http://rigijev.blog.hr

subota, 01.07.2017.

Poglavlje 2 Um i misli (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)

2 Um i misli

Krist; Pogledajte ptice na nebu, pogledajte ptice u polju. One ne brinu. Za njih strepnja ne postoji.

Um je nagomilana prošlost – sve što si iskusio, sve što znaš, sve kroz šta si prosao – sve je to nagomilano u memoriji. U memoriji su pohranjena sva znanja – iskustva; sve što sam prošao plus nasljedjeno kolektivno znanje. Ta nagomilana prošlost je um i stoga je um mrtav. Dok si ti ovdje i sada, um je uvijek negdje u prošlosti. Kao sjenka koja te prati.

Ponovno rodjenje – um je mrtav
Raskid i rasterećenje od prošlosti, življenje u trenutku
Što god je bilo prije – nije važno, sto god dolazi – nije važno.
Prošlosti više nema, ona je samo balast.

SANJASA; stanje bez bremena prošlosti i želja za budućnost.
Budućnost – kreacija uma; prazan i nistavan san.
Sa željom u mene ulazi i budućnost – modificirano poznato – projekcija prošlosti. Želimo nikad nešto nepoznato. Kako ću želite ono što ne znam. Mogu želite sex, moć, ego – poznato. Bog je nepoznato. Bog i nirvana se događaju tek kad sam bezželjan. Bezželjnost; živi sad u trenutku. Sad je bezvremeno – vječno.
Ne treba želite bezželjnost. Ne ubiti želju. Smrt želje – osobna smrt. Nego želju preobraziti u želje koncentrirane na ovdje i sad. Potpuno uživanje stvarnosti.

Um je ubojica
Um je ubojica i zločinac. Ubojica svih tajni. Učiniti sve krajnje izvjesnim, to je najdublja potreba uma.

Raz – um se boji života!

Objašnjenja umrtvljuju stvari oko nas. Teolozi su i od Boga načinili mrtvu stvar – previše su ga objašnjavali. Zato je Bog danas mrtav. Ubili ga propovjednici. Toliko su ga objasnjavali da ni jedna tajna nije ostala.

Misao je lukava
Misao je lukava, ona sve korumpira. Ona je personifikacija pokvarenosti.
Ako postoji inteligancija onda nam misao nije potrebna. To je tada bistrina. Tako uzvraćao od trenutka do trenutka. Tada nema potrebe da razmišljaš što ćeš uraditi ili reći u narednom trenutku. Kad sljedeći trenutak dodje inteligencija će biti tu i uzvratiti.

Inteligencija; kretanje – reagiranje od trenutka do treutka. Spremnost na sve.

Misli su ono što nas priječi da budemo svijesni onog što radimo u tom trenutku. Stalni misaoni dijalog u glavi nas sprečava da vidimo sadašnjost. Da budemo.

Dnevno kreiramo oko pedeset tisuća misli, što je prosječno dvije misli u sekundi. Vjerojatno nismo svijesni većine nasih misli. Misli tumače energiju oko nas putem uma. Um ne samo da tumači događaje nego se ponaša kao svojevrstan filter.
Misli se samo pojavljuju i nije važno kakvog su sadržaja. One nisu ni dobre ni loše, one su samo misli. Misli su samo tumačenje energije oko nas, one nisu mi. Ako im dozvoliš da te kontroliraju one će to i raditi. Ali kad si jednom svjestan da misli nemaju utjecaj na tebe, tada si izašao iz krletke. Misli su ono što te drži tu gde jesi ili u situaciji u kojoj si. Kada mislis “ja ne mogu..” Misli su nemoćne sve dok im ne udahneš život ulaganjem energije u njih. Ne mogu te natjerati da radiš bilo što dok im to ne dozvoliš. Ponekad ljudi pokušavaju da se bore sa mislima koje su nepoželjne. Čuvaj se ovoga, to je zamka!
Kada se boris sa nečim to znači da mu dajes energiju i tako ga činis jačim.
Riješenje je ignoriranje nepoželjnih misli. Ignoriranje znači da dopustim mislima da slobodno putuju, ali da ih ne slijedim. Ako ih sledim, gubim se u mislima koje me odvlače tko zna gdje. Stanje nediscipliniranoga uma podrazumijeva da pratimo mnogo misli u raznim pravcima, što izaziva stvaranje još većeg broja misli i tako se gubimo u mislima.
Svaka misao posjeduje izvjesnu energiju. Čak se i nauka slaže da prisustvo ljudi u mikro-eksperimentima utiče na rezultate. (eng. Double–Slit Experiment) https://www.youtube.com/watch?v=DfPeprQ7oGc
Misli teže da se materijaliziraju. Ništa se na ovom svijetu nije pojavilo a da netko prije toga nije razmišljao o tome. Misli posjeduju energiju.
Mašta je ono gdje naša realnost počinje. Da bi se ostvarilo, potrebna je neka sila odnosno snaga. Snagu mislima dajemo tako što obraćamo pažnju na njih, i tako se one ostvaruju. “Um je sve; mi postajemo ono što mislimo “- Buda

Stanje povišene pažnje
Biti pažljiv znači biti prisutan i svjestan onoga što se događa oko nas i u nama. Biti svjestan znači biti budan. To znači i da smo svjesni svojih misli i osjećanja. Biti u sada.
Mi imamo sposobnost da posmatramo misli. Možemo otići i korak dalje tako što ćemo promatrati cijeli misaoni proces još u njegovom nastajanju. Možda se dešava da odlutaš dok čitas ove redove, a onda te nešto opomene da se vratis na sadržaj. Možda ti se dešava da te nešto pozove natrag u stvarnost koju si za trenutak napustio. Ovo predpostavlja da se u tebi nalaze dvije osobe. Prva koja odluta u dnevno sanjarenje i druga koja je poziva da se vrati. Ona koja odluta je Ego, a ona koja te vraća je Više Ja.

Pokušaj da budes izvan/iznad situacije koja ti se dešava

Stres se dešava unutar uma. To ne znači da nije realan, naprotiv. Stres nastaje kada u našem umu pokušavamo da promjenimo ono što je teško promjenljivo. Recimo da je gužva u prometu, a ti za pet minuta treba da si na poslu. Pogledaj misli i shvatit ćes da se one vrte oko tih pet minuta i oko onoga što će biti ako zakasniš. Nijedna od ovih misli ti neće pomoći da brže vozis, ali će pomoći da se osjećas loše i uplašeno. Ovo se dešava zato što nam um nije u stanju discipline. Stres ćemo ukloniti najbolje ako prvo postanemo svjesni naših misli i drugo, kada zamislimo (najbolji) moguci ishod.

Brige
O čemu brineš?
Briga je razmišljanje o razvoju dogadjaja kakav ne želite. Javlja se stres. Često se ono o čemu brinemo da će se dogoditi i dogodi. Sa druge strane, netko ko ne brine ni o čemu zaista i ne mora da brine. Misli su energija koja teži da se manifestira.
Da bi prestao da brineš trebaš uvježbati um da se automatski fokusira na happy and.
Brinete da li vam je partner vjeran. Velike su šanse da ćete ga baš time otjerati od sebe. Ljudi ne vole kada su kontrolirani; menjajte ove ružne navike i život će procvasti.
Ako nismo svjesni onoga o čemu razmišljamo odluke će donositi naš um odnosno Ego. Nakon što postanemo svjesni, odluku o akciji donosimo mi i usmjeravamo našu volju na ono što želimo. To je usmjeravanje energije. To je fokus i koncentracija.
Svaki put kada ne uradiš ono što si rekao da ćeš uraditi – slabiš volju. Svaki put kada to uradiš – jačas volju.

Strah i sumnja
Ako želite da nešto ostvarite treba da budete nezainteresirani za krajnji rezultat. Opusteno, baš vas briga šta će biti na kraju. “Baš vas briga” – znači da niste emocionalno vezani za cilj. Ako brinete za ostvarenje to znači da imate nešto da izgubite. Ako posmatrate sa tog aspekta onda pružate priliku strahu da vam podmetne nogu. Strah je snažan motivator i lako će srušiti kreaciju vašeg nesvjesnog. Kad se strah javi onda počinjete da brinete i da previše analizirate situaciju. Ako se stalno pitate šta i kako ćete i pritom je fokus na negativnom, onda brinete, a to nije dobro. Prestanite da brinete. Misli treba da podrže cilj. Dok se cilj ne ostvari ne smijete da dopustite negativnim mislima da se pojave. Nemoj se boriti protiv negativnih misli nego ih zamijeni optimizmom. Ovo iziskuje povećanu pažnju.
Ako se desi da ne dobijete to što ste tražili onda zavirite u vaš misaoni proces i izbacite misli koje vas odvlače od cilja. Možda sabotirate sami sebe, iz ko zna kojih razloga.
Ogledalo nikad ne razmislja; “Kad sljedeći stane ispred mene šta ću da radim”?

Nemoj se bojati budućnosti, jer kada dodje vodit će te ista ona inteligencija kao i do sada.
Irving Stone

Misliti znaci ne usuditi se oslanjati na sopstvenu inteligenciju. Stoga imamo potrebu da planiramo unaprijed. I stalno za sobom vučemo taj shematski plan.
Kad god zivot pred nas postavi problem, mi počnemo pretraživati po memoriji tražeći neki stari vec oprobani šablon. Šabloni su stari a život je uvijek nov.

Raz – um se boji smrti. U njemu uvijek postoji pohlepa za životom. On se za život kači. Čak i ako bijedno živi – lijepi se za život i to ne zbog života nego zbog straha od smrti. Straha od kraja.

Duhovno putovanje ima početak ali nema kraj. Zato ne juri za dostignućima, ne teži nekom cilju, samo živi od trenutka do trenutka, plutajući, ploveći.

Sve nade su lažne
Možeš stajati mirno ili sjediti u tišini no ako ti je za to potreban napor, ako se trudiš da budeš tih, tvoj mir i tišina su lažni. Ti onda ne stojiš nego se krećeš. Buda, sjedeći ispod drveta nije ulagao nikakav napor u svoju tišinu. Nije pokušavao apsulutno ništa. I sve sto mu se dogodilo, dogodilo mu se samo od sebe. Dah se dizao, dah se spustao, krv je tekla venama, srce je kucalo. Cijelo je postojanje slavilo sadašnjost. A on ništa nije činio. Kroz to ne – djelanje, Gautam Sidarta je nestao. Energija se kretala, nitko ju nije gurao. Nitko njome nije manipulirao. Prosvjetljenje se desilo.

Pokusaj da budeš bez i jedne nade. Um ispunjen nadama i očekivanjima je nestrpljiv. Ako osjetiš da se ništa ne dobija i ništa ne gubi, ako shvatiš da je sve oko nas jedna apsurdna igra, sve će ti se dogoditi.

Um je logičan. On se kreće linearno – po crti. Život je dijalektičan, kreće se cik cak – po suprotnostima; od negativnog do pozitivnog. Tek kada se suprotnosti sretnu, stvara se elektricitet. Dolazi do iskrenja. Izmedju dvije obale protiče Rijeka zivota. Um vjeruje u jedan dok život vjeruje u dva. Štogod um stvori on uvijek izabere jedno. Ako mu dosadi sva životna buka i odabere tišinu onda on ode na Himalaje. Životu je neophodan izazov suprotnosti. Buka. Čovjek koji trazi ravnotežu će uživati u buci na pijaci i tišini Himalaja. On će stvoriti ravnotežu iz polarne suprotnosti i u njoj će ostati ma kud se kretao.
Zen koristi kontradikciju; nenaporni napor, bezputni put. Zato da bi stvorio uvid u to da je proces dijalektičan a ne linearan.

Suprotnost ne treba biti odbijena nego apsorbovana.

Nenapornost znaci ne činiti ništa, neaktivnost – akarma. Napor – činiti što je moguće više je aktivnost – karma. Oba pola su prisutna.
Meditacija znači tišina, bez aktivnosti, bez napora.

I u burnim događanjima, budi pažljiv i pronaći ćeš centar koji je potpuno tih. Sve oko nas je aktivnost. Sve se kreće, brže i brže. No, u centru, usred svih tih kretnji, nalazi se nepokretno središte, centar potpune tišine.
Taj se centar ne stvara. On oduvijek u nama postoji. To je ono sto hindusi zovu dušom – Atma.

Napor je dio periferije. Nema napora u centru. Pokret na periferiji, mir u centru.
A između to dvoje …

Postoje dva pola, dva dijalektička pola, dvije obale, a ti si negdje između njih – niti se krećeš niti se ne krećeš. Napor i nenapor, pokret i nepokret, aktivnost i neaktivnost, materija i duša – to su dvije obale. Između obala teče ono što jeste. Suptilna ravnoteža i harmonija između obala. Da bi ravnoteža bila ostvarena treba koristiti oba pola. Snaga zahtijeva aktivnost, za snagu je potreban pokret. Ako odbacimo aktivnost, snaga nestaje. Ako izaberemo samo jedan pol, desit će se disharmonija, jednostranost, zaostajanje.

Dok je istok odabrao mir, zapadnjaci su odabrali aktivni dio, periferiju. Oni misle da je u aktivnosti sve. Biti aktivan i uživati, biti ambiciozan i pobjeđivati. Misle da duša niti ne postoji. I tako postaju neuravnoteženi. Bez središta – centra mira mi ne mozemo dugo ostati zdravi.

Ravnoteža je sve
Ravnoteža je sve. Ne biraj. Ne odbijaj. Prihvati oba pola i stvori unutarnji balans. Ako si aktivan – uživaj, budi ekstatičan, budi potpuno u tome. Ako si neaktivan – opet uživaj, nek tada sve bude radost tišine.

Kreći se što slobodnije između te dvije obale, i ne stvaraj nikakav izbor. Ne reci; Ja sam ovo ili ono. Ne identificiraj se. Reci; Ja sam obadvoje. Ne boj se kontradikcije. Budi oboje, i kreći se s lakoćom.

Ti si obje obale i nema potrebe da se odabira. Jedino što treba zapamtiti je ravnoteža između obala. Na taj način, balansom, obje se suprotnosti prevazilaze.

Kreći se kroz život što slobodnije možeš. I koristi obje suprotnosti, obje obale, što više možeš. Ne stvaraj nikakvu protivriječnost. Obale nisu protivriječne – one se samo takvima čine, jer duboko dole one su isto tlo.

Kreći se, no stalno budi svjestan nepokretnog centra. Čini ali budi svjestan nečinioca. Čini napor i ostani nenaporan. Vrlo je bitan taj unutarnji balans između suprotnosti.

Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost

01.07.2017. u 15:43 • 1 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (16)
Svibanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (22)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (11)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (21)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (8)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)

Moj Pinterest

Visit Davor's profile on Pinterest.



View Davor Gasparac's profile on LinkedIn