http://rigijev.blog.hr
ponedjeljak, 16.07.2012.
Umijece ljubavi i lanci medjusobne ovisnosti
Ljubav kao droga
Ljubav nas poput droge potpuno obuzima i stvara jaku potrebu za jos.
Postajemo potpuno ovisni o ljubavi. Sta se desava kada ovisnik ne primi svoju dnevnu dozu ’ljubavi’?
Odnos izmedju ljubavnika mozemo promatrati kao odnos junkija i dilera. Onaj cija je potreba veca ima ulogu ovisnika, onaj cija je potreba manja, ulogu dilera. Onaj cija je potreba za ljubavlju manja, kontrolira citav odnos. On pomalo dozira – daje ovome drugom onoliko koliko je potrebno da bi ga drzao pod kontrolom. Ne daje mu ni manje ni vise nego je potrebno. Ovaj drugi zivi u strahu od toga sto bi se, jednoga dana, moglo dogoditi; diler nestaje a time prestaje i dotok ’ljubavi’.
Diler koristeci ovakav odnos „snaga“ u ovj situaciji, iskoristava ovog drugog. Poznata dinamika vecine odnosa. Tu mozemo vidjeti prisutnu manipulaciju.
Ovisnik misli; Sto da radim ako me ostavi? Taj ga strah cini vrlo posesivnim. To je moje! On postaje ljubomoran i zahtjevan, zbog straha da nece sljedecu dozu droge dobiti. Ovaj drugi moze da ga kontrolira davajuci mu vecu dozu, manju dozu, ili mu ju uopce nece dati. Onaj, cija je potreba veca, je potpuno bespomocan i spreman je sve uciniti samo da se odnos odrzi.
Tu ljubav ne postoji.
Ono sto mi zovemo ’ljubav’, nije nista drugo do odnos koji je potpuno zasnovan na strahu i kontroli.
Gdje je tu postovanje?
Mladi parovi, u nazocju svjedoka, daju jedno drugome velika obecanja; da ce zauvijek ziviti skupa, da ce se uvijek voliti i postivati jedno drugo, da ce ostati zajedno i u dobru i u zlu. Zaklinju se i daju druga obecanja. Najtuznije od svega je to sto oni u to, u tom trenutku, zaista vjeruju. No, nakon sto se brak sklopi, nedelju – mjesec – nekoliko mjeseci poslje, obecanja neispunjena ostaju.
Ono o cemu se zaista radi je osvajanje kontrole, radi se o manipulaciji i konacnoj prevlasti. Ko ce tu biti diler a ko ovisnik. Postovanje nestaje a postoji odbojnost, emocionalni otrovi, medjusobno povredjivanje koje polako raste sve dok ne postanu svjesni da je ’ljubav’ nestala. Partneri ostaju i dalje zajedno zbog straha od samoce, straha od sopstvenih i misljenja i osuda drugih.
Stari ljudi koji su prozivjeli trideset, cetrdeset, pedeset godina braka, kada govore o svom odnosu kazu da su svoj brak zapravo prezivjeli. To znaci da se jedno od njih predalo onom drugom; u izvjesnom se trenutku jedna osoba predala i pristala da trpi patnju. Onaj cija je volja jaca a potreba manja, pobjedjuje u tom ratu.
Lanci medjusobne ovisnosti - kako se osloboditi?
Postoji jedan metod koji moze biti vrlo bolan. Iznjeti novi zivot na svjetlo dana moze duboko da povrijedi.
Vjezba: Razmislite o osobama koje ste nekada volili i koje sada nisu vise s vama, jer su se udaljile ili su mrtve. Razgovarajte sa svakom od njih i recite im:
Zahvalan sam ti sto si usao u moj zivot! Uvijek cu te voliti!
A sad moram da idem.
Zbogom!
Ako se vezem za tebe, necu nauciti da volim sadasnjost, niti cu nauciti da volim osobe sa kojima sam sada.
Zbogom!
Mnogi ljudi nikad nisu zaista zivili i nisu iskusili dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost. Zato sto iza sebe nisu ostavili mladost.
Kraj zivota je tek pocetak. Ono najbolje tek dolazi.
Drugi nevidljivi lanci
Nekada nekom (pri)dajemo moc da odlucije o nasem raspolozenju; da li cu biti tuzan ili radostan.
Zelimo da posjedujemo stvari ili osobe, i da se nikad od njih ne odvojimo. Postajemo ovisni i gubimo slobodu. Istovremeno, drugima ne dopustamo da budu slobodni, krademo njihovu slobodu, branimo ju.
Vjezba/ za oslobadjenje srca od ovisnosti;
Mislite na neku osobu za koju ste toliko vezani da ne mozete bez nje. Razgovarajte u mislima s tom osobom, zamislite ju kako sjedi pred vama. Obratite joj se spontano, od srca. Recite toj osobi koliko vam znaci a zatim dodajte ovo (u pocetku vam se ovo moze ciniti bolno – ako previse boli prekinite vjezbu i nastavite drugi put);
Puno te volim i jako mi je stalo do tebe, ali ti nisi moj zivot. Predamnom je zivot, moram ostvariti svoju sudbinu, razlicitu od tvoje.
Mozda zvuci okrutno, no zivot nije uvijek lak.
’Simptomi’ istinske ljubavi prema drugoj osobi;
Ja od tebe ne trazim nista; ne osjecam potrebu da se ti brines o meni; ne krivim tebe za svoje neuspjehe niti te opterecujem svojim problemima. Postujem tvoje misljenje i tvoja osjecanja.
Ta osoba me ne sputava, ni malo i nikad mi ne smeta. Ne osjecam ljubomoru kada je s nekim drugim ...
WoW, kada ovo postignemo onda cemo biti sretni u pravoj ljubavi!
Postoji jedan test o (ne)uspjesnosti odnosa; potrebno je zivjeti skupa i ako POTPUNO IZOSTANE osjecaj da vam ovaj drugi smeta, onda ste uspjeli. Covjek se u prisustvu onog drugog osjeca opusteno. Kao da ovog drugog tu ni nema. Osjecaj je isti kao kada je i sam. Prisustvo drugoga ga ne smeta i ne sputava nego mu zajednistvo zivotne trenutke cini ugodnijim i ljepsim. Tako bi to zapravo trebalo biti. Da jedan drugog stimuliramo, motiviramo, inspiriramo, nadopunjujemo, podrzavamo i jos puno amo. Nekoga ostaviti u miru, kada ovaj ima potrebu biti sa samim sobom, je takodjer umijece. Ne moramo uvijek ocekivati i traziti paznju. Mozemo ju, kada nas zatraze, i dati. Jednostavno tu biti.
Ljubav je velikodusna. Strah je sebican; uvijek je rijec o meni. Sebicnost zatvara sva vrata.
Kada nam je dobro s nekim onda nam sve ide. Stvari sjedaju na svoje mjesto. Sve stima. Osjecamo se dobro u svojoj kozi. Uvijek smo nasmijani. I posto smo sretni onda smo i dobronamjerni. Tada smo i uspjesni.
Ljubav je uvijek dobronamjerna! I ta nas dobrota cini sirokogrudnim i sva nam se vrata otvaraju.
Ljubav je bezuvjetna. Strah je uvijek pun uvjeta. Na putu straha; ja cu te voliti ako mi dozvolis da te kontroliram, ako budes dobar prema meni, ako se uklopis u moju predstavu o tebi. Jer vec sam stvorio predstavu o tome kakav ti trebas biti. Ako mi se ne svidjas onakav kakav si, onda je bolje da budem s nekim ko je bas onakav kakav ja zelim da bude.
Kada sam iskren i kada sam onakav kakav jesam, ti si povrijedjen i ljut. I tako bojeci se tvoga suda i rakcija ja pocinjem da te lazem. Inace ces me okriviti i kazniti.
Na putu straha postoji toliko uvjetovanosti, ocekivanja i obavezivanja.
Tako smo naucili postavljati pravila sve u nadi da cemo se zastititi od povredjivanja i emocionalnoga bola. Ako bismo naucili jedni druge, i stvari oko nas, prihvacati onakvima kakve one jesu, ta pravila ne bi trebala niti postojati.
Na putu ljubavi daji vise nego sto uzimas. No voli i cijeni sebe i ne daj sebicnjacima da te iskoristavaju. Ne zeli osvetu ali budi jasan. Mozes npr reci; Ne volim kada me iskoristavas, kada me ne postujes, kada si neuljudan prema meni. Ne zelim da me iko zlostavlja ni verbalno ni emocionalno ni fizicki. Necu stalno da slusam kako galamis.
To je ljubav prema samom sebi.
Ako ne zelim da pokraj sebe imam prisutnu zrtvu ne znaci da tu osobu ne volim, nego sam svjestan da, prihvacajuci tu postavku, ne mogu toj osobi pomoci. To nije sebicnost.
Sebicnost, kontrola i strah ce unistiti gotovo svaki odnos.
Velikodusnost, sloboda i voljenje ce stvoriti najljepsi odnos; ljubav vjecnu.
Savrsen odnos ovisi o nama. Prvi je korak da postanemo svjesni, da shvatimo kako svako sanja sopstveni san. Ako smo ovo shvatilim tada mozemo preuzeti odgovornost za svoju polovinu odnosa. Tako lako mogu kontrolirati svoju polovinu. Jer na meni nije da kontroliram necije snove.
Konacno kad shvatimo da nas niko drugi, osim nas samih, ne moze uciniti sretnim i da je sreca posljedica ljubavi koju osjecamo u sebi, ovladat cemo umijecem ljubavi.
Oznake: umijeće ljubavi, osho, veze, ljubav, ovisnost
