo se rađa i umire. Ali mi nismo svjesni svoje svijesti; mi nismo svjesni da smo svjesni. A to je sva umjetnost meditacije: postati svjestan svoje svijesti.

Ljepota istine je u tome da kada čujes neku istinu, nešto unutar tebe odgovori, kaže da. To nije saglasnost uma, to dolazi iz cjeline našeg bića. Svaki damar našeg bića, svaka ćelija našeg bića nam sa velikom radošću odgovara: “Da!”

Prava žetva se dogodi samo kada učinis veliki napor da se probudiš.

Budi ovdje i sada, baš u ovom trenutku, u plamenu svjesnosti. Tvoj um ti daje neku vrstu neosjetljivosti. Opterećen sjećanjem na prošlost, opterećen planovima za budućnost, ti nastavljas da živis oskudno – na minimumu. Ti ne živis na maksimumu. Tvoj plamen postaje veoma slab. Kada jednom počnes da odbacujes misli – prašinu koju si sakupljao u prošlosti, plamen će se tada ukazati – čist, jasan, živ, moćan. Tvoj čitav život postaje plamen, plamen bez imalo dima. To je smisao svjesnosti.

Uvijek nastoj da promatraš svoj dah kako ulazi, kako dah izlazi. Ako hodas, nastoj da promatraš svoja stopala kako se kreću. Ako govoriš, posmatraj. Ako slušas, posmatraj. Ako jedeš, posmatraj.

Nikada ne dopusti da bilo koje djelovanje bude urađeno bez svjesnosti – ništa više nije potrebno. Ta svjesnost će se proširiti čitavim tvojim životom; to će biti prisutno dvadeset četiri časa.

Nije potrebno činiti napor da postaneš svjestan. Ako činis napor da budes svjestan, ti ćes stvoriti napetost unutar sebe – svaki trud donosi napetost. Ako nastojiš da budeš svjestan, ti ćes se boriti sa sobom; nema potrebe da se boriš. Svjesnost nije posljedica truda: svjesnost je miris opuštenosti: svjesnost je cvjetanje predaje, opuštanja.

Samo sjedi u tišini u opuštenom stanju, ne čini ništa … i svjesnost će se početi događati. To ne treba da dovučes odnekuda, to ne treba da doneseš odnekud. To će te prekriti odnikuda. To će izvirati iz tvog vlastitog izvora. Ti samo budi miran i sjedi.

Um ima samo jednu sposobnost, a to je da sanja. Sanjanje je tvoj neprekidni proces, i dok se taj process ne prekine, ti ne možes spoznati istinu. Pitanje nije da li je istina daleko ili blizu, pitanje je da li um sanja ili ne.

Ti nisi budan. Um koji je prepun misli nije budan, ne može biti budan. Samo um koji je odbacio misli i razmišljanje, koji je rastjerao oblake oko sebe – i sada sunce sija, i nebo je sasvim očišćeno od oblaka – je um koji ima inteligenciju, koji je budan.

Inteligencija je sposobnost da budemo u sadašnjosti. Što smo više u prošlosti ili u budućnosti, to smo manje inteligentni. Inteligencija je sposobnost da budemo ovdje-sada, da budemo u ovom trenutku i nigdje drugo. Tada smo budni.

Nema cilja u životu. Sam život je cilj. On se ne kreće ka nekoj meti. On je ovdje i sada, on nema budućnost. Život je uvijek u sadašnjosti.

Mi smo ovdje. U ovom trenutku se sva egzistencija sabira. Sve prošlo i sve buduće se sabira u ovom trenutku.

Ovaj trenutak je most između prošlosti i budućnosti.
Sve se susreće u tebi upravo sada.

Počni da budes svjestan nečega što se obično nesvjesno događa, na primjer – gnjeva, ljubomore, ponosa – i tvoja svijest će se produbiti.

Budi obazriv kad razmišljas.
Nijednu misao ne treba pustiti da prođe neopažena.

Sjedi sam u svojoj sobi, budi ispunjen ljubavlju. Isijavaj ljubavlju. Ispuni svu sobu svojom ljubavnom energijom. Osjeti da vibriraš nekom novom frekvencijom, osjeti titraje kao da si u oceanu ljubavi. Stvori vibracije ljubavne energije oko sebe. I iznenada ćes osjetiti da se nešto događa, nešto se mijenja u tvojoj auri, nešto se mijenja oko tvog tijela; javlja se toplina, toplina nalik dubokom orgazmu. Postaješ životniji. Nešto nalik uspavanosti iščezava. Nešto nalik svjesnosti se budi.

Ljubav je drugo ime za život, drugo ime za postojanje, drugo ime za Boga. Nemoj je osuđivati čak iako bitiše na nižem nivou jer usljed osuđivanja nećes biti u mogućnosti da je preobratiš. Prihvati je kao takvu. Pokušaj da je razumiješ. U tom razumijevanju ljubav počinje da se mijenja: ona počinje da se izdiže iznad požude. Kako razumijevanje bude raslo, ljubav će početi da se uzdiže. Ljubav se uzdiže na krilima razumijevanja, na krilima svjesnosti, meditacije.

Koja je tajna umjetnosti življenja? Tajna je ovo: živi sa punom sviješću. Nemoj pipati u mraku. Nemoj hodati u snu. Hodaj svjesno. Bilo što da radiš, to nije bitno – čak iako je beznačajno nalik otvaranju i zatvaranju očiju – čini to smisleno, radi to svjesno. Tko zna? Možda sve ovisi o tom neznatnom djelovanju, otvaranju i zatvaranju očiju? Možda ćes šetati ulicom i ugledati neku osobu, možda ćes upravo s njom provesti čitav svoj život. Ostani obazriv!

Tijelo ne čini nas; zapravo, mi činimo tijelo. Obično mislimo: “Ja bitišem u svom tijelu”. To je pogrešno. Tijelo bitiše u nama; mi smo širi, mi smo veći – ne samo veći od tijela, mi smo veći i od ovog čitavog univerzuma. Svjesnost je ta koja drži sve to.

Osjetit ćeš najznačajnije iskustvo, postat ćeš ekstatičan ukoliko osjetiš da te čitava egzistencija treba, da ćes nedostajati. Ti nisi nepotreban, ni suvišan; ti imas ogroman značaj.

Stoga, voli sebe. Potreban si koliko i drveće, koliko i cvijeće, koliko i ptice, koliko i sunce, koliko i zvijezde. Ti trebas da budeš ovdje, i imaš pravo da budeš takav kakav jesi.

Ujutro se prisjeti da je to novi dan, novi početak. Duboko u svom srcu odluči da: „Danas neću propustiti ovu priliku. Danas ću biti svjestan, danas ću biti obazriv. Ja ću obavljati sve aktivnosti, sve svakodnevne aktivnosti, ali sa novim kvalitetom. Ja ću u sve to unostiti kvalitet svjesnosti“.

Samo jedan kvalitet Bude treba zapamtiti. On sadrži samo jedan kvalitet, svjedočenje. Ta mala riječ svjedočenje sadrži čitavu duhovnost. Posvjedoči da nisi tijelo. Posvjedoči da nisi um. Posvjedoči da si samo svjedok.

Um se uistinu boji da se približi bilo čemu što može stvoriti više svjesnosti. To će biti početak kraja uma. To će biti smrt uma.

Uistinu zrela osoba ne može biti ozbiljna, nema ničega zbog čega treba biti ozbiljan. Čitav život je veselje, to je igra, igra svijesti. To vam otkriva meditacija – da je čitav život predivna igra energije.

Ta ista energija je u drveću, u zvijezdama, u rijekama, u planinama, u nama, u životinjama. To je jedna ista energija koja pleše u različitim oblicima. Na Istoku to zovu „leela“. Leela znači Božija igra.

Prosvjetljenje nije udaljeni cilj. To je prisutna mogućnost. To se može ispustiti ako smo duboko uspavani. Ne znači da treba uporno da radimo da bismo to postigli; to samo znači da nismo svjesni nečega što nas već okružuje.

Ljudski um više voli da je zaokupljen bilo čim nego da bude nezaokupljen. Čak i ako je to bolno jer u trenutku nezaokupljenosti se javlja osjećaj prestajanja postojanja.

Zaokupljenost ti daje osjećaj da si važan, da će svijet bez tebe stati. Ako si nezaokupljen, odjednom shvatiš da svijet bez tebe ništa ne gubi, kao da nisi potreban ni svijetu ni ljudima. U tom trenutku tvoj ego osjeća bol – zato što je njemu dobro samo kad se osjeća potrebnim. Zato ljudi žude za okupiranošću ovim ili onim, bilo to bolno ili ugodno. Potrebna im je iluzija da su nekome potrebni.

Meditativno je stanje stanje nepreokupiranosti. U takvim stanjima shvatimo da svijet nastavlja da se vrti i s nama i bez nas. I tu nema razloga za potištenost. To može biti velika sloboda. To je oslobođenje od dvadesetčetrisatne okupacije mislima kako stvoriti bogatstvo, moć, utjecaj i kraljevstvo. Svi su ti snovi samo ispuna, način da se zatrpa rupa u nama. Bez njih većina ljudi osjeća prazninu.
Snovi nestaju čim nestane ego. U starim yoga spisima je prestanak snova znak prosvjetljenja. Prevazilazenja ega.

Dok god nismo spremni na prazninu, na neokupiranost, spremni da budemo nitko i nista, dok god nismo spremni da potpuno živimo i slavimo život i prihvatimo mogućnost da nismo potrebni svijetu, nećemo se moći osloboditi ega.

Što te više ljudi treba to se osjećaš bolje. Zato ljudi žele postati političari i vođe. Njih trebaju cijeli narodi. Lider može biti ponizan. On nema potrebu da brani svoj ego. Njegov je ego duboko ispunjen pažnjom drugih ljudi.

Ljudi koji imaju stalnu potrebu da se brane – brane svoj ego, su ljudi koji nemaju utjecaj na druge. Oni mogu bit i agresivni u svojoj potrebi da se obrane.

Postoje nesvjesne sile koje u nama djeluju bez našeg znanja. Treba ih postati svjestan.

Nemoj pokušavati odbaciti ego. To će se ionako dogoditi u trenutku. Bolje je raditi na boljem razumijevanju stvari. Fokus. Pokusaj razumjeti fenomen svoga Bića, ega – uma, nesvjesnog i svjesnog. Budi budan.

Ako nas neko uvrijedi mi osjetimo ljutnju. To je iskustvo, živo iskustvo.
Pokusaj da shvatiš zašto ti se ljutnja desila. Odakle je došla? Kako se desila? Gdje su joj korijeni? Kako me nadvladala? Ljutnja mi se i ranije dogadjala, no sada sam u to iskustvo unio promatranje i pokusaj razumijevanja. Razumijevanjem situacije se može promijeniti intenzitet ljutnje. Vise razumijevanja, manje ljutnje. Što više uvidjam to više pogrešno nestaje a ispravno se ukorijenjuje.

Svetac je samo čovjek pun razumijevanja. Razumijevanjem nestaje ego.
Ego ne možemo odbaciti direktno. Možemo primpremati situaciju u kojoj ce se to desiti. Ta situacija zahtijeva vrijeme. Prosvijetljenje se uvijek dogadja iznenada, namah, odjednom ali razumijevanje zahtijeva vrijeme. Disciplina je potrebna i dok god ne radiš na sebi svom snagom, ništa se neće dogoditi. To je dug proces.

Ljudski je um neshvatljivo lukav i zato moramo biti neprestano svijesni.

Svjesnost i nenapor
Svjesnost treba biti prisutna konstantno; od trenutka do trenutka.
To se može postići samo ako potpuno nestane svaki napor da se to ostvari. Kroz napor gubimo kontakt i umaramo se. Tako svjesnost postignuta naprezanjem ne može biti konstantna. Ne moze biti flow.
U trenucima potrebe za odmorom od naprezanja ćeš gubiti svjesnost.

Majstor je upitao učenika sa koje je strane ostavio nanule; sa lijeve ili desne? Ucenik se zbunio. Shvatio je da je u trenutku odlaganje obuće bio ne – svjestan. Inače bi znao s koje ih je strane ostavio. Svjesnost mu još uvijek nije nenaporna. Jos uvijek mora da pamti, da se napreže. Jos uvijek nije dovoljno pažljiv. Nekad je svjestan a nekad nije.
Majstor ga je zapravo pitao da li je svjesnost postala njegovo prirodno stanje. Ili mora da se napreže. Mora li nešto da čini u vezi nje? Ili je ona stalno tu uz njega?

Ako postoji napor onda nam je svjesnost prenapregnuta – neprirodna. To i nije svjesnost, to je samo periferija. Ona nije u nama. Ako je u nama onda nije potreban nikakav napor.
Ne možeš kroz napor dodirnuti centar. Možeš promijeniti svoje ponašanje i ostale periferne strane svog karaktera. Da bi mogao prodrijeti do centra ne trebas nista činiti. Samo budi tih i neusiljen. Centar ce se sam pojaviti.
Inače nisi u kontaktu sa sobstvom. Jer si opsjednut periferijom. Toliko si okupiran drugima i vezan za druge da si svu svoju paznju na druge usmjerio.

Budnost, svjesnost, svijest moze postati konstanta samo kada svaki napor prestane.
U početku je napor neizbježan, kako ćeš inače početi. Trudit ćeš se da budeš pažljiv, pokušavat ćeš na razne načine da ostaneš svjestan no napor će ti stvoriti tenziju. Što veći napor veća tenzija. Tako ćeš odgađati ekstazu. Takva je svjesnost teška, u njoj nema veselja. Ipak ćeš trudeći se, početi da budeš svjestan i bez napora. Takva će, nanaporna svjesnost biti svjetlost i uživanje, ples i ekstaza.

Kada se naprežeš da se sjetiš nečijeg imena, koje ti je na vrh jezika, ne uspjevaš u tome. No kad to ‘pustiš’ onda će ti nakon nekoliko minuta ono samo doći u pamet. To je primjer nenapora. Jer dok si se naprezao da se sjetiš imena, to je stvorilo tenziju koja je prouzročila blokadu. Tako se um zatvara. Nema protoka.

Istina se dogadja kada oko nečega nismo zabrinuti. Sve što je radosno i ljubavno događa se kada to ne očekujemo – ne čekamo na to. Tada um nema blokova. Kada zaboraviš onda se desi.

Ljudi koji meditiraju se žale da im se za meditacije ne događa ništa. No u suton ili noću, odjednom, dok ne meditiraju, nešto u njima zasvjetli.

Kad uvidiš da imaš iskre, iznenadne iskre, i kada shvatiš da one ne dolaze kroz muku i znoj, već dolaze kao Božanski darovi – tada možeš otpustiti svako naprezanje.

Ja niti sam bio gladan niti sam uzeo hranu – glad je bila ta i ona se nahranila. Nikakva delanja s moje strane nije bilo. To ne radim ja nego Bog radi kroz mene. Ja sam samo instrument.

Kada se ne siliš nego samo ploviš. Da, neko je napravio razliku izmedju aktivnosti i inspirirane akcije. Jedno treba uraditi a drugo radimo jer nam se to radi. S voljom i ljubavlju. Koja od ove dvije akcije ima veću šansu za uspjeh? Kada ploviš kao oblak koji nikakav napor ne čini jer nema što da dostigne … i nema cilja ni napora. Kada ne želiš postići ništa onda nisi u žurbi. Nisi nestrpljiv. Kad si sretan onakav kakav jesi, i ništa ne želiš da mijenjaš – i odjednom, prenesen si u jednu novu dimenziju. Dimenziju Bića. Tada shvatiš da su vrata uvijek bila otvorena i da su Božanske tajne bile uvijek blizu. To nije plod traganja nego dopuštanja. U tišini.
Kada tražiš onda gubiš. Jer onom koji je u potrazi ništa nije dostupno. Jer on nije ovdje i sad. On je uvijek negdje u budućnosti. A Božansko je baš tu – i stoga se rijetko sreće.
To ne znači da ne trebamo biti tragaoci. U početku nema drugog puta. No kad se umorimo od traganja; za odmora ili sna Božansko se desi.

Ako nisi dovoljno budan, bit ćeš prevaren.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 6 Otpuštanje ega (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

6 Otpuštanje ega

Potpuna predaja
Prevazilaženje ega - oslobođenje od ega
Ja sam niko i ništa i nikom –svijetu– potreban!

Ne bori se sa životom, ne opiri se. Plov-i.
Povjerenje vodi do predavanja – vrha života.

Odbaci ego
Prvo odbaci svu koještariju koju nosiš sa sobom. A svi nose previše smeća u sebi – zato što su drugi rekli da su to velike ideje, principi, načela...
Odbacivanje ega moći će se dogoditi nepostepeno, nalik skoku a ne procesu, nepovezano s prošlošću. Odbacivanje je nepostupno, iznenadno. To je prekinutost, nevezanost – prošlosti nema, budućnosti nema. Ostao si sam, ovdje i sada. A u ovdje i sada ego ne može da postoji.

Ako ti kažu da ti je ovo posljedni minut u životu, da ćeš u sljedećem trenutku biti ubijen, odjednom – vrijeme nestaje. Nemaš pojma što ti je činiti. Čak ti je i misliti teško, jer i za mišljenje je potrebno vrijeme, potrebna je budućnost. Nema više sutra – čemu onda misliti, želite, čemu se nadati. Vrijeme je završeno.

Najveća je agonija u čovjeka koji zna kada će umrijeti, onome čija je smrt izvjesna, koji je ne može izbjeći. Čovjeku, koji u zatvoru čeka vlastitu smrt i ništa ne može učiniti – smrt je fiksna. Za točno određeno vrijeme on će biti mrtav. Izvan tog ograničenog vremena, sutra za njega ne postoji. On kao da više ne može želiti, ne može misliti, čak ni sanjati. Barijera je uvijek tu.
I tada sa javlja agonija. Agonija ega, jer ego ne postoji bez vremena, a vremena više nema.
Bit će spomenuto u drugom dijelu knjige; poznato je da su osuđenici na smrt, na dan pogubljenja, zadobili mir. Mozda taj mir možemo tumačiti oslobađanjem od ega.

Dok god vrijeme ne otpadne, ego neće otpasti. Ako postoji sutra, ego će preživjeti.

Ne postoji distanca između onoga što jeste i onoga što će biti. Ono što je savršeno, besprijekorno je od – uvijek je tu. A sutra nikada neće doći jer ono nikada ni ne dolazi.

Jesi li se preispitao – želiš li da odbaciš ego ili ne želiš?
Da li stvarno želiš da postaneš ne – biće, da postaneš ništa?

U svojim projekcijama ti želiš da budeš nešto, da nešto dostigneš, da budeš negdje. Čak i kod želje da postaneš ponizan, tvoja će skromnost biti samo način da prikriješ ego.

Individualno vs grupno
Grupa postaje potrebna kad je ego došao do točke kada je postao pretežak za nošenje. Kada ego dođe do te točke, tada je teško biti sam, tada je samoća jako bolna i zato grupa postaje značajna – jer u grupi možeš rastopiti svoj ego.
Na zapadu su ljudi prezasićeni sobom i stoga se žele pribliziti drugima – da bi se odmorili od sebe. Oni bježe u društvo.

Otpuštanje ega
Sve što radimo treba biti svjesna akcija. Upotrijebi volju. Uzvikni “stop” umu. Ovakav pristup omogućit će ti da primjećujes više, vidiš što stvarno stoji u pozadini onoga što ljudi govore i rade. Zavirit ćes i u skrivene slojeve svoje ličnosti i saznat ćes što je to što te motivira da radiš neke stvari i što se zapravo događa kad god zalutaš u mislima ili osjetiš neku emociju. Što ovo više radiš, volja će biti snažnija a Ego slabiji.
Dok slušaš, ako stvarno slušaš, tvoj se um zaustavlja. Tada ne misliš, um prestaje raditi – unutarnji dijalog prestaje, postaješ otvoren i počinješ da osjećaš onog drugog. Tu riječi postaju samo pomoćno sredstvo.
Ako možeš pokraj nekoga sjediti bez riječi i mîsli, onda možeš direktno ući u tu osobu. Riječi treba koristiti da bi nas naučile tišini, da bi nas na nju pripremile.

Ego kao zrelo voće
Prije nego uspiješ izgubiti ego, prvo ga trebaš učiniti starim. Samo zrelo voće pada na zemlju. Ego treba doći do svog vrhunca, on mora biti jak, tek tada ga se može odbaciti.

Jer život je borba. Kako ćeš preživjeti bez jakog ega. Unistit će te drugi. Kako ćeš se obraniti? Tko će se boriti. Tko će se onda takmičiti. A život je neprestano takmičenje. Zato zapadna psihologija savjetuje; ostvari ego koji je jak i moćan. Tako se propovjeda egoističnost.

Posao će biti težak, prvo dostići pa izgubiti. Jer se moze izgubiti samo ono što se posjeduje. Ako nemaš nista, što možeš izgubiti?

I pored bogatstva možeš biti siromah. Ako je ambicija još uvijek u tebi, ostaješ siromah.
Kad imaš dovoljno, želje nestaju. Nedostatak želje je kriterijum dovoljnosti. Tada si bogat.

Niti znanje nije potrebno. To ne znači da treba da ostaneš neznalica. Neznanje postižeš tek kad postigneš dovoljno znanja i kad ga na kraju odbaciš. Kao Sokrat koji kaze; Znam samo jedno – da ništa ne znam.

Većinom je prisutna grabež; Kako postići više znanja? Kako skupiti što više informacija? Takvo sakupljeno znanje je mehaničko. To nije rast. To nije životno iskustvo, to nije ono do čega si sam došao. Znanje je živo samo kada ti to znaš, kada je to neposredno iskustvo. Ono ostalo je pamćenje, memorija.

Kada Skupiš dosta intelektualnog bogatstva, biblioteke se kondenziraju u tvom umu i odjednom postaneš svjestan da samo nosiš tuđa ograničenja, kada shvatiš da ništa što je u tebi – tebi ne pripada, tada sve to znanje odbacuješ zauvijek. Iz tog se odbacivanja u tebi rađa jedan drugi tip neznanja. To više nije neznanje glupaka – već neznanje pravog mudraca.
To se neznanje ostvaruje kroz znanje. To je siromaštvo ostvareno kroz bogatstvo. To vrijedi i za ego – čim ga ostvariš, gubiš ga.

Svemu treba vremena za rast, za sazrijevanje, za padanje na zemlju i nestanak.

Nemoj zazirati od toga da budeš egoist. Ti to jesi. Da nisi, već davno te ne bi bilo. Drukčije se ne može preživjeti. Treba opstati.

Dijete će, kada je gladno, plakati. Skretat će na sebe pažnju da bi dobilo hranu. Dijete će se razvijati kroz razvoj ega. Ego je sastavni dio rasta. To ne znači da treba vječno ostati s njim.

Prvo budi egoista, savršen egoista, potpun egoista, kao da cijelo postojanje zavisi od tebe, kao da si centar – sve se vrti oko tebe, i sve što jeste samo zbog tebe jeste. To je dio rasta. I uživaj u svemu tome i dovedi ego do vrhunca.

Ako ga prvo pustiš da raste i pomogneš mu u tome, ego će na kraju sam otpasti.

Ti rasteš kroz ego i dolaziš do točke kada ti cijela stvar postaje tako pakleno bolna, da se cijeli san raspada.

Kada shvatis da je ego pakao, jer vrhunac ega je vrhunac paklenog iskustva –noćna mora, bit će ti preteško da ego i dalje zadržiš u sebi.
Nešto možeš odbaciti tek kada ti posjedovanje toga nanosi veliku bol.

Kako svoj otrov pretvoriti u med? Kako to transformirati?
To je proces. Zapravo ne činim ništa; treba samo da sam strpljiv!
To je jedna od najvećih tajni.
Pokušaj to. Kada bijes dođe, ti ne treba da radiš ništa: samo promatraj.
Ne budi protiv toga, ne budi za.
Ne sarađuj s tim, ne potiskuj to. Samo promatraj, budi strpljiv, samo gledaj šta se događa...
Nikada ne čini ništa dok te otrov posjeduje, samo čekaj. Kada se otrov počne menjati u nešto drugo...

Jedan od bazičnih zakona života je da se sve neprestano mijenja u sebi suprotno.
Postoje ciklične promjene u nama – dobar čovjek postaje loš, loš čovjek postaje dobar, svetac ima grešničkih trenutaka, kao što i grešnik ima svetih trenutaka.

Samo treba da sa-čekamo.
Ako ne učiniš ništa, ništa se neće ni dogoditi.

Kada si negativan učini nešto i to drugo će biti negativno, a to drugo je već spremno da i ono učini nešto – negativnost stvara više negativnosti. Negativnost izaziva više negativnosti, ljutnja donosi više ljutnje, neprijateljstvo donosi više neprijateljstva i stvari se tako kreću dalje...
Ljutnja je stvorila toliko moćnu energiju u tebi... to može biti destruktivno. Ali energija je neutralna – ista energija koja uništava može i da stvara.

Sačekaj.
Čekati, ništa ne raditi u žurbi i jednoga dana ćeš biti iznenađen, uočit ćeš unutarnju promjenu.

Ljutnja napreduje sve više i mora doći do svog klimaksa... a onda se točak okrene; ljutnja popušta, ponovo nastupa dobro raspoloženje – kreativno raspoloženje. Sada se može i nešto uraditi.
Uvijek treba na dobro raspoloženje pričekati.
To nije potiskivanje. Ne treba da potiskujete negativno. Treba samo da promatramo negativno. Ne treba pokusavati negativno odagnati – zaboraviti, ili nešto protiv toga činiti. Ne. Ne trebate se smijati kada ste gnjevni. Taj bi osmjeh bio lažan, ružan, tobožan. Ne osmjehuj se ako si ljut. Tada se zatvori u sobu, stavi ogledalo ispred sebe, suoči se sa svojim ljutitim licem. Nema potrebe da to pokazuješ bilo kome drugome. To je tvoj život i ti treba da čekaš pravi trenutak. Idi pogledaj se u ogledalu, vidjet ćeš crveno lice, crvene oči … Nemoj to potiskivati. Ubrzo ćeš primjetiti kako ti lice biva mekše, oči mirnije i kako se energija mijenja – muško se pretvara u ženstvenije...
Samo pogledaj u ogledalo: to je dio rasta, puta prema samospoznaji.

Spoznati sebe znači spoznati sve svoje klime, sve mogućnosti – grešnik, umjetnik, svetac, vrag i Bog.

Psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza – analiza je paraliza. Uvid nije nužno isto što i analiza. Jedan američki terapeut je to ovako postavio: “Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.” Sama analiza ne pomaže – daje nam jedino informacije. Ali kad bismo mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid. To je promjena.

Važno je razumijevanje osobnih ovisnosti. Treba vremena za shvaćanje samoga sebe i razumijevanje unutarnjih sukoba koji se javljaju zbog naših strahova i žudnji.

Pronadji majstora u sebi
Odbaci um i budi neposredan, iskren i pošten.
Nemoj manipulirati, racionalizirati i polirati. Budi gol – ne nosi nikakve intelektualne odjeće na sebi. Pronađi majstora u sebi.
Odgovori će dolaziti. Ne iz uma. Otvori svoj um i čekaj. Promatraj drveće i ptice. Osluškuj. Ne čini ništa. Neka se oko tebe dešava što se dešava. Ti samo budi pasivno budan. Igra svjetla na vodi, rijeka koja teče, dječiji glasovi na plaži – ti samo budi tih, tiho prisutan, otvoren, bez misli.
Prije ili kasije ćeš primjetiti da um nestaje a na upražnjeno mjesto ulazi tišina.
Tišina je kavalitet duše, kvalitet Bića.

Kad god ti se pruži prilika samo pusti stvarima da se dese.

Nemoj tragati. Traži i nikada nećeš naći.

Bog je u potrazi za tobom. Nikakva potraga sa tvoje strane nije potrebna. Samo budi pasivan i budan kad On dođe – bit ćeš otvoren i spreman.

Ako možeš ploviti život, svjestan i potpuno budan, postat ćeš rijeka. I gdje god rijeka stigne to će biti tvoje odredište i cilj. Na taj način ne brineš gdje će rijeka stići. Tada je to plov i svaka sekunda je ispunjena životnoscu i cilj je svaki trenutak a radost tog plova je cilj. Tako taj svaki trenutak postaje vječnost.

Sve u životu je neophodno. Nema nepotrebnih stvari. Sve što se dogodilo trebalo je da se dogodi. S razlogom.

Neke su nam stvari potrebne ali privremeno. Budemo li ih se držali duže nego su nam potrebne, upašćemo u samoobranu. Na primjer, čahura te štiti no nema potrebe da vječno živiš u njoj. Kad si spreman probiti čahuru i izlaziš iz nje. Ego je ljuska od jajeta.

Um je uvijek logičan, a život – uvijek nelogičan. Život je dijalektičan.
Ti stvoriš, a onda život kaže UNIŠTI! Rodiš se a život kaže UMRI! Nađete se a život naredi IZGUBI.

Isus je jednom rekao – jedan od osnovnih kozmičkih zakona; Ako se kačite za zivot, izgubit ćete ga; ako ste spremni da ga izgubite, imat ćete ga u izobilju.

Gdje god primjetiš pravila, odmah shvatiš – to je igra.
Gdje god su pravila tu je i igra, zato što nema igre bez pravila. Ako nećeš da slijediš pravila igre, onda nisi u stanju da tu igru igraš.

Predati se potpuno
Ako možeš da se predaš potpuno sa povjerenjem, tad će se ostalo ostvariti samo od sebe. Ako se bojiš i nakon prepuštanja nesto pokusavas da učiniš, tada se i dalje kačiš za staro, vraćaš se unatrag – takvo predavanje nije potpuno.
Djelimično predavanje nije predavanje. Predavanje može biti samo potpuno.

Prepuštanje je simbol trenutka kada više nisi. Predavanje znači da tebe više nema. Da je centar uništen. I dalje postojiš ali bez centra. Ako nema centra onda više nema ničega što moras štititi. Zidovi otpadaju sami od sebe. Stit je onda suvisan i nestaje. Tako ti postaješ otvoren prostor. Taj otvoren prostor učinit ce sve što je potrebno. Bog ce proći kroz tebe, kretat ce se slobodno jer nema vise prepreka. Prepušten, postaješ otvoren za Božansku silu, i nakon toga se sve događa krajnje spontano.

Tesko se predati no nakon toga je lakše.

Predavanje je moguće samo kroz povjerenje. Samo čovjek pun povjeranja može ostvariti vrhunac postojanja, krešendo blaženstva. To je sam vrh onoga što se, uz ostala vrhovna iskustva kao što je prosvjetljenje, može dogoditi ljudskoj svijesti. To je peak. Maslow je u svojim istrazivanjima ljude podijelio u dvije grupe; piekerse i ne – piekerse. Pikersi su spremni, otvoreni, receptivni, a ne – piekersi su ubjedjeni da nikakvo vrhovno iskustvo nije moguce.

Ne – piekersi su praktični i tu također spadaju naučnici, racionalisti, logičari, materijalisti, biznismeni i političari. Oni su orijentirani ka smislu, značenju i biti a kraj je za njih besmislen. Takvi ljudi oko sebe stvaraju zidove i nikakva ekstaza za njih nije moguća. Pošto ne mogu osjetiti ni djelić ekstaze, njihova je izvorna točka gledišta tim potvrđena.

Piekersi su pjesnici, plesači, muzičari, avanturisti, ljudi koji nisu praktični.
Ne brinu previše i dopuštaju stvarima da se dogode. I tako i kroz običan život ponekad postižu piek iskustva.

Ne budi volja – ego; onaj koji bira. Što god da se dešava, neka se dešava. Samo od sebe. Što ja uopće mogu učiniti? I ne uzbuđuj se puno. OSTANI SRETAN. I neka se svijet dogodi.
Budi kao Peak – ersi; umjetnici, plesači, ludaci, avanturisti; oni ne brinu puno i dopuštaju stvarima da se dogode.

U nekoj prici o psihoanalitičaru on biva analizran od strane svog kolege. Nakon je otišao na odmor on odatle kolegi šalje tekst; Osjećam se presretno – zašto?
Ovaj tip ljudi ni sreću ne može samo tako da prihvati nego se pita; Zašto sam sretan? Mora da nešto nije u redu. Za ove je ljude i sreća nemoguća.

Frojd je rekao da je sreća potpuno nemoguća za ljudska bića. On kaže da je to tako zbog strukture ljudskoga uma – najviše što možemo učiniti je da postanemo podnošljivo nesretni.
Ako prihvatiš ovaj koncept razmišljanja bit ćeš uvjeren da sreća za tebe nije moguća. Tvoje uvjerenje jača. I tako dođeš do uvjerenja da je za čovjeka jedina mogucnost – nesreća.

Piekeri su otvoreni a to dolazi kroz prepuštanje. Njihov je um manje racionalan a više povjerljiv, manje praktičan, nelogičan.

Budi nelogičan inače sreća nije za tebe.

Logika je neprijatelj. Logika kaže da Bog ne postoji, da je ekstaza nemoguća. Da je život slučajan i da nema smisla. To je preživljavanje između rođenja i smrti. Ustajem, doručkujem, čitam novine i odlazim na posao, pa se onda vraćam kući pa onda u krevet da bi sutra mogao raditi te iste glupe stvari. Krug koji se stalno ponavlja. To mi kazuje logika.

Povjerenje je nelogično – ono ne pita, ne argumentira nego jednostavno uranja u nepoznato. I korak po korak, iskustvom, povjerenje dovodi do predavanja. Što više stvari poduzimamo s povjerenjem to su nam iskustva veća. Naš život postaje intenzivniji. Tako idemo dalje u nova otkrića. Tako život postaje avantura, neprestano otkrivanje nepoznatog i novog.

Predavanje je najveći hazard. Predati se znači ostaviti um potpuno po strani. Predati se znači poluditi jer svi oni koji žive u granicama logike i svojih umova će za nas misliti da smo poludili. To je ‘ludilo’ najhrabriji način života. To je najdublji skok.

Prvo blaženstvo je: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,3)

U vasem su umu dvije mogucnosti; pieker i ne – pieker.

Glumi
Kako se ponašati u sredini u kojoj je nesto uvijek ispravno a nešto krivo, ovo se smije a ovo ne smije? A ti se u toj tmurnoj sredini osjećaš ekstatično. Ako je obitelj ili sredina patološka i u njoj su svi ludi a ti nisi lud, kako ćeš se onda ti ponašati? Onda ćeš se i ti isto ponašati. To je jedini način da se izbjegne nevolja. Glumi – tako je sa ljudima. Unutar sebe budi ekstatičan. A u tužnoj patološkoj situaciji kao što je nečija smrt – u sredini gdje smrt nije prihvaćena, ti kao plaći i budi tužan. Unutra se osjećaj onako kako želiš a za vanjski svijet glumi.
Budi glumac u ovom svijetu. Kad si glumac nisi uznemiren, jer znaš da je to gluma. Život u cjelini je jedna psiho – drama. Budi glumac u njoj. A iznutra neka nema ega. Neka samo blaženstvo ostane.

Ne slijedi
Ljudi mogu do vrha stići i bez vodiča – nečije pomoći. Takav je put dug i mukotrpan jer nismo spremni da prihvatimo nikakvu pomoć ni vodstvo.
Ako se znamo potpuno predati onda mozemo biti potpuno sami a da nismo sami. Kada se predaš onda si predao sve mogućnosti za NE. Kakva god da je situacija više neces reći ne.

Predavanje znaci totalno DA

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 7 Odnos (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja

7 Odnos

Odnos
Odnosi sa drugim ljudima su nešto što radite a ne nešto što imate. Veza je odnos koji zahtijeva ulaganje. To je također odraz unutrašnjeg, što će reći da je osoba pored vas vaše ogledalo. Kada vas ta osoba ne poštuje, budite sigurni da ni sami sebe ne poštujujete. To se ogleda u činjenici da dozvoljavate da se tako odnose prema vama.
Ljubav je bezuvjetna. Strah je uvijek pun uvjeta. Na putu straha; ja ću te voliti ako mi dozvoliš da te kontroliram, ako budeš dobar prema meni, ako se uklopiš u moju predstavu o tebi. Jer već sam stvorio predstavu o tome kakav ti trebaš biti. Ako mi se ne sviđaš onakav kakav si, onda je bolje da budem s nekim ko je baš onakav kakav ja želim da bude.
Sebičnost, kontrola i strah će uništiti gotovo svaki odnos.

Velikodušnost, sloboda i voljenje će stvoriti najljepši odnos; ljubav vječnu.
Amen
Savršen odnos ovisi o nama. Prvi je korak da postanemo svjesni, da shvatimo kako svako sanja sopstveni san. Ako smo ovo shvatili tada možemo preuzeti odgovornost za svoju polovinu odnosa. Tako lako mogu kontrolirati svoju polovinu. Jer na meni nije da kontroliram nečije snove.

Možda ste u svoju vezu već uložili određeno vrijeme. Ako odaberete da i dalje ostanete u toj vezi, možete ipak početi ispočetka, tako što ćete svog partnera voliti i prihvatiti baš onakvog kakav jeste. Prije toga treba zavoliti i prihvatiti sebe onakvim kakav jesi. Samo ako prihvatate i volite sebe mozete biti onakvi kakvi ste, i istinski se tako ponašati. Vi ste to što jeste, i to je to. Ne trebate se pretvarati da ste drukčiji. Kada pokušavate postati ono što niste, to nikada ne može uspjeti.

Ako odlučite da budete u vezi, ne pokušavajte partnera mijenjati. On ili ona imaju pravo da budu to što jesu; pravo da budu slobodni. Kada sputavate slobodu svog partnera – u onome što on čini ili ne čini, sputavate i svoju sopstvenu.
Ovo bi isto trebalo da važi i za vas.
Kada sam iskren i kada sam onakav kakav jesam, ti si povrijeđen i ljut. I tako bojeći se tvoga suda i reakcija ja počinjem da te lažem. Inače ćeš me okriviti i kazniti.
Svi smo mi vrlo različiti od ljudi iz naše okoline, a to znači da ljudi možda ne znaju gdje su naše granice postavljene i lako mogu da ih nesvjesno pređu. Kada se to desi vi se osjećate loše. Znate da je određeno ponašanje prema vama neprihvatljivo, a kada se vaš partner tako ponaša, vi možda ne činite ništa da ga zaustavite. Ovo potiče iz straha – možda ćete ostati bez partnera. Ovo nije svjestan proces. Plašite se da ako ne postupate ovako i ne učinite partnera sretnim on će vas ostaviti.
Vi ste rođeni kao apsolutno kompletna ličnost. Svi ljubavni problemi potiču iz činjenice da ljudi misle da su kompletni samo kad nekoga vole i primaju ono što im „nedostaje”. Ovo je tragična zabluda! Kada shvatite da ste kompletni i bez partnera strah od gubitka će nestati. Ljubav shvatite samo kao jedno od zadovoljstava koje vam univerzum pruža, i dok god osjećate radost a ne strah – na pravom ste putu.
Prestanite da kontroliratete partnera i da upravljate njime.
Pronađite svoj cilj i stavite ga na prvo mjesto, mnogo ispred ljubavi.
Zašto?
Ljudi cijene samo ono što nemaju.
Ljudi se opiru svemu što ih kontrolira ili ograničava.
Ljudi će više voliti sebe nego vas ako su prinuđeni na izbor.
Neki od primjera problema u odnosima; ne želite vezu u potpunosti, ostajete u vezi iz straha da ne budete sami, bojite se da povrijedite partnera ako ga napustite, loša komunikacija ili izostanak zajedničkih ciljeva.
Jedina veza u kojoj bi trebalo da budete je ona koju zaista želite. U svakoj vezi treba u potpunosti da se ispoljite. To znači da radite ono što osjećate da vam je potrebno i da iskažete sve ono što osjećate. Ako je naprimjer prebacivanje krivice redovna pojava, tada može da se pojavi mržnja među vama. Mržnja predstavlja zbir svih pritužbi koje ste uputili partneru. Jednom, kada se čaša prepuni onda treba da je ispraznite. Na raspolaganju imate eksploziju bijesa ili tiho podbadanje. Ozlojeđenost se akumulira iz dva razloga: svaki put kad se osjetite potlačenim vi zaustite da kažete nešto a onda to ipak ne uradite. Svaki put kad izgleda da partner ima nešto da kaže, vi mu to ne dozvolite. Nepravda mora da izađe na vidjelo i da se riješi tako što će oba partnera biti zadovoljna. Ako se ovo ne desi ozlojeđenost ostaje prisutna. Situacija se riješava tako što ćete biti otvoreni. Preduzmite prvi korak. Ovo omogućava drugoj strani da vas slijedi.
Komunikacija u vezi treba da je otvorena i poštena. Treba da kažete točno ono što mislite i da budete sigurni da je vaša poruka ispravno shvaćena. Sa druge strane i vi treba da saslušate partnera i da se potrudite da ga razumijete. Ako izostane komunikacija, odnos se gasi.
Izostanak zajedničkih ciljeva za budućnost može predstavljati problem. Nije važno kakvi su ciljevi, ali neki zajednički smjer treba imati. Smjer proizilazi iz komunikacije. Bez ovoga postoji rizik da se vaši putevi kompletno razdvoje i da nikad niste na zajedničkom terenu. Razgovarajte o tome kuda idete i šta bi svako želio da radi na tom putu. Čak i kada ste na zajedničkom terenu svako mora da zadrži individualnost. Budite svjesni činjenice da svako treba da iskaže svoju suštinu i da radi nešto što samo njega zanima, inače veza počinje da zamara. I vi i partner treba da se u potpunosti izrazite na individualnim poljima. Na taj način ćete se najbolje osjećati.

Treba nauciti razliku izmedju moje, narcisoidne iskrivljene slike o nekoj osobi i njenom ponašanju i stvarne osobe, onakve kakva je neovisno od mojih interesa, potreba i strahova.
Važno je da zapamtite da niste u mogućnosti da mijenjate druge. Ono što treba uraditi je da promijenite sebe. Slično privlači slično, i kada se promijenite počet ćete da privlačite sasvim različite ljude nego što ste do sada. Šta mislite, zašto niste bili privlačni osobi koja vam se nekada jako sviđala? Niste posjedovali njene kvalitete u sebi! Ako poželite da promijenite neku partnerovu osobinu koja vam se ne svidja, budite sigurni da je ona i u vama.Ta osobina je vaš odraz u zrcalu. Veza je odraz vašeg unutrašnjeg stanja pa prestanite da krivite druge.
Da biste imali uspješnu vezu prvo treba da je ostvarite sa sobom. Kada volite sebe vi privlačite ljubav. Kada ispravite u sebi ono što ne valja istog momenta idealan partner kuca na vrata.

Kada osjetite veliku privlačnost i veliki nemir prema nekoj osobi to ne znači da ste sreli vašeg idealnog životnog partnera. To samo znači da postoji jak emocionalni pritisak prema nekom ko vam je sličan. Ovaj pritisak je siguran znak da vam se pruža prilika da nešto naučite. Što je pritisak jači to je i lekcija važnija.
Kada sretnemo pravu osobu osjetimo mir i blazenstvo.
Do tada smo u potrazi za savršenim partnerom.

Ovisnost–vezanost
’Ljubav’ kao droga – odnos u obliku konstantne ovisnosti
Ljubav nas poput droge potpuno obuzima i stvarna jaku potrebu za još.
Postajemo potpuno ovisni o ljubavi. "Šta se dešava kada ovisnik ne primi svoju dnevnu dozu ’ljubavi’?"
Odnos izmedju ljubavnika možemo promatrati kao odnos junkija i dilera. Onaj čija je potreba veća ima ulogu ovisnika, onaj čija je potreba manja, ulogu dilera. Onaj čija je potreba za ljubavlju manja, kontrolira čitav odnos. On pomalo dozira – daje ovome drugom onoliko koliko je potrebno da bi ga o – držao pod kontrolom. Ne daje mu ni manje ni više nego je potrebno. Ovaj drugi živi u strahu od toga što bi se, jednoga dana, moglo dogoditi; diler nestaje a time prestaje i dotok ’ljubavi’.
Diler koristeći ovakav odnos „snaga“ u ovoj situaciji, iskorištava ovog drugog. Poznata dinamika većine odnosa. Tu možemo vidjeti prisutnu manipulaciju.
Ovisnik misli; Što da radim ako me ostavi? Taj ga strah čini vrlo posesivnim. To je moje! On postaje ljubomoran i zahtjevan, zbog straha da neće dobiti sljedecu dozu droge. Ovaj drugi može da ga kontrolira davajući mu veću dozu, manju dozu, ili mu ju uopće neće dati. Onaj, čija je potreba veća, je potpuno bespomoćan i spreman je sve učiniti samo da se odnos odrzi.
Tu ljubav ne postoji.
Ono što mi zovemo ’ljubav’, nije ništa drugo do odnos koji je potpuno zasnovan na strahu i kontroli.
Gdje je tu poštovanje?

Ako ono što osjećaš, kada si sa tom osobom, znaš ponjeti sa sobom onda ćeš doći do točke kada ćeš se i sam moći osjećati onako kao da si i s tim nekim.

Mladi parovi, u nazočju svjedoka, daju jedno drugome velika obećanja; da će zauvijek živiti skupa, da će se uvijek voliti i poštivati jedno drugo, da će ostati zajedno i u dobru i u zlu. Zaklinju se i daju druga obećanja. Najtužnije od svega je to što oni u to, u tom trenutku, zaista vjeruju. No, nakon što se brak sklopi, nedelju – mjesec – nekoliko mjeseci poslje, obećanja ostaju neispunjena.
Ono o čemu se zaista radi je osvajanje kontrole, radi se o manipulaciji i konačnoj prevlasti. Ko će tu biti diler a ko ovisnik. Poštovanje nestaje a nastaju odbojnost, emocionalni otrovi, međusobno povređivanje koje polako raste sve dok oboje ne postanu svjesni da je ’ljubav’ nestala. Partneri ostaju i dalje zajedno zbog straha od samoće i osuda drugih.
Stari ljudi koji su proživjeli trideset, četrdeset, pedeset godina braka, kada govore o svom odnosu kažu da su svoj brak zapravo preživjeli. To znači da se jedno od njih predalo onom drugom; u izvjesnom se trenutku jedna osoba predala i pristala da trpi patnju. Onaj čija je volja jača a potreba manja, pobjeđuje u tom ratu.

Ako postanemo ovisni o nekome taj drugi postaje destruktivan.

Brak je prostitucija kaze nam Osho
Ako ljubav shvaćaš kao potrebu onda ona može postati izvor problema. Ti želiš da tvoj ljubavnik ili tvoj voljeni bude i sutra tu. Danas je bilo divno i ti se bojiš za sutra. Tako je brak postao. To je samo strah da tvoj voljeni ili ljubavnik sutra može otići – zato načini ugovor pred društvom i pred zakonom. No, to je ružno – neukusno. I nepotrebno. Načiniti od ljubavi ugovor, znači staviti zakon ispred ljubavi; staviti kolektivnu svijest ispred individualnosti i tako dobiti podršku suda, vojske, policije, vlade, da možeš svoju krletku sigurnom načiniti.

Sutra ujutro... ni'ko ne zna šta će biti. Ljubav dolazi kao dah, ona može ponovo doći, a može i da ne dođe. I ako ljubav jednoga dana iščezne, mnogi će samo zbog braka – zakona, zbog privilegija u društvu, i dalje zajedno ostati. To će većinu parova u svijetu tako do prostitucije dovesti.

Prostitucija je živiti sa ženom koju ne voliš, živiti sa muškarcem koga ne voliš, živiti s nekim zbog sigurnosti, zbog financijske potpore, živiti zajedno iz bilo kog drugog razloga do ljubavi.
Sasvim je moguće da dvoje žive svoj cijeli život zajedno. Niko ne kaže da treba da živite odvojeno ali taj život udvoje treba da bude samo iz ljubavi.

Predavanje
Nakon se predam, s nekim ili bez nekoga moja praznina ostaje ista. Ja ne mogu da biram; voliti ili ne voliti. Ako mogu, tada postoji JA, ego.
Odnos postoji u ovom dijelu naše pojave, i živi do trenutka naše predaje. Pa je predavanje najveći i najdublji odnos – a takodjer i kraj svih odnosa. Ako se predate, ostvarujete najdublji mogući međuljudski odnos. No iznad toga odnos u potpunosti nestaje.

Pojam ljubavnog odnosa
1) Ljubav čini kompleks osjećajne povezanosti: nježnost, strast, poštovanje, iskrenost, pažnja, razumijevanje, povjerenje, intelektualna kompatibilnost.

2) Sav taj kompleks osjećajne povezanosti sa čovjekom koji nas k tome i spolno privlači zovemo istinskom ljubavlju.

3) Ljubav pojačava naše spolno uzbuđenje u prisutnosti te osobe, a opće ponašanje prema njoj oslobađa od vulgarnosti ustupajući mjesto plemenitim osećanjima.

4) Spolna ljubav - prava i potpuna - nužno nosi u sebi i odanost voljenoj osobi.

5) Istinska ljubav ne može postojati ako odnos prema voljenoj osobi ne sadrži i poštovanje tog čovjeka.

6) Poštovanje je priznanje čovjekove ličnosti, ljudske individualnosti i različitosti, u vidu obzirnosti prema voljenoj osobi te suzdržavanja od: potcjenjivanja njenih sposobnosti i shvaćanja, davanja pogrdnih imena "voljenoj osobi" i od bilo kakvih drugih oblika agresivnosti prema njoj.

7) Na poštovanje voljenog bića direktno se nadovezuje zauzimanjem ravnopravnog stava prema njemu.

8 ) Voljena osoba ne može se smatrati ni u čemu "vlasništvom", dakle objektom umjesto subjektom ljubavne stvarnosti.

9) Za ljubav je karakteristično da je postojana i individualna, veže se uz određenu osobu i ostaje joj vjerna.

10) Bitan sadržaj ljubavi je povjerenje među ljudima koji se vole.

11) Uzajamno povjerenje omogućava im da se jedno drugom potpuno otvore: da iznose svoje misli, skrivene želje, pokažu osjećanja, vrline i slabosti, povjere sve svoje radosti i razočaranja, uspjehe i neuspjehe, sve svoje doživljaje, zamisli i dileme.

12) Ljubavni odnos koji se zasniva isključivo na osjećajnoj povezanosti s partnerom, bez spolnih želja prema njemu nazivamo platonskom ljubavlju.

13) Pravo prijateljstvo je osjećajni odnos između dva čoveka koji isključuje svaki seksualni interes među njima.

14) Spolno ponašanje čoveka čine tri osnovna stava: stav prema spolnosti uopce, zatim prema vlastitoj spolnoj ulozi, te stav prema suprotnom/istom spolu.

Postoji jedan test o (ne)uspješnosti odnosa; potrebno je živiti skupa i ako POTPUNO IZOSTANE osjećaj da vam ovaj drugi smeta, onda ste uspjeli. Čovjek se u prisustvu onog drugog osjeća opušteno. Kao da ovog drugog tu ni nema. Osjećaj je isti kao kada je i sam. Prisustvo drugoga ga ne smeta i ne sputava nego mu zajedništvo životne trenutke čini ugodnijim i ljepšim.

Tako bi to zapravo trebalo biti. Da jedan drugog stimuliramo, motiviramo, inspiriramo, razumijemo, nadopunjujemo, uvažavamo i podržavamo.

Nekoga ostaviti u miru, kada ovaj ima potrebu biti sa samim sobom, je također umijeće. Ne moramo uvijek očekivati i tražiti pažnju. Možemo ju, kada nas zatraže, i dati. Jednostavno tu biti.

Ljubav je velikodušna. Strah je sebičan; uvijek je riječ o meni. Sebičnost zatvara sva vrata.

Na putu ljubavi daji više nego što uzimaš. No, voli i cijeni sebe i ne daj sebičnjacima da te iskorištavaju. Ne želi osvetu ali budi jasan. Možeš naprimjer reći; "Ne volim kada me iskorištavaš, kada me ne poštuješ, kada si neuljudan prema meni. Ne želim da me itko zlostavlja ni verbalno ni emocionalno ni fizički. Neću stalno da slušam kako galamiš.
To je ljubav prema samom sebi.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 8 Sloboda-ovdje i sad (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

8 Sloboda-ovdje i sad

Lanci i kako ih se osloboditi
Lanci prošlosti
Prvi lanac koji nas sprečava da budemo slobodni su ružna iskustva iz prošlosti.
Kako raskinuti lance? Kako opet postati slobodan? Potrebni su nam Vjera i zahvalnost.
Gospode – možeš da se obratiš univerzumu– teško je, ali vjerujem i od srca prihvaćam da je to bila tvoja volja i da se sve to desilo za moje dobro. Čak i ako to dobro (još) ne vidim, znam da ono–dobro postoji za mene.
Učini ovo nježno, bez gorčine, bez primoravanja sebe. Može se desiti da se naljutiš. U redu. I na taj se način moliš. Gospod će biti zahvalan tvom poštenju i iskrenošću. Nastavi potom nekog drugog dana.

Ova vjezba traži puno vremena jer se sloboda ne osvaja preko noći.
Više sam puta iskusio patnju i bol i pitao sam Ga; Zašto mi to radiš?
Jedna moja mala opaska; ne želim puno mijenjati citate kad ih prepisujem iz poštovanja prema autoru no ovdje bi' umjesto Ga stavio Boga a u rečenici ispod umjesto On bi' napisao život. Jer meni su zapravo; život, Bog, univerzum, priroda ... sinonimi. Sada nastavak.
Negdje duboko u sebi sam vjerovao da On ima svoje više raloge za scenarij koji mi se dogadjao. Nisam imao dovoljno vjere da bih po – vjerovao da mi ne daje nešto – nekoga samo zato jer za mene priprema nešto bolje. Nakon izvjesnog vremena sam otkrio razlog a poslje je uslijedilo i ono bolje – prije pripremano za mene. Unatoč ovom sa – znanju mi se opet dogadjaju patnje i sumnje.
Sumnja; vrlo destruktivan način razmišljanja koji može sve pokvariti.
Opet ja-Davor; imao sam jednog vrućeg ljeta početkom ovog stoljeća iskustvo. Jako. Toliko da te promjeni-pogled na svijet pa i život. Mudraci i vjerski-duhovni ljudi kažu da su takva iskustva-NAŽALOST neponovljiva. I pošto ne traju dugo-prestanu, onda čovjek zaboravlja. Iskustvo samo nikada zaboraviti neću niti osjećaj koji sam tada imao! No vjeru-povjerenje u "više" zaboravljam. Ovdje navodim-pišem o prepuštanju. Tada sam naučio da se jedino moguće prepustiti odnosno pustiti da (nas) vodi. Nema smisla da vam dalje natucam o tome jer će vas samo zbuniti. Možda jednog dana to iskustvo podijelim s vama. Ne iskustvo samo jer je skoro pa nemoguce to prenijeti ikome. Ali poučak možda. Povratak štivu;

Kada osjetiš srcem i kažeš da stvarno vjeruješ kako je sve, što se događa, za tvoje dobro-vidi sufizam-Rumi i njegove citate, tada možeš i da zahvališ Bogu.
Gospode vjerujem da upravljaš mojom budućnošću, učinit ću sve što je u mojoj moći da ostvarim svoje snove, ali rezultat prepuštam tebi.

Drugi lanac kojim smo okovani iznutra su dobra iskustva iz prošlosti. Tako je lijepo vraćati se na njih u sjećanju i hraniti se njima. Tako postajemo žrtvom kronične bolesti zvane nostalgija. Prestajemo živjeti. Napuštamo sadašnjost.
Postajemo regresivni.
Predpostavimo da si dozivio neko lijepo iskustvo s nekom dragom osobom. Naprimjer izašli ste zajedno na večeru. To lijepo iskustvo nosiš sa sobom dok si sa tom osobom. Jednog dana kažeš; Nije vise lijepo kao nekad. Šta činiš? Jednim iskustvom iz prošlosti uništavaš sadašnjost. To te iskustvo sputava. Postaješ manje slobodan, manje živ.

Naša je nesreća izazvana onim što dodajemo stvarnosti.

Lanci međusobne ovisnosti
Kako se osloboditi?
Postoji jedan metod koji može biti vrlo bolan. Iznjeti novi život na svjetlo dana može duboko da povrijedi.

Vježba: Razmisli o osobama koje si nekada volio i koje sada nisu više s tobom, jer su se udaljile ili više nisu žive. Razgovaraj sa svakom od njih i reci im:
Zahvalan sam ti što si ušao u moj život! Uvijek ću te voliti!
A sad moram da idem.
Zbogom!
Ako se vežem za tebe, neću naučiti da volim sadašnjost, niti ću naučiti da volim osobe sa kojima sam sada.
Zbogom!

Mnogi ljudi nikad nisu zaista živili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato što iza sebe nisu ostavili mladost.
Kraj života je tek početak. Ono najbolje tek dolazi.

Drugi nevidljivi lanci
Nekada nekom (pri)dajemo moć da odlučuje o našem raspoloženju; da li ću biti tužan ili radostan.
Želimo da posjedujemo stvari ili osobe, i da se nikad od njih ne odvojimo. Postajemo ovisni i gubimo slobodu. Istovremeno, drugima ne dopuštamo da budu slobodni, krademo njihovu slobodu.

Vježba/ za oslobađanje srca od ovisnosti;
Misli na neku osobu za koju si toliko vezan da ne možeš bez nje. Razgovaraj u mislima s tom osobom, zamisli ju kako sjedi pred tobom. Obrati joj se spontano, od srca. Reci toj osobi koliko ti znači a zatim dodaj ovo (u početku ti se ovo može činiti bolno – ako previše boli prekini vježbu i nastavi drugi put);
Puno te volim i jako mi je stalo do tebe, ali ti nisi moj život. Predamnom je život, trebam ostvariti svoju sudbinu, različitu od tvoje.
Možda zvuči okrutno, no život nije uvijek lak.

Ovdje i sada
Život nije sutra, život je sada. Ljubav nije sutra, ljubav je sada. Ako živiš u sada, prosvijetljen si.

Ne treba se pitati o putu. Treba samo putovati. Put nije gotov, nije utaban. Put se stvara kroz putovanje. U trenutku kad počne putovanje – počinje i put. Postoji ona izreka; Ne radi se o odredištu nego o putu.

Živiti svaki trenutak živim životom
Živimo u kulturi budućnosti, kulturi sutrašnjice. Sutra ću biti sretan. Sutra ću živiti. Živit ću kad upišem studij, kad odslužim vojsku, kad se oženim. Kada se oženimo i dobijemo djecu onda govorimo; živit ću kad djeca odrastu. Kada djeca odrastu …

Ispitaj svoje misli i vidjet ćeš da su najčešće okrenute prošlosti ili budućnosti. Postani svijestan koliko malo živiš u sadašnjosti.

Prošlost je teret. Beskorisna je jer je više nema i treba je se riješiti.
I kad god nešto poželiš, sa tom željom i budućnost ulazi u tebe. A to nije ništa do projekcija iz prošlosti. Kad god je tu budućnost to je samo modificirano poznato. To nikada nije nešto nepoznato. Kako ćeš želiti nepoznato. Mozes zeliti moć, sex … jer to poznaješ.

Nirvana kao i Mokša – oslobođenje, se dešava samo čovjeku koji je bezželjan. A bezželjnost znači živiti u sadašnjem trenutku.

Sad nije dio vremena; sad je bezvremeno i vječno. Vrijeme se javlja samo kad razmišljaš u terminima prošlosti i budućnosti.

Ne želiti ne znači potiskivati – ubijati želje. Ovo treba dobro razumjeti. To nije stvar ubijanja već preobražaja želje. Tako čovjek čije se želje tiču ovdje i sada, kada jede, makar i najjednostavniju hranu, uživa dok jede.
Bezželjan ipak uživaj u svakoj željenoj situaciji koja dođe. No ne traži unaprijed, ne zahtjevaj, ne misli o želji. Ne planiraj. Nemoj živiti kroz misao – živi kroz potpunost.

Kad jede, čovjek koji živi u budućnosti samo ubacuje hranu unutra. On ne misli o jelu nego o budućnosti. On živi u ambiciji. Takav čovjek ne može dobro jesti. On misli šta će sutra jesti. I svako sutra postaje danas – i tako će on protračiti cijeli život.

Budućnost je samo kreacija uma – prazni ništavni san.

Zamisli da sjediš u nekoj sali i slušaš koncert. Sjetiš se da nisi zaključao auto. Počinješ se živcirati. Nezgodno ti je da ustaješ i odeš do auta, ali ne možeš više da se usredsrediš na muziku. Ovo je primjer načina na koji živi većina ljudi.

Još jedan primjer; Jedna grupa turista putuje kroz čarobne pejzaže. Zastori na vagonu su spušteni, tako da niko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se međusobno takmiče ko je ljepsi, talentiraniji, ko više zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.

Onaj koji živi sad, on potpuno živi. On nije podijeljen. Kad vodi ljubav on je potpuno u tome. Kad se kreće, samo pokret postoji, ne i onaj koji se pokreće. Kas slušaš, samo slušanje postoji, slušaoca nema.
Buda; Kada udišete, budite svjesni činjenice da udišete. A kada izdišete, budite svjesni činjenice da izdišete.

Živiti ne znači raditi za vladu, ili postati veliki poduzetnik, ili činiti velika djela milosrđa. To nije život. Živjeti znači odbaciti sve prepreke i živiti u svježini sadašnjeg trenutka. “Ptice nebeske… niti siju niti žanju” – to je život.
Ili kako nam o umjetnosti življenja kaže Osho; grijeh je ne uživati u životu!

Da li si čuo vatrene žabice vani? Jesi li ikada razmišljao zašto se u svim kulturama, svim društvima, svugdje u svijetu, za slavlje ostavlja svega nekoliko dana? Tih nekoliko dana slavlja je kompenzacija – jer su sva društva oduzela svaki razlog za slavlje u tvom životu, a ako ti se ne bi ništa dalo kao kompenzacija za to, tvoj život bi mogao biti opasan za tu kulturu.
Svaka kultura će ti dati nešto u ime kompenzacije kako se ne bi osjećao sasvim izgubljen i bijedan, tužan. No, ta kompenzacija je lažna. Sva ta svjetla i vatrene žabice ne mogu te učiniti veselim. To je samo za djecu. Ali, u tvom unutarnjem svijetu moglo bi biti nastavljeno sa svjetlom, pjesmom i veseljem.
Uvijek se sjeti da društvo nastoji da ti pruži nešto u ime kompenzacije kada osjeti da potisnuti dio tvog bića može izazvati eksploziju u najopasnijoj situaciji. Društvo tada pronađe nešto što ti može prijati i dopusti da to ispoljiš ali to nije istinsko slavlje. Pravo slavlje će doći iz tvog života u tvoj život. Istinsko slavlje neće ovisiti o kalendaru i određenom danu.
Ili je lažno tvoje stanje ili je laž taj određeni dan – oboje ne mogu biti istina. I kada taj određeni dan prođe, ti se ponovo vraćaš u svoj mračni život, svi se vraćaju svojoj bijedi, svojoj tjeskobi.
Čud(n)o, čitave godine živiš u bijedi, a potom iznenada jednog određenog dana, izađeš iz jadnog stanja i počneš da plešeš.
Ucini da tvoj Život bude stalno slavlje, festival svjetla tokom čitave godine. Samo tada ti možeš rasti, cvjetati.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 9 Radost, sreća i mir (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

9 Radost, sreća i mir

Čovjek je rođen da ostvari život, ali sve ovisi o njemu. On može i da promaši život. On može i disati, može i jesti, može i ostariti, može ići prema grobu – ali to nije i život. To je samo gradacija smrti: od kolijevke pa do groba, sedamdesetogodišnja gradacija smrti.

I pošto milioni ljudi oko tebe žive tom gradacijom smrti, laganom smrću, ti također počinješ oponašati taj način. Djeca uče sve od onih koji su oko njih.

Misli o svom životu. Postoji li jedan jedini dan u kome se svjesno ili nesvjesno, nisi ponašao na osnovu onoga što drugi misle, osjećaju ili govore o tebi? Tvoji su koraci kontrolirani; krećeš se kao marioneta. Pogledaj oko sebe. Nalaziš li nekoga ko je slobodan od ovih svjetovnih osjećanja? Ili nalazis osobe okovane takvim osjećanjima, koje vode potpuno isprazan život, bez duše. Osvojile su svijet ali su izgubile dušu.

Metanoja pokajanje, jer je carstvo božje ovdje i sada
Pokajanje ne znači oplakivanje sopstvenih grijeha; pokajanje znači vidjenje svega na potpuno nov način, znači promjenu ideja, preobražaj srca.
Potrebna je dobra volja da bismo vidjeli nešto novo. Trebamo ostati otvoreni, uvijek spremni da pitamo. U suprotnom se tone u mentalne predrasude. Mi ne vjerujemo u objektivne stvari nego u naše ideje o njima.
Naša je nesreća izazvana onim što dodajemo stvarnosti.

Dalaj Lama nam kaže da je bol sastavni dio života. I da s tom činjenicom treba živjeti. Ključ je u bezpogovornom prihvaćanju svih životnih situacija onakvim kave jesu.
Svatko dostiže znanje kroz patnju.


Radost i sreća
Stvori posljedicu i uzrok će ju pratiti
Tišina i mir

Ako ne zahtijevaš – ideš u prosvjećenje.

Prije prosvjetljenja često sam osjećao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjećam tugu.

Ako su ptice sretne onda i mi možemo biti sretni, jer dostupan nam je isti izvor sreće. No mi smo stvorili barijere, blokirali smo izvor. Ako je drveće tako bezbrižno zašto onda mi ne bismo mogli biti takvi? Ista snaga teče kroz drvo i kroz nas.

Preobrazi male stvari u slavlje.
Naprimjer, u Japanu imaju ceremoniju ispijanja čaja. U svakom zen samostanu i svakom domu koji si to može priuštiti, postoji mali hram za ispijanje čaja. Tako čaj ne biva nešto uobičajeno, svakodnevno – oni to preobraze u slavlje.

Treba, kako nas savjetuje Dalaj Lama, znati praviti razliku između užitaka i iskustava koji nas čine sretnim. Odnosno pomisli prije nego uradiš nešto – što je za tebe čisti užitak – da li ćeš se, nakon tog užitka, osjećati sretnim?

Naša sreća nikada nije posljedica nečega. Istinska sreća nema uzroka, nije ničim uvjetovana. Ako te neko učini sretnim ili si zadovoljan svojim poslom, to nije prava sreća, već ostvarenje određene želje. Tako se osjećamo sretnim ili zadovoljnim onda kada postignemo neki cilj. Kada završimo neki zadatak ili riješimo neki problem.

Kada ti ništa, izvan tebe samog, ne može naškoditi, nijedna osoba, nikakav događaj, ništa, tek tada si sretan.

Šta treba učiniti da bismo bili sretni?
Ništa! Nista ne treba činiti. Potrebno se samo distancirati od iluzija.

Pogrešno je vjerovanje da se sreća nalazi izvan nas. U spoljnom svijetu, drugim ljudima; “promijenit ću posao pa ću biti sretniji, promijenit ću grad – zemlju, brak” … Ljudi misle da će ih novac, moć, ugled učiniti sretnima. Radost i sreća se ne nalaze u spoljnom svijetu.

Mnogi nisu sretni zato što postavljaju uslove sopstvenoj sreći. Ako ne dobijem, ne ostvarim ovo ili ono, odbijam bilo kakvu sreću. Ako ne dobijem onu-onog, ili se ne dogodi ono, sreća mi nije važna.
Oslobodimo se ove iluzije i to će nam promijeniti život.

Kada će se to, nakon dugog čekanja, dogoditi? Jedna godina je izgubljena, dvije, tri godine su prošle, a ja samo čekam i ništa se ne događa. Ako tako kalkuliraš, tada gubiš vrijeme

Kako sam sretan!
Kako sam zahvalan za sve ovo!
Sve je u redu!

Nemoguće je biti istinski zahvalan a ne biti sretan.

Kad shvatimo da nas niko drugi, osim nas samih, ne može učiniti sretnim i da je sreća posljedica ljubavi koju osjecamo u sebi, ovladat cemo umijećem ljubavi.

Stvori posljedicu i uzrok će ju pratiti
Uzrok i posljedica, jedan od osnovnih zakona nauke. Duhovnost zna za jedan drugi zakon koji je dublji od prvog. On ce nam izgledati apsurdan.
Zakon glasi; stvori posljedicu i uzrok će ju pratiti!
Postoje situacije u kojima se osjećamo ugodno. Došao je ljubljeni. Situacija je uzrok – osjećamo sreću. Sreća je posljedica. Dolazak ljubljenog je uzrok.
Stvori posljedicu i uzrok će ju pratiti.
Dakle stvori posljedicu – budi sretan i dragi/a će doći, stvori posljedicu i uzrok će se pojaviti.
Lakše je stvoriti posljedicu nego uzrok jer posljedica potpuno ovisi o meni a uzrok ne.

Zakon kaze; BUDI SRETAN I DRAGI CE DOCI.

Budi sretan i sve će doci.

Isus je, drugim riječima, rekao istu stvar; Prvo tražite Kraljevstvo Božje i sve ostalo bit će vam dato. Kraljevstvo Bozje je kraj, posljedica. Prvo trazite kraj – ovdje kraj označava rezultat, posljedicu – i uspjeh ce se pojaviti sam od sebe.
To nije da ti samo staviš sjeme u zemlju i da drvo slijedi – neka bude drvo i iz njega milijun sjemenki. Ako je iza uzroka poljedica, iza posljedice je opet uzrok. To je lanac.

I onda sve to postaje krug.

Lakse je stvoriti posljedicu. Posljedica, za razliku od uzroka, potpuno zavisi od nas. Sve to izgleda kao magija. Zakon magije. Duhovnost jeste magija. Treba spoznati tajne magije.

Pokušaj; stvori posljedicu i vidi šta se dešava. I ne čekaj na uzroke, oni će doći. Odaberi sreću i bit ćeš sretan. Energija života ima svoje zakone i načine rada – ako nešto radiš u potpunosti, to postaje realno.

Želim svim onima koji su bolesni brzo ozdravljenje. Mislim da neka razmišljanja u ovoj knjizi ne vrijede za ljude koji su teško bolesni. Takvima se ujedno i ispričavam jer neka razmišljanja iz priručnika u takvom kontekstu zvuče apsurdno odnosno glupo i neprihvatljivo. I nadam se da im tekstovi i kao takvi neće odmoći u njihovoj situaciji.

Sreća dolazi i odlazi, nesreća dolazi i odlazi. Stoga, zašto biti u žurbi? Ljutnja će doći, onda će proći. Isto crvenilo koje je obilježavalo ljutnju sada je određeni sjaj, ljepota na tvom licu, u tvojim očima. Sada izađi van: došlo je vrijeme za pokazivanje.

Ne forsiraj pozitivno, sačekaj da pozitivno dođe samo od sebe. To je tajna.
Pokazuj se kada si dobar. Podijeli to sa drugim. Sve što dođe negativno neka bude samo tvoje. Sve što je pozitivno podijeli. Obično ljudi dijele svoje negativne emocije, oni ne žele da dijele svoje pozitivno. Kada su sretni oni to ne žele da podijele. Ili to rade rezervirano, ekonomično. Kada nisu sretni spremni su to podijeliti.
Treba znati dijeliti dobro. Tako ljubav i dobrota teku nalik rijeci.

Borhesova izjava:
Daj to što je sveto psima,
Baci te bisere pred svinje.
Za ono zašto je nužno davati.

Čuli smo drugačije: Ne bacaj bisere pred svinje, jer te neće razumjeti.
No stvar nije u tome što ti daješ – bisere, svetinje, ljubav – ni to kome ti daješ, u tome nije stvar. Stvar je u tome da ti daješ. Kada imaš, ti daj.

Plaći i plakat ćeš sam. Smij se i cijeli će se svijet smijati s tobom!

Tišina i mir
Meditacija može donijeti mir – jer smetljište znanja je nestalo. Mišljenja, koja su dio znanja, su nestala. Iznenađujuća tišina se rađa.
Proroci starog Istoka su bili svi saglasni u tome da se sva umjetnost – muzika, poezija, ples, slikarstvo, kiparstvo – rađa iz meditacije. U trenutku tišine odnosno praznine. Lucidnom trenutku ne – mišljenja. U stanjima sličnim snu. To su znali i Ainstajn i Tesla i ostali geniji.
Započni meditirati i stvari će početi rasti u tebi – tišina, mir, blaženstvo, osjećajnost. I što god da izađe iz meditacije, pokušaj da to ispoljiš u životu. Dijeli to sa nekim, jer sve što podijeliš sa bližnjima brže se razvija.

Ako nekom prilikom budeš ušao u hram Gautam Bude ili Mahavire, samo sjedni u tišini i promatraj statue, jer su te statue urađene u meditativnom stanju i kada ih promatraš dospijevaš u tišinu.
Spoljašnje je nevažno, unutarnje je ono što zavrijeđuje našu pažnju. Neko je mlad, a neko je star, neko je crn, neko je bijel, neko je muškarac, a neko je žena – to sve nije važno; ono što je važno jeste da iznutra postoji jedan ocean tišine.
U takvom stanju tišine tijelo nalazi određeni položaj. Ti to možeš primjetiti samo ako si budan. Kad si ljut, da li tada promatraš? Tvoje tijelo tada zauzima sasvim određen položaj. U ljutnji ti ne možeš držati svoje šake otvorenim – to su pesnice. U ljutnji se ne možeš osmjehivati. Sa određenim emocijama tijelo zauzima određene položaje.
Zato su te statue sačinjene na taj način da ako sjediš u tišini i promatraš ih, a potom zatvoriš oči, iznenada se u tvoje tijelo useli dojam sjenke negativa tih statua i ti se počinješ osjećati kako se nikad do tada osjećao nisi. Te statue i hramovi nisu građeni za Božju službu, oni su namjenjeni za one koji tu mogu nešto da iskuse. Oni su naučne laboratorije. One nemaju ništa sa religijom. Određena tajna nauka je bila korišćena vjekovima tako da bi nove generacije mogle doći u kontakt sa iskustvom starijih generacija – ne kroz knjige, ne kroz riječi, već nečim što prodire dublje – kroz tišinu, kroz meditaciju, kroz mir.

Kako tvoja tišina raste, kako tvoja ljubav raste, ti počinješ život doživljavati kao ples iz trenutka u trenutak, kao radost, slavlje i tvoja ljubaznost raste.

Pokušajte ovo, sjedite ispod drveta i potpuno zaboravite na sebe. Neka samo drvo ostane. To se desilo Boedhi ispod Bodhi drveta. On nije Bio; u tom se casu sve dogodilo. Samo je Bodhi drvo ostalo.
Pronadji trenutak kada Nisi. Ti trenuci nepostojanja su trenuci kada ćeš po prvi put zaista Biti.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 10 LJubav (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

10 LJubav

Hocete da volite druge? Neka umre vaša potreba za njima!

Šta jeste i šta nije ljubav?
Mislí na nekoga čije ti je prihvaćanje neophodno u životu, nekoga od koga tražiš podršku. Nekoga ko ti je potreban da umanji patnju usamljenosti.
Pokušaj da shvatiš kako si u dodiru s tom osobom izgubio slobodu. Ti nisi slobodan. Ne usuđuješ se da budeš ono što jesi.

No ako si potpuno slobodan; ne moraš nikoga okrivljavati, ne tražiš više ništa ni od koga. Neuzvračenost te ne žalosti.

Kada više ne moraš da se braniš od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavaš. Niti da daješ objašnjenja. Ne moraš više ni na koga da ostavljaš utisak. Šta god da se priča o tebi, te ne uznemirava. Ne baviš se time.
Tada se rađa ljubav.

Šta nije ljubav?
Privlačnost je slijepa. Osjećaš da te privlači neko ili nešto. Ako se prepustiš privlačnosti, uslijedit će užitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da će ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.

Kad ovisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je loše.
Često možemo vidjeti dvije osobe koje ovise jedna od druge, dvije nedovršene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav?
Ne možemo govoriti o ljubavi ako ona služi da usamljenost učini podnošljivom.

Kada se osjećamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upuštamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u nečiji zagrljaj.
Usamljenost ne može biti izliječena kontaktom sa drugim bićima, već samo kontaktom sa stvarnošću odnosno sa svojim unutarnjim Bičem.

Kada se suočimo sa usamljenošću, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Ono što tražiš već je u tebi. Ako ozbiljno pristupiš svemu što se nalazi u tvojoj duši, nestat će sve ono od čega bježiš a izronit će ono što tražiš.

Ako ostvarim kontakt sa nečijim centrom-dušom onda će nastati vječna ljubav koja se nikad prekinut neće. Ako se prekine onda to nije to – onda je to bilo samo poznanstvo.

Želja i patnja
Ljubav nije želja. Želja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo želju, ukidamo patnju.

Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na Očekivanjima, Ubjeđivanju i Potrebama ne traju dugo; Puno očekujem od tebe. Bolje nemoj da me razočaraš. I obrnuto; Ti puno očekuješ od mene. Ne želim da te razočaram. Potreban sam ti. Potreban-na si mi. Potrebno mi je da nađem svoju sreću u tebi. Potrebno je da nađeš svoju sreću u meni. Tu počinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe.

Tamo gdje je prisutna ova vrsta želje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono čega se bojimo.

Prava ljubav uvijek eliminira strah.
Kada je to samo želja kamuflirana ljubavlju, često se ispolji strah.

Stvarni neprijatelj ljubavi
Umjesto straha, živi ljubav; oni su krajnje suprotni. Ljudi obično misle da su ljubav i mržnja suprotni; to je pogrešno, oni nisu suprotni. Ljubav i mržnja su ista energija, ljubav/mržnja je jedna ista energija. Ljubav može postati mržnja, mržnja može postati ljubav: oni su promjenjivi. Stoga oni nisu suprotni, oni se dopunjuju.
Ustvari, mi volimo i mrzimo jednu istu osobu: to uvijek ide zajedno. Oni nisu neprijatelji, oni su prijatelji.

Stvarna suprotnost postoji između ljubavi i straha. Oni nisu nikada zajedno; ako si previše prožet strahom, ljubav nestaje. Strah ne može biti promijenjen u ljubav, ljubav ne može biti pretočena u strah: oni nisu dopunjivi.

Samo te ljubav može učiniti bogatim. Strah oduzima, paralizira, i što si više blokiran, više u strahu, to si više u začaranom krugu. Ljubav ti daje krila, to ti pomaže da se opustiš u životu, to ti daje hrabrost da iskusiš život na različite načine. Ona ti dopušta širinu života, život je multidimenzionalan. To je čitava duga, sve boje života. Zato treba odbaciti strah i zamijeniti ga ljubavlju.

I razmišljaj o nebu, prostranstvu; misli o slobodi, beskraju. Ne razmišljaj o malim, trivijalnim stvarima. Ljubav nikad ne misli o malim stvarima, strah je uvijek sa trivijalijama. Ljubav je spremna da žrtvuje sve; ljubav samo misli o prostranstvu. Ona je uvijek u traganju za nepoznatim.

Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja čini da svoje potrebe projiciram na drugoga.

Ljubav znači bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji očekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim?

Mi u drugom tražimo određenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Slikom o odnosu kao takvom? Zapravo nam se sviđa sama ideja o vezi. Taj osjecaj da sam s nekim. Mi smo u vezi. Kada izađemo van onda nas dozivljavaju kao par. Kako je dobro imati nekoga. To je ujedno i potvrda da vrijedim, da sam društveno priznat, i da sam nekome potreban … Sve je to koncept razmišljanje koje vodi vezi ali ne i ljubavnoj vezi.
Suštinskoj ćemo se razlici vratiti poslje.

Kada mi nakon svađe kažeš; Žao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja ničega ne bih sjećao. To mistici zovu pročišćenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, već se treba riješiti svih emocija. Izliječiti se od patnje.

Odbacimo sentimente. Za sta su nam oni potrebni? Za kreiranje drame u umu i odnosima. Kreiranje patnje.

Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.
Ljubav ne mozemo definirati. To je jedna od nedefiniranih stvari, nalik ptici, smrti, Bogu, meditaciji.
Meditacija je ulazak u besmrtnost, ulazak u vječnost, ulazak u blaženstvo.

Prekinite s odnosima
Odnos postoji kad ste dva, podijeljeni. Tako odnos zapravo i nije odnos nego separacija, razdvojenost. Gdje god postoji odnos postoji i separacija. U odnosu uvijek ostajete razdvojeni, a u razdvojenosti je uvijek pristutna manipulacija.

Budi u odnosu – vezi, ali i pored veze ostani sam.
Ako mozes raditi na sebi kroz odnos – divno. Ako ne onda to radi kroz samoću – meditaciju.

Mi od ljubavi stvaramo odnos i tim je ljubav osuđena na smrt. U ljubavi ne smije biti odnosa. Vi trebate postati jedno s ljubljenim i dati mu priliku da bude jedno s vama. To treba biti stapanje – samo tako sukobljavanje prestaje. Inače je to odnos u kome su prisutni; posjedovanje, gospodarenje, manipulacija i eksploatacija. Sve su to radnje ega.

Prekinite sa odnosima. Velik ste dio života proveli u odnosima, sad sa ovim sad sa onim. I dovoljno ste patili. I previše. Patili ste više nego zaslužujete. Sve to zbog krive koncepcije odnosa.
Pogrešan concept je; prvo trebaš biti svoj i tek nakon toga možeš biti u odnosu s nekim. Iz krivo postavljenih odnosa potiču sve napetosti, svi sukobi i sva nasilja.

Sartr je rekao; Pakao su drugi. Zapravo pakao nisu drugi nego vaš ego. Kada u odnosu uspijete da nestanete, pakao nestaje. Tada ste preobraženi i ušli ste u raj.
Adam i Eva su izbačeni iz raja jer su jeli zabranjeno voće sa drveta znanja. Zašto je voće sa drveta znanja bilo zabranjeno? Zato što sa znanjem dolazi ego.

Hoćeš da volis druge? Umri za njih. Neka umre tvoja potreba za njima.

Đubran; Besjeda ljubavi
Gdje si brate moj? Ti si sveprisutan i Bogomdan, ti si svevremen jer si moćniji od vremena. Pamtiš li noći kada smo zajedno bili? Pamtiš li dan kada smo sjedili u sjenci granja što nas je okruživalo od ljudi nas zaklanjajući, kao što grudi svete tajne srca zaklanjaju? Pamtiš li kada smo glavu na glavu naslanjali. Pamtiš li trenutak kad ti dođoh da se oprostimo, a ti me zagrli i poljubi poljupcem koji mi kaza da sa usana dolaze nebeske tajne ljudskim jezikom neizrecive, poljupcem koji mi uzdahe izmami. Ti su uzdasi prije nas u carstvo duša odletjeli objavljujuci uzvišenost nasih duša, i tamo će ostati dok se ne spojimo u vječnosti.
Tijela imaju sitne ciljeve, ona se rastaju zbog svjetovnih stvari i razilaze se zbog ovozemnih želja. Dotle su spokojne duše u trajnom zagrljaju ljubavi, sve do smrti koja ih Bogu odvodi.
Idi, dragi. Život je za tebe odlučio i pokoran mu budi. Ja sam za tebe neodvojivo vezan ljubavlju i sjećanje na te je za mene trajna blagoslovljena svetkovina. Sjećaš li se kad smo jedno drugom lice gledali? Znas li da su mi tvoji pogledi govorili da mi nisi došao iz samilosti?
Gje li si sada druže moj. Da li čuješ za morem moj plač i ridanje, da li vidiš moju nemoć i poniženje, da li su ti znani moja postojanost i strpljenje? Čežnja mi je osušila usne koje bjehu tvojim poljupcima osvježene. Zar se zrakom ne može prenijeti dahtanje bolnog samrtnika? Zar među dušama nema tajne veze da bi prenosila jadanje klonulog ljubavnika.
Gje si živote moj? Mene je, evo, tama prigrlila i tuga me savladala. Osmjehni se u eter – ja cu oživjeti. Izdiši u eter – ja ću uskrsnuti. O, kako je ljubav veličanstvena i koliko sam ja ništavan.

Ljubav postaje velika samo poslje rastanka. Čovjek uživa plodove ljubavi poslje mučnog rastanka, gorkog čekanja i pustog očajanja.
Gje si, dragi, gdje si?
Uzvišene i prevashodne istine ne priopćavaju se riječima, već se one odlučuju da u tišini među dušama kolaju.
Ja znam da rastanak ne može duše razdvojiti.

Želio bih, dragi moj, da život što je predamnom bude veličanstven i lijep. Život u kome ću se brinuti o ljudima, poštivati ih i voljeti. Takav je zivot već počeo kada sam tebe sreo. Vjerujem da ti možeš pokrenuti snagu koju je gospod u meni stvorio, a koja će velika djela činiti. Mi smo saučesnici u tugovanju i radovanju. Pamtim te u vrijeme odsustva i radosno dočekujem u povratku.
Kome se ovdje pisac obraća?

Vježba/ Misli na nekog koga duboko voliš. Zamisli da sjedi ispred tebe, da govoriš s tom osobom. Reci koliko ti znači to što je ušla u tvoj život. Dok ovo činiš, postani svjestan onoga što osjećaš. Kada osjetis ushićenje i toplinu koju donosi ova vježba, pređi na sljedeću.

Misli na nekog koga voliš i ko te voli. Ako ga pažljivo promatraš, naći ćeš mane. One ne umanjuju ljubav prema toj osobi i ne sprečavaju te da voliš svo dobro u njoj. Kao Isus.
(ovo pomaže da prihvatimo nekoga s njegovim manama)

’Simptomi’ istinske ljubavi prema drugoj osobi;
Ja od tebe ne tražim ništa; ne osjećam potrebu da se ti brineš o meni; ne krivim tebe za svoje neuspjehe niti te opterećujem svojim problemima. Poštujem tvoje mišljenje i tvoja osjećanja.
Ti me ne sputavaš, ni malo i nikad mi ne smetaš. Ne osjećam ljubomoru kada si s nekim drugim ...
Kad ovo postignemo onda ćemo biti sretni u pravoj ljubavi!

Kada nam je dobro s nekim onda nam sve ide. Stvari sjedaju na svoje mjesto. Sve štima. Osjećamo se dobro u svojoj koži. Uvijek smo nasmijani. I pošto smo sretni onda smo i dobronamjerni. Tada smo i uspješni.
Ljubav je uvijek dobronamjerna! I ta nas dobrota čini širokogrudnim i sva nam se vrata otvaraju.

"Zavedi mi um i imaš moje tijelo, pronađi mi dušu i imaš me zauvijek." Dostojevski

Sto nam o ljubavi kaže Osho;
Ljubav je susretanje života i smrti. Ako ne spoznaš ljubav, ti si promašio život. Ti si promašio nevjerojatno, beskrajno, promašio si potpuno – ti si promašio vrh iskustva.

Ovo dostići, potrebno je sljedeće proći; Biti ovdje i sad. Ne može se voliti u prošlosti.

Mnogi ljudi samo žive u sjećanju.
Ako razmišljamo previše – a razmišljanja su uvijek o prošlosti ili o budućnosti – to nas odvlači od čistih ljubavnih osjećaja. Ne slušajući osjećaj, malo po malo, on će nas napustiti. I tako malo po malo zaboravimo na srce.
Ljudi se kreću glavom a zaboravljaju srce – oni su u većini. Postoje ljudi koji ne znaju šta srce znači. Oni misle da je srce samo pumpa. Sve im je u glavi. Glava je potrebna, ona je dobar instrument, no treba biti korišćena kao sluga. Ona ne smije biti gospodar. Jednom kada glava postane gospodar a srce biva potisnuto, moze se pre – živiti, ali ne i Boga odnosno ljubav spoznati.

Ono što u početku izgleda kao ljubav, nakon što ostanemo duže u tome, postaje Bog. Ljubav je začetak Boga – ili, Bog je najviši vrh ljubavi.

Na putu ka čistoj ljubavi treba naučiti svoje otrove u med trasformirati. Mnogi ljudi vole ali je njihova ljubav zatrovana raznim otrovima – mržnjom, ljubomorom, ljutnjom, potrebom za posjedovanjem.

Ljubav je delikatna.
I ovi koji žive srcem imaju svoje slabosti: ono malo svjetlosti ljubavi je okruženo ljubomorom, mržnjom, ljutnjom... Tako cijelo putovanje postaje gorko. Ljubav je put između neba i pakla – dvosmjerni put koji vodi i dole i gore. Ako ima otrova to će me odvesti dole – ući ću u pakao, a ne u nebo. Umjesto da dospijem do melodije, moj život biva mučna buka – konfliktna pobiješnjela buka – svjetina koja urla, a ne harmonija. Dospijevam do ivice ludila.

Gurdžijev kaže: Sve što štedim je izgubljeno, a sve što dajem to je moje. Sve što sam dao još je sa mnom, a sve što sam sakupljao je nestalo, otišlo. Imaš samo ono što podijeliš. Ljubav nije vlasništvo koje treba štediti, ona je kao miris ruže koji se treba dijeliti, a što više dijeliš, toga više imaš; što manje daješ manje i dobijaš.
Više još više donosi.
Pusti vodu sa izvora i još više će nabujati. Ne pustiš li tu vodu, zatisneš li izvor, brzo će postati jadan i vrelo neće još dugo djelovati. Malo po malo će izvor presahnuti, biti odsječen; a voda koja je u izvoru će nestati, biće ustajala, prljava. Voda koja teče je svježa... ljubav koja se daje je svježa.
Na putu ka istinskoj ljubavi – treba dijeliti; svoj život, svoju dobrotu, dijeliti sve što imaš. Dobro u nama ne treba štediti; svoju mudrost, svoju molitvu, svoju ljubav, svoju sreću, zadovoljstvo...
Svoje bisere treba nekome dati i pri tom ne razmišljati da li je to svetac ili svinja – samo ih dati, radi one; nužno je davati.

Jednom sam pročitao šta su, po jednom Grčkom filozofu, tri uvjeta za sreću; da imaš filozofski pristup životu – da ga kužiš -razmišljaš o svom zivotu – svjestan si načina na koji ga provodiš, potom da si financijski neovisan i treći je da s nekim; partnerom – prijateljem – članom obitelji … možeš obrok podijeliti.

Budi zahvalan osobi koja ti je dopustila da nešto podijeliš s njom.
Sakupljati – truje srce. Svakojako sakupljanje je otrovno. Ako dijeliš tvoj sistem će biti oslobođen otrova, i zato ne brini o tome da li to neko zaslužuje ili ne.
Ne očekuj zahvalnost. Ne, budi zahvalan da je taj neko spreman da te sasluša, da podijeli svoju energiju s tobom; da je on spreman da sluša tvoju pjesmu, da je spreman da gleda tvoj ples, da kada ti priđeš da mu nešto daš ne bivaš odbijen... On te može odbiti.
Deliti je jedna od najvećih vrlina.

Ljubav i ego ne mogu zajedno
Za ljubav je potrebno naučiti biti ništa. Jednom kada pomisliš da si neko, ti zastaješ, ljubav se tada ne razliva. Ljubav se odliva samo od onog koji je niko. Ljubav bitiše samo u onome koji spozna ništa.
Samo kada si prazan tada je ljubav u tebi.
Kada si ispunjen egom, ljubav nestaje.
Ljubav i ego ne mogu zajedno.
Ljubav može bitisati sa Bogom ali ne i sa egom. Ljubav i Bog su slični. Ljubav i ego ne mogu zajedno. Zato budi niko. Ništa je vrelo svega, ono je izvor beskraja... ništa je Bog. Ništa znači nirvana.
Budi ništa! Biti ništa može te dovesti do svega. Biti nešto ili neko, samo gubiš. Ako budeš ništa, tada ćeš stići svom domu.

Ljudi misle da mogu voliti samo ako nađu perfektnu ženu, ili perfektnog muškarca. Besmislice! Ti takve nikada nećeš naći jer takvi i ne postoje. A ako takvi i postoje oni se ne zanimaju za ljubav.

Čuo sam priču o čovjeku koji je ostao neženja čitav svoj život jer je tragao za perfektnom ženom. Kada je bio sedamdesetogodišnjak netko ga je upitao: „Ti si puno putovao. Od Kabala do Katmandua, od Katmandua do Goe, od Goe do Pune si tragao. Kako to da nisi našao savršenu ženu, pa baš ni jednu?
Starac je postao veoma tužan: „Da, jednom sam došao blizu takve savršene žene.“
Ispitivač reče: „Šta se tada dogodilo? Zašto se nisi oženio?
Tada je on postao još tužniji: „Šta da se radi? Ona je tragala za savršenim muškarcem.“

Za stapanje i rast u ljubavi nije potrebna savršenost. Ljubav nema ništa sa onim drugim. Osoba koja ima ljubavi jednostavno voli isto kao kada živi čovjek ima potrebu za disanjem, hranom vodom i snom. Isto tako kao što živi čovjek, koji voli, voli. Živi čovjek jednostavno voli. Ljubav prirodno funkcionira.

Ne traži savršenstvo, jer, inače, nećeš naći nikakvu ljubav da raste u tebi. Naprotiv, otkrićeš da ne poznaješ ljubav. Ljudi koji traže savršenstvo su ljudi bez ljubavi, neurotični ljudi. Čak i ako bi našli voljenog ili ljubavnika oni bi tražili savršenstvo – a ljubav se uništava zbog tog zahtjeva.

Čim muškarac voli neku ženu ili žena voli muškarca odmah se pojavljuje zahtjev. Žena počinje zahtijevati da muškarac bude savršen, samo zbog toga što on voli nju. Isto kao da je počinio neki grijeh! Sada on mora da bude savršen, sada on mora da odbaci sva svoja ograničenja – sve samo zbog te žene. On više ne može biti ljudsko biće. Ili mora postati nadljudsko biće ili će biti lažan, prevarant. Prirodno, postati nadljudsko biće je veoma teško, a postati varalica nije veći problem. Oni počinju pretjerivati, i u ime ljubavi glumiti i igrati razne igre.
Ne traži savršensto. Ti nemaš pravo da tražiš bilo šta od drugog. Ako te neko voli, budi zahvalan – ali ne traži ništa jer on nema obaveze da te voli. Ako neko voli, to je čudesno. Budi treptaj na tom čudu. Ali, ljudi ne znaju da trepere. Za sitnicu oni će uništiti svu mogućnost ljubavi. Oni nisu puno zainteresirani za ljubav i veselje. Oni su više zainteresirani za neki drugi egocentrični zanos. Budi okupiran svojim veseljem. Sve drugo je nebitno.

Voli kao prirodno funkcioniranje, kao disanje. I kada voliš osobu ne počinji zahtijevati, inače ćeš već od samog početka zatvoriti vrata. Ne očekuj ništa. Ako i nešto dođe, budi zahvalan. Ako pak ništa ne dođe, nema takve potrebe, nema nužnosti da nešto dođe. Ti to ne trebaš očekivati. Ali pogledaj ljude, pogledaj kako oni uzimaju jedno drugo kao gotovu činjenicu. Ako tvoja supruga sprema hranu za tebe, ti joj nikada ne zahvaljuješ. Ja ne kažem da ti treba da verbaliziras odnose, svoju zahvalnost, ali to će biti u tvojim očima. No, ti ne haješ, ti to uzimaš kao njenu dužnost. Ko ti je to rekao? Isto tako, kada tvoj čovjek ide i zarađuje novac za tebe ti mu nikad ne zahvaljuješ na tome. Ti ne osjećaš nikakvu zahvalnost. Kako tako ljubav može rasti? Ljubav treba ljubavnu atmosferu, podneblje zahvalnosti, zahvaljivanje. Ljubav treba neisčekujuće podneblje.

Prije no počneš razmišljati kako da dobiješ ljubav, počni da je daješ. Ako budeš davao, ti ćeš i dobijati: nema drugog načina za to. Ljudi su više zainteresirani kako da stiču i oduzimaju. Svi se zanimaju za to kako da dobiju ali niko ne uživa da daje. Ljudi daju nerado, ako i daju, oni daju da bi dobili i uvijek su nalik poslanicima. To je pogodba. Oni uvijek promatraju da li će dati više no što dobijaju – da li je to dobra pogodba, dobar posao. Ali i oni drugi rade istu stvar.

Ljubav je stvarna
Jedan čovek je postavljao novu stazu od betona ka kući. Ubrzo pošto je okrenuo leđa grupa dječaka je tuda u igri protrčala i ostavila svoje tragove po svježem betonu. Susjed koji ga je gledao kako galami obratio mu se riječima: “Susjede mislio sam da volite djecu.“ „Ja ih volim“ – odgovorio je – „ali u teoriji, ne i u stvarnosti.“

Lako je ljude voliti apstraktno, pravi problem nastaje u stvarnosti.
Ako možeš voliti ljudska bića tada ćeš moći voliti i ptice i planine.
Voli ljudsko biće! Preuzmi rizik, budi hrabar. Odboluj ljubavne boli i ekstazu. Zađi dublje u ljudsko Biće. Ako zađeš dublje u ljudsko Biće naći ćeš u njemu slojeve nalik drvetu i stijeni. Čovjek može postati i star – no da li je mladost sasvim nestala iz njega? Djetinjstvo je prisutno, samo su nadodani slojevi.
Svaka pojedina individua je svijet za sebe, mali svijet.

Ljubav nije odnos
Riječ ljubav može imati dva sasvim različita značenja – ne samo različita, već i dijametralno suprotna. Jedno značenje predstavlja ljubav kao stanje bića a drugo značenje je da je ljubav određeni odnos.

Trenutkom kada ljubav postane vrsta odnosa tada i biva vrsta ropstva, jer tada biva očekivanje, biva zahtijevanje, biva frustracija i napor, pokušaj – s obje strane – da se dominira. To postaje borba za moć.

Ljubav kao stanje bića je sasvim druga riječ. To znači jednostavno biti ljubavan; ne stvarati odnos od toga. Ljubav je kao miris ruže. To ne izaziva odnos; to ne traži od nas da budemo na određeni način, da se ponašamo na određeni način, da glumimo određene nam uloge. To ne zahtijeva ništa. To je samo davanje. A u tom davanju nema nikakvog zahtjeva za uzvraćanjem.
Ako dijeliš ono što imaš to je isto što i uzvraćanje.
Kada je ljubav stanje ti stim ne činiš ništa. To samo isijava, i ne stvara bilo kakvo ropstvo za bilo koga, a neće ti ni dopustiti da budeš obrobljen od bilo koga.
Odnos je suptilan način psihološkog obrobljavanja. Bilo da ti obrobiš nekoga ili ti budeš rob svoje ideje, svejedno. A i ne možeš obrobiti nekoga a da ne postaneš rob svoj. Ropstvo je mač sa dvije oštrice. Jedno može biti jače a ono drugo slabije, no to ne mijenja stvar, u svakom odnosu ti bivaš u zatvoru a onaj drugi tamničar.

Neka tvoja ljubav bude stanje tvoga bića. Ne da se zaljubiš već jednostavno voliš. To je sama tvoja priroda. Ljubav je stanje Bića. Čak i ako si sam ti si okružen ljubavnom energijom. Čak i kada dotičeš mrtve stvari – predmete, tvoja ruka ih obasipa ljubavlju. Nije bitno prema kome, ljubavno je stanje neadresirano.

Može se biti u stanju ljubavi samo ako se odbace stari svjetonazori. Treba odbaciti postavke uma o odnosima. Jer ljubav nije odnos.
Dvoje mogu biti u velikoj ljubavi. Što su više u ljubavi sve manje su u prilici da od toga postane odnos. Što se više vole to više slobode ostvaruju među sobom. Što je više ljubavi među njima to je manje potrebe za zahtijevanjima, dominaciji i očekivanjima. I prirodno, nema više riječi o frustraciji.

„Prijateljevanje“ kao riječ bolje zvuci nego „prijateljstvo“. Prijateljevanje je kvalitet samo po sebi, a prijateljstvo postaje vrsta odnosa.

Ljubav je toliko vrijedna da ju treba zaštititi od bilo koje vrste trovanja, zagađivanja. Odnos nanosi to trovanje. Svijet treba biti sastavljen od individua. Čak korišćenje riječi „par“ vrijeđa. Tako uništavamo dvije individue.

Kada ljubav spontano bljesne opjevaj to, pleši to, živi to; ne stvaraj lance od toga. Ne pokušavaj da nekog uhvatiš u krletku, a nemoj ni dopustiti da te obrobi. Svijet sačinjen od stvarno slobodnih individua je uistinu slobodan svijet.

Jedna od najvećih potreba čovjeka je da je potreban. Ne postoji nijedno vrijeme u ljudskoj povjesti kada nije postojala ljubav. Koliko postoji ljudsko biće, toliko će ljubav biti najcjenjenije iskustvo. To je nešto što je moguće na zemlji ali to ne pripada zemlji. To ti daje krila. Bez ljubavi si kao ptica bez krila.

Ljubav je autentična samo onda kada joj pružiš slobodu.
Neka ovo bude kriterijum.

Jacques Prevert; Za tebe ljubavi moja

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg roblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

Ljubav je stvarna samo onda kada se ne upliće u privatnost druge osobe. Ona poštuje tuđu individualnost, njegovu intimu.

Kazu da prava ljubav može trajati vječno. Ruža ne može trajati vječno. I ljudsko biće također mora jednom umrijeti. Sve je u stalnom mijenjanju. I ako ljubav jednog dana nestane, znaci li to da nije bila prava?

Ljubav dolazi iznenada – nenadano. Ona dolazi kao dar prirode. Ti je nećeš ni prihvatiti ako razmišljaš o tome da će jednog dana i nestati. Na način kako je došla, ona i odlazi. No nema potrebe za brigu: ako jedan cvijet otpadne drugi se rađa. Ruže dolaze vječno. Ne veži se za jedan cvijet. Uskoro možeš biti vezan za uveli cvijet. A ljudi se u stvarnosti upravo vežu za uvelo cvijeće, uvelu ljubav. Unatoc tome da je ostalo samo sjećanje i bol, oni, zbog poštovanja zakona, ostaju zatočeni.


U slobodi a ne u vezanosti je snaga ljubavi
Ako možete da volite ljude onakve kakvi jesu, i ako možete sa svojim partnerom potpuno otvoriti srce, onda ne postoje granice dokle sa svojom ljubavi možete stići. Svi mi mozemo da se mijenjamo na bolje. Ako smo motivirani. Ljubav je najjaca transformirajuća sila koja postoji.

Ne treba se osvrtati i s prošlošću se vezivati. Treba oprostiti za sve ono prije i od novog početka nastaviti.

Zašto, umjesto od početka, ne početi sad.

Počnite svaki sljedeći dan sa sve većom ljubavi. Tako će i dalje jačati plamen ljubavi.

Kada volim onda sve (od sebe) mogu da napravim. Tako se događaju čuda. Jer ljubav je čudnovata i čudesna.
Za mene-Davora je ljubav smisao života – razlog postojanja i nešto najljepše što postoji.

Ljubav nekad nije fer. LJUBAV BOLI. U prošlim smo vezama pokušavali da budemo dovoljno dobri i puno smo volili no srce su nam slomili. Sada nam ponovo voliti predstavlja rizik.

Ako kažete nekom da ga volite a ta osoba vam ne uzvrati – ne kaže da vas voli da li zbog toga treba patiti? To što vas neko odbacuje ne znači da treba da odbacite sebe. Ako vas jedna osoba ne voli ima druga koja će vas voliti.

Treba biti s nekim ko želi -a ne treba- da bude s vama.

Kada uđemo u neku vezu ne treba da postanemo sebični. Da želimo da i onaj drugi bude toliko gladan kao mi. Jer smo gladni ljubavi.

Svi mi imamo želju da nekome budemo potrebni. Da imamo razlog za život i da bismo to svoje postojanje opravdali. Dok vjerujemo da smo u potrazi za ljubavi, mi tražimo nekoga kome smo potrebni i ko će o nama brinuti. Ili o kome ćemo brinuti. Nekoga koga ćemo moći da imamo i kontroliramo. U takvim vezama obje strane ostaju gladne ljubavi. Tokom sexa oni osjete dijelić ljubavi i od silne žudnje postaju ovisni. I onda se javlja strah. Počinje drama.

Pogresno je od partnera – bilo koga, očekivati da te učini sretnim. To se neće dogoditi. Ne njegovom zaslugom nego vašom.

Kada zavoliš sebe onda u sljedeću vezu nećeš ući iz potrebe za nekim. Jer tad si kompletan. Imas sve. Ti samo hoćeš stvari odnosno život podijeliti s nekim. Tako s nekim možeš zajedno rasti. To je onda obogaćenje.

Kada razvijaš ljubav prema sebi i zadovoljan si sobom i dobro ti je kada si sam, onda nisi u potrazi za nekim iz straha od samoće. Tada ti niko nije potreban da bi ti ispunio prazninu i oslobodio te straha od usamljenosti.

Odnos treba da je uživanje. Ne procjenjivanje, kritiziranje, prozivanje i osuđivanje. Niti moranje. Onda će se ovaj drugi osjećati loše i otići. Zašto od veze radim dramu; bivam posesivan i ljubomornan? Tako tražim bol i bol ću i dobiti. Onda je bolje da budem sam.

Nemojmo hodati okolo i tražiti mrvice ljubavi. Sva ljubav koja nam je potrebna se već nalazi u našem srcu. Možemo ju s nekim podijeliti. Bezrezervno i bezuvjetno ili ju nekome pružiti. Možemo biti velikodušni.
Ako si otvorena srca onda će svi, gladni ljubavi, uvijek želiti biti u tvojoj blizini. Zbog tvoje ljubavi.


Ljubavni dnos
Jezik je za one koji nisu u ljubavi. Za ljubavnike je tišina.

Odnos je jedna od misterija, i pošto postoji između dvije osobe, zavisi i od jedne i od druge. Kad god se dvije osobe sretnu, stvoren je novi svijet. Njihovim se susretom desio nov fenomen i kroz taj potpuno novi fenomen, obje se osobe mijenjaju.

Bez odnosa ste jedno, a čim ste u odnosu, postajete nešto drugo.

Odnos stvarate vi a potom odnos stvara vas. Dvije se osobe sreću i pritom se sreću dva svijeta. Svaka je osoba svijet za sebe – složena tajna sa drugom prošlošću. Ako odnos postane intiman, postane blizak i dubok, tada se malo po malo i centri počinju doticati. I kada se centri napokon sretnu, to se zove ljubav.
Kada se periferije sretnu, to je poznanstvo. Često ste svoja poznanstva nazivali ljubavlju, no time ste samo zavaravali sebe.

Ljubav je prava rijetkost. Ako želiš da sretneš osobu u njenom centru, trebat ćeš joj dopustiti da i ona dotakne tvoj centar. Da dozvolis sebi da budeš osjetljiv za tako nešto, potpuno otvoren i ranjiv.
A to je rizično. Dopustiti drugom da dopre do tvog jezgra je opasno, jer nikada ne znaš šta će ovaj drugi učiniti sljedeće. Jer jednom kada su sve tvoje tajne otkrivene, kada se tvoja skrivenost razotkrije, kada se potpuno razgolitiš, nikad ne znaš šta će onaj drugi učiniti.
U tome postoji strah. Zato se ne otvaramo.

Periferija je mjesto gdje ti prestaješ a počinje svijet. Kada se periferije sretnu mi pomislimo da smo se sreli mi, da nam se dogodila ljubav. Tu se radi o poznanstvu a ne o ljubavi. Seksualni je odnos takodjer dešavanje na periferiji. Dok god se centri ne sretnu, seks je samo susret dva tijela.

Mozes drugom dopustiti da dopre do centra samo ako se ne bojiš.

Postoje dva načina življenja; jedan okrenut strahu i drugi okrenut ljubavi.

Življenje okrenuto strahu te nikada neće odvesti u dubok – istinski odnos. Ostat ćeš zatvoren ne dozvolivši drugom da prodre do tvog jezgra. Dozvolit ćeš prilaz do odredjene granice a potom, na brzinu, podići zidove, i svaka će mogućnost za ljubav nestati.

Življenje okrenuto ljubavi je življenje duhovnog čovjeka. Čovjeka koji se ne boji budućnosti, koji se ne boji posljedica, koji živi ovdje i sada.
Krišna je u Giti rekao Arđuni; Ne brini o posljedicama. Um koji brine o posljedicama, koji je okrenut rezultatima, je um okrenut strahu. Onaj u kojega je um okrenut strahu uvijek nešto kalkulira, planira, aranžira i mijenja, i čitav se njegov život time uništava.

Ako možeš biti u ovom trenutku, u ovom sadašnjem trenutku, samo ako možeš biti u bogatstvu ove punoće, jedino tada i jedino tako možeš voljeti.

Milijuni ljudi misle da su u ljubavi, vjeruju da vole, no to je samo uvjerenje a ne i ljubav. Ljubav se desi samo ponekad. Rijetko procvjeta i to samo tamo gdje nema straha. To znaci da se ljubav moze desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je dostupan svakome, ali ne i ljubav.

Kada si otvoren, kada nemas šta da sakriješ i kada se ne bojiš, onda možeš dopustiti drugome da te dotakne u centar, da prodre do tvoje suštine.

Ako ti dozvoliš nekom da uđe u tebe, i drugi će to dozvoliti tebi, jer onog trenutka kada se jedan centar otvori – stvara se povjerenje. Kada u tebi nestane strah, odjednom, i onaj drugi postaje neustrasiv.

A čemu strah? Čak i da se sve zna o tebi, da si otvorena knjiga. Strah ti stvaraju pogrešne koncepcije nametnute od društva, da treba da se štitiš i braniš, da budeš danonoćno u borbenoj gotovosti, da je svak neprijatelj, da su svi protiv tebe. Niko nije protiv tebe! Čak i da osjećaš da je neko protiv tebe, taj, također nije protiv, jer svako je obuzet sobom, a ne drugima.

Ako možeš dozvoliti sebi da ti se ljubav dogodi, onda nemaš potrebe za meditacijom, crkvom i hramom. Bog i sve to će ti se desiti kroz ljubav.

Daj svoje tijelo ljubavi, prije nego ga uzme smrt. Za ljubavnike nema smrti.

Ljubav je trenutak kada se dva centra konačno sretnu. Iz susreta dva centra rađa se nova stvar. Javlja se alkemija. Stvara se napitak koji će ugasiti žeđ mnogih života. I ispunjenost je tu.

Čak ni smrt ne znači ništa čovjeku koji voli. I Bog postoji.
Bog nije argument, Bog je ispunjenje, osjećaj dubokog ispunjenja.

Zadovoljstvo je vidljiv znak ljubavi. Odjednom postajemo zadovoljni, kao da smo iznenada sve postigli. Postigli cilj. Sudbina je ispunjena. Postajemo bezželjni. Zato sto želje niču iz nezadovoljstva. Mi želimo sve što nemamo. Mislimo ako nesto budemo dobili – imali, da ce nam to donjeti zadovoljstvo.

Ako je ljubav prisutna, bit ćeš po prvi put stvaran, sa osjecajem blaženosti.
Nek ljubav bude tvoja sadhana, tvoja duhovna disliplina. Ne dozvoli da ljubav postane tek nešto obično. Da postane samo zaokupljenost uma, ili samo tjelesno zadovoljstvo. Neka ljubav postane unutrašnje traganje. I pozovi drugog da ti pomogne na tom putu, kao prijatelj. Da doprete do vrhunca međuljudskog odnosa. I sada drugi više nije nov. Drugi više nije tajna koju treba istraživati nego prijatelj koji je spreman da zajedno s tobom krene prema centru. Budite jedan drugome vrata. Tako ćete, kroz taj odnos, dospjeti do vrha.
Periferija – tvoje tijelo je staro. Ne mozes biti u vječnoj ljubavi sa tijelom. No tvoj je centar uvijek svijež, vječno mlad. Jednom kad ostvariš kontakt sa centrom, otkrivat ćeš ljubav svakog trenutka.

Ako nešto krene po lošem, zapamti; uvijek si ti kriv. I zato se mijenjaj. Odbaci sve. Naka tvoja ljubav razultira transformacijom. Ego treba odbaciti.

U svijetu ljubavnih odnosa, ti nikad nisi u pravu – drugi je uvijek u pravu. Kad je u pitanju ljubav to mozes da osjetiš: Nešto sa mnom nije u redu, stvari ne idu kako bi trebalo. Ako i ovaj drugi to može da osjeti onda se raste, centri se otvaraju. Tako se ruše sve granice. Ono što osjećaš ti počet ce osjećati i onaj drugi. Mi stvaramo osjećanje u drugom. Kada su ljubavnici bliski, misli skaču od jednog do drugog. Čak i kada ne govore, kada su tihi, oni pričaju.
Ako misliš da je onaj drugi pogriješio, ti time zavaravaš i sebe i onog drugog. Drugi također misli da si ti pogriješio. Ako samo misliš – čak i ako ne kažeš da drugi griješi, ne pokazuješ šta misliš – drugi je sve osjetio … kroz tvoje geste, oči i lice. I ako si veliki glumac i uspiješ da zatvaraš – napraviš lice na određen način, ipak ćeš nesvjesno odasiljati signale: Ti si pogriješio. A kada drugom daješ do znanja da je pogriješio, drugi počne da misli da je greška do tebe, a ne do njega. Tu se uništava svaka dubina odnosa. I tada ljudi počnu da se zatvaraju.

Zato se uvijek prisjeti da si, u svijetu ljubavi, uvijek si ti taj koji griješi. Bit će teško jer će ti biti povrijeđen ponos, jer više nema dominiranja i posjedovanja. Više se nećeš osjećati moćnim posjedovanjem onog drugog. To će ti uništiti ego.

To uništenje ega je cilj. Na koji god način pristupiš svojoj nutrini; kroz ljubav, meditaciju, jogu, molitvu – koji god put izabrao, cilj je isti; odbacivanje ega.

Kroz ljubav je odbacivanje ega jednostavno. To je tako prirodno – ljubav je prirodna duhovnost. Sve drugo izgleda manje prirodno kad se usporedi s putem ljubavi.

Ne misli kako tvoji sadašnji odnosi potiču iz prošlosti. Ne razmišljaj o prošlosti. Čemu kopanje po prošlosti? Šta još možeš učiniti s prošlosti. Tako ćeš stvari iskomplicirati. Prošlost je prošla. S njom se više ništa ne može učiniti Pojednostavi stvar. Ne misli ni o budućnosti. Sadašnjost ti je dovoljna.

Ne brini se ni o prošlosti ni o budućnosti – oni će se brinuti sami za sebe.

Ono što je bitno je; budi ovdje i sada, i putuj svojim putem. Ako ne možeš raditi na sebi kroz ljubavni odnos onda radi kroz samoću. To su dva puta;
Ljubav – put međuljudskih odnosa.
Meditacija – put samoće.
Postoje dva puta do prosvjetljenja; meditacija i ljubav.
Odaberi put koji ti odgovara, uloži svu svoju energiju i kreni.

Muškarac može biti sâm. On i jeste sam duboko dole. Samoća prirodno pripada muškarcu.
Za muškarca je teško postići meditativno stanje ako je u ljubavi. Jer kad je u ljubavi i kada se umiri, objekt njegove ljubavi mu se pojavi u umu. Cijelo njegovo biće počinje da se kreće oko onog drugog. Tu se javlja strah i muškarac osjeti potrebu da bježi. Bježi u razne djelatnosti, u razne pre – okupiranosti. I ako voliš nekog, kad god si nečim okupiran, ti možeš zaboraviti svog ljubljenog, no kad nisi ničim okupiran, drugi se odmah javlja u sjećanju.

Ako je riječ o fizičkom partneru, kod duboke ljubavi on neće biti dovoljan za osjećaj potpune ispunjenosti. Jer fizicki partner može ispuniti samo periferiju, ne i centar. To, kažu, moze ispuniti samo Bog – niko drugi.

Ako muškarac kroz ljubav postigne meditativno stanje tada će doći do ispunjenja. Inače će se odnos prekinuti. Potrazit će novog partnera ili će se, ako to bude moguće, okrenuti Bogu. Za to je muškarcu potrebno omogućiti da bude sam. Potrebno mu je razumijevanje od strane drugog. To razumijevanje će doći kroz dubinu ljubavi i rast.

Podsvijest upravlja vezom
Ljubav trebamo doživljavati kao odnos i proces a ne samo kao stalni osjećaj ljubavi. Ljubavni odnos sastoji se od nekoliko prirodno uvjetovanih tipičnih faza, mada volimo vjerovati da je baš naše iskustvo jedinstveno i originalno.

Obično počinje fazom zaljubljenosti. Zaljubljenost je u našem društvu pobrkana s pravom ljubavi, premda je to potpuno različit pojam od zrele ljubavi. Partnera u toj fazi doživljavamo kao ostvarenje i oličenje svojih snova (što u osnovi i jest jer i snovi i zaljubljenost idu iz naše podsvijesti).

Nije slučajno što smo se zaljubili baš u određenu osobu. Ona nosi ono nešto na što smo tako burno odreagirali, što nije došlo iz racionalnog uma. Ako ne biramo u koga ćemo se zaljubiti i ne odlučujemo kad ćemo prestati voljeti, ko onda upravlja tim našim emocionalnim životom? Podsvijest. Ona nas uvede u vezu ili brak i vodi nas kroz tu vezu. Ona nam pravi probleme.

Važno je biti svjestan da svako od nas u vezu unosi gomilu uvjerenja, očekivanja ispunjavanja potreba te stavova koje smo nesvjesno usvojili, najčešće od roditelja, ali koji u osnovi nisu naši. Obično ta uvjerenja i stavove doživljavamo kao dio sebe koji se ne može mijenjati, što nije točno. Upravo taj dio nas skupo košta u vezama.

Faza 'otrežnjenja' u odnosu je normalna, događa se gotovo svima i to ne znači da je razlaz neminovan. Kad prođe, opet ćemo osjećati toplu ljubav, koja možda nije više tako snažna kao zaljubljenost, ali to je sad stvarni osjećaj ljubavi koji nosimo u sebi. Povremeno prema partneru nećemo osjećati ništa, a ponekad ćemo osjećati bijes i mržnju. I to je normalno jer ljubav ne podrazumijeva permanentnu prisutnost osjećaja ljubavi i odsustvo negativnih osjećaja. Tek tada imamo priliku graditi pravi odnos za desetljeća pred nama, upoznavati stvarnu osobu pred sobom, ali i u sebi.

To znači i da ćemo možda shvatiti da naš partner treba kontakt i bliskost više nego mi, ili da ne podnosi preveliku količinu emocija i tada se povlači iz odnosa, što nas povređuje. Možda ima potrebu rješavati sve razgovorom i ne vidi smisla u plakanju, ili ne želi puno pričati, trebaju mu samo djela i osjećaji. Te različitosti često rezultiraju svađama ili bolnim tišinama i obično razaraju vezu.

Budući da najveći danak u vezama plaćamo upravo zbog naših podsvjesnih ponašanja, reakcija i potreba, svjesnost o tome i duboko poznavanje sebe i partnera prevencija je, ali i izlaz iz velikih kriza. To je tada "svjesna veza".

Koliko god emocije bile sama naša bît i po prirodnom konceptu uvijek su ispravne za nas, kod većine ljudi nisu dobro kalibrirane i setapirane zbog loših iskustava iz ranog razdoblja života kada se emocionalni sustav slagao. Samim time one nisu dovoljno pouzdan vodič kroz odnose, ali zato imamo svjesnost koju možemo upotrijebiti i staviti za kormilo tih snažnih unutarnjih poriva.


Ljubav citati

Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim.
Pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim.
Uspjeh bez ljubavi čini te arogantnim.
Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim.
Ljubaznost bez ljubavi čini te servilnim.
Siromaštvo bez ljubavi čini te ponositim.
Ljepota bez ljubavi čini te apsurdnim.
Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom.
Posao bez ljubavi čini te robom.
Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost.
Molitva bez ljubavi čini te introvertiranim.
Zakon bez ljubavi te pokorava.
Politika bez ljubavi čini te egoistom.
Diplomacija bez ljubavi čini te licemjernim.
Vjera bez ljubavi čini te fanatikom.
Križ bez ljubavi pretvara se u mučenje.

Život bez ljubavi nema smisla …

"Ljubav je duboki poriv za biti jedno sa cjelinom, duboki poriv rastapanja ega u jedno jedinstvo, žudnja za vraćanje u jedinstvo."- Osho

"Ljubav je stanje u kojemu čovjek vidi stvari uglavnom onakvima kakve one nisu." – Nietzsche

"Ljubav je pobjeda nad egom" – Talidari

"Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom." - H. L. Mencken

"Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu." - Erich Fromm

"Ljubav je igra koja se može igrati udvoje tako da oboje pobijede." - Eva Gabor

"Ljubav je kad je sreća drugoga važnija od vlastite."

"Ako ne spoznaš ljubav, ti si promašio život. Ti si promašio nevjerojatno, beskrajno, promašio si potpuno – ti si promašio vrh iskustva."

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 11 Ljubav prema sebi (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

11 Ljubav prema sebi

PRIHVATI I VOLI SEBE!
Kada volite sebe vi privlačite ljubav.
Prihvatanje je prvi korak da sebe zavolite. Prihvatanje sebe podrazumijeva da prihvatite i upoznate svoju suštinu, svoje jastvo.

U svakodnevnoj komunikaciji treba koristiti svoje ime a ne nadimak. Vaše ime je rezonator vaše energije. Kad koristite nadimak udaljavate se od sebe. Korišćenje vašeg imena je prvi korak u prihvatanju svoje individue. Potrudite se da svojoj okolini nametnete pravilo da vam se obraća po imenu.

Kad prihvatite svoju individualnost bit ćete u mogućnosti i da se promijenite, ali bez emocionalnog naboja. Ako ste debeli, još uvijek možete da smršate. Ako ste siromašni, možete da poboljšate materijalnu situaciju.
Nedostatak novca je znak nedostatka samopoštovanja, osjećanja krivice i manje vrijednosti. Mi zaslužujemo dobar i ispunjen život.

Kada volite sebe vaše nesvjesno vam dozvoljava da primate, a kada se ne volite, onda mislite da ništa ne zaslužujete.
Pogledajte na koji način volite druge, ako ih uopće volite. Ovo je odraz onoga što se dešava u vama. Možda uslovljavate druge i prihvatate ih samo ako su idealni. Ako uslovljavate druge i ne prihvatate ih zbog njihovih specifičnosti, onda isto radite i sebi.
Svako ima i tamnu stranu. Možda imate izvjesne misli ili ste radili izvjesne stvari za koje zaključujete da su loše. Ovo vam donosi osjećaj krivice ili srama. Opet poredite sebe po nečijim standardima i opet igrate nečiju igru. Zar ne vidite da i drugi čine isto i da su standardi imaginarne kategorije koje trenutno možete da izmjenite u vašim mislima? Prihvatite da imate tamnu stranu i da tu nema ničeg lošeg. Ako imate misli kojih se stidite ili mislite da su loše, shvatite da su to samo misli. To niste vi. Ako ste u prošlosti radili stvari kojih se sad stidite (a ko nije), prihvatite da prošlost više ne postoji i da je bitno ono što radite u sadašnjosti ili što ćete raditi ubuduće.
Ako sudite sebi to znači da se poredite sa nekim. Vi ne znate u kakvim se okolnostima taj neko nalazi, kakav je njegov unutrašnji svijet, kakve su mu prepreke postavljene. Ono što znate o njemu je vrlo malo. Ovakvo poređenje vas samo ponižava pa zato prestanite sa tom praksom zauvijek.
Volite sebe! Ljubav ne postavlja uslove! Kada volite nekog, volite ga bez obzira šta se dešava ili šta on radi.
Ako postavljate uslove u ljubavi onda to nije ljubav nego poslovni aranžman.
Ne postoji osoba koja treba da vas voli do vas samih. Kad zavolite sebe, zavoliće vas i drugi. Znajte da vas Bog već voli i prihvata! Pogledajte okolo; ljudi koji sebe izrazito vole i poštuju su veoma interesantni u društvu, oni su raspoloženi da probaju razne stvari i što je najvažnije njihovo prisustvo povećava samo-poštovanje kod drugih.
Za razliku od njih, ljudi koji sebe ne poštuju ne vole promjene. Konstantno ponižavaju druge i to uglavnom rade izvodeći neslane šale na tuđi račun. Takvi ljudi unižavaju druge da bi sebe istakli. Ljudi koji sebe poštuju nikada se ne rugaju ni sebi ni drugima. Budite takvi i nagrada stiže.
Svi vaši dosadašnji partneri su bili vaš odraz, pa ako veza nije uspjela zapitajte se zbog čega? Kada ne možete da pronađete savršenstvo u sebi, tada ne možete ni u drugim ljudskim bićima.
Kada prestanete da tražite u spoljnom okruženju, naći ćete idealnog partnera. On stiže onog momenta kada sklopite mir sa sobom.
Nauci da budeš sam
Ekstraverti vs introverti
Ljudi misle da su sretni kada su sa prijateljima; i onda kad ostanu sami im je dosadno, osjećaju se bijedno – neko im je potreban. To je jedan tip ljudi – ekstraverti. Introverti su drugi tip – kad god su sami oni su sretni. Sa ulaskom drugog u život introverta, sa tim drugim ulazi nezadovoljstvo. Oba su tipa ponaosob ograničena.
Određeni tip je prepreka i te se prepreke treba osloboditi. Ne trebate biti niti jedan određen tip ili možeš biti oba tipa istovremeno.

Šta da se radi?
Ne treba u situacije ulaziti sa određenim i utvrđenim stavom; treba se, što je moguće više, iz krajnosti u krajnost kretati noseći kvalitet. Ubrzo ces biti u stanju kvalitet unijeti u svaku situciju.
Ako barem jednom uspiješ do suprotnog pola stići idući s kvalitetom koji ćeš do tamo uspjeti donijeti, onda si naučio vještinu. Naprimjer ako svoj kvalitet; osjećaj sreće, ispunjenosti i zadovoljstva, možeš prenijeti iz samoće u društvo, odjednom ćeš postati svjestan jedne nove pojave; društvo ti pomaže da budeš kvalitetan u samoći a samoća ti pomaže da budeš u dubljem-kvalitetnijem odnosu sa ljudima.
Nakon tog postignuća ti odeš sam u brda ili do mora. Brda su vrlo lijepa. Zatim se vratiš u svijet. I on je lijep. Zašto onda i ljudi nebi bili lijepi? Ponekad budi sam, ponekad sa ljudima. A ako budeš budan krajnosti ti mogu i pomoći.

Čovjek koji nikada nije živio u samoći ne može vidjeti ljepotu međuljudskih odnosa. Kao što ni onaj drugi ne može znati ljepotu samoće. Osoba rođena u nekoj zabiti neće uživati u samoći. Ona će tamo zatupiti.
Ljudi rođeni gore u Himalajima ne mogu vidjeti svu ljepotu krajolika. Oni osjete groznicu Londona i Bombaja kao što oni koji žive u Londonu dožive uzbuđenje Himalaja.
Krajnosti odnosno kontrasti su potrebni da bismo više osjetili.

Želiš li stvarno da osjetiš okus življenja? Izoštri svoja čula. Cijeni svoj posao, voli prirodu, idi na planinu ili na more, neka te osvoji drveće i zvjezdano nebo. Nauči da budeš potpuno sam.
Iz samoće će se roditi ljubav.
I shvatit ćeš da te tvoje srce dovelo u beskrajnu pustinju. U početku ćeš patiti od usamljenosti no onda ćeš primjetiti da se pustinja pretvara u ljubav.

Nazovi stvari pravim imenom i budi strpljiv.
Budi uvijek svoj, to je prevashodno. Ne očekuj savršenstvo, ne traži i ne zahtijevaj ništa. Voli obične ljude. Ništa nema lošeg u običnim ljudima. Obični ljudi su neobični. Svako ljudsko biće je jedinstveno. Imaj poštovanja prema toj jedinstvenosti.
I tako, jednog dana, iz one sjete procvjetaju ruže i tvoj dom se ispuni mirisima. Tako se ljubav događa.

Kad shvatimo da nas niko drugi, osim nas samih, ne može učiniti sretnim i da je sreća posljedica ljubavi koju osjećamo u sebi, ovladat ćemo umijećem ljubavi.

Umijeće ljubavi
Ljubav prema sebi
Na svijetu postoje milioni muškaraca i žena. Neki će vam dobro odgovarati, a neki vam uopće neće odgovarati. Mozete da volite bilo koga; ali, da biste s tom osobom mogli svakodnevno funkcionirati, potreban vam je neko ko vam u svakom pogledu odgovara. Ta osoba ne treba biti ista kao vi; vi trebate biti kao ključ i brava.

Možda ste u svoju vezu već uložili određeno vrijeme. Ako odaberete da i dalje ostanete u toj vezi, možete ipak početi ispočetka, tako što ćete svog partnera voliti i prihvatiti baš onakvog kakav jeste. Prije toga treba zavoliti i prihvatiti sebe onakvim kakav jesi. Ne trebate se pretvarati da ste drukčiji. Kada pokušavate postati ono što niste, to nikada ne može uspjeti.
Samo ako prihvaćate i volite sebe, možete biti onakvi kakvi ste, i istinski se tako ponašati. Vi ste to što jeste, i to je to.

Ako odlučite da budete u vezi, ne pokušavajte partnera mijenjati. On ili ona imaju pravo da budu to što jesu; pravo da budu slobodni. Kada sputavate slobodu svog partnera – u onome što on čini ili ne čini, sputavate i svoju sopstvenu slobodu.
Ako istinski volite sebe, nikada se nećete odreći svoje slobode.

Pronađite osobu koja vam odgovara i istražite mogućnosti koje vam odnos može pružiti. Budite svoji. Preuzmite taj rizik ali budite iskreni. Ako to funkcionira, nastavite dalje. Ako ne funkcionira, učinite sebi i partneru uslugu: otiđite – pustite njega ili nju da odu. Ne budite sebični. Dajte svom partneru šansu da otkrije ono što stvarno želi – i onoga ko će mu potpuno odgovarati i istovremeno dajte i sebi tu mogućnost.

Ne gubite vrijeme, a nemojte ni nečije vrijeme uzalud trošiti. To je poštovanje.

Snovi i fantazije su proizvod potisnutih želja
Da sada si od sebe odbijao mnoge stvari – zato ti se one i pojavljuju u snovima. Krećeš se ulicom i u susret ti dolazi neka privlačna osoba; želja se pojavljuje i ti je odbacuješ riječima; To je pogrešno. A to cijela kultura, tradicija, društvo, moral vrišti u tebi. Kada se pojavi neko lijepo lice ti ga, kao da nešto nije u redu, odbiješ. I sada će to lice postati tvoj novi san.
Odbijena želja postaje san. Snovi i fantazije su proizvod potisnutih želja.
Baš oni koji odbijaju uobičajen ljudski život su prave fabrike najprostijih snova.
Ne odbijajte snove jer ćete postati opsjednuti tim istim snovima.

Dualnost svijesti
Bog je ljubav i svjetlo. Tamo gdje Bog nije, ostavljeni smo u praznini tame. Svjetlost i tama su suprotnosti. Suprotnosti postoje da bi stvorile kontrast i to nam pomaže u sticanju iskustva. Koncept dualiteta čine suprotnosti. Suprotnosti su zapravo jedno te isto samo na različitim krajevima-polovima skale iskustva. Ako iskusimo temperaturu, tada ćemo spoznati vruće i hladno. Kada je nešto hladno to znači odsustvo toplote. Vruće i hladno predstavljaju istu stvar – temperaturu, samo na različitim krajevima skale kojom mjerimo. U odsustvu jedne od suprotnosti ne bismo mogli da iskusimo drugu.
Ova dualnost naše svijesti je zapravo iluzija i ona postoji kako bi sebe sagledali. Trik je da stanemo u točku ravnoteže između ovih polova i tako poništimo iluziju dvojnosti. Kada smo u točki ravnoteže, svjetlost Izvora iliti Boga počinje da sija kroz nas. Stanje ravnoteže javlja se kada se ukloni emocionalni pritisak koji nastaje na polovima. Emocija je ono što nas gura na jednu stranu.

Što god da vam se događa prihvatite i ne osuđujte.
Kako kaze Rumi; Vjeruj da sve što ti se događa događa se u tvoju korist.

Ne stvarajte podjele na prirodno i neprirodno. Cjelokupnost to je priroda. Ne samo drveće, oblaci, trava – sve. Nema ničega što je neprirodno. Sve je prirodno.
Um živi kroz razlike, kroz podjele. Prihvati što god da Jesi i prihvati to bez analize.

Dobro i loše
Postoji vjerovanje da ne postoji loše odnosno zlo. Da smo mi ti koji nešto proglasimo lošim jer to ne razumijemo, ili zato sto nas to ‘loše’ uznemirava. Naš stav je ono što nešto tvori lošim.

Dobro i zlo su subjektivni termini. Kao i većina ljudi možda ćete sebe proglasiti lošim ako kradete. Ali krađu možemo da posmatramo kroz različit sklop okolnosti. Šta ako kradete zato što vam je novac potreban za operaciju djeteta i to je jedini način da mu spasite život? Šta ćemo sad? Da li ste dobri ili loši? Na ovom primjeru vidimo koliko granica između dobra i zla može biti zamagljena. Svako ima sopstveno shvatanje dobra i zla, a vaše se sigurno razlikuje od mog.

BRAHMA; vrhovno jedinstvo postojanja; nema razlike izmedju dobra i zla, um radi te razlike.

Tajna prihvatanja
Ti si u jednoj te istoj prirodi, bilo da si na pijaci ili negdje u brdima. Negdje je priroda postala planina i šuma a negdje prodavnica i pijaca. I jednom kad shvatis Tajnu Prihvatanja tada ćeš i na pijaci uživati. Pijaca ima svoju ljepotu, život i dah. A planine i šume ne bi bile tako ljepe da nema pijačne gužve i buke.
Jedna dobra pijaca uvijek daje dubinu tišine jedne dobre planine.

Lekcija poslušnosti
Možda imate problem sa autoritetima kao što su recimo bili vaši roditelji. Ovaj problem vas je kasnije pratio tokom školovanja, a sada kada ste odrasli, možda imate problem sa policijom ili šefovima na poslu. To se ponavlja sve dok ne prihvatite poslušnost. Dok god poslušnost doživljavate emotivno lekcija nije savladana! Ove situacije sami privlačite kako bi naučili stvari o sebi.
Pokaži se svijetu načinom svog života a ne nepotrebnim brbljanjem! Postoji razlog zašto smo rođeni baš od tih naših roditelja i u datom trenutku i datim okolnostima. Zbog toga smo jedinstveni.
Okolnosti u kojima se nalazite su vaše lekcije. Lekcija se konstantno ponavlja dok je ne naučite a onda ide sljedeća. To je život.

Ne–uspjeh
Uspjeh je teško definirati. On dolazi u mnogo različitih oblika i može da se odnosi na sve oblasti života. Uspjeh se obično dovodi u vezu sa bogatstvom i slavom. Za vas je možda uspjeh ako pronađete savršenog partnera i ostvarite harmoničnu ljubavnu vezu.
Ne treba da mjerite svoj uspjeh tuđim mjerilima. Vi ste jedinstveni, a život nije takmičenje sa vašom okolinom.
Kod podizanja kvaliteta života i osobnog usavršavanja treba od onoga što sam bio jučer stići do nečeg-nekog boljeg danas i sutra. Na ovom putu napretka svako od nas kreće sa različite pozicije. Imamo drugačije prepreke na putu i to je zato što živimo i radimo u samo nama svojstvenim okolnostima.
Neuspjeh je samo nepostizanje zadovoljavajućeg rezultata. Neuspeh nije emocija. Kada ne dobijete željeni rezultat, možda osjetite emociju razočarenja ali to i dalje samo znači da rezultat nije postignut.
Kad god donosimo odluku mi kreiramo budućnost. Kažemo „da” ili kažemo „ne”. Put se tu razilazi na dvije strane i budućnost može da se izmjeni. Bog nam je dao slobodnu volju da biramo. Naša osobna snaga dolazi iz činjenice da sami kreiramo svoj svijet.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 12 Zemlja ljubavi i ‘smrt’ (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

12 Zemlja ljubavi i ‘smrt’

Staza koja vodi ka zemlji ljubavi prolazi kroz zemlju smrti.

Ako nismo na oprezu gubimo svoju sposobnost da volimo. Ako želis voliti, trebaš ponovno naučiti kako vidjeti. Osloboditi se svoje ovisnosti. Strgnuti sa sebe krake društva koji su se obavili oko tebe i ugušili tvoje bivstvovanje. Treba ih se osloboditi. Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćes nastaviti živjeti u svijetu, više nećes biti od svijeta.
U svom srcu bit ćes slobodan, iako potpuno sam. Tvoja ovisnost će nestati.
Ne moras ići u pustinju; ostani među ljudima i maksimalno uživaj u njihovom društvu. Međutim, drugi više neće imati moć učiniti te sretnim ili nesretnim. To je samotnost. U toj samoći tvoja će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da voliš. Na druge više nećeš gledati kao na sredstvo za zadovoljenje svojih ovisnosti.

Hoćeš da se oslobodiš droge? Trebaš se oduprijeti iskušenjima ovog sistema. Kada uspijes, ostat ćeš u svijetu ali mu više nećeš pripadati.
Samo onaj ko je to pokušao zna kako je to užasno teško. To je kao da od sebe zahtijevaš da umreš. To je kao da od jadnog ovisnika zahtijevaš da se odrekne jedine sreće koju poznaje. Da, dok se bori sa simptomima odvikavanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, od njega zahtijevaj da tu drogu zamijeni za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zraka, za slatki okus vode iz planinskog potoka.

Od trenutka kada smo probali drogu koja se zove dokazivanje, uspjeh, prihvaćenost, popularnost, ugled, društvo može da nas kontrolira i mi postajemo roboti. Kako dobro izgledaš! I robot se ispuni sujetom. Pritisnem taster pohvale i robot naraste. Pritisnem taster kritike i on splasne. Totalna kontrola.

Osjecaj odbačenosti stvara doživljaj praznine. Javlja se osjećaj usamljenosti.
Taj osjećaj pokušavamo odagnati novom dozom droge; ohrabrenje, prihvaćenost i tako i dalje ostajemo pod kontrolom drugih.

Možes li zamisliti život u kojem bi odbio uživati. Ili ne prihvatiti makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da odbijes rame za plakanje?
Zamisli život u kojem ni o kome ne bi čuvstveno ovisio, tako da više niko nema moć da te učini sretnim ili nesretnim. Da odbiješ potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da ti sam budeš nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivaš svojim.

Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali ti nećes imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život. Ako ikad postignes takvo stanje, konačno ćes saznati što znači imati pogled koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom. Tada ćes vagati svaku riječ. Saznat ćes što znači voljeti.

Ali da bi mogao stići u zemlju ljubavi - voliti ljude, treba proći kroz muke umiranja, znači da u tebi umre potreba za njima i da budeš potpuno sam.

Kako uopće stići tamo? Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje bismo imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćemo se suprotstaviti žudnji za drogom.
Kojim dobrim stvarima? Ljubav prema radu kojim se baviš zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepiš i o kojima ne ovisiš čuvstveno već uživas u njihovom društvu.
Također će pomoći ako se počneš baviti aktivnostima kojim se baviš cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko voliš baviti da, dok si njima zaokupljen, uspjeh, priznanje i odobravanje ti ništa ne znače.
Pomoći će također ako se vratiš prirodi.

Otpusti ljude, otiđi u planine i u tišini opći s drvećem, cvijećem, životinjama, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama.

Hrani se zdravom hranom, dobrom zdravom hranom. Ovdje se ne radi o stvarnoj hrani, nego o zalasku sunca, o prirodi, o dobrom filmu, o dobroj knjizi, o poslu u kojem uživas, o dobrom društvu. Tako ćes se osloboditi ovisnosti o onim nepotrebnim osjećajima.

Stupi u dodir s prirodom. To je lijek za usamljenost. Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudima, druženjem i bukom. To nije nikakav lijek.

Vrati se prirodi, idi u planine. U goleme pustinje samoće – gdje niko neće biti uz tebe, apsolutno niko. U početku će ti to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što se nisi navikao na samoću. Ako uspijes neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav. Tvoje će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće. Oslobodit ćes se droge i bit ćes slobodan.
Tada ćes shvatiti šta je sloboda, što je ljubav, što je sreća, šta je stvarnost, šta je istina i šta je Bog.
Stići ćes do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i vezanosti.

Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Svijet ne boluje od nedostatka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedostatka svjesnosti. A ljubav se stvara svjesnošću.

Shvatiš li koje zapreke sebi postavljaš na putu do ljubavi, slobode, i sreće zapreke će nestati. Uključi svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možes proizvesti; ljubav je nešto što te ima. Ti nemas vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjeduješ te stvari; predaješ im se.

Ljubav nas vodi do vrha jer može biti izgubljena. Ovog trenutka postoji a vec je sljedećeg trenutka nema. Mogućnost njenog odsustva daje dubinu njenom prisustvu.

‘Smrt’
Život je radost jer je smrt uvijek u blizini.
A kada dospiješ do trenutka umiranja, tada ćeš znati da nema smrti. Tada možeš reći – zbogom, bez potrebe za ijednom suzom i tugom – možda suze radosti, ali ne tuge.

Ako si odista živ, pun energije, onda možeš umrijeti blaženo, radosno. Samo slabići umiru nesretni – zato što nikad i nisu živili, niti okusili piće iz vrča života. Oni su se samo nadali i nadali i nadali i život im se niti jednom nije dogodio. Zato se takvi i boje smrti.

Onaj koji je stvarno živio, spreman je da prihvati smrt u svakom trenutku.

Ako želiš više života, budi spreman za smrt.

Mnogi ljudi nikad nisu živili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato što iza sebe nisu ostavili mladost.

U životu sv. Francisa-Franje bio je jedan divan događaj. Bio je na samrti, a običavao je da ide na magarcu iz sela u selo i tako širi svoje iskustvo. Svi njegovi učenici su se okupili da čuju njegove posljednje riječi. Posljednje riječi čovjeka su najznačajnije jer one sadrže svo iskustvo njegova života. No, to što su njegovi učenici čuli, nisu mogli ni povjerovati...
Sv. Franjo se nije obratio ni jednom učeniku već svom magarcu riječima: „Brate, ja sam beskrajno zahvalan tebi. Nosio si me na svojim leđima iz mjesta u mjesto i nikada nisi gunđao, prigovarao. Prije no što napustim ovaj svijet, sve što želim je da dobijem oproštaj od tebe, jer nisam bio human prema tebi.“
Ovo su bile njegove poslednje riječi.

Ako za života kvalitet – osjećaje zadovoljstva, blaženstva i radosti, naučimo prenositi u svaku situaciju onda nam smrt moze predstavljati vrata za ulazak u Božansko; uskrsnuće ili ponovno rođenje. Čovjek koji zna, i umirući nosi radost u sebi.

Od lošeg načini najbolje – to je kreativnost i umjetnost. I ako čovek živi svoj čitav život tako da svaki trenutak i svaku fazu svog života učini lijepim; ljubavnim veseljem, prirodno je da će njegova smrt biti najviši vrh njegova života. Njegova smrt neće biti tako ružna kako to obično biva u životu sa svakim od nas. Ako je smrt ružna značilo bi da ti je sav život bio protraćen. Smrt će biti potvrđena mirom, ljupko ulaženje u nešto nepoznato, veseli pozdrav starim prijateljima i starom svijetu. U tome nema nikakve tragedije.

Niko nije tako slobodan i živ kao onaj koji je prihvatio smrt.

Jedan zen-majstor po imenu Lin Či je umirao. Hiljade učenika se okupilo da čuju poslednju propovijed, ali Lin Či je samo ležao – veseo, nasmijan, ne izgovarajući ni jednu riječ. Vidjevši da će on umrijeti a da neće izgovoriti nijednu riječ, neko je opomenuo Lin Čija. To je bio jedan stari prijatelj, također majstor. On nije bio učenik Lin Čija i zbog toga ga je mogao osloviti: „Lin Či, da nisi možda zaboravio na svoju posljednju riječ?
Lin Či reče: „Samo oslušni.“ Na krovu su dvije vjeverice skakutale, kričale. „Kako je divno“, i potom izdahnu. Na trenutak, kada je rekao da oslušnu, bila je apsolutna tišina. Svi su mislili da on želi da kaže nešto veliko, ali to su se samo dvije vjeverice na krovu svađale, kričale, trčkarale... On se nasmijao i izdahnuo. No, on je ipak dao svoju poslednju poruku: U tom trenutku Lin Čiova smrt je bila važna isto toliko koliko i skakutanje i kričanje dvije vjeverice na krovu njegove kuće, nema nikakve razlike u tome.
U životu je to sve isto. To je bila sva njegova filozofija, njegovo sveukupno životno učenje – da nema ništa što je više i ništa što je niže, sve zavisi o tebi: šta ćeš izvući iz toga.
Ne čini stvari malim i velikim, trivijalnim i važnim.
Sve je važno.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

Poglavlje 13 -pogovor (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

Poglavlje 13 -pogovor (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

Postani majstor u igri života
Umijeće življenja - vodič kroz život
Životni put ka samospoznaji; postizanju mira, sreće i ljubavi

13 Pogovor

Operacijom brisanja osobne povijesti i usavršavanjem u pojedinim oblastima čovjek postaje majstor u igri života. Točnije – majstor iluzije, jer prevareni čulima život i ne možemo nazvati drugačije do iluzijom.

Manje brini o tome šta treba da radiš a više misli o tome šta treba da budeš. Bit će ti suđeno ne na osnovu onoga sto činiš, vec onoga što jesi.
- Meester Eckhart, njemački filozof

Želim biti sretan, želim biti svet, želim biti pun ljubavi, želim imati mir, želim biti slobodan, želim biti čovječan.

>> Kako promjenit sopstveni život?
Kako pronaći sreću, mir i ljubav?
Kako se osloboditi straha, duševne boli i patnje?
Kako se osloboditi želje za posjedovanjem? Žudnje i vezanosti …
Kako se osloboditi osjećaja usamljenosti. Potrebe za nekim …
Kako se osloboditi ovisnosti? Ljubomore i posesivnosti?
Kako se osloboditi opsjednutosti?
Kako se osloboditi straha od budućnosti?
Kako biti ono što jesi, Biti ovdje i Biti sada? <<
Vodič kroz život
Životni put ka samospoznaji; postizanje mira, sreće i ljubavi
(ide na zadnju str korica)

Život je banket kojeg se većina ljudi odriče, ne želeći da sudjeluju u njemu. Oni nikada ne otkriju blago. U nama postoji nešto dragocjeno. Skupocjeno. U nama je carstvo Božje. Kada bismo barem to mogli otkriti.

Ajnštajn je rekao da je lakše razbiti atom nego predrasudu. Ljudi nisu ono što su. Na određen način svi su kontrolirani. Šta je rezultat? Postaju marionette; ponašaju se, delaju i osjećaju na mehanički način. Nemaju živa osjećanja niti živo ponašanje a nisu ni svjesni toga. Ne mogu da žive bez potvrde drugih. Odgovaraju na glasove ljudi, na iskustva koja pripadaju prošlosti. Doživili su određene stvari koje su ih obilježile za cijeli život. Ta ih iskustva drže pod kontrolom. Zato nisu slobodni. Nisu živi. To je osnovna prepreka duhovnom životu.

Velika tragedija našeg života nije u dimenziji naše patnje, vec u dimenziji onoga sto gubimo odnosno propuštamo. Možete umrijeti a da nikada niste ni živili u pravom smislu riječi. Ljudska bića žive i umiru spavajući. Nikad se ne bude. Žive u pijanoj omamljenosti. Kao da su hipnotizirani, drogirani.
Ljudi misle da su živi zato sto dišu, jedu, govore, hodaju. Ima ljudi punih predrasuda, koji nisu ono što jesu, samo su marionette. Oni nisu ni živi ni mrtvi.

Šta znači biti zaista živ? Znači tri stvari; Biti ono što jesi, Biti ovdje i Biti sada.

Malo je onih koji ulažu vrijeme i energiju da uzdignu svoje postojanje na višu razinu.

Kako izaći? Kako se suočiti sa strahom? Kako znati da spavamo?
Kako se probuditi? Kako promjeniti sopstveni zivot? Šta treba uciniti?

Ništa! Da bi se vaš život preobrazio, potrebno je da vidite. Ništa ne treba da činite. Promjena i preobražaj dolaze usporedo s viđenjem, novim sagledavanjem svijeta i nas samih. Viđenje svega na potpuno nov način, znači promjenu ideja i ubjeđenja, preobražaj srca.

filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, Osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost, odnos,

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

subota, 24.10.2015.

PRIČA O DVA VUKA

Jedan stari Indijanac je pričao svom unuku sledeću priču:

- U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka. Jedan je ZAO – to je strah, gnev, zavist, zalost, kajanje, pohlepa, nadmenost, samosazaljenje, krivica, ogorcenje, inferiornost, laži, lažni ponos, superiornost i ego. Drugi je DOBAR - to je radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosecanje, velikodusnost, istina, samilost i vera - pripovedao je starac.

- Koji vuk pobeđuje, deda?- upita unuk na kraju.

- Onaj kojeg više hraniš - odgovorio je stari Indijanac.

Oznake: radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosecanje, velikodusnost, ISTINA, samilost, vjera, strah, gnev, zavist, zalost, kajanje, pohlepa, nadmenost, samosazaljenje, krivica, ogorcenje, inferiornost, la, lažni ponos, superiornost, ego

nedjelja, 21.12.2014.

Sve je važno

Jedan zen-majstor po imenu Lin Či je umirao. Hiljade učenika se okupilo da čuju poslednju propovijed, ali Lin Či je samo ležao – veseo, nasmijan, ne izgovarajući ni jednu reč. Vidjevši da će on umrijeti a da neće izgovoriti nijednu reč, neko je opomenuo Lin Čija. To je bio jedan stari prijatelj, takođe majstor. On nije bio učenik Lin Čija i zbog toga ga je mogao osloviti: „Lin Či, da nisi možda zaboravio na svoju posljednju riječ? Uvijek sam govorio da nemaš dobru memoriju. Ti umireš... nisi li zaboravio?“

Lin Či reče: „Samo oslušni.“ Na krovu su dvije vjeverice skakutale, kričale. „Kako je divno“, i potom izdahnu. Na trenutak, kada je rekao da oslušnu, bila je apsolutna tišina. Svi su mislili da on želi da kaže nešto veliko, ali to su se samo dvije vjeverice na krovu svađale, kričale, trčkarale... On se nasmijao i izdahnuo. No, on je ipak dao svoju poslednju poruku:

Ne činite stvari malim i velikim, trivijalnim i važnim. Sve je važno.

U tom trenutku Lin Čiova smrt je bila važna isto toliko koliko i skakutanje i kričanje dvije vjeverice na krovu njegove kuće, nema nikakve razlike u tome.

(U) životu je to sve isto. To je bila sva njegova filozofija, njegovo sveukupno životno učenje – da nema ništa što je više i ništa što je manje, sve zavisi o tebi: šta ćeš izvući iz toga.

Započni meditirati i stvari će početi rasti u tebi – tišina, mir, blaženstvo, osjećajnost. I što god da izađe iz meditacije, pokušaj da to ispoljiš u životu. Dijeli to sa nekim, jer sve što podijeliš sa bližnjima brže se razvija. A kada dospiješ do trenutka umiranja, tada ćeš znati da nema smrti. Tada možeš reći – zbogom, bez potrebe za ijednom suzom i tugom – možda suze radosti, ali ne tuge.

Ali ti treba da počneš sa bezazlenošću. Zato, prvo odbaci svu koještariju koju nosiš sa sobom. A svi nose previše smeća u sebi – zato što su drugi rekli da su to velike ideje, principi, načela...

Život je veoma jednostavan: to je veseli ples. Čitava planeta može biti puna veselja i plesa, ali to sprečavaju ljudi koji ozbiljnošću stvaraju život bez smijeha, stvaraju ideju da je život grijeh, da je to iskupljenje za neke imaginarne grijehe. Kako ti možeš uživati kada je takva klima oko tebe koja ukazuje da sve treba biti iskupljeno? – da ti treba da patiš jer si načinio loša djela, a to je sve neka vrsta zatvora u koji si gurnut da bi patio.

Život nije zatvor, to nije iskupljenje. To je, naprotiv, nagrada, a ona je data onima koji to mogu oslušnuti, koji zaslužuju to. To je tvoje osnovno pravo da uživaš, a grijeh će biti ako ne uživaš u životu. To bi bilo protiv egzistencije ako to ne bi uljepšao, ako bi sve ostavio onako kako si zatekao.

Ne, neka poslje tebe to ostane sretnije i ljepše.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti (Osho) koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: život, umijeće zivljenja, rast, razvoj, besmrtnost, znanje, meditacija, mir, uživanje

Preobrazi male stvari u slavlje

Da li si čuo vatrene žabice vani? Jesi li ikada razmišljao zašto se u svim kulturama, svim društvima, svugdje u svijetu, za slavlje ostavlja svega nekoliko dana? Tih nekoliko dana slavlja je kompenzacija – jer su sva društva oduzela svaki razlog za slavlje u tvom životu, a ako ti se ne bi ništa dalo kao kompenzacija za to, tvoj život bi mogao biti opasan za tu kulturu.

Svaka kultura će ti dati nešto u ime kompenzacije kako se ne bi osjećao sasvim izgubljen i bijedan, tužan. No, ta kompenzacija je lažna. Sva ta svjetla i vatrene žabice ne mogu te učiniti veselim. To je samo za djecu. Ali, u tvom unutarnjem svijetu moglo bi biti nastavljeno sa svjetlom, pjesmom i veseljem.

Uvijek se sjeti da društvo nastoji da ti pruži nešto u ime kompenzacije kada osjeti da potisnuti dio tvog bića može izazvati eksploziju u najopasnijoj situaciji. Društvo tada pronađe nešto što ti može prijati i dopusti da to ispoljiš ali to nije slavlje i ne može biti istinito slavlje. Pravo slavlje će doći iz tvog života u tvoj život. Istinsko slavlje neće ovisiti o kalendaru i određenom danu.

Čud(n)o, čitave godine živiš u bijedi, a potom iznenada jednog određenog dana, izađeš iz jednog stanja i počneš da plešeš.

Ili je lažno tvoje stanje ili je laž taj određeni dan – oboje ne mogu biti istina. I kada taj određeni dan prođe, ti se ponovo vraćaš u svoj mračni život, svi se vraćaju svojoj bijedi, svojoj tjeskobi.

Život će biti stalno slavlje, festival svjetla tokom čitave godine. Samo tada ti možeš rasti, cvjetati. Preobrazi male stvari u slavlje.

Naprimjer, u Japanu imaju ceremoniju ispijanja čaja. U svakom zen samostanu i svakom domu koji si to može priuštiti, postoji mali hram za ispijanje čaja. Tako čaj ne biva nešto uobičajeno, svakodnevno – oni to preobraze u slavlje.

A to što se priredilo sa čajem može se primjeniti sa svime – sa tvojim oblačenjem, sa tvojom hranom. Ljudi žive skoro kao u snu i ne vide da svaki proizvod, svaka odjeća ima vlastitu ljepotu, vlastiti dojam. Ukoliko si ti osjećajan, tada tvoja odeća neće biti samo od tkanine koja te pokriva – to treba da izrazi tvoju individualnost, tvoj ukus, kulturu, tvoje biće.

Sve što ti radiš biće ispoljavanje tvoje biti, imaće tvoj pečat na tome. Tada život može biti stalno slavlje.

Čak i ako se razboliš i ležiš u krevetu, ti možeš načiniti te trenutke ljepšim i veselim trenucima opuštenosti i odmora, trenucima meditacije, trenucima slušanja muzike ili poezije. Nema potrebe da budeš tužan zato što si bolestan. Trebalo bi da si sretan što su svi u kancelarijama, a ti si odmarajući se u svom krevetu, nalik kralju jer neko sprema čaj za tebe, samovar pjevuši svoju pesmu, prijatelji običavaju da te posjećuju i da sviraju flautu za tebe... Te stvari su od većeg značaja no sva medicina.

Kada si bolestan pozovi ljekara, ali ono što je važnije jeste da pozoveš one koji te vole jer je ljubav najbolja medicina. Pozovi one koji mogu stvoriti ljepotu, muziku, poeziju oko tebe jer nema bolje metode za ozdravljenje do stvoriti raspoloženje slavlja.

Medicina je niži način tretmana. No, često izgleda da smo mi zaboravili sve i oslanjamo se samo na lijekove i bivamo neraspoloženi i tužni – baš kao da nam nedostaje nekog veselja koje smo zaboravili u našoj kancelariji. U kancelariji ti samo imaš bijedu – samo jedan dan dopusta i ti ponovo zapadaš u bijedno stanje, ne možeš se opustiti.

Načini sve kreativnim, od lošeg načini najbolje – to je „umjetnost“. I ako čovek živi svoj čitavi život tako da svaki trenutak i svaku fazu svog života čini ljepim; ljubavnim veseljem, prirodno je da će njegova smrt biti najviši vrh njeova života.

Posljednji trzaji... njegova smrt neće biti tako ružna kako to obično biva u životu sa, bezmalo, svakim. Ako je smrt ružna značilo bi da ti je sav život bio protraćen. Smrt će biti potvrđena mirom, ljupko ulaženje u nešto nepoznato, veseli pozdrav starim prijateljima i starom svijetu. U tome nema nikakve tragedije.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti (Osho) koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: život, umijeće zivljenja, rast, razvoj, besmrtnost, znanje, djetinjstvo, meditacija, mir, društvo, Bolest, ozdravljenje, lijecenje, smrt, umiranje

utorak, 20.08.2013.

Duh Života - Savršenstvo kao cilj

Drži svoja mjerila visoka: što viša to bolja.
Ne budi nemaran ili površan u onom što radiš.

Savršenstvo treba uvijek biti cilj.
Možda će izgledati nemoguće postići taj cilj, ali ipak teži prema njemu, nastavi ga tražiti.

Nikad se ne zadovolji ničim osrednjim ili nečim što je učinjeno ravnodušno i bez ljubavi.
Nećeš biti zadovoljan dok ne daš sve od sebe.

Nauči zaboraviti sebe kad služiš drugima.
Davanje na svim razinama činit će ti pravu radost.
Zapamti da postoji mnogo raznih razina na kojima možeš davati, od najviših do najnižih, od duhovnih ili fizičkih. Bez obzira o kojoj se razini radilo, daj i daj od srca i otkrit ćeš kako daješ tako ćeš i primiti.

Osobine koje krase Život su poštenje, red, odgovornost, pravednost, istina, nenasilje, mir, ljubav, dobar karakter, ispravno djelovanje.

Nema razlike u radu jednog kirurga ili običnog radnika. Svaka nemarnost ili površnost u poslu donosi posljedice a najviše ugrožava savjest, sa kojom, ako se nije na čisto opterećuje radosno i slobodno življenje, svjesno ili nesvjesno.

Život uvijek prati čovjeka i ako činimo sve na Njegovu slavu i čast dobiva se od Njega životno zadovoljstvo.
Sve što se čini, čini se za svoj vlastiti Život, ili protiv Njega.

Koja će se jačina Životne Energije upotrebljavati ovisi o spremnosti Njezinog rukovaoca, i ispravnom korištenju prema Njezinim uputama: čistoća srca, savršeni mir, savršena radost, srce ispunjeno Ljubavi.

Životna Energija je čisto Svjetlo Ljubavi - koja postaje, ako joj se dozvoli, potpuno ispunjenje sa Sobom.

Čista Ljubav prima sve u Svoj ljubavni zagrljaj neovisno o očekivanjima.

Život je Energija i o Njoj ovisi Životnost osobnog Života.

Duh Života sve može, On ne podliježe ograničenjima zakonitosti materije.
Život nije ograničen u Svojoj Energiji u fizičkom tijelu čovjeka.
Ona se daje na raspolaganje Cijela, a uzima se od Nje prema osobnim mogućnostima, htjenju i svjesnosti osobe.

Oznake: savrsenstvo, poštenje, red, odgovornost, pravednost, ISTINA, nenasilje, mir, ljubav, dobar karakter, ispravno djelovanje, zivotna energija

petak, 08.03.2013.

SHANTI (MIR)

Shanti, unutarnji mir, znak je milosti Bozije.
Shanti je upravo suprotnost onome sto je oko vas: gradovi se guse u prometu, usi pate od buke. Oko je zasljepljeno od mnostva bljestavila i boja. Nos je nadrazen raznim vrstama smrada, koji izvire odasvud.
Kako mozes naci unutarnji mir pod takvim okolnostima?
Postani svjesnim svoje Bozanskosti. Pusti da u tebi ozivi svjetlo i pozitivno. Dopusti da to dan za danom raste i postaje sve vecim i vecim. S tim svjetlom i pozitivnim ti stvaras oko sebe novo polje energije, koje privlaci otvorenije duse, koje su vec napredovale na putu postizanja shanti.
Tvoja unutarnja promjena uzrokuje vanjsku promjenu: ti dolazis u kontakt s drugim ljudima, koji opet mijenjaju tebe, odnosno tvoju nutrinu.
A sta se dogadja s tvojom okolinom? Automobili i dalje jure. Svjetlosne reklame i dalje uporno trepere. Dimnjaci i dalje nemilosrdno potamnjuju nebo. No, ti to sada dozivljavas drugacije. Ti si uspostavio kontakt s unutarnjim redom. Ti si spoznao i iskusio da se u tebi nalazi izvor najdubljeg mira. To mijenja sve – a s vremenom ce promijeniti i vanjski svijet. To je moc mira. To je snaga mirovanja.
Shanti.
Baba

Oznake: Sai Baba, Shanti, mir, unutarnji mir, transformacija

petak, 17.08.2012.

Umjetnost življenja i meditacija

Umjetnost življenja
Sve je važno

Čovjek je rođen da ostvari život, ali sve ovisi o njemu. On može i da promaši život. On može i disati, može i jesti, može i ostariti, može ići prema grobu – ali to nije i život. To je samo gradacija smrti: od kolijevke pa do groba, sedamdesetogodišnja gradacija smrti.

I pošto milioni ljudi oko tebe žive tom gradacijom smrti, laganom smrću, ti takođe počinješ oponašati taj način. Djeca uče sve od onih koji su oko njih, u okruženju smrti.

Zivoto treba da je rast i razvoj.

Postoje dvije raznolike stvari. Stariti, to može i životinja. Rast je prednost ljudskog bića. Samo su nekoliko tvrdnji prave. Rast znači ulaženje svakog trenutka dublje u principe života, to znači ići dalje od smrti – ne prema smrti. Što dublje ulaziš u život, to više shvataš njegovu besmrtnost – ti se udaljavaš od smrti. Pravi trenutak je kada shvatiš da smrt nije ništa do svlačenje stare odjeće sa sebe, ili promjena kuće, doma, promjena forme – ništa ne umire, ništa n e m o ž e umreti.

Smrt je najveća iluzija koja postoji.

Za rast, samo pogledaj drveće. Kako drveće raste tako mu korijenje ide sve dublje u zemlju. To je ravnoteža: što više raste to mu koreni dublje prodiru. Ne postoji visoko drvo sa malim korijenjem. Ono ne može prehraniti tako veliko drvo. U životu, rasti znači prodirati dublje u sebe. Tamo su tvoji korijeni.

Po meni (Osho), prvi princip života je meditacija. Sve drugo dolazi poslije. Djetinstvo je najbolje vrijeme. Što više ostariš, znači – približavaš se smrti, sve teže je ući u meditaciju.

Meditacija je ulazak u tvoju besmrtnost, ulazak u tvoju vječnost, ulazak u tvoje blaženstvo. A dijete je najkvalificiranija osoba za to jer je još neopterećeno znanjem, neopterećeno religijom, obrazovanjem i svim vrstama besmislica. Ono je još bezbrižno.

Ali, za nesreću, ta njegova bezbrižnost je osuđivana kao neznanje. Neznanje i bezbrižnost imaju sličnosti, ali nisu isto. Neukost je takođe stanje NE-ZNATI što je ujedno i osobina bezbrižnosti, nevinosti. No, postoji isto tako i velikih razlika što je bilo previđeno od čitavog čovječanstva sve do sada.

Bezazlenost nije moguće naučiti – no ona i ne izaziva težnju da se spozna. Dijete je krajnje zadovoljno, ispunjeno. Dijete nema ambicija, ono nema ni želja. Ono je sasvim zaokupljeno trenutkom – ptica na grani sasvim zaokupi njegovu pažnju; samo leptir, njegove divne boje i ono je očarano; duga na nebu, i ono ne može pojmiti da ima što značajnije od toga, bogatije od te duge. I noć puna zvijezda, zvijezde iza zvijezda...

Bezazlenost je bogata, to je punoća, čistota. Neznanje je siromašno, ono je prosjačenje – ono želi ovo, ono želi ono, ono želi da je sposobno da zna, želi da je poštovano, da je dobrostojeće, vrijedno, ono želi da je moćno.

Neznanje se kreće stazom žudnje. Bezazlenost je stanje bez žudnji. Ali, pošto su oboje bez znanja, mi i dalje ostajemo zbunjeni njihovim prirodama. Mi prihvatamo oboje sa sigurnošću da su to iste stvari.

Prvi korak u umjetnosti življenja će biti da se stvori jasna podjela između neznanja i bezazlenosti. Bezazlenost treba da bude podržana, prihvaćena – jer dijete donosi sa sobom najveće blago, blago koje se stiče kroz mudrost poslje teških napora. Mudraci bi rekli da su ponovo našli dijete u sebi, da su se ponovo rodili.

U Indiji stvarni braman, pravi znalac sebe naziva dwij, dvaput rođen. Zašto dvaput rođen? Šta se dogodilo prvom rođenju? Zašto je potrebno drugo rođenje? I šta on treba da dobije u drugom rođenju? U drugom rođenju on treba da dobije ono što je moguće sa prvim rođenjem a što su mu društvo, roditelji i narod oko njega skršili, uništili.

Svako dijete je nakljukano znanjem.

Njegova jednostavnost mu je bila oduzeta jer je jednostavnost bespomoćna u ovom i ovakvom svetu. Njegova jednostavnost će tražiti svijet koji je kao i on jednostavan, njegova bezazlenost će biti iskorišćena na svaki mogući način. Uplašeni od društva, uplašeni od svijeta, mi treba da izgradimo sebe, mi pokušavamo da učinimo svako dijete domišljato, lukavo, upoznato. Učimo ga da bude u kategoriji moći a ne u kategoriji opsjednutosti i nemoći. A kada jednom dijete počne rasti u pogrešnom smjeru, ono i nastavlja da ide tim putem – njegov cijeli život se odvija u tom smjeru.

Onda kada shvatiš da si promašio život trebas se vratiti natrag u bezazlenost. Odbaci svoje znanje, zaboravi na svoje spise, zaboravi religiju, svoje teologije, svoje filozofije. Ponovo se rodi, postani bezazlen – a to je u tvojim rukama. Očisti svoj um od svega što nisi sam spoznao, od svega što je pozajmljeno, od svega što je došlo od tradicije, konvencija, od svega što ti je bilo dato od drugih – roditelja, učitelja, univerziteta. Samo se oslobodi toga.

Još jednom ponovo budi jednostavan, još jednom budi dijete.

A to je čudo moguće ostvariti pomoću meditacije. Meditacija je jednostavno malo čudan metod kirurgije kojim se lišavaš svega što nije tvoje i spašavaš ono što je samo tvoje autentično Biće. To spali sve drugo i ostavi te golog, samog pod suncem, na vjetru. To je kao da si prvi čovjek koji je sišao na zemlju – koji ne zna ništa, koji upravo treba da otkrije sve, koji treba da bude tragalac, koji kreće na hodočašće.

Život treba biti tragalaštvo – ne žudnja, već istraživanje; ne nikakva ambicija da se postane ovo, ili ono, predsjednik zemlje ili ministar vlade, već istraživanje sa kojim otkrivaš „ko sam ja.“

Veoma je čudno da ljudi koji ne znaju ko su pokušavaju da budu neko. Oni i ne znaju ko su ni sada, oni su neupoznati sa svojim Bićem, ali imaju cilj da postanu neko.

Postati neko je bolest duše. Biće si ti. A da bi otkrio svoje Biće je početak života. Svaki trenutak je novo otkriće, svaki novi trenutak donosi novu radost. Nova misterija otvara tvoja vrata, nova ljubav počinje rasti u tebi – nova milost koju i nisi osjetio prije, novo osjećanje ljepote, osjećanje Božanskoga.

Ti si toliko senzitivan da čak i najmanja vlat trave izaziva veliku važnost kod tebe. Tvoja senzitivnost ti pojašnjava da ta mala vlat trave ima isti značaj za egzistenciju kao najveća zvijezda. Bez male vlati trave egzistencija ne bi bila ono što jeste. A ta vlat trave je jedinstvena, nezamjenjiva, ona ima vlastitu individualnost. Ta senzitivnost će stvoriti nova prijateljstva za tebe – prijateljstvo sa drvećem, pticama, životinjama, sa planinama, sa rijekama, oceanom, sa zvijezdama. Život biva bogatiji što ljubav više raste, što prijateljstva rastu.

U životu sv. Franje bio je jedan divan događaj. Bio je na samrti, a običavao je da ide na magarcu iz sela u selo i tako širi svoje iskustvo. Svi njegovi učenici su se okupili da čuju njegove posljednje riječi. Poslednje riječi čovjeka su najznačajnije jer one sadrže sve iskustvo njegova života. No, to što su njegovi učenici čuli, nisu mogli ni poverovati...
Sv. Franjo se nije obratio ni jednom učeniku već svom magarcu riječima: „Brate, ja sam beskrajno zahvalan tebi. Nosio si me na svojim leđima iz mjesta u mjesto i nikada nisi gunđao, prigovarao. Prije no što napustim ovaj svijet, sve što želim je da dobijem oproštaj od tebe, jer nisam bio human prema tebi.“
Ovo su bile poslednje riječi sv. Franje.

Kako postaješ senzitivniji, život postaje prostraniji. To nije više jezerce već ocean. To se ne okončava s tobom to se ne okončava uopce. Ova čitava egzistencija biva tvoja porodica, i dok to ne postane tvoja porodica nećeš spoznati život u cjelini. Pojedinac nije ostrvo, svi smo mi povezani. Mi smo prostrani kontinent povezan na milione načina. I ako naša srca nisu ispunjena ljubavlju za sve, isto toliko je naš život siromašniji.

Meditacija će ti donjeti senzitivnost, veliki osjećaj pripadnosti svijetu. Ovo je naš svijet – zvijezde su naše, mi nismo stranci ovde. Mi pripadamo istinski egzistenciji. Mi smo dio nje, i srce smo njeno.

Meditacija može donjeti mir – jer smetljište znanja je nestalo. Mišljenja, koja su dio znanja, su nestala. Iznenađujuća tišina se rađa: ova tišina je jedina muzika koja postoji.

Svaka druga muzika je samo jedan napor da se ova tišina prikaže. Proroci starog Istoka su bili svi saglasni u tome da se sva umjetnost – muzika, poezija, ples, slikarstvo, kiparstvo – rađa iz meditacije. U trenutku tisine odnosno praznine. Lucidnom trenutku ne – misljenja. U stanjima slicnim snu.

Kad nekom sljedećom prilikom budeš ušao u hram Gautam Bude ili Mahavire, samo sjedi u tišini i promatraj statue, jer su te statue urađene u meditativnom stanju i kada ih promatraš dospijevaš u tišinu. To su statue meditacije. One podsjećaju na likove velikih ljudi; Gautam Bude ili Mahavire.

Spoljašnje je nevažno, unutarnje je ono sto zavrijedjuje našu pažnju. Neko je mlad, a neko je star, neko je crn, neko je bijel, neko je muškarac, a neko je žena – to sve nije važno; ono što je važno jeste da iznutra postoji jedan ocean tišine. U takvom stanju tišine tijelo nalazi određeni položaj.

Ti to možeš primjetiti samo ako si budan. Kad si ljut, da li tada promatraš? – tvoje tijelo tada zauzima sasvim određen položaj. U ljutnji ti ne možeš držati svoje šake otvorenim – to su pesnice. U ljutnji se ne možeš osmjehivati. Sa određenim emocijama tijelo zauzima određene položaje. Čak najmanje stvari su duboko odražene na unutrašnjost.

Zato su te statue sačinjene na taj način da ako sjediš u tišini i promatraš ih, a potom zatvoriš oči, iznenada se u tvoje tijelo useli dojam sjenke negativa tih statua i ti se počinješ osećati kako se nisi nikad do tada osećao. Te statue i hramovi nisu izgrađivani za božju službu, oni su namijenjeni za one koji tu mogu nešto da iskuse. Oni su naučne laboratorije. One nemaju ništa sa religijom. Određena tajna nauka je bila korišćena vjekovima tako da bi nove generacije mogle doći u kontakt sa iskustvom starijih generacija – ne kroz knjige, ne kroz riječi, već nečim što prodire dublje – kroz tišinu, kroz meditaciju, kroz mir.

Kako tvoja tišina raste, raste tvoja ljubaznost, kako tvoja ljubav raste, ti počinješ život doživljavati kao ples iz trenutka u trenutak, kao radost, slavlje.

Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti (Osho) koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi

Oznake: život, umijeće zivljenja, rast, razvoj, besmrtnost, znanje, djetinjstvo, meditacija, mir

Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)