http://rigijev.blog.hr
četvrtak, 29.01.2015.
Ljubav kao davanje i primanje
Najrasprostranjenije nerazumijevanje je ono koje predpostavlja da je davanje odricanje od necega, lisavanje ili zrtvovanje. Osoba ciji se karakter nije razvio dalje od nivoa primalacke, izrabljivacke ili sakupljacke orijentacije, cin davanja dozivljava na ovaj nacin. Trzisni je karakter voljan da daje samo ako za uzvrat prima; za njega je davanje bez primanja prevara. Ljudi cija je orijentacija pretezno neproduktivna osjecaju davanje kao osiromasenje.
Za produktivan karakter, davanje ima potpuno drugo znacenje. Davanje je najvisi izraz moci. U cinu davanja dozivljavam svoju snagu i svoje bogatstvo. Sebe dozivljavam kao prebogatog, darezljivog, zivog i zato radosnog. Davanje je veci izvor radosti od primanja, ne zato sto je lisavanje, vec zato sto je cin davanja zivotan.
Nije tesko uvidjeti valjanost ovog principa ako ga primjenimo na neke fenomene kao onaj u oblasti seksa. Vrhunac seksualne funkcije muskarca je davanje; muskarac daje sebe, svoj seksualni organ. U trenutku orgazma on daje sjeme. Ako je potentan on ne moze da ne daje. Ako ne moze da daje, on je impotentan.
U sferi materijalnih dobara davati znaci biti bogat. Nija bogat onaj koji puno ima, nego onaj koji puno daje. Skrtica koji se stalno brine da nesto ne izgubi je, psiholoski uzevsi, jadnik, osiromasen covjek bez obzira koliko ima.
Bogat je svak ko je sposoban da daje.
Samo onaj koji ima samo onoliko da zadovolji minimalne potrebe je lisen uzitka davanja materijalnih stvari. Ono sto netko smatra minimalnim potrebama ovisi od njegova karaktera koliko i od njegove stvarne imovine. Dobro je poznato da siromasni daju radje nego bogati. No, siromastvo ispod odredjene granice moze davanje uciniti nemogucim, pa je stoga ponizavajuce, sto direktno uzrokuje patnju i siromasne lisava radosti davanja.
Najvaznija sfera davanje nije sfera materijalnih dobara. Sto jedna osoba daje drugoj? Ona daje od sebe, onog najdragocjenijeg sto ima, daje od svog zivota. Ovo ne znaci nuzno da ona zrtvuje svoj zivot za druge, vec da daje od onoga sto u njoj zivi; daje od svoje radosti, svog interesovanja, razumijevanja, znanja, od svog humora, svoje tuge. Davanjem od svog zivota ona obogacuje drugu osobu, pojacavajuci svoju osobnu zivotnost pojacava osjecaj zivotnosti drugoga. To je podsticanje i unapredjivanje druge osobe. To nije davanje radi primanja; davanje samo po sebi je radost.
Ako volis, a ne izazivas ljubav, odn ako tvoja ljubav ne proizvodi ljubav, ako kao osoba koja voli ne postanes voljena osoba, onda je tvoja ljubav nemocna. Ona je nesreca.
Sposobnost za ljubav je produktivne orijentacije; kod takve je orijentacije osoba prevazisla zavisnost, narcisoidnu svemoc, zelju da druge izrabljuje ili zgrce. Ta je osoba stekla vjeru u osobne moci i hrabrost da se na njih osloni u postizanju ciljeva. U onoj mjeri u kojoj joj ovi kvaliteti nedostaju, ona se boji da se (pre)da, a time i da voli.
Osim elementa davanja u ljubavi su prisutni i briga, odgovornost, postovanje i znanje. Vazan element je i rast. Odgovornost se odnosi na psihicke potrebe druge osobe. Da nema postovanja odgovornost bi se mogla pretvoriti u dominanciju ili posesivnost. Postovanje znaci nasu zainteresiranost u rast i razvoj druge osobe onakve kakva ona jeste. Postovanje je moguce samo kod postizanja neovisnosti. Uvijet za respekt je sloboda.
Ljubav je dijete slobode;
„l’amour est l’enfant de la libérte“
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: partner, veza, samoca, integritet, seks, identitet, dignitet, From, bogatstvo, strah, respekt, sloboda, strast
srijeda, 03.10.2012.
Ljubav vs zavist-ambicija-požuda
Pasivna forma simbiotickog sjedinjenja je potcinjenost ili mazohizam. Mazohist bjezi od nepodnosljivog osjecaja samoce time sto sebe cini sastavnim dijelom druge osobe koja njime upravlja, vodi ga i stiti, koja je njegov zivot. Mazohisticki odnos moze biti povezan sa fizickom, seksualnom zeljom; u ovom slucaju ne radi se samo o potcinjavanju u kom sudjeluje duh, vec i cijelo tijelo. Osoba se odrice svog integriteta, sebe cini orudjem nekoga ili necega izvan sebe; ona ne mora da rijesava problem zivljenja kroz stvaralacku djelatnost.
Sadist zeli da pobjegne od usamljenosti tako sto drugu osobu ucini sastavnim dijelom sebe. On sebe precijenjuje i uzdize inkorporirajuci drugu osobu koja ga obozava. Ni jedan od ove dvojice ne moze da zivi jedan bez drugog.
Suprotno simbiotickom sjedinjenju zrela ljubav je sjedinjenje pod uvjetom ocuvanja osobnog integriteta.
Ljubav covjeku omogucava da prevazidje osjecaj izolacije i odvojenosti, a ipak mu dozvoljava da bude svoj, da zadrzi svoj integritet, identitet i dignitet. U ljubavi se dogodi paradoks da dva postanu jedno, a ipak ostaju dva.
Djelatnostima kao sto su; bavljenje nekim poslom, studiranje ili bavljenje sportom je zajednicka usmjerenost ka postizanju vanjskog cilja. Uzmimo npr covjeka koga osjecaj duboke nesigurnosti i usamljenosti goni da neprestano radi; ili onoga koga tijera ambicija ili pohlepa za novcem. U svim slucajevima osoba je rob strasti i njena je djelatnost zapravo pasivnost, jer je gonjena pa je trpitelj a ne djelatnik. S druge strane, covjek koji sjedi i razmislja bez ikakve druge svrhe i cilja, sem da iskusi sebe i svoje jedinstvo sa svijetom smatra se pasivnim jer on nista ne radi. Zapravo je ovo stanje usredsredjenog razmisljanja najvisa djelatnost uopce. To je djelatnost duse koja je moguca samo pod uvjetom unutarnje slobode i neovisnosti.
(vidi takodjer From-ovu knjigu "Imati ili biti")
Zavist, ljubomora, ambicija, sve vrste pozuda su strasti; ljubav je radnja koja moze da se odvija samo u slobodi, a nikad pod prinudom.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: ljubav, mazohizam, partner, veza, samoca, integritet, seks, identitet, dignitet, From
