Dok slusate, ako stvarno slusate, vas se um zaustavlja. Tada ne mislite, um prestaje raditi – unutarnji dijalog prestaje, postajete otvoreni i pocinjete da osjecate onog drugog. Tu rijeci postaju samo pomocno sredstvo.
Ako mozete pokraj nekoga sjediti bez rijeci i mîsli, onda mozete direktno uci u tu osobu. Rijeci treba koristiti da bi nas naucile tisini, da bi nas na nju pripremile.
Ego kao zrelo voce
Prije nego uspijete izgubiti ego, prvo ga trebate uciniti starim. Samo zrelo voce pada na zemlju. Ego treba doci do svog vrhunca, on mora biti jak, tek tada ga mozete odbaciti.
Jer zivot je borba. Kako cete prezivjeti bez jakog ega. Unistit ce vas. Kako cete se obraniti? Tko ce se boriti. Tko ce se onda takmiciti. A zivot je neprestano takmicenje. Zato zapadna psihologija savjetuje; ostvarite ego koji je jak i mocan. Tako se propovjeda egoisticnost.
Posao ce biti tezak, prvo dostici pa izgubiti. Jer se moze izgubiti samo ono sto se posjeduje. Ako nemate nista, sto mozete isgubiti?
I pored bogatstva mozete biti siromah. Ako je ambicija jos uvijek u vama, ostajete siromah.
Kad imate dovoljno, zelje nestaju. Nedostatak zelje je kriterijum dovoljnosti. Tada ste bogati.
Niti znanje nije potrebno. To ne znaci da treba da ostanete neznalica. Neznanje postizete tek kad postignete dovoljno znanja i kad ga na kraju odbacite. Kao Sokrat koji kaze; Znam samo jedno – da nista ne znam.
Vecinom je prisutna grabez; Kako postici vise znanja? Kako skupiti sto vise informacija? Tako sakupljeno znanje je mehanicko. To nije rast. To nije zivotno iskustvo, to nije ono do cega ste sami dosli. Znanje je zivo samo kada vi znate, kada je to neposredno iskustvo. Ono ostalo je pamcenje, memorija.
Kada skupite dosta intelektualnog bogatstva, biblioteke se kondenziraju u vasem umu i odjednom postanete svjesni da samo nosite tudja ogranicenja, kada shvatite da nista sto je u vama – vama ne pripada, tada sve to znanje odbacujete zauvijek. Iz tog se odbacivanja u vama radja jedan drugi tip neznanja. To vise nije neznanje glupaka – vec neznanje pravog mudraca.
To se neznanje ostvaruje kroz znanje. To je siromastvo ostvareno kroz bogatstvo. To vrijedi i za ego – cim ga ostvarite, gubite ga.
Kada shvatite da je ego pakao, jer vrhunac ega je vrhunac paklenog iskustva –nocna mora, bit ce vam pretesko da ego i dalje zadrzite u sebi. Nesto mozete odbaciti tek kada vam posjedovanje toga nanosi veliku bol.
Svako dostize znanje kroz patnju.
Svemu treba vremena za rast, za sazrijevanje, za padanje na zemlju i nestanak.
Nemojte zazirati od toga da budete egoist. Vi to jeste. Da niste, vec davno vas ne bi bilo. Drukcije se ne moze prezivjeti. Treba opstati.
Dijete ce, kada je gladno, plakati. Skretat ce na sebe paznju da bi dobilo hranu. Dijete ce se razvijati kroz razvoj ega. Ego je sastavni dio rasta. To ne znaci da treba vjecno ostati s njim.
Prvo budite egoista, savrsen egoista, potpun egoista, kao da cijelo postojanje zavisi od vas, kao da ste centar – sve se vrti oko vas, i sve sto jeste samo zbog vas jeste. To je dio rasta. I uzivajte u svemu tome i dovedite ego do vrhunca.
Ako ga prvo pustite da raste i pomognete mu u tome, ego ce na kraju sam otpasti.
Vi rastete kroz ego i dolazite do tocke kada vam cijela stvar postaje tako pakleno bolna, da se cijeli san raspada.
Sve u zivotu je neophodno. Nema nepotrebnih stvari. Sve sto se dogodilo trebalo je da se dogodi. S razlogom. Neke su vam stvari potrebne ali privremeno. Budete li ih se drzali duze nego su vam potrebne, upascete u samoobranu. Na primjer, cahura vas stiti no nema potrebe da vjecno zivite u njoj. Kad ste spremni probijate cahuru i izlazite iz nje. Ego je ljuska od jajeta.
Um je uvijek logican, a zivot – uvijek nelogican. Zivot je dialektican.
Vi stvorite, a onda zivot kaze UNISTI. Rodîte se a zivot kaze UMRI. Nadjete se a zivot naredi IZGUBI.
Isus je jednom rekao – jedan od osnovnih kozmickih zakona; Ako se kacite za zivot, izgubit cete ga; ako ste spremni da ga izgubite, imat cete ga u izobilju.
Post je objavljen 20.08.2012. u 21:56 sati.