Dečki SRETNO.
Očekujem barem fer pley nagradu.

Ovogodišnja završnica Katoličke malonogometne lige održat će se od 31. svibnja do 2. lipnja u Šibeniku, Murteru i Tisnom, u Šibenskoj biskupiji. Zagrebačku nadbiskupiju na nacionalnoj završnici KMNL-a predstavlja ekipa župe sv. Obitelji - pobjednici nadbiskupijske lige.

Dolazak svih ekipa predviđen je u petak, 31. svibnja do 17 sati. Istoga dana u 19 sati bit će slavljena misa u katedrali Sv. Jakova u Šibeniku koju će predvoditi šibenski biskup Ante Ivas. U subotu, 1. lipnja u 9 sati započet će odigravanje utakmica. Utakmice će se paralelno odigravati u četiri dvorane: Baldekin, Meterize, Murter i Tisno. Istoga dana za sudionike će biti organiziran poslijepodnevni izlet u Nacionalni park "Krka".

Polufinalne i finalna utakmica započet će u nedjelju 2. lipnja u 11 sati u dvorani Baldekin. Susret će biti završen zajedničkim ručkom u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku.

Organizatori događaja su Ured HBK za mlade i Povjerenstvo za pastoral mladih Šibenske biskupije uz koordinaciju voditelja Katoličke malonogometne lige Šibenske biskupije don Tune Jozića.

Autor: IKA i Zagrebačka nadbiskupija

Život nas ne prestaje šokirati, ne prestaje nam potvrđivati koliko nekada znade biti bešćutan i namjeriti se na one najranjivije među nama. Za bilateralni retinoblastom Mirela i Ivo Knezović iz Mostara dosad nikada nisu čuli, za njega nisu znali sve dok im liječnici, na rutinskomu pregledu oka njihovoga osmomjesečnog sina Petra, nisu kazali kako je taj brzorastući, izrazito agresivni tumor zahvatio te lijepe oči njihova djeteta, oči vesele bebe koju majka nježno gleda svaki dan, svaki sat, minutu…
Petar je, nakon SKB-a Mostar prebačen u zagrebačku Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj, gdje je nakon pregleda odlučeno da se daljnje liječenje treba nastaviti u Essenu (Njemačka).

Cijena operacije bit će poznata nakon dovršenja nužnih pretraga u Essenu, već se zna kako se mjeri u desecima tisuća eura, a svatko od nas u prigodi je pomoći, izravno pomoći malenomu borcu sačuvati neprocjenjivi vid i rasti u sretnomu djetinjstvu, u kojemu ne će samo osjećati i čuti svoju majku, svojega oca, svojega brata, nego će ih i vidjeti…


Pomoći je moguće uplatom sredstava kod UniCredit Bank d.d., na račun Petrove majke Mirele:

3381002512499939 (uplate unutar BiH) odnosno

SWIFT: UNCRBA22, IBAN BA39 3381 3028 3128 8290 (uplate iz inozemstva)

Kontakt osoba: Marina 063 454 450; Jure 063 442 472

Nije teško, treba se samo shvatiti kolika je dragocjenost nevinog života ovoga malenog djeteta

Podignimo se, pogledajmo ovoga anđela kako se smiješi i pomognimo mu zajamčiti da će barem dobiti šansu, šansu da i on nas sutra može gledati.

Svaki dan smo svjedoci tužnih priča, okruženi siromašnim ljudima, bez posla, kune u džepu, narušenog zdravlja... Jedna od takvih je i Anina...

U ponedjeljak 3. lipnja s početkom u 19 sati u Kneževoj palači održat će se humanitarna izložba zadarskih fotografa. Izložba, koja će se moći pogledati tijekom cijelog mjeseca lipnja, prodajnog je karaktera, a sva prikupljena sredstva bit će namijenjena za liječenje teško bolesne mlade Zadranke Ane Pavić i njene petogodišnje kćerkice Aurore.

Rečeno je to na današnjoj konferenciji na kojoj su se medijima obratili inicijatorica cijele akcije Josipa Komina, fotografi i sudionici Tihomir Franov i Robert Brkljača te sama majka, Ana Pavić.

Kako je krenula cijela inicijativa, rekla nam je ukratko Josipa Komina:

"Svaki dan smo svjedoci tužnih priča, okruženi siromašnim ljudima, bez posla, kune u džepu, narušenog zdravlja... Jedna od takvih je i Anina. Davno sam pisala o njoj, međutim, tijekom vremena stanje joj se pogoršalo. Imati dva raka s tridesetak godina i dvoje djece nikako nije lako. Njena želja je samo doživjeti još lijepih i zajedničkih trenutaka sa svojom djecom i mužem, izliječiti sebe i bolesnu kćerkicu. I tako se javila i moja ideja, okupiti ljude i pokušati napraviti nešto, pokušati pomoći. Sjetila sam se da bi bilo odlično organizirati humanitarnu izložbu; da se mi fotografi okupimo u što većem broju i izložimo svoje fotografije za Anu i njenu obitelj. Razgovarala sam s ravnateljicom NMZ-a Renatom Peroš koja nam je besplatno ponudila atrij Kneževe palače za izlaganje fotografija u trajanju od mjesec dana na čemu smo joj neizmjerno zahvalni."

Ništa od ovoga nije bila obaveza, nastavila je Josipa. Pozvala je sve, a tko se želio priključiti mogao je bez ikakvog pritiska. "Znala sam da među nama ima i onih koji svaki dan rade, a ne primaju plaću za to i da će im razvijanje možda predstavljati trošak, ali mislila sam ako se svi složimo, nešto ćemo već iskemijati", rekla je Josipa

I na kraju je ideja zaživjela! Zadarski fotografi, kako amateri, tako i profesionalci, njih ukupno 37, ustupilo je svoje fotografije. Početna cijena svake je 300 kuna, a ukoliko netko želi uplatiti veći iznos za fotografiju, postoji i ta mogućnost. Isto tako građani mogu izvršiti i uplatu, odnosno donaciju, na Anin broj žiro računa u OTP banci 3200323760.

Fotografije izlažu Robert Brkljača, Tihomir Franov, Aleksandar Bonačić, Suzana Mišković, Ivan Čorić, Vesna Karavanić, Nino Vitomir Pavić, Vladimir Ivanov, Zlata Valčić, Leonard Kvarantan, Josipa Komina, Mate Komina, Željko Mršić, Fabio Šimićev, Davor Strenja, Jerolim Vulić, Roberto Lerga, Adam Vidas, Josip Ivković. Sa svojim radovima sudjeluju i Antonia Gundić, Boris Kačan, Ivan Katalinić, Filip Brala, Nikolina Jačan, Leo Banić, Jurica Gašpar, Christian Vukic, Luka Gerlanc, Zrinka Ivković, Jure Mišković, Ivica Ivčević, Ivana Jenjić, Saša Čuka, Čedo Kaica, Danijel Kolega i Antonia Kuzmar.

Ana Pavić nekoliko se godina bori s Hodgkinovim limfomom, uz tu dijagnozu stoji i polineuropatija, te reumatoidni artritis. Njenoj kćeri, petogodišnjoj Aurori, dijagnosticiran je aberantni trahealni bronh, astma, gerb, međutim sredstava za kvalitetno i kontinuirano liječenje nemaju.Stanje joj se s vremenom pogoršalo, rekla nam je majka Ana Pavić, te joj je odlazak na liječenje svakim danom sve hitniji.

Aurora se liječi u Rijeci, a Ana u Splitu. Za svaki odlazak u Rijeku s djetetom potrebno im je samo za smještaj u privatnom aranžmanu oko 250 kuna, u što ne ulaze i troškovi ostalih potreba dok borave tamo. Osim s novčanim problemima, ova obitelj, u kojoj je samo otac zaposlen, trenutno muči muku i s birokracijom. Naime, u postupku su dobivanja statusa roditelja skrbnika, jer je djevojčici potrebna stalna njega. Ne ide u vrtić kao ostali njeni vršnjaci, već joj djetinjstvo prolazi u bolnicama.

"Zbog svoje bolesti jedino može jesti hranu koja ne sadrži gluten, a takva prehrana zahtjeva i poveći iznos novaca koji Ana i njen suprug moraju svaki dan izdvajati", rekla nam je Ana Pavić. Kao jednu od spasonosnih opcija za život vide u liječenju u inozemstvu, u Njemačkoj ili Australiji. Ani je potreban niz terapija, a svaka košta oko 35.000 kuna. Sredstvima kojima ova obitelj raspolaže (4.000 kn, plaća koju zarađuje g. Pavić) ne mogu se platiti ni osnovne životne potrebe, a kamoli liječene. Sve je manje novaca i za lijekove za imunitet koje Ana koristi, što mjesečno i uz Aurorine lijekove košta oko 2.000 kuna.

Sponzori izložbe su grafički studio Raster koji im je omogućio besplatni print fotografija te im po simboličnoj cijeni naplatio podlogu za fotografije i Narodni muzej Zadar koji im je i ustupio prostor."Bez njih ovo ne bi bilo moguće stoga im se ovim putem od srca zahvaljujemo", rekla je Josipa Komina.

Otvorenje izložbe uveličat će i zabavni dio programa. Nastupit će ženska klapa Libar iz Privlake i ansambl Ars Cantata.

I zato dođite i podržite ovu akciju, idemo zajedno napraviti nešto veliko - spasiti život, darovati im najveći mogući dar!

autor: Karla Šorić

Izvor: eZadar.hr

Termin od 11.08. – 18.08 je REZERVIRAN i nije u ponudi.
Ostalo je još mjesta u ostalim terminima.
Sve informacije na www.skac.hr

Gospodine, Kralj si koji stanuje u mojoj sredini. Obnovi život u odajama moje duše, neka cijela treperi pred silnom dobrotom Tvojom. Ne daj mi da prođem mimo Tebe, ući želim u život za koji si me stvorio. Pohodi me Gospodine svojom radošću, pošalji do mene vjesnike Tvoje milosti! Neka moje srce potpuno uzvjeruje u puninu Tvoje radosne vijesti, cijelom utrobom želim Ti se radovati!

Uz blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije obnovi svoje srce, domaćina Radosne vijesti. Gdje će se ona nastaniti ako ne u tebi? Tko će ponijeti Radost u svijet ako ne ti, snažni mladi kršćanine, vjeran istini i ljubavi! Ne daj da Radost nema gdje ući, primi vijest koju ti Gospodin šalje, otvori se za milost spasenja! Blažen budi jer povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!

Duhovnu obnovu u sklopu Mise mladih predvodi fra Ante Vučković, duhovnik splitskog SKACa u pohodu SKACu u Zagrebu.

20:15 Sv. Ispovijed za mlade
20:30 Misa mladih – duhovna obnova „Pohodi me svojom radošću!“
22:00 Kratko klanjanje mladih
...druženje u radosti!

Bazilika Srca Isusova Palmotičeva, danas 31.5.

Trijumfalizam zaustavlja Crkvu; iskušenje je to kršćanstva bez Križa. Neka Crkva, naprotiv, bude ponizna – istaknuo je papa Franjo u srijedu, 29. svibnja, na Misi slavljenoj u Domu Sveta Marta, na kojoj su sudjelovali zaposlenici Uprave Države Grada Vatikana.

Današnje nam Evanđelje pripovijeda o Isusu koji, uzlazeći u Jeruzalem zajedno s učenicima, naviješta svoju muku, smrt i uskrsnuće. To je put vjere. Učenici, međutim, misle na drugi naum; – objasnio je Papa u propovijedi – misle prijeći samo pola puta, misle da je bolje zaustaviti se, i raspravljati među sobom o tomu kako urediti Crkvu i spasenje. Tako Ivan i Jakov traže od njega da mu u slavi njegovoj sjednu jedan zdesna, a drugi slijeva, potičući među drugima raspravu o tome tko je najvažniji u Crkvi.

Iskušenje je učenikâ jednako onomu Isusovu u pustinji, kada mu je đavao predložio drugi put – rekao je Papa. Takvo je i Petrovo iskušenje, kada u prvom trenutku ne prihvaća Isusovu muku. To je iskušenje kršćanstva bez Križa, kršćanstva koje je na pola puta – napomenuo je Sveti Otac. Postoji i drugo iskušenje, kršćanstvo s Križem, bez Isusa – dodao je Papa, ali o tomu će – kako je rekao – govoriti drugom prilikom. Ali, iskušenje kršćanstva bez Križa, odnosno biti kršćani na pola puta, Crkva na pola puta, ona koja ne želi stići tamo kamo Otac želi, to je iskušenje trijumfalizma. Mi želimo pobjedu sada, ne penjući se na Križ, želimo svjetovnu, razumnu pobjedu – istaknuo je Papa.

Ako želiš biti na izvoru istinitih informacija, klikni Like!
Trijumfalizam u Crkvi zaustavlja Crkvu. Tako i trijumfalizam kršćana zaustavlja kršćane. A Crkva koja je trijumfalistička, Crkva je na pola puta, ona je Crkva koja je na taj način sretna, dobro sređena! – istaknuo je Sveti Otac – Sa svim uredima, sve na svom mjestu, i sve je lijepo i uspješno. Ali, to je Crkva koja se odriče mučenika, jer ne zna da su oni potrebni Crkvi za put Križa. To je Crkva koja misli samo na pobjede, uspjehe, koja ne poznaje Isusovo pravilo o pobjedi kroz poraz, ljudski poraz, poraz Križa. To je iskušenje koje imamo svi mi – napomenuo je Papa te se prisjetio jednoga posebnog trenutka iz vlastita života.

Bio sam u mračnom trenutku svojega duhovnog života, te sam tražio od Gospodina milost – rekao je Sveti Otac. Onda sam otišao održati duhovne vježbe za redovnice. Posljednjeg su se dana ispovijedile, te je tako došla i jedna starija redovnica, imala je više od 80 godina, ali sa svijetlim, upravo sjajnim očima: bila je ona Božja žena. Na kraju sam u njoj toliko vidio Božju ženu, da sam joj rekao da za pokoru moli za mene, jer mi treba jedna milost. Ako ju vi zatražite od Gospodina, sigurno će mi ju dati – rekao sam joj. Zaustavila se na trenutak, kao da moli, a potom mi rekla: ‘Sigurno da će Vam Gospodin dati milost, ali nemojte pogrješno shvatiti; On će to učiniti na svoj božanski način’. To mi je tako koristilo. Čuti da nam Gospodin uvijek dade ono što tražimo, ali na svoj, božanski način. Božanski način uključuje Križ, ali ne zbog mazohizma! Nego iz ljubavi. Iz ljubavi sve do kraja – istaknuo je Sveti Otac.

Propovijed je Papa završio molitvom Gospodinu, za milost da ne budemo Crkva na pola puta, trijumfalistička Crkva, Crkva velikih uspjeha, nego da budemo ponizna Crkva koja hoda odlučno poput Isusa. Naprijed, naprijed, naprijed. Otvorena srca za Očevu volju, poput Isusa. Molimo za tu milost – rekao je na kraju Sveti Otac.

(rv/bitno.net)

Ovogodišnja proslava svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba održat će se u petak, 31. svibnja 2013. godine. Proslava će započeti svečanom euharistijom u zagrebačkoj prvostolnici u 19 sati koju će predvoditi kardinal Joachim Meisner, nadbiskup Kölna u zajedništvu s kardinalom Josipom Bozanićem, pomoćnim zagrebačkim biskupima te dijecezanskim i redovničkim svećenicima grada Zagreba.

Nakon mise uslijedit će procesija uobičajenim putem od katedrale, Bakačevom ulicom, sjevernom stranom Trga bana Josipa Jelačića te Radićevom ulicom. Procesija potom ulazi u prolaz kod Kamenitih vrata, a dio vjernika se upućuje sve do Trga sv. Marka. Program slavlja završit će molitvom i blagoslovom predvoditelja slavlja kod Kamenitih vrata.

Poljski gradić Sokolka i tamošnja crkva svetog Antuna Padovanskog 2008. su bili mjestom događanja za koje sve više vjernika misle da su novo euharistijsko čudo, kakvih je već bilo u povijesti Crkve.

Bilo je to u listopadu 2008. Tijekom dijeljenja pričesti na misi u crkvi svetog Antuna Padovanskog u poljskom gradiću Sokolki, svećeniku vikaru Jaceku Ingielewiczu pala je na pod hostija. U skladu s liturgijskim pravilima, pala hostija je stavljena u vasculum, kalež s vodom u kojemu se onda rastopi. Vasculum je ostavljen u sefu u sakristiji. Nakon nekoliko dana časna sestra Julia Dubowska, koja se brine o sakristiji, išla je provjeriti vasculum. Ono što je vidjela u njemu, šokiralo ju je: u blizini djelomično rastopljene hostije vidjela je malu crvenu točku koja je podsjećala na zgrušanu ljudsku krv, koja se nije rastvarala u vodi. Župnik Stanislaw Gniedziejko odlučio je hostiju i crvenu tvar položiti na korporal i staviti je u svetohranište.

Gniedziejko je odmah cijeli događaj prijavio nadležnima u nadbiskupiji Bialystoka (Sokolka je gradić na sjeveroistoku Poljske, u blizini granice s Bjelorusijom). Oni su hostiju stavljenu na korporal predali na analizu dvojici stručnjaka patomorfologa s Medicinskog sveučilišta u Bialystoku koji su nakon dvije zasebne, neovisne istrage došli do istog zaključka: Materijal koji je poslan na ocjenu izgleda kao srčano mišićno tkivo i od svih mišićnih tkiva najsličniji je njemu. Tajnik nadbiskupije Andrzej Kakareko zaključio je: Događaj u Sokolki ne protivi se vjeri Crkve, nego je naprotiv potvrđuje.

Nedugo nakon toga u poljskim medijima pojavili su se napisi koji su tvrdili kako je riječ o prevari, a neki su naveli kako je crvena tvar nastala od neke bakterije. Pisalo se i da dva stručnjaka iz Bialystoka nisu proveli detaljnije analize, te su rezultati njihovih istraga netočni. Župa Svetog Antuna je u rujnu 2011. u relikvijaru u crkvi izložila korporal na kojemu se i danas vidi mala crvena točka koja izgleda kao zgrušana krv. Nadležna nadbiskupija je ostala pri svom stajalištu – nije službeno priznala euharistijsko čudo, ali je potakla vjernike na molitvu i ponovila kako događaj u Sokolki potvrđuje vjeru Crkve. U međuvremenu, crkva svetog Antuna je postala mjestom hodočašćenja tisuća ljudi, a župnik Stanislaw je u razgovoru za poljski katolički portal Fronda, danom na blagdan Tijelova, pričao o duhovnim i fizičkim iscjeljenjima koja se događaju pred relikvijarom sa, kako ga zove, dijelom Srca Gospodinova.

- Puno je osoba dobilo razne milosti od Gospodina, moleći se pred relikvijarom. Događaju se konkretna fizička iscjeljenja, ali i duhovna. Puno unutarnjih promjena, puno je brakova spašeno – rekao je Gniedziejko i prepričao slučaj jedne trudne župljanke kojoj su liječnici prognozirali kako će njezino dijete imati teške genetske poremećaje ili će čak biti rođeno mrtvo.

- Svaki je dan dolazila u našu crkvu na misu i molitvu pred Srcem Gospodinovim. Nakon nekoliko mjeseci, nalazi su se promijenili i liječnici su joj rekli kako možda ipak neće biti tako strašno kao što su prvotno prognozirali. Nastavila je dolaziti na misu i dijete se rodilo potpuno zdravo – ispričao je župnik i dodao kako se u njegovu župu javilo puno ljudi iz cijele Poljske koji su željeli sudjelovati u procesiji za Tijelovo.

- To je blagdan zahvalnosti za euharistiju, blagdan svjedočanstva vjere u Isusu nazočnost, u realnu nazočnost Tijela Gospodnjeg – pojasnio je Gniedziejko.

Mišljenja oko toga je li Sokolka doista bila mjestom euharistijskog čuda i dalje su podijeljena. Međutim, hodočasnici koji dolaze u tamošnju crkvu svetog Antuna svjedoče o duhovnim, emotivnim, a često i tjelesnim iscjeljenjima koja su doživjeli tamo. Zvuči poznato?

Jakov Ivić | Bitno.net

Katalog Pavao Ritter Vitezović u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, predstavljen 28. svibnja 2013. godine, donosi Vitezovićev opus, rukopise, pisma i tiskana djela, prema vremenu nastanka, koja se čuvaju u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, kao i djela nastala u povodu 300. obljetnice Vitezovićeve smrti. Osim Vitezovićevih djela, Katalog sadrži i popis sve poznate literature o Pavlu Ritteru Vitezoviću i njegovu djelu.

Uvod Kataloga donosi kratak prikaz Vitezovića kao političara, pjesnika, jezikoslovca, leksikografa, zagonetača, povjesničara i geografa te čovjeka velikih ideja i snova, koji je „tražio rješenje hrvatskog pitanja u ratnom kolopletu europskog zgarišta“. Da je službovao kao saborski zastupnik, podžupan, dvorski savjetnik, član državnoga povjerenstva za utvrđivanje granica te radio kao bakrorezac, tiskar, izdavač i kapetan hrvatske vojske, samo su neke od činjenica iz Vitezovićeva života navedene u Katalogu Pavao Ritter Vitezović u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

U povodu objavljivanja Kataloga, u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu postavljena je izložba Pavao Ritter Vitezović u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a otvorena do 7. lipnja 2013. godine.

Više podataka o djelu i radu Pavla Rittera Vitezovića dostupno je na Blogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, u tekstu koji je objavljen u povodu otvaranja izložbe posvećene autoru.

Katalog Pavao Ritter Vitezović u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu može se nabaviti u Odsjeku za odnose s javnošću Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu ili preko online narudžbenice Knjižare NSK.

Izvor: NSK

Cijela akcija pozitivno je djelovala i na Crnog. Osjetio je da netko brine o njemu, kaže nam Saša Ćorković.

Damir Crnčević - 'Crni' prije nekoliko godina ostao je bez svega i postao beskućnik. Od tada živi na ulicama Rijeke, gdje spava, jede, provodi dane i živi iznimno teško. Njegova priča objavljena je u reportaži Provjerenog na Novoj TV, a nakon prikazivanja na televiziji krenula je prava lavina reakcija.

Naime, njegovi stari prijatelji, koji ga nisu vidjeli punih 10 godina, osnovali su Facebook grupu APEL ZA CRNOG i u kratkom roku proširili vijest o Damiru, a u samo nekoliko dana želja da mu pomognu ujedinila je više od 1000 ljudi.

Inicijator cijele akcije je Saša Ćorković koji je zajedno sa svojim prijateljima, poznanicima, ali i svim ljudima dobre volje krenuo u akciju. Saša i ostali sudionici akcije žive u Novoj Gradišci, odakle je i Damir. Pozvali su ga da dođe k njima, ali pomisao na susret ga je plašila.

– Stid me doći pred te ljude. Ne samo stid, već i strah. To su moji prijatelji s kojima sam proveo gotovo cijeli život – priznao je Damir.

A susret Crnoga i njegovih sugrađana i prijatelja bio je više nego emotivan. Vjerojatno ne postoji osoba koja nije pustila suzu gledajući kako se prijatelji nakon toliko godina pozdravljaju i kako Crnoga, ali i sve prisutne hvataju neopisive emocije.

U razgovoru za naš portal, inicijator cijele akcije Saša Ćorković kazao je da je sretan i zadovoljan reakcijom ljudi nakon pokretanja akcije pomoći.

- Javlja se puno ljudi, svi žele pomoći i hvala im na tome. Upravo sada organiziramo kino predstavu, ulaz će biti besplatan, ali će se tamo nalaziti kutija u koju će svatko moći ubaciti novca koliko može. U planu je i prodaja na tržnici u Novoj Gradišci, koncerti... Puno toga organiziramo, kaže nam Saša i nastavlja.

- Puno se ljudi javlja, puno je već stiglo donacija, uplata na račun... Cijela ova akcija pozitivno je djelovala i na Crnoga. Osjetio je nakon dugo vremena da netko brine o njemu, da mu želi pomoći. Usudio bi se reći da smo mu dali snagu za život. Iako mu je zdravstveno stanje teško, vjerujem da ćemo uspjeti i on i mi. U planu je njegov odlazak u toplice na mjesec dana za početak, govori nam Saša u jednom dahu.

Crni je dirnut brigom od strane njegovih prijatelja i poznanika. Izrazio je, kaže nam Saaša, da se vrati u Gradišku, ali...

- On ovdje nema nikoga, nema gdje stanovati, a on nikome ne želi biti na teret. On je takva osoba, dobričina. Uvijek je takav bio, kaže Saša koji je na sebe preuzeo cijelu organizaciju ove uistinu veličanstvene akcije. Pitamo ga kako sve stiže.

- Ma ništa mi nije teško napraviti za prijatelja. Ima nas nekoliko, 4, 5, koji radimo sve da mu se pomogne. Ali, javlja se puno ljudi nudeći pomoć, uskaču mnogi. Drago nam je to. Vjerujemo da ćemo uspjeti. Dobili smo obećanja da će dobiti novčanu pomoć u iznosu od 1200 kuna, da će mu se riješiti braniteljski status. Znači, stvari idu ka boljem. To je dobro, govori Saša.

Reporterka magazina 'Provjereno' Nove TV, Maja Medaković kaže da joj je ovo definitivno najteži prilog koji je radila do sada.

- U trenutku kada su se pred poštom u Novoj Gradiški nakon deset godina sreli stari prijatelji i kada su pale prve muške suze, više nisam mogla izdržati. Plakali su svi pa i ja. Bila sam cijelo vrijeme u grču i strahu kako će sve proći, hoće li Crnom biti previše. Od početka je bio dogovor, kada više ne bude mogao, prekidamo sve i odlazimo. Tako je i bilo. Na putu natrag u Rijeku cijelo je vrijeme pričao o dojmovima i zahvaljivao se. Tisuću kilometara koje smo snimatelj Davor i ja napravili toga ponedjeljka bilo je daleko najbolje poslovno putovanje ikada, priča nam kolegica Maja i nastavlja.

- Crni je čovjek koji vas ne može ostaviti ravnodušnima. Njegova iskrenost ostavlja bez teksta, a on za razliku od većine nas, ne traži opravdanje za sve što mu se dogodilo u životu. Da nije takav, vjerojatno ni ljudi ne bi reagirali na ovaj način. Nije važno poznajete li ga ili o njemu gledate reportažu na televiziji, njegova sudbina jednostavno dira, ističe Maja Medaković.

Kaže da bi voljela da se život Crnog promijeni, ali..

- Ali iskreno ne znam. I sam mi je priznao da ne zna hoće li se promijeniti, ali od zadnjeg puta kada smo o tome razgovarali, puno toga više nije isto zar ne? Od povratka iz Nove Gradiške više ne spava na ulici, u riječkom je prihvatilištu za beskućnike „Ruže sv. Franje“ gdje je sinoć i gledao emisiju. Bilo mu je teško, ali smogao je snage i za to. Najviše ga je mučilo to što će ljudi saznati kako živi i pomalo mu je neugodno da u vremenima u kojima nitko nema dovoljno, netko misli na njega i želi mu pomoći, govori nam reporterka Provjernog i dodaje.

- Javljaju nam se putem maila i na našu facebook stranicu kao i skoro svaki put kada u Provjerenom radimo slične priče. Telefon stalno zvoni, inbox je pretrpan i to je nešto najbolje od svega. Kada vidite koliko dobrih i plemenitih ljudi ima, ljudi koji žele pomoći, na kraju će Maja Medaković.

Ako netko ima želju pomoći Damiru Crnčeviću Crnom, to može učiniti uplatom na slijedeći žiro račun.

VABA dd
Banka Varaždin
poslovnica N.Gradiška

IBAN HR 52 2489 0043 1000 2777 2

Model: HR00 Poziv na broj primatelja 27052013

SWIFT: VBVZHR22
Opis plaćanja: Pomoć za Crnog

A detalje cijele akcije, kao i druge načine na koji možete pomoći ovoj veličanstvenoj akciji možete pronaći na Facebook grupi APEL ZA CRNOG.

Umjesto da kupe skupocjene haljine i odjela za maturalnu večer, maturanti u jednoj srpskoj gimnaziji prikupljali su novac za obitelji čiji su članovi oboljeli od teških bolesti, a sinoć su im i novac uručili.
Na svečanosti u svojoj školi maturanti iz Pirota u Srbiji donirali su prikupljenu novčanu pomoć od 3.100 eura, obiteljima u tom gradu čiji su članovi oboljeli od teških bolesti, piše Pogled.ba.
Još u listopadu ovi su maturanti odlučili organizirati akciju 'Tvojih pet minuta sjaja - nečiji cijeli život' u kojoj su umjesto skupih haljina i odijela za maturalnu večer, novac darivali u humanitarne svrhe.
>> Istraživanje: Evo tko jest, a tko nije drag mladim Srbima...
Poslije svečanosti u Gimnaziji, maturanti su prošetali glavnom gradskom ulicom pred velikim brojem Piroćanaca, obučeni u majice sa natpisom 'Tvojih pet minuta sjaja, nečiji cijeli život'.

Donosimo različite priče iz života katoličke crkve: Građanska inicijativa "U ime obitelji" u dva je tjedna prikupila više od 710 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma o braku kao zajednice žene i muškaraca. Donosimo reakcije iz crkve, ali i iz GONGA. U emisiji predstavljamo prvu autorsku knjigu pape Franje pod nazivom "Korupcija - Zlo našega vremena'. Izdvojili smo najvažnije događaje iz Tjedna kršćanske kulture koji se održava u Slavoniji, te najavljujemo proslavu Majke Božje od kamenitih vrata.
Urednica:Antonia Hrvatin Roth

- Koliko je vlč. Franjo Jurak mladima davao prostora? Zašto je bio poseban i poticajan? I zašto je plod svega, pred nama, danas već treći po redu ekumenski susret mladih kršćana u župi koja je i dalje ponosna na njega; Sv. Marka Križevčanina u Zagrebu na Selskoj cesti.
- Čestitat ćemo pobjedničkoj momčadi velike završnice trinaest biskupijskih i nadbiskupijskih katoličkih malonogometnih liga Crkve u Hrvata koja se igra u Šibenskoj biskupiji.
- A upoznat ćemo se bolje i s katoličkim molitvenim portalom www.molitve.info. Kako je nastao, zašto je nastao, koliko je zaživio i što bi sve putem portala željeli postići?

Achim Hertrich, 44-godišnji Nijemac diplomirani ekonomist iz Ingolstadta, već godinama na Pag dolazi u svibnju i lipnju, ali ne kako bi uživao u otočnim plažama i u sunčanju, nego kako bi trčao. Hertrich je, naime, maratonac i kaže kako na Pagu ima odlične uvjete za pripreme. Trči s neobičnom lakoćom. Nakon što pretrči dvadesetak kilometara sjedne i priča bez ikakvog znaka umora.

Nogomet pa maratoni

- Kada sam prvi puta došao na Pag vidio sam staze i ceste kojima su se turisti šetali ili vozili biciklima. Probao sam tim stazama i cestama trčati i shvatio sam kako su jako dobre. Od tada u Pag dolazim prije turističke sezone. Tijekom turističke sezone u Pagu je jako puno turista, a ne mogu trčati kada su velike gužve na cestama. U proljeće je u Pagu najljepše, odgovara mi temperatura zraka jer nije prevruće, a krajolik je jako lijep i trčanje je užitak, rekao je Hertrich.

Hertrich je do 1998. godine igrao nogomet, a 1999. godine je počeo trčati polumataron i maraton. Prvi puta se natjecao 1999. godine na polumaratonu u Konstanzu kod Bodenseea i dionicu od 21, 1 kilometar je prešao za 1 sat i 45 minuta. Iste godine je sudjelovao i na polumaratonskoj utrci u Ingolstadtu.

- Od tada svake godine sudjelujem u polumaratonskim utrkama u Ingolstadu koje se održavaju u travnju. U proljeće se održavaju utrke u Augsburgu, Munchenu i Regensburgu i ako imam vremena, sudjelujem i na tim utrkama, rekao je Hertrich.

Hertrichov najbolji rezultat u polumaratonu je 1:27:58. Na maratonu je prvi puta sudjelovao 2010. godine u Münchenu i dionicu od 42, 2 kilometra je prešao za 3 sata i 59 minuta. Ove godine je u maratonskoj utrci u Hamburgu postigao vrijeme od 3:49:37.

Makadamska cesta

- Nisam opterećen rezultatom nego trčim jer to volim. Za mene je trčanje opuštanje i odmor od posla i obveza. Tako je i dok boravim u Pagu. Trčim svakog dana. Ne smeta mi ako puše vjetar ili ako je oblačno. Takvo vrijeme mi je najdraže jer nije previše vruće, rekao je Hertrich.

Za trčanje mu treba posebna, lagana odjeća, dobra sportska obuća i boca vode koju nosi u ruci. Najčešće trči makadamskom cestom od Paga preko Starog grada do Gorice, ali trči i drugim stazama i otočnim cestama. Na maratonu trči 42 kilometra, a na pripremama mora s lakoćom trčati barem deset kilometara više. To je gotovo duljina otoka Paga. Do sada je Achim Hertrich dužinu Paga pretrčao stotinjak puta i vjerojatno je jedini turist na Pagu koji je sve otočne ljepote upoznao trčeći.

Izvor: Zadarski list

Organizacijski odbor Susreta hrvatske katoličke mladeži raspisao je u četvrtak 25. travnja natječaj za himnu i logo SHKM–a koji će se pod geslom “Na slobodu pozvani” (Gal 5,13) održati 26. i 27. travnja 2014. u Dubrovniku.
Natječaj je otvoren od četvrtka 25. travnja do subote 15. lipnja 2013. godine.
Uvjeti natječaja su sljedeći: natječaj je predviđen za mlade dizajnere, ilustratore, umjetnike i sve ostale kreativne mlade; svaki natjecatelj/ica može prijaviti više radova; karakter loga treba odražavati duh kršćanskog svjetonazora, mladenački duh, kreativnost, dinamičnost/aktivnost mladih, optimističan duh, aktivno svjedočenje u duhu gesla i kulture grada Dubrovnika.
Radovi se šalju isključivo elektronskom poštom na adresu mladi2014@gmail.com , a e-mail s prijavljenim radovima mora sadržavati sljedeće: osobne podatke (ime i prezime, godina rođenja, župa i mjesto/grad, broj telefona), kratko tekstualno obrazloženje rada i rad u pdf formatu. Najbolje radove odabrat će ocjenjivački žiri kojeg čini Organizacijski odbor SHKM-a i predstavnici struke. Prva tri rada bit će i novčano nagrađena, za treće mjesto nagrada će biti 500 kuna, za drugo 1000 kuna, a za pobjednički rad nagrada je 1500 kuna. Nakon završetka natječaja, odabrani rad objavit će se na službenim stranicama Dubrovačke biskupije. Za više informacija može se nazvati na telefon 020324909 radnim danom od 9 do 12 ili poslati upit na: mladi2014@gmail.com .
Sva pravila natječaja, dodatne informacije, kao i opis gesla možete pronaći na sljedećim stranicama:
Natječaj za logo:
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=1496%3Anatječaj-za-logo-shkm-a
Natječaj za himnu:
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=1494%3Anatječaj-za-himnu-shkm-a

Gradonačelnik je jučer posjetio, u Taboru u Samoboru gdje se održavaju duhovni seminari, dugogodišnjeg prijatelja patera Zvjezdana Linića. Grad Zagreb i Gradonačelnik su godinama podržavali seminare u Domu sportova na čemu je pater Linić u mnogo navrata zahvalio gradonačelniku. Danas su, u zajedničkoj molitvi u kapelici, razmijenili tople riječi nade u paterovo ozdravljenje, riječi međusobne podrške i duhovne snage za sve predstojeće izazove. Pater Linić je pun optimizma i pozitivne snage sat vremena razgovorao s gradonačelnikom Bandićem i poželio mu sreću na predstojećim izborima, a gradonačelnik je zahvalio pateru na svemu što daje ljudima dobre volje i ponudio mu punu podršku i pomoć, kao i uvijek dosad, u svakom pogledu.

Kontakt centar ZET-a, u srijedu, 29. svibnja, obilježio je 4. obljetnicu osnutka i rada. Vozni redovi, stanje u prometu, cijene usluga i vrste karata, najčešće su teme o kojima su korisnici naše usluge komunicirali s operaterima. Bilježimo i pritužbe, osnovane i neosnovane, na rad, prvenstveno vozača i kontrolnog osoblja, no, raduje nas i svaka pristigla pohvala.

Tijekom prošle je godine zamjenjen dio telekomunikacijske infrastrukture Kontakt centar ZET-a te su izmijenjenim protokolom rada i integracijom linija s digitalnim sustavom udvostručeni telefonski kapaciteti Ureda za odnose s javnošću, a time smanjeno vrijeme čekanja na javljanje operatera.

Na šest linija prihvaćaju se pozivi s jedinstvenih brojeva 0800 200 060 (pohvale, prijedlozi i prigovori), i 060 100 001 (aktualne informacije o prometu i uslugama - cijena poziva s fiksne linije 1.16 kn/min, s mobilne 2.36 kn/min, PDV uračunat, operator: HT d.d., Savska cesta 32, Zagreb).

„Ured za odnose s javnošću ZET-a, kroz dan, samo telefonskim putem, zaprimi više od tisuću upita čime se pridonosi kvaliteti usluge koju pružamo. Zadaća nam je biti što učinkovitiji, pružiti brzu i točnu informaciju pa ćemo zato i dalje raditi na razvojnome trendu njegovanja odnosa s javnošću, uvođenja novih i naprednijih telekomunikacijskih tehnologija i usluga te tako doprinositi kvaliteti prijevoza. Pred nama je redizajn internetske stranice s novim sadržajima i informacijskom strukturom, ali i ostali modeli informiranja putnika“ – rekao je šef Ureda za odnose s javnošću, Tomislav Jurić.

Kontakt centar ZET-a dostupan je radnim danom od 7.30 do 20 sati.

Kako doznajem a to je objavljeno i na službenim stranicama SKAC-a termin 21.07. – 28.07. je POPUNJEN.
U ostalim terminima za sada ima još mjesta.
Sve ide po planu.
Davorove novosti prate događanja oko prijava tako da čim se još nešto popuni javljam.
Moje viđenje MODRAVA objavit ću uskoro.
Za sada samo jedan dio.
Bio sam jedan od pokretača kampa za mlade Modrave.
Do 2007 godine išao redovno tamo na odmor.
2006 godine bio sam zabavni animator u 5 grupa.

30.05.2013 22:30

Utjecaj medija koji nekritički veličaju homoseksualnost toliko je promijenio svijest ljudi i društvenu klimu, da su u pojedinim zemljama homoseksualci i njihova "prava" postali "zaštićena vrsta". Predvodnici takve propagande kod nas su RTL, T-portal, Index.hr, Jutarnji...

U prilog tvrdnji da se u ime političke korektnosti prema homoseksualcima, homoseksualnim parovima "gleda kroz prste", u nastavku prenosimo jedan potresan primjer. Radi se o slučaju mladića kojeg je njegov posvojitelj homoseksualac, godinama zlostavljao zajedno sa svojim partnerom, a socijalne službe nisu htjele ništa poduzeti da se zlostavljanje zaustavi zbog društvene klime u kojoj nije politički korektno iznositi iznositi negativne pojedinosti o homoseksualcima. U toj je priči zlostavljano dijete okarakterizirano kao 'neposlušno' i mentalno poremećeno, a njegovi zlostavljači kao 'brižni roditelji'.



Posvojitelj me godinama zlostavljao, a socijalni radnici su ignorirali moje pritužbe jer je on homoseksualac

Andyja Cannona (23 godine) seksualno su zlostavljali njegovi posvojitelji
Socijalne službe u Wakefieldu propustile su djelovati unatoč njegovim opetovanim pritužbama
Označili su ga kao 'neposlušno dijete' a posvojitelja Davida Cannona kao 'vrlo brižnog roditelja'
David i njegov partner John Scarfe na kraju su otišli u zatvor zbog zlostavljanja djeteta 2006. godine
Izvješće optužuje nadležna tijela zbog 'bezumne i teške pogrešne prosudbe'
Autor: Steve Robson

OBJAVLJENO: 28. ožujak 2013.



Andyja Cannona (23) (slikan zajedno s djevojkom Redeanom Hammill) seksualno su zlostavljali njegovi posvojitelji ali njegove su pritužbe socijalni radnici ignorirali.

Prema otkriću optužujućeg izvješća, dječaka kojeg su seksualno zlostavljali posvojitelj i njegov homoseksualni partner socijalni su radnici označili kao ‘neposlušno dijete’ i godinama ignorirali njegove pritužbe.

Andyja Cannona, koji sada ima 23 godine, poslali su nazad u dom dvojice muškaraca unatoč tome što se žalio na zlostavljanje, te su homoseksualca koji ga je posvojio hvalili kao ‘vrlo brižnog roditelja’.

Izvješće optužuje socijalnu službu Wakefielda, u pokrajini Yorkshire, zbog ‘bezumne i teške pogrešne prosudbe'. Gospodin Cannon, kome su krivo dijagnosticirali mentalne poremećaje i prepisivali mu lijekove antipsihotike, vjeruje kako bi njegove pritužbe bile puno prije shvaćene ozbiljno da njegov posvojitelj nije bio homoseksualac.

Slučaj je okončan prošle godine, nakon pola desetljeća pravnih prepirki, kada je sud donio odluku da se gospodinu Cannonu mora isplatiti odšteta u iznosu od 25.000 funti.

Gospodina Cannona, koji sada ima dvoje djece sa svojom djevojkom Redeanom Hammill, David Cannon je posvojio 1997. godine.

On i njegova majka, Elaine Moss, učestalo su se žalili socijalnim radnicima na zlostavljanje. 2004. je dječak vraćen posvojitelju Cannonu devet dana nakon što je pobjegao od kuće i podnio pritužbu protiv posvojitelja.

Cannon (54 godine) i njegov 31-godišnji partner John Scarfe su oboje završili u zatvoru na 30 mjeseci u svibnju 2006. zbog podsticanja na seksualnu aktivnost s djetetom.

Gospodin Cannon je rekao: „Da je moj posvojitelj bio u heteroseksualnoj vezi, vjerujem da bi moje pritužbe bile puno prije ozbiljno shvaćene.“

„Čini se da odbor socijalne službe nije u javnosti želio biti prikazan kao tijelo koje ugrožava homoseksualce, radije su izabrali da budu politički korektni i da se izvuku bez ikakvih štetnih reperkusija.“

„Odbor je trebao djelovati kako bi spriječio da se ovakve stvari dogode, ali oni su to radije sakrili pod tepih.“ Izviješće koje je za okružni sud Dewsburyja napravio stručnjak za dječju socijalnu skrb detaljno opisuje kako je Cannonu bilo dozvoljeno da posvoji dječaka iako ga je u to vrijeme njegova majka optuživala zbog zlostavljanja.

Socijalni radnik je propustio izvijestiti obiteljski sud o optužbama te umjesto toga Cannona okarakterizirao kao ‘vrlo brižnog roditelja koji se brine o potrebama svoje djece’.

Gospodin Cannon, koji se odrekao prava na anonimnost, rekao je: „Kada sam sve ispričao socijalnim radnicima nisu mi vjerovali. Kada bi došao kući iz škole, ako bi moj otac bio uzrujan zbog nečega, platio bih to batinama. Kasnije bi me seksualno zlostavljao.

Nikada nisam imao noćne more jer sam se u potpunosti od svega toga isključio – iako sada imam noćne more. Dopustio sam da se to događa i mislio da će se dogoditi jedna od dvije stvari. Ili ću uspjeti pobjeći od tamo ili će me oni ubiti.“

Odbor socijalne službe Wakefielda ispričao se gospodinu Cannonu. Njihov glasnogovornik je rekao: „Surađujemo s Andyjem na način da putem ove isprike riješimo sva pitanja koja je pokrenuo.’

Preuzeto sa http://www.dailymail.co.uk

Izvor: http://zdravstveniodgoj.com/news/posvojitelj-me-godinama-zlostavljao-a-socijalni-radnici-nisu-reagirali-jer-je-on-homoseksualac

Kip Krista Otkupitelja i Gora šećera poznati su diljem svijeta. I za vrijeme Svjetskog dana mladih mladih hodočasnici pozvani su posjetiti najpoznatija mjesta u gradu Rio de Janeiru. U vrijeme neodržavanja glavnih događaja Susreta, kateheza i drugih sadržaja Susreta mladi su pozvani upoznati ovaj predivan grad.

Sektor za kulturu pri organizacijskom odboru Svjetskog dana mladih predlaže hodočasnicima da ne kupuju karte za razgledavanje i posjećivanje poznatih mjesta u gradu u sljedećim periodima:

=> UTORAK 23.7.2013. = 15h-22h
=> SRIJEDA 24.7.2013. = 6h-14h
=> ČETVRTAK 25.7.2013.= 6h-22h
=> PETAK 26.7.2013. = 6h-22h
=> SUBOTA 27.7.2013. =14h-00h
=> NEDJELJA 28.7.2013.=ne preporuča se cijeli dan obilaziti turistička mjesta grada.

Karte za posjet kipu Krista Otkupitelja i Gori šećera prodaju se od 15.5.2013. isključivo putem interneta za period od 17.7. do 1.8.2013. U tom će periodu Krist Otkupitelj biti dostupan 24 sata.
Karta vlaka može se kupiti na: https://www.ingressocomdesconto.com/rio2013/index.asp i na http://www.ingressorapido.com.br/, ovisno o tome s koje strane dolazite.

Žičara koja vodi prema Gori šećera radi tijekom dana. Karta se može kupiti na:ingressorapido.com.br, no tvrtka koja je odgovorna za žičaru pripremit će još pokoju ponudu za hodočasnike.

Dodatne informacije možete potražiti na sljedećim adresama:

1. Corcovado vlak:
http://www.corcovado.com.br/
Tel: +55 (21) 2558-1329
Adresa: Rua Cosme Velho, 513 - Cosme Velho

2. Paineiras-Corcovado:
http://www.paineirascorcovado.com.br/
E-mail: jmjc@paineirascorcovado.com.br
Adresa: Estrada das Paineiras, s/nş - Santa Teresa

3. Păo de Açúcar (Gora šećera):
http://www.bondinho.com.br/
Tel: +55 (21) 2546-8400 or +55 (21) 2542-1641
Adresa: Avenida Pasteur, 520 – Urca

Izvor: http://mladi.hbk.hr/article.php?id=825

Otok Boa Viagem je lijepo mjesto i izabran je kao dio službenih aktivnosti za svjetski dan mladih Rio2013. More izviđači, skupina koja je izgledala nakon otoku od 1937, održat će dva događaja u pripremi za Svjetski dan mladih.

U subotu 25. srpnja, izviđači će voditi posjetitelje na službenim WD stazi.Program uključuje poprijeko faveli Morro Azul na 16:00, a Svjetski dan mladih misa s Zajednicom Bairro Azul u 6:30 sati.Točka susreta će biti Pavao VI Street, Flamengo, u Rio de Janeiru.

U nedjelju 26. srpnja, održat će se misa u nedavno obnovljenoj kapeli Majke Božje od Boa Viagem u 10 sati. Gosti će biti dočekan uz more izviđača na Boa Viagem otoku.

Obilazak Riju

Broda za 34 zgrada, uključujući i crkve, bazilike, samostani, katedrale i kapelica, izabrani su u Rio de Janeiru i Niteroi. Posjetitelji i hodočasnici su pozvani da se osjećaju kao kod kuće, bez obzira na njihovu mjestu podrijetla, i doživjeti ljepotu susreta s Kristom po umjetnosti i povijesti.

Uz povlašteni položaj, i pored Niteroi u Muzeju suvremene umjetnosti (MAC), otok ima jednu od najboljih vidikovaca u zaljevu Guanabara i njegove okolice.

Izgrađen u 1650, kapela sjedi na otoku Boa Viagem. Od svog osnutka, ona je bila središte hodočašća i procesija uz more. To su promovira ribara i mornara, tražeći božansku zaštitu za dugim putovanjima oceana. To je jedan od glavnih atrakcija Niteroi.

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2185/boa-viagem-island-is-part-of-the-itinerary

Otok "Boa Viagem" prekrasna lokacija, izabran je za odvijanje službenih događanja na SDM-u Rio 2013. Scouts del Mar, grupa koja vodi brigu o otoku od 1937. prihvatit će hodočasnike prilikom odvijanja dvaju događanja tijekom SDM-a.

"Sestra i ja smo bili žrtve pretjerane ljubavi. Zatočenici majčine paranoje, djeca osuđena na kućnu robiju. Nitko nije smio znati da postojimo. Nismo išli u školu, zabranjeno nam je bilo da uzlazimo na ulicu. Možda je ružno reći, ali tek kad je ona umrla, mi smo dobili priliku da upoznamo vanjski svijet".

Ispričali su to za Večernje novosti brat i sestra Marko i Marijana Stanković iz Srbije koji su djetinjstvo i dio mladosti proveli u četiri zida.

Oni su danas odrasli ljudi. Marko ima 23, a Marijana 21 godinu. Njihova priča počinje kada njihovu majku napušta suprug dok je bila u visokom stupnju trudnoće s Marijanom.

"Drugi udarac uslijedio je nakon mog cijepljenja. Nije uspjelo, a ja sam se razbolio. S mojom bolešću i tatinim odlaskom, vjerojatno je počeo mamin patološki strah da nas može zadesiti i veće zlo. Njen odgovor je bio da nas sačuva među četiri zida. Kada o tome sada razmišljam, odgovor nalazim u njenoj pretjeranoj brizi i ljubavi, koja je graničila ili prešla u bolest. Nije mi lako ovo govoriti, jer je mama bila naš jedini oslonac. I žrtva. A mi, nas dvoje, žrtve takvog njenog stanja", priča Marko.

Dani u izolaciji koje im je nametnula majka trajali su do njene smrti - prije tri godine. Tri godine već osvajaju slobodu, ali je zatočeništvo ostavilo ožiljke.

Daskama pregradila vrata

"Majka nas je plašila pričama da će vani oteti otac ili da će nas, ako budemo glasni, socijalni radnici ukrasti i zatvoriti... Govorila je da na svakom koraku vreba opasnost. I mi smo joj, naravno, vjerovali", kaže Marijana.

Majka je, nadovezuje se Marko, daskama pregradila i vrata i prozore da ih nitko s ulice ne bi vidio ili da se ne bi usudili izaći. "Ali, ako ne računamo to što smo živjeli u izolaciji, dane smo provodili kao normalna obitelj puna ljubavi. Nas dvoje smo se igrali, ali uvijek u tišini da nas susjedi ne čuju, gledali smo televiziju, čitali novine...", priča on.

Baka i djed nekoliko su puta majku prijavljivali socijalnoj službi, ali ona je svaki put uspjela izmaći. Susjedima je lagala da su djeca kod oca u Crnoj Gori. Kad je majka umrla - šok. "Mislio sam da će se svijet srušiti. Bili smo preplašeni, nismo znali što nas očekuje", kaže Marko.

Baka i djed su ih uzeli pod svoje. Širom su otvorili vrata kuće, pustili ih vani i upoznali sa životom.

Danas u Požarevcu, uz pomoć programa "Druga šansa" pokušavaju nadoknaditi izgubljeno obrazovanje. Za godinu dana sa svim peticama završili su četiri razreda.
J.Š./Večernje novosti

Papa Franjo predvodit će klanjanje u bazilici sv. Petra
Cijeli svijet u molitvi sa Svetim Ocem
U nedjelju, 2. lipnja katolici cijeloga svijeta ujedinit će se u molitvi. Bit će to povijesni trenutak. Papa Franjo predvodit će euharistijsko klanjanje u bazilici sv. Petra, a pridružit će mu se vjernici okupljeni u katedralama diljem svijeta, javlja Rome Reports.

Povijesni trenutak

„Bit će to povijesni trenutak jer će na sat vremena katedrale širom svijeta biti u zajedništvu sa Svetim Ocem u euharistijskom klanjanju“, rekao je nadbiskup Rino Fisichella, predsjednik Papinskog vijeća za novu evangelizaciju. Nadbiskup Fisichella je objasnio kako inicijativa ima veliku podršku od strane biskupskih konferencija, a u nju su se već uključile i župe i samostani te ostale zajednice vjernika.

Bit će to jednostavan obred na kojemu Papa neće održati nikakav poseban govor. Ipak, Vatikan će uživo prenositi snimku iz Bazilike kako bi se povezali sa zemljama diljem svijeta. Molitva će se održati od 17 do 18 sati po talijanskom vremenu. To znači kako će klanjanje u Meksiku početi u 10 sati prijepodne, a na Islandu u 15 sati. Koreja i Japan započet će s klanjanjem u ponoć, Papua Nova Gvineja sat vremena poslije ponoći, dok će u Honolulu klanjanje započeti u 5 sati ujutro.

Veliko ohrabrenje za kršćane

„Molitva u zajedništvu sa Svetim Ocem bit će veliko ohrabrenje za sve kršćane“, smatra mons. Jorge Octavio Ruiz Arenas, tajnik Papinskog vijeća za novu evangelizaciju koji je na konferenciji za novinare otkrio i nakane na koje će se moliti. „Prije svega, da Crkva postane svetija, čišća i neokaljana. Također, molit ćemo i za kršćane – da postanu slika Božje ljubavi i milosrđa. Na kraju, molit ćemo i na jednu nakanu koja je Svetome Ocu posebno prirasla srcu: da se približimo onima koji pate i nalaze se na marginama društva“, objasnio je mons. Ruiz Arenas.

Autor: Valentina Gusić/RR

Izvor: pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije

Na Trgu svetog Petra u Vatikanu na današnjoj općoj audijenciji okupilo se gotovo 100.000 hodočasnika. Danas je Papa započeo novi niz kateheza o otajstvu Crkve.

Božji je naum, rekao je Papa u katehezi, učiniti od svih nas jednu obitelj njegove djece, u kojoj će se svatko osjećati da mu je Otac blizu i da ga ljubi, kao u evanđeoskoj prispodobi u kojoj će svatko osjetiti toplinu koju pruža pripadnost Božjoj obitelji. U tome velikom naumu ima svoj korijen Crkva, koja nije neka organizacija nastala dogovorom nekolicine osoba, nego je Božje djelo, rađa se upravo iz toga nauma ljubavi koji se postupno ostvaruje u povijesti. Crkva se rađa iz Božje želje da pozove sve ljude u zajedništvo s njim, u prijateljstvo s njim, štoviše da budemo dionici kao njegova djeca samoga božanskog života, rekao je Papa.

U Božjoj obitelji, u Crkvi, životna snaga je Božja ljubav koja se konkretizira u ljubavi prema njemu i prema drugima, svima, bez razlike i mjere. Crkva je obitelj u kojoj se ljubav daje i prima, istaknuo je Papa. I danas ima onih koji kažu: “Krist da, Crkva ne”, kao i onih koji kažu: “Ja vjerujem u Boga ali ne u svećenike”. Ali upravo je Crkva ta koja nas vodi Kristu i koja nas vodi Bogu; Crkva je velika obitelj Božje djece. Sigurno da ima ljudske aspekte; oni koji je čine, pastiri i vjernici, imaju svoje mane, nesavršenosti, grijehe, i papa ih ima i to mnoge, ali lijepo je to što kada postanemo svjesni toga da smo grešnici nalazimo Božje milosrđe, koji uvijek oprašta. Ne zaboravite to: Bog uvijek oprašta i prima nas u svojoj ljubavi u kojoj nam oprašta i daje milosrđe. Neki kažu da je grijeh uvreda Bogu, ali i prilika da se ponizimo kako bi uvidjeli da postoji nešto ljepše: Božje milosrđe, rekao je Papa istaknuvši kako je vjera dar i čin koji nas se osobno tiče, ali Bog nas poziva da živimo zajedno našu vjeru, kao obitelj, kao Crkva.

Molimo Gospodina, osobito u ovoj Godini vjere, da naše zajednice, čitava Crkva, budu uvijek prave obitelji u kojima obitava i koje nose Božju toplinu, pozvao je na kraju Papa okupljene vjernike.

Obraćajući se mladima novom porukom na Twitteru, papa Franjo priznao je da Crkva i društvo mnogo očekuje od njih i od njihove velikodušnosti i preporučio im da ne gube odvažnost, već da upru svoje oči u nebo. (ika/bitno.net)

Steve Gershom je mladi katolik homoseksualac iz SAD-a koji živi u celibatu. Steve od svoje 14. godine osjeća privlačnost prema istom spolu (izraz „homoseksualac“ koristi samo radi jasnoće, iako sebe najradije ne bi tako opisivao jer ne živi tako), no to ga nije spriječilo u tome da svoj život provede u zajedništvu s Bogom. Ovo je njegov odgovor na optužbe da Crkva mrzi homoseksualce.

Čuo sam puno toga o zločestoj, zadrtoj Crkvi koja se protivi homoseksualnim brakovima. Čuo sam da ona ne razumije homoseksualce i da je prema njima nasilnički raspoložena. Moja instinktivna reakcija na takve stvari je: Zafrkavate me? Govorimo li mi uopće o istoj Crkvi?

Kada idem na ispovijed, ponekad spomenem činjenicu da sam homoseksualac, da bi svećeniku dao kontekst. (I da bi ga poštedio zbunjenosti: „Jesi li rekao ‘svlačionica’? Što si radio u ženskoj…oh.“) Uvijek dobivam jedan od ova dva odgovora: suosjećanje, ohrabrivanje i divljenje, jer je život u celibatu težak i kontra-kulturalan, ili nikakvu reakciju, čak ni najmanju, kao da sam ispovijedao prejedanje tijekom Dana zahvalnosti.

Od ta dva pristupa, moj ego preferira prvi. Tko ne voli o sebi misliti kao nekom heroju? No, onaj drugi ima puno više smisla. To što sam homoseksualac ne znači da sam specijalan ili izvanredan. To samo znači da moj život nije uvijek lagan. (Iznenađenje!) Kao što je moj prijatelj J. primijetio kad sam mu nedavno rekao za svoju homoseksualnost, „Da nije to, bilo bi nešto drugo.“ To znači da nitko ne živi bez tereta ove ili one vrste. Rabin Abraham Heschel je to rekao ovako: „Čovjek koji nije patio, što on uopće može znati?“

Gdje su svi ti zadrti katolici o kojima slušam? Kad sam prije godinu dana rekao svojoj obitelji, svi su mi odgovorili s ljubavlju i razumijevanjem. Nitko se nije ponašao kao da sam bolestan. Nitko me nije počeo tretirati ili gledati drugačije. Isto mogu reći za svakog od svojih prijatelja katolika kojima sam rekao. Oni me vole takvog kakav jesam.

Zapravo, jedini put kada kao reakciju dobijem šok, gađenje ili nevjericu i jedini put kada osjećam da me ljudi tretiraju drugačije nakon što im kažem, je kada o tome pričam s osobom koja podupire homoseksualni stil života. Celibat? Ti si nekakav čudak.

Bravo za toleriranje drugačijih stavova. Zahvalan sam homoseksualnim aktivistima za neke stvari poput podizanja svijesti o homoseksualnosti i radu na tome da homofobija bude manje socijalno prihvatljiva, no oni također meni otežavaju da budem shvaćen i prihvaćen zbog onoga što jesam i onoga što vjerujem. Ako želim otvorenost uma, prihvaćanje i razumijevanje, obraćam se katolicima.

Je li teško biti homoseksualac i katolik? Da, jer kao i svi drugi, ponekad želim stvari koje za mene nisu dobre. Crkva mi ne dopušta te stvari, ne zato što je zla, već zato što je dobra majka. Kad bi moj sin ili kćer htjeli jesti pijesak rekao bi im da se pijesak ne jede jer nije hranjiv i da će im biti loše od njega. Možda moja kćer iz nekog razloga više voli pijesak nego hranu, ali ja joj i dalje ne bi dozvoljavao da ga jede. Zapravo, ako bi ona bila dovoljno mlada i tvrdoglava, možda ju ne bih mogao urazumiti i morao bi stvoriti pravilo protiv jedenja pijeska makar ona zbog toga mislila da sam zao.

Dakle, Crkva se ne protivi homoseksualnim brakovima jer su oni pogrešni. Ona im se protivi jer su oni nemogući, baš kao i življenje na pijesku. Crkva vjeruje, a vjerujem i ja, u svemir koji ima smisao i Boga koji je stvorio svemir, muškarca i ženu, seks i brak iz ničega. U tom svemiru, homoseksualni brak nema smisla. On ne pristaje uz ostatak slike, a mi nećemo samo tako odbaciti ostatak slike.

Ako ne vjerujete u te stvari i smatrate da su muškarac, žena, seks i brak ono što mi kažemo da oni jesu, u redu. Mi nemamo više o čemu razgovarati. To nije svijet u kojem ja živim.

Dakle, da, teško je biti homoseksualac i katolik. Teško je biti išta i katolik jer ne možeš uvijek dobiti ono što želiš. Pokažite mi religiju u kojoj uvijek dobiješ ono što želiš i ja ću vam pokazati poprilično lošu, lijenu religiju koja nije vrijedna toga da se za nju živi i umire, pa čak ni ustane iz kreveta.

Bi li mijenjao svoje katoličanstvo za svjetonazor u kojem se mogu oženiti za muškarca? Bi li mijenjao euharistiju i misu i sve ostalo? Biti katolik znači vjerovati u Boga koji te doslovno čeka u kapeli, nadajući se da ćeš svratiti barem na deset minuta da izlije ljubav i iscjeljenje u tvoje srce. Što je vrijednije – sve to, ili seks s kim god hoćeš? Volio bi kad bi svi, bili heteroseksualci ili homoseksualci, imali život prekrasan poput mog.

Znam da ovo nije zadovoljavajući odgovor. Mislim da riječi nikako ne mogu biti. Ja pokušavam učiniti svoj život zadovoljavajućim odgovorom, na ovo i druga pitanja. Za što su ljudi stvoreni? Što je ljubav i kako ona izgleda? Kako možemo nadići vlastitu sebičnost kako bi voljeli Boga, svoje bližnje i sebe?

To je djelo u nastajanju.

Steve Gershom

Prijevod: D.S./Bitno.net

Izvor: bitno.net

Časna sestra Teresa Forcades ima doktorat iz medicine koju je studirala u Barceloni i New Yorku. Na Harvardu je studirala teologiju. Postala je poznata 2009. godine kada se obrušila na Svjetsku zdravstvenu organizaciju zbog štetnog cjepiva protiv svinjske gripe.

Dok se nad Španjolskom nadvija pesimizam, iz planinskog svetišta Montserrat jedna žena šalje poruku nade pozivajući na revolucionarnu borbu. Časna sestra Teresa Forcades drži govore protiv banaka, farmaceutskih kompanija i vlade u Madridu, a svakim danom raste broj njenih pristaša, mahom siromašnih, napuštenih, gladnih. Otkad se prvi put pojavila na televiziji, sestra Forcades postala je nova ikona ljevice južne Europe, kršćanskog predznaka. Tvrdi da su društvene promjene stvar vjere.

- Jedino ako vjeruješ da nešto može biti drugačije, možeš aktivirati snagu potrebnu za promjenu - poručuje iz svetišta pokraj Barcelone na sjeveroistoku Španjolske.

– Da, ja sam za revoluciju, za drastičnu promjenu društva – naglašava dok se sprema na put na jug zemlje gdje će držati govore. Časna podržava grčku ljevičarsku stranku Syriza, proizašlu iz pepela urušenog gospodarstva.Španjolska je pred slomom, događa joj se isto što i Grčkoj.U obje zemlje pogođene recesijom stopa nezaposlenosti iznosi 27 posto, najviše u Europskoj uniji.

Teresa Forcades zalaže se za nezavisnost Katalonije, no nema ambiciju ući u parlament. Nemam namjeru osnivati stranku niti se kandidirati na izborima. To nije za jednu benediktinku. No želim pokrenuti ljude.

Zanos 'Ogorčenih'

Nada se da će društvo zahvatiti zanos Ogorčenih, pokreta nastalog 2011., koji je okupirao glavne trgove. Za razliku od njega, ona nudi konkretne ciljeve. Zajedno s ekonomistom Arcadijem Olivaresom napisala je manifest u kojem traži rekonstrukciju Španjolske uz davanje nezavisnosti Kataloniji, nacionalizaciju banaka i energetskih kompanija te izlazak iz NATO-a. U javnim nastupima govori o teologiji oslobođenja, svojevrsnom obliku kršćanskog socijalizma, čije su se ideje uhvatile u Južnoj Americi. Govori o Marxovu višku vrijednosti, odnosno profitu koji prisvajaju kapitalisti nauštrb radnika, raspravlja o Hugu Chavezu i Tobinovu porezu kojim bi se trebale oporezivati financijske transakcije piše večernji.hr.

Njena kritika neoliberalnog kapitalizma ne proistječe samo iz kršćanske želje za pomoći slabima nego i licemjerja sustava koji dopušta slobodno prekogranično kretanje roba i kapitala, ali ne i radnika. Sestra Forcades bori se i za veća prava žena u Crkvi i u društvu.

Časna sestra Teresa Forcades ima doktorat iz medicine koju je studirala u Barceloni i New Yorku. Na Harvardu je studirala teologiju. Znači prvenstveno se radi o znanstvenici te dobro informiranoj osobi znanstvenici i ne može joj se predbaciti neznanje ili indoktriniranost teorijama zavjere. Što se pokušava prikazati kroz metode medijske manipulacije.

Sestra je postala poznata 2009. godine kada se obrušila na Svjetsku zdravstvenu organizaciju zbog štetnog cjepiva protiv svinjske gripe. Najveće španjolske novine El País, sklone lijevom centru, optužile su je za širenje straha, nazvavši je 'paranoidnom pobornicom teorije zavjere'.

Izvor: dnevno.hr

U današnjem razgovoru za HKR poznati hrvatski franjevac fra Zvjezdan Linić zahvaljuje vjernicima na molitvenoj podršci.

Potaknuti brojnim upitima, pozivima i zabrinutošću kakvo je trenutno zdravstveno stanje voditelja Kuće susreta “Tabor“ u Samoboru fra Zvjezdana Linića, te nakon jučerašnje vijesti o problemima, danas su novinari HKR-a razgovarali s njim. Na pitanje kako je, fra Zvjezdan odgovara: “Ja sam dobro, radno. Već mjesec i pol dana vodim redovite duhovne obnove u Taboru. I ide. Malo se fizički osjećam oslabljeno zbog terapije, pomanjkanja apetita i gubitka kilograma, ali stvari se normaliziraju.“

„Dođe mi neka slabina kad mijenjam položaj tijela ili naglo ustajem nakon dužeg sjedenja. No, to nije ništa vezano uz moje ozbiljne dijagnoze. Ljudi ne znaju, pa se zabrinu kad se pred svima, za vrijeme predavanja, dogodi da me uhvati slabost. No, nije ništa zabrinjavajuće.“

„Molitvena potpora brojnih vjernika fra Zvjezdanu je logistika“, kako je naglasio u razgovoru, te dodao: „Vjerujem liječnicima i poštujem njihove odluke i terapije. Ako je istina ono što su oni naznačili, moje stanje nije bezazleno, već tumorozno. I zato sam prošao 30 zračenja i kemoterapiju. Sada mirujem, a nakon mjesec dana ću na preglede, pa će liječnici vidjeti jesu li što učinili, pa će prema tome odrediti daljnju strategiju.“

Ako želiš samo bitne informacije, klikni Like
Razgovor je s fra Zvjezdanom obavljen danas, u pauzi predavanja, jer on u Kući susreta Tabor u Samoboru nastavlja voditi duhovne programe. Do sutra je u tijeku Tijelovska duhovna obnova pod geslom: „Ja sam kruh života za život svijeta.“
Na internetskim stranicama Tabora sljedeći seminar najavljen je od 6. do 9. lipnja.

Na kraju razgovora fra Zvjezdan je još jednom svima zahvalio na molitvi, istaknuvši da je sretan što ima toliku logistiku ‘vojske’ koja moli. I naravno, svih je blagoslovio.

Izvor: D.M. | Bitno.net

Naviještanje Isusa nije namaz, boja, nego prodire u srce i mijenja ga – ustvrdio je Papa u propovijedi na jučerašnjoj svetoj misi suslavljenoj s nadbiskupom Rinom Fisichelom, predsjednikom Papinskoga vijeća za novu evangelizaciju, te tajnikom vijeća Joséom Octaviom Ruizom Arenasom, i sa skupinom svećenika iz Vijeća, a na misi je sudjelovala skupina djelatnika vatikanske tehničke službe na čelu s ravnateljem.

Govoreći o misnom evanđelju posebice o Petrovu zanimanju za nagradu Isusovim sljedbenicima, Papa je rekao da se taj upit odnosi na život svakoga kršćanina. Isus odgovara da će njegovi sljedbenici primiti stostruko ali s progonstvima. Isusov je put – nastavio je Papa – put poniženja i završava na križu. Stoga će uvijek biti poteškoća i progona. Bit će ih uvijek jer On je prije nas išao tim putom – ustvrdio je Papa upozoravajući:
Ako neki kršćanin nema životnih poteškoća, ako mu sve ide dobro, kad je sve lijepo, onda nešto nije u redu. Vjerojatno je prijatelj svjetovnoga duha, svjetovnosti, a to je napast svakom kršćaninu – primijetio je papa Franjo te dodao:

Može se slijediti Isusa do neke mjere, to nasljedovanje može biti uvjetovano kulturom, kršćanin sam jer je to moja kultura… Nema potrebe za istinskim nasljedovanjem Isusa, niti da se ide njegovim putom. Ako se nasljeduje Isusa poradi kulturalne ponude, onda se ide putom napredovanja u javnom životu, da se stekne što veća moć. Crkvena je povijest puna takvih primjera, počevši od nekih careva, upravitelja i mnogih drugih, zar ne? A također nekih, ne želim reći mnogih, nego nekih – svećenika, također i biskupa, zar ne? Neki vele da ih je mnogo… a ima ih koji misle da se slijedeći Isusa napreduje u službi – kazao je Papa.

Papa je podsjetio kako se nekada, u književnosti prije dva stoljeća, običavalo govoriti da je netko već kao dijete želio u crkvenu službu. Pri tom je ustvrdio da mnogi kršćani, zavedeni svjetovnim duhom, misle da je dobro slijediti Isusa jer se može napredovati u službi, može se ići naprijed. No nije to pravi duh, Petar je mislio na to, a Isus mu je odgovorio: Da, dat ću ti sve s progonima. Križ se ne može ukloniti s Isusova puta, on ostaje zauvijek – ustvrdio je Papa dodajući:
To ne znači da si kršćanin mora nanositi zlo. Kršćanin slijedi Isusa iz ljubavi, a kad se iz ljubavi slijedi Isusa, onda se na putu ispriječi đavolska zavist. Svjetovni duh to ne podnosi, ne podnosi svjedočenje – primijetio je Sveti Otac.

Razmislite o Majci Tereziji: što za nju kaže svjetovni duh? Blažena je Majka Terezija divna žena, činila je mnogo za druge… Svjetovni duh nikada ne kaže da je blažena Terezija svaki dan, nekoliko sati dnevno klečala pred Presvetim. To nikada ne kaže. Kršćansku djelatnost svodi na socijalni rad. Kao da je kršćanski život nekakav premaz, boja, nekakva kršćanska patina. Naviještanje Isusa nije patina, taj navještaj prodire u kosti, u srce, u nutrinu i mijenja nas. A svjetovni duh to ne podnosi i stoga dolaze progoni – objasnio je papa Franjo.

Tko ostavlja vlastitu kuću, vlastitu obitelj da slijedi Isusa, već sada prima stostruko. Stostruko zajedno s progonima. To se ne smije zaboraviti. Nasljedovanje Krista je upravo to: iz ljubavi ići s Njim, za Njim, istim putom. A svjetovni duh to neće podnositi i stoga ćemo trpjeti, ali i Isus je trpio. Molimo za tu milost: da slijedimo Isusa na putu koji nam je On pokazao i naučio nas. To je lijepo, jer On nas nikada ne ostavlja same. Nikada! Uvijek je s nama. Amen – zaključio je Sveti Otac.

(rv/bitno.net)

Hvaljen Isus i Marija!

Poštovani voditelji,

obavještavam Vas da će se posljednja dva kola katoličke 3x3 košarkaške lige igrati u Košarkaškom centru Dražen Petrović.

Termin nam određuje prvenstvo Hrvatske koje je sada u fazi igranja finalnih utakmica (između Cibone i Zadra).

Plan je da nakon što se odigraju sve utakmice prema rasporedu katoličke 3x3 košarkaške lige selekcija KKL-a odigra ekzibicijsku utakmicu protiv k.k. Cibona po pravilima katoličke 3x3 košarkaške lige.

Datum igranja znati ću tek kada bude odlučen prvak Hrvatske.

Znači ovaj vikend se ne igra.

Čujem se sa Vama voditeljima čim prvenstvo završi da dogovorimo termin za odigravanje posljednja dva kola i ekzibicije.

Pozdrav u Gospodinu,

Stanko Svečak, zamjenik voditelja KKL

Hrvatski reprezentativci posjetili su danas Majčino selo, nakon čega je izbornik Igor Štimac podijelio dojmove nakon prvih dana priprema.

Hrvatska reprezentacija uživa u potpunom miru u Međugorju, a u srijedu je izbornik Štimac odveo svoje igrače u posjet Majčinom selu, ustanovi koja, između ostaloga, osigurava stalnu skrb i potporu djeci bez roditeljskog staranja i djeci čiji je razvoj ometen obiteljskim prilikama.

U Majčinom selu se ujedno nalazi i zajednica Milosrdni Otac koja djeluje kao projekt franjevačkog reda s ciljem pomoći u rehabilitaciji ovisnika. Sveukupno, Majčino selo djeluje kao jedna velika obitelj koja okuplja više zajednica i udruga, a gradnju i djelovanje započeo je fra Slavko Barbarić sa Školskim sestrama franjevkama.

Majčino selo započelo je s radom 8. rujna 1996. godine, a sagradili su ga i održavaju hodočasnici i dobročinitelji iz cijelog svijeta. Reprezentativci su se podružili s djecom, voditeljima i članovima Majčinog sela te su se upoznali s njihovim dnevnim programom i aktivnostima.

Nakon posjete Majčinom selu, izbornik Štimac održao je konferenciju za medije u hotelu Villa Regina:

"Ovdje smo našli mir. Ta riječ oslikava ono što imamo ovdje, a to nam treba i zato uživamo u Međugorju."

Izvor: HNS

Fra Zvjezdan Linić danas u razgovoru za HKR vjernicima zahvaljuje za molitvenu podršku!

Potaknuti brojnim upitima, pozivima i zabrinutošću kakvo je trenutno zdravstveno stanje voditelja Kuće susreta „Tabor“ u Samoboru fra Zvjezdana Linića, te nakon jučerašnje vijesti o problemima, danas smo razgovarali s njim. Prvo pitanje: kako je?
„Ja sam dobro, radno. Već mjesec i pol dana vodim redovite duhovne obnove u Taboru. I ide. Malo se fizički osjećam oslabljeno zbog terapije, pomanjkanja apetita i gubitka kilograma, ali stvari se normaliziraju.“

Spomenuli smo mu zabrinutost slušatelja HKR-a, jer fra Zvjezdan je i dugogodišnji suradnik ovoga medija:
„Dođe mi neka slabina kad mijenjam položaj tijela ili naglo ustajem nakon dužeg sjedenja. No, to nije ništa vezano uz moje ozbiljne dijagnoze. Ljudi ne znaju, pa se zabrinu kad se pred svima, za vrijeme predavanja, dogodi da me uhvati slabost. No, nije ništa zabrinjavajuće.“

„Molitvena potpora brojnih vjernika fra Zvjezdanu je logistika“, kako je rekao u razgovoru za HKR:
„Vjerujem liječnicima i poštujem njihove odluke i terapije. Ako je istina ono što su oni naznačili, moje stanje nije bezazleno, već tumorozno. I zato sam prošao 30 zračenja i kemoterapiju. Sada mirujem, a nakon mjesec dana ću na preglede, pa će liječnici vidjeti jesu li što učinili, pa će prema tome odrediti daljnju strategiju.“

Dodajmo ovome informaciju da smo s fra Zvjezdanom razgovarali danas, u pauzi izlaganja, jer on u Kući susreta Tabor u Samoboru nastavlja voditi duhovne programe. Do sutra je u tijeku duhovna obnova pod geslom: „Ja sam kruh života za život svijeta.“
Na internetskim stranicama Tabora sljedeći seminar najavljen je od 6. do 9. lipnja.
A na kraju razgovora s fra Zvjezdanom, još poruka slušateljima:
„Hvala što slušateljima mogu reći da sam im zahvalan. Sretan sam što imam toliku logistiku 'vojske' koja moli. Bog ih blagoslovio.“ (HKR)

Dobri Dobrev rođen je 1914. godine u svom rodnom selu Bajlovu u Bugarskoj, gdje i danas živi. Od svoje četvoro djece, dvoje je nadživio. Izgubio je sluh u Drugom svjetskom ratu zbog granate koja je pala blizu njega. Svaki dan hoda iz 10 kilometara udaljenog sela u svojoj ručno izrađenoj odjeći i cipelama od kože u Sofiju, gdje provodi dan proseći. Nikada ne koristi prijevozna sredstva, bez obzira na vremenske uvjete, jer voli pješačiti.

Uvijek nježnog pogleda i ugodnog osmijeha, izaziva neobično strahopoštovanje u svakome tko ga sretne, a mnogi ljudi koji su ga imali priliku upoznati, tražili su blagoslov od njega, jer svojim poniznim izgledom, načinom života i ponašanjem, sa sijedom kosom i dugom bradom, Dobri izgleda kao došljak iz Biblije.

Ovaj vremešni starčić na pragu stote godine života je do prije nekoliko desetljeća živio posve normalnim načinom života, a onda je postao prosjak. Doduše, ne klasični prosjak, kako ga većina medija naziva, jer Dobri ne traži novac za sebe, nego skuplja novac i daje ga siromašnima, te poklanja pravoslavnim crkvama u svom selu i okolici.
Tako je nedavno otkriveno da je svaki novčić koji je prikupio, preko 40 000 eura, donirao za obnovu propadajućeg bugarskog samostana, crkve, te za pokrivanje komunalnih računa sirotištima. Sam živi od 80 eura državne imovine.

Povučen u svoj svijet, Dobri stoji na ulicama i trgovima Sofije, ili na ulaznim vratima crkava, s malom čašom u ruci pružajući je prolaznicima. A kada netko od njih ubaci novčić u tu čašu, Dobri mu se od srca zahvali, često pokloni i poljubi čovjeku ruku, uz želje da ga zdravlje posluži i svako dobro prati u životu.
Stoga ga mnogi u Bugarskoj nazivaju živim svecem.

Govoreći o svom načinu života, Dobri kaže da se ovakvim načinom života želi iskupiti za svoj veliki grijeh iz prošlosti, a sumu prikupljenog novca nije htio komentirati jer navodi da on to ne radi kako bi se o tome pričalo, ni kako bi mu ljudi zahvaljivali.

Izvor: D.M. | Bitno.net

Budi se i liježe s epileptičnim napadajima, teško hoda i ne govori. Treba novac za operaciju. Maša (5) je treća teško bolesna djevojčica kojoj država ne želi pomoći.

Maša Lučić (5) iz Zaprešića budi se s epileptičnim napadajem, ne govori i jedva napravi 15 koraka. Svaki dan pije tablete, a njezini su roditelji stalno u strahu. Malenoj je hitno potrebna naša pomoć!
Roditelji Vlatka (33) i Danijel (37) Lučić primijetili su da s njihovom djevojčicom nešto nije u redu još kad je imala šest mjeseci. Kasnila je s razvojem. Nakon nekoliko mjeseci magnetska rezonanca pokazala je da Maša boluje od Arnold Chiarijeva sindroma. To je bolest u kojoj kost kralježnice pritišće mozak.

- Najgore od svega je što ona ne može nama reći što joj je. Ne govori, a neprestano se gladi po glavici. Postaje sve agresivnija, pa sama sebe počinje tući i gristi - očajni su roditelji. Malena je operirana prije dvije godine u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici, no nije joj bolje. Nažalost, još je i gore. Nakon operacije su počeli epileptični napadaji, koje ova sitna petogodišnjakinja jako teško podnosi.
- Gledate je i ona se samo odjednom sruši, to su mali napadaji. A jednom u dva tjedna ima i velike pa se sva počne grčiti, oči joj se okrenu...
- Ne možemo ni zamisliti što naše dijete proživljava - govori tata Danijel sa suzama u očima. Majka Vlatka hrabro, no s tugom i brigom u glasu, kazuje kako su sad naučili kad su veliki, a kad mali napadaji. Tad je mogu samo zagrliti i čekati da prođe. Njihova Mašica se jako brzo umara. Napravi najviše 15 koraka i dalje ne ide. Padne na guzu, premorena. Godinu dana je svaki dan na tabletama. Pojavili su se i problemi s vidom. Oči su joj počele bježati i slabije vidi pa nosi naočale. Počela je i jako sliniti. Stanje joj se sve više pogoršava. Ona ide u vrtić, ali s asistenticom, koja je s njom cijelo vrijeme. Ondje je četiri sata na dan. No, naravno, ona ni to ne može izdržati, pa je od pet dana možda dva u vrtiću.
- Htjeli smo da barem malo bude okružena djecom, da se barem malo s njima poigra. Možda joj je tako lakše - objasnili su roditelji kojima se nova nada pojavila nedavno kad su čuli za malu Stephanie Mildu, koja je također bolovala od iste bolesti.
Vlatka je nazvala Anitu Mildu, Stephanienu mamu i rodila se nova nada, možda bolja budućnost za njezinu mezimicu Mašu.
Anita je tad sa Stephanie putovala u Chicago na operaciju kod liječnika Davida Frima. Uzela je i Mašine papire. Frim, koji je operirao i pomogao Stephanie, rekao je da malena mora doći na pregled. Tako je i bilo. Roditelji su je u travnju odveli u Chicago.

- Došli smo onamo, a doktor nas je divno primio. Pregledao je Mašicu, pustio ju je da malo hoda, da udara u tastature kompjutora... Zaključio je da joj je hitno potrebna operacija. Odnosno dekompresija, tj. smanjenje pritiska kosti na mozak kako bi i likvor mogao prolaziti bez problema - objasnili su nam roditelji.
Termin za operaciju je 1. srpnja, a malena mora u Chicagu biti najkasnije 22. lipnja. Operacija stoji 165.000 dolara, odnosno milijun kuna. Isto kao i Milde, i Lučići su predali zahtjev za odborenjem liječenja u inozemstvu. Sva tri Mašina liječnika, neuropedijatar, kirurg i genetičarka potpisali su odobrenje za liječenje. No nedostaju im dva potpisa stručnjaka. Naravno da mreža hrvatske birokracije opet uzima svoj danak. Roditelji su išli u HZZO i pitali kakav je daljnji postupak. Prvo su naišli na službenicu koja im je otresito odgovorila: “Tata, morate se boriti za svoje dijete.”
- Pa kako mi može to reći, pa zar misle da ne bih za nju sve učinio - zavapio je tata.
Očajni, ali puni snage da spase svoje dijete, kojem bez operacije prijeti paraliza i smrt, predali su papire HZZO-u. Postupak je takav da HZZO može odobriti liječenje u inozemstvu ako ima pet potpisa stručnjaka koji potvrđuju da je pacijentu liječenje u inozemstvu potrebno. Nakon što dobiju sve potrebno od stručnjaka, mogu odobriti liječenje. Majka Vlatka je odmah zvala i raspitivala se o potpisivanju odobrenja za njezinu mališanku, no naišla je na zatvorena vrata. Rekli su joj “ne”. Stručnjaci o čijem potpisu ovisi život njezina djeteta. Svejedno, oni i dalje čekaju odgovor.

No poučeni slučajem Stephanie, gdje HZZO nije odgovorio pozitivno, i slučajem pokojne Nore Šitum, gdje HZZO također nije odobrio liječenje, polako gube nadu. Naime, odgovor se dugo čeka, a njihova curica nema vremena. Ona za manje od mjesec dana mora biti na avionu za Chicago. Zbog toga su se roditelji odlučili na ovaj korak.
- Voljela bih kad ne bih morala ovo raditi, ići ovim putem. No nemamo izbora. Ja ne mogu više čekati i pustiti svoje dijete da toliko pati. Ne mogu - zajecala je majka Vlatka. Spremni su ići do kraja za Mašu. I zato smo pokazali da možemo za Stephanie, pokazali smo da možemo za Noru. Učinimo to i za Mašu. Dajmo joj priliku da živi. To joj je poručila i Stephanie.
Maloj Maši možete pomoći: Maša Lučić RBA na broj računa: 3114394615 ili na IBAN: HR6824840083114394615
- Tamo ti je doktor super i bolnica je puna igračaka. Moći ćeš se igrati i papati što budeš htjela. Neće te puno boljeti. Pikat će te s iglicama u obliku pčelica koje zuje! Ne boj se. Bit će sve u redu. Mašo, idi i izliječi se! - poručila je Stephanie (6) svojoj novoj prijateljici u Zaprešiću.
I cijela obitelj Milda se uključila u akciju za Mašu koja se zove “Trebam te”. Od Stephaniena liječenja je ostalo novca, no njime raspolaže Centar za socijalnu skrb jer je novac na Stephanienu računu. Kako je ona maloljetna, centar se brine za ostatak novca. Anita Milda jučer je rekla kako će poslati zahtjev centru da se odobri prijenos dijela novca za liječenje Maše. Roditelji Lučić bi bili smješteni u Chicagu u Ronald McDonald kući, koja je nedaleko od bolnice. Malena, svi smo uz tebe!
Hoćete li se vi više probuditi?
Sramota! Ovo je treće dijete u manje od godinu dana koje hitno treba liječenje u inozemstvu. Hoće li država napokon otvoriti oči i pomoći?!
Od srpnja prošle godine Hrvatska je pokazala da ima veliko srce koje ujedinjeno kuca kad je riječ o malenim, nevinim bićima kojima je potrebna hitna pomoć.
Prvi put ju je ujedinila Stephanie Milda. Patila je kao i Maša. Budila se i vrišteći tukla glavom o zid od boli. Čupala si je kosu koliko joj je glava pucala. Prestala je rasti, sve teže je hodala, sve manje je govorila. Ivica i Anita Milda su čuli za liječnika u Americi i svim srcem su htjeli svojoj curici dati novi život. Trebala im je pomoć. HZZO ih je odbio. Država ih je odbila. Nisu dobili potrebne potpise. No ni u jednom trenutku nisu mislili stati, niti su stali. Otvorili su dušu narodu i on im nije okrenuo leđa. U tri tjedna se skupilo oko tri milijuna kuna. Samo zahvaljujući ljudima velikog srca, ona je danas zdrava, vesela djevojčica, a roditelji su beskrajno zahvalni svima.
Humanitarni telefon za spas male Maše: 060 9014 (cijena poziva je 6,25 kn s pdv-om)
Nora Šitum, maleni anđeo koji nas je napustio prerano, obilježila je svako srce u našoj zemlji. Osim srca onih koji su joj odavno mogli i trebali pomoći. Ni njoj HZZO nije odobrio liječenje u inozemstvu. Umrla je u stravičnim mukama, na rukama svojih roditelja Ivice i Đane. Za nju smo skupili oko pet milijuna kuna u samo pet dana. Je li stvarno potrebno da se ponovno dogodi zlo? Što treba biti nekom djetetu da šačica stručnjaka odluči o njegovu životu? Nije li dovoljno što je stalno neizdrživo boli, što joj prijeti paraliza, smrt? Nije li dosta što joj liječnici u Hrvatskoj ne mogu pomoći...
Svojedobno, kad se skupljao novac za liječenje Nore, bilo je onih koji su obećavali sve i svašta. Tako je bilo riječi o fondu koji bi se osnovao za liječenje djece u inozemstvu. Ministar zdravlja Rajko Ostojić tad je glasno i jasno poručio da je on apsolutno za to i da podržava takve hvale vrijedne akcije. Prošlo je četiri mjeseca. Ministre, gdje ste? Gdje je fond? Nigdje. Ovo je već treće dijete u manje od godinu dana koje hitno treba pomoć. Nažalost, nije ni zadnje. Stephanieni i Norini roditelji su dosad prolazili pakao, isto kao što ga sada prolaze i Mašini. Taj pakao im najviše otežava spora adminsitracija, suluda pravila i beskonačnost nepotrebnih papira kako bi njihovo dijete barem jednu noć mirno spavalo. Država je oslobodila plaćanja PDV-a pozive u humanitarnu akciju za pokojnu Noru. Vrijeme je da država pokaže da je svjesna golemog problema i da Mašica bude zadnja kojoj država neće, ne zna ili ne može pomoći.
Pružimo Maši šansu za bolje djetinjstvo...
Stephanieni roditelji Anita i Ivica Milda mjesecima su molili potpis za odobrenje liječenja u inozemstvu. Nikad ga nisu dobili. Sami su pomogli svome djetetu. Nori nisu htjeli pokriti troškove jer je bila riječ o eksperimentalnom liječenju. Nažalost, hrabra lavica se danima borila u bolnici u Philadelphiji. No njezin mali organizam nije izdržao. Za obje je cijela zemlja skupila novac. Sad je na redu Maša Lučić.
Majke hrabre lavice Nore Šitum, Đana Atanasovska u subotu je poručila Maši i obitelji Lučić da se bore. Poželjela je curici svu sreću i rekla je da će moliti za nju.
I Hrabri Medo pomaže Maši
U humanitarnu akciju za malu Mašu Lučić uključio se i prvi medvjeđi humanitarni ambasador na svijetu Hrabri Medo. On je veliki prijatelj djece i čim je čuo za Mašinu priču odmah je došao i odlučio pomoći malenoj kako bi ona imala sretno i veselo djetinjstvo. On poziva sve da pomognu djevojčici i nazovu humanitarni telefon za spas male Maše: 060 9014 (cijena poziva je 6,25 kn s pdv-om)

Izvor: 24 sata.

Građanska inicijativa 'U ime obitelji' objavila je kako je više od 710.000 osoba potpisalo peticiju za referendum o promjeni Ustava po pitanju definicije braka.

Građanska inicijativa 'U ime obitelji' na konferenciji za medije objavila je da je prikupila više od 710.000 potpisa za peticiju.
Sada slijedi prikupljanje popisnih knjiga, što će, procjenjuju trajati dva do tri tjedna. Nakon toga će konačni broj predati predsjedniku Sabora.
Na konferenciji su rekli kako su suočeni s nedemokratskim djelovanjem od strane vlasti. Smatraju kako su se suočili s još jednom nedemokratskom preprekom, a to je tumačenje hoće li se odluka donesena na referendumu ubaciti u Ustav. 'U ime obitelji' smatraju da je referendumska odluka obvezna i da mora ući u Ustav bez obzira na stav zastupnika u Saboru o tom pitanju.

'Vidjeli smo da se u samo dva tjedna može postići da se puno različitih ljudi ujedini oko pitanja koje im je važno', rekla je Željka Markić. Dodaje da je to inicijativa koja ima za cilj povećati mir i pravednost.
'Očekujemo da će Sabor poštivati Ustav i napraviti korake koje je dužan napraviti', zaključuje Markić.
Podsjećamo, nakon što je za referendumsko pitanje 'Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?' prikupljeno 380.000 potpisa, predsjednik saborskog Odbora za Ustav Peđa Grbin otkrio je za Dnevnik.hr kako je za uspješnost inicijative potrebno najmanje - 450.000 potpisa.
Također je u razgovoru za Dnevnik.hr prvi put spomenuo daljnju pravnu proceduru, koja sad, nakon što je 'U ime obitelji' prikupila pola milijuna potpisa, postala dijelom višednevne javne rasprave, kako po saborskih hodnicima, tako i na društvenim mrežama.

Naime, prijepori se stvaraju oko tumačenja pravne snage referenduma - je li on sam po sebi dovoljan za izmjenu Ustava, kao što tvrde oporbene političke stranke i okupljeni u 'U ime obitelji' ili je za izmjenu Ustava ipak potrebna dvotrećinska većina glasova zastupnika Hrvatskog sabora, kako tvrde iz vladajuće koalicije ?
Zagovornici isključive pravne prednosti referenduma tvrde kako se inzistiranjem na saborskoj izmjeni Ustava ignorira pravna snaga odredbe čl. 87. st. 5. Ustava RH i čl. 8. st. 1. Zakona o referendumu 'da je odluka donesena na referendumu obvezatna'.

Iz Građanske inicijative 'U ime obitelji' pozvali su stoga javno i predsjednika Ivu Josipovića na ulaganje 'dodatnog napora u valjanom pojašnjavanju ustavnog značaja odluke donesene na državnom referendumu'.

Malenu nitko nije htio ili nije mogao udomiti. Kad su je doveli u bolnicu iz SOS Dječjeg sela Ladimirevci, bila je neuhranjena, imala je 10 kila, ležala je nepokretna.

Malena je bila kao biljka i samo ležala. Oporavila se i sad može sjediti i klečati. Vesela je, igra se igračkama i grize ih, kaže Suzana Bošnjak, osječka humanitarka.

Suzana je pokrenula akciju pomoći za četverogodišnju djevojčicu koja je tri mjeseca ležala u osječkoj bolnici iz koje je nisu mogli otpustiti. Malenu nitko nije htio ili nije mogao udomiti. Kad su je doveli u bolnicu iz SOS Dječjeg sela Ladimirevci, bila je neuhranjena, imala je samo deset kila, ležala je nepokretna, nije pokazivala nikakve emocije, a hranili su je na sondu. Nakon oporavka u osječkoj bolnici djevojčicu nisu mogli vratiti u SOS Dječje selo jer ondje nema odgovarajuće liječničke skrbi. Ne mogu je dati ni roditeljima jer se oni očito o njoj ne mogu i neće brinuti.

Malena je iz problematične obitelji, a njezinih petero braće i sestara smješteno je kod udomitelja. Iz osječke bolnice otpustili su je jučer ujutro i sanitetskim prijevozom dovezli u Centar za rehabilitaciju Zagreb.
- Djevojčica je privremeno došla k nama. Ovdje će imati svu potrebnu medicinsku njegu i rehabilitaciju - kazali su u centru.
Za malenu stigli paketi iz cijele Hrvatske
Osječka humanitarka presretna je zato što se napokon nešto pokrenulo.
- Obitelj iz Rijeke je vrlo zainteresirana za udomljavanje djevojčice kad prođe rehabilitaciju u Zagrebu - kaže Suzana. Zadovoljna je jer se akciji za pomoć odazvalo na stotine ljudi iz cijele zemlje.
- Stigla je hrpa paketa, no da bih bolnici isporučila pidžame, pelene i sve što su ljudi iz cijele Hrvatske slali za malenu, iz ravnateljstva KBC-a su me obavijestili da im se prvo moram pismeno obratiti ako im želim uručiti donaciju. Svaku pošiljku sam fotografirala i sve dokumentirala na Facebooku. Kad malena stigne udomiteljima, njima ću proslijediti sve što je pristiglo. Suzana je djevojčicu često posjećivala u bolnici. Tvrdi da se situacija jako poboljšala, pogotovo u posljednja dva tjedna.
- Kad je stigla u bolnicu, bila je plava oko usta od hranjenja na silu. Sad je vesela, a počela se pomalo i glasati.
Primijetila sam da se, kad je ljuta, ručicama udara po glavi. Stručnjaci to tumače kao posljedicu zlostavljanja u obitelji iz koje su je socijalne službe izvukle - dodaje Suzana. Prema njezinim riječima, posljednjih nekoliko dana su svima zabranili pristup djevojčici jer su je tretirali kao atrakciju.

Izvor: 24 sata.

U dva dana na humanitarni telefon 0609014 nazvalo je 14.000 ljudi. Na Mašin račun je do ponedjeljka ujutro uplaćeno 75.000 kuna. Treba joj milijun kuna da bi mogla otputovati u Chicago na liječenje kod doktora Davida Frima koji je pomogao Stephanie. Maloj Maši možete pomoći uplatom na njezin račun u RBA: 3114394615 ili IBAN: HR 6824840083114 394615.

Argentinski dnevni list El Clarín objavio je pismo koje je papa Franjo napisao svom dugogodišnjem prijatelju svećeniku Enriqueu “Quiqueu” Rodriguezu. Rodriguez je župnik u argentinskom gradu La Rioji.
Poljska katolička novinska agencija prenijela je sadržaj toga pisma datiranog na 15. svibnja, a Bitno.net objavljuje njegov prijevod.

“Dragi Quique,

Danas sam dobio tvoje pismo koje si napisao 1. svibnja. Jako sam se obradovao. Tvoja priča o tome kako ste proslavili Dan župe donijela mi je dah svježeg vjetra. Ja sam dobro i sačuvao sam mir u suočavanju s ovim iznenađujućim zbivanjima koje smatram Božjim darom. Trudim se sačuvati onaj način ponašanja i djelovanja koji sam imao u Buenos Airesu, jer kada bih to mijenjao u ovim svojim godinama, bilo bi to smiješno. Nisam se želio preseliti u Apostolsku palaču. Idem tamo kada trebam raditi ili na audijencije. Ostao sam u Domu sv. Marte, nekadašnjem konviktu, u kojemu smo stanovali tijekom konklava. Tu žive biskupi, svećenici, ali i laici. Ljudi me mogu vidjeti i vodim normalan život: javna misa ujutro, jedem sa svima ostalima za zajedničkim stolom. Dobro se osjećam zbog toga što nisam izoliran. Quique, prenesi moje srdačne pozdrave svojim župljanima. Molim te, moli se za mene i reci ljudima da se mole za mene. Pozdravi Carlosa i Miguela. Neka te Gospodin Isus blagoslovi, a Presveta Djevica štiti.

Bratski pozdrav,

Franjo.”

Sredinom mjeseca svibnja u Radio Mariji BiH došlo je do promjene glavnog urednika. Dosadašnji urednik, vlč. Ivo Jezidžić, službenim dekretom premješten je na službu kapelana u župu sv. Luke Evanđelista – Novi grad u Sarajevu. Službu glavnog urednika Radio Marije preuzeo je p. Mato Anić, isusovac na službi u župi sv. Ignacija Lojolskog – Grbavica u Sarajevu.

P. Mato Anić

„Sa dvije godine dijete već govori, pita i sluša. Hoda i pada. Ja sam mladi Sarajlija. Star tek dvije godine. Malo upoznao grad i ljude i nije puno ako se izuzmu 48 godina koje sam proboravio u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Italiji. U svim tim državama sam ponešto učio, primao i davao.

U Krepšiću, pokraj Brčkog završio sam osnovnu školu, u Brčkom srednju, u Zagrebu počeo studij Poljoprivrede pa nakon godinu dana promijenio zanimanje i stupio u Družbu Isusovu. Novicijat u Splitu, filozofija i teologija u Zagrebu, prve pastoralne godine kao svećenik imao sam kao odgojitelj u Zagrebu u Malom dječačkom sjemeništu, potom postdiplomski studij u Rimu, nakon čega godinu dana predajem na našem fakultetu, pa pet godina kao župnik u Beogradu, nakon kojih istu službu vršim u Rijeci tri godine, pa godinu dana na relaciji Dubrovnik - Boka kotorska, poslije kojih sam opet dvije godine u Zagreb na socijalnom polju i konačno evo me u Sarajevu.

Mariju poznajem malo, radio nimalo, no znam da će se to mijenjati: vremenom ću reći radio poznajem malo a Mariju nimalo.

Zahvaljujem uzoritom kardinalu na dekretu za ovu službu, Provincijalu na imenovanju, upravi Radio Marije na povjerenju i vlč. Ivi na posredovanju svoga iskustva.

Zajedno sa suradnicima potrudit ćemo se odgovoriti naravi i poslanju Radio Marije koju ima u Bosni i Hercegovini danas i sutra“.

Vlč. Ivi zahvaljujemo na zalaganju i vremenu posvećenom Radio Mariji, a p. Mati želimo obilje Božjeg blagoslova u daljem radu.

Od utemeljenja 1607. godine, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u svojoj je četiri stoljetnoj povijesti bila smještena u isusovačkoj gimnaziji na Katarininu trgu, zgradi današnjega rektorata Sveučilišta u Zagrebu, secesijskoj ljepotici na Marulićevu trgu te naposljetku od 28. svibnja 1995., gdje je i danas smještena, u impresivnoj staklenoj kocki, knjižnici 21. stoljeća.

Novu su zgradu Knjižnice projektirali vrsni hrvatski arhitekti Velimir Neidhardt, Davor Mance, Zvonimir Krznarić i Marijan Hržić, a njezina je gradnja zacrtana zakonom iz 1971. godine, kao jedan od četiriju kapitalnih objekata kulture od nacionalnoga značenja.

Knjižnica danas obavlja zadaću središnje knjižnice Hrvatske i Sveučilišta u Zagrebu te je svojim fondom, u kojem čuva gotovo 3 milijuna svezaka, nositeljica hrvatske znanstvene i kulturne pisane baštine.

Prostor Knjižnice prostire se na više od 36 000 metara kvadratnih, sadrži gotovo 13 000 metara polica u čitaonicama sa slobodnim pristupom i 110 000 metara pokretnih regala u zatvorenome spremištu.

Za korisnike je osigurano 1100 mjesta, 64 mjesta u čitaonicama zbirki posebne građe, kao i 8 mjesta za slušanje, 7 pojedinačnih soba za studijski rad, 2 sobe za grupni rad, 10 odjeljaka za studijski rad, kao i 150 mjesta u čitaonici za noćni rad.

Knjižnica danas ostvaruje približno 350 000 posjeta korisnika godišnje te više od 700 000 virtualnih posjeta.

Na obljetnicu useljenja u novu zgradu Knjižnice za sve korisnike koji nisu među svakodnevnim posjetiteljima, doživljaj knjižnice i njezinih korisničkih prostora nudimo preko http://tinyurl.com/cq4h2qw

Izvor: nsk.hr

Dobri sveti Antune!Ti si uvijek uslišavao one koji su se s pouzdanjem k tebi utjecali. Žarko te molim za bolesnu osobu (......). Isprosi joj zdravlje za kojim toliko žudi i koje joj je toliko potrebno! Ako to ipak nije Božja volja, onda joj izmoli olakšanje trpljenja i snagu da kršćanski i s Isusom nosi svoj križ. Ti, koji si u svom zemaljskom životu bio prijatelj onih koji su patili i velikodušno im pomagao ljubavlju i čudesima, štiti i sve nas od bolesti, a u bolesti nas krijepi i tješi tako da bi nam postale izvor zasluga za život vječni. Amen.

Predstavnici sindikata javnih i državnih službenika danas su najavili da će nakon još jednog neuspješnog kruga pregovora s Vladom da se napusti politika rezanja plaća i mjera štednje od 5. lipnja stupiti u – koordinirani štrajk.

"Štrajk nije naša želja ni naša volja. U to nas je gurnula naša Vlada s ministrom Mirandom Mrsićem", izjavo je na konferenciji za novinare Branimir Mihalinec iz Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama, a prenosi Novi list.

Najava generalnog štrajka znači da bi se Hrvatska za koji dan – praktički uoči turističke sezone – mogla naći u potpunoj blokadi

Podsjetimo, predstavnici sindikata u ponedjeljak se nisu uspjeli dogovoriti s predstavnicima Vlade koja je ustrajna u politici rezanja plaća.

Tek je dogovoreno da će se pristupiti pregovorima o sklapanju Sporazuma o očuvanju materijalnog i socijalnog položaja zaposlenika u državnim i javnim službama.

Vlada očekuje da će se u pregovore uključiti i sindikati koji su najavili socijalni spor.

Svetkovina Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba, svečano će se proslaviti u petak 31. svibnja 2013. godine, kada se ujedno slavi Dan Grada Zagreba.

Proslava će započeti euharistijskim slavljem u zagrebačkoj prvostolnici u 19 sati koje će predvoditi kardinal Joachim Meisner, nadbiskup Koelna, zajedno sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem i drugim biskupima, te svećenicima i redovnicima grada Zagreba.

Nakon misnog slavlja uslijedit će procesija sa svijećama i likom Majke Božje Kamenitih vrata od katedrale, Bakačevom ulicom, sjevernom stranom Trga bana Josipa Jelačića, Radićevom ulicom do Kamenitih vrata gdje će završiti cjelokupni program.

Temeljem rješenja Policijske uprave zagrebačke, broj 511-19-22/1-UP/I-4860/13, od 22.05 2013. godine, tom će prigodom biti privremeno obustavljen promet od 20 do 22 sata na Kaptolu i gore navedenim ulicama.

Bitno.net

Pod geslom “Nemirno je srce naše, dok se ne smiri u Tebi” (sv. Augustin), a u organizaciji Udruge katoličkih intelektualaca, u osječkoj je konkatedrali sv. Petra i Pavla otvoren je 26. svibnja Tjedan kršćanske kulture, koji će se do 2. lipnja održavati u Osijeku, Slavonskom Brodu i Vinkovcima. Otvorenju su nazočili, osim članova Udruge i posjetitelja, đakovačko-osječki imenovani nadbiskup Đuro Hranić, konkatedralni župnik mons. Adam Bernatović, osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo, dogradonačelnica Danijela Lovoković i dožupan osječko-baranjski Željko Kraljičak.

Prije samog otvaranja okupljenima se obratio nadbiskup Hranić, koji je rekao da je čovjek stvoren na sliku Božju i samim time ne može ga ispuniti bilo što ili bilo tko: “Čovjek je gladan i žedan Boga, a ponekad i nije svjestan da dok traga za istinom, pravdom, ljubavlju i puninom vlastitoga bića, čovjek zapravo traži Boga. Izričaj kao plod ljudskog promišljanja i traženja smisla vlastitoga života, u stvari je kultura. Jedna kultura prožeta je kršćanstvom u onoj mjeri u kojoj se očituju kršćanske vrijednosti. Zahvaljujem organizatorima koji iz hrvatske i europske kulture već nekoliko godina nastoje izvaditi elemente u kojima se očituju te vrijednosti. Evangelizacijski navještaj uspijeva u onoj mjeri u kojoj su kršćanske vrednote prožele nas same, pa su onda prisutne i u kršćanskoj kulturi te nam pokazuju našu dušu, naš identitet, naša traženja, naše sve. Istodobno tako učvršćuju, hrabre i produbljuju našu kršćansku vjeru. Želim nam svima da to budu ugodni trenuci zajedničkog druženja u dodiru za onim najdubljim i najljudskijim što nosimo u sebi i da se tu u kulturi, susretnemo sa samim sobom i Bogom, te kroz Tjedan kršćanske kulture još snažnije zavolimo svoj kršćanski identitet i vjeru i nastojimo temeljene vrijednosti kršćanstva živjeti”, rekao je nadbiskup Hranić.

Tjedan kršćanske kulture otvorio je predsjednik Udruge katoličkih intelektualaca Mladen Milić, koji je rekao da su mir i srce središnje riječi ovogodišnjeg gesla. “Mir kao trajna težnja čovjeka, ali i dijela društva, je onaj božanski dar na kojemu čovjek surađuje uspostavljajući odnose pravde i dostojanstvenog odnosa prema sebi, bližnjima, protivnicima i, konačno, Bogu. Tek kad čovjekovo nemirno srce nađe Oca, tada je čovjek miran i bogosličan jer dopušta ljubavi Božjoj da se njegovo srce razlije po Duhu Svetom koji nam je dan. Odsjaj toga Duha, kako biste našli mir, želimo vam pružiti i ovih dana”, rekao je Milić.

Neposredno nakon otvorenja uslijedilo je i prvo događanje, nastup Cappelle Odak i Cappelle Zinka, pod ravnanjem dirigentice Jasenke Ostojić. Izvedena su djela Krste Odaka, Vlade Sunka, Gabriela Faurea, Benjamina Brittena, Miklosa Kocsara, Knuta Nystedta, Arva Parta, Sergeja Rahmanjinova i Mauricea Duruflea. Capella Zinka i Capella Odak djeluju pri Hrvatskom društvu Collegium pro arte, osnovanom godine 2006. Muški dio zbora čine nekadašnji pjevači Zagrebačkih dječaka koji promiču ime hrvatskog skladatelja Krste Odaka, dok je ženski dio zbora nazvan po uglednoj sopranistici Zinki Kunc Milanov.

Izvor: ika/bitno.net

Sve je počelo kada ju je policija prostrijelila za vrijeme nemirnih prosvjeda. Nakon što se probudila u bolnici odlučuje radikalno promijeniti vlastiti život. Čini zaokret od 180 stupnjeva, ostavlja po strani svoj politički servilizam i grješan život te se posvećuje traženju istinskog dobra za žene i djecu.

Djed katolik
Rođena je u sasvim običnoj ekvadorskoj obitelji. Vjera im se sastojala uglavnom od odlazaka na nedjeljnu misu. Iznimka je bio njezin djed koji je živio autentičnim kršćanskim životom. Dok je Amparo već bila u adolescentskoj dobi i na putu ka ateizmu, jednom joj je prilikom djed rekao riječi koje neće nikada zaboraviti. Ušli su u jednu crkvu i ispred Gospine slike joj je kazao: “Pogledaj je u oči. Ona je jedina koja će te spasiti i dovesti k vjeri.” Na tome je i ostalo. Nakon toga njezin bi se život mogao opisati kao slobodan pad. Bila je izbačena iz gimnazije zbog fizičkog napada na časnu sestru.

Revolucija i ljevica
Bile su to 70-e i 80-e godine prošlog stoljeća i društvene ponude koje je Amparo pronašla van Crkve bile su marksistička teologija oslobođenja, feministički pokret i pokret za pravo pobačaja, Che Guevara, pokret za emancipaciju Indijanaca tzv. indigenizam, itd. Svim tim idejama posvetila se dušom i tijelom. Amparo se moglo sresti na različitim mjestima: od oružanih sukoba do antivladinih prosvjeda za tzv. reproduktivna prava žena, tj. promičući kontracepcijska sredstva i pobačaj.

U Španjolskoj postaje još radikalnija
Pošto se politička situacija u Ekvadoru zakomplicirala, otac ju šalje u Španjolsku na studij socijalne pedagogije. Tamo dolazi do sveučilišne diplome, ali se i politički radikalizira stupajući u kontakte s ostalim revolucijskim, ateističkim i anticrkvenim pokretima.

Povratkom u Ekvador njezina se feministička i ljevičarska vizija savršeno poklopila s UN-ovom politikom u Latinskoj Americi. Zahvaljujući tome i svome obrazovanju preuzima odgovornost za provedbu programa UNFPA (Populacijski fond UN-a) za Ekvador koji na raspolaganju ima milijune dolara za provedbu programa koji se protive natalitetu, tj. koji se provode u korist pobačaja i kontracepcije.

Opis posla: ‘uništiti vjeru katolicima’
“Komunističke i socijalističke grupe znaju kako je Katolička crkva jedina institucija koja može slomiti njihove laži”, pojasnila je Amparo međunarodnoj katoličkoj televiziji EWTN te nastavlja: “Da bi ih se diskreditiralo, prvo tražiš argumente kojima bi se mogla uništiti slaba vjera katolika. Pratiš vijesti ili istražiš život svećenika koji ne živi svoj život u milosti Božjoj. To razglasiš i objaviš u medijima. Ono što treba prešutjeti jest to da je 60% karitativnih djela u Ekvadoru u rukama Crkve.“

Oštetiti Crkvu iznutra
Veliki problem svećenika je njihova samoća, stoga smo tražili napuštene svećenike i govorili im da ako Bog postoji zašto dopušta siromaštvo. Jedini je način revolucija. Ujedinite se s nama i mi ćemo vam pomoći. Bilo je svećenika koji bi popustili misleći kako će tako imati grupu koja će im pomagati, podržavati ih, koja bi bila s njima. Ponekad bi svećenicima i časnim sestrama davali novac za obnovu i poboljšanje njihovih obrazovnih centara, ali pod uvjetom da nam u svojim školama dopuste poučavati o “spolnom i reproduktivnom zdravlju”.

Još dalje od Boga
Kod Amparo se ispunila Chestertonova misao koja glasi: „Kada se napusti vjera u Boga, odmah se počne vjerovati u bilo što“. Iako uronjena u ateizam, tražila je bilo kakav tračak duhovnosti u u proricanju iz karata, reikiju, jogi… Navodi: „Pošto je život posvećen idejama današnje (op.pr.) ljevice, grješan život ne možeš osloboditi od posljedica grijeha. To je duhovna smrt. To je poput malenih saveza sa Sotonom koje on ne propušta naplatiti.

Netko mi je tada preporučio tzv. unutarnja čišćenja. Imala sam vlastite mantre koje bih mogla prevesti kao Ja pripadam Sotoni. Mantre sam napravila u SAD-u gdje sam čak i djecu dovela kod šamana koji je bio učitelj Univerzalne religije.“

Iako Bog nije daleko…
Jednom je prilikom u jednoj kršćanskoj zajednici Amparo izazvala Boga tako da je napala jednu gospođu koja je molila držeći Gospinu sliku. Izbezumivši se počela ju je vrijeđati nazivajući je luđakinjom. Završilo je tako da je istrgnula i poderala Gospinu sliku koju je sirota žena držala u ruci. Njezina prepotencija revolucionarke nikome nije davala previše izbora, pa tako ni njoj. Ubrzo nakon tog događaja bliži se sljedeći korak prema njezinu obraćenju.

Ranjena policijskim metkom
Sudjelovala je u svakovrsnim antivladinim prosvjedima i sukobima, često mobilizirajući domoroce i potičući ih da dolaze naoružani kopljima. Na jednom od takvih prosvjeda policija je protiv prosvjednika koristila bojevo streljivo gdje je jedan od metaka završio u Amparinu tijelu. Nakon toga jedino čega se sjeća bila je prisutnost supruga s djecom s jedne strane, a s druge neobjašnjiv mir. “Nisam se bojala umrijeti”, kaže Amparo te dodaje: “Sve oko mene bila je radost, užitak, mir…“ Kroz sve to čula je glas koji joj je pjevao.

“Tada sam vidjela čudesne oči. Vidjela sam ljubav. Bijahu to Gospine oči. Gospina slika. Vidjela sam je kao petnaestogodišnjakinju odjevenu u bijelo.”

Dok je krvarila jedino što je osjećala bilo je mir, radost…. Tada joj je Gospa rekla: ”Malena moja, ja te ljubim.” Zamolila ju je da napusti sve što je do tada slijedila i da počne slijediti Njezina Sina. Amparo je također iza Gospe primijetila jednog starijeg gospodina. Bio je to njezin djed.

Čak je i suprug pomislio da je poludjela
Kada se probudila sve je ispripovjedila mužu Javieru. Pomislio je da je poludjela i to ne bez razloga, ipak je do tada bila uvjereni ateist, protukatolički militant…

Odmah su je odveli na ispitivanje kod new age “učitelja, psihologa i eksperata” koji su je počeli uvjeravati kako je to iskustvo samo plod halucinacija i posljedica ranjavanja. “Ipak, nitko me nije mogao uvjeriti da to nije bilo od Boga.”

Ispovijed
“Prvo što sam trebala bio je svećenik. Imala sam potrebu za ispovijedanjem. Molila sam Boga da ne umrem i da ne odem u pakao. Ispovijedala sam sve grijehe. Bilo ih je zastrašujućih.”

Bila je to nova životna dionica i trebalo je krenuti ispočetka i sve učiniti dobro. „Prva stvar koju sam učinila bila je naučiti voljeti Isusa, voljeti svećenike, ljubiti Crkvu, sakramente.” Amparo se osjećala prljavo i u isto vrijeme pozvana na novu revoluciju: “Jedino što mijenja svijet je Bog. Ja nisam dostojna. Tako je velika ljubav Božja…”

Suprugovo obraćenje
Amparo je molila i pozivala muža da se obrati. Tijekom vremena, Javier, revolucionar poput nje, počinje mijenjati svoj život. Iskustvo odricanja od dotadašnjih životnih uvjerenja moralo je biti dramatično samo po sebi. Amparo pojašnjava: “Suprug je prihvatio vjeru u Boga i Djevicu Mariju, ali ne i u sakramente. Srećom, Bog nam je na put poslao jednog svetog svećenika. Na kraju se ispovjedio. Ta je ispovijed trajala više od dva sata. Po izlasku iz ispovjedaonice osjećao je kao da je zbacio sa sebe teret težak stotine kilograma.”

Sada je trebalo razotkriti UN-ove laži
Obraćenje kod mnogih često bude dugotrajno i s puno etapa. Amparo je bila na putu, ali se još uvijek nije sasvim odrekla grijeha, jer im je UN-ova plaća bila potrebna za pokrivanje obiteljskih troškova.

Stvari su se pokrenule kada ju je jedna prijateljica tražila informaciju o piluli za dan poslije za čiji je uvoz i distribuciju u Ekvador bila odgovorna Amparo kao dužnosnica Ujedinjenih naroda. UN je u tu zemlju uvezao preko 400.000 doza tog abortivnog sredstva. Amparo svjedoči o ogromnom biznisu koji se tu obrće: “UN iz New Yorka prodaje UNFPA-u (Populacijskom fondu UN-a) iz Ekvadora dozu po 0.25 $, a mi smo ih preprodavali između 9 i 14 $.

Aktivisti za prava nerođene djece tužili su UN sudu i to suđenje dobili. U presudi je pisalo da UN mora priznati kako to nisu kontracepcijska sredstva nego sredstva za pobačaj koja služe kada kontracepcija zakaže. Konačnu odluku za punim obraćenjem donijela je za vrijeme tog suđenja koje je UN izgubio. “Kada smo na sud nosili neke informacije jedan mi je novinar postavio pitanje koje sam ja doživjela kao da me je Bog upitao - Jesi li sa mnom ili sa Sotonom? Novinar me je upitao koje je moje mišljenje o piluli za dan poslije. Naravno, ja sam i dalje radila za UN i bila sam dužna podržavati organizacije koje promiču pobačaj. U tom trenutku sam shvatila da moram reći istinu i prestati lagati samoj sebi. Bilo bi nedosljedno biti katolik, a ipak, zbog novca, i dalje podupirati organizaciju koja ide protiv mojih vrijednosti. Naravno, rekla sam istinu i UN mi je dao otkaz.”

Što se nalazi iza UN-a?
Iza UN-ovih projekata, iza lijepih riječi koje koriste kada govore o tzv. reproduktivnom zdravlju, u stvarnosti se nalazi promicanje pobačaja i kontracepcijskih sredstava. To im je jedini cilj u Latinskoj Americi.

Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like
U razgovoru za katoličku televizijsku kuću EWTN Amparo tvrdi kako se u knjizi “Tijelo, bubnjevi i otisci” (autorice: Zaida Betancourt i Marcia Elena Álvarez, izdanje UN-a) promiče seks među djecom starijom od deset godina. U toj se knjizi također tvrdi kako roditelji ne bi trebali biti informirani o seksualnom obrazovanju svoje djece, da škola učenicima treba distribuirati kontracepcijska sredstva bez znanja i suglasnosti roditelja, i da ako su nastavnik ili liječnik obavijestili roditelje da im djeca koriste kontracepciju, da bi takvi učitelji ili liječnici trebali dobiti otkaz zbog kršenja profesionalne diskrecije koja bi trebala biti između njih i djece koja koriste takva sredstva.

Amparo i mnogi drugi prijavljuju posao u kojem se ništa ne prepušta slučaju: promiču se spolni odnosi među djecom i adolescentima prodajući im prezervative. Kada oni zakažu onda im se ponudi pilula za dan poslije ili pobačaj. Pošto iza pobačaja ostanu ljudski ostaci, oni se koriste za eksperimentiranje ili se iz njih izvlače neke tvari koje se potom koriste za kreme, šampone itd. Kompletan biznis.

Izvor: bitno.net

Kylie Bisutti pobijedila je više od deset tisuća djevojaka u natjecanju modela za Victoria’s Secret kako bi postala svjetski poznata manekenka s milijunskom plaćom, a sada se zbog svojih religijskih uvjerenja odlučila odreći karijere.

Naime, nakon dvije godine rada za Victoria’s Secret, brend koji joj je uz milijunsku plaću darovao i svjetsku slavu, Kylie Bisutti odlučila je okrenuti leđa golišavom šetanju po pisti i poziranju u kupaćim kostimima i donjem rublju, jer vjeruje kako bi samo njezin suprug Mike trebao gledati njezino golišavo tijelo.

‘Angažman za Victoria’s Secret moje je najveće životno postignuće i ostvarenje svih mojih snova u poslovnom smislu. Obožavala sam to raditi, jako sam se zabavljala i proživljavala zaista lijepi period’, kazala je ova 21-godišnja okorjela kršćanka za FOX411.

‘Što sam više pozirala u donjem rublju, a donje rublje nije odjeća, počinjala sam osjećati nelagodu zbog svoje vjere’, objasnila je Kylie, koja se prije svoje slave 2009. godine udala za Mikea, pa sada smatra kako se zbog golišavog poziranja ne osjeća kao dobar uzor mladim djevojkama.

‘Moje bi tijelo trebalo biti rezervirano samo za oči mog supruga i za mene je to sveta stvar. Ne želim biti ovakav uzor mladim djevojkama, jer se na mene ugledaju mnoge mlade kršćanke koje zbog mog ponašanja misle da je sasvim u redu hodati okolo samo u donjem rublju i dečkima pokazivati tijelo’, potužila se Kylie.

‘Moj je cilj biti bolji uzor djevojkama, želim da me gledaju kao nekoga tko će se odijevati pristojno. Malo je ludo što odlazim iz Victoria’s Secreta sada kada sam napokon ostvarila svoje snove, no kada sam dobila ovaj posao, shvatila sam da on nije u potpunosti ono što sam ja mislila da će biti. Pogotovo kao udana žena, želim sačuvati svetost svoga braka, jer su statistike razvoda u Americi danas sve veće i želim učiniti sve što je u mojom moći da svoj brak održim posebnim’, objasnila je Bisutti.

Kylie je priznala kako se namjerava nastaviti baviti poziranjem, ali onim koji uključuje više odjeće.

Preuzeto s Magazin.hr

Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa osnovala je Prvu katoličku osnovnu školu u Gradu Zagrebu na adresi Ivanićgradska 41 a.

Prijave učenika od 1. do 8. razreda primaju se u samostanu karmelićana, Česmičkoga 1, od 27. do 29. svibnja od 16 do 19 sati.

Školarina je besplatna, a za učenike 1. do 4. razreda bit će organiziran produženi boravak (plaćanje prehrane učenika). Učenici će od 5. razreda učiti latinski, a od 7. grčki. U razredima će biti do 20 učenika. Postojat će mogućnost organiziranog prijevoza do škole.

Sve informacije tijekom upisnog roka i nakon njega, mogu se dobiti na telefon 099 77 80 888 ili putem elektroničke pošte katolickaskola@gmail.com. Također obavijesti su dostupne na mrežnoj stranici Prve katoličke škole u Gradu Zagrebu www.katolickaskola.com.

(ika/bitno.net)

Iz govora Ludovine de La Rochčre, predsjednice građanske inicijative „La manif pour tous“, koja već mjesecima okuplja stotine tisuća ljudi koji se protive „braku za sve“ (Pariz, 26.svibnja 2013.)

Hvala svim volonterima u Parizu i u cijeloj zemlji, hvala intelektualcima, pravnicima, sindikalistima, znanstvenicima, članovima liječničke struke, političarima – svima koji su imali hrabrosti suprotstaviti se jednoumlju. Hvala svim Francuzima iz metropole, iz prekomorskih zemalja i iz inozemstva.
Milijuni ljudi su manifestirali protiv „braka za sve“, protiv medicinski potpomognute oplodnje za homoseksualne parove, protiv korištenja „nadomjestaka/surogata“ koji će na svijet donijeti dijete za nekoga drugoga. Ti su ljudi manifestirali i protiv homofobije. Nije bilo razbijenih prozora ni izloga ni zapaljenih vozila.
Nismo ni politički ni vjerski pokret niti koalicija gnjevnih homofoba.
Naši su protivni pokušali sve da bi to tako predstavili, ali nisu uspjeli jer je vidljivo da je ova inicijativa otvorena za sve koji najprije brinu za dobro i za prava djece i za sreću i ravnotežu obitelji.
Tu smo, u jednako velikom broju kao i prije, jer nas povezuju zajedničke temeljne i univerzalne vrijednosti.
Istina je da nemamo jednako shvaćanje jednakosti kao naši protivnici.
Naše shvaćanje, koje je većinsko u ovoj zemlji, je da je najvažnija jednakost djece, jednakost pred zakonom da imaju oca i majku, dakle podrijetlo i stvarnu a ne lažnu filijaciju. Oko tog pitanja okupljamo ateiste, kršćane, židove, muslimane, ljude s ljevice i s desnice, hetero i homoseksualce. Za sve njih je istina, koju dugujemo djeci, sveta. Ne želimo da laž bude nit-vodilja u životu djece ove zemlje, ne želimo da trijumfira rodna ideologija.
Budući da nas naši protivnici ne razumiju, oni odbijaju raspravu, preziru nas i kleveću.
Ovaj puta mi imamo vjetar u leđa. Pišemo povijest.
Ovdje su svi naraštaji, majke, očevi, mladež, svi bdiju nad nama, nad Francuskom, u tišini i miru.
Gledamo u budućnost, imamo povjerenja u budućnost, gradimo budućnost i zato manifestiramo. Želimo bolji svijet.
Što smo otkrili na ovom dugom putu? To da nismo ni sami ni izolirani, da nismo ni staromodni ni konzervativni, i da oni drugi nisu prosvijetljeni nego da žive i iluziji.
Da, Francuska se probudila!
Ostvarili smo povijesnu mobilizaciju. „Manifestacija za sve“ (LaManifpourTous) je najveći društveni pokret u Francuskoj od svibnja 1968. Budimo svjesni onoga što smo postigli: mi smo društvena snaga koja jemoćna, odlučna, organizirana. Taj uspjeh proizlazi iz tri glavna razloga: ne tražimo osobne interese (mislimo na buduće naraštaje), želimo zaštititi one najslabije, poštujemo svakoga.
Sutrašnjica više ne će biti ista.

Masovno smo se podigli i tražili da nas čuju, da se razmisli o ovom zakonu koji nije samo društveni nego civilizacijski. Kako su odgovorili predsjednici države, vlade i parlamenta?
Svisoka, arogantno i prezrivo.
Tvrde da su ljudi dijaloga, ljudi koji znaju slušati – no to su samo prazne riječi. Predsjednik republike i glasnogovornik Parlamenta posvetili su nam tek nekoliko minuta.
Nije nas primio premijer niti ministrica pravosuđa niti ministar obitelji niti glasnogovornik senata (koji nas je čak vrijeđao i nazivao homofobima).
Tom odbijanju dijaloga vlada i oni koji je podržavaju pridodali su nasilje i proizvoljnost. Manifestacije su bivale zabranjivane. Na djecu i obitelji puštao se suzavac. Zabranjivani su prospekti, hapšeni oni koji nose majice s logom inicijative. Jedna majka obitelji bila je napadnuta pred očima jednoga prefekta koji nije maknuo ni malim prstom. Mirni prosvjednici bili su hapšeni i zatvarani. Oni koji su pješice dolazili iz drugih gradova bili su ometani i svakodnevno kontrolirani… Skandal!
Koji su zločin počinili? Oblačili su se na određeni način, mirno su manifestirali, noću su bdjeli slušajući slavne tekstove o nenasilju. Je li to demokracija koju nam nude današnji vlastodršci?
Manifestirali smo poštujući zakone Republike. Oni su reagirali kao aparatčiki neke totalitarne zemlje.
Jesmo li još uvijek u istinskoj demokraciji?
Nakon što je proizvoljno promijenila definiciju riječi „brak“, vlast nije prestajala lagati o brojkama sudionika u manifestacijama. Nije priznala 700.000 peticija zaprimljenih u roku od 3 tjedna, što se nije vidjelo u povijesti Pete republike. Iako to Ustav zabranjuje, zastupnici i senatori glasovali su za ovaj zakon slijedeći upute o glasovanju koje je dala vlast, što je karakteristika diktatorskih režima. Samo rijetki heroji oduprli su se pritisku. To je poricanje demokracije u kojem je sudjelovao i dio oporbe.
Takvo ponašanje proizlazi iz straha. Zakon za koji su glasovali je nepravedan zakon napisan pod pritiskom jednog od LGTB lobija koji je ultramanjinski u homoseksualnoj zajednici, i oni to znaju.
Ponašaju se tako jer predstavljaju prošlo vrijeme, nadiđeno vrijeme, vrijeme ubitačnih ideologija kada je čovjek mislio da mu je sve dopušteno, kada nije brinuo o tome kakav će svijet ostaviti svojoj djeci.
Nama je toga dosta!
Stalno ponavljaju da je to društveni zakon, napredan zakon. Kako da im vjerujemo? O kakvom to oni napretku govore? Vjerojatno o svom vlastitom: o trgovanju tijelima, o iznajmljivanju utroba, o lažima. Da, sada možete imati dva oca i dvije majke. Ono što priroda ne dopušta, to si oni dopuštaju, jer oni su Prometej!
Još donedavno tome bismo se smijali. Danas zbog toga plačemo i gnjevni smo na te lažne proroke napretka i modernosti koji misle da ih ništa ne može zaustaviti.
Kad govore o prirodi i o ekologiji ističu načelo razboritosti. Kad je riječ o čovjeku, priroda nestaje i sva njezina razboritost.
Puna su im usta pariteta između muškaraca i žena. Traži se paritet u Upravim odborima, u vladi, u parlamentu, ali da brak bude mjesto pariteta, da dijete odgajaju muškarac i žena, to je za njih čudna neka ideja!
Sada im kazujemo: stanite! Slušajte narod, raspravljajmo, razmislimo. Ali oni ne će.
Dakle, gospodine predsjedniče republike, Vi koji ste jamac jedinstva Francuske, prestanite biti slijep i gluh, prestanite dijeliti Francuze, prestanite izazivati gnjev u cijelog zemlji.

Trenutak je ozbiljan.
Suočeni s lažima, s nepravednošću ovoga zakona, zazvonio je trenutak otpora. Riječ je o čovječanstvu i njegovoj budućnosti. Riječ je u muškarcu i ženi, riječ je o našoj djeci i njihovim slobodama.
I mi smo se razgnjevili! Zato smo 18. ožujka 2013. uputili svoj poziv.
Naša je zadaća golema ali bitna. Ima nas mnogo u Francuskoj i u inozemstvu. Cijeli nas svijet gleda, jer su se Francuzi opet usudili ustati protiv tiranije manjine.
Vama i svima koji misle da ćemo odustati najavljujem da ćemo nastaviti borbu posvuda u Francuskoj!
Ako predsjednik republike ne odgovori brzo i adekvatno, pripremite se za nove akcije sljedećih dana i tjedana.
„Manifestacija za sve“ bit će odsada tu, trajno, u francuskom i europskom pejzažu. Aktivno sudjelujemo u društvenom životu sa svojim uvjerenjima i vrijednostima.
„Manifestacija za sve“ ima tri zadatka da bi zaštitila obitelji, što smatramo krunskim kamenom našega društva. Kažem to u množini.
1. zadatak: ukidanje zakona o braku za sve. Ako ne sutra onda preksutra. Borit ćemo se da spriječimo neposredne posljedice, a to su medicinski potpomognuta oplodnja i nadomjestak za majku-rodilju.
2. zadatak: podržavati sve hrabre ljude dobre volje koji će braniti te vrijednosti u društvu: gradonačelnike, zastupnike, druge dužnosnike, sve one koji će javno govoriti protiv braka za sve.
3. zadatak: boriti se za priznavanje ljudskoga bića kao muškarca ili žene, i braniti najslabije.
Neumorno ćemo braniti brak između muškarca i žene, filijaciju otac/majka/dijete, obitelji koje su temeljna ćelija svakoga društva, mjesto solidarnosti par excellence, izvor svakog ljudskog i ekonomskog bogatstva društva.
Borit ćemo se protiv rodne ideologije na kojoj se temelji zakon o „braku za sve“. Zalagat ćemo se protiv širenja te ideologije, napose u školama. Vodit ćemo istraživanja, objavljivati proučavanja, bit ćemo aktivisti.
„Manifestacija za sve“ postala je neizbježiva, nastavit će rasti, strukturirati se, da bi imala još veću težinu u javnoj raspravi. Zato ćemo od početka lipnja omogućiti učlanjivanje simpatizera.

Zakon je izglasan, no je li to zadnja riječ? Treba li gubiti nadu? Je li poraz konačan? NE!
Naš oporbeni pokret koji dolazi iz dubine ne će stati, jednostavno zato što se rodio iz iskonskog odbijanja jednoga zakona koji se temelji na laži a odnosi se na sve Francuze.
Odbijamo dopustiti da se francuska politika odvrati od onoga što je bitno: to su hitne brige građana koji se danas nalaze u dramatičnoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji.
Što god se dogodilo, plamen francuskog otpora ne smije se i ne će se ugasiti: on će se širiti sve više i više. Nastavit će graditi branu koja jedina može zaustaviti plimu projekata koji štete općem dobru, budućnosti društva, vrijednostima Francuske, poštivanju Čovjeka i prave demokracije.
Budite spremni.
Budući naraštaju računaju na vas.
Ne ćemo odustati, nikada, nikada, nikada!
Živjela čovječnost!
Živjela Francuska!

Tivat 27. svibnja 2013. (Radio Dux) - U sportskoj dvorani "Župa" u nedjelju 26. svibnja završena je Katolička malonogometna liga Sv. Tripun za sezonu 2012/2013.

U ovogodišnjoj sezoni sudjelovalo je pet momčadi i to: "Sv. Ana" Đurići, "Sv. Petar" Bogdašići, "Sv. Antun" Lepetane, "Sv. Matej" Dobrota i "Sv. Ivan" Kavač.

Igralo se je po dvokružnom sustavu "svatko sa svakim", prema Bergerovim tablicama, nakon čega je pobjednik onaj s najviše osvojenih bodova.

U završnoj utakmici između ekipa Sv. Matej, Dobrota I Sv. Petar iz Bogdašića , pobjedila je ekipa Sv. Petar iz Bogdašića 3:2 I tako sebi osigurala prvo mjesto na turniru I odlazak na Završnicu KMNL u Šibenik.

1. Sv. Petar Bogdašići

2. Sv. Matej Dobrota

3. Sv. Antun Lepetane

4. Sv. Ana Đurići

5. Sv. Ivan Kavač

Završnica KMNL će započeti 31. svibnja u Šibeniku, a dolazak svih ekipa predviđen je do 17 sati. Istoga dana u 19 sati biti će slavljena misa u katedrali sv. Jakova u Šibeniku koju će predvoditi mons. Ante Ivas, biskup šibenski.

U subotu, 1. lipnja u 9 sati započeti će odigravanje utakmica. Utakmice će se paralelno odigravati u četiri dvorane: Baldekin, Meterize, Murter i Tisno. Istoga dana za sudionike će biti organiziran poslijepodnevni izlet u Nacionalni park ˝Krka˝. Polufinalne i finalna utakmica započeti će u nedjelju 2. lipnja u 11 sati u dvorani Baldekin. Susret će biti završen zajedničkim ručkom u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku. Završnicu organizira Ured HBK za mlade i povjerenstvo za pastoral mladih Šibenske biskupije, uz kordinaciju don Tune Jozića koji je voditelj lige.

Skupina A (dvorana Baldekin)

1. Splitsko-makarska nadbiskupija (prvoplasirani)
2. Zagrebačka nadbiskupija
3. Dubrovačka biskupija
4. Porečka i pulska biskupija

Skupina B (dvorana Meterize)

1. Šibenska biskupija (prvoplasirani)
2. Vrhbosanska nadbiskupija
3. Đakovačko-osječka nadbiskupija
4. Trebinjsko-mrkanjska biskupija

Skupina C (dvorana Tisno)

1. Splitsko-makarska nadbiskupija (prošlogodišnji pobjednik)
2. Šibenska biskupija (drugoplasirani)
3. Zadarska nadbiskupija
4. Vrhbosanska nadbiskupija (prošlogodišnja fair-play ekipa)

Skupina D (dvorana Murter)

1. Riječka nadbiskupija
2. Mostarsko-duvanjska biskupija
3. KOTORSKA BISKUPIJA
4. Požeška biskupija

1. Za početak, predstavite se našim čitateljima. Rijetki znaju da ste voditelj na radiju i glazbeni urednik, ali i pjevač zabavne glazbe. Što je od navedenog točno i kada je ste se time počeli baviti ozbiljnije ?

Zovem se Darko Fiket… Po zanimanju sam upravni referet ali eto godinama nisam u toj struci. Aktivan sam član naše župne zajednice sv. Jelene Križarice u kojoj imam mnogobrojna zaduženja. Na radio sam došao sasvim slučajno… To nije moje osnovno zanimanje pošto sam ja završio srednju školu upravnoga smjera ali se davne 1997-e godine otvorila mogućnost rada na lokalnoj radio postaji pa sam se prijavio na audiciju u kojoj su kandidati pokazali što znaju, prvenstveno glasom a onda i ostalim sposobnostima.

2. Iako možda nepoznati javnosti, vi ste ipak sudjelvoali i u emisji Fio Show. Kakvo je to iskustvo ?

Istina… he he … iskustvo je to veliko… drugačije je raditi na radiju gdje se producira samo tvoj glas, a drugačije kada u kamere „uperene“ u tebe. Iz iskustva mogu reći da čim primim mikrofon ja sam svoj čovjek, treme jednostavno nestane i fokusiram se na ono što je potrebito.. bilo da pjevam ili govorim… Uglavnom jedno iskustvo više…

3. Čime se bavite osim glazbom u slobodno vrijeme ?

Rijetko da i imam slobodnog vremena, no ukoliko ga se i nađe provodim ga sa prijateljima u ispijanju kava i drugim druženjima. Također ga provodim sa svojom obitelji. Inače pišem za novine o svim događanjima na području župe, na području županije, zatim na duhovnom planu i uređujem web stranicu zabočke župe.

4. Imate li poroka, npr. cigarete, alkohol, droga i slično ili živite zdravim životom ?

Jedini porok koji imam je mobitel… ha ha ha.. navek visim na njemu… Nastojim živjeti zdravim životom u ovom užurbanom vremenu današnjice koliko se može…

5. Mislite li da mladi ljudi danas mogu uspjeti u glazbi, pa čak i preko glazbenih tv emisija koje im omogućuju prvi korak u taj svijet ?

Mogu ako su uporni, ako vole to što rade bez obzira bilo to glazba ili nešto drugo. Ja ponajprije nastojim mladim ljudima pružiti mogućnost predstavljanja u radijskom eteru, a isto tako i u životu. Teško je zasigurno, pogotovo u ovo krizno vrijeme današnjiceali opet ponavljam upornost se isplati.

6. Imate li djevojku ? Što mislite o novoj organizaciji ‘u ime obitelji’ koja želi brak upisati u Ustav Republike Hrvataske ? Koji je vaš stav o tome ?

Djevojku nemam trenutno, ako se dogodi ljubav fala Bogu na tome, ništa nije dobro na silu.. malo po malo… još sam mlad… ha ha ha..

Apsolutno podržavam tu akciju jer obitelj je temelj zajednice. Brak kao zajednica žene i muškarca mora biti iznad politike, a država je dužna prema Općoj deklaraciji o pravima čovjeka iz 1948. priznavati brak kao ‘prirodnu temeljnu jedinicu društva’ te ga štiti, jer brak služi općem dobru.

7. I za kraj, jedna vaša poruka čitateljima E-portala ?

Lijepo Vas pozdravljam i poručujem da se upornost isplati. Volite sve ljude oko sebe bez obzira na vjersko, političko ili ino opredjeljenje.. Budite čovjek za druge… I naravno, čitajte E-portal.

Izvor: http://e-portal-hrvatska.tk/intervju-darko-fiket/

Kako znate i ove godine radim kada se svi odmaraju.
Kao i svake godine uvodim i molitvu za mlade koji su na odmoru.
Tradicija je bila na Kamenitim vratima što ću radit i ove godine.
Bit će utorkom (nastavlja se SKAC-ova molitva) i petkom u 20 sati na Kamenitim vratima.
Isto tako predlažem da dnevno molimo jedan očenaš, zdravo Mariju i slava Ocu za mlade na odmoru. Pogotovo će molitve biti usmjerene za one projekte koji su pod nebom tj na Modrave.
Davorove novosti će pratit sva događanja na moru i povremeno kako će reportaže dolaziti i objavljivat.

Ovo prenosim sa fejsa 'U ime svake obitelji'.
Znam. Mnogi ćete reći da je ovo što objavljujem bolesno.
Po meni svi bi trebali pogledat drugu stranu medalje.
Svatko ima pravo uredit život kako toj osobi paše.
Cijenim sve i zbilja sam otvoren za sve stavove.

Jedan dečko poslao nam je pismo koje je njegova prijateljica namjeravala poslati - da li u medije, nama ili nekom trećem, ne znamo. No svakako pročitajte!

Draga javnosti, dostojanstvenici Katoličke crkve i preobožavana hrvatska zakonodavna vlasti, piše vam maloljetna djevojka iz pomalo zaboravljenoga dijela Hrvatske. Moje ime je Slomljena. Zovem se Slomljena jer su me slomila okruženja u kojima odrastam, uvriježena mišljenja mojih sunarodnjaka, slomila me ova vlade koja upravljaju mnome, ali nažalost i religija u kojoj sam odgojena. Pišem vam iz perspektive djevojke koja voli djevojku. Da, volim ju i neću se objašnjavati, svi vi znate što znači voljeti (dobro, gotovo svi) i moja ljubav nije ništa drugačija od vaše. Gospodo redovnici, moja ljubav jednako je jaka kao vaša prema Bogu, jednako je lijepa, jednako je velika i kao što je vi pokazujete i kao što joj se vi divite i ja želim. Gospodo, moji sugrađani, moja ljubav prema mojoj djevojci jednako je jaka kao i vaša prema vašim suprugama i muževima. Da, toliko je neograničena, toliko je moćna. Ovo pismo nije pismo nezadovoljstva ni protesta, ja ne tražim promjene u zakonima, religijama, ne paradiram ulicama... tražim malo suosjećanja, malo iskrenog razumijevanja. Vjerujem u našoj državi nema mjesta ni vremena za ovakve poput mene. Previše je nezaposlenih, previše je gladnih, bolesnih.... sugrađani, previše je nesretnih. Građani smo Tuge. No, ja nisam čovjek od vremena, meni se ne čekaju pravi trenuci, godine zrelosti, mene sada boli i sada vam pišem.

Ponukana sam prije svega hrpom subjektivnih, pristranih stavova koja se u posljednje vrijeme objavljuju na svim portalima i društvenim stranicama. Ne mogu samo zažmiriti na takve gnusne izjave konzervativnih mladih ljudi. Njihova pisma i odbojnost prema uvođenju bračne jednakosti samo pogoduju stvaranju još jedne šovinističke homofobne balkanske generacije. Srce me boli kada vidim među kakvim ljudima živim. Ne budite slijepi, sugrađani, otvorite te oči koje vam je dao vaš bog. Učite svoju djecu moralu, a ne Bibliji. Manite se knjige stare 2000 godina, nije svevremenska, nije znanstvena, pisalo ju je nekolicina ratara i stolara u tadašnjem socijalnom nazoru. Učite svoju djecu da dijele ljude na dobre i loše, na moralne i nemoralne, a ne na gej ili strejt.

Imam želju ispričati vam svoju priču. Rođena sam u predivnoj obitelji, majka je bila i ostala katolik, a otac se s godinama afirmirao u agnostika, odgajali nas jesu u katoličkome duhu, ali isto tako dali za pravo da se opredijelimo za ono što kasnije budemo željeli. Oni jesu konzervativni, ali su se uvijek trudili odgajati nas liberalno. Držali su se svojih stajališta, ali davali su nam za pravo da izložimo svoja i ako smo ih znali valjano argumentirati mogli smo ih zadržati i oni su ih kao takve poštivali iako nisu bili jednaki njihovima. U životu sam uvijek imala gotovo sve što sam željela, odgojena sam u mirnoj i velikoj obitelji, uvijek financijski stabilnoj, išla u normalnu osnovnu školu, imala nekolicinu pravih prijatelja, hvatala guštere po dvorištu, išla na more, smijala se i plakala i ni po čemu se nisam razlikovala od ostale djece. Bila sam najbolji učenik u generaciji, upisala gimnaziju, ostala jedan od najboljih učenika u generaciji, razvila se u djevojku kojoj je majka priroda bila naklonjena kod fizičkog izgleda. Izlazila sam s predivnim dečkima, isključivo onima kojima sam željela. Bili su to sve odreda odlični momci, držali me kao kap vode na dlanu, trudili se ugoditi mi, išli na zavidne fakultete, bili vjerni poput pasa, zaista bez premca. No, sredinom srednjoškolskog obrazovanja, u meni se nešto prelomilo. Bilo je dosta s glumatanjem i uklapanjem u obrasce društveno prihvatljivog ponašanja. Dragi čitaoci pa i vi homofobni, da sam gej znam od petoga razreda osnovne škole. Trebalo mi je 4 godine da toga postanem svijena i još dvije godine da se s tim pomirim kao sa svojom sudbinom. Nisam željela to biti. Ne želim ni sada. Noćima sam provela plačući, pitajući se zašto je baš mene dopala da prokleta ceduljica na rođenju? Noćima sam natapala jastuk i molila se, pitala Gospodina:''Što da radim? Reci mi!'' Zar da cijeli život provedem u dubokoj žalosti, da se suzdržavam i bježim od onoga što jesam samo zato jer je netko rekao da je to krivo? Što se očekuje od mene? Recite mi vjerski fanatici, svećenici, učeni ljudi...ŠTO DA RADIM? Kako da pregrizem to što osjećam? Kako da se pravim, kako da lažem sama sebi? No hajde! Recite mi način da zavaram sebe i svoje osjećaje. Ne možete, zar ne?
Jer ga nema. Pokušala sam ih sve i ne ide. Iako sam se gubila u molitvi, grčila od suzdržavanja još uvijek mi se zavrti u glavi kada vidim svoju djevojku kako se smije, još uvijek staje cijeli svijet kada me poljubi, još uvijek cijelim svojim bićem pripadam njom. Poštovani čitaoci, ne znam zašto sam gej, nisam imala nikakve traume u djetinjstvu, nije mi nedostajala ni majčinska ni očeva figura, nisam bila maltretirana, nisam živjela u oskudici, nisam bila društveno izolirana, nisam bila rob medijima niti roditeljskim svjetonazorima, nisam to ni od koga naučila ni pokupila, ne izmišljam to da privučem pažnju jer svim svojim srcem bih željela da sam kao svi. Svim svojim srcem bih željela da se mogu zaljubiti u nekoga dečka i s njim prošetati gradskim parkom i njega dovesti pred roditelje. Ali ne mogu, ne mogu protiv sebe. I zato vas molim, shvatite – mi postojimo. Većina nas nije sretna zbog toga, većina nas i ne želi biti to,ali smo primoreni prihvatiti jer moramo živjeti, mrzeći sebe - propadamo.
Kada sam svojoj majci rekla da volim djevojke, bila je slomljena. Nije vikala, nije me izvrijeđala, ali nije ni trebala. Njezin slom, njezino razočaranje u očima nijedna riječ nije mogla prekriti. Kasnije mi je rekla kako si ne može oprostiti što je godinama imala ne baš tako lijepe govore o ''nama'' dok sam ja to u sobi slušala i plakala. Pitam vas dragi roditelji, koliko ste puta pljuvali po osobama druge seksualne orijentacije pred svojom djecom? Lažite sebe pa recite da sam ja jedini ovakav primjer. Samo se zapitajte koliko suza je pustilo vaše dijete u svojoj sobi dok ste vi imali homofobne govore ne znajući kojoj seksualnoj orijentaciji pripada vaše dijete? Nemate pojam. Ne znate i ne možete znati dok vam to isto dijete ne kaže. Ja ni po čemu nisam odvala da volim isti spol. Po fizičkom izgledu odudaram snažno od uvriježenih stereotipa kako jedna lezbejka treba izgledati, izlazila sam s dečkima, bila sretno dijete, a u dubini propadala jer nisam znala kome i kako reći da sam drugačija. I onda gledam po tv i slušam u svojoj okolini kako nas mrzite i mislim u sebi: Pa hej! To je u redu i ja mrzim samu sebe! Ne shvaćate koliko je to tužno, kako je to bolno. Ako nas ne podupirete, to je u redu, ali nemojte nas još više spuštati, još više uništavati. Ni ja ne volim ananas, ali zato ne branim drugima da ga jedu niti mrzim ljude koji ga jedu.
Svećenici, ja sam vjernik, i snažno vjerujem da ako postoji da ću ići u raj. Nikome ne želim zlo, nikome nisam nanijela zlo, volim nevino i istinski, molim se svim svojim srcem, činim dobra djela, pomažem koliko god mi moje mogućnosti dozvoljavaju, trudim se svim silama biti dobar čovjek i usuđujem se reći da jesam. Ne kajem se što volim djevojke i ne namjeravm se nikada zbog toga pokajati. Prošla sam kroz pakao dok nisam sama sebi složila kockice u glavi i rekla: Hej, ti si drugačija i to je u redu! A za moj pakao krivi ste – Vi! Iziđite na svoj oltar i recite: Gej ljudi nisu loši ljudi, samo su drugačiji, nemojte ih mrziti, nemojte im odmagati, voli te ih, jer u duhu katoličanstva je voljeti! Koliko od vas može reći na svome oltaru ovako nešto nepristrano, ovako nešto ''biblijski''!? Koliko od vas je pravih svećenika? Koliko od vas je pravi božiji izbor? Hajde, pokažite se na svetim misama! Želite vi nešto nepristrano? Reći ću vam. Ja mislim da je u redu što nam ne dopuštate brak. To je zapisano negdje u toj vašoj knjizi i vi se toga držite (šteta što se ne držite svega napisanoga, bilo bi manje nemoralnih žena, manje trudnih udavača u bijelome)! Ja zaista mislim da je to u redu! Ali što ne mislim da je u redu jest da nam branite civilni brak. Nemate ništa s tim. Zašto onda skupljate te smiješne potpise? Protiv koga se borite?Što branite? Vjerujete li istinski u to za što se zalažete ili ste samo rob svome zanimanju? Dopustite nam da uđemo u te vijećnice i na trenutak budemo sretni sa svojim životnim partnerom. S tim nikoga ne vrijeđamo, nikoga ne sputavamo. Vi ne znate što mi osjećamo i ne znam kako se usuđujete onda naše osjećaje osporavati! Mi isto tako nismo osjetili ljubav prema Bogu koju vi jeste tijekom vašeg poziva pa ju ne osporavamo. Uostalom u vašoj knjizi piše – blago onima koji ne vide, a vjeruju.

Želim završiti jer se već otegnulo. Za kraj voljela bih kada bi barem netko pročitao ovo moje pismo i shvatio o čemu govorim. Kada bi barem jedan homofobni roditelj nakon ovoga , suzdržao sebe homofobnih govora pred svojom djecom . Kada bi samo jedna osoba koja nas ne podržava, izraz ''pederi'' zamijenila sa homoseksualci, ja bih zaplesala od sreće. Kada bi samo jedan svećenik na oltaru rekao kako mi nismo loši ljudi, ponovno bih išla na misu. Ako se to ne dogodi, nikome ništa, ja sam svoj cilj ispunila – pokušala sam! Zapamtite – nije sramota promijeniti mišljenje, nije sramota promijeniti stavove, sramota je mrziti. Dragi roditelji, vjernici nemojte da o vama čitaju vaši unuci u udžbenicima iz povijesti za nekoliko desetljeća i da se zgražaju nad ovime što radite. Nemojte da vas žale kao što mi danas žalimo protivnike jednakih prava žena i crnaca. U konačnici, nemojte da vas se vaša djeca srame, jer vjerujte mi, nema gore nesreće! Učite ih voljeti i učite ih prihvaćati!
S poštovanjem, Slomljena.

KAKO SE PRIJAVITI ZA MODRAVE?

Prijave za Modrave 2013. počinju 27.5. i traju do 17.06.
Prijaviti se mogu samo mladi od 17-30 godina starosti i to po sljedećem rasporedu datuma za prijavu:

Od 27.05. do 02.06. mladi koji će ove godine prvi put sudjelovati u programu Modrave
Od 03.06. do 09.06. mladi koji su na Modravama bili samo 1 put
Od 10.6. do 17.6. mladi koji su na Modravama bili 2 ili 3 puta

Mladi koji su bili 4 ili više puta mogu se u slučaju iznimne osobne potrebe javiti za sudjelovanje u programu, detaljno obrazlažući svoju potrebu na modraveskac@gmail.com.


1. KORAK: odaberi jedan termin:
07.07. – 14.07. Slobodno
14.07. – 21.07. Slobodno
21.07. – 28.07. Slobodno
28.07. – 04.08. Slobodno
04.08. – 11.08. Slobodno
11.08. – 18.08. Slobodno
18.08. – 25.08. Slobodno
25.08. – 31.08. DUHOVNE VJEŽBE*

Napomena: Svaki sudionik prijavljuje se za samo jedan od ponudenih termina. Ukoliko je željeni termin popunjen formira se lista čekanja, o čemu ćemo vas obavijestiti.
U terminu 25.08. - 31.08. održavaju se duhovne vježbe, program zahtjevnijeg karaktera te je predviđen za sudionike od 20 do 35 godina starosti.

2. KORAK: ispuni prijavnicu https://docs.google.com/forms/d/1P67lzSAAQCEZkIiCmMStmdt3Y5Z5lUAN0jkwrII2HD8/viewform

3. KORAK: pričekaj da ti modravski tim pošalje potvrdni e-mail o primitku tvoje prijave i slobodnom mjestu koje će ti biti dodjeljeno

4. KORAK: u roku od 7 dana od primitka e-maila na opću uplatnicu uplati participaciju u iznosu od 300 kn na broj računa: 2484008-1500146100 (RBA) uz obavezne podatke:

Primatelj: SKAC Palma, Palmotićeva 31, Zagreb

Uplatitelj: IME I PREZIME (tko god uplaćuje, navesti ime sudionika)
Opis plaćanja: IME I PREZIME SUDIONIKA, PARTICIPACIJA ZA MODRAVE + navesti termin
Uplatiti možeš i u uredu SKACa, Palmotićeva 31, I. kat, radnim danom od 10-14 h.
Nakon što primimo tvoju potvrdu o uplati javit ćemo ti da je tvoja prijava potpuna. Ukoliko ne izvršiš uplatu u navedenom roku, smatrat ćemo da si odustao/la i pružit ćemo priliku nekome s liste čekanja.

Dragi studenti, i ove godine Studentski pastoral Zagrebačke nadbiskupije organizira ljetovanje u Postirama na otoku Braču.

Termini su sljedeći:

1. termin: 21. – 27. 7.

2. termin: 28. 7. – 3. 8.

3, termin: 11. – 17. 8.

4. termin: 18. – 24. 8.

Prijaviti se mogu samo studenti do 25 g. starosti.
Kod prijava potrebno je upisati ime i prezime, datum rođenja, e-mail, br. mobitela, te uplatiti punu cijenu. Cijena je 650 kn.

Prijave:
SD Cvjetno naselje
Odranska 8, 10000 Zagreb
T/F: 01/619-1242
M: 098/165-7878, 091/459-3581
e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Važne obavijesti
1. Kada treba dodi?
Dodi se može poslije podne prvog dana, a prvi osigurani obrok jest večera u 21.00 h. Misa je u 20h.
MOLIM VAS NEMOJTE DOĆI RANIJE!!!
2. Kako dodi?
Svatko se mora pobrinuti da sam dođe do Supetra. Trajekt od Splita do Supetra ide svakih sat
vremena. Od Supetra do Postira ima bus koji redovito vozi ili taksi-kombi za 6 osoba (cc. 120 kn).
3. Što treba ponijeti?
Ponijeti sve što inače nosite na more. Spavat de se na madracima. Trebate ponijeti posteljine, jastuk
i jastučnicu ili vredu za spavanje.
4. Što demo tamo raditi?
Ljetovanje je zamišljeno kao odmor, druženje, molitva i dnevna misa. Od svakoga de se očekivati
suradnja u organizaciji svakodnevnih obveza.
5. Kad je odlazak?
Zadnji osigurani obrok je doručak zadnjeg dana. Zbog čišdenja, svatko mora isprazniti kudu do 13h.
6. Cijena je 650 kuna. Uključuje hranu i smještaj (ne uključuje put).

Dragi mladi srednjoškolci i studenti!
Želite li provesti predivnih 8 dana na moru?
Osim odmora za tijelo, uživanja u plivanju, druženja i upoznavanje novih osoba koji misle kao i vi bit će i duhovne okrepe kroz kateheze i radionice…
susretanja na euharistijskim slavljima i dublje otkrivanje istine o tome tko ti jesi...
AKO JE TVOJ ODGOVOR DA!
Evo za tebe info:Cres, 15. – 22. 07. 2013.
cijena za put, boravak i hranu 850,00 kn
Kreće se iz Zagreba!
Prijave i svi dodatni odgovori:
s. Damjana
damjana@ursulinke.hr
092-254-1-778

Završila je petnaesta sezona Katoličke malonogometne lige. Najveće iznenađenje ove godine je ekipa župe Svete Obitelji, koja je osvojila titulu prvaka. U suradnji s Odjelom za pastoral sportaša uoči posljednjeg kola i napete završnice razgovarali smo s Mironom Perićem, jednim od igrača. Miron je student završnih godina na čak dva fakulteta, Ekonomskom i Agronomskom, te uz to vrlo aktivan u radu s mladima u župi Sv. Obitelji. Razgovarali smo s Mironom kako se kroz najvažniju sporednu stvar na svijetu može potaknuti mlade u vjeri. Pitali smo ga koliko je važno dobro igrati nogomet da bio dio ekipe koja igra KMNL i koliko su i u jednoj katoličkoj ligi važne pobjede. Kakva atmosfera vlada u stožeru osvajača lige i zašto je zaključak svega da je KMNL liga koja svijetli otkrijte u našem ovotjednom razgovoru.

Mirone, ekipa župe Sv. Obitelji pobjednik je ovogodišjeg KMNL-a. Koliko vam to znači?

Pohvalio bih sve svoje dečke na njihovom trudu i upornosti. To nam je neka nagrada od Gospodina za sve što smo uložili.

Jesu li pobjede važne i u katoličkoj ligi?

Važne jesu, ali nisu najvažnije. Često kad pobjediš se uzoholiš. I ja pomislim kako sam važan, kako mene svi gledaju, kako će možda neke cure gledati. Šalim se malo. Važne su jer su posljedica truda i rada i daju ti onu neku puninu i unutarnje ispunjenje.

Jeste li očekivali ovakav ishod na početku sezone?
Ovo je prva godina kada nismo očekivali ništa. Prijašnjih godina smo uvijek mislili da ćemo biti među prvima, a nikada nismo bili. Ove godine smo igrali iz utakmice u utakmicu, poštivali svakog protivnika i pobjede su dolazile.

Svake subote ste tu. Je li se bilo teško motivirati?

Nije sada kada smo prvi. Prije sam ja morao zvati okolo, a sada svi zovu mene i pitaju kad igramo.

Što za tebe znači biti dio KMNL-a i predstavljati svoju župu u ligi?

Pronašao sam dublji smisao nogometa, a to je da povezuje ljude. Mi se kroz ovakve aktivnosti u zajedništvu koje stvaramo mijenjamo, međusobno se poštujemo i volimo i radimo jedan drugome na zadovoljstvo i to me raduje. Veseli me i što svake godine dođu i neki novi dečki koji možda nisu toliko u vjeri, ali kroz ovakve aktivnosti vide koliko kršćanin može biti radostan i kod njih kroz nogomet bacamo sjeme vjere.

Koliko je važno dobro igrati nogomet da bio dio ekipe koja igra KMNL?

Ima jedna slika koja je meni jako puno progovorila. Ovdje dolaze i dečki koji možda ne znaju najbolje igrati nogomet, a i oni koji su u tome bolji. Po nekom pravilu bi trebali igrati oni najbolji, ali ne i ovdje. Mi se trudimo da svi igraju. Kod nas jedan dečko igra malo lošije, ali je jako važan dio ekipe. Kad je neka napetija situacija on kaže: „Dečki samo vi igrajte. Meni nije problem stajati sa strane, ako treba i cijelu utakmicu.“ Meni je to nešto predivno i mislim da Gospodin upravo takve nagradi. U jednoj jako važnoj utakmici je on ušao na minutu i zabio gol. Tu smo utakmicu pobjedili s 1:0. On je bio toliko radostan. Kada vidim tako nešto onda sve ovo nekako ima smisla. Nije važno kako i koliko igraš, važno je da si tu.

Po čemu je KMNL poseban i drugačiji?

U današnje vrijeme kroz sve ono svjetovno je teško biti inovativan, ali nogomet koji je najvažnija sporedna stvar na svijetu dobro koristi. KMNL je pokretač svega, aktivnost koja mlade može privući na nedjeljnu misu ili hodočašća. Nisu tu svi dečki sveti, ali vidimo primjer jedan u drugome, učimo se suživotu. Igrao sam dosta liga i mogu reći da je KMNL stvarno drugačiji. Tamo se ne pazi na jezik, puno je lošija atmosfera. Viču jedan na drugoga, psuju kada netko promaši i to jako utječe na osobu. Dok ovdje, vidjela si i sama, toga nema. Tu se međusobno podržavamo i bodrimo. KMNL svijetli među ostalim ligama.

I za kraj - ekipa župe Sv. Obitelji idući tjedan putuje na nacionalnu završnicu KMNL-a u Šibenik. Imate li neka očekivanja?

Očekujem prvo vidjeti grad jer nikada nisam bio u Šibeniku. Čuo sam da imaju jako dobre igrače, reprezentativce, za razliku od nas koji smo amateri. Ništa, igrat ćemo opet utakmicu po utakmicu i to je to. Najvažnije je zapravo da se kao zajednica još više zbližimo i upoznamo, da rastemo u duhu i vjeri. Ako uz to dođe i neki rezultat, nećemo se buniti.
Autor: Ivana Tomas

Zbor „Izvor“ koncertom, koji će se održati u subotu, 25. svibnja, s početkom u 20 sati u Studentskom centru u Zagrebu, slavi 20 godina svog postojanja. Ulaz je slobodan.

Sada već prepoznatljivo ime „Izvor“, zbor nosi od 1997. godine. Članovi zbora su mladi roditelji, zaposleni i studenti, ne samo iz Zagreba, već i iz drugih krajeva Hrvatske (Slavonija, Međimurje, Dalmacija, Istra i Kvarner). Zbor od svoje 13. godine uspješno ga vodi dirigentica i majka trojice sinova Ivana Jelinčić.

„Izvor“ pjeva svake nedjelje na misi za mlade u 11 i 30 sati u crkvi sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci, a aktivni su i u raznim događanjima u župi.

Bogat repertoar zbora „Izvor“ najvećim dijelom čine duhovne šansone.

Izvor: Laudato

Dragi prijatelji,
evo polako završavamo naše mlade susrete petkom.
Volio bih da se večeras još nađemo i nekako ispratimo našeg đakona Josipa.
Njemu je ovo posljednji vikend u V. Gorici i posljednji vjeronauk pa je ovo prilika za zahvalu, druženje,
zajedničku molitvu...
Nadam se da će planirati neku oproštajku idući tjedan...
Ali neka večeras svejedno bude malo okupljanje...
Moramo se dogovoriti za ljetovanje na Prviću i neki završni izlet možda subotu idući tjedan.

Razmišljam se prijavit za akreditaciju.
Ovo je ' VAŽAN' događaj.

Iz Banskih dvora priopćeno je da će se središnja proslava hrvatskog članstva u Europskoj uniji održati 30. lipnja, u poslijepodnevnim i večernjim satima, u Zagrebu.

Republika Hrvatska će 1. srpnja 2013. godine postati 28. članicom Europske unije, a taj za povijesni trenutak Hrvatsku i njezine građane prigoda je i da se svečano obilježi ispunjenje dugogodišnje težnje članstvu u obitelji europskih demokracija. Stoga se i Vlada na svojim stranicama počela ''presvlačiti'' u boje EU-a te postepeno otkrivati prve detalje proslave ulaska u Uniju.

Tako je danas iz Banskih dvora priopćeno da će se središnja proslava hrvatskog članstva u Europskoj uniji održati 30. lipnja, u poslijepodnevnim i večernjim satima, u Zagrebu. Na njoj će se okupiti politički lideri iz zemalja članica Europske unije, zemalja regije Jugoistočne Europe, čelnike europskih institucija te hrvatski uglednici, a osim satnice važnijih zbivanja predstavnicima medija dane su upute za ispunjavanje akreditacija.

Ovako izgleda program središnje proslave koji će se održati u nedjelju, 30. lipnja 2013. :

Do 16.00 sati - Dolasci stranih delegacija u Zagreb (Zračna luka) - pristup će imati samo akreditirani novinari, fotoreporteri i snimatelji

19.00 sati - Dolasci delegacija u Banske dvore (Trg sv. Marka) - snimanje i fotografiranje će biti omogućeno samo akreditiranim novinarima, fotoreporterima i snimateljima

19.00 sati - Okupljanje u atriju Banskih dvora; - u Banskim dvorima samo službeni fotografi i snimatelj HTV-a; fotografije će biti moguće preuzeti putem Službe za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske, a live snimku od HTV-a (bez naknade)

20.00 sati - Zajednička fotografija uzvanika (Trg sv. Marka) - samo akreditirani fotoreporteri i snimatelji imat će pristup lokaciji;

20.15 sati - Kretanje uzvanika prema lokaciji za službenu večeru - samo službeni fotografi i kamera HTV-a (fotografije će biti moguće preuzeti putem Službe za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske)

20.15 sati - pozicije za moguća live TV javljanja (Katarinin trg)

20.30 sati - Službena večera za uzvanike (Klovićevi dvori, Jezuitski trg 4) - samo službenim fotografima i snimatelju HTV-a omogućeno snimanje i fotografiranje svečane zdravice; fotografije će biti moguće preuzeti putem Službe za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske, a live snimku od HTV-a (bez naknade)

20.30 sati - Početak programa na Trgu bana Jelačića (za građane)

22.45 sati - Dolazak uzvanika na Trg bana Jelačića

23.00 sati - Središnji dio svečanosti (Trg bana Jelačića); samo akreditirani fotoreporteri i snimatelji imat će pristup lokaciji u neposrednoj blizini tribine za uzvanike i pozornice za govornike (označen prostor).

Pozdravno obraćanje: Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović

Završno obraćanje: Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović

00.15 sati - Završetak programa

U emisiji možete doznati više o prvoj osnovnoj katoličkoj školi u Zagrebu koja već idućeg tjedna upisuje prve učenike. Izvjestit ćemo i o prikupljanju potpisa inicijative "U ime obitelji" te istražiti zašto je sporan broj potpisa i znamo li koliko birača imamo u našoj zemlji.

- Najavljujemo veliku završnicu pobjednika svih katoličkih malonogometnih liga Crkve u Hrvata. Igra se idućeg vikenda u Šibenskoj biskupiji u četiri dvorane: Baldekin, Meterize, Murter i Tisno.
- U organizaciji mjesečnika 'Veritas' i ove godine naši mladi sudjeluju na međunarodnom hodu mladih putovima sv. Antuna. Odmah, po povratku, podijelit će s nama kako im je bilo u Padovi i što se tamo zapravo sve događa.
- Saznajte i koja je biskupija u Hrvatskoj poduzela konkretne korake za preuzimanje Volonterske akcije mladih Vrhbosanske nadbiskupije „72 sata bez kompromisa“, kao i zašto je ta nadbiskupija odlučila vrlo konkretno podržati neke projekte mladih u Bosni i Hercegovini.

Na nedjelju Presvetog Trojstva misno slavlje od 11 sati izravno ćemo prenositi iz Grkokatoličkog duhovnog centra u Samoboru. Misu će predvoditi otac Danijel Vranešić. Od 10.50 u Reportaži o župi poslušate kako žive grkokatolici u tom kraju i zašto sve manje grkokatolika živi na Žumberku?

U katarskoj prijestolnici Dohi održan je jubilarni deseti međuvjerski dijalog od 23. do 25.
travnja židova, kršćana i muslimana. Na susretu je uzelo učešća preko stotinu značajnih osoba iz svijeta religije. Ovi skupovi se održavaju pod visokim pokroviteljstvom Emira Katara šejha Hameda bin Halife Al Sanija. Na konferenciji je nazočio i predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija dr. Aziz ef. Hasanović. Glavna ovogodišnja tema susreta bio je položaj židovskih i kršćanskih manjina u muslimanskom svijetu.
Sljedeći glavnu temu razgovora prvog dana nakon svečanog otvorenja dodijeljena su priznanja osobama koje su do sada najviše učinili da međuvjerski dijalog dobije na značenju.
Najviše priznanje Konferencije dodijeljeno je egipatskom stručnjaku za međuvjerski dijalog dr. Muhammedu EsSemmaku koji je na prošlim skupovima ustrajavao na reciprocitetu kada su u pitanju vjerska prava i slobode. On smatra da muslimanske manjine na Zapadu ne mogu očekivati poštivanje njihovih prava i sloboda ali u zemljama s muslimanskom većinom prava kršćana i židova se ugrožavaju i ne poštivaju.
Oko ove njegove teze razvila se živa i konstruktivna rasprava. Ovom njegovom tezom
zatvorena su brojna usta kritizera koji su sve probleme muslimanskih manjina na Zapadu isključivo tumačili krivnjom zapadnih zemalja.
Na Konferenciji je iznesena činjenica da su dvije trećine kršćana danas u svijetu živi u
društvima zajedno s mjuslimanima i ta činjenica značajno obvezuje muslimanski svijet i njegove vjerske i političke institucije. S druge strane jedna trećina muslmana svijeta živi u zemljama u kojima su kršćani u većini. To čini i jedne i druge obaveznim glede očuvanja svjetskoga mira.
Konferencija je raspravljala i vrlo značajnu temu Muslimani za mir. Uvodno izlaganje dala je
učesnica Azra Ibrahimović iz BiH koja je učesnicima opisala osnutak i rad međureligijskog tijela koje je osnovano na poticaj nekih zapadnih organizacija prije svega Svjetske konferencije religija za mir. Spomenuto tijelo osnovano je 2005. godine i do sada uspješno obavlja svoju funkciju, ako znamo da je osnovano nakon strašnog rata koji je među ostalim bio i na vjerskoj osnovi. Gospođa Ibrahimović u svom je izlaganju inzistirala na kulturi mira i suživota.
Na skupu je dodijeljena i nagrada Kraljevskom instituta za religijske studije iz Jordana Kamilu ebu Džabiru radi njegove uspješne metode dijaloga s drugima.
Treća nagrada i priznanje ove Konferencije dodijeljena je Karin Hamilton i Savjetu kršćanskih crkava Kanade koji uspješno promiču međuvjersku snošljivost i dijalog.
Nagradu za kulturu dijaloga među pripadnicima različitih vjera podijelili su Fethullah Džolen iz Turske i Kerim Ajet Ahmed iz Maroka.
Prije nekoliko godina na zahtjev učesnika Konferencije osnovano je stalno Tajništvo u kome su zastupljene podjednako sve vjerske zajednice koje učestvuju u dijalogu. Savjet tajništva odlučuje kome dodijeliti nagrade i koje teme staviti na program Konferencije.
Nagrada iznosi 100.000 američkih dolara uz dodjelu zlatne medalje čija je vrijednost također velika.
Konferencija je odlučila da se na slijedećim skupovima obuhvate sve životne teme pripadnika
vjerskih zajednica i da se u rad uključe i stručnjaci izvan vjerskih zajednica kojima je tema vjerskih zajednica bliska i poznata.

Izvor: Islamska zajednica u Hrvatskoj

Danas, 29. 4. 2013. / 19. 6.1434. Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj zaprimio je obavijest iz Ureda pučkog pravobranitelja o reguliranju prava na nošenje pokrivala/marame za glavu muslimanki na službenim fotografijama za vozačke dozvole.
Naime, ministar unutarnjih poslova g. Ranko Ostojić donio je novi Pravilnik o vozačkim dozvolama, u kojemu su, na preporuku pučkog pravobranitelja, izmijenjene odredbe o
izgledu osoba na fotografijama. Do sada su sefotografije s pokrivalom za glavu na vozačku dozvolu mogle staviti u iznimnim slučajevima ili kada su u pitanju starije osobe zbog narodnih običaja. Budući da je ova odredba dovodila do višestruke diskriminacije po osnovi vjere i dobi
(utvrđeno na osnovu pritužbi triju mlađih osoba kojima je policija odbila izdati vozačku dozvolu s pokrivalom), u novom Pravilniku stoji:
„Novi Pravilnik, sukladno preporuci pučkog pravobranitelja, sadrži odredbe kojima se građanima i građankama dopušta fotografiranje s pokrivalima za glavu, koja se nose iz vjerskih ili zdravstvenih razloga i stupa na snagu 1. srpnja 2013.“

Izvor: Islamska zajednica u Hrvatskoj

ZAJEDNIČKA IZJAVA SA OSMOG MEĐURELIGIJSKOG SUSRETA
VISOKIH PREDSTAVNIKA VJERSKIH ZAJEDNICA U HRVATSKOJ
Na Osmom međureligijskom susretu visokih predstavnika vjerskih zajednica u
Hrvatskoj, održanom u utorak 7. svibnja 2013. u prostorijama Židovske vjerske zajednice Bet
Israel u Zagrebu, Mažuranićev trg 6, s početkom u 11 sati, sudjelovali su: predsjednik
Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog sisački biskup msgr. Vlado Košić, tajnik istoga Vijeća
prof. dr. sc. Jure Zečević, protojerej stavrofor Srpske pravoslavne crkve o. Slobodan Lalić,
protojerej Makedonske pravoslavne crkve - Ohridske arhiepiskopije o. Kirko Velinski,
generalni vikar Evangeličke crkve u RH Branko Berić, tajnik Sinode Reformirane kršćanske
(kalvinske) crkve u Republici Hrvatskoj, Branimir Bučanović, predsjednik Saveza
baptističkih crkava u RH Toma Magda, tajnik Evanđeoske pentekostne crkve u RH doc.
dr.sc. Vedran Đulabić, tajnik Jadranske unije konferencija Kršćanske adventističke crkve
Srećko Kuburić, rabin Koordinacije židovskih općina u RH Luciano Moše Prelević, rabin
Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj Kotel Da Don i Mevludin ef. Arslani, član
Mešihata Islamske zajednice u RH.
Mir i društvena pravda imaju univerzalnu vrijednost i traže odgovornost svih
čimbenika u ljudskom društvu uključujući i naše vjerske zajednice. Već kao pripadnici
istoga ljudskoga roda, koji svojim specifičnim humanum-om u određenom smislu nadilazi,
tj. regulira, organizira, kultivira i civilizira našu naravnu razinu, obvezni smo i pozvani biti
povezani međuljudskim razumijevanjem i graditi društvo jednakih prilika za sve ljude. To što
smo kao ljudi istovremeno i pripadnici vjerskih zajednica i prepoznajemo sve ljude kao
Božju djecu još nas dodatno obvezuje na osobitu skrb i zalaganje za kvalitetu ljudskog
života, za socijalnu osjetljivost i pravedne odnose među svim sastavnicama i čimbenicima
društva, riječju i djelom, u vlastitim vjerskim zajednicama i u zajedničkom općem društvu.
Svjedoci smo mnogoobličnih kriza u društvu, kod nas, u Europi i u svijetu, od kojih je
najuočljivija ona ekonomska. Ne mogu se zanijekati brojni napori koje su činile i čine i
obnašatelji državne vlasti i naše vjerske zajednice preko svoga karitativnog i
humanitarnog djelovanja. Pa ipak, ne može se također zanijekati da je sve to nedovoljno i
da kriza ne jenjava nego postaje sve dublja.
Broj ljudi koji kucaju na vrata državnih i naših vjerskih socijalnih i karitativnih ustanova
sve je veći, a ne mogu se ne vidjeti oni ljudi koji fizički opstaju zahvaljujući i prekapanju po
kontejnerima. Siromasi na našim vratima i ljudi oko kontejnera ukazuju nam da dio ljudi u
Hrvatskoj nije više „na rubu gladi“ nego doslovno gladuje. Iz dana u dan mladi obrazovani
ljudi, koji ne mogu naći posao u svojoj domovini, prisiljeni su na odlazak u druge zemlje, što
će imati dugoročne posljedice za hrvatsko društvo u cjelini. Raslojavanje na bogate i
siromašne se nastavlja. Sve je veći broj onih koji su nezaposleni, ili koji rade, a za svoj rad
ne primaju plaću. Razumijemo poslodavce u njihovoj borbi za preživljavanje ali ih ujedno
pozivamo na odgovorno i pravedno ponašanje prema zaposlenicima.
U kontekstu skorog ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kojeg pozdravljamo, svjesni smo
i prednosti i izazova povezanih s time. Podržavamo sve njene pozitivne tekovine, ali
osuđujemo sve pojave antisemitizma, islamofobije, kršćanofobije i ksenofobije u Europskoj
uniji. Sa zabrinutošću konstatiramo da ni najnovije prognoze kompetentnih i relevantnih
europskih institucija nisu optimistične za ekonomsku situaciju u Hrvatskoj. Rezignacija
zahvaća sve šire slojeve hrvatskog društva. Držimo da nam takvo stanje svima treba biti
povod da se upitamo, dokle će razvoj ići u tom pravcu, ima li uopće rješenja za našu
ekonomsku krizu, reagiramo li mi na nju ispravno i primjereno i što možemo konkretno, već
danas, činiti da bude drugačije, bolje? Ima li ova ekonomska kriza možda narav potresa?
Kada se dogodi, ljudi su posve nemoćni pred njim: mogu ga samo konstatirati.
Mišljenja smo da sadašnja ekonomska kriza ipak nema narav prirodne katastrofe
pred kojom bismo bili posve nemoćni i da krizu ne moramo samo konstatirati, ako se s
njom svi mi u Hrvatskoj odgovornije i učinkovitije uhvatimo u koštac, ako svatko od nas
dadne od sebe ono najbolje što ima.
Izražavamo duboko žaljenje zbog učinjenih teških propusta u političkom i
gospodarskom životu zemlje, koji su mnoge hrvatske građane doveli do osiromašenja i
posvemašnje bijede bez njihove vlastite krivnje i odgovornosti. Iskreno suosjećamo s njima
i nerijetko dijelimo s njima iste ili slične probleme. Odbacujemo kao protivne temeljnim
ljudskim i ustavnim pravima kao i moralnim načelima naših religija: - sve koristoljubive i
nepravedne manipulacije učinjene tijekom dosadašnjih privatizacija, - ratno i svako drugo profiterstvo, - lihvarsko kamatarenje i kreditiranje, - nestručno i nesavjesno ophođenje sa
zajedničkim dobrima svih građana naše zemlje, - nebrigu za očuvanje radnih mjesta, -
neodgovorno vanjsko i unutarnje zaduživanje zemlje i sve slične prakse koje su našu
ekonomski perspektivnu zemlju s brojnim komparativnim prednostima, s iznimnim prirodnim
i ljudskim potencijalima, dovele u sadašnje teško stanje. Premda se iz sadašnjeg
nezavidnog stanja, unatoč ratu koji mu je znatno pridonio, može opravdano zaključiti da
političko i ekonomsko vođenje države, u periodu od osamostaljenja naše države nije bilo
dovoljno doraslo svome zadatku, ovom našem apelu ipak nije cilj optuživati ni sadašnju
vladu, ni prijašnje vlade, niti bilo koga drugoga. Tu smo gdje smo! Ne bježimo ni od naše
vlastite odgovornosti. Cilj ove zajedničke izjave je potaknuti i motivirati sve ključne
čimbenike, političke, ekonomske, medijske, vjerske itd., kao i sve ostale hrvatske građane
da, svjesni težine i odgovornosti trenutka i situacije, svi mobiliziramo sve svoje snage,
svatko u skladu sa svojim mogućnostima, na onom području, na kojem radi i u čemu je
najstručniji. Mi nismo ekonomski stručnjaci i stoga nemamo konkretne prijedloge rješenja
za kratkoročni izlazak iz ekonomske krize, ali uočavamo kontinuirano pogoršavanje
ekonomskog stanja i hitnu potrebu da se čim prije koordiniraju i usklade napori, da bi oni
mogli rezultirati i sinergijskim učinkom i da bismo zajedničkim snagama pridonijeli
zaustavljanju ekonomskog sunovrata naše zemlje.
Našem ekonomskom stanju, opći je konsenzus, potrebno je liječenje i ozdravljenje.
No da bi terapija bila učinkovita i donijela pozitivne rezultate potrebna je točna
dijagnoza.
U tom smislu izražavamo uvjerenje da je aktualna ekonomska kriza prvenstveno
moralna i etička kriza. Kriza ekonomije je kriza srca i duha, kriza temeljne ljudske formacije i
odgoja za empatiju, solidarnost, jednakopravnost i pravednost. Držimo da je ekonomska
kriza tek posljedica, a etička kriza, kriza humanosti, uzrok. Negativni ekonomski tokovi
korijene se u etičkoj i moralnoj sferi. Ako se, svjesni ili nesvjesni toga, odgajamo i
obrazujemo tako da se u svom društvenom međuodnosu i djelovanju sebično i
bezobzirno rukovodimo jedino načelom vlastite koristi, osobnog ili skupinskog interesa i
profita, zar nas smiju čuditi poremećeni ekonomski odnosi i nedostatak socijalne
pravednosti?
Stoga pozivamo, u svrhu postizanja dugoročnih pozitivnih rezultata, na dublji,
studiozniji i suptilniji pristup aktualnoj ekonomskoj krizi, osobito s obzirom na formaciju
osobe odgojem i obrazovanjem. Držimo da bi rješenju ekonomskih pitanja uvelike
pridonijelo, ako bi se više vodilo računa, da odgoj i obrazovanje već od najranije dobi u
većem stupnju budu odgoj i obrazovanje za socijalnu pravednost i jednakost, za
solidarnost i humanost. Asocijalnost i egocentrično upotrebljavanje drugog čovjeka na
svoju korist a na njegovu štetu, mogu se najučinkovitije liječiti i suzbijati primjerenom
„socijalizacijom“, to jest razvijanjem osjećaja za bližnje, za njihovu situaciju i potrebe.
Zalažemo se zajednički za razvijanje svijesti i konsenzus svih o potrebi revalorizacije i
„popravljanja“ jednostranih sustava vrijednosti u sadašnjim sustavima odgoja i
obrazovanja, kod nas i u svijetu, koji su nas doveli u sadašnju ekonomsku krizu. Držimo da
su nam potrebni novi, kvalitetniji, svestraniji i multidisciplinarno utemeljeni i usuglašeni
sustavi, koji će - s onu stranu bilo kakvih ideoloških predznaka - imati više izgleda da
tijekom formacije profiliraju zrele, socijalizirane i za druge ljude senzibilizirane osobe kao
jamce pravednije (pre)raspodjele dobara i uspješnije ekonomije. Uvjereni smo da tek
snažniji naglasak na etičkoj dimenziji suvremenih kriza i bezpridržajna afirmacija
neideologiziranih moralnih načela, dugoročnije gledano, može Hrvatsku, Europu i svijet
učiniti sretnijim mjestom života za sve ljude i u ekonomskom pogledu.
Držimo da naše vjerske zajednice svojim zajedničkim religijskim vrijednostima i svojim
tisućljetnim iskustvom mogu dati svoj značajan doprinos u svrhu moralno-etičke preobrazbe i senzibilizacije svih slojeva za veću društvenu pravednost. Nadahnuće za to
nalazimo i u našim svetim knjigama, koje oštro i neumorno osuđuju iskorištavanje drugih i
koje se bez pridržaja opredjeljuju za prava obespravljenih, siromašnih, potlačenih i svih koji
su upućeni na pomoć drugih. One uvijek iznova ističu potrebu zdravih i ravnopravnih
društvenih odnosa, obvezuju na socijalnu pravdu i iskorjenjivanje društvene nejednakosti.
Biblija u Knjizi izreka obvezuje: „Zato idi putem čestitih i drži se staza pravedničkih“
(Izr 2, 20), a u Knjizi Ponovljenog zakona nalaže: „Čini, što je dobro i pravo u očima
Gospodnjim“ (Pnz 6, 18) i „Teži za samom pravdom“ (Pnz 16, 20). Novi Zavjet navodi i
konkretne uzore promjene konvencionalnog sebičnog odnosa prema vlasništvu i
materijalnim dobrima: „A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog
imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.“ (Lk
19, 8). Nakon iskustva „grijeha struktura“, manipulirane i nepravedne privatizacije i
privilegiranog bogaćenja selektiranih, Zakejev obrazac ponašanja poziva imućnike i
Isusovog i našeg vremena i podneblja, da se i sami odvaže, bez prisile sudskih istraga i
postupaka, moralno vrednovati svoje stjecanje imetka, te postupiti na sličan način kao
Zakej. Hvale vrijedni su primjeri pojedinaca koji nalikuju Zakejevom postupku, ali su oni
nažalost toliko rijetki da ostaju bez šire percepcije i većeg broja nasljedovatelja. I Markovo
evanđelje nas potiče: „…podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu“ (Mk 10, 21).
Kur'an također naviješta: „Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobit
će nagradu od Gospodara svoga“ (Sura 2, 274). Dakako, ako netko ne računa s
„nebom“, obećanje „blaga na nebu“ teško će ga moći motivirati na iskorjenjivanje
neimaštine vlastitim humanitarnim i karitativnim pomaganjem, no u najmanju ruku
navedeni reci svakome svjedoče o socijalnoj osjetljivosti religija, o tome koliko je iz
vjerničke perspektive važno pomagati siromašne i potrebite. Ovi navodi pokazuju da naše
religije upravljaju čovjekov pogled prema Bogu, kao jedinom vječnom uporištu, ali tako
da ne odvraćaju pogled od čovjeka i njegovih potreba. Naše nas svete knjige uče da je,
uz ljubav prema Bogu, „ljubiti bližnjega svoga kao sebe samoga“ više „nego sve paljenice
i žrtve“ (usp. Mk 12, 33). U Kur'anu, također, nalazimo obvezu poštivanja prava bližnjih:
„Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku…“ (Sura 17, 26) kao i dužnost
konkretne humanitarne skrbi za ugroženije i ranjivije skupine društva: „…darujte darom,
zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dužnost
za one koji žele dobro djelo učiniti“ (Sura 2, 236). Po božjoj objavi i naravnoj spoznaji naše
religije naviještaju da pravednost i jednakopravnost moraju biti temelj društva i zalažu se
za djelotvornu zaštitu ljudskog dostojanstva svake osobe: „Ne počinjajte nepravde u
osudama! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima; po pravdi sudi
svome bližnjemu!“ (Lev 19, 15) i „Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer
mito zasljepljuje oči mudrih, a ugrožava stvar pravednih“ (Pnz 16, 19).
Uz naše svete knjige izvori koji su zasigurno vrijedni pažnje jesu i socijalni nauci naših
vjerskih zajednica, od kojih se neki već preko 120 godina bave i pitanjima društvene
pravednosti, primjerice socijalni nauk crkve, koji nudi uravnotežen, moralan i održiv
koncept ekonomskih odnosa, relevantan i primjenjiv i izvan njenih okvira, jer kao temeljne
principe zagovara dostojanstvo ljudske osobe i ljudska prava, prvenstvo zajedničkog
dobra ispred privatnog dobra, solidarnost i subsidijarnost.
Kao pripadnici različitih religija zajednički se zalažemo za pravo ljudi na
dostojanstven život, na zaposlenje, primjerenu zdravstvenu skrb i mirovinu, cjelovit i
kvalitetan odgoj i obrazovanje, društvenu pravdu i pravednost te zaštitu najranjivijih
skupina u društvu. Potičemo ljude na sustavnu međusobnu solidarnost, bez obzira na
vjersku, rasnu ili nacionalnu pripadnost, na putu preobražaja pojedinca i društva u kojem
živimo, kao što, primjerice, piše u Kur'anu: „A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i
siročadi, i siromasima, i susjedima bližnjim, i susjedima daljnjim, i drugovima, i putnicima…
(Sura 4, 36).Svi osobito bolno doživljavamo dramatične slučajeve mnogobrojnih otkaza,
stečajeva te obiteljskih deložacija i ovrha, što je povezano s dubokim, često i neizlječivim,
traumama u životima pogođene djece i roditelja. Stoga apeliramo na mjerodavne po tim
pitanjima, da uz zakonsku i pravnu stranu tih slučajeva, maksimalno uzimaju u obzir i
njihovu humanu, socijalnu, pa i medicinsko-psihološku dimenziju, te nastoje osigurati
dostatna alternativna rješenja.
Kao izraz naše želje da i na konkretnoj razini pomažemo ljudima, pri našim vjerskim
zajednicama djeluju dobrotvorna tijela po kojima nastojimo dati i posve konkretni
doprinos na području socijalne i humanitarne pomoći. „Caritas“, „Merhamet“, „Hevra
kadiša“, „Diakonia“, „Adra“, „Čovekoljublje“, „Agape“, „Gmah“. Zahvalni smo nadležnim
državnim ministarstvima i tijelima te dobročiniteljima s raznih strana za svaki oblik pomoći
kod realizacije dobrotvorne svrhe naših projekata, od pučkih kuhinja, preko domova za
nezbrinutu djecu do domova za starije i nemoćne te molimo za daljnju potporu i olakšice
u tim našim nastojanjima. Da sve ne bi ostalo samo na razini riječi i zagovaranja,
suosjećajući s najpotrebitijima u vremenu ekonomske krize, neke naše vjerske zajednice se
već niz godina odriču dijela prihoda iz državnog proračuna, na koje bi po ugovorima
imale pravo. Na mnogim stranama djeluju volonteri iz naših vjerskih zajednica. Premda svi
ti naši zajednički napori nisu i ne mogu biti dostatni da uklone svu oskudicu i neimaštinu u
našem društvu, vjerujemo da oni mogu biti znak: znak naše vjere u čovjekovu humanu i
suosjećajnu narav, znak nade da može i hoće biti bolje i znak naše ljubavi prema svima
koji su pogođeni nedaćama nezaposlenosti, siromaštva i bolesti.
Na kraju još jednom, pozivamo naše vjernike na molitvu i ohrabrujemo sve u
Hrvatskoj, u našim vjerskim zajednicama i izvan njih, da u ovo, u pogledu društvene
pravednosti osobito osjetljivo vrijeme, u skladu sa svojim mogućnostima, svi pomažemo i
neumorno iskazujemo djelotvornu skrb za ljudsko dostojanstvo najugroženijih.

Msgr. Vlado Košić, predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, sisački biskup
Mevludin ef. Arslani, član Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj
Dr. sc. Kotel Da Don, rabin Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj
Luciano Moše Prelević, rabin Koordinacije židovskih općina u RH
O. Slobodan Lalić, protojerej stavrofor Srpske pravoslavne crkve
O. Kirko Velinski, protojerej Makedonske pravoslavne crkve - Ohridske arhiepiskopije
Branko Berić, izabrani biskup Evangeličke crkve u RH
Branimir Bučanović, tajnik Sinode Reformirane kršćanske (kalvinske) crkve u Republici
Hrvatskoj
Toma Magda, predsjednik Saveza baptističkih crkava
Doc. dr. sc. Vedran Đulabić, tajnik Evanđeoske pentekostne crkve u RH
Srećko Kuburić, tajnik Jadranske unije konferencija Kršćanske adventističke crkve
Prof. dr. sc. Jure Zečević, OCD, tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog

Izvor: Islamska zajednica u Hrvatskoj

VOJNIĆ - U Vojniću su se u srijedu 8. svibnja sastali glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Karlovac Admir ef. Muhić, župnik župe Sv. Antuna Padovanskog u Vojniću fra Ante Ivanković i jerej Srpske pravoslavne crkve hrama Vaznesenja gospodnjeg u Kolariću prečasni Željko Vidaković.
Razlog susreta, kojemu je bio domaćin načelnik općine Vojnić Branko Eremić, je ekumensko-dijaloški poticaj u društvu i aktivnosti sve tri vjerske zajednice koje djeluju u ovoj općini u duhu tolerancije i multikulturalnosti.
Naziv susreta je "Dijalog u riječi i djelu" i na njemu su naznačeni konkretni prijedlozi sva tri vjerska autoriteta kako bi se u sklopu njihovih godišnjih planova održavale aktivnosti u koje bi se uključili svi stanovnici općine Vojnić - Bošnjaci, Hrvati i Srbi, odnosno muslimani, katolici i pravoslavci. Zaključeno je da će se trojica predstavnika vjerskih zajednica koji djeluju na vojnićkoj općini često sastajati i posjećivati vjerske objekte i raditi na zajedničkim programima kao što su susreti mladeži, sportske aktivnosti, predavanja iz oblasti vjere za upoznavanje drugih. Općina Vojnić je spremna Islamskoj zajednici pomoći kod izgradnje džamije u Maljevcu te je načelnik Eremić iskazao punu podršku ovom projektu.
S glavnim imamom bili su Haris ef. Bošnjaković i Almir ef. Šabić, a uz domaćina donačelnik općine Mijat Bilić te Azim Durmić, član Općinskog vijeća. Nakon sastanka u Općini svi prisutni su posjetili novoizgrađenu katoličku župnu crkvu u Vojniću Sv. Antuna Padovanskog. Na području općine Vojnić djeluje džemat Maljevac koji je najstariji džemat u Medžlisu Islamske zajednice Karlovac, a broji 1100 muslimana. 750 džematlija Maljevca živi na području općine
Vojnić što je 15 % od ukupnog broja stanovništva općine.

Izvor: Islamska zajednica u Hrvatskoj.

Petnaestero djece iz Palestine došlo je posredstvom Ministarstva vanjskih i europskih poslova u Republiku Hrvatsku kako bi prošla rehabilitacijski tretman koje im njihova domovina ne može, na žalost, pružiti.
Brojna su djeca koja, zbog ratnih događanja i teške situacije u Palestini obolijevaju od brojnih bolesti, a istovremeno nemaju mogućnost od istih se liječiti. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nije propustilo priliku pomoći ovim mališanima, koji pate uglavnom od respiratornih problema, organiziravši im cjelokupni tretman u Thalassotherapiji u Crikvenici – specijalnoj bolnici za rehabilitaciju Primorsko-goranske županije.
Muftija dr. Aziz ef. Hasanović sa svojim suradnicima posjetio je mališane i poželio im brz i uspješan oporavak. Muftiju je dočekao ravnatelj bolnice Damir Lončarić, zamjenik ravnatelja dr. Goran Cvitković, gradonačelnik Crikvenice g. Damir Rukavina i njegova zamjenica, te predstavnici Ministarstva vanjskih i europskih poslova koji skrbe o djeci za vrijeme njihova boravka u Hrvatskoj, kao i animatori.
Ovom prigodom mališani su izveli prigodan program proučivši dio iz Kur'ana, a potom i recitaciju o Palestini. Na kraju muftija je uručio prigodne darove djeci na njihovo veliko oduševljenje, a darove jeposredstvom Centra za certificiranje halal kvalitete doniralo halal certificirano poduzeće Kraš d.d.
Susret je završio zajedničkom fotografijom i obilaskom odjela bolnice gdje su nas domaćini upoznali s radom i načinom primjena različitih terapija.

Izvor: Islamska zajednica u Hrvatskoj.

Pod geslom "I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša!" više od 600 članova Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) i Franjevačke mladeži (Frama) susrest će se, u subotu 25. svibnja 2013., na II. kongresu Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži u Svetištu Majke Božje Trsatske, u Rijeci.

Kongres će započeti predavanjem vlč. dr. sc. Jerka Valkovića pod nazivom "Poznajem li svoju vjeru?". Članovi Franjevačke mladeži zajednički će organizirati predavanje o sv. Ljudevitu kralju, zaštitniku OFS-a. Euharistijsko slavlje koje će započeti u 11.45 predslavit će zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

U poslijepodnevnom dijelu Kongresa sudionici će kroz rad u 21 skupini promišljati o isto toliko tema iz liturgijskog, ali i svakodnevnog života, te o postojećem angažmanu OFS-a i Frame u hrvatskom društvu.

U zadnjih 20 godina OFS i Frama inicirali su brojne društveno odgovorne projekte i akcije. Poznato je njihovo zauzeto djelovanje i skrb za 400 beskućnika, kroz prihvatilište Ruže sv. Franje koje je osnovano upravo na Trsatu. Osim toga pokrenuli su i Socijalne samoposluge, u kojima se vikendima prikupi oko tona hrane za više od 3.000 korisnika, te prvi hrvatski časopis za beskućnike 'Ulične svjetiljke', koji se tiska u više od 22.000 primjeraka. Postoji i mobilni tim za palijativnu skrb koji s 25 volontera pomaže neizlječivo bolesnima i njihovim obiteljima. Svakog dana velik broj korisnika dolazi u pučke kuhinje koje vode u suradnji s braćom iz Prvog franjevačkog reda. Osim toga, OFS i Frama trajno su prisutni i kroz potporu u liturgijskom životu te su postali neizostavni dio života Crkve u Hrvatskoj.

"Kongres i naš susret na Trsatu prilika je da u Godini vjere obnovimo naše zajedništvo, osnažimo naša bratstva i prigrlimo Pravilo sv. Franje kako bismo mogli biti oslonac jedni drugima", rekao je nacionalni ministar OFS-a Stjepan Kelčić.

Izvor: Laudato

Sjevernoamerički 'mučenici' osvojili su drugu godinu za redom nogometni Kup klerika, pobijedivši sjemeništarce iz Mater Ecclesiae rezultatom 1-0.

Utakmica je odigrana na stadionu „Kolumbovih vitezova“ s pogledom na Baziliku sv. Petra. Ogled su pratili brojni navijači obiju strana.

Kup klerika organizira Talijanski sportski centar, ove godine za nagradu se natjecalo 13 klubova.

Izvor: EWTN/CNA

Argentinski tenisač Juan Martin del Potro, koji ovoga tjedna nastupa na Masters turniru u Rimu, susreo se s papom Franjom u Vatikanu.

“Susreo sam se s papom Franjom u Vatikanu. To je za mene bilo neponovljivo iskustvo koje nikada neću zaboraviti“, napisao je jedan od najboljih tenisača svijeta na Twitteru.

24-orogodišnji Del Potro i inače ističe da je katolik.

Izvor: EFE

Salezijanska gimnazija Svetog Ivana don Bosca 15. svibnja dočekala je simbole Svjetskog dana mladih. Mladi su Križ i ikonu Bogorodice nosili u procesiji.
Izražavajući punu snagu mladi misionari, skupina od više od 120 studenata i mladih Centra Sveti Petar predstavili su flash mob koreografiju s pjesmom "Vjerujemo mladi" koju je pjevala mlada pjevačica Nilton Jr.

Nakon toga su svi bili pozvani na misu, a predsjedao je ravnatelj otac Ricardo Zandonadi uz koncelebraciju svećenika i biskupijskih salezijanaca.

Nakon mise, sudionici su mogli i čuti objašnjenje o važnosti ovog trenutka, a to su im prenjeli Fr. Fabiano Oliveira Goulart i Claudiomar Souza Silva koji su odgovorni za Svjetski dan mladih u Organizacijskom odboru. Posjetiti Križ i Ikonu bio je pravi primjer integracije i vjere.

ŽOG, kako popularno nazivaju ovu gimnaziju, nalazi se u Gundulićevoj 10 u Zagrebu, a specifičnost u radu ove gimnazije je ta da je čine samo djevojke, koje su, kako napominje ravnateljica sestra Elizabeta Peršić, 2 godine emocionalno zrelije od dječaka. U gimnaziji se njeguje obiteljsko ozračje, tako da su i pohvale i kritike uključene u odgoj. Vlada opće katoličko usmjerenje, i svaki dan molitvom počinje i završava nastava.

Ova škola je više od obrazovne institucije, to je zajednica u kojoj se kroz nastavu, izvanškolske aktivnosti, duhovne obnove, izlete, stvara toplo ozračje života učenica i priprema ih se na cjeloživotnu izgradnju. Školu vode sestre milosrdnice, kojima pripada ravnateljica i 5 profesorica, a ostali profesori su laici, i svi su zajedno u jednom plemenitom zadatku oblikovanja mladih, usvajanju ljudskih i moralnih vrijednosti, te služenju Bogu, domovini i svome narodu.
Na prvom mjesto uz obrazovanje, ravnateljica sestra Elizabeta stavlja učenje i pripremu za život, kroz tradiciju, odgoj i kulturu nastoji se rasti u svjetlu vjere Katoličke crkve. Mlade je potrebno naučiti da se klone svega što ugrožava njihov život, a prevenciju je potrebno što ranije primjeniti, stoga na kreiranje zdrave sredine znatno utječu zabrane koje škola nalaže, a tiču se alkohola, droge, psovanja i sličnoga. Sestra Elizabeta naglašava da nije lako u tim buntovnim godinama provoditi ovakve moralne i kulturne obzore, ali uz puno truda i rada s učenicama, škola već dugi niz godina uspješno djeluje, stvarajući jedan sloj mlade kulturne elite.

Zbog specifičnosti škole, prije upisa je potreban razgovor s roditeljima i djecom, kako bi se informirali o načinu rada gimnazije i donijeli pravilnu odluku. Iako se radi o katoličkoj školi, pohađaju je i djeca pravoslavne i muslimanske vjeroispovjedi, te djeca iz mješanih brakova, koja pristaju na obavezni vjeronauk i odgoj u katoličkom duhu. Djevojke su s pravilima škole upoznate prije upisa i uglavnom ih se pridržavaju bez poteškoća. Školovanje je besplatno, a za učenice koje su izvan Zagreba djeluje internat koji se nalazi u sklopu samostana sestara Milosrdnica.
U školi djeluju različite kreativne radionice (slikanje, crtanje, gluma), zanimljivost je tečaj pletenja i glagoljice, zatim pjevački zbor, natjecanja u plesu, u protekloj su se školsko-športskoj sezoni natjecale u odbojci, rukometu, atletici, krosu i drugim aktivnostima.
S obzirom na mentalitet našega društva, potrebno je rasvijetliti predrasudu da je ovo „škola za časne sestre“, što je u potpunosti krivo jer takva škola ne postoji. Nastavni plan i program isti je kao i u ostalim općim gimnazijama, te su svjedodžbe javno priznate za upis na svim fakultetima u Hrvatskoj i inozemstvu. Naime, današnja Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica nasljednica je Ženske realne gimnazije Družbe sestara milosrdnica koja je otvorena 1926. godine u Varšavskoj ulici u Zagrebu. Škola je 1945. bila ukinuta i preimenovana u “IX. državnu gimnaziju”. Uskoro su joj oduzete i teško stečene zgrade, te se tek 1995. obnavlja prosvjetna djelatnost sestara milosrdnica otvaranjem i radom Ženske opće gimnazije. U travnju ove godine, školi su vraćene prostorije iz Varšavske ulice (bivša Upravno-birotehnička škola), gdje su u tijeku radovi i obnova učionica.
U dvorcu Lužnica, Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor, ŽOG održava terensku nastavu za prve razrede gimnazije, što pruža učenicama više duhovnog sadržaja, te odličnu priliku za međusobno zbližavanje i upoznavanje. Mladima je često stresan taj prijelaz iz osnovnog u srednjoškolski sustav, uz toliko novih lica i ljudi, stoga je osmišljen ovaj projekt, da bi se olakšao taj proces i kako bi se bolje upoznali učenici i profesori. U blagodatima prirode i dvorca, djevojkama se usađuju temelji za odgovornost i samostalnost, a sve to uz smijeh, pjesmu, suze, čime se stvara duh zajedništva i skuplja snaga za život vjere u svakodnevici.
Kurikulum zdravstvenog odgoja bio je problem i u ovoj ustanovi, koji je učinkovito i brzo riješen. Naime, uspostavljeno je roditeljsko i učiteljsko vijeće, koje je pismeno i pravno, jasno izrazilo svoj stav da 4. modul zdravstvenog odgoja ne dolazi u obzir. Temelj za uspješno djelovanje je upravo ta interakcija između profesora, učenica i roditelja, njihova međusobna komunikacija, pomaganje i razumjevanje. Tu se učenice potiče na individualnost i uči ih se „misliti svojom glavom“. Prema riječima ravnateljice, upisi na fakultete najbolje pokazuju kako stoji škola, jer se 70 % učenica upiše na prvi izbor fakulteta.

Gospođa Terezija Bogutovac, majka učenice koja završava 1. razred ŽOG-e, smatra da joj se dijete obrazuje u jednoj zdravoj sredini. Između ostaloga ističe „radionice za roditelje“ koje provodi škola, kao izvrsnu dopunu roditeljima, kako bi se bolje snašli u različitim situacijama s kojima se susreću sa svojom djecom i ojačali međusobnu komunikaciju i empatiju.
„Htjela sam ići u posebnu školu koja će me jako dobro pripremiti za fakultet i dati mi podlogu za daljnji život obzirom da sam u osnovnoj školi bila „kampanjac“, riječi su Mateje Pavlović-Senčić, koja se trenutno priprema za državnu maturu i bez problema upija gradivo. Mateja je predsjednica Vijeća učenica svoje škole i Učeničkog doma Marije Jambrišak u kojemu živi jer je iz Siska. Pobjednica je ovogodišnjeg državnog natjecanja „Opisujemo sustave“, i planira upisati Politologiju.
„Očekivala sam puno, a dobila još više“ veselo nam je napomenula Katarina Jambrošić, učenica 3. razreda, koja je neplanirano, preko jedne bivše učenice gimnazije, saznala za školu i odlučila je pohađati. Katarina je članica pjevačkog zbora i sljedeće godine planira upisati Psihologiju.
Iz ovih djevojaka stvarno odiše jedan radostan duh, puno razboritosti, kritičkog stava, čvrstih ličnosti koje se uspješno nose sa svijetom oko sebe. Danas nije lako mlade usmjeriti na pravi put obzirom na godine u kojima se samo žele uklopiti i biti prihvaćeni u svojoj okolini. Uz puno truda i dobrih djela milosrđa, moguće je olakšati terete života. Potrebno je postavljati pravila i granice ponašanja kako bi se mladi oduprijeli lošim navikama i usvojili moralne vrijednosti, odgojem srca i duha a upravo takav vid školovanja nudi ova gimnazija.

Izvor: mladi HBK

Papa Franjo posjetit će rodno mjesto svog imenjaka, sv. Franje Asiškog, na spomendan toga sveca 4. listopada, objavili su iz Vatikana.

Nadbiskup Assisija Domenico Sorrentino rekao je da je oduševljen najavljenim posjetom te da je to veliki znak Papine naklonosti i uvažavanja. „I ne može biti drugačije, mora doći u Assisi kad je već odabrao ime Franjo“, rekao je nadbiskup. Izvijestio je da papa namjerava proći stopama sv. Franje i njegovim duhovnim putem koji ga je doveo do obraćenja.

Nekoliko dana nakon izbora, papa Franjo objasnio je hodočasnicima da je izabrao to ime jer ga dublje povezuje s Italijom, odakle potječe i njegova obitelj. Sv. Franjo inače je zaštinik Italije, a djedovi i bake pape Franje rođeni su u Italiji i kasnije emigrirali u Argentinu.

Papa Franjo rekao je da izabrao to ime jer je sv. Franjo bio posvećen siromašnima i da tom vrlinom želi obilježiti svoj pontifikat. „On je bio čovjek siromašnih, čovjek mira, onaj koji voli i čuva stvoreno, isti stvoreni svijet s kojim mi danas baš i nemamo dobar odnos“, rekao je Papa.

Ovime će i papa Franjo nastaviti putem svojih prethodnika: papa Benedikt XVI. posjetio je Assisi 2011. godine na hodočašću u povodu dana sjećanja, dijaloga i molitve za mir i pravdu u svijetu. Papa emeritus posjetio je Assisi i 2007. godine na 800. obljetnicu obraćenja sv. Franje.

Blaženi Ivan Pavao II. četiri je puta posjetio Assisi u svom pontifikatu: 1982. u povodu 800. obljetnice rođenja sv. Franje; 1986. okupio je svjetske vjerske vođe na prvi međureglijski molitveni summit za mir; 1993. predvodio je još jedan međureligijski susret molitve i posta za mir u Europi, osobito za tada ratom zahvaćenu BiH; 2002. u povodu prve godišnjice terorističkih napada na SAD, predvodio je „mirovni vlak“ s više od 200 vjerskih vođa u Assisi, gdje su svi sudionici osudili svako nasilje u ime vjere.

Izvor: CNS

Danas od 18 do 20 sati.

Radnička cesta 40-5, 10000 Zagreb, Croatia

Nastavljamo s petoprstim petkom u suradnji s Ivshom (Ivan Posinjak):
1. POSJETI (saznaj iz prve ruke kako je trčati duge staze u fivefingersicama)
2. PITAJ (za tehnike trčanja po raznim terenima, primjenjivost pojedinih modela, iskustvo)
3. PROBAJ (fivefingersice)
4. POPUST (na model Trek Sport u vrijeme događaja - 7% popusta)
5. PROTRČI ...

Medijska sloboda u Hrvatskoj odlučila je biti neslobodna, a vlast svih građana vlast nekih. Najveći mediji u državi ignoriraju demokratsko gibanje tisuća građana u prikupljanju potpisa za raspisivanje referenduma, a aktualna politika davno je terminom građanin potisnula Hrvat, kao da državljanstvo vrijeđa nacionalnost. Oni koji su, navodno, htjeli povezati narodni korpus, uspijevaju ga sad i statusom građanstva razjediniti. Svibanj je mjesec Dana medija i osobitog spomena medijskih sloboda. Zanimljivo je na konkretnom tretmanu građanske inicijative 'U ime obitelji' vidjeti kako izgleda kad medij odluči ne biti glas, prenositelj, informator. Zaprepašćuje tolika imunost i divovska, zazidana šutnja (a kažu da je Berlinski zid srušen) spram inicijative koja ide za tim da se mijenja (i dopuna je mijenjanje postojećeg) Ustav, temeljni pravni akt, konstitutivni zakonski okvir države. U Hrvatskoj se vode rasprave kad se mijenja sadržaj i nižih zakona. Koja bi se tek rasprava i medijska pažnja trebala posvetiti želji za unošenjem neke stavke u najvišoj pravnoj odrednici? Što može više izazvati, od zadiranja u Ustav? U Hrvatskoj nije odjeknula ni presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, koji je dvjema osobama istospolne zajednice u Francuskoj odbio pravo na posvajanje djeteta, uz poruku da to nije diskriminacija.

Nisu svi referendumi isti!

Pokazanim NEdjelovanjem najvećih hrvatskih dnevnika i portala, opipljivo para glas iz tih 'uredništava': 'U ime obitelji' - ignoriraj! Možemo usporediti s načinom praćenja referenduma u Dubrovniku. Mjesecima smo bili izloženi prilozima o tom uzornom slobodarskom djelovanju Dubrovčana, a uređenje njihovog lokalnog prostornog plana tematizirano je kao investicija od državnog značaja par excellence. I unaprijed se znalo, Srđ je njihov! Je li 'U ime obitelji' toliko pogubno i jako, da im se ne pridaje pažnja koju bi, po novinarskom kriteriju novosti i rijetkosti (jer to raspisivanje referenduma u nas jest) zaslužila imati? Jesu li mediji toliko kao korektiv vlasti evoluirali, da im je odjedanput draže i manje 'opasno' štancati naslove o štrajkovima svih državnih prijevozničkih tvrtki, tragom prozivki da između zdravstvenog odgoja i egzistencijalne ugroženosti primat treba imati socijalni status i ekonomski standard? Je li zdravstveni odgoj ujedinio zdrav razum ljudi različitih svjetonazora i političkih opcija, pa glavni mediji kazaše - 'nećemo ovaj put dati prostor stavu koji je veći štrajk od ikojeg airlinesa, željeznice i tramvaja'? Ono bijaše medvjeđa usluga, reklama se plaća, a autogol i rat sa zdravim razumom vlastitog naroda ne zaboravlja!

Što je vijest, a što Ustav?

Na dan početka prikupljanja potpisa, vijest u državi je kako je nekad pozirala Slavica Ecllestone, a u danima kad se javlja o više od 200.000 prikupljenih potpisa, važna je tema nevjesta ruskog oligarha i raspodjela njihove imovine u Hrvatskoj. Najčitaniji mediji manifestirali su moć manipulacije, da se po jutru dan uopće ne poznaje, po stupcima i naslovima o braku kao zajednici muškarca i žene. Total(itar)na šutnja i ignoriranje! Prva obavijest o tome bili su retci o podršci akciji Igora Štimca. I 'Naš neimenovani izvor tvrdi', da će Vlada očitovanje o definiranju braka kao muško-ženske zajednice tražiti od Ustavnog suda, sugerirajući da će Ustavni sud tu mogućnost odbaciti. No, Branko Smerdel, profesor ustavnog prava i jedan od autora Ustava, za portal Index kaže da u tom slučaju ne vidi nikakvu vezu. „Ako u Ustavu imamo tajne službe, možemo imati i definiciju braka. Ne može se na referendumu odlučivati samo o onome što se nama sviđa ili ne sviđa. Ako građani kažu da to hoće u Ustavu, onda naravno da to može ići u Ustav. Ustav radi narod, rade ga birači i zato se vlast mora pokoravati Ustavu", kaže Smerdel.

Izbor samo njima, ne svima

Neprirodnu medijsku blokadu inicijative 'U ime obitelji' i nasilničkih događaja koji prikupljanje potpisa prate, u svojoj reakciji proziva i Hrvatski helsinški odbor: „Pojedini mediji koji su najsitnije izgrede, pogotovo one nad gay populacijom, pretvarali ili pretvaraju u javne skandale, danas uglavnom šute, pa hrvatska javnost stječe dojam da se uopće ne prikupljaju potpisi za referendum“. HHO smatra da se u medijima, koji prešućuju izgrede i napade na volontere, šutnjom podupire atmosfera linča. Ako neka manjina tako 'snošljivo'i 'dostojanstveno' nastupa a nije na vlasti, za čim bi sve posezala kad bi raspolagali sredstvima represivnog i inog državnog aparata? Ako su agresivni u sferi civilnog djelovanja na ikoji pokret drugoga i drugačijega, kako bi nastupali kao vlastodršci, političari? Sad koriste upaljače, bi li tada, u dopustivosti svog službenog djelovanja, koristili Molotovljeve koktele? Na sjednici Vlade premijer ne osuđuje nedemokratsko i nasilno ponašanje dijela građana svoje zemlje spram akcije koja se zalaže za referendum. Osude su rezervirane za određene stranačke boje, a otegotna okolnost je i u slučaju da si heteroseksualac. Potpisnici pisma Platforme 112, redom demokratskih i pravičnih naziva, 'U ime obitelji' prozivaju političkim manipulatorima. Nije li logičnije i prirodnije da se građanske udruge solidariziraju s drugim građanskim udrugama, jer im je narav djelovanja ista – buditi građansku akciju u društvu. Tko je zapravo manipulator, manipuliran i totalitaran? Je li stranačka pripadnost ikome prepreka za ikoje javno djelovanje? Postoji li pošteniji pristup od toga da se o važnom pitanju svatko punoljetan izjasni na referendumu? On nije privilegij nikoje narodnosti ni vjeroispovjesti, nego pravo svih birača. Svatko mu može pristupiti i s 'da' ili'ne' odlučiti. Čemu panika i uzbuna, kad svatko ima mogućnost izjašnjavanja? 'U ime obitelji' ne kaže što će građani na referendumu odlučiti. Samo želi mogućnost, opciju, da svi građani RH imaju priliku demokratskim putem izjasniti se o braku i obitelji.

Nacionalni šovinisti i klerofašisti

Postoji li igdje još zemlja s tolikim dvostrukim mjerilima spram svojih građana? Tumače li se igdje još pravo i zakoni, prekršaji i kazne, kao u zemlji čija su himna i priroda Lijepa naša? I tu ljepota završava. Jesu Amerikancu i Nijemcu, Amerika i Njemačka, takva i tolika maćeha, kao što je to Hrvatska Hrvatu - građaninu? Hrvatsko biće nije (više) podijeljeno na nacionalnoj ili vjerskoj, nego na građanskoj osnovi. Upravo zbog te dvije prethodne odrednice. A bili smo prosvjetljivani kako status građanina, u vremenu nacionalnih šovinista, sve državljane 'ujedinjuje' i razlike među ljudima prostora u kojem žive, bez obzira na narodnu pripadnost i svjetonazor, 'potire'. Sad ti građani-prosvjetitelji svoje sugrađane nazivaju klerofašistima! Kako građanin ove zemlje može biti Hrvat, a tek katolik? Kao građanski aktivan, ne smiješ ni član točno određene stranke biti. Vlast se i na komemoraciji u Jasenovcu ne libi politički obračunavati, manipulirajući izjavom 'domaći i gosti', koja je osobi koja ju je jasno obrazložila i europski mandat donijela. U čemu je razlika kad je za osudu da je netko domaći i gost po nacionalnoj, ne i po vjerskoj osnovi?

Kad opušak nije opasan

Do takvog razlikovanja dovodi, nažalost, i ponašanje policije. Napad na volontere 'U ime obitelji' je prekršaj. Pokazuje da su činovnici, izvršitelji političke volje, a ne državni službenici u službi prava, neovisni o bansko-dvorskoj uputi. Ne treba donijeti sankcije koje će zla djela sprječavati, nego poticati. Ohrabreno je svako buduće ponašanje pred štandom za kojim se u građanskoj sferi djelovanja nešto propisno događa. Ako vam dotična akcija ne odgovara, bacite opušak, platit ćete koju stotinu kuna, namjera i nije opasna. Paljevina ne ugrožava čovjeka pred kojim je upućena, konkretno i blisko, tek remeti zrak u prostoru, apstraktno i daleko. Zakon (njegovi tumači, koji znaju kad, što i otkud uzeti) to kvalificira lakšim prekršajem protiv javnog reda i mira, u skladu s otpustom iz traumatologije, da su čovjeku nanesene lakše ozljede. Nije bitno zbog čega i kako si UOPĆE u traumatologiju dospio, a nisi trebao, nego kako si iz nje izašao – lakše opečen. Rang dječje, blage opomene, 'Ne, ne, pec pec'. Glavno da nisu intervenirala vatrogasna kola s cijevima. Ili, ipak! Nemojte testirati kriterije remećenja javnog reda i mira upaljačem (i trgati potpisne liste je u rangu 'dijete se zanijelo', a s djetetom treba blago), jer će zakon u slučaju onih koji štite prava ikoga i ičega drugoga, (floskula je postala koji je nivo zaštite javnih akcija u vezi kućnih ljubimaca i homoseksualaca), itekako pokazati svoju snagu i moć. Štoviše, reći će da se takav u EU ne može proć'!

Gore stablo nego čovjek

(Hrvatska) policija, koja inače ne koristi metafore i čije djelovanje ne bi trebalo imati veze s pričanjem bajke, plamenu na Cvjetnom trgu pripisuje metaforičko značenje. Njihove radnje kažu da nije riječ o napadu na aktiviste, nego: 'Manji požar u kojem je opožaren štand izazvan je odbačenim opuškom cigarete'. Opušak je dobio moć neovisnog, samostalnog kretanja. Nije više povezan s tim da je u nečijoj ruci, koja ga treba baciti. Opušak je personificiran. Loš učinak izaziva on, a ne osoba koja ga na mjesto gdje to činiti ne smije, odlaže, i njegovim upravljanjem vlada. Slučajno se tu zatekao štand 'U ime obitelji'. Znači li to i izmjene zakona o suzbijanju požara? Neće li, tom logikom, uvijek biti kriv i za osudu opušak, a ne osoba koja bacanjem opuška ugrozu izaziva? Eto što znače konteksti! Da je umjesto plakata i ruksaka koji su gorjeli, a požrtvovna volonterka ih gasila, tu bila šiška bora ili šuma, o posljedicama (širenja) djelovanja opuška bolje ne razmišljati. Više treba žaliti stablo i šumu, nego obitelj i čovjeka. Ususret sezoni požara, koja poruka. Hoće li ovo ljeto biti manje kaznenih počinitelja požara, jer će ih uzrokovati opušci, a ne piromani? I ovo zaključivanje može se prije proglasiti poticajem na vršenje kaznenog djela, a ne da službeno objašnjenje zagrebačke policijske uprave o zlodjelu na Cvjetnom trgu do takvog zaključivanja dovodi.

Brzina djelovanja državnih službi varira od trenutka do trenutka

Učinkovitost u pravnom postupanju, do osuda s najviših političkih razina, u trenu se odvija kad je ugrožena seksualna ili nacionalna manjina. Bacanje kamenja na kuće u Biljanima Donjim naziva se kamenovanje i miniranje suživota, a bacanje opuška na trgu metropole nije paljenje i miniranje civilnog društva. Slučaj odjekne i do Bruxellesa i postane mjerilom hrvatskog ispunjavanja EU kriterija. Kad se napadne inicijativa u ime obitelji, obitelji bez nacionalnog, političkog ili vjerskog prefiksa – čiji je temelj zasnivanje heteroseksualnog braka, službena policijska izvješća o incidentima u Zagrebu pišu se dvadeset dana. Nema žurbe! Nekad smo ekspeditivni Europljani, a nekad lakonski Balkanci. Neka je Hrvatska u nečemu moćna ići protiv EU struje – u nejednakom i nepravičnom tretiranju svojih građanskih stvarnosti. Zaštita braka kao zajednice muškarca i žene nije kriterij za ulazak u EU. Tamo i ulazimo jer smo se zaštite takve zajednice odrekli. Varira i definicija govora mržnje. Kad hetereoseksualac homoseksualca nazove pederom, to je govor mržnje, ne i kad neistomišljenik 'U ime obitelji' javno napiše 'Isus voli pedere'. Reći peder je uvredljivo ovisno tko to i u kojem kontekstu kaže. Je li diskriminacija temeljem krvnih zrnaca teža i opasnija od one temeljem vjerskog uvjerenja? I spolnog! Jer i spol postaje predmetom vlastitog određenja; 21. st. nije stoljeće multinacionalnih kompanija, nego i multi-diskriminacijskih prava i osnova.

Gdje su studentski zborovi i ženske kuće?

Ipak, u Hrvatskoj postoji osvještena građanska solidarnost, pa i kod ljudi suprotnog stajališta. 'Građanska akcija' koja se inače ne slaže s 'U ime obitelji', osuđuje napade na volontere, 'neugodno time zatečeni'. Smatraju da taj čin 'nema veze s ljudskošću, kamoli sa zdravim razumom'. „Dovođenje života u opasnost i uništavanje nečije imovine, jer se skupljaju potpisi, ma koliko se netko ne slagao s temom skupljanja potpisa, nije u skladu civilizacijskih ni ljudskih dostignuća, niti ima ikakve veze s demokratskim pristupom na koji svi imaju pravo. Taj ekstreman čin napada samo šteti odnosima i te idiote, tko god da stoji iza toga, treba zatvoriti. Počinjenim napadom se samo stvara razdor u društvu. Ukoliko se već netko ne slaže s ciljem prikupljanja potpisa, na raspolaganju je cijela lepeza drugih mogućnosti, kojima se među ostalim i mi služimo, a koja ne uključuje nikakvo nasilje, dovođenje ičijeg života u opasnost niti oštećenje imovine“, poručuje Građanska inicijativa. Na Fakultetu elektrotehnike i računarstva muškarac je napao studentice volonterke, vrijeđao ih i trgao plakate, no nije se javio nijedan Studentski zbor, to osudio ili se s kolegama solidarizirao. Neugodnosti i nasilje su činjeni baš na mjestima gdje su volontirale žene, no nema reakcija B.a.B.e. i kuća za zaštitu od nasilja nad ženama.

I još nešto znakovito!

Kako su vodeći hrvatski mediji složno kvalificirali dr. Judith Reisman kao kontroverznu znanstvenicu, tako su se, izvješćujući o akcijama 'U ime obitelji', odlučili za riječ TVRDE. Naime, izvješće 'U ime obitelji', u kojima su akteri argumentirano opisali nasilne radnje kojih su njihovi volonteri žrtve, u medijima nije preneseno kao gotova činjenica. Nego je uz tu informaciju stavljeno da u akciji 'U ime obitelji' TVRDE kako su njihovi volonteri izloženi negdje incidentnim, otežanim uvjetima djelovanja. Nije rečeno 'To se dogodilo', jasno potkrijepljeno, nego 'U ime obitelji tvrde…', da se neugodna radnja dogodila. Poruka: takvo prenošenje informacije sumnja u izrečeno, oni se od vjere u realno događanje takvih čina ograđuju. Nije to što je očito u rangu s onim što jest po neimenovanom izvoru. Vjeruje se tajnama i zastorima, ne očiglednostima. Kako se odjednom mijenjaju načini prenošenja informacija! Tko je zapravo kontroverzan? Medijska sloboda koja je odlučila biti neslobod(n)a.

17.05.2013.Autor: Ines Grbić

Izvor: Laudato.hr

Znam.
Kolumna Tanje Popec sa HKR-a donosi nešto ovaj put nema veze sa vjerom.
I inače je Tanja jedna draga osoba koja je posebna.

Po logici – uplaši čovjeka, pa njime vladaj – ovih je dana otvorena tema preventivne mastektomije (odstranjenje dojki). Jednostavno rečeno, to je odstranjenje dojki kako žena ne bi oboljela od raka. Glavni lik ovog „horora“ postala je američka glumica Angelina Jolie. Liječnici strepe hoće li sada ovaj čin postati „modus vivendi“ mnogih, već unaprijed, uplašenih žena? Ako je to učinila jedna slavna osoba, zasigurno se radi o „poželjnom“ načinu rješavanja problema.

Svijest ili nesvijest

„Svijest o visokom riziku od teške zloćudne bolesti bila je presudna da se američka filmska zvijezda odluči odstraniti obje dojke, iako bolesti još nije bilo traga.“ Ili, pojasnimo, tkivo koje nije bolesno odstranjuje se da jednog dana ne bi bilo bolesno. Preventivna medicina vrlo veliku ulogu pridaje genskom kodu čovjeka. I ako je u genima „zapisano“ da je organizam sklon raku, tada se osoba podvrgava testovima i u preventivnoj kirurgiji uklanja se organ koji bi mogao biti rasadište zloćudnih stanica. Naglasak je na „bi mogao biti“, a ne „već jest“ oboljeli organ. Imperativ preventivne medicine koji je primijenjen i u ovom slučaju je stara izreka: „Bolje spriječiti nego liječiti.“ Ako ovu priču uzmemo zdravo za gotovo, po toj logici doći će vrijeme kad ćemo eliminirati dio po dio tijela, jer „nikad se ne zna“ kad bi koji organ mogao oboljeti. Primjerice, možemo odrezati ruku, jer možda ćemo je jednog dana slomiti, pa da ne trpimo bol od loma, bolje je ukloniti ruku. Zamislite ironije: odstraniš jedan organ, jer su liječnici (na vrlo skupom pregledu) utvrdili da imaš genske predispozicije za rak tog organa, a umreš od, primjerice, zatajenja srca? Smrt te čeka kako god okreneš. No, je li život stvoren da postane kavez?

Dobro plaćen proizvod

Preventivna medicina, u čije područje pripadaju i programi mršavljenja, pokazuje se kao vrlo unosna grana. Ne podliježe državnom proračunu, a ima zajamčenu zaradu, jer ljudi u strahu čine sve kako bi se zaštitili od moguće patnje i bolesti. No, u svemu, pa tako i u tome treba biti razborit. Mudru izreku - „Bolje spriječiti nego liječiti“ - nije potrebno shvatiti tako radikalno, već znati uklopiti u redoviti način života, što je puno jeftinije od plaćanja „proizvoda i usluga“ preventivne medicine. Budući da je dokazano da, osim genske uvjetovanosti određenih vrsta zloćudnih bolesti, postoji i stil života koji diktira njihovu pojavu, nije li mudrije usmjeriti pozornost na stil života? U tome možemo biti vlastiti gospodari. U ovom konkretnom slučaju preventivne mastektomije američki, ali i naši domaći stručnjaci potvrđuju da je kod većine žena ključni faktor rizika, ne nasljeđe, nego stil života: alkohol, pušenje, tjelesna (ne)aktivnost. Dodajmo tome i informaciju koju će žene čuti u individualnim razgovorima sa svojim liječnicima. Naime, one koje su više puta rodile, već je trudnoća prirodnim putem, zbog utjecaja hormona, zaštitila od zloćudnih bolesti.

Sofisticirano razaranje ženstvenosti

Reakcije na čin Angeline Jolie, kao i posljednjih godina rastući trend preventivne mastektomije po kojem je udvostručen broj žena koje su odrezale drugu dojku nakon što su oboljele na jednoj, ukazuju na sve manje hrabrosti za život. Jedna od anketiranih žena iz Hrvatske, koja je i prije ikakve naznake oboljenja, odstranila i drugu dojku, kaže da je „sve bolje nego čekati bolest.“ Je li moguće da život postaje čekanje bolesti? Da priča vodi u jednom drugom smjeru, pokazuje činjenica da žene koje su jednom oboljele od raka dojke, zbog hormonski ovisnih tumora, odstranjuju i jajnike. I tako ulaze u preranu menopauzu, što znači doživotna nemogućnost rađanja. Nije mi namjera baviti se medicinskom stranom priče, već ukazati na opravdanu sumnju da se, u strahu kojim je zarobljeno sve više žena, krije sofisticirani oblik razaranja ženstvenosti i majčinstva. Ginekolozi potvrđuju da je iz godine u godinu sve veći broj reproduktivnih oboljenja koja sve više pogađaju mlađe ženske osobe. Radi se upravo o organima reproduktivnog sustava, dakle to je prva kolijevka života – jajnici, maternica i dojke. Svjesno se odreći te kolijevke – to je norijada zdravog razuma. Bojati se bolesti koja bi se mogla, ali i ne mora se, pojaviti za dvije tri godine? Dvije-tri godine dovoljno je vremena za barem jedno rođeno dijete.

Robinje ženstvenosti

Je li ženama bačena bubica straha pod krinkom visoke svjesnosti rizika? Postaju vrlo vješto izmanipulirane, a zapravo su pretvorene u robinje straha od vlastite ženstvenosti. Dr. Iva Sorta Bilajac Turina, bioetičarka s Medicinskog fakulteta u Rijeci za Novi list postavila je pitanje: „A zašto strepiti?“ Opravdava radikalno zadiranje u vlastito tijelo ako su genski testovi pokazali određenu vjerojatnost da se zloćudna bolest pojavi. Ako tako gledamo, onda je život najrizičnija pojava na kugli zemaljskoj. Budimo toliko radikalni pa zaključimo da se uopće ne isplati živjeti, jer već od rođenja nas može pratiti „zla kob“. Brisanjem života s lica zemlje izbrisat ćemo i svu patnju. Čini se da smo na području na kojem treba dobro razlikovati zrelu svijest o riziku i strah od bolesti. Liječnici sami kažu da nitko ne može jamčiti da će se prognoza ostvariti – kako za ozdravljenje, tako i za oboljenje. Odnosno, oni su dužni informirati, a o stavu samog pacijenta ovisi krajnji ishod bolesti. Odavno je dokazano i poznato da optimizam liječi. Poboljšava stanje organizma kod oboljelih, utječe na imunološki sustav i čak sprječava pojavu bolesti, pa i nekih oblika raka. Mislim da se radikalnim potezima i planetarno popularnih „zvijezda“ mogu suprotstaviti deseci tisuća žena koje su prihvatile bolest kad se ona dogodi, i svojom osobnošću i vjerom došle do pobjede nastavljajući živjeti kao svjedokinje da bolest nije čovjekov krajnji gospodar. Ako život predstavljamo kao rizik za bolest i patnju ukrali smo mu ljepotu koja ga čini neizmjernom mogućnošću dobra. Ne kradimo ženi ženstvenost i majčinstvo, jer upravo je zbog toga žena posebna. Ženu čini lijepom to što je voljena i prihvaćena. Ljubav se, pak, ne naplaćuje, a neizmjerno puno daje. Vodi do neslućenih mogućnosti pobjede i najtamnijih epizoda života. Skloni smo diviti se riječima i djelima Majke Terezije. No, jesmo li dovoljno hrabri i prihvatiti ih nasuprot pričama o mogućim nevoljama koje se možda nikada ne dogode?

Život je prilika, iskoristi je.
Život je ljepota, divi se.
Život je blaženstvo, okusi ga.
Život je san, ostvari ga.
Život je izazov, prihvati ga.
Život je dužnost, obavi je.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, pazi na nj.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, otkrij je.
Život je obećanje, izvrši ga.
Život je tuga, nadvladaj je.
Život je pjesma, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, suprotstavi se.
Život je pustolovina, ne bježi od nje.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga!

21.05.2013.Autor: Tanja Popec

Izvor: Laudato.hr

Instalirao sam ga nočas.
Super radi i moja preporuka za osobni rast u vjeri.
To ne znači da ću češće odlazit u crkvu jer se ne slažem sa nekim stajalištima.

Na blagdan Marije Pomoćnice, 24. svibnja 2013., službeno je objavljena besplatna aplikacija "Nova Eva" i za Android pametne telefone.

"Svrha ove aplikacije je nova evangelizacija. Neka posluži kao oruđe nove evangelizacije", istaknuo je don Ivan Šibalić, povjerenik za pastoral mladih Hrvatske salezijanske provincije i koordinator ovog projekta. Nakon velikog uspjeha na iPhone uređajima, nada se istom uspjehu i na Android pametnim telefonima.

Što aplikacija sadrži?

Molitvenik, dnevna misna čitanja, propovijedi, vjeronauk, glazbu... U ovom trenutku u aplikaciji je najgledanija video snimka vjeronauka don Damira Stojića, na temu "Brak je zajednica muškarca i žene", koju je u manje od 24 sata pogledalo više od 2.000 ljudi. Sve to besplatno preuzmite u Android Play Storeu.

Za preuzeti aplikaciju, u Android Play Store upišite "Nova Eva".

Izravne linkove potražite na stranici www.NovaEva.com.

Izvor: Laudato/Nova Eva

Svog djeda se uvijek rado sjetim. On je bio čovjek od malo riječi i puno djela. Mnogo sam mogao naučiti iz njegova života, iz svakog dana koji je proživio. Međutim, puno više u sjećanju su mi ostale neke njegove riječi. One su bile izrečene kao šapat, naizgled tako krhke da bi ih i malo jači povjetarac odnio u zaborav. No, djed je uvijek mudro pričao. Te bore po licu i ispucale ruke su previše toga vidjele i čule da bi njegove riječi bile prazne. Uvijek se ranom zorom budio i odlazio spremiti doručak i pobrinuti se oko životinja. Brat i ja bismo mu se pridružili tek oko 10 sati, no tada je sav rad oko životinja bio gotov, bar na neko vrijeme. Sjedeći u hladu, često je držao molitvenik i mrmljao sebi u bradu. Naravno da se molio, al nama je to uvijek smiješno izgledalo. Djed nas je često znao pitati kako nam škola ide, što je sa treninzima i što ćemo jednoga dana biti. Iskreno, mislim da ga to nije nikada pretjerano zanimalo, ali ne zato što mu nije bilo stalo do nas, već zbog mudrosti o kojoj nam je često govorio. "Budite pošteni što god radili u životu! Svejedno, bili odvjetnici, košarkaši, trgovci ili ekonomisti, samo budite pošteni. To je put koji vodi u raj! I ne zaboravite na Gospodina i na svoju obitelj. To je jedina stvar za koju se vrijedi boriti!"

Gdje je nestala obitelj?

Te riječi mi danas odzvanjaju jače nego ikada. Obitelj i borba za obitelj. Naravno da mi to tada nije bilo jasno. No, danas smo svjedoci želje za razaranjem obitelji. Obitelj, kao temelj, kao snaga svakoga od nas, došla je na sam rub svoga postojanja. Ona, koja je do jučer bila sigurnost, danas je sve samo ne to. Očito je dobro znao Sotona gdje treba prvo udariti. Ako se sruše otac i majka, ako se udari po djetetu, što ostaje? Samo bol i praznina, koliko god mi to poricali. Vidimo da nam se danas pod nos gura sve što se smatra normalnim i prirodnim. Istovremeno, nameće mi se jedno pitanje: Zašto je svakim danom sve više i više tuge, boli, patnje i suza? Zar nismo izgubili nešto što su nam naši djedovi prenosili? Gdje je to i kako nestalo? Gdje smo pogriješili? Prvi, a i glavni razlog - odvojili smo se od Njega. On je taj koji nam je svima zaštita, koji nas budnim okom prati i čuva. Ako nemamo Gospodina, što imamo? I zato je jako važno da se mlade obitelji ne odvoje od Njega. Uostalom, On je i spojio te obitelji, On je rekao: "Neka bude!" I samo tako će biti dobro, samo u Njegovoj prisutnosti. Samo takva zajednica, gdje dijete odrasta u očevoj i majčinoj ljubavi može biti pravi (i prvi!) svjedok Kristove ljubavi.

Superman poslan od Gospodina

Zašto se danas pokušava maknuti ulogu oca i majke iz obitelji, iz braka? Zar netko može zamijeniti njihovu ljubav i žrtvu prema nama? Majčinu žrtvu i očevu sigurnost? Jedna stara židovska poslovica kaže: "Bog ne može biti svugdje, pa je zato stvorio majke". Zar to stvarno nije istina? Mog mlađega brata i mene je odgojila samo majka. Što stariji postajem, shvaćam koliko je ljubavi ona dala, tj. koliku je žrtvu za nas podnosila. Sve bi učinila za nas dvojicu - branila nas, čuvala, pazila i hranila... Zapravo znam jednog pravog Supermana, ravno od Gospodina poslanog! Takvu ljubav ne bi moglo ni deset očeva zamijeniti! Uistinu, nema te vage koja može izmjeriti majčinu ljubav! E sada, negdje sam pročitao da jedan otac vrijedi više nego stotinu učitelja. To je isto istina. Iako se jako slabo sjećam svoga oca, neke sitnice i detalje je teško zaboraviti. Uostalom, gledao sam i druge očeve koji su živi primjer mudrosti, snage i sigurnosti. To je, uostalom, i moj djed bio. Oni su ti koji nas uče da budemo jaki i mudri, da samo svojim radom i znojem možemo daleko dogurati. Tako sam ja vidio svoga djeda, i očeve svojih prijatelja, i nadam se da ste vi imali takvu figuru svoga oca. Takvi primjeri, žrtve i ljubavi majke, te mudrosti i sigurnosti oca, uz Njegovo vodstvo će nas dovesti do puta sreće. Baš ta obitelj mora biti prvi svjedok vjere i ljubavi. Inače nam je sreća svima narušena, što danas možemo vidjeti na primjeru mnogih obitelji. Otuđili smo se od Njega, prihvatili neke druge stvari. Neće nam Bog nikada okrenuti leđa, samo se moramo što prije vratiti u Njegovo krilo. To nas je krilo uvijek čuvalo od svih napada Zloga.

Izumire li Hrvatska?

Nedavno sam bio na jednom seoskom imanju gdje sam od jednog starog djeda čuo pojam "umiruća Hrvatska". Duboko mi se taj pojam utisnuo u misli i već dugo promišljam o njemu. Zar stvarno Lijepa Naša umire? Što točno umire? Da, Hrvata je sve manje, ali ubrzo sam shvatio da se ne radi o broju ljudi, o djeci koje se sve manje rađa... Djed je mislio na duhovni svijet, na umiranje ljudske duše. Zapravo je s tim pojmom pogodio u srž samoga problema. Čovjek bez duše je ništa, samo tijelo. To je čovjek koji ne osjeća, koji ne voli i ne ljubi. I stvarno, kada bolje pogledamo, puno je takvih zombija oko nas; puno je takvih koji su zaboravili na vjeru koju su nam ostavili naše bake i djedovi i sada lutaju ovim svijetom. Kako li smo samo uspjeli zaboraviti na temeljne vrijednosti koje su nam oni ostavili - Boga, našu vjeru, obitelj? Svijet se bez toga polako urušava. Međutim, ja se ne bojim. Jedan meni jako dragi fratar je rekao da posjedujemo najjače moguće oružje na ovome svijetu; oružje koje nikoga ne može ozlijediti, a može svima pomoći; oružje bez ikakvih velikih tajni i kemijskih spojeva; oružje koje može svaki čovjek koristiti. Krunica je ta snaga koju imamo. S njom u rukama i molitvom na usnama možemo pobijediti ovaj svijet. Ona je naš hod uz Gospodina, ona je naša pobjeda. Svako njeno zrno je poput pšenična zrna što pada na tlo te donosi stostruk plod! I jedna nam je misija ostala za kraj. Uzeti krunicu danas u ruke i pomoliti se da se vrate izgubljene duše na pravi put, i da se obitelj stavi pod siguran krov. Samo tako će nestati "umiruća Hrvatska", samo tako ćemo opet osjetiti pravu Radost u životu...

Autor: Marko Barišić

Izvor: Pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije

Samo činite dobro i naći ćemo zajednički jezik, rekao je papa Franjo. Napravio je odmak od stava svojeg prethodnika koji je imao tvrđi stav prema nekatolicima.

Samo činite dobro i naći ćemo zajednički jezik, rekao je papa Franjo. Napravio je odmak od stava svojeg prethodnika Benedikta XVI., koji je imao tvrđi stav prema nekatolicima. Papa Franjo objasnio je da na ateiste treba gledati kao na dobre ljude ako čine dobra djela. Rekao je da će Isus otkupiti i njihove grijehe bez obzira što ne vjeruju u njega.

Izvor: 24 sata.

Evangelizacijsko poslanje Crkve
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U Vjerovanju, odmah nakon što smo ispovijedali vjere u Duhu Svetom, kažemo: "I u jednu
svetu katoličku i apostolsku Crkvu". Postoji neka duboka veza između tih dvaju zbiljnosti
vjere: to je Duh Sveti, koji daje život Crkvi, vodi je na njezinu putu. Bez prisutnosti i
djelovanja Duha Svetoga, Crkva ne bi mogla živjeti i ne bi mogla ostvariti zadaću koju joj je
uskrsli Isus povjerio: da učini učenicima sve narode (usp. Mt 28, 18). Evangelizacija je
poslanje Crkve, i to ne samo nekih, već moje, tvoje, naše poslanje. Apostol Pavao je zavapio:
"jao meni ako evanđelja ne navješćujem" (1 Kor 9, 16). Svi moraju biti navjestitelji evanđelja,
prije svega životom! Pavao VI. je isticao: "Da Crkva može naviještati Evanđelje, za nju je to
zapravo milost i njeno poslanje, njena najdublja raspoznajna crta. Ona je upravo radi
naviještanja Evanđelja" (Apost. pobud. Evangelii nuntiandi, 14).
Tko je pravi pokretač evangelizacije u našem životu i u Crkvi? Pavao VI. ne ostavlja prostora
sumnji: "Upravo on [Duh Sveti], danas kao i u počecima Crkve, djeluje u svakom
blagovjesniku koji mu se prepusti da ga vodi i da u njegova usta stavi do čega on sam ne bi
mogao doći, dok u isto vrijeme pripravlja i dušu slušatelja da bude otvorena i prijemljiva za
Radosnu vijest i Kraljevstvo koje se naviješta" (isto, 75). Za naviještanje evanđelja je, dakle,
nužno još se jednom otvoriti djelovanju Božjeg Duha, bez straha od onoga što od nas traži i
kamo nas vodi. Uzdajmo se u njega! On će nas osposobiti da živimo i svjedočimo našu vjeru.
On će i prosvijetliti srce onoga kojeg susrećemo. To je bilo iskustvo na Pedesetnici:
apostolima, okupljenim s Marijom u dvorani Posljednje večere, "pokažu… se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti." (Dj 2, 3-4). Duh Sveti, sišavši na apostole, izvodi ih iz prostorije u kojoj su se od straha bili zatvorili, izvodi ih iz njih samih i pretvara ih u navjestitelje i svjedoke "djela Božjih" (r. 11). A ta preobrazbu koju čini Duh Sveti odražava se na mnoštvo "iz svakog naroda pod nebom." (r. 5) koje je pohrlilo na to mjesto, jer je svatko čuo riječi apostola kao da su izgovorene na njihovu jeziku (r. 6).To je prvi važni učinak djelovanja Duha Svetoga koji vodi i daje poticaj naviještanju evanđelja: jedinstvo, zajedništvo. U Babelu, prema biblijskom izvješću, započelo je raspršivanje naroda i konfuzija jezikâ, što je posljedica čovjekove oholosti i bahatosti koji je htio, vlastitim silama, graditi bez Boga "grad i toranj s vrhom do neba" (Post 11, 4). Na Pedesetnicu te su podijele prevladane. Nema više oholosti spram Boga, niti zatvorenosti jednih prema drugima, već postoji otvorenost Bogu, postoji neko izlaženje poradi naviještanja Božje riječi: nastaje jedan novi jezik, jezik ljubavi koji Duh Sveti izlijeva u srca (usp. Rim 5, 5); jezik kojeg svi mogu razumjeti i koji, kada je prihvaćen, može se očitovati u svakom životu i u svakoj kulturi. Jezik
Duha Svetoga, jezik evanđelja je jezik zajedništva, koji poziva na prevladavanje zatvorenosti i
ravnodušnosti, podjela i suprotstavljanja. Svi bi se morali zapitati: kako dopuštam da me vodi
Duh Sveti tako da moje svjedočenje vjere bude svjedočanstvo jedinstva i zajedništva? Nosim
li riječ pomirenja i ljubavi, koja je evanđelje, u sredine u kojima živim? Ponekad se čini da se
ponavlja ono što se dogodilo u Babelu: podjele, nesposobnost ljudi da jedni druge razumiju,
suparništva, zavisti, sebičnosti. Što činim sa svojim životom? Širim li jedinstvo oko sebe? Ili
unosim razdor, svojom brbljavošću, svojim kritikama, zavistima? Što činim? Mislimo na to.
Nositi evanđelje znači da mi prvi naviještamo i živimo pomirenje, oproštenje, mir, jedinstvo,
ljubav koje nam Duh Sveti daruje. Sjetimo se Isusovih riječi: "Po ovom će svi znati da ste moji
učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge" (Iv 13, 34-35).
Drugo: na dan Pedesetnice, Petar, pun Duha Svetoga, ustaje "zajedno s jedanaestoricom" i
"podiže glas" " (Dj 2, 14) i "otvoreno" (r. 29) naviješta radosnu vijest o Isusu, koji je dao svoj
život za naše spasenje i kojeg je Bog uskrisio od mrtvih. To je drugi učinak djelovanje Duha
Svetoga: hrabrost naviještati novost Isusova evanđelja svima, otvoreno (parresia), glasno, u
svakom vremenu i na svakom mjestu. A to se događa i danas za Crkvu i za svakog od nas: iz ognja Duha Svetoga, iz djelovanja Duha Svetoga, oslobađaju se uvijek nove snage za
poslanje, novi putovi na kojima treba naviještati poruku spasenja, nova hrabrost za
naviještanje evanđelja. Ne zatvarajmo se nikada tome djelovanju! Živimo ponizno i hrabro
evanđelje! Svjedočimo novost, nadu, radost koju nam Gospodin unosi u život. Osjetimo u
sebi "slatku i okrepljujuću radost naviještanja" (Pavao VI., Apost. pobud. Evangelii nuntiandi,
80). Zato jer nam evangeliziranje, naviještanje Isusa daje radost; sebičnost nam naprotiv daje
gorčinu, žalost, čini nas klonulima; evanđelje nas pak podiže.Samo ću se kratko osvrnuti na treći element, koji je međutim posebno važan: nova
evangelizacija, Crkva koja evangelizira mora polaziti uvijek od molitve, od zazivanja - poput
apostola u dvorani Posljednje večere - ognja Duha Svetoga. Samo vjerni i snažni odnos s
Bogom omogućuje nam izaći iz vlastitih zatvorenosti i otvoreno (parresia) naviještati
evanđelje. Bez molitve naše djelovanje postaje prazno a naše naviještanje nema dušu, nije
oživljeno Duhom.
Dragi prijatelji, kao što je rekao Benedikt XVI., Crkva danas "osjeća prije svega vjetar Duha
Svetoga koji nam pomaže, pokazuje nam pravi put; i tako, s novim zanosom, krećemo na put i zahvaljujemo Gospodinu" (Govor na redovnoj Biskupskoj sinodi, 27. listopada 2012.).
Obnavljajmo svakoga dana vjeru u djelovanje Duha Svetoga, vjeru da on djeluje u nama, on
je u nama, daje nam apostolski žar, daje nam mir, daje nam radost. Pustimo da nas on vodi,
budimo muškarci i žene molitve, koji odvažno svjedoče evanđelje, i postanimo u našem
svijetu oruđa Božjeg jedinstva i zajedništva. Hvala!

Papa Franjo primio poklon mladih Zagrebačke nadbiskupije
Susret sa Svetim Ocem
Kruna hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije u Rim bila je generalna audijencija u srijedu, 22. svibnja na kojoj su mladi predali Svetome Ocu papi Franji dar – fotografiju sa srcem i natpisom „papa Franjo“ nastalu na nadbiskupijskom hodočašću mladih u katedralu na nedjelju Dobroga pastira.

Poseban Papin pozdrav mladima Zagrebačke nadbiskupije

Bila je to prva audijencija u pontifikatu pape Franje na kojoj se prevodilo na hrvatski jezik, a Papa je mlade Zagrebačke nadbiskupije posebno pozdravio. „Srdačno pozdravljam i blagoslivljam sve hrvatske hodočasnike, a na poseban način mlade vjernike iz Zagrebačke nadbiskupije zajedno s njihovim nadbiskupom, uzoritim gospodinom kardinalom Josipom Bozanićem! Dragi mladi prijatelji, susret sa živim Gospodinom u sakramentima neka ražari vaša srca kako biste oduševljeno svjedočili svoju vjeru i ljubili bližnje“, rekao je Sveti Otac u svojemu obraćanju mladima.

Susret prepun emocija

Poseban poklon u čijem je stvaranju sudjelovalo više od tisuću mladih, a u koji su molitvama i duhom utkani mladi cijele naše Nadbiskupije, Papi su u zajedništvu sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem predale Valentina Gusić i Elizabeta Mikulić. Duboko zahvalne svojemu povjereniku vlč. Ivici Budinšćaku koji im je povjerio ovu veliku čast i blagoslov, djevojke su samo za Pastoral mladih podijelile prve dojmove susreta sa Svetim Ocem. „Kada nam je Papa prišao, Kardinal mu je objasnio što je točno na fotografiji i kako je ona nastala. Papa je fotografiju pažljivo promatrao s velikim osmijehom na licu, a potom je usklinuo: 'Kako dobra ideja!'“, govore Valentina i Elizabeta još uvijek vidno uzbuđene.

Iako priznaju kako još uvijek nisu u potpunosti svjesne što su doživjele te još u sebi prebiru dojmove, djevojke se slažu kako je susret sa Svetim Ocem bio jedan od najemotivnijih i najradosnijih trenutaka u njihovu životu. „Postoje trenuci za koje nema dovoljno snažnih riječi koje bi ih opisale, teško je izraziti emocije u trenutku kad je Sveti Otac došao do nas, pružio nam ruku i blagoslovio nas, to su bili trenuci milosti“, govori Elizabeta. „Radost, radost, radost, i opet radost! Bio je to susret djece s ocem, veoma emotivan, veoma snažan, prepun ljubavi, ispunjen srećom, prožet očinskom blagošću i toplinom i radošću djeteta“, dodaje Valentina. Upravo je Papina očinska toplina na djevojke ostavila najveći dojam. „Zadivila nas je silna energija i pažnja koju je Papa poklonio svakome čovjeku s kojim se susreo. Iz njega jednostavno izvire tolika ljubav za svakoga da osjećaš koliko si mu baš ti važan u tom trenutku“, svjedoče djevojke.

Nije skidao osmijeh s lica

Dok je Sveti Otac proučavao fotografiju, sa suprotne strane platoa bazilike sv. Petra dopirali su uzvici ostalih mladih hodočasnika. Kako prepričavaju djevojke, nadbiskup Georg Gänswein, tajnik pape u miru Benedikta XVI., rekao je papi Franji da se ostatak mladih Zagrebačke nadbiskupije nalazi s druge strane. „Ekipa je zakon, neumorno su dozivali Papu i mahali sa zastavicama. Kada je Papa čuo da su ostali mladi sa suprotne strane, okrenuo se i mahnuo im da ih pozdravi“, prisjećaju se djevojke te dodaju kako Sveti Otac ni u jednom trenutku nije skidao osmijeh s lica. „Sjećam se kako sam u jednom trenutku, gledajući osmijeh koji nikako nije silazio s Papina lica, pomislila da ne znam tko je sretniji – mi ili on. Mislim da je Papa gledajući fotografiju vidio veliku ljubav mladih Zagrebačke nadbiskupije koja je fotografijom postala gotovo opipljiva“, govori Valentina.

Papina molba

Nakon što ih je blagoslovio, Sveti je Otac djevojkama rekao: „Molite za mene!“ Ta Papina gesta urezala im se duboko u srce. „Te riječi istovremeno izražavaju duboku poniznost, ali i veliku potrebu Božje snage kako bi nastavio ovaj pontifikat ljubavi i blizine čovjeku“, rekla nam je Elizabeta. „Kada ti Papa kaže da moliš za njega, shvatiš to vrlo ozbiljno. Papa me zamolio da molim za njega, važna mu je moja molitva, važna sam mu ja... Predivno – u tom trenutku kada je to izgovorio sam spoznala veličinu Papine poniznosti, a snaga molitve dobila je jednu sasvim novu dimenziju“, svjedoči Valentina. Oduševljene susretom sa Svetim Ocem, djevojke i vas pozivaju – molite za Papu da nastavi svojim djelima oduševljavati ljude širom svijeta za Krista!

Jedna anegdota za kraj...

Valentina i Elizabeta su s nama podijelile i jednu anegdotu. Naime, neposredno prije negoli je Sveti Otac došao do njih, prišao im je Papin tajnik mons. Alfred Xuereb u pratnji zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. „Mons. Xuereb je pogledao na sat i rekao nam da će Papa nažalost morati otići prije negoli dođe do nas jer je ručak već spreman te će se ohladiti ako se ovo oduži“, prisjećaju se djevojke koje se nisu dale smesti, već su se snalažljivo odmah ponudile da će one Papi pripremiti novi ručak. Mons Xuereb se potom s djevojkama prisjetio i susreta s papom Benediktom XVI. na Trgu bana Jelačića rekavši kako mu je taj susret ostao u lijepom sjećanju.

Znam.
Ovaj članak stavljam jer s obzirom što doživljavam od strane KC u Zagrebu gdje sam na marginama i luzer i osoba koju kao svi žale podržavam.
U Zagrebu od strane KC non stop dolazim do nekih prepreka, pogotovo od strane družbe Isusove tj od Isusovaca.
Neću javno pisat što su radili kada mi je bilo teško.
To Bog, ja i oni znaju.
Istina je da sam sada promotor sporta i opet sam na margini.
Molitva je moj život. Vjerujem u Boga ali na žalost u instituciju KC ne.

Nije trebalo dugo čekati odgovor na peticiju za referendum, koja je obilato podržana od strane Crkve, a protivi se gej brakovima koji ni ne postoje kod nas, kao i rodnoj ravnopravnosti i ljudskim pravima, Ustavu... Prikupljaju se, naime, i potpisi za nešto daleko logičnije. Crkva je, naime, neprofitna koliko i NK Dinamo, a porez ne plaća.

Zato je udruga David ovih dana započela prikupljati potpise za peticiju za konačno oporezivanje te moćne i imućne institucije u Hrvatskoj. Korak je to na koji su se odlučile i neke od država koje se smatraju tradicionalnim katoličkim utvrdama.

Zbog zainteresiranosti građana, stranica peticije odvajanje-drzave-crkve.com pala je u petak ujutro. No, i na ulicama su postavili štandove, pa se može potpisati i izvan virtualnog svijeta.


Apsurd: Imovina im se broji u milijardama eura, a dobivaju poticaje i – ne plaćaju porez!
A to je tek uvod u daleko opsežniju akciju. Evo kako organizatori peticije objašnjavaju svoju odluku:

"Katolička crkva je izuzetno bogata te njena cjelokupna svjetska imovina iznosi više tisuća milijardi, u Hrvatskoj nekoliko milijardi eura (samo vrijednost njenih nekretnina iznosi nekoliko milijuna eura), a godišnje Crkva iz proračunskih sredstava dobiva oko milijardu kuna (oko 250 mil. direktno, ostalo preko općina i raznih drugih subvencija). Katolička crkva je oslobođena od mnogih poreza, odnosno nameta koje plaćaju drugi poslovni subjekti i građani, u prvom redu radi se o njenoj vjerskoj djelatnosti koja se ubraja u neprofitnu", ističu u obrazloženju pokretanja peticije.

Izuzetno bogati

"Mislimo da je u sferi Katoličke crkve sva crkvena djelatnost dobitna (profit) jer je namijenjena za pridobivanje članova i sredstava za svoj rad", ističu. Djelatnosti Katoličke crkve, dakle i dobrotvorne, školske, klasično vjerske služe širenju vjere, što je i dužnost svakog katolika, pa bi bilo pravedno da se čitava crkvena aktivnost, "uključujući sve nekretnine, u cijelosti oporezuje", posebno zato što je "Katolička crkva izuzetno bogata te je u mogućnosti s lakoćom platiti porez".

"Tražimo i to da u ovoj privredno-financijskoj krizi bogati nose veći dio od siromašnijih – Katolička crkva dakako spada u razred jako bogatih", nadalje navode.

Kršenje Ustava

Nedopustiva je, nastavljaju, činjenica da Hrvatska "još u 21. stoljeću ne propisuje Crkvi, odnosno njenim osobama sve poreze na način kako su propisani drugim fizičkim ili pravnim osobama, te joj poreznim privilegijama omogućava daljnje bogaćenje. To je očito kršenje članka 41. Ustava koji govori o jednakosti pred zakonom".
Smatraju da je crkveno djelovanje u suprotnosti sa svim etičkim normama, s pozicije ljudskog razuma i božanskog stajališta, da su crkvene institucije koje bi trebale biti uzor i potpora građanima i svojim vjernicima, sebe učinile nedodirljivima.

Na leđima građana

"Svoje bogatstvo, sve svoje crkvene i osobne prihode zaštitile su od oporezivanja, i sve to na teret svojih građana", navode u udruzi David.

Prikupljanje peticije samo je uvod u pokretanje šire javne rasprave i ostalih akcija kojima će se nastojati ostvariti ravnopravnost Crkve s ostalim sudionicima u društvu.

Izvor: net.hr

Grupa zasad nepoznatih osoba sinoć je oko 22 sata kamenjem 'napala' nedavno otvoren Islamski centar na Zametu u Rijeci.

Službenici II. policijske postaje Rijeke odmah su se po dojavi da više osoba baca kamenje u pravcu vjerskog objekta, uputili na teren. Obavili su očevid i utvrdili da je na prozoru uredskih prostorija Islamskog centra razbijeno staklo.

Ozlijeđenih osoba nije bilo, a nastala materijalna šteta će biti utvrđena naknadno.

Policija nastavlja kriminalističko istraživanje s ciljem utvrđivanja svih relevantnih činjenica ovog događaja i pronalaska počinitelja.

Nastavlja se prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma kojim bi se u Ustav unijela odredba da je brak zajednica žene i muškarca. Građanska inicijativa „U ime obitelji“ izvijestila je da je dosad prikupljeno 380.000 potpisa, što je dovoljno za raspisivanje referenduma, no poziva sve građane da daju svoje potpise sve do nedjelje, 26. svibnja, uključujući i taj dan.

Nakon potpore koju su Rijeci pružili zajednica udruga hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Udovice poginulih branitelja iz Domovinskog rata, Obiteljska udruga, rektor bogoslovije vlč. Sanjin Francetić i glavni riječki imam Hajrudin Mujkanović i Evanđeosko-pentekostna crkva, novu potporu dobivaju i u Splitu.

Javno potpisivanje u Splitu, danas u 13.45 sati ispred HNK, najavili su predstavnici islamske zajednice na čelu s glavnim imamom Vahidom ef. Hadžićem i vjernicima islamske vjeroispovijesti.

Izvor: Laudato/U ime obitelji

Na Tijelovo, u četvrtak, 30. svibnja, primjenjivat će se nedjeljni vozni red, u tramvajskom i autobusnom prometu.

U petak, 31. svibnja, na redovnim autobusnim linijama, primjenjivat će se subotnji vozni red, osim na autobusnim linijama na kojima će se primjenjivati vozni red za radni dan, a to su: 107 Jankomir – Žitnjak, 140 Mihaljevac – Sljeme, 159 Savski most – Strmec Odranski, 204 Kvaternikov trg – Horvatovac – Voćarska – Kvaternikov trg, 222 Remetinec – Žitnjak, 225 Sesvete – Kozari Bok i 232 Dubrava – Jazbina.

Prema posebnom voznom redu, koji će biti dostupan na početno-krajnjim stajalištima, prometovat će linije: 109 Črnomerec – Dugave, 228 Svetice – Rebro – Svetice i 268 Zagreb (Glavni kolodvor) – Velika Gorica.

Dragi naši KMNL-ovci, KOL-ovci i KSTL-ovci,

sve Vas lijepo pozivamo da ovu subotu (25. svibnja) u što većem broju dođete na završnu sv. Misu, podjelu nagrada te druženje u župu Sv. Obitelji na križanju Vukovarske i Držićeve ulice! Sv. Misa počinje u 19.00 sati, a iza mise će se upriličiti svečana podjela nagrada za sezonu 2012/2013.! Također poslije podjele nagrada organizirano je druženje za sve uz najbolji (besplatni) roštilj u gradu i uz promotivne cijene pića! Također biti će omogućeno zajedničko gledanje finalne utakmice Lige prvaka!

Sretno svima u subotu na terenima, po poslijednji put za ovu sezonu! :)

Završila je finalna utakmica Uskrs kupa. BL. IVAN XXIII. velikim je preokretom došao do pobjede protiv SV. MARKO KRIŽEVČANIN rezultatom 5:4. Igrači iz Dubrave gubili su čak 4:0, ali nisu odustajali i na kraju su došli do pobjede. Iskrene čestitke prvacima, ali i svima ostalima!:)

Poštovane i drage obitelji, poštovani župnici,

Ovime Vas želimo informirati da se u Zagrebu otvara Prva katolička osnovna škola, koja s radom započinje u rujnu ove godine.

Osnovna škola će biti smještena na lokaciji: Ivanićgradska 41a (Pešćenica), a vodit će je oci karmelićani.

Prijave djece za Prvu katoličku osnovnu školu u Gradu Zagrebu se primaju u Samostanu karmelićana, Česmičkoga 1, idući tjedan, od ponedjeljka, 20. svibnja, do petka 24. svibnja, od 9 do 12 i od 16 do 19 sati.

Broj telefona na kojem se mogu dobiti informacije glede prijava je 099-77-80-888. Informacije se mogu dobiti i slanjem upita na email adresu: katolickaskola@gmail.com

Uskoro će biti postavljena i web stranica www.katolickaskola.com, o čemu ćemo Vas dodatno informirati.

Pozivamo vas da o ovome informirate obitelji iz vaše župe kojima je stalo do toga da njihova djeca u školskom obrazovanju dobiju i katolički odgoj.

Pozdrav u Gospodinu,

Ured za pastoral obitelji

dr. Vice Batarelo, predstojnik

Skupina mladih Zagrebačke nadbiskupije, predvođena zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, predala je papi Franji na općoj audijenciji u Vatikanu fotografiju koju su napravili u sklopu ovogodišnjeg hodočašća u zagrebačku katedralu. Vidno oduševljen, Papa je zamolio mlade da mole za njega.

„Srdačno pozdravljam i blagoslivljam sve hrvatske hodočasnike, a na poseban način mlade vjernike iz Zagrebačke nadbiskupije zajedno s njihovim nadbiskupom, uzoritim gospodinom kardinalom Josipom Bozanićem! Dragi mladi prijatelji, susret sa živim Gospodinom u sakramentima neka ražari vaša srca kako biste oduševljeno svjedočili svoju vjeru i ljubili bližnje. Hvaljen Isus i Marija!

Po završetku audijencije, kardinal je s mladim hodočasnicima otišao u baziliku sv. Petra gdje su zajedno izmolili Vjerovanje te otpjevali "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata".

Hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije u zagrebačku katedralu održano je 21. travnja 2013. godine, a svečano euharistijsko slavlje predvodio je kardinal Josip Bozanić. Nakon euharistijskog slavlja snimljena je fotografija mladih koji su ispred katedrale svojim tijelima oblikovali srce te unutar njega natpis "papa Franjo".

Izvor: IKA

Papa Franjo uputio je pozdrav hrvatskim hodočasnicima koji su sudjelovali na današnjoj općoj audijenciji u Vatikanu:
Srdačno pozdravljam i blagoslivljam sve hrvatske hodočasnike, a na poseban način mlade vjernike iz Zagrebačke nadbiskupije zajedno s njihovim nadbiskupom, uzoritim gospodinom kardinalom Josipom Bozanićem! Dragi mladi prijatelji, susret sa živim Gospodinom u sakramentima neka ražari vaša srca kako biste oduševljeno svjedočili svoju vjeru i ljubili bližnje. Hvaljen Isus i Marija!

Fotografija koju su mladi Zagrebačke nadbiskupije napravili u sklopu ovogodišnjeg hodočašća u zagrebačku katedralu, svečano je uručena papi Franji prilikom audijencije na Trgu Sv. Petra 22. svibnja, izvijestili su iz nadbiskupije na svojoj mrežnoj stranici. Pri predaji fotografije s mladima je bio i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji je Papi objasnio kada je ona nastala. Vidno oduševljen, Papa je zamolio mlade da mole za njega. Po završetku audijencije kardinal je s mladim hodočasnicima otišao u baziliku Sv. Petra gdje su zajedno izmolili Vjerovanje, te otpjevali "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata".
Hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije u zagrebačku katedralu održano je 21. travnja 2013. godine, a svečano euharistijsko slavlje predvodio je kardinal Josip Bozanić. Nakon euharistijskog slavlja snimljena je fotografija mladih koji su ispred katedrale svojim tijelima oblikovali srce te unutar njega natpis "papa Franjo".

Argument br 8: Nedostatak empatičnosti. Ovaj je argument vjerojatno najrašireniji u svakodnevnoj uporabi, i iako ne volim argumente svoditi na vjersku razinu, jer znam dosta vjernika koji se ne protive istospolnim brakovima, kao i onih religijski potpuno indiferentnih koji se protive, jedan me argument smeta, a vrlo je vrlo čest: licemjerje katolika.

Blogerica Večernjeg Nikolina Nakić u svom je blogu naziva 'Genijalni um' odgovorila protivnicima inicijative 'U ime obitelji', pokušavajući pobiti osam argumenata protiv isključive definicije braka kao zajednice heteroseksualnih osoba. Je li u tome uspjela, prosudite sami.


Argument broj 1: Nepotrebno je stavljati definiciju braka u Ustav kad je on već definiran Obiteljskim zakonom

Da razjasnim zašto povelik broj građana(uključujući i mene) misli da bi definiciju braka kao zajednicu muškarca i žene trebalo unijeti u Ustav .Istina jest da takva definicija postoji u Obiteljskom zakonu, no stoji i činjenica da svaka novoizabrana vlast može po vlastitom nahođenju i svjetonazoru promijeniti zakon, a da joj za to bude dovoljna samo natpolovična većina u Saboru. Ustav je, s druge strane, puno teže promijeniti. Za to je potrebna dvotrećinska većina u saboru, dakle skoro pa nacionalni konsenzus. Otuda zahtjev da definicija braka bude zaštićena Ustavom.

Argument broj 2: Država nema pravo miješati se u privatna posla svojih građana(a brak to jest).

Država se sigurno ne treba baviti prekinutim prijateljstvima, nijansama u odnosima ljudi, ljudskim veseljem i ljudskom tugom, no brak izlazi iz spomenutih privatnih okvira. Zašto? Brak kao brak nije samo privatni, već i društveni produkt. Očuvanje osnovne definicije braka tako jest i državna stvar, jer iz braka(a većinski jest tako, brojke tako govore)proizlaze djeca- dakle novi građani koji će jednom kao produktivni članovi puniti državni proračun. Ostali privatni odnosi nisu uopće u interesu države, tj ne utječu na političko dobro na način koji bi tražio pravnu regulativu-kao u slučaju braka. Toliko o življenju tuđih života. Činjenica jest da u Republici Hrvatskoj najveći broj djece dolazi iz braka. No kad govorimo o društvenoj funkciji heteroseksualnog braka iz kojeg proizlaze djeca, dolazimo do:

Argument br 3: Postoje i heteroseksualni brakovi koji ne rezultiraju djecom, a ipak su brakovi, i to valjani

Jest, brak muškarca i žene je po definiciji brak s djecom ili bez.Većina heteroseksualnih brakova su plodni i rezultiraju djecom.Određen broj heteroseksualne populacije međutim ima problema s neplodnošću, no zbog toga ne dovodimo ni definiciju ni instituciju braka u pitanje, jer se ljudska vrsta produžuje, a svaka iznimka potvrđuje pravilo.

Upotrijebimo jedan primjer: U Republici Hrvatskoj vozačku dozvolu ne možeš dobiti prije punoljetnosti, dakle prije 18 godina .Sigurna sam da postoje neki koji bi već super vozili auto sa 16 godina, dok ima bome i nekih koji ni sa 30 nisu spremni. No ne mijenjamo zato zakon. Jednostavno za većinu vrijedi činjenica da se dozvola dobiva s punoljetnošću (i ako polože ispit, naravno).

Još bih nešto željela istaknuti. Postoji značajna razlika u neplodnosti hetero i homoseksualnih parova. Kod heteroseksualnih parova neplodnost imamo jer je jedan ili oba partnera slučajno neplodan, po medicinskoj dijagnozi neplodan. Brak homoseksualne populacije je neplodan u svojoj suštini, jer je biološki nemoguće da osobe istog spola zajedno začmu dijete, a paradoksalno stoji činjenica da su u većini istospolnih brakova oba partnera u svojoj biti zapravo-plodna.

Argument broj 4: Ovakvo referendumsko pitanje zadire u ljudska prava homoseksualne populacije.

Zapravo uopće ne. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je presudu kojim se pravo na homoseksualni brak i pravo istospolnih zajednica na posvajanje djece ne smatraju TEMELJNIM ljudskim pravom. Na zakonodavstvima pojedinih država je da urede ta pitanja po svom nahođenju(dosad je istospolne brakove legaliziralo 11 od 206 država).

Argument broj 5: Referendum neće biti raspisan jer se kosi sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije

Ne, referendumsko pitanje ne kosi se sa spomenutim zakonom, jer po čl. 9. st. 2. toč. 10. navedeno je da se ne smatra diskriminacijom kad u nepovoljniji položaj stavljate bilo koju osobu prilikom uređivanja odnosa iz Obiteljskog zakona, kod pogodovanja braku, zaštite djece, javnog morala i sl. Dakle zakonski je određeno da normiranje braka kao isključive zajednice muškarca i žene NIJE diskriminacija.

Argument broj 6: Istospolni brak ni na koji način ne dotiče i ne ugrožava heteroseksualnu populaciju.

Redefiniranje pojma braka nas i te kako sve dotiče. Gajim osobitu averziju prema pretpostavci koja prejudicira da se oni koji podržavaju inicijativu boje da bi homoseksualni parovi na bilo koji način mogli ugroziti heteroseksualce po pitanju seksualnih sklonosti. Jadno mi je zato što ljude na taj način svodimo na puki seks i na nagone, kao životinje.

Ne, stvar je kompleksnija.Ako dakle redefiniramo brak kao zajednicu muškarca i žene, onda ta nova redefinicija pogađa i one koji su već u braku.
Ako brak ne promatramo samo kao posljedicu nečijih seksualnih sklonosti već kao i društveni nusprodukt(što sam objasnila u argumentu br 2), ako dakle uza nj ne vežemo samo ono što ljudi rade unutra svoja 4 zida već i sasvim nove međuljudske odnose poput roditeljstva ali i rodbinskih veza koje svi njegujemo(npr brat, sestra stric, tetka, svekrva )..dakle tu postoji cijeli niz komponenti , cijeli niz odnosa koji potječu od muško-ženskog braka. Ako maknemo muško-žensko i zamijenimo ih rodnim etiketama,to za sobom vuče cijelu administrativnu promjenu sukladnu novoj definiciji. Kad se izrelativiziraju pojmovi muškog i ženskog, oca i majke, ne samo da se time dovode u pitanje stoljećima poznati međuobiteljski odnosi, već se time dolazi do potpune dekonstrukcije obitelji kao temelja društva.Ne mislim da je toliko teško zamisliti takav scenarij, pogledati toliko unaprijed. Prava je istina da bi to u konačnici dovelo do dekonstrukcije i rastakanja obitelji kao temeljne (i prirodne, ako hoćete)jedinice ljudskog društva. To nisu radila ni društva u prošlosti poznata po slobodnijem stavu prema homoseksualnosti i tako se ni u staroj Grčkoj nije dogodilo da dva muškarca sklapaju brak .To što su to mnoge “napredne” zemlje učinile znači samo da će se dekonstrukcija kod njih prije desiti nego kod nas. Jel tome stremimo?

Dalje,držim da je naše društvo i zakonodavstvo sposobno uočiti razlike među svojim građanima i u skladu s time donijeti zakone na zadovoljstvo sviju, ističući prava i obveze pojedinaca u skladu s onime kako se deklariraju i kakvu životnu zajednicu biraju. To znači da mislim da bi se bez problema mogao donijeti poseban zakon kojim bi se regulirala prava homoseksualnih osoba tako da uzmu u obzir njihove razlike /specifičnosti u odnosu na heteroseksualnu populaciju a da se pritom ne dira društvenu strukturu koja se (bili mi svjesni toga ili ne)temelji na karakteristikama većinske heteroseksualne populacije.

Argument br 7: Nije u redu da većina odlučuje o pravima manjine

Moram priznati da me ovaj argument totalno zbunjuje. Pošto je već istaknuto da se ovdje ne odlučuje o nečemu što spada u temeljno ljudsko pravo, po meni je sasvim demokratski u redu da većina odluči. Jer, odlika svakog totalitarizma je bila da je manjina kontrolirala većinu. U modernom demokratskom društvu izborni pobjednik je onaj tko odnese najveći broj glasova-dobije potrebnu većinu. Znam da nisu uvijek svi zadovoljni, ali to jest najpravednije rješenje.To jest BIT demokracije.

I naposlijetku tu je posljednji:

Argument br 8: Nedostatak empatičnosti

Ovaj je argument vjerojatno najrašireniji u svakodnevnoj uporabi, i iako ne volim argumente svoditi na vjersku razinu, jer znam dosta vjernika koji se ne protive istospolnim brakovima, kao i onih religijski potpuno indiferentnih koji se protive, jedan me argument smeta, a vrlo je vrlo čest:licemjerje katolika. Ako u ičemu, po ovom pitanju katolici nisu licemjerni: njihov sustav vjerovanja, naravno ako ga se striktno pridržavaju, ističe i podržava brak isključivo kao doživotnu zajednicu muža i žene. Štoviše, brak je sakrament. Zašto bi oni trebali misliti drugačije,a u ime nekakve griješnosti i nemogućnosti da se u potpunosti živi po nekakvom katoličkom ps-u?Također se ističu brojne nepravde i problemi u hrvatskom društvu radi kojih se ne raspisuje referendum. Pa ljudi moji tko vam brani, pokrenite inicijativu-moj potpis ćete prvi dobiti.

Ustavni sud pokrenuo je postupak za ocjenu ustavnosti i ukinuo Kurikulum zdravstvenog odgoja koji je stupio na snagu u veljači ove godine te odredio da će se do donošenja novog kurikuluma, usklađenog s ustavnim zahtjevima, predavati sadržaji zdravstvenog odgoja prema programu koji se provodio do početka ove školske godine.

Postupak za ocjenu ustavnosti Ustavni sud pokrenuo je na zahtjev udruga Grozd i Reforma, HSP-a 1861 i građana koji su zatražili ukidanje odluke ministra Željka Jovanovića o uvođenju kurikuluma.

Iako je sporan tek njegov 4. modul koji obrađuje teme o spolnoj i rodnoj ravnopravnosti te spolno odgovornom ponašanju, Ustavni sud ukinuo je cijeli Kurikulum jer se "ustavnopravno sporne točke" odnose na cijeli dokument.

Po riječima suca izvjestitelja Mate Arlovića država je nove nastavne sadržaje trebala uskladiti sa slobodom roditelja na odgoj djece.

"U konkretnom slučaju država nije ispunila svoju proceduralnu ustavnu obvezu da nastavne sadržaje zdravstvenog odgoja u državnim odnosno javnim školama na uravnotežen način uskladi s ustavnim pravom i slobodom roditelja na odgoj djece", ustvrdio je Arlović.

Predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec zaključila je da najviše pravosudno tijelo snažno podržava zdravstveni odgoj u javnom školstvu. "No, traži da se nastavni sadržaji sustavno pripreme za provedbu u proceduri koja će biti usklađena s ustavnim zahtjevima", kazala je Omejec.

Podsjetila je da je ovo prvi slučaj u kojemu Ustavni sud odlučuje o ustavnim odredbama koje govore o odgovornosti roditelja da samostalno odlučuju o odgoju djece, ali i da djetetu osiguraju pravo na potpun razvoj osobnosti.

Predlagatelji su zatražili ocjenu suglasnosti odluke o uvođenju Kurikuluma s Ustavom, Zakonom o odgoju i obrazovanju, Zakonom o sustavu državne uprave te Obiteljskim zakonom. Smatraju da su odlukom povrijeđeni i međunarodni ugovori, poput Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Konvencije o pravima djeteta.

Uvođenje kurikuluma zdravstvenog odgoja, osobito dijela koji se odnosi na spolni odgoj, naišao je na protivljenje velikog breoja roditelja, ali i nastavnika koji su zamjerke dali ne samo na sadržaj nego i na način uvođenja.

Podsjetimo, izostala je javna rasprava, Odluka i Kurikulum nisu bili objavljeni u Narodnim novinama, posebno je bila sporna preporučena literatura za nastavnike i profesore, a primjedbe Crkve i njima bliskih udruga i političkih stranaka nisu bile uvažene.

Vlada je uporno tvrdila da se ničim ne krši i međunarodnim konvencijama zajamčeno pravo roditelja da djecu odgajaju u skladu sa svojim svjetonazorom.

Izvor: Laudato/Hina

Dragi mladij, pozivamo vas na susret mladih koji će se održati u Ruskom Krsturu - Vodice, 1 lipnja 2013.

„Pođite i učinite mojim učenicima sve narode!“ (Mt 28,19)
“Menjetek és tegyétek tanítványommá mind a népeket!” (Mt 28,19)

CA:8 5@5ABC@ – >48F0

Prijave na svojim župnim zajednicama!

Susret mladih biskupija u Srbiji se održava svake dvije godine. Tom prilikom se okupljaju mladi iz Beogradske nadbiskupije, Subotičke, Zrenjaninske i Srijemske biskupije, kao i Grkokatoličkog egzarhata.

Ovo je treći po redu susret ovog tipa. Prvi se održao u Mužlji kraj Zrenjanina. Drugi na Tekijama kraj Petrovaradina, dok su ovogodišnji domaćini mladi Grkokatoličkog egzarhata.

Vidimo se!! :)

Fra Michael Anthony Perry novi je Generalni Ministar Reda Manje braće (OFM). U izboru za novog generalnog ministra, koji je bio danas 22. svibnja, sudjelovali su generalni vikar, generalni definitori, predsjednici i dopredsjednici konferencija te kustod Svete zemlje.

Fra Michael A. Perry, rođen je 7. lipnja 1954. u Indianapolisu (SAD), svečane zavjete položio je 10. listopada 1981. a za svećenika je zaređen 2. lipnja 1984. Izabran je za generalnog vikara Reda 2009. godine.

Na mjestu Generala Reda naslijedio je oca Joséa Rodrigueza Carballa, OFM, kojeg je papa Franjo postavio na mjesto prefekta Kongregacije za redovnike i osobe posvećenog života. Oca Carballa ujedno je imenovao naslovnim nadbiskupom Belcastra.

Brat Perry ima mandat do sljedećeg Generalnog Kapitula, a koji je na rasporedu 2015. godine, dakle za dvije godine.

S naših prostora u izbora novog Generala Reda sudjelovao je fra Ivan Sesar, predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH i provincijalni ministar Hercegovačke franjevačke provincije iz Mostara.

Izvor: Laudato/OFM

Salezijanska mladež sutra navečer u 22 sata iz Zagreba putuje u Torino na blagdan Marije Pomoćnice. Jedinstvena je to prilika sudjelovati na veličanstvenoj procesiji u Don Boscovom Torinu. Ima još pet mjesta. Cijena je 120 eura. Povratak je u nedjelju kasno navečer. Javite se don Goranu Antunoviću.

U organizaciji Veritasa, Glasnika sv. Antuna Padovanskoga i ove godine će se mladi pridružiti međunarodnom hodočašću i hodu mladih putovima sv. Antuna.
Hodočašće se održava 25. i 26. svibnja od mjesta Camposampiera do bazilike sv. Antuna. Hod se održava noću u dužini od 25 km uglavnom poljskim putovima.
Hrvatski hodočasnici će krenuti autobusom ispred svetišta sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu u Zagrebu u subotu, 25. svibnja u 15.30 sati. Po dolasku u Camposampiero predviđen je kraći odmor, a potom u 23 sata molitva, blagoslov i polazak povorke hodočasnika.
U nedjelju, 26. svibnja hodočasnici će oko 6 sati stići u Arcellu gdje će se održati obred preminuća sv. Antuna, a doručak će ponuditi domaćini. U 7.15 sati je nastavak hoda padovanskim ulicama do bazilike sv. Antuna gdje će u 9 sati biti misa. Po završetku mise bit će prigoda za osobne pobožnosti i razgledavanje Padove.
Hrvatski hodočasnici okupit će se u 14 sati u svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića, odakle kreće autobus za Zagreb.
Svaki hodočasnik treba ponijeti hranu i vodu, te prikladnu obuću za hodanje, kapu, kišobran ili kabanicu ovisno o vremenskim prilikama. Cijena hodočašća je 230 kuna.
Prijave se primaju u župnom uredu sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 31, 01/3771-555. Voditelj putovanja je urednik Veritasa fra Ivan Bradarić, OFMConv.
Više obavijesti, kao i svjedočanstva s prethodnih hodočašća mogu se vidjeti na mrežnoj stranici http://www.ilcamminodisantantonio.it/ita/home.asp.

BRAK = ŽENA + MUŠKARAC
Srijeda, 22. 5. 2013. u 20h kod crkve Sv. Mati Slobode - Jarun

voditelj: don Damir Stojić, SDB
Studentski kapelan

Kao uvod u Svjetski dan mladih u Rio de Janeiru, mladi engleski zaljubljenici u Svjetski dan mladih, ujedno i volonteri Svjetskog dana mladih, objavili su knjigu o samom Susretu i njegovom značenju u njihovim životima.
Knjiga "Svjetski dan mladih:nadahnjuje generacije" objavljena je u Engleskoj prošlog tjedna. Osim što njeni redci pozivaju mlade da dožive iskustvo Svjetskog dana mladih, također na pristupačan način približavaju mladima vjeru. Autori knjige pisali su o vlastitim iskustvima s dosadašnjih susreta.
Westminsterski nadbiskup Vincent Nichols ponosno je predvodio događaj objave knjige, čestitavši tom prigodom autorima što su skupili hrabrosti, volje i spremnosti pretočiti svoje iskustvo u knjigu i ujediniti sve te doživljaje na jednom mjestu. Nadbiskup je napisao predgovor knjizi, a njeni su autori/urednici James Kelliher, Jo-Anne Rowney i Paula Mendez.
James je trenutno višemjesečni volonter u orgnaizacijskom odboru u Rio de Janeiru, sudjeluje u realizaciji aktivnosti sektora društvenih mreža te i dalje vrlo aktivno sudjeluje u pripremi, a kasnije i realizaciji Svjetskog dana mladih.

Knjiga se može kupiti na:
http://www.ctsbooks.org/world-youth-day-inspiring-generations

i na:

http://www.amazon.com/World-Youth-Day-Generations-ebook/dp/B00C0GBAMY/ref=sr_1_1?ie=UTF8&qid=1369146010&sr=8-1&keywords=world+youth+day+inspiring+generations.

Najprije mali osvrt na prošlo tjedna događanja: zagrebačku "Zlatnu Harfu" koja je održana u subotu 18. svibnja u crkvi sv. Luke evanđelista u Travnom) te na koncert "Prijatelji za prijatelja" (koji je održan u nedjelju 19. svibnja u crkvi BDM u Velikoj Gorici).
Centralni dio emisije je rezerviran za zbor Izvor i njihovih 20 godina slavljenja Boga pjesmom.

Glavni riječki imam Hajrudin Mujkanović, rektor bogoslovije vlč. Sanjin Francetić, Evanđeosko-pentekostna crkva, Zajednica udruga hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koja okuplja deset braniteljskih udruga, Udovice poginulih branitelja iz Domovinskog rata, Obiteljska udruga – danas su na riječkom Korzu podržali Građansku inicijativu “U ime obitelji”.

Iako različitih svjetonazora i vjera okupljeni su rekli da im je zajednički pogled na – brak kao zajednica muškarca i žene.

Branitelji su izrazili zgroženost napadima na volontere te su istaknuli kako nisu oni ratovali za slobodu Hrvatske da bi danas netko tukao volontere koji su tu samo da omoguće građanima da potpišu za referendum, ukoliko to žele.

Imam je rekao da podržava ovu akciju te je pozvao sve vjernike islamske vjeroispovjesti da podrže akciju sada i kada dođe referendum.

Mladi srednjoškolci iz župa Riječke nadbiskupije 18. svibnja okupili su se na Cerniku pod geslom „Umnoži nam vjeru“ (Lk 17, 5). Susret mladih započeo je misom koju je u 12.00 sati predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić te na misi primio četvoricu bogoslova među svećeničke kandidate. Bogoslovi su se na kraju mise i predstavili te potaknuli mladiće i djevojke da se odazovu ako u sebi osjete Božji poziv. Nakon mise s nadbiskupom, mladi i njihovi župnici, vjeroučitelji i voditelji zajednica nastavili su cjelodnevno druženje uz pjesmu, predstavljanje zajednica, svjedočanstva o vjerničkom životu i tematske radionice.

Uoči svetkovine Duhova nadbiskup je okupljene podsjetio na događaj Pedesetnice kada je Isus pedeset dana poslije svoga uskrsnuća učenicima poslao Duha Svetoga, kako im je obećao, kako bi oni mogli nastaviti njegovo poslanje u svijetu. “Isusovo je poslanje, koje je on primio od svoga Oca, riječima i djelima naviještati da Bog ljubi ljude i svakog čovjeka želi spasiti i dovesti u svoju očinsku kuću. Budući da učenici, a to su svi koji vjeruju i slijede Isusa, imaju istu zadaću i isto poslanje kao Isus, potreban im je i isti Duh, kojeg je Isus primio i koji je njega vodio, jačao i nadahnjivao u izvršavanju njegova poslanja“, objasnio je nadbiskup.
Apostoli su nadahnuti Duhom izišli na trgove i ulice Jeruzalema govoriti o Isusu i pozivati ljude na obraćenje. Duh Sveti dao im je sposobnost govorenja jezikom koji svi razumiju. “To je bio jezik ljubavi, one ljubavi koju su sami doživjeli kod Isusa, kad je za njih i sve ljude prihvatio ići u smrt. Tom su ljubavlju bila ispunjena srca učenika nakon što su primili Duha Svetoga. Pored ljubavi, Duh Sveti im je dao i dar vjere”, rekao je nadbiskup i mladima poželio da ih prožme geslo njihova susreta i da u njima vjera raste i jača. „Bude li nam vjera živa i snažna, nećemo imati straha svjedočiti za Krista u današnjem svijetu koji sve manje mari za Boga, vjeru i Crkvu”, zaključio je.
Okupljene je pozdravio i domaćin, cernički župnik Petar Zeba, a susret je pjesmom animirao novooformljeni Nadbiskupijski zbor mladih. Mladi su nadahnuće crpili prisjećajući se onog snažnog i sabranog molitvenog zajedništva, svjedočanstva i tišine na susretu sa Svetim Ocem Benediktom XVI. na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu u lipnju 2011.

Relikvija krvi blaženog pape Ivana Pavla II. od 20. svibnja čuva se u bogoslovnom sjemeništu u Rijeci koje nosi njegovo ime. Relikvija velikog Pape izložena je u relikvijaru u sobi koja je za njega prije deset godina bila posebno uređena i koja se čuva kao spomen na taj veliki događaj za Rijeku i riječko sjemenište. U njemu je Papa od 5. do 9. lipnja 2003. godine pet dana boravio za vrijeme svog trećeg posjeta Hrvatskoj što je ujedno bilo i njegovo jubilarno stoto apostolsko putovanje. Od te godine sjemenište nosi njegovo ime. Relikviju je sjemeništu, 20. svibnja na misi u sjemenišnoj kapeli na Belvederu, svečano uručio riječki nadbiskup Ivan Devčić, a ona je poklon krakowskog kardinala Stanislawa Dziwisa, bivšeg papinog tajnika. Autentičnost relikvije potvrđena je popratnim pismom Postulature kauze za kanonizaciju Ivana Pavla II.
Nadbiskup Devčić na početku je mise, koju je predvodio gospićko-senjski biskup Mile Bogović, podsjetio okupljene na veličanstvene dane i veliku čast koju je Rijeka imala ugošćujući jednog od najvećih ljudi koji su ikad u njoj boravili. Tih je dana, prije deset godina, Rijeka bila Vatikan u malom i u središtu pozornosti cijeloga svijeta. Podsjetio je da je Papa iz Rijeke putovao u druge gradove, Dubrovnik, Osijek, Đakovo i Zadar, i svakog se dana vraćao u Rijeku. Posjetio je i trsatsko svetište, na riječkoj Delti slavio je misu na svetkovinu Duhova 8. lipnja, a sljedećeg jutra i u sjemeništu. "Bilo je to na Blagdan Marije Majke Crkve kojeg i danas, u ponedjeljak nakon Duhova, slavimo. Drago nam je stoga da relikvije u ovo sjemenište dolaze upravo danas, na dan koji je posvećen Mariji koju je Papa cijeloga života štovao, što se očituje i u njegovom geslu Totus Tuus. Ivan Pavao II. bio je veliki dar Crkvi u 20. stoljeću i uveo ju je u treće tisućljeće. Bio je, poput Marije, primjer svećenicima i primjer ljubavi prema Isusu", rekao je nadbiskup te pozvao na sudjelovanje u proslavi desete obljetnice Papina boravka u Rijeci koja će se kroz svih pet dana, od 5. do 9. lipnja, slaviti misama u riječkim crkvama u središtu grada, bogoslovnom sjemeništu i na Trsatu te drugim događanjima.
Biskup Bogović je podsjetio da je upravo Ivan Pavao II. zaredio njega za gospićko-senjskog biskupa i mons. Devčića za riječkog nadbiskupa 2000. godine kada je Riječko-senjska nadbiskupija podijeljena na Riječku nadbiskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju. "Svaki bi od nas sigurno mogao naći nešto što ga podsjeća na Ivana Pavla II. jer veličanstvena je bila naša povezanost s tim Papom", rekao je biskup Bogović. U propovijedi se nadahnuo riječima evanđelja i apostolima koji su ojačani Duhom krenuli širiti Radosnu vijest po svoj zemlji. "Premda slabi i uplašeni, svaki je njihov korak nošen snagom Duha Svetoga bio za spasenje svega svijeta." Biskup je upozorio da se čovjek ne smije udaljiti od temeljnih vrijednosti jer tada može svijet ne spasiti nego uništiti. „Čovjek je danas razvojem znanosti u svoje ruke dobio veliku snagu, ali treba znati s njome raspolagati inače nam se ne piše dobro", rekao je biskup Bogović.
Na kraju mise vjernici su se pobožno poklonili relikvijama Ivana Pavla II., a rektor sjemeništa Sanjin Francetić pozvao ih je da pred njima mole za duhovna zvanja i očuvanje obiteljskih vrijednosti.

Udruga studenata grada Novske uz potporu ostalih studentskih udruga koje djeluju na Sveučilištu u Zagrebu, organizira projekt pod nazivom „ Tko smo? Što smo? Odakle smo? “ u subotu 25. svibnja 2013. godine od 10.00 h do 15.00 h na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu.
Cilj ovog projekta je studentima Sveučilišta u Zagrebu i građanima grada Zagreba predstaviti tradicionalne običaje, kulturu ljudi iz kraja iz kojih potječu te na taj način potaknuti mlade da cijene i vrednuju svoje običaje i krajeve iz kojih dolaze. Štoviše, važno je prikazati različitosti krajeva Lijepe naše i na taj način ukazati na bogatu kulturnu baštinu i tradicionalne vrijednosti koje moramo očuvati u budućnosti. Isto tako prikazati ćemo koliko je danas razvijen svijet u kojem živimo jer nas različitosti obogaćuju.
Kroz projekt predstaviti će se 18 studentskih udruga. Na štandovima će volonteri studentskih udruga i zavičajnih klubova predstaviti svoje djelovanje i svoj rad, a moći će se kušati i tradicionalni specijaliteti iz pojedinih krajeva. Također u okviru programa predstavit će se mnoga Kulturno umjetnička društva iz različitih dijelova Hrvatske i susjedne nam Bosne i Hercegovine koja će izvesti nekoliko mini programa. Kulturno umjetnička društva će početi svoje izvedbe u 10.00h i na taj će se način predstaviti i zabaviti građane grada Zagreba.

Udruge koje će se predstaviti:

1. UDRUGA STUDENATA GRADA NOVSKE
2. ZAVIČAJNI KLUB HERCEGOVAČKIH STUDENATA
3. UDRUGA MOSLAVAČKIH STUDENATA
4. ZAGREBAČKI KLUB LIVANJSKIH STUDENATA
5. SLAVONSKA UDRUGA STUDENATA
6. ZAVIČAJNA UDRUGA STUDENATA DALMATINSKE ZAGORE
7. STUDENTSKI ZBOR GACKE
8. UDRUGA STUDENATA MEĐIMURJA
9. KLUB ZADARSKIH STUDENATA
10. UDRUGA ZAGORSKIH STUDENATA
11. UDRUGA STUDENATA BANOVINE
12. MLADEŽ RAMSKE ZAJEDNICE
13. UDRUGA STUDENATA IMOTSKE KRAJINE
14. UDRUGA STUDENATA GRADA SPLITA
15. KLUB ŠIBENČANA
16. UDRUGA STUDENATA DOLINE NERETVE
17. UDRUGA STUDENATA CETINSKE KRAJINE
18. UDRUGA STUDENATA DUBROVNIKA "LIBERTAS"

Misno slavlje na svetkovinu Duhova, u nedjelju 19. svibnja, u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Krizmanicima katedralne župe podijelio je sakrament potvrde. U homiliji je istaknuo važnost trajnog nasljedovanja Isusa Krista. "Duh Sveti ljubav je Božja", rekao je biskup i istaknuo kako danas sve više dolazi do pomanjkanja ljubavi. Ljubav je svedena na sebičnost i tjelesnost. Nema danas razumijevanja za ljubav, a bez nje nema života. Bog nam se daruje, a vi ga morate otkriti. Srce naše vjere je Božja ljubav do kraja. Krizma je jedan od najozbiljnijih događaja koji vam se do sada u životu dogodio, poručio je biskup Ivas krizmanicima. Pozvao ih je na nasljedovanje Krista i njegove ljubavi.

Nova društvena igra, koju je osmislila španjolska redovnica, postala je ove godine pravi hit među darovima za prvu pričest u Španjolskoj, javlja portal Laudato.hr.

Sestra karmelićanka Maria Granados Molina osmislila je igru pod nazivom „Radost vjere“ u kojoj igrači pokazuju svoje znanje o katoličkoj vjeri. U svega par mjeseci prodano je više od pet tisuća primjeraka igre, a već je traže na tržištima u Sjedinjenim Državama i Latinskoj Americi.

“Igra je nastala kao rezultat želje, brige i molitve i jako sam iznenađena kako su je ljudi dobro prihvatili, osobito s obzirom na smjer kojim Španjolska trenutno ide. Samo sam željela sam pribiližiti ljude Isusu“, istaknula je sestra Molina.

„Radost vjere“ osmišljena je kako bi igračima pomogla da nauče više o Isusu i o tome što znači biti kršćanin. Igrači bacaju kocku i odgovaraju na pitanja o katoličkoj vjeri te se, sukladno odgovorima, mogu kretati po ploči. Igra uključuje crtanje, mimiku i molitve.

Igra je nastala prema dječjoj knjizi za vjeronauk „Isus je Gospodin“ koju je objavila španjolska biskupska konferencija. Namijenjena je djeci starijoj od 7 godina i mladima, a može se igrati u obitelji, u školi ili na vjeronauku.

U osječkoj župi sv. Ćirila i Metoda, uoči svetkovine Duhova, 18. svibnja, održano je duhovsko bdjenje za studente Sveučilišta J. J. Strossmayera, a na kojemu su sudjelovali i brojni župljani. Susret je predvodio sveučilišni kapelan o. Arkadiusz Krasicki, CSSp. Bdjenje je počelo katehezom o Duhu Svetom o. Krasickog, u kojoj je govorio o novom stvaranju po Duhu Svetom i kršćanskom životu nadahnutom silom Duha Svetoga. "Mi smo ti, koji se klanjamo u Duhu i istini (Iv 4,24). Potoci žive vode su potekli iz Isusova boka. To je snaga Duha Svetoga, sila Ljubavi, koja čini sve novo. Voda i Duh nakon Isusove smrti spasonosno stvaraju ponovno rođenje odozgor", rekao je studentski kapelan i naglasio da svi postajemo braća i sestre jedne zajednice Crkve, koja u Duhu Svetom vapi: Maranatha - Dođi Gospodine Isuse! Duh Sveti, koji je ljubav, potiče i nas na ljubav.
Studentima je Krasicki poručio da su svi pozvani živjeti u Božjem svjetlu, jer se tek tada plodovi Duha Svetoga mogu oživotvoriti. "Po nama se Božje kraljevstvo može širiti. Želimo li dakle da se naše službe vrše u snazi Svetoga Duha, moramo prije svega ići tim putem. Živimo u svjetlosti i dopustimo se kažnjavati bez gunđanja, poput svetog Pavla, koji je sve smatrao otpadom poradi Krista." Govorio je i o darovima Duha Svetoga, naglašavajući najveći dar, dar ljubavi: "Često tražimo darove, a zaboravljamo na najveći dar, koji nam daruje Duh Sveti – ljubav. Pozvani smo za ljubav i molimo za ljubav. To će biti plodno tlo. Tek će onda Duh Sveti moći po nama djelovati a darovi čudesno razvijati. Ne gasimo Duha, koji je ljubav. Ne trnimo Duha, niti mu se opirimo. Ljubimo jedni druge i ispovijedajmo s kajanjem svoje grijehe. Neka nas Duh Sveti vodi na putu vjere i rasta."
Svoje svjedočanstvo s prisutnima je podijelila studentica Lidija Balić i njezin suprug Josip Balić s dvoje male djece. Govorili su o pozivu na brak i ljepoti bračnog života. Rekli su kako nema pravog vremena za stupanje u brak, niti materijalnih uvjeta koji trebaju postojati da bi bilo najbolje vrijeme za stupanje u taj sakrament, već da se Bog za sve pobrine, ukoliko je On na prvom mjestu. Studenti Marko Šteko i Ivan Šimić ispričali su svoja životna svjedočanstva, govoreći kako Bog po Duhu Svetom djeluje u njihovim životima. Marko je posvjedočio kako mu se život promijenio upravo nakon susreta sa živim Bogom na prošlogodišnjem Duhovskom bdjenju, na koje je došao na poziv prijatelja. Nakon toga, krenuo je njegov hrabri hod za Gospodinom i sve praznine života su se popunile. Pronašao je smisao u Bogu i zajedništvu Crkve. Sada svakodnevno ide na misu i primjećuje kako ga Duh Sveti vodi kroz život. I Ivan je govorio o svom obraćenju koje je bilo prije nekoliko godina. U životu je mogao imati sve što je poželio, no istaknuo je kako to čovjeka ne može zadovoljiti te kako je on svoj smisao konačno pronašao u Bogu, kojem je prepustio svoj život.
Bdjenje je nastavljeno misom i klanjanjem, nakon kojeg se gotovo do ponoći nastavilo molitveno slavlje. Glazbom je susret animirao DUHOS band, koji redovito animira studentska klanjanja i molitvene susrete.

Petrovaradin, (IKA/TU) – Dan uoči svetkovine Duhova, u subotu 18. svibnja, održan je susret mladih Srijemske biskupije u župi Sveti Juraj, mučenik, u Golubincima pod geslom "Vjera, ljubavlju djelotvorna (Gal 5, 6)". Na susretu je sudjelovalo oko 200 mladih iz svih župa biskupije.
Susret je počeo misom u crkvi koju je predvodio srijemski biskup Đuro Gašparović u koncelebraciji sa svećenicima u Srijemu. Na početku mise sve sudionike kako mlade, tako i vjernike župe Golubinci i goste iz Đakova, pozdravio je župnik domaćin Vjekoslav Lulić, a biskup je zahvalio domaćinu i vjernicima župe Golubinci na prihvaćanju mjesta susreta i svakoj drugoj pomoći te organizatoru susreta vlč. Dušanu Milekiću, povjereniku za pastoral mladih Srijemske biskupije i suradnicima.
Biskup je u homiliji postavio pitanje koje je postavio pjesnik Heine: "Tko stanuje tamo nad zlatnim zvijezdama?" a prevedeno u naš obični govor glasi zapravo ima li Boga, postoji li Bog, koje je njegovo ime i u koga i komu mi vjerujemo? Ovo je na poseban način pitanje naše vjere.
"I danas mnoge glave pokušavaju riješiti tu 'prastaru zagonetku'", nastavio je biskup. Ipak, čovjek nosi u sebi neprestano čežnju za Bogom. Trebamo Boga koji nas ljubi, koji osjeća samilost nad našim tjeskobama i shvaća kako je neizreciva naša potreba za njim u ovom trenutku sadašnjega svijeta. Gladan misli da traži kruh, a gladuje za Bogom koji je hrana za vječnost; žedan misli da teži za vodom, a žedan je Boga koji je živa voda; bolestan se zavarava misleći da traži zdravlje, a zapravo traži Boga koji ulijeva zdravlje. Čovjek traži ljepotu, a i ne misli da traži Boga koji je potpuna i savršena ljepota; tko neumorno traga za istinom i slobodom, nesvjesno traga za Bogom koji je jedina istina i sloboda. Taj i takav Bog je stupio u kontakt s čovjekom i čovječanstvom. Objavio se ljudima. Progovorio im je o sebi, o svojoj biti, o svojoj naravi. Progovorio je kada je poslao svoga Sina Isusa Krista u kojega vjerujemo i kojemu vjerujemo i kada je poslao Duha Svetoga koji izlazi od Oca i Sina. Vjera nije blago koje se jednom dobije na krštenju i posjeduje zauvijek, a nije ni blago koje zadržavamo za sebe. Vjera je putovanje i napredovanje, vjera mora biti ljubavlju djelotvorna, rekao je biskup.
Dragi prijatelji, istaknuo je predvoditelj slavlja, svi smo pozvani pristupati jedni drugima s ljubavlju i to djelotvornom ljubavlju koja je konkretizacija naše vjere u Boga i Bogu jer time naša vjera postaje djelotvorna. Potrebni smo pomoći drugih, već sada, ovoga trenutka. Prilike u kojima žive pojedinci, tjeskobe u kojima se nalaze obitelji, muke koje pritišću čitave narode, brige koje ispunjaju Crkvu, sve nas to opominje da se ponovno obnovimo u vjeri. Vjernik ne smije biti ravnodušan za potrebe i nevolje, opasnosti i tjeskobe svoje braće ljudi. Svatko je pred Bogom odgovoran za svoga bližnjega, mi smo odgovorni jedni za druge.
Na kraju biskup je zaključio da kada slušamo i gledamo što se sve zbiva oko nas, u našim obiteljima, u našem narodu, u svijetu, vidimo tolike probleme, tolike nevolje. Uz toliko dobra što ga ljudi nastoje učiniti za sebe i za druge, susrećemo također i toliko zla i nepravde. Pred mnogim situacijama osjećamo svoju ograničenost i nemoć. Bolji svijet mira, pravde, istinske slobode nije moguće graditi bez Boga, bez svjetla, jakosti i mudrosti Duha Svetoga. Vjerom i povjerenjem u Krista i mi možemo mnogo učiniti za sebe i za druge. Možemo pokazati vjeru plodnu djelima ljubavi, vjeru, ljubavlju djelotvornu.
Misu je glazbeno animirao VIS Amadea iz Đakova.
Nakon misnog slavlja i predstavljanja sudionika susreta mladi su se nadmetali u malom nogometu, odbojci, stolnom tenisu, bacanju kamena s ramena, povlačenju konopca, učenju plesa i lijepom druženju. U svim sportskim nadmetanjima nisu bili bitni pobjednici jer pobijedili su vjera i ljubav oko dvije stotine mladih iz cijelog Srijema.
Dr. Ivica Čatić, profesor na Katoličkom bogoslovskom fakultetu u Đakovu, održao je predavanje na temu gesla susreta "Vjera, ljubavlju djelotvorna". Mladima je približio riječi gesla da je vjera zajedno s ljubavlju djelotvorna. Rekao je da su oni koji vjeruju još u stara vremena u Crkvi bili svi isti nije bilo bogatih i siromašnih, gospodara i robova jer pred Bogom su svi jednaki. Ljubav se uvijek mora kako primati tako i davati jer samo je tako djelotvorna.
Zabavni program bio je završni dio susreta.
Sljedeći susret mladih Srijemske biskupije održat će se 2014. godine u župi svetog Klementa, pape i mučenika, u Hrtkovcima.

Međunarodna ekumenska izložba održat će se od 20. svibnja do 2. lipnja Međunarodna ekumenska izložba (radova u kolažu) umjetnice Mirjane Nikolić: Ikona – svjedok vjere kroz tisućljeća . Tu jedinstvenu Međunarodnu ekumensku izložbu (radova u kolažu), otvorit će 20. svibnja u 19.15 sati književnik Đuro Vidmarović. dvorani u Petretićevom tgu 4,
Izložba će se moći razgledati radnim danom od 17 do 20 sati te nedjeljama od 8 do 13 sati i od 18 do 20 sati. Izložba sadrži prikaz sveobuhvatne kršćanske ikonografije od najranijih dana kršćanstva do danas. Prigodno će biti izložena i prva kolažna ikona pape Franje u povodu početka pontifikata u Godini vjere te 1700. obljetnice Milanskog edikta.

Sljedeće nedjelje, 26. svibnja 2013., u 16.00 sati u pastoralnom centru župe Svi Sveti u Sesvetama održat će se Smotra zborova mladih. Sedam zborova iz raznih župa počastit će nas duhovnim pjesmama i zanimljivim programom. Pozivamo vas da se odazovete na ovaj zanimljiv događaj i koncert i da proslavimo Boga pjesmom svi zajedno. Organizator i domaćin ove Smotre zborova je zbor mladih župe domačina. Molimo vas da kolačima, sokovima ili novčanim prilogom pomognete organizaciju ove Smotre zborova, a oni koji su spremni pomoći neka se jave župniku ili članovima zbora mladih.
Unaprijed vam zahvaljujemo!

Međugorje, 1. - 6. 8. 2013.
'Vjera ljubavlju djelotvorna' (Ga 5,6)

Srijeda, 31. 7. 2013.
18.00 - molitva krunice
19.00 - sv. Misa (generalna proba zbora i orkestra)
20.30 - molitva za ozdravljenje
21.00 - klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu (generalna proba zbora i orkestra)

Četvrtak, 1. 8. 2013.
18.00 - molitva krunice
19.00 - dobrodošlica mladih mladima po državama, sv. Misa
20.30 - klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu

Petak, 2. 8. 2013.
09.00 - jutarnja molitva
09.30 - predavanja, pjesma, svjedočanstva
12.00 - pauza
16.00 - predavanja, pjesma, svjedočanstva
18.00 - molitva krunice
19.00 - sv. Misa
20.00 - klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu

Subota, 3. 8. 2013.
09.00 - jutarnja molitva
09.30 - predavanja, pjesma, svjedočanstva zajednice „Cenacolo"
12.00 - pauza
16.00 - predavanja, pjesma, svjedočanstva
18.00 - molitva Krunice
19.00 - sv. Misa, molitva za ozdravljenje
21.15 - predstava zajednice „Cenacolo“

Nedjelja, 4. 8. 2013.

Prije podne - Mise po jezičnim skupinama
16.00 - predavanja, pjesma, svjedočanstva
18.00 - molitva krunice
19.00 - sv. Misa
20.15 - procesija kroz župu
22.30-23.00 - klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu

Ponedjeljak, 5. 8. 2013.
09.00 - jutarnja molitva
09.30 - predavanja, pjesma, svjedočanstva
12.00 - pauza
16.00 - predavanja, pjesma, svjedočanstva
18.00 - molitva krunice
19.00 - sv. Misa
20.30-21.30 - klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu
21.30-23.00 - oproštaj uz pjesmu

Utorak, 6. 8. 2013.
03.00 - molitva krunice uz Križevac (privatno)
05.00 - sv. Misa na Križevcu

PREPORUKE
- Ponijeti sa sobom mali radio s FM frekvencijom i slušalice, Bibliju, suncobran.
- Skupine koje će sudjelovati na molitvenom susretu neka ne planiraju druge programe za vrijeme susreta mladih.
- Večernji molitveni program za sve počinje s krunicom u 18 sati. Misa je u 19.00 sati.

NAPOMENE
ZA VRIJEME TRAJANJA SUSRETA MLADIH (osim u nedjelju) NE ĆE BITI SV. MISA ZA HODOČASNIKE TIJEKOM PRIJEPODNEVA. SVI ĆE HODOČASNICI DOLAZITI NA SV. MISU NAVEČER, ZAJEDNO S MLADIMA.

Za cijelo vrijeme Mladifesta osiguran je simultani prijevod.

Elvir je u očima svijeta imao sve, novac, karijeru, prijatelje, mnoge užitke ovoga svijeta. Živio je kako bi se reklo "100 na sat". Proputovao je pola svijeta. Nije se puno zamarao pitanjima o Božjem postojanju. Duhovni svijet nije shvaćao ...ozbiljno, pa se nije puno opterećivao svojim grijesima. Mislio je da je imao sve i da je bio sretan. Pogledajte ovaj video koji donosi ukratko njegov životni put. Njegovu potragu za ljubavlju, za smislom. Proputovao je pola svijeta dok nije pronašao Isusa koji je svo to vrijeme strpljivo tražio njega. Kako je tekla ta potraga i kako je Elvir završio u samostanu pogledajte u ovom video prilogu. Elvir se pronašao u riječima iz Evanđelja koje je Isus uputio ribaru Šimunu, koji je postao Petar, prvi papa. "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" Apostoli su izvukli lađe na kopno, ostavili sve i pošli za Gospodinom. Tako je Elvir izvukao svoju lađu, ostavio je žalu i pošao tamo gdje ga je poslao Gospodin. Gdje će jednog dana završiti, ne zna i ne brine. Jednostavno vjeruje Gospodinu i njegovoj providnosti, vodstvu Duha Svetoga koji puše kako i kamo hoće :-) Te u skladu sa time voli zapjevati "Svoju lađu sada ostavljam žalu, odsad idem kamo šalješ me Ti".

Pratimo Elvira molitvom na njegovom životnom putu :-)

U požaru u poljskom gradu Jastrzebie Zdroj Ruptawa poginula je Joanna i njezino četvoro djece. Suprug Dariusz je na pogrebu uputio poruku zahvale, snažno svjedočanstvo vjere u životnoj tragediji.

To je bila tragedija kakva se ne pamti u Poljskoj. Majka i njezino četvoro djece poginuli su nakon požara koji je izbio u njihovoj kući u gradu Jastrzebiu Zdroju Ruptawi. Vatrena stihija poharala je njihov dom u petak navečer, 10. svibnja. Na licu mjesta preminula je Justyna (17), a Agnieszka (4) na putu do bolnice. Iduću noć, u subotu, u bolnici su preminuli mama Joanna (40) i sin Marcin (10). Dva dana kasnije, u utorak, preminula je 13-godišnja Malgosia. Požar je preživio 16-ogodišnji Wojciech koji je pozvao vatrogasce i otac Dariusz koji je radio noćnu smjenu. Vatrogasci su utvrdili kako je uzrokom požara bila neugašena pegla.

Kako je napisao poljski katolički tjednik Gosc Niedzielny, cijela obitelj bili su praktični i predani katolici. Dariusz i Joanna bili su aktivnim članovima zajednice Pokreta Svijetlo-Život kojeg je u 1950-im utemeljio o. Franciszek Blachnicki, kojeg su 1987. otrovali članovi komunističke tajne službe. Djeca su također bila aktivnim članovima zajednica i ministrirali su u Crkvi. Nedavno su imali požar u kući, ali je tada prošlo bez žrtava jer ih nije bilo doma. Također, Dariusz je nedavno imao nesreću na poslu u kojoj je izgubio jagodice prstiju.

Pogreb koji se dogodio u prošlu subotu okupio je veliki broj ljudi, prevelik da bi svi mogli stati u crkvu. Pogrebni obred predvodio je nadbiskup Wiktor Skworc, metropolit Katowica.

„Na ovakvu obiteljsku tragediju ne može se gledati drugačije nego očima vjere. Svaki drugi pogled ne pomaže, svaki drugi pogled ne može izdržati“, rekao je metropolit.

Na kraju pogreba župnik je pročitao poruku zahvale koju su uputili Dariusz i njegov sin Wojtek. Poruka je izazvala burnu emotivnu reakciju u crkvi, jecaje i suze. Gosc Niedzielny objavio ju je u cijelosti, sada to čini i Bitno.net. Riječ je o snažnom svjedočanstvu čovjeka koji u nevjerojatnoj životnoj tragediji i dalje poklanja svoju vjeru i zahvalnost svojemu Bogu.

„Hvala!

Kada je sve to počelo, u petak 10. svibnja, dnevno evanđelje bilo je: Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. U onaj me dan nećete ništa više pitati.

Taj dan su nas napustili Justyna i Agnieszka.

Potom je došla subota, a Evanđelje je toga dana oglašavalo: Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.

Tada si otišla ti, Joanno i Marcine. Bilo je to noć prije Uznesenja Kristova.

14. svibnja, u utorak, evanđelist Ivan je pisao: Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.

Tada je otišla Malgosia.

Zahvaljujemo Bogu i sebi što nas je učinio sposobnim voljeti. Za to što se prije nekoliko godina stidljivi momak zaljubio u lijepu djevojku. A Gospodin nas je u svojoj milosti blagoslovio i učinio od naših života jedan veliki susret s ljubavlju.

Zahvaljujemo za to što nam je dopustio stvoriti dom koji je bio izgrađen na temeljima uzajamnog pomaganja. Dom gdje si ti, ženo moja, uvijek topla, osjećajna i lijepa, bila njegovim ukrasom i osloncem na koji sam se ja, ponekad potresen ludilom života, mogao osloniti, položiti glavu na tvoje rame i pronaći utjehu.

Zahvaljujemo za to što je naša ljubav bila plodna. Darovana su nam prekrasna djeca i ono što je lijepo jest da unatoč svim obavezama nismo izgubili onu zaljubljenost iz naših mladih dana. Zahvaljujemo za prelijepe, samostalne i mudre djevojke, takve kao što si ti Joanno, zahvaljujemo za Justynu, Malgosiu i Agnieszku. Zahvaljujemo za sinove, Marcina i Wojciecha. Osjećali smo se voljeni i uspjeli smo taj osjećaj prenijeti na djecu.

Zahvaljujemo si za obiteljske rituale, zajednička jutra koja su mirisala na kavu i tople kolače, večeri na omiljenoj klupi, gdje smo bili sretni jer smo bili zajedno i promatrali omiljeno cvijeće koje si ti posadila.

Zahvaljujemo roditeljima za dar života i što su nas odgajali u sigurnosti da je vjera glavnim imperativom ljudskog djelovanja, jedinom sigurnošću u ovom kompliciranom svijetu.

Zahvaljujemo našoj djeci za to što nam je kroz milost Božju bilo dano da ne budemo osamljenima na tom svijetu.

Zahvaljujemo odgojiteljima, učiteljima, katehetama, profesorima, svećenicima, svima koji su nam pomogli postati čovjekom u punom značenju te riječi. Zahvaljujemo našim prijateljima. Joanno, Justyno, Malgosio, Marcine, Agnieszko, oni su tu sada sa nama, štite nas i okružuju svojom molitvom, a mene i Wojteka, neutješene u boli, vodili su ovih dana kroz posebnu duhovnu obnovu.

A kada se sve ovo završi – u ljudskom smislu – današnje Evanđelje glasi: „Ti kreni za mnom“. I krenuli ste za Gospodinom, kako bi sudjelovali u Njegovoj radosti. Danas je dan pred Duhove. Zahvaljujemo Bogu za dar Njegove Riječi, koja je za nas, kojima nedostajete, izvor nade.“

Izbor: bitno.net

Bogoslovno sjemenište u Rijeci koje nosi ime Ivana Pavla II. od 20. svibnja čuvat će relikviju blaženika u spomen sobi u kojoj je Papa 2003. godine pet dana boravio. Relikvije će sjemeništu u ponedjeljak 20. svibnja na misi u 18.30 u sjemenišnoj kapeli na Belvederu, svečano uručiti riječki nadbiskup Ivan Devčić, a one su dar krakowskog kardinala Stanislawa Dziwisa, bivšeg papinog tajnika. Misu će predvoditi gospićko-senjski biskup Mile Bogović.

Relikvija krvi blaženog Pape čuvat će se u relikvijaru u sobi koja je za njega prije deset godina bila posebno uređena i koja se čuva kao spomen na taj veliki događaj za riječko sjemenište. Autentičnost relikvije potvrđena je popratnim pismom Postulature kauze za kanonizaciju Ivana Pavla II.

U periodu od 17.srpnja pa sve do 1.kolovoza kip Krista Otkupitelja moći će se posjetiti sve do ponoći. Prema riječima oca Omara, za vrijeme Susreta posebni duhovni i kulturni programi bit će pripremljeni na tom mjestu za pristigle hodočasnike. Osim misnih slavlja i blagoslova, u ostatku programa će nastupati katoličke glazbene skupine.

Dolazi i taj dan. Još jedna završnica sportskih liga.
Što je obilježilo ovu sezonu?
Povratak košarke, na žalost smanjenje broja ekipa u odbojci.
Misa i dodjela nagrada bit će u subotu 25. svibnja 2013. u crkvi sv. Obitelj u Držičevoj ulici u Zagrebu sa početkom u 18 sati.
Kako sada stvari stoje košarka nastavlja do danjega jer ih vrijeme nije mazilo.

U sklopu XXVIII.Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru 26.7.2013. održat će se i križni put mladih na plaži Copacabana, a predvodit će ga papa Franjo.
Križni put će se odnositi na aktualna pitanja mladih u svijetu. To će zasigurno biti trenuci vjere, ljubavi i suosjećanja govoreni jezikom koji se bavi aktualnim pitanjima mladih u svijetu.
Prošlost i sadašnjost kršćanstva pomiješat će se na Avenidi Atlantica, jer će postaje križnog puta biti postavljenje uzduž 800 metara navedene avenije. Teme postaja križnog puta bit će "mladi parovi", "mladi ljudi koji govore o ženama koje trpe", "student u invalidskim kolicima", a sve će scene biti igrane od strane glumaca volontera-dobro poznatih kršćana.

U utorak 21.5.2013. u 20:30 sati udvorani u Dobojskoj održat će se finale KOL-a mješovite lige. Igraju BDM Žalosna iz Španskog i Sv, Nikola Tavelić sa Kustošije.
Tko će osvojit broncu tj treće mjesto znat ćemo kada se odigra utakmica između ekipa Navještenja BDM iz Velike Gorice i ekipe Sv. Petar. Termin te utakmice znat ćemo uskoro.

Otkako su simboli Svjetskog dana mladih-križ mladih i ikona Blažene Djevice Marije predani mladima Brazila na kraju Svjetskog dana mladih u Madridu u kolovozu 2011. godine, prošli su Brazilom kroz stotine gradova te posjetivši preko dvjesto brazilskih biskupija.
Na svoj su put krenuli 18.rujna 2011. godine i stigli su i u brazilsku saveznu državu Rio de Janeiro.
Proputovanje simbola Svjetskog dana mladih kroz državu domaćina Svjetskog dana mladih prije svega podrazumijeva duhovnu pripremu za nadolazeći Susret.
Simboli će narednih 17 dana putovati saveznom državom Rio de Janeiro, a 6.srpnja stižu u nadbiskupiju Rio de Janeiro.
Popratni program ugošćivanja simbola po župama vrlo je bogat i svatko će ih moći i dotaknuti.
Na kraju Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru križ mladih i ikona Blažene Djevice Marije bit će predani mladima zemlje koja će organizirati sljedeći Svjetski dan mladih.

U sklopu Godine vjere u Vatikanu se ove subote i nedjelje, 18. i 19. svibnja, održava Dan laičkih pokreta, novih zajednica, udruga i udruženja, a svoj je dolazak potvrdilo više od 120.000 vjernika iz svih dijelova svijeta.

Pod geslom "Vjerujem! Umnoži u nama vjeru!", brojne skupine će u subotu u 7 sati ujutro prvo hodočastiti na grob sv. Petra, dok će popodne na Trgu sv. Petra biti službeni program s glazbom i iznošenjem sedam svjedočanstava. U sklopu programa nastupit će i poznata skupina Gen Verde. Papa Franjo pridružit će se sudionicima te će se održati molitva s intronizacijom slike Djevice Marije Salus Populi Romani i slušanje Božje riječi.

Slijede dva vrlo značajna svjedočanstva. Najprije će o svojoj vjeri okupljenima svjedočiti John Waters iz Irske, pisac i izdavač, jedan od najvećih poznavatelja suvremene glazbe koji redovito piše za The Irish Times, Mail on Sunday; dok je drugo svjedočanstvo Pakistanca Paula Batthija, liječnika kirurga.

Misu na Duhove papa Franjo će slaviti u nedjelju 19. svibnja u 10.30 sati, nakon koje će s vjernicima izmoliti uobičajenu molitvu Kraljice neba.

Izvor: Laudato.hr

Bratislava, 7. travnja og , 2013 - Slovački mlade sada mogu pjevati himnu svjetski dan mladih 2013 na njihovom jeziku. Pjesma je predstavljena u veljači u slučaju "Noite Brasileira" (Brazilian Night). Veleposlanik Brazila u Slovačkoj, Sussan Kleenbank prihvatio poziv da prisustvuje ovom događaju. U Slovačkoj verziji dan mladih himne, održat će se tradicionalni glazbeni instrumenti, kao i gitara, klavir elektronska, bubnjevi, frule, saksofon, i harmoniku.

"Razlike u verzijama pjesme su samo suptilne glazbene nijanse. U svakom slučaju, note i akordi su isti ", kaže Pavol Danko, redatelj i dramski pisac za Svjetski dan mladih Rio 2013. On je odgovoran za prevođenje himne u Slovačkoj. Glazbena grupa AMEN Kamen pripremio ocjenu za himnu.

"Slovačka verzija ima istu melodiju, ali ritam je prilagođena našem jeziku. Pjesma ima jedinstven osjećaj zahvaljujući glazbenim instrumentima i svojoj radosnoj napjev. Naš cilj je bio stvoriti dinamičan izvedba, koji čuva karakter i boju Brazilski izvorniku, dok ih obogaćuje sa slovačkim okus ", objašnjava Jakub Vrábel ', vođa grupe. Slovački verzija svjetski dan mladih 2013 himnu ima svoje varijacije na progresiju akorda, a refren je pjevao u zboru.

Službena verzija Slovački je učinjeno od strane novinara Tomáš Hudak. On priznaje da je prijevod na portugalski na slovačkom bilo puno posla. "Ja volim pisati tekstove, ali pisanje vlastitog teksta je puno drugačiji nego prevođenje ideje drugoj osobi. Ono što je najvažnije, morate imati isto značenje da je autor izvornog teksta namijenjen. Poslije sam morao prilagoditi tekst u ritmu Slovačke verziji. I to je kao rješavanjem jednadžbe za koje ne znamo, jedno od varijabli. "

Slovački verzija himne dan mladih će se igrati na nacionalnom dan mladih u gradu Ružomberku R13, koja se održava za one koji nisu u mogućnosti putovati u Rio de Janeiru. Savjetnik za mladež i sveučilišta na konferenciji Slovačke biskupske očekuju 3.000 mladih, ne samo iz Slovačke, ali i iz susjednih zemalja.

Uz izbora pape Franje, očekuje se da će tisuće mladih ljudi, uz dva milijuna prethodno očekivanog, doći će do Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru u srpnju. Iz tog razloga, planira se odnose na sigurnost i provedbu zakona u gradu bio je jedan od prioriteta ministarstava pravosuđa i obrane, koja mora imati sigurnosni koordinaciju slučaju.

Jedna od glavnih atrakcija u Rio de Janeiru, Corcovado, je korišten za obuku 70 vojnih policajaca iz Posebnog bojne policijskih akcija (BOPE), Akcije bojne sa psima (BAC) i Airmobile Grupiranju (GAM), osim do 12 policijskih automobila i aviona. Trening uključeno pet stupnjeva: Zrakoplov pristup; osvajanje Corcovado vlaka; spašavanja žrtava; pozicioniranje Strijelci; i oprema demonstracije. "Kroz Odjeljenja interventne taktike, identificirali smo neke osjetljive točke u Corcovado i kako djelovanje mora biti poduzeto u vremenima potencijalne opasnosti. S ovog treninga, cilj je postignut, a mi smo spremni za te događaje ", rekao je glasnogovornik BOPE, bojnik Ivan Blaž.

U ožujku, 76 policajaca i vojno osoblje, osim ljudi iz Općinskog garde, položila tečaj kontrole masa sa šokom bojne, u Estacio, središnji dio grada, s europskim agenata. Prema komunikacije Ureda državnog tajnika za sigurnost, to je tečaj za kontrolu civilnih poremećaja koji uključuje paket zatvorenih tečajeva između obrazovanja Podtajništvo, sprečavanje i spašavanje (SSEVP), sigurnosti i tajništvom s Veleposlanstvom Španjolske .

Cilj je pripremiti vojne i civilne policije za velikih događaja i tečajeva. Osim toga, drugi dogovoreno je provesti tečajeve kao što su "Izvršenje Mass Law", "Analiza rizika", "anti-terorizam i protuterorizam", "Identifikacija ranjivih područja", "Incidenti sustav zapovijedanja" i "vanjskih prijetnji."

Također prema Uredu za komunikacije, predviđanje je da su 4520 profesionalci, uključujući i vojne i civilne policije i agenata pozvanih iz drugih institucija, obučeni u sigurnosti tečajevi ove godine. Osim njih, razredi uključuju sudjelovanje savezne policije, općinskih stražara i vatrogasci.

"Sigurnost velikog događaja kao što je Svjetski dan mladih uključuje sve tri razine vlasti (Federal, državni i općinski), na takav način da su definicije strateškom cilju, kao i koordinaciju sigurnosnih akcija i obrane oslanjaju na Savezni Vlada, kroz ministarstva pravosuđa i obrane. I to je napomenuti u odnosu na svjetski dan mladih, izrada plodnih razmjene sa španjolske i talijanske policije i Vati sama, provedba dodatni sustav usluga (RAS) na državnoj policiji kao široka učinkovito poduzeti, i učinkovito sudjelovanje u cjelokupnom procesu planiranja i pripreme koje provode federalne i općinske vlasti, ne zaboravljajući bliski kontakt s Organizacijskog odbora Svjetskog dana mladih, "rekao je podtajnik velikim natjecanjima, Roberto Alzir.

Za Wiktoria Katarzyna, iz Poljske, razmjena iskustava među policajcima je dobro. "Poljski policija, na primjer, su uvijek u kontaktu s drugim europskim policije te su u stalnom suradnjom, tako da je ovo jako dobra", rekao je 21-godišnji. Živi u Tijuca, Wiktoria rekao je imala viziju grada prije dolaska u potpunosti promijenio. "Je li istina da ćete morati biti oprezni, ali to je kao bilo koji drugi grad," rekla je ona.

Upitan što očekuje za tjedan dan mladih Rio, James kelliher, iz Londona, Engleska, rekao kako bi volio vidjeti istu svečani ugođaj Karneval sezone, već sve dobro kontroliran od strane policije. "Znam da će se sve riješiti i da će svi uživati u događaj", rekao je 27-godišnji volonter.

Razumjeti kako svaki sigurnosni tim će raditi tijekom svjetski dan mladih Rio2013

Broj agenata koji će raditi u sigurnosti i provedbe zakona za svjetski dan mladih još nisu dovršeni u roku od tri razine vlasti. Međutim, Federalna vlada ulaže financijske i ljudske resurse u Rio sigurnosti i vidi svjetski dan mladih kao jedan od prioriteta.

Za to, Posebna Tajništvo sigurnosti za velikih događaja (Sesge), iz Ministarstva pravosuđa, nastao, kako bi se riješio briga Savezne vlade s predanosti za napraviti u planiranju i sigurnosne napore za događaje kao što su World Youth Dan. Dakle, sve policijske snage će biti uključeni u skladu s protokolom aktivnosti; priručnik koji ne dopušta improvizaciju tijekom događaja, a reakcije protokola. To je vrlo detaljan korak-po-korak za upotrebu, s više od 50 tisuća djela opisanih. Prema Sesge, cilj je da se ta praksa je pažljivog planiranja ostavlja naslijeđe za sigurnost u Brazilu.

Savezna policija:

To će biti do Savezne policije i osobne sigurnosti pape Franje, jer je šef države. Sigurnost Svetom Ocu, u istini, ne samo da će imati federalnu policiju, ali će biti organizirana s nizom koncentričnih krugova: sigurnosni napora sastoji od snajpera, helikoptera i obavještajnih područja, koji je, policija razmještene kako bi zaštitili središnja stanica, što uključuje i Federalna policija, kao i papa Franjo.

Federalni Autocesta Policija:

Pratitelja za Papu će biti u nadležnosti Savezne policije na cestama. Tijekom posljednjih 40 godina, u svim posjeta pape, Savezna Autocesta Policija je bio zadužen za sigurnost. Iz tog razloga, Savezna vlada je odlučila zadržati tu strukturu.

Vojna policija:

Vojna policija će se u kontrolu otvaranje i zatvaranje prometnica, sigurnost turističkih mjesta, a prolaz skupine. Stoga, urbana provedbu zakona je odgovornost ovog tima.

National Security Force:

National Security Force će poslužiti kao potencijalno snagu, da se aktivira samo kada je to potrebno.

Građanska Policija:

Civilna policija neće imati operativnu ulogu. Zbog velikog povećanja broja turista u gradu, to je do civilne policije na ljestvici događanja, pomaže odgovoriti na pitanja i kontrolirati protok ljudi u svakom trenutku.

Vojska:

Ministarstvo obrane neće stavljati vojnika na zaslonu na ulicama s oklopnim vozilima, policijskim kacige i puškama. Vojska operacije, kao i brazilski obavještajna agencija (Abin), bit će u obrani suvereniteta i nacionalnog interesa, vodeći brigu o strateškim objektima. Agenti će se vidjeti samo kada je to potrebno, pa je njihova prisutnost neće biti javan.

Općinski straža:

Tu će biti deset modula koja posluju s prioritetom na turističkim mjestima, kao i stalna patrola od metro prilazima i željezničkim postajama. Više od 200 agenata će biti podijeljen po tim modulima, a za događanja bit će oko 1.300 agenata, s prioritetom u Copacabana.

Konačno, to je odgovornost na svakodnevnoj sigurnosti Rio za prijenos informacija unaprijed, tako da je cijela populacija spremna provesti dan mladih. Ovo je prilika za Rio de Janeiro pokazati kompetentnost u hosting veliki događaj, a također služe da prođe poruke koje odražavaju ponos stanovnika u održavanje velikih svjetskih događaja.

Curitiba je nadbiskupija, stanje Paraná, zajedno s Gradskom Instituta za turizam održao je predavanje u petak (30. studenog) objašnjavajući da 50 mladih ljudi, koji će raditi u misionarskoj tjedna, kako bi ture.

Misijska Tjedan će privući oko 20.000 hodočasnika u Curitibi from 15-20 srpanj 2013 - Tjedan dana prije Svjetskog dana mladih Rio2013.

Grad Instituta za turizam je menadžer Adriane Vortolin rekao očekivanje je da ima oko tisuću mladih ljudi na misijsku tjedna.

"Događaj je značajan trenutak za grad turizma u Brazilu i drugim zemljama", rekao je Adriane.

U sklopu besplatni tečaj sudionici su rekli kako u potrazi za informacijama o rutama i znamenitostima pomoću karte, brošure, devet turističkih informacijskih centara u gradu ili putem usluge turističkog biranja.

Konačno, tečaj uključuje vođeni obilazak grada uz istu rutu od turističkih autobusa, koje su glavna atrakcija u gradu.

Volonteri iz misijskog tjedna i uzeo obilazak grada.

Juiz de Fora je Nadbiskupija, stanje Minas Gerais, najavio je svoj raspored za misijsku tjedna, koji će se izvoditi od 14. do 20. srpnja 2013. Raspored je pažljivo pripremio nadbiskupije odbora, kako bi se ponuditi atraktivne raspored pun zanimljivih aktivnosti za hodočasnike.

Provjerite raspored-
Misijska tjedan ranije poznat kao "Dan u biskupijama", ili pre-svjetski dan mladih, je tjedan dana prije Svjetskog dana mladih. To ima za cilj olakšava ulazak mladih u zemlji domaćinu i priprema za svjetski dan mladih Rio2013 biskupije. Misijska Tjedan će se dogoditi, i službeno, u cijelom Brazilu, između 16. i 20. srpnja. Neki biskupije imat misije tjednu od 14. do 21. zbog logističkih službi an udaljenosti.

Registracija hodočasnika
Registracija će se obaviti putem web stranice www.rio2013.com, a za Juiz de Fora, sustav će obavijestiti hotsite i e-mail nadbiskupije. Tu će biti informacije i link za lidera skupine.

Posebna komisija Nacionalnog biskupske konferencije u Brazilu (CNBB) za Svjetski dan mladih je odgovoran uzbuđuju biskupije iz cijelog Brazila, u sklopu priprema za misijsku tjedna.

S tim na umu, komisija, u suradnji s lokalnom organizator odbora (COL) za svjetski dan mladih, Rio2013 je dvanaest tisuća plakata, kako bi se doći do svih župa u Brazilu, raspoređenih preko 276 Brazilaca biskupija.

Zajedno s priprema za Svjetskog dana mladih ljudi također se pripremaju za misijsku tjedna. Svim biskupijama su uzimajući u organizaciji primiti mladu stranih hodočasnika. Hodočasnici će se upoznati brazilsku Crkvu, kao i pokazati svoju vjeru. Zajedno s mladima iz Brazila, oni će sudjelovati u misionarske aktivnosti, priprema za veliki duh sastanku koji će se dogoditi u srpnju 2013.

Kroz plakate i druge stvari, kao što se upute za misijsku tjedna, najave, kroz dan mladih Rio2013 službene web stranice i web stranice Jovens Conectados i putem društvenih mreža, crkva u Brazilu želi stimulirati svim biskupijama i mladih za to posebno i povijesni trenutak, koji može postati važan ostavština za sljedeći Svjetski dan mladih, kako je istaknuo nacionalnog savjetnika Odbora za mlade, otac Carlos Costa Savio.

"Važno je da smo uključiti sve lokalne crkvenih snaga, mlade i odrasle, kako bi za misijsku tjedna doći do našeg cilja, a to je podizanje misionarski duh, posebno u brazilskom mlade", rekao je otac Savio.

Misijska tjedan, ranije poznat kao "Dani u biskupijama" ili pre-putovanje, ima za cilj olakšati ulazak mladih u zemlji i pripremiti za svjetski dan mladih Rio2013 biskupije. To se događa i službeno, u cijelom Brazilu, između 16. i 20. srpnja. Neki biskupije imat misije tjednu između 14. i 21. srpnja, zbog logistike i udaljenosti.

Definiran Papinskog vijeća za laike (PCL), tjedan dana prije dan mladih Rio2013 će se temeljiti na duhovnosti, društvenog djelovanja i kulture. Sva ta tri elementa će biti prisutan u "bazi" rasporedu predstavio biskupijama, kroz Naputak Vodič za misijsku tjedan.

Natpisi za misijsku tjedna će se izvršiti putem web stranice od svjetski dan mladih www.rio2013.com

Nadbiskupija Niteroi, nalazi u državi Rio de Janeiro, već se priprema za primanje tisuće hodočasnika iz cijelog svijeta tijekom misije tjedna. I, za dane koji prethodi svjetski dan mladih 2013 Rio postane nezaboravan, raspored je sastavljen na temelju tri osi: duhovnost, kultura i solidarnost misiju.

Misija Tjedan Niteroi će se održati između 15. i 22. srpnja, događaj uključuje 14 županija koje čine nadbiskupije, podijeljene između vicariates među regijama (crkva) jezera, Ocean, ruralni, i Săo Gonçalo Alcantara.

Dnevne aktivnosti kako bi se nude u svakoj župi su definirana, a uključuje svetu misu, molitvu trenutke, društvene aktivnosti, druženje, i umjetničke prezentacije, te posjet povijesnih lokaliteta.

Hodočasnici su također pozvani da izraze kulturu njihovo podrijetlo zemlje. Postoji više od 700 stranaca po župi i oni će ostati s obiteljima i kućanstvima.

Misija tjedan, nekad poznat kao "Dani u biskupijama" ili pre-dana, to je tjedan dana koji prethodi Svjetski dan mladih. Njihov je cilj olakšati ulazak mladih u zemlji domaćinu i pripremiti biskupijama prema Rio2013 dan mladih. To se događa, i službeno, u cijelom Brazilu, između 16. i 20. srpnja. Neki biskupijama će se kreću između 14-22 srpnja zbog logističkih i udaljenosti.

U Niteroi, hodočasnici će živjeti dana molitve i okupljanja na župama, može znati tipičnu kulturu svakog grada, koji obuhvaća nadbiskupije, sudjelovanje u pastoralnom radu i društvenom području. 15 i 16 su rezervirana za dolazak mladih ljudi, od 17 do 21 dana hodočasnici mogu uživati široku i dinamičan raspored.

Slanje u gradu domaćinu za svjetski dan mladih 2013 Rio je zakazana za 22. i 23. srpnja 2013

IZVOR: rio2013.com

Još je 97 dana ostalo do svijetskog susreta mladih u Rio de Janeru.
Uzbuđenje je veliko.
Večina poslova u Brazilu i u gradovima domačinima predprograma je spremno.
Davorove novosti prati događanja u Brazilu i čim nešto dođe ili objave stavljam na blog.

Papa Francis će imati punu raspored aktivnosti tijekom svog prvog velikog međunarodnog izlet u srpnju ove godine. Raspored svoje putovanje u Rio de Janeiru za World Youth Rio2013, uključuje protokol događaja, kao što je sastanak s predsjednikom Brazila Dilma Rousseff,, uz posjete siromašnoj zajednici, bolnice, i posjete s mladim zatvorenika.

Dolazak i prva službena događanja

Papa će stići u Brazilu u ponedjeljak 22. srpnja. Službeni prijem će se u Rio de Janeiru / Galeăo-Antonio Carlos Jobim International Airport, na 16:00. Ubrzo nakon toga, tu će biti Apostolskoj svečanog dočeka u vrtu Palacio Guanabara, gdje je Papa će dati svoj prvi govor. U slučaju, bit će svečani prijem triju grana vlasti. Recepcija protokol će biti od strane predsjednika Brazila Dilma Rousseff, kao i guverner države Rio de Janeira, Sergio Cabral, i gradonačelnik Rio de Janeira Eduardo Paes,.

Sveti Otac će ostati na RESIDENCIA napraviti Sumare (Sumare Residence) za vrijeme njegova posjeta Brazilu. Prebivanja bilo gdje je blaženi Ivan Pavao II boravio tijekom njegova dva posjeta Brazilu u 1980 i 1997. To je mirno mjesto, daleko od vreve grada. Osim pape Franje, Rezidencija također će ugostiti cijelu papinsku pratnja, koja će uključivati oko 40 ljudi.

Uz jednostavnosti da je svijet već vidjeli s papom Franje, Sveti Otac će predvoditi privatne dnevne mise u rezidenciji.

Posjet Aparecide

Sveti Otac će posjetiti nacionalnom svetištu Gospe od Aparecide je u srijedu 24. srpnja. To je najveći marijansko svetište u svijetu. Posjet nacionalnom svetištu Aparecide bio osobni zahtjev pape Franje, jer on ima javnu pobožnost prema Mariji, Majci Isusovoj. Tu, Papa će častiti sliku Marije u bazilici, a nakon toga će slaviti misu s kardinalom Raymundo Damasceno (predsjednik Nacionalnog biskupske konferencije u Brazilu, kao nadbiskup Aparecide). Homiliji tijekom mise će biti izrađene od strane pape.

Jedan od socijalnih stečevina dan mladih Rio2013

U srijedu, Papa Francis će također prisustvovati otvorenju "Pola de Atençăo Integrada da Saúde mentalnom (PAI)", koji će pružati usluge za one oporavlja od ovisnosti o drogama. S 350 liječnika, 500 zdravstvenih djelatnika, 648 bolničkih postelja, 323 kreveta, 12 odjela hitne kreveti, 75 Icu kreveti i 11 operacijske sale, Săo Francisco da Tijuca bolnica (bivši treći red pokore) je Opća bolnica, koja pruža njegu u 22 specijalitetima. Institucija posvećuje posebnu pozornost kupaca zdravstvenih planova i javnih pacijenata, preusmjeren preko državnog zdravstvenog tajništva Rio de Janeiru.

Uzbudljivo četvrtak

U četvrtak 25. srpnja, gradonačelnik Eduardo Paes Rio će predati ključeve grada na Svetoga Oca, u simboličkom i tradicionalne svečanosti. To je odraz poštovanja prema Papi i autoriteta koji on predstavlja. Osim toga, tu će biti i kraći sastanak s predstavnicima sportskom svijetu, s blagoslovom olimpijskih zastava.

U jutarnjim satima, Papa će posjetiti Francis imati emocionalni susret. Papa će posjetiti Francis sirotinjskoj četvrti u Rio de Janeiru, 33 godina nakon što je blaženi Ivan Pavao II posjetio sirotinjskoj četvrti u drugom dijelu grada. Ovaj put, umjesto da Vidigal u Rio Južnoj zoni, što je Ivan Pavao II posjetio je 1980, Papa je Franjo posjet će posjetiti sirotinjskoj četvrti u Sjevernoj zoni. Zajednica izabrao je Varginha, u Manguinhos Complex, nedavno je umirio Vlada države Rio de Janeiro. Papa će govoriti stanovnici i dati svoj blagoslov.

U 18:00 Papa će sudjelovati u svečanog dočeka u hotelu Copacabana, koji je jedan od glavnih događaja svjetski dan mladih Rio2013. Tu Papa će pozdraviti svjetski dan mladih hodočasnika po prvi put i da će održati govor.

Dan samo za mlade

Jedan od najposjećenijih turističkih atrakcija u gradu, bivši starački dom cara Dom Pedro, zove Quinta da Boa Vista, održat će se jedan od najvećih događaja kateheza i zvanja sajam. Sveti Otac će ispovijedam i četvero mladih ljudi ovdje, u jutarnjim satima 26. srpnja.

Nakon toga, neki mladi zatvorenici će se sastati s papom Franje u Nadbiskupskom dvoru sv Joakima. U podne, Papa će moliti Anđeo Gospodnji na središnjem balkonu palače. Prije tradicionalnog "ručka s mladima sa svih kontinenata," što se događa na svim WYDs, Papa će pozdraviti svjetski dan mladih Rio2013 lokalni organizacijski odbor i svjetski dan mladih sponzore.

Via Crucis s mladima, koji je treći svjetski dan mladih Main Event, održat će se u 18:00 na plaži Copacabana, sa i Papa će održati govor.

Subota susreta i molitve

Službeni Aktivnosti će započeti s mise, predslavio Svetoga Oca, na Katedrala Săo Sebastiăo (St. Sebastian katedrala), imat će prisutnost biskupa, svećenika, redovnika i sjemeništaraca. Ubrzo nakon toga, Papa je Franjo će se sastati s predstavnicima društva u Rio de Janiero i Brazila u Teatro Municipal (Općinsko kazalište). Kazalište, izgrađen u devetnaestom stoljeću, bio je dugo vremena glavna pozornica za umjetničkim izvedbama iz cijele zemlje.

U poslijepodnevnim satima, Papa će sudjelovati na ručku s brazilskim kardinala, predsjednik Nacionalnog biskupske konferencije u Brazilu, biskupi iz regionalnog Leste 1 (koji se sastoji od biskupa iz biskupija u državi Rio de Janeiro), kao i , i papinski pratnja u blagovaonici na "Centro de Estudos napraviti Sumare."

U 7:30 sati, Papa će se u Guaratiba, na Campus fidei za molitveno bdjenje s mladima, što je četvrti svjetski dan mladih Main Event. Tu, on će održati govor na hodočasnike i uzeti trenutak za klanjanje pred Presvetim s mladima danas.

Nedjelja oprostili

U 10 sati, Papa će slaviti misu Francis, na Campus fidei s mladima koji se proveo sinoć tamo. On će objaviti sljedeći grad domaćin Svjetskog dana mladih. U podne, on će moliti Anđeo Gospodnji s hodočasnicima.

Ručak će biti s papinskim pratnjom u kantini od Centro de Estudos učiniti Sumare. On će se sastati s Comité de Coordenaçăo ne Conselho biskupsku Latino Americano (CELAM prije njegova odlaska iz Sumare prebivališta.

Za osobno zahvaliti 60.000 volontera koji su uključeni u svjetski dan mladih, Papa je Franjo će se susresti s njima u 5:30 sati na Pavilhăo 5 do Rio Centro (paviljon 5 od Rio Center), a on održati govor na njih.

Tu će biti i oproštajni svečanosti u Antonio Carlos Jobim International Airport, gdje je Sveti Otac će održati govor. Njegov odlazak natrag u Rim je zakazan za 19:00.

Još jedna vijest stiže na službenoj stranici Svjetskog dana mladih, kanal "Vi, na svjetski dan mladih", koji je danas pokrenula donosi puno izjava hodočasnika. Tamo ćete naći svjedočanstva ljudi koji su već eksperimentirali radost u Svjetski dan mladih, na expectative da svatko imati tijekom pripreme događaj, i kako se pripremaju podići novac da dođe u Rio de Janeiru, među mnogim drugim pričama, svaka jedan je popraćeno s fotografijama ili videozapisima.

Također, pozivamo Vas da podijelite u kanalu "Vi, na svjetski dan mladih" kako će svoje pripreme, preko web stranice http://www.rio2013.com/en/voce-na-jmj . Kanal je prevedena na sedam jezika: portugalski, engleski, španjolski, francuski, poljski, talijanski i njemački. Važno je staviti svoje ime, grad, crkvu ili grupu gdje ti je mjesto za bolju identifikaciju s onima koji su ga pročitali.

Sudjelujte u ovom putu integracije i postavljati sliku sa svojim prijateljima, crkva, skupine, obitelji, ili čak i vi sami, ali ne pokazuje svoju ljubav za svjetski dan mladih. Na stranicama će biti nekoliko primjera u postovima koji su već dostupni. Ti si idući u dobiti emocionalne s iskazima vjere i hrabrosti, da se zabavite uz kreativnost mnogih hodočasnika, i biti iznenađeni kako je vjera u mogućnosti prikupiti i dati snagu za svjetski dan mladih će se održati.

Svjetski dan mladih održava se prvo, u srcu svakog pojedinca, u želji da bude dio i biti prisutan u ovom susretu čekala. Recite nam svoju priču i pokazati svijetu ono što su sječa i rade za svjetski dan mladih. Mladost je fokus ovog velikog vjere u susretu.

"Mi smo usmjereni u djelima za Svjetski dan mladih, podizanje novca kroz tombole, prodaje, kioscima, na svečane zaštitnika župe. Sve to, kako bi se osigurale putovanje od onih koji nemaju financijskih uvjeta za odlazak u Rio de Janeiru. Mi smo zabrinuti za svjetski dan mladih, želimo ići i zalihe tog duhovnosti i donijeti ga na svima ", napisao je Diego Silva Viana, od Pedro Leopoldo, Belo Horizonte, Minas Gerais.

U emisiji "Trag vjere" poslušajte: Kako je građanska inicijativa „U ime obitelji“, uz potporu vjerskih zajednica, u četiri dana prikupila oko 215 tisuća potpisa za referendum o zaštiti braka kao zajednice žene i muškarca. Svake tri minute diljem svijeta zbog vjere se ubije jedan kršćanin. Zašto – govori akademik Franjo Šanjek. Zašto vjernici toliko štuju Blaženu Djevicu Mariju - objašnjava pročelnik Hrvatskoga mariološkog instituta biskup Vlado Košić. Novinarke Vlatka Mihavec i Antonia Hrvatin-Roth te terenski snimatelj Danijel Blagec dobili godišnju nagradu HRT-a za izvještavanje s izbora novoga pape Franje u Vatikanu.
Emisija "Trag vjere" započinje u 18 sati 5 minuta.
Urednica je Tanja Baran.

- U Građansku inicijativu 'U ime obitelji' uključila se i 'Molitvena mreža mladih za obitelj'. Poslušajte zašto i kako pomažu ostvarenju referenduma.
- Vlč. Ivica Budinščak, povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, javit će nam se iz Rima sa zahvalnog hodočašća za mlade. Očekuje ih i susret s Papom, a u Rimu borave od subote 18. do srijede 22. svibnja.
- Doznajemo i na koji je način slavonskobrodska župa sv. Dominika Savia, zaštitnika mladih i ministranata, povezana s bl. Ivanom Pavlom II, te zbog čega sve mogu biti ponosni na svoje mlade.

PRIJAVE ZA MODRAVE 2013. POČINJU 27.5. I TRAJU DO 17.06.
Uskoro detaljnije..

Modrave – tamo gdje počinje život
Sloboda – tako izlizan i potrošen pojam koji toliko često čujemo u različitim kontekstima da nam već pomalo svima ide na živce; ali ipak toliko važan, poseban Božji dar, zahvaljujući kojem smo u većem djelu ono što jesmo. Ako razmišljamo gdje vidimo svoju osobnu slobodu u svakodnevnom životu, nevjerojatno, ali mi, tako slobodna bića, nećemo ju baš lako pronaći. Mobiteli zvone, notifikacije na fejsu vrište, nepročitani mailovi se gomilaju, računi stižu, ljudi zovu, obitelj vuče na jednu stranu, prijatelji na drugu, faks na treću...pa tko je danas uopće slobodan?
Za Modrave volim reći da je to mjesto gdje počinje život. Mjesto gdje otkrivaš slobodu kakvu nisi ni sanjao. Mjesto na kojem uviđaš svu njenu jednostavnost, prisutnost, božanstvenost, s potpuno novog aspekta kojeg si dosad zanemarivao jer ti se činio prebanalnim, a kad tamo: to je početak, to je klica, to je bit slobode.
Prva tri dana si gladan, kasnije dijeliš svoj obrok s nekim jer ti je previše. Prva tri dana ti se leđa raspadaju od tvrde palete na kojoj spavaš, kasnije uživaš misleći kako imaš najbolji krevet na svijetu. Prva tri dana si jadan zbog sloja soli i tri sloja prašine na sebi, kasnije sjediš na travi i kamenu, pereš suđe sa zemljom i okopavaš masline kao da je to ostvarenje tvog životnog sna. Prva tri dana se užasavaš svega što hoda na više od dvije noge, kasnije te toliko ispunjava i raduje zvuk zrikavaca, miris divljih trava i stotine skakavaca koji se u ogromnim skokovima razmiču pred tobom dok hodaš, da svakim centimetrom te prirode veličaš Boga, Stvoritelja neba i zemlje.
Meni najdraža od svih svakako je sloboda prema čovjeku. Osamdeset ljudi, jedni drugima uglavnom nepoznati, tjedan dana žive u miru, prijateljstvu i radosti, bez ogovaranja, krivih pogleda, odvajanja popularnih, odbacivanja „čudnih"... Na Modravama si više nego igdje sposoban ljubiti, biti prijatelj, brat, biti iskreni, sretni, pravi ti. Na Modravama počneš voljeti sam sebe jer tamo ne možeš vidjeti sebe drugačijeg nego dobrog, Božjeg, posebnog.
Modrave su mjesto gdje počinje život zato što tu otkriješ kakav on treba biti. A poslije Modrava dobivaš „tajni zadatak": ostati takav i kad se vratiš kući. Donijeti svijetu taj komadić modravskoga raja, Božje prisutnosti u svemu i svakome, djetinje radosti, prave iskrenosti, oduševljenog čovjekoljublja...
Na Modravama počinje život kakvog bi svatko trebao otkriti i kojeg bi svatko htio živjeti!
(Ilka Zadro)

Počeli ste se baviti trčanjem i to vam je totalno super? Fenomenalno se osjećate, jedva čekate sljedeći trening i 100% ste unutra, fizički i mentalno? Ne brinite, proći će vas. Kad početni entuzijazam prođe, treba se uhvatiti u koštac s manjkom motivacije, nedostatkom vremena i ostalim teškoćama koje nam život podmeće pod tenisice ne bi li nam sabotirao perspektivnu karijeru trkača rekreativca.

Prvih nekoliko mjeseci sve je bilo idilično, ali odjednom vaša standardna ruta za trčanje djeluje interesantno kao posjet punici. Dekica je teška kao armirani beton, na televiziji je baš nešto zanimljivo. Nekad ste trčali i kada su padale sjekire, a sada ako nije 20°C, 60% vlage i 1012 hPa, bez vjetra i s mjesecom u prvoj četvrtini, nema se smisla mučiti u neljudskim vremenskim uvjetima. A tek slobodno vrijeme? Raniji odlazak na posao da se izbjegne jutarnja špica, pa po dijete u vrtić, onda se mora malo doći k sebi i popiti kavu, naravno nakon ručka jer cijeli dan niste stigli jesti pa vam treba bar 4 sata da vas ne pokosi infarkt zbog trčanja prebrzo nakon jela, a onda je već večer, umorni ste i tako u krug… Trčanje je nemoguća misija i nije vam jasno kako ste uspijevali prvih par mjeseci. Ako ste se prepoznali u ovom tekstu i baš ste se krenuli baciti s mosta jer život više nema smisla, pričekajte malo jer imam par savjeta za vas.

Dakle, kako redovito trčati i istovremeno biti žena/majka/kraljica (ili isto to ali “nježnijeg” spola)? Jednostavno, napravite ono što ljudska vrsta radi već stotinama tisuća godina i zahvaljujući čemu je numero uno na trećem kamenčiću od sunca. Prilagodite se. Najjednostavniji način da to napravite je da vam tenisice postanu prijevozno sredstvo. Trčanje na posao i/ili s posla je najpraktičniji način da trčite ako nemate vremena. Morate ići na posao. Želite trčati. Spojite to dvoje i – BAM! Došli ste doma s posla, trening je gotov i ostatak dana leži pred vama slobodan k’o ptica jer već imate tri, pet, deset ili više kilometara u nogama. Naravno, ta metoda traži malo snalažljivosti. Ako vam je posao predaleko, dio puta idite javnim prijevozom. Donesite si čistu odjeću i ostalo na posao unaprijed tako da nosite samo najnužnije sa sobom dok trčite. Ako se jako znojite, trčite samo doma s posla. Uglavnom, snađite se. I ne brinite se za to što vas kolege smatraju čudakom. Tako je to sa svim genijalcima koji su ispred svog vremena. Ne, ozbiljno, ustrajte u svome čudaštvu i s vremenom ćete zadobiti njihovo poštovanje. Isto vrijedi za sve kratke odlaske iz kuće. Trčite u trgovinu, na poštu, na kavu s prijateljima, dok šetate psa i u ostalih milijun osamsto pedeset i dvije prikladne situacije.

Ako trčanje na posao i kao prijevozno sredstvo nije za vas jer vaša radna okolina to ne prihvaća najbolje, ili želite trenirati po strogo strukturiranom planu i programu, ili imate neki drugi razlog zbog kojeg vam to ne odgovara i dalje postoji dosta načina da vam trčanje bude dio života, a ne teret. Za početak, možete upisati školu trčanja. U Zagrebu ove sezone škole trčanja niču kao gljive poslije kiše. Škola trčanja vam pruža sve potrebno – vodstvo u obliku kvalitetnih trenera, grupu za trčanje, fleksibilnost jer na trening možete doći primjerice ponedjeljak ili utorak, srijedu ili četvrtak, i subotu, a ako ipak neki trening propustite, možete ga odraditi sami jer plan i program imate. Ako škola trčanja nije za vas možda i tim bolje, jer dobivate na fleksibilnosti. Naravno, trebate više discipline jer nemate trening u fiksno vrijeme, niti trenera koji vas vodi, a bome niti društva da vas povuče u teškim trenucima. Isplanirajte si treninge tjedan dana unaprijed tako da vam se ne desi da se u jedanaest sati navečer sjetite da ste danas trebali odraditi trening. Odaberite rutu za trčanje najbližu mjestu gdje živite tako da ne gubite vrijeme na put do mjesta gdje trčite (pazite ovaj izraz, mjesto gdje trčite – tko još trči na mjestu?). Ustanite ranije i trčite ili trčite prije spavanja kada su ulice puste. Zamolite partnera da provede sat vremena sam s djecom, a sutra mu vi uzvratite uslugu. Ponekad budite i sebični. Da, nećete zajedno pogledati novu epizodu omiljene serije ili raditi druge obiteljske aktivnosti, ali ćete se vratiti kući zadovoljni jer ste mogli trčati i biti ćete zahvalni na tom vremenu. Vaši ukućani će također biti zadovoljni s vama, jer bolje da ste dobre volje iako ste propustili neku zajedničku aktivnost, nego da to radite čangrizavo i preko volje. Naravno, sve napisano pada u vodu ako vam siva tvar među ušima ne proizvodi adekvatnu količinu motivacije.

Motivacija je čudna stvar. Zbilja, zašto uopće trčati? Imamo krov nad glavom, hrane u frižideru, djeca su nam sita i zdrava. Ne postoji niti jedan logični argument zašto bi ustali s kauča i oderali 10 km. Ljudi, pa to je trošenje teško stečenih kalorija uzalud! Majka priroda to gleda na taj način. No, majka priroda nije zamislila da po cijele dane sjedimo i ležimo i trpamo u sebe hranu koja je katastrofalne kvalitete (iako beskrajno slasna). Zato se moramo baviti nečim da bi bili zdravi, a najprirodniji oblik tog nečeg je trčanje. To nam dođe skoro kao osobna higijena. Postoji mnogo načina da održite motivaciju: postavite si kratkoročne i dugoročne ciljeve, nagradite se čokoladom, kupite si nove tenisice itd… Ali ma koliko se trudili, doći će se period kada vam se neće trčati. Vi ćete biti preumorni, djeca će biti prezahtjevna, dan će biti pretežak ili će ispod dekice biti preudobno. Pasti će snijeg ili kiša. Biti će vruće. Oteti će vas izvanzemaljci… Ponekad jednostavno ne ide. U takvim situacijama – suck it up. Prisilite se na taj prvi korak. Kada ga napravite, sve će krenuti samo od sebe i na kraju ćete se osjećati dobro jer ste odradili trening usprkos poteškoćama. Taj prvi korak je najteži, krenuti, ali to je samo jedan mali koračić. Mogu vas tapšati po glavici i govoriti kako ste super i kako trčanje nije ništa strašno, ali činjenica je da je ponekad teško trčati. Ne postoji čarobni štapić koji će odagnati manjak motivacije. Jedini način je da nađete snagu u sebi, stisnete zube i izdržite. Mali glas u vašoj glavi koji vam šapće „teško mi je“, „kol’ko još ima“, „zašto baš danas“, „ja ne bi“, „meni se kaka“ će svaki put kada ga ignorirate biti sve tiši i tiši, i kada se po stoti puta prisilite da trčite iako vam se ne da, taj mali glas će nestati. Prije nego što podlegnete iskušenju i ostanete pod toplom dekicom, pred novom epizodom omiljene serije i dođete u predinfarktno stanje jer je na tržište došao novi čips s okusom čvaraka, majoneze i kiselog zelja, postavite si par pitanja. Želim li biti trom i debeo? Želim li biti lijen i izvan forme? Želim li da me tuljani u zoo-u gledaju kako davno izgubljenog brata? Ako je odgovor da, u redu. Kako preko bare kažu – it’s a free country. Nije sve za svakog, pa tako ni biti zdrav i u formi. Ipak, ako vam se od tih pitanja stegne srce i zasuze oči, vežite tenisice i pola sata radite nešto dobro za sebe. Trčanje nije teško, trčanje je uživancija. Čak i usred zime, u dubokom snijegu ili po kiši i vjetru.

Uživajte u trčanju.

Piše: Ivan Bublić

Izvor: trčanje.hr

Ivan Posinjak Ivša - Trčati 10 km sa 220 bosonogih trkača ima isti efekt kao da je toliko volti prošlo kroz mene – osjećam se skroz naelektrizirano i pomalo spaljeno. Napajanje se dogodilo 5.5.2013. na IBRD-u u Kranju. I opet bila dva para nogu. Trkački napunili baterije Ivan Bublić i Ivan Posinjak iVsha, u nastavku kako je protekla elektrifikacija.

Ovo mi je drugi odlazak Napravili smo od tada nekoliko bosonogih druženja, ali nismo uspjeli naći dovoljno vremena za organizaciju utrke ili kluba. Nismo nit odustali od ideje jer smo vidjeli da postoji već nekoliko desetaka bosonogih/minimalističkih trkača i da zajednica raste pa spremamo nastavak druženja u vidu petoprstog petka, uskoro.

Korisne savjete za prelazak na bosonogo/minimalističko trčanje napisao je Ivan Bublić još prije, a kako mu je bilo na 3. slovenskom bosom teku pročitajte u nastavku.

Ivan Bublić:

Opustošili štand sa popustima na minimalističku obuću

Došao je i taj (dugo očekivani) dan – 3. Slovenski Bosi Tek! Po prvi puta idem na mjesto gdje su trkači u tenisicama rijetkost, a bosa stopala napadaju iz svih smjerova. Kranj, eto nas dolazimo! Pekara je poharana, rezervoar je pun i vinjeta je na šoferšajbi. Putem smo sreli poznata lica – trkače iz Zagreba koji su se zaputili u Trst. Jednostavno im ne možeš pobjeći. Pljusak epskih razmjera nešto prije Ljubljane dao nam je razloga za brigu, ali srećom u Kranju su nas dočekali idealni uvjeti za trčanje – toplo ali ne pretoplo, bez sunca i suho. Stigli smo među prvima, pa sam imao priliku opustošiti štand s Vibram Fivefingers tenisicama. Svi vi koji nosite broj 42, više sreće dogodine. Svaki moj prstić sada ima svoju kućicu.

Radionica bosonogog trčanja za djecu i odrasle

Kiša je odavno prestala i odjednom su kao gljive počeli nicati bosonogi trkači. Odrasli i djeca, stari i mladi, iskusni trkači i oni znatiželjni. Ivsha i ja se vrzmamo među gomilom i fotografiramo, upoznajemo nove ljude i družimo se s onima koje smo već upoznali. Obuću nose samo oni najsramežljiviji, a bosa stopala nas okružuju u svim bojama i oblicima. Srećom, mirisi istih su izostali. Organizacija i kultura ljudi su na visokom nivou – sve je uredno i čisto, i program se odvija kao podmazan. Kutije u koje se prikuplja obuća za humanitarne donacije su pune. Marko Roblek, organizator priredbe, drži predavanje o bosonogom trčanju. Svi zajedno cupkaju i trčkaraju u sklopu radionice tehnike trčanja. Nakon zajedničkog fotografiranja kreću utrke. Najprije kreću djeca – oni najbrži jure kao da imaju rakete u nogama. Nešto iza njih u cilj stižu dječak i djevojčica koji se drže za ruke i viču „Au-au-au-au!“ jer nisu naviknuti na to da im mali kamenčići bockaju stopala.

Krenuli smo – prvi krugovi!

Uskoro krećemo i mi. Trče se krugovi od cca. 2,5 km i svatko trči 1 do 4 kruga, u skladu sa željama i mogućnostima. S obzirom da nikad nisam trčao potpuno bos duže od nekoliko minuta, brine me da li mogu istrčati 10 km bez žuljeva na tabanima. Ivsha i ja krećemo ležerno i putem fotografiramo. Trčim i treniram u minimalističkoj obući, ali trčati skroz bos je potpuno druga priča. Grubi asfalt ne oprašta šlampavost i trčati se mora nježno i polako.

Trčimo radi druženja (a i natjecanja)

Prvi i drugi krug su prošli ležerno, a pokoji kamenčić koji mi se zabio u stopalo pozdravljam uzvikom „Aiiiiiiiiiiiiiiiiiii!“. Ivsha me uči kako bolje trčati nizbrdo. Treći krug već osjećam da me lagano peku tabani, ali sve to lakše prolazi uz ekipicu iz Slovenije s kojom smo se udružili i sprijateljili. Među njima je i jedna djevojka koja danas prvi puta trči bosa. Istrčala je sva 4 kruga, odnosno gotovo 10 km. Pored nas jure trkači koji se međusobno utrkuju i prestižu nas za cijeli krug. Neki od njih doslovno lete po cesti! Dolazi i zadnji krug. Malo me peku tabani, ali više mi je žao što je utrka uskoro gotova. Taman sam se ufurao u trčanje, a i ekipa je zakon. No, sve jednom mora završiti.

Uzvratna utakmica – pozvali ih u goste

Taj završetak lakše je podnijeti uz Laško pivo kojeg je bilo u izobilju. Još se malo družimo i razmjenjujemo kontakte te pada dogovor da nam ekipa iz Slovenije dođe u goste. Nemam žuljeve na tabanima, a noge su mi svježe kao da uopće nisam trčao. Održava se nagradna igra, a nakon nje program službeno završava i ljudi se brzo razilaze.

Ivsha i ja odlazimo u Kranj na kavu, a onda krećemo za Zagreb. Zbogom Kranj i hvala! Bio je to dan za pamćenje…

Izvor: trčanje.hr

Hvaljen Isus i Marija, dragi mladi!

Kao sto ste imali prilike čuti na nedjeljnoj misi, u subotu 18.svibnja, uoči Duhova, u 21h u Kapeli Sv. Duha je Duhovsko bdijenje.

Prigodni program koji je pripremio ogranak Matice hrvatske u Jastrebarskom u suradnji s Glazbenom školom Jastrebarsko počinje u 20h. U 21h slijedi molitveno-meditativno bdijenje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a u sam blagdan Duhova (Pedesetnice) ući ćemo misom bdijenja!

Budući da ima puno materijala, molio bi sve one koji žele sudjelovati da dođu sutra (petak 17.5.) u 20h na probu u pastoralni ili da mi se jave u inbox pa vam rezerviram neki tekst :)!

Pozivam vas da se odazovete, jer Duhovi su rođendan Crkve, a tko taj naš rođendan ne bi želio proslaviti! :)

Pozdrav u Gospodinu,
Kapelan

Dana 18.05.2013 (subota) dijelom najstarije hrvatske pruge (Čakovec gr. – Čakovec) prometovati će prvi privatni operater (RCA-Slovenija) u Hrvatskoj. Taj događaj interesantan je i iz činjenice da je i prije 153 godina ovom prugom prvi vlak bio upravo porijeklom iz Austrijskih željeznica. S obzirom da od 01. srpnja Hrvatska ulazi u liberalizaciju prijevoza željeznicom, RCA podružnica Slovenija ne želi čekati niti dan, te žele biti spremni prevoziti robu ovim pravcem u vremenu zatvorenosti magistralne pruge Koper – Hodoš – Budimpešta. Naime , na dionici pruge prema Hodošu radit će se kapitalni remont u kojem će se povećati brzina na 160 Km/h uz elektrifikaciju pruge.
Stoga RCA poduzima sve korake da se unaprijed pripremi na zatvorenost pruge kako bi svojim korisnicima na vrijeme mogli dostavljati robu i dalje biti jedan od najkonkurentnih prijevoznika u ovom dijelu EU. Zbog toga su u subotu organizirali školovanje svojih strojovođa na upoznavanju pruge Ormož – Čakovec koje će se odvijati uz asistenciju djelatnika sž u popodnevnim satima u nekoliko lokomotivskih vožnji na toj relaciji lokomotivom OBB/RCA serije 2016 (Hercules).
Prva vožnja je predviđena s dolaskom u Čakovec u 13:42.
Izvor: RCA Slovenija

Upoznajmo Don Bosca

Smrt na ulicama Torina

Srpanj je, 1854. godine. Ulicama Torina širi se strašna vijest. U Liguriji se pojavila kolera i širi se, kao mrlja od ulja, u mjesta Piemonta. Kralj, kraljica i kraljevska kuća pobjegli su u zatvorenoj kočiji i sklonili se u dvorac Caselette, kod grofova Cays.
Na periferiji grada su, međutim, 30. i 31. srpnja potvrđeni prvi slučajevi grozne pošasti.
5. kolovoza. Najpogođenija četvrt Torina je četvrt Borgo Dora, koja graniči s Valdoccom. Više je od sto zaraženih, svakoga dana sve je više mrtvih u kućama i u lazaretima.
Gradonačelnik se dramatičnim apelom obraća svećenicima, redovnicima, časnim sestrama: umire se u lazaretima, jer nam nedostaje liječnika i medicinskih sestara. Treba nam volontera koji su spremni riskirati vlastiti život.
Te večeri don Bosco govori svojim mladima u Oratoriju:
- Gradonačelnik se obratio apelom. Ako je netko od vas većih spreman ići sa mnom u bolnice i u privatne kuće liječiti bolesne napravit ćemo dobro djelo i djelo drago Gospodinu. Ja vam garantiram da ako ostanete svi u Božjoj milosti i ne počinite nijedan smrtni grijeh, nijedan od vas neće oboljeti od kolere.
Te iste večeri prijavilo se četrnaest mladića, od onih najstarijih. Nekoliko dana poslije još je trideset mladića dobilo dopuštenje, iako su bili vrlo mladi.
Bili su to dani teškog i neugodnog posla. Liječnici su preporučivali da se bolesniku u prvim satima bolesti masiraju i trljaju noge što je izazivalo jako znojenje.
Više od mjesec dana 44 mladih volontera radili su bez radnog vremena. Don Bosco je svima davao primjer: uvijek spremna da priskoči u pomoć, da tješi, da dijeli sakramente.
S prvim se jesenskim kišama smanjio broj oboljelih od kolere. Kraj „Opasnosti“ je proglašen 21. studenog.
Pokoji se slučaj opet pojavio s dolaskom zime. I upravo je tada zasvijetlila sveta zraka Dominika Savija, dječaka iz Mondonija, koji je došao u Oratorij 29. listopada.
Dominik se jedne večeri, prolazeći ulicom Cottolengo, zagledao u neku kuću i, kao da ga neki glas zove, digao ljestve i brzo se popeo. Bez oklijevanja je pokucao na vrata. Na vratima se pojavio gospodar kuće.
- Oprostite – kaže Dominik – ovdje mora biti osoba koja je oboljela od kolere i potrebna joj je pomoć.
Jadan čovjek rastvori oči:
- Ne, ne, ovdje nema nikoga! Još bi nam samo to trebalo!
- Jeste li sigurni?
- Najsigurniji, do đavola!
- A možda se varate. Dopuštate li mi da pogledam?
Gospodar je bio u čudu. Dobro je znao da su u njegovoj obitelji, Bogu hvala, svi bili zdravi. Ali, ovaj je dječak bio tako uporan da….
- Uđi, uđi. Idemo vidjeti. Ali, vidjet ćeš da griješiš.
Obišli su sobe, kuhinju, ostavu. Ništa.
- A imate li još neku prostoriju, možda tavan?
- E, da! – kaže gospodar udarivši se rukom po čelu. – Sobica! Dođi.
Popeli su se u potkrovlje, u bijednu sobicu. Sklupčana u uglu s licem u agoniji jedna je žana umirala.
- Brzo, zovi svećenika – prošaptao je Dominik. I brzo se uhvati liječničkog posla.
- Sto mu gromova, sto mu gromova! – ponavljao je jadan čovjek dok se žurio da pozove svećenika. I prisjećao se da ga je ova jadna žena, koja rano ide na posao i vraća se kasno s posla, puno vremena prije pitala može li se smjestiti u toj sobi. On je to skroz bio zaboravio.
Došao je svećenik i dao posljednje sakramente umirućoj ženi.
U kutu sobe gospodar se, držeći šešir u ruci, pitao:
- Kako je ovaj dječak znao za ovo?
Kako je zima protjecala slučajevi kolere su sasvim prestali. Grad je ponovno disao.

Apel Akcije mladih Split je prihvaćen, je li sada vidite koliko je bitan svaki glas, da svaka mlada osoba izađe na izbore?? mladi izađite na izbore! Sudjelujte!

"Gradonačelnik Željko Kerum poziva na besplatno putovanje sve splitske studente u Split iz Zagreba u petak 17.5.2013. u 18h. 2 autobusa kreću prema Splitu ispred Studentskog doma Stjepan Radić te 1 autobus sa autobusnog kolodvora također u 18h. Besplatno putovanje omogućuje se zbog lakšeg ostvarivanja Vaših biračkih prava povodom lokalnih izbora u nedjelju. Povratak je 19.5 u 18h sa autobusnog kolodvora u Splitu. Sretan put."

Bazilika Srca Isusova, Palmotičeva 31, Zagreb.
Datum održavanja 17.5.2013 od 20:30 do 22 sata.

Daj mi da, KAD LJUBIM DA DJELUJE;
Daj mi da Te slijedim u vjernosti čovjeku i onda kad je on protiv mene i Tebe; i vjernosti Tvojoj istini i onda kad ona kori i opominje, Gospodine!

Ovoga petka Isus izravno, Petra u tebi tri puta pita: ljubiš li me

Što to zapravo pita? Očito je da se ne radi samo o olakom obećanju koje treba dati, nego o nekom puno većem zahtjevu. Kakav se tu odgovor može dati?
Tko nije naslutio što znači mrijeti za drugoga, nije upoznao ljubav koju Krist od njega traži.
Tko nije iskusio što znači ne tražiti ni priznanje, ni zahvalu, , ni nikakvu nagradu za djela ljubavi, pa ni sjećanje na ljubav za uzvrat, jednako je daleko.
Ljubiti znači biti spreman izgubiti i svoj mir. I još više od toga: ljubiti znači: biti spreman doživjeti kaznu za ljubav: prezir, progonstvo, porugu i sramotu – a ipak nastaviti činiti dobro.

Ljubiti znači ne odustati od čovjeka ni onda kad on postaje za tebe na smrt opasan.
Ljubit znači biti vjeran istini, i ne pristati na povlađivanje i laž ni onda kad sve gubiš – da se onaj drugi ne izgubi.
Ljubiti znači govoriti o dobru i ispovijedati ga. A opet: to govoreći, nositi osmijeh, praštanje, zagovaranje, molitvu u srcu.
Krenuti za njim, naprosto krenuti preko ponora straha i nepovjerenja. U ljubav koja brata čovjeka spašava.

S Petrom krenimo ovoga petka za Njim, kroz ljubav koja djeluje!

Rijetki primjećuju: ni Crkva ne brani brak homoseksualcima! Ni jednan svećenik nema to pravo priječiti. Crkva to, dakle, ni ne brani! Jednako se smiju ženiti kao i heteroseksualci. Crkva čak uopće ni ne pita smatra li se netko homoseksualcem ili heteroseskualcem. Bez obzira na njihova osjećanja, svatko od njih ima jednako pravo sklopiti brak – ući u trajnu vezu s osobom drugoga spola. Jednako je tako i po državnim zakonima - koji, čim postoji, očito nije u suprotnosti s Ustavom.

Stoga: nema diskriminacije, jer svi imaju jednaka prava, ma kako se osjećali.

Koliko panike u redovima zagovornika rodne ideologije u Hrvatskoj.... Hrast u potpunosti podupire inicijativu i brojni članovi i volonteri pomažu u provođenju prikupljanja potpisa, kao i drugim logističkim aktivnostima, no mi u Hrastu znamo razlučiti sveopći značaj ove akcije za hrvatski narod od jeftinih političkih bodova. Članovi Hrasta i jesu prepoznatljivi po svojoj zauzetosti za brak, obitelj i kršćanske vrijednosti i ne čudi da je veliki broj uključen u ovakve akcije. S druge strane, Hrast podupire potpunu depolitizaciju ove inicijative i u javnim nastupima niti jedan član Hrasta ne govori u ime inicijative niti se inicijativa koristi u svrhe političke promocije. Građanska inicijativa U IME OBITELJI u potpunosti je nepolitička i otvorena je za sve koji žele pomoći definirati brak kao zajednicu muškarca i žene. Još malo i pobjeda je tu!

U subotu 25.5. idemo na tradicionalno studentsko hodočašće koje organizira studentski kapelan p. Arek - pješke Gospi u Aljmaš. Pozivamo i tebe da se pridružiš. Polazak je u 6.30h, a povratak je autobusom u poslijepodnevnim satima, nakon svete Mise u Aljmašu. Hrana i piće iz vlastite torbe.

Prijavite se na mail sluzanic@gmail.com, a uplate za autobus (10kn) napravite odmah nakon klanjanja utorkom i molitvene zajednice četvrtkom.

Upoznajmo Don Bosca

Bog je poslao psa

U Torinu su se počeli širiti valdeški protestanti.
To nisu bile godine „dijaloga“, već godine jake borbe između katolika i protestanata. 1853. don Bosco je, iako u poslu preko glave, pokrenuo Katolička štiva: živahne i borbene knjižice koje su oživljavale i osnaživale vjeru katolika.
Kada ih je pisao? Noću, kada je obično vrlo malo spavao.
Katolička štiva su razbjesnile nekolicinu fanatika koji su poduzimali sve kako bi ga se riješili.
Jedne večeri, dok je poučavao odraslije, neka nepoznata osoba pucala je u njega kroz prozor ciljajući ravno u srce. Metak je fijuknuo prošavši između ruke i prsnog koša i razderao halju. Uplašenim učenicima don Bosco je, uz osmijh, rekao:
- Gospa nas voli, a ovo je vrlo loš strijelac.
Zatim, gledajući razderanu halju tužno kaže:
- Žao mi je zbog tebe, jadna moja haljo, jer si jedina koju imam!
Jednoga dana u dvorištu se pojavi neki nesretnik s velikim nožem. Tražio je don Bosca da ga ubije. No, kako ga nikada prije nije vidio, zamijenio ga je s nekim drugim klerikom koji je pobjegao brzinom munje vičući u pomoć.
Usprkos tome što je policija bila o ovome obaviještena ,ovaj se nesretnik vratio još tri puta i punio strahom Oratorij.
Jedne noći, kada je tama postajala sve veća, došla su dva čovjeka hitno tražeći don Bosca da ispovijedi neku umiruću ženu. Don Bosco se odmah uputi. No, kada je došao u neku sobu netko je ugasio svjetla i ova dva čovjeka su štapovima nasrnuli na njega. Don Bosco uspije zgrabiti neku stolicu i zaštititi glavu. Uzmičući pod teškim udarcima uspije pronaći vrata i spasiti se.
Druge jedne večeri don Bosco se vraćao kući kad su mu dva čovjeka prepriječila put. Bacili su mu kaput na glavu kada se pojavio veliki, sivi pas vučje njuške. Lajući bacio se šapama prema licu jednoga od njih, a zatim na drugoga i oni pobjegoše. Zatim je, hodajući mu uz bok, otpratio don Bosca sve do vrata Oratorija.
„Svake večeri, kada nisam imao društvo – priča don Bosco – i kada bih zašao među stabla (dakle, između Oratorija i grada bila je jedna velika poljana obrasla grmljem i drvećem badema), ugledao bih sivog psa. Mladi iz Oratorija često bi ga vidjeli kako ulazi u dvorište. Jednom su se tako uplašili da su ga htjeli kamenovati, ali Josip Buzzetti ih je spriječio:
- Ostavite ga, to je pas don Bosca“.
Karlo Tomatis, koji je tih godina pohađao Oratorij, svjedoči: „Bio je to pas zaista strašnog izgleda. Puno puta bi majka Margareta, vidjevši ga, uzvikivala: „Oh, koja ružna zvijer“. Bio je nalik vuku“.
Don Bosco je jedne večeri morao izaći zbog nekog hitnog posla, ali je našao sivog psa kako leži na pragu. Pokušavao ga je pomaknuti, preskočiti ga. No, pas je stalno režao i gurao ga natrag. Pa mu je majka Margareta, koja je već poznavala tog psa, rekla:
- Ako ne želiš slušati mene, onda barem poslušaj psa: nemoj izaći.
Idućeg dana don Bosco je saznao da ga je te noći, na jednoj krivini, čekao ubojica s pištoljem.

Izvor: Fejs Don Bosco

'Dan zagrebačkih maturanata' ili popularnije 'Norijada', održat će se 17. svibnja, u trajanju od 11:30 do 22 sata. Maturanti će se prvo okupiti na Trgu bana Jelačića, odakle će u podne u povorci krenuti prema Bundeku.

'Dan zagrebačkih maturanata' ili popularnije 'Norijada', održat će se 17. svibnja, u trajanju od 11:30 do 22 sata. Maturanti će se prvo okupiti na Trgu bana Jelačića, odakle će u podne u povorci krenuti prema Bundeku.

Okupljanje počinje u 11:30

Maturante, njihove razrednike, profesore i ravnatelje srednjih škola na Trgu će dočekati glazbeni program, a okupljanje će snimati policija. U podne će povorka krenuti prema jezeru Bundek, glavnoj lokaciji norijade, i to trasom Praška - Trg N. Š. Zrinskog - Strossmayerov trg - Tomislavov trg - Mihanovićeva - Miramarska - Ulica grada Vukovara - Hrvatske bratske zajednice (most Slobode) - Damira Tomljanovića-Gavrana - Bundek. Povorku će pratiti glazba, ali i zdravstvena ekipa i policija.

Kada dođu do parka Bundek, maturanti neće smjeti unijeti alkoholna pića, staklenu ambalažu, niti ostala neprimjerena sredstva. U Parku će moći kupiti sendviče, vodu, sokove, ali i pivo točeno u plastičnim čašama.

Na Bundeku Nina Badrić, Ivana Banfić i mnogi drugi

Programski dio na Bundeku trajat će do 22 sata, a za to vrijeme maturante će zabavljati glazbeno-scenski nastup. Od 13 do 18:15 zabavljat će ih DJ EM BEE, nakon kojeg slijedi Iva Ajduković. Martina Vrbos pjevat će od 19:15 do 20:15, nakon koje će nastupiti Ivana Banfić.

Zadnja će koncert održati Nina Badrić, koja će maturante zabavljati od 21 do 22 sata.

Za vrijeme cijelog obilježavanja 'Dana zagrebačkih maturanata', na Bundeku će dežurati zdravstvena ekipa, policija, spasioci, te redarska i zaštitarska služba. Kako bi se lakše i brže vratili kućama, ZET će za sudionike po završetku programa osigurati pojačane linije javnog gradskog prijevoza.

Izvor: srednja.hr

Pozivamo vas ovaj petak 17.05. između 18:00-20:00 sati u Sport Lab, Radnička cesta 40-5 na "Petoprsti Petak (Fivefingers Friday), na druženje s Ivanom Posinjakom jednim od najaktivnijih bosonogih trkača (trkača u minimalističkoj obući).
PITAJTE, POGLEDAJTE, PROBAJTE,...

Knjigu “Marijanov put” možete kupiti na promocijama, naručiti preko FB stranice, maila (hjputopis@net.hr) ili telefonom (092/137 6581).

Bilo je negdje oko tri sata u noći, stajao sam uz peć i čekao da prokuha nova džezva turske kave. I večeras je isti scenarij – bilješke po cijelom stolu, pohabana i s puta kišom natopljena bilježnica prepuna iskustava, otvorene napolitanke i desetak wordovih dokumenata. Na radiju je svirao neki blues, kao i inače, i nakon kratkog odmora ponovno sam krenuo na pisanje.

Nema tu neke velike filozofije, ili ju ja nisam niti tražio, ali tako je već nekoliko mjeseci. Zatvoren u radnu sobu, tek s nekoliko knjiga i, kad se posreći, kojom poznanicom, radio sam na svom prvijencu koji je upravo ugledao svjetlo dana. Dugo sam se pripremao na sam početak pisanja i u glavi sam uglavnom vrtio film „nemoj pisati putopis“. Prijatelji su me pitali zašto tako razmišljam, a jedini iskren odgovor bi bio da nisam imao pojma kako napraviti takvo štivo, jer se još nikada nisam uhvatio u koštac sa pisanjem pravog putopisa. Da budem iskren, mrske su mi isprazne rečenice koje se nižu i nižu, opisivanja i radnja „bez mesa“. Za pravo djelo potrebna je teza koja se pobija, događaji koji će otkriti emocije glavnog lika, bile one dobre ili loše. Mogao bih reći da sam se dobrim dijelom u knjizi njima i vodio, baš kao i na putu.

Nekoliko njih pitalo me koji je pravi recept za pisanje knjige. „Sjedneš i pišeš, valjda. Možda napišeš pjesmu, nekakav tekst, priču, scenarij, natuknice, što god ti u tom trenu izađe iz glave. Nakon nekog vremena možda od toga nastane knjiga. Ili sve pobrišeš, izrežeš, baciš i kreneš ponovno. “ – rekao sam, ali uglavnom su kimnuli glavom. Znao sam da nisu shvatili, ali ni na kraj pameti mi nije bilo razmišljati još i o tome. Istini za volju, nakon što sam završio sve priče, pročitao ih po nekoliko puta i krenuo spajati konceptom koji sam osmislio još prošle godine, shvatio sam da bi bilo itekako pogrešno ako ovo ne bude putopis. Poprilično je bila zamorna ta kombinacija i moja želja da napravim nešto „novo“, pa sam se ostavio otkrivanja tople vode i bez ikakvog tereta krenuo sa igrom. To je bila najbolja odluka, bez obzira što mi je trebalo dva mjeseca kako bih to shvatio.

Kako je sam koncept smišljen kroz razgovor dva glavna lika, za koje komotno mogu reći da su sudar dviju krajnosti, poznanici koji su pročitali dio štiva rekli su mi kako je napeto, čitljivo i vrlo tečno. Glupo bi bilo kad bih sam hvalio svoju knjigu, ali to mi je zasigurno imponiralo da tako nastavim dalje. Ono što sam pokušao, a nadam se i uspio, je približiti čitatelju sve likove i sva događanja na taj način da se osjeća kao dio priče, kao da je ondje i da sudjeluje u svemu. U mojim likovima se svatko može pronaći jer su ranjivi, arogantni, sretni i pomalo tvrdoglavi. Sve ljudske osobine, a ponajviše naivnost mladog lika, isprepletene su sa stvarnim događajima s putovanja i dobrim dijelom situacijama i likovima koje nisam spomenuo nigdje. Ne jer nisam htio, nego jer zaista nije bilo vremena.

No, kako mi je još uvijek falilo nešto „mesa“, kao što sam gore naveo, ipak sam se odlučio u cijelo štivo staviti i „ljubavnu priču“. Drage kolegice iz „Dobro jutro, Hrvatska“ su bile u pravu, ta priča je itekako bila ono što ja nikako nisam htio priznati, ali kroz knjigu ćete shvatiti i zašto. Vjerujem da će bolje polovice biti oduševljene time, pogotovo jer je cijela priča ispričana kroz lice djevojke s kojom sam imao prilike se družiti, ali morao sam biti poprilično oprezan kod stvaranja ovog lika. Žene su komplicirane i neka mi oproste zbog toga, ali stvarati ženski lik iz muške prespektive i pri tome kroz pomno odabrane rakcije i riječi dočarati atmosferu i stanje lika, bio je velik izazov. Natipkao sam gotovo 70 stranica, ali dobar dio bio je čista priprema za ono najbolje. Upravo sam takve scene i izabrao – zaljubljenost, ljubav i izgubljenost. Kako bi sama priča i cijela knjiga dobila dodatnu dimenziju, tu sam iskoristio obrnuti redosljed radnje, tako da je cijela „ljubavna priča“ dobila još više na težini. Možda vam sada djeluje komplicirano, ali vidjet ćete, poprilično je zanimljivo.

Kroz nekoliko dana, nadam se, u vlastitoj nakladi izdat ću knjigu pod imenom „Marijanov put“ i iako je putopisni roman, bit će to idealan uvod u ostala štiva o Marijanu Ortinskom, nešto na čemu radim dugi niz godina. Smiješno bi bilo reći da u ovu knjigu nije uložen velik trud, ali pisao sam za sebe, onako kako ja volim čitati i na onakav način kako volim stvarati. Vjerujem da će biti oduševljenih, možda i razočaranih jer nisam sve priče stavio unutra, no ja tu više ništa ne mogu. Jednom završenu knjigu treba ostaviti ondje gdje joj je mjesto – među čitateljima.

Hrvoje Jurić

Hrvatska je mlada država, taman otprilike koliko i mi. Mi smo odrasli zajedno, Hrvatska je naša ekipa. Oni koji je sada drže taocem svojih interesa, ne doživljavaju je tako, nego je iskorištavaju kao neželjeno dijete. Ne mogu je oni voljeti kao mi. Oni su opterećeni nekom drugom državom, a mi za drugu ne znamo. Hrvatska je jedino što imamo.

U organizaciji Koordinacije studentskih zavičajnih udruga Sveučilišta u Zagrebu, a na inicijativu Udruge zagorskih studenata, u nedjelju, 12. svibnja, održano je treće po redu hodočašće u svetište Majke Božje Bistričke. Misno slavlje, koje je okupilo osamstotinjak studenata i vjernika, predvodio je zagrebački nadbiskup i kardinal, msgr. Josip Bozanić. Studentima su podršku svojim prisutstvom dali i nedavno oslobođeni general Hrvatske vojske Mladen Markač, novinarka Karolina Vidović-Krišto, glazbenik Marko Perković Thompson te brojni uzvanici iz kulturnog, znanstvenog i vjerskoga života.
Bozanić se u svojoj propovijedi osvrnuo i na provođenje referenduma kojega provodi organizacija 'U ime obitelji' pa je u sklopu toga mlade pozvao na čuvanje tradicijskih vrednota i vlastitog identiteta.

- Mi jesmo pozvani izvršiti određeni zadatak na ovome svijetu. Često se kršćane usmjerava da gledaju prema nebu i ne petljaju se u ono što je na zemlji. Ipak, to nije kršćansko poslanje. Mi smo pozvani učiniti nešto dobroga i lijepog na ovoj zemlji jer imamo Njegovog Duha, istaknuo je kardinal Bozanić.

- Danas, kada se sve želi prikazati kroz novac, uspjeh, prividnu slobodu i često kroz pogrešna gledanja na osobna prava, došli smo se ovdje moliti, veseliti, ostvariti zajedništvo te pokazati primjerom svima kako nam je sve najvažnije darovano od Boga i to besplatno - počevši od života, vjere, domovine, roditelja, braće i sestara, prijatelja pa do mogućnosti da ljubav uzvraćamo ljubavlju", poručio je okupljenima Josip Kramarić, predsjednik Udruge zagorskih studenata - ujedno inicijator ovog projekta.

Zanimalo nas je i kako razmišljaju mladi koji su prisustvovali hodočašću te smo o tim razmišljanjima popričali s Josipom Kramarićem, studentom Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednikom Udruge zagorskih studenata, inicijatorom studentskog hodočašća u Mariju Bistricu.

Zašto mladi danas idu na hodočašća? Mediji kažu da su vjera i kršćanstvo prevaziđeni u današnjem modernom svijetu, pa me zanima šta mlade potiče da odu na jedno ovakvo hodočašće?

Živimo u svijetu u kojem nas mediji bombardiraju raznoraznim informacijama iz dana u dan. Većinom su te informacije plitke i potiču u ljudima niske strasti. Naravno informacije imaju velik utjecaj na nas mlade jer utječu na naš svakodnevni život i tjeraju nas da se bavimo tuđim problemima, a u međuvremenu nam skreću pozornost s bitnih stvari poput domovine, obitelji, ljubavi i vjere. U tom metežu informacija gubimo unutarnji mir te nam je potreban jedan povratak na čvrsto tlo. Mislim da mlade upravo potreba za unutarnjim mirom vodi na jedno takvo hodočašće. Jer jedino na takvom mjestu se možemo u potpunosti posvetiti pravim ljudskim vrijednostima. I ne samo na hodočašću, još na mnogim stvarima se vidi da mladi traže mir, ali naravno da potraga za mirom nije interesantna medijima kao neki neredi u ljubavnom životu neke beznačajne instant zvijezde.

Koji je stav današnjih mladih prema vrijednostima koje dominiraju našim društvom?

Mediji plitkim informacijama ubijaju potrebu za drugačijim vrijednostima i današnjim mladima je ispran mozak glupostima i onda im je lako zamutiti um lažnim vrijednostima. Svi načelno obitelj stavljaju na prvo mjesto, ali čim u jednadžbu vrijednosti uključimo materijalno, sustav vrijednosti se poljulja i stvari se mijenjaju. Stvari koje ruše sustav vrijednosti društva su nas dovele do toga da je normalno prolongirati ulazak u brak i stvaranje obitelji, a razlozi su najčešće materijalne i ekonomske prirode.

Moderan život je srušio tradicionalne vrijednosti i stvorio generacije i generacije robova koji su ovisni o samo jednoj stvari, novcu i svemu što se s njim može kupiti. Mišljenja mladih koji žive u tom svijetu su podijeljena, jedna strana prihvaća moderan stil života i postaju robovi stjecanja i imanja, a drugi dio se bori i pokušava očuvati tradicionalne vrijednosti. Čovječanstvo je u ovih par tisuća godina napredovalo, ali izgleda da su ipak pradavni narodi znali nešto što je većina nas, čini se, zaboravila. Oni prije nas su imali puno manje od nas, ali su tretirali obitelj kao temelj i napredovali su. Čovječanstvo se duhovno uzdizalo, doživljavalo duhovnu evoluciju. Sad imamo najviše u povijesti, a nazadujemo duhovno, reklo bi se čak da duhovno i moralno propadamo. Razlozi za to su rušenje temeljnih vrijednosti i povratak čovječanstva na put uspjeha će se dogoditi kad se te temeljne vrijednosti ponovno ukomponiraju u razvoj i kad one budu putokaz, a ne nešto protiv čega se većina modernog svijeta danas bori.

Šta je važnije, imati ili biti?

Važnije je biti, jer to je ono što nas definira i čini ljudskim. Moderan čovjek nema vremena za „biti“, on mora „imati“ pa se i ravna prema tome. Cijeli sustav je dizajniran tako da tjera čovjeka da skuplja i teži k imanju stvari, dok „više vrijednosti“ nestaju. Umjesto da se posveti više vremena samom sebi čovjek mora biti rob nekom modernom robovlasniku koji ga iskorištava i tjera da potisne tradicionalne vrijednosti. Ne trebamo težiti da imamo više, nego da budemo više.

Što mislite o današnjoj političkoj sceni, koja stranka artikulira vrijednosti mladog čovjeka koji ide na hodočašća i smatra se religioznim?

Mislim da je današnja politička scena, ponajprije vladajući, prepuna klaunova kojima još samo fali šator, jer cirkus već imamo. Nevjerojatno je koliko oni misle da je narod slijep i da ne shvaća da nas uništavaju svojim postupcima. Ljevica otvoreno radi protiv tradicionalnih vrijednosti, ulazi u konflikte s Crkvom i nastoji sve ostale prikazati zaostalima. Oni su razlog što mladi danas u ovoj teškoj situaciji odlaze iz zemlje.

Što mislite o iseljavanju mladih? Zašto mladi odlaze?

Mladi odlaze zbog postupaka aktualne vlasti koja širi beznađe, ne vjeruju da postoji bolja budućnost za njih te idu doslovno trbuhom za kruhom u inozemstvo. U povijesti se to dogodilo već par puta, sramotno je to da vladajući nisu ništa naučili iz toga i da ne shvaćaju da na nama svijet ostaje. Strašno je da nisu svjesni relacije da smo mi potrebni njima, a ne oni nama. Govoriti mladima da odu, stvarati im uvjete za odlazak je svakom razumnom ludost, jer ostajati bez mladosti je najgore što se jednom narodu može dogoditi.

Da li mladi vjeruju u Hrvatsku, da li imaju povjerenja da će ona postati ono za što su toliki položili živote?

Mladi unatoč svemu vjeruju u Hrvatsku i nadaju se da će se stvari promijeniti. Jer vjeru i nadu u bolje sutra nam nitko ne može oduzeti, niti ćemo mi dopustiti da si itko daje za pravo da nam oduzme ono što nam pripada. Hrvatska je mlada država, taman otprilike koliko i mi. Mi smo odrasli zajedno, Hrvatska je naša ekipa. Oni koji je sada drže taocem svojih interesa je ne doživljavaju tako, nego je iskorištavaju kao neželjeno dijete. Ne mogu je oni voljeti kao mi. Oni su opterećeni nekom drugom državom, a mi za drugu ne znamo. Hrvatska je jedino što imamo.

Šta ćete vi napraviti da Hrvatska postane takva zemlja koju priželjkujete?

Jedino napornim radom možemo promijeniti neke stvari u Hrvatskoj. Potrudit ćemo se da budemo ljudi koji među sobom eliminiraju sustavni lopovluk i općeprisutnu korupciju koja nas izjeda iznutra. Zasad nas nitko ne smatra ozbiljnom prijetnjom ali su svi svjesni naše moći. Mladi su nositelji promjena, te se ne bi trebalo igrat sa nama i tjerat nas da bježimo iz domovine. Dat ćemo sve od sebe da ne postanemo izgubljena generacija, već generacija koja nastavlja gradit državu kako su ju zamislili utemeljitelji.

Ovih dana su dvojica isusovaca naše Provincije primili priznanja za svoj rad i službe. Pater Mihály Szentmártoni dobio je visoko državno odlikovanje od Predsjednika Mađarske Države. Odlikovanje "Srednji Križ za zasluge za mađarski narod" patru Szentmártoniju je dodijeljeno "zbog njegove značajne uloge u životu mađarske zajednice u Rimu, zbog njegove brige za studente crkvenih Zavoda, te za njegovo psihološko i pastoralno djelovanje" – stoji u obrazloženju.

Pater Antun Cvek je dobio dva nova priznanja za svoj karitativni rad. Jedno mu je dodijelio Crveni Križ grada Zagreba. Nagrada nosi naslov "Milosrdni Samaritanac" a dobio ju je za "njegov predan rad s napuštenima i siromašnima". Drugo priznanje je godišnja nagrada koju dodijeljuje medicinska zajednica pod naslovom "Čini dobro – osjećaj se dobro", a dodijeljuje se osobama istaknutim u palijativnoj skrbi u Hrvatskoj. P. Cveku je dodijeljena "jer je već više od četrdeset godina primjer pružanja pomoći bolesnima i nemoćnima".

Izvor: Isusovci.hr

Za srednjoškolce, studente i radnu mladež biti će isključivo on-line prijave za boravak na Krapnju (ovdje ili na Facebook stranici). Nakon što klikom na poveznicu otvorite upitnik, i ispunite pristupne podatke, odaberite „Submit“ ili „Predaj“.

06.-13.07. 2013. Prvi srednjoškolski tjedan na Krapnju

21.-28.07. 2013. Prvi studentski tjedan na Krapnju

28.7.-04.8. 2013. Drugi studentski tjedan na Krapnju

04.-11.08. 2013. Drugi srednjoškolski tjedan na Krapnju

11.-17.08.2013. Tjedan za mlade obitelji i radnu mladež iznad 26.

Za sve ostale termine, do popunjenosti prijave se primaju u tajništvu u Zagrebu na telefon 01/4814-576 ili 01/4814-589 utorkom i četvrtkom od 15 do 18 sati. Za potvrdu rezervacije potrebno je u roku od tri dana nakon prijave uplatiti avans od najmanje 10% iznosa troškova boravka. Avans treba uplatiti na žiro račun br. 2360000-1101620926 za primatelja: Zagrebačka nadbiskupija, Tajništvo Kursilja, 10000 Zagreb, Kaptol 12. Avans se vraća samo u opravdanim slučajevima odustajanja.

Folmulari za prijavu po terminima su na : http://www.kursiljo.com/Krapanj.php

Ovogodišnja Završnica katoličke malonogometne lige održat će se od 31. svibnja do 1. lipnja 2013. u Šibenskoj biskupiji.
Organizator događaja je Ured HBK za mlade, Povjerenstvo za pastoral mladih Šibenske biskupije uz koordinaciju don Tune Jozića, voditelja katoličke malonogometne lige Šibenske biskupije.
Dolazak svih ekipa predviđen je do 17 sati. Istoga dana u 19 sati biti će slavljena misa u katedrali sv. Jakova u Šibeniku koju će predvoditi mons. Ante Ivas, biskup šibenski. U subotu, 1. lipnja u 9 sati započeti će odigravanje utakmica. Utakmice će se paralelno odigravati u četiri dvorane: Baldekin, Meterize, Murter i Tisno. Istoga dana za sudionike će biti organiziran poslijepodnevni izlet u Nacionalni park ˝Krka˝. Polufinalne i finalna utakmica započeti će u nedjelju 2. lipnja u 11 sati u dvorani Baldekin. Susret će biti završen zajedničkim ručkom u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku. Završnicu organizira Ured HBK za mlade i povjerenstvo za pastoral mladih Šibenske biskupije, uz kordinaciju don Tune Jozića koji je voditelj lige.

Ove godine u završnici će sudjelovati 12 nad/biskupija:

Đakovačko-osječka nadbiskupija, Mostarsko-duvanjska biskupija, Vrhbosanska nadbiskupija, Splitsko-makarska nadbiskupija, Zagrebačka nadbiskupija, Kotorska biskupija, Dubrovačka biskupija, Požeška biskupija, Porečka i pulska biskupija, Zadarska nadbiskupija i Riječka nadbiskupija, Trebinjsko-mrkanjska biskupija.

Zagreb - U povodu 10. obljetnice djelovanja Hrvatske dehonijanske mladeži u župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u Trnovčici, Puklavčeva 22 u Zagrebu, u subotu, 8. lipnja održava se 8. Dehonijada. Kao zajednici posvećenoj Presvetom Srcu Isusovu cilj Dehonijade je izraziti mu čast u radosnom zajedništvu.
Misno slavlje za sudionike Dehonijade bit će u 14 sati u župnoj crkvi.
U natjecateljskom dijelu koji počinje u 15.30 sati mogu sudjelovati šesteročlane ekipe mladih koje se prijave do 26. svibnja putem elektroničke pošte jelenahdm@gmail.com. Prijavljuju se poimence kapetan ekipe + pet igrača (važno: za sve sudionike potrebno upisati datum rođenja, mail adresu, broj mobitela te župu). Kotizacija po ekipi (120 kn, za potrebe nabave majica i dr.) uplaćuje se na dan igara. Po završetku igara održat će se dodjela pehara o. Dehona i ostalih nagrada. Slijedi okrepa i druženje.
Dodatne obavijesti mogu se pronaći na mrežnoj stranici www.scj.com.hr i kod voditeljice Hrvatske dehonijanske mladeži Jelene Vuković, jelenahdm@gmail.com, mob. 099 532 21 51.

Župa Bezgrješnog Srca Marijina, Jordanovac 110

Pozivamo Te na klanjanje Presvetom Sakramentu u srijedu 15.svibnja u 20.30 sati u Crkvi župe Jordanovac.

Obitelj je temeljna ili još bolje životna stanica svakog društva, Crkva u malom, preslika Presvetoga Trojstva. Gdje je dvoje ili troje okupljeno u Njegovo ime tu je Gospodin, sama ljubav. Svaka obitelj je pozvana nastajati i rasti iz ljubavi muškarca i žene. Ta ljubav biva blagoslovljena odozgo i daruje novi život u svakom djetetu. Samo takva obitelj može rađati i odgajati djecu, te na nju ima pravo svako dijete: ima pravo na tu i takvu ljubav oca i majke.

Želimo izboriti to pravo za sve sadašnje i buduće naraštaje. Želimo ostvariti to pravo. Želimo sačuvati dostojanstvo braka i obitelji, a djeci osigurati da rastu uz oca i majku, što je najbolje za njih.
Od 12. do 26. svibnja ove godine prikupljaju se potpisi za raspisivanje referenduma na kojem bi se tražilo da se u ustavu RH brak definira isključivo kao zajednica muškarca i žene.

Molimo Gospodina za sve obitelji i za uspjeh referenduma na dobrobit sviju!


Organizator: Mladi župe Jordanovac

Otrantski mučenici i redovnice Laura Montoya i Maria Guadalupe Garcia Zavala nude izvanredna svjedočanstva ljubavi i kršćanskoga života, istaknuo papa Franjo.

Otrantski mučenici, redovnice Laura Montoya i Maria Guadalupe García Zavala, na početku svete mise koju je predvodio papa Franjo na Trgu svetoga Petra, proglašeni svetima, nude izvanredna svjedočanstva ljubavi i kršćanskoga života. Oni su svijetli primjeri vjernosti Kristu i potiču nas da Krista naviještamo riječju i životom, te da prema svima svojom djelotvornom ljubavlju svjedočimo Božju ljubav – istaknuo je Papa.

Riječ poziva na vjernost Kristu, sve do mučeništva. Stranicu uzvišenoga svjedočenja evanđelja 1483. godine ispisalo je 813 osoba preživjelih osmanlijsku opsadu i zauzimanje Otranta, a potom ubijenih jer su odbili zanijekati vlastitu vjeru – podsjetio je Sveti Otac pitajući: Gdje su otrantski mučenici našli snagu da budu vjerni? Upravo u vjeri, koja premašuje granice našega ljudskog pogleda, ovozemnoga života i gleda „otvoreno nebo“ – kako veli sveti Stjepan, i živoga Krista zdesna Ocu. Dragi prijatelji, čuvajmo primljenu vjeru, obnavljajmo svoju vjernost Kristu, i usred prepreka i nerazumijevanja. Bog nam nikada neće uskratiti snagu i spokoj – ustvrdio je papa Franjo.

Ističući ljepotu naviještanja Krista i njegova evanđelja, Papa je podsjetio na djelo naviještanja u Kolumbiji – u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća – svete Laure Montoya, najprije kao učiteljice, a potom kao duhovne majka domorodaca. Njezine duhovne kćeri danas naviještaju evanđelje u najzabitnijim mjestima i neka su vrsta izvidnice Crkve – ustvrdio je Sveti Otac.
Ova nas prva svetica rođena u kolumbijskoj zemlji uči da budemo velikodušni s Bogom, da sami ne živimo vjeru – kao da je moguće zasebno živjeti vjeru – nego da je naviještamo, da radost evanđelja svjedočimo riječima i djelima u svakoj sredini gdje se nalazili. Uči nas u drugome gledati lice Isusovo, da svladamo ravnodušnost i individualizam, koji nagriza kršćanske zajednice i naše srce. Uči nas da bez predrasuda, diskriminacije, uzdržljivosti, s istinskom ljubavlju sve prihvaćamo dajući im najbolje što imamo i naročito s njima dijeleći ono što nam je najdragocjenije, a to nisu naša djela ni naše organizacije, nego Krist i njegovo evanđelje – istaknuo je Sveti Otac.

Papa je potaknuo na svjedočenje djelotvorne ljubavi, krjeposti bez koje i mučeništvo i poslanje gube svoj kršćanski okus. Svjedok je toga uzvišenoga oblika ljubavi – rekao je Papa – sveta Marija Guadalupe Zavala, poznata kao majka Lupita, rođena u Meksiku 1878. godine, koja se odrekla udobna života. Koliko zla nanosi udobnost života, jer skamenjuje srce? Majka Lupita se odrekla udobnog života da slijedi Isusov poziv i služi bolesnima i napuštenima – rekao je Papa dodajući:
A to znači doticati tijelo Kristovo. Siromašni, napušteni, bolesni i rubni su tijelo Kristovo. A majka je Lupita dirala tijelo Kristovo i uči nas da se ne sramimo, da se ne bojimo kušati odbojnost u diranju tijela Kristova… Ova nas nova meksička svetica poziva da ljubimo kao što nas je Isus ljubio, a posljedica toga je nezatvaranje u sebe, u svoje probleme, svoje ideje, svoje interese, u ovaj mali svijet koji nam nanosi puno zla; da iziđemo i idemo ususret onima koji su potrebni pozornosti, razumijevanja, pomoći, da im gestama nježnosti i iskrenoga osjećaja i ljubavi nosimo srdačnu blizinu Božje ljubavi – ustvrdio je papa Franjo.

Danas proglašeni sveci – dodao je Papa – propituju i naš kršćanski život: A kako sam je vjeran Kristu? Nosimo li u sebi taj upit, da o njemu razmišljamo tijekom dana: kakao sam vjeran Kristu? Jesam li kadar očitovati svoju vjeru s poštovanjem, ali i hrabrošću? Jesam li pažljiv prema drugima, primijetim li onoga tko je potrebit, gledam li u svima braću i sestre dostojne moje ljubavi? Molimo po zagovoru Blažene Djevice Marije i novih svetaca da Gospodin svojom radošću i ljubavlju ispuni naš život – potaknuo je Papa na kraju propovijedi.

Izvor: rv/bitno.net

Upoznajmo Don Bosca

„Siroče sam. Dolazim iz Valsesije“

Sada kada je imao majku kraj sebe don Bosco je razmišljao da napravi nešto više za svoje mlade. Mnogi nisu imali gdje navečer ići spavati. Odlazili bi spavati ispod trijemova ili u bijednim javnim spavaonicama. Razmišljao je da primi u kuću one najpotrebnije.
Prvi pokušaj je prošao loše. Skupio ih je nekoliko i smjestio ih na spavanje u sjeniku. Ujutro više nikoga nije bilo: pobjegli su i odnijeli pokrivače koje im je posudila majka Margareta. Ali, nije se obeshrabrio.
Jedne večeri u svibnju pljuštalo je kao iz kabla. Don Bosco i njegova majka upravo su završili večeru kada je netko pokucao na vrata. Bio je to dječak od 15 godina sav pokisao i ukočen od zime.
- Ja sam siroče. Dolazim iz Valsesie. Zidar sam, ali još nisam pronašao posao. Hladno mi je i ne znam kamo otići...
- Uđi – reče mu don Bosco. Stani blizu vatre, jer tako mokar još ćeš se razboljeti.
Majka Margareta mu je pripremila malo večere. Zatim ga upita:
- A kamo ćeš sada?
Dječak brizne u plač:
- Ne znam. Imao sam tri lire kada sam došao u Torino, ali sam ih potrošio. Molim vas, nemojte me otjerati.
Majka Margareta pomisli na ukradene pokrivače:
- Možemo te i ostaviti kod nas, ali tko mi jamči da mi nećeš ukrasti lonce?
Oh, ne gospođo. Siromah sam, ali ne kradem.
Don Bosco je već izašao na kišu. Pokupio je nekoliko cigli, unio ih u kuću i poslagao ih u četiri reda i na njih položio nekoliko dasaka. Zatim je uzeo madrac sa svoga kreveta i stavio ga na daske.
- Ovdje ćeš spavati, dragi prijatelju. I možeš ostati koliko je potrebno. Don Bosco te nikada neće otjerati.
To je bilo prvo siroče koje je ušlo u kuću don Bosca. Do kraja godine bilo ih je sedmero. A zatim na tisuće.
Jednoga dana don Bosco uđe u brijačnicu. Približi mu se mali naučnik da ga nasapuna.
- Kako se zoveš? Koliko imaš godina?
- Dragec. Imam jedanaest godina.
- Bravo Dragec, dobro me nasapunaj. A kako je tvoj tata?
- Umro je. Imam samo mamu.
- Oh, jadan, žao mi je. – Dječak je završio sa sapunanjem. – A sada, ti lijepo uzmi britvicu i obrij mi bradu.
Dotrči gazda, uspaničen:
- Velečasni, molim vas! Dječak to ne zna raditi. On samo sapuna.
- Ali, jednom mora početi brijati? Pa evo neka počne na meni. Samo hrabro, Drago.
Dragec je brijao bradu drhteći kao list. Znojio se kada je britvicom počeo kružiti oko brade. Pokoji grubi potez, pokoji rez, ali stigao je do kraja.
- Bravo, Dragec“ – smijao se don Bosco. – A sada kada smo postali prijatelji dođi me posjetiti koji put.
U ljeto, don Bosco ga susretne uplakanog pored brijačnice:
- Što ti se dogodilo?
- Umrla mi je majka i poslodavac me otpustio. Kamo da idem?
- Pođi sa mnom. Ja sam samo jedan siromašni svećenik, ali kada budem imao samo komadić kruha s tobom ću ga podijeliti.
Majka Margareta je napravila još jedan krevet. Drago Gastini ostao je u Oratoriju više od pedeset godina. Veseo, živahan postao je poznati voditelj svakog slavlja. Sve je uveseljavao. A kada je govorio o don Boscu plakao je kao dijete. Govorio bi: „ Jako me volio“.

I ove godine u Domu sv. Martina u Malom Lošinju održava se animatorsko ljeto. Po dvoje mladih iz župa Zagrebačke nadbiskupije tijekom tjedan dana prolaze zanimljiv program koji želi na mladima razumljiv i prihvatljiv način prenijeti vrijednosti duhovnog života, crkvenog zajedništva te važnost timskog rada. U proteklih devet godina više od 1500 mladih prošlo je taj program i mnogi su se nakon toga aktivnije uključili u rad s mladima u svojim župama.

Mladi animatori će u Godini vjere u Malom Lošinju razmišljati o molitvi, a uz bogate kateheze i zanimljive radionice, očekuje ih i poneko iznenađenje.

Mladi koji sudjeluju u programu animatorskog ljeta moraju biti stariji od 18 godina te se u župi isticati svojom zauzetošću u pastoralu mladih. Troškove boravka u Domu sv. Martina snosi župa, a mladi sami plaćaju troškove puta u iznosu od 350 kuna.

Župnici mogu prijaviti svoje mlade do 15. lipnja putem e-maila: mladi@zg-nadbiskupija.hr ili telefona 01/4894-866. Podaci potrebni za prijavu su: ime i prezime, datum rođenja, e-mail adresa i broj mobitela. Mladi mogu izabrati jedan od ponuđenih termina za animatorsko ljeto.

Izvor: Pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije i laudato.hr

IIIIII.......GOOOOOOOOOOOOOOLLLLLLLLLLLLLL!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Joooooooo šta volimo čut komentatora kad to urla i onda urlamo i skačemo i mi s njim!
Sport....Svi ga volimo! Neki se bave njim profesionalno, neki amaterski, neki trčkaraju po Marjanu, idu na fitness i bodyfit, neki šetkaju po Žnjanu/ Marjanu a neki do frižidera....svi smo mi sportaši! :)
I sportska natjecanja nam stvarno začine dane- prepuni kafići (dobro, to neovisno o utakmici), ekipa, urlanje, ovo, ono...to je to!
Ali, pitamo se, kakav je život tih sportaša? Je li dovoljno tj. je li najvažnije biti fit, nabildan, bit prvi? Ima li stvari koje i u životu profesionalnih sportaša trebaju bit prioritet i vodilja njihovog treniranja i načina života?
Ukratko, glavno pitanje je: Sport- zdravo tijelo...a duh???
O svemu tome razmišljat ćemo u srijedu, 15.05.2013.godine u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa s početkom u 20:30 sati.
Gost predavač ovog susreta bit će don Mihovil Kurkut, svećenik salezijanac, bivši član Torcide :)
Ovaj put pjevat će nam mladi iz VIS-a Gloria s Kmana.
A OSIM toga....NEĆEMO VAM REĆ! Dođite u srijedu i vidite! Pripremili smo vam puno toga!
Vidimo se!
Vaše Nadzemlje :)

Na III studentskom hodočašću na Mariji Bistrici, jučer na Majčin dan, bila je i Karolina Vidović Krišto sa suprugom i troje djece. HRT se dobro potrudila da se to ne vidi. Pozivu studenata odazvao se i oslobođeni general Mladen Markač, kojemu su, uz Antu Gotovinu, studenti posvetili I hodočašće, prije dvije godine. Odazvao se i Marko Perković Thompson sa suprugom i petero djece. Niti to se na HTV-u ne vidi.

Dragi znani i neznani, sve Vas pozivam na koncert podrške našem Čedi Antoliću koji će se održati u nedjelju 19. 5. 2013., s početkom u 20 sati, u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. Tko god može neka svojim prisustvom uveliča ovaj humanitarni koncert za Legendu.

Nastupaju:
Željka Marinović, zbor Hrid, zbor Navještenje, VIS Emanuel, Luka Balvan,Mystique, Apostoli mira, Mihaela Cajner Petrinec, RiM,zbor Izvor,Frany Jole...

Dođite i uživajte u emocijama...

U subotu 25. svibnja 2013. u 20 sati u dvorani SC-a Savska 25, Zagreb održat će se koncert zbora IZVOR iz župe sv. Josip sa Trešnjevke.
Ulaz je besplatan.

Nedjelja 26. svibnja 2013 iza mise u 19 sati u Bazilici Srca Isusova u Palmotičevoj ulici u Zagrebu.

SKAC zbor vas poziva na svoj svečani godišnji koncert! Ovo je drugi godišnji koncert SKAC zbora, ali prvi u ovom novom obnovljenom sastavu.

Pripremili smo za vas čitav dinamični program s puno novih pjesama različitih stilova, čak i jezika, i sa raznolikim solistima i gostima, a nakon koncerta ćete imati priliku dobiti CD studijskih nasnimljenih pjesama Duhu svetom SKAC zbora i družiti se s nama u prostorijama SKAC-a na domjenku.

GOSTI:

Alan Hržica - prijašnji pjevač s estrade koji se nakon obraćenja posvetio duhovnom djelovanju u SKAC-u i molitvenoj zajednici Srce Isusovo i jedan od osnovatelja SKAC zbora

Josip Čajko - tenor, solopjevač na Muzičkoj akademiji, prijašnji dirigent i su-osnovatelj SKAC zbora

Ivona Zgrabljić (La Rue) - pjevačica i šansonjerka duhovne glazbe pod umjetničkim imenom La Rue (francuski: Put)

SKAC ZBOR:

solisti:
Ana-Marija Šarić (voditelj)
Maja Divljaković (su-voditelj)

soprani:
Tena Jović
Sanja Sinković
Josipa Jurin
Anamarija Katić

alti:
Dajana Malenica
Zrinka Pišonić
Petra Stipanić

baritoni/tenori:
Mario Pecik
Luka Pešut

bas-bariton:
Hrvoje Pišonić

bend:
Zrinka Hudi (violina)
Denis Butorac (gitara)
Damjan Bakić (klavijature)

ton majstor:
Nikša Đerek

duhovnik:
pater Ike (Ivan Mandurić)

SKAC zbor, osnovan u proljeću 2011. godine, djeluje u bazilici Srca Isusova u srcu Zagreba, na nedjeljnim svetim Misama za mlade u 19 sati i povremeno petkom na Misama mladih u 20:30, pod duhovnim vodstvom patera Ivana Mandurića.

Naša najbolja atletičarka Blanka Vlašić dala je intervju za “Slobodnu Dalmaciju” u kojem je najavila, nakon gotovo 20 mjeseci pauze, svoj skorašnji povratak na zaletišta. Naime, njezin zadnji skok bio je u rujnu 2011. godine kad je u Bruxellesu bila peta s preskočenih 193 cm.
Nakon toga uslijedili su problemi s Ahilovom tetivom, potom prekid priprema u Južnoafričkoj Republici, zatim operacija u Goteborgu i na kraju infekcija, pa novi oporavak. Sada se sprema za miting Dijamantne lige koji će se uskoro održati u New Yorku.

Blanka je u svom podužem intervjuu navela kako ne razmišlja ni o onome što je bilo, ni o onome ispred sebe. “Previše nešto čekamo ili previše žalimo za nečim, a to je gubitak vremena. Mnogi mi događaji iz prošlosti sada nisu toliko živi u glavi. Nije lagan period iza mene, ali sigurna sam da sam izvukla puno pozitivnih stvari iz tog razdoblja, doživjela sam to kao priliku da postanem bolji, profesionalniji sportaš i kvalitetnija osoba. Shvatila sam koliko je sve nestalno i koliko treba cijeniti svaki trenutak, trening i skok. Prije sam uvijek htjela sve, centimetar više, a nisam uvijek bila zahvalna na samoj činjenici da mogu skakati”, navela je.

Blanka je posebno istaknula ulogu vjere u svom životu, koja joj je oslonac u najtežim, ali i najsretnijim trenucima. Nedavno je bila i na duhovnoj obnovi u Kući susreta Tabor u Samoboru koju vodi naš poznati svećenik fra Zvjezdan Linić. Oduševljena je iskustvom koje je tamo doživjela, te je za kraj razgovora poručila: “Kao što vodimo brigu o tijelu, treba voditi brigu i o zdravlju duše.”

Izvor: D.M. | Bitno.net

Upoznajmo Don Bosca

Majka petsto nestašnih dječaka

Bio je 3. studenog 1846. Jesenski vjetar nosio je lišće i don Bosco krene u Torino. Nije bio više sam. Pratila ga je njegova majka Margareta (58 godina), koja je prihvatila da ide s njime da bude majka svim tim dječacima.
Dva su hodočasnika propješačila veliki put. Majka Margareta je u ruci nosila košaru, njihovo cijelo bogatstvo: nešto rublja i malo hrane.
Kada su bili nadomak Oratorija, ugleda ih svećenik prijatelj don Bosca i dođe ih pozdraviti. Bili su prašnjavi i umorni:
- Dobrodošao, dragi don Bosco. Kako zdravlje?
- Ozdravio sam, hvala.
- I gdje ćete živjeti sada?
- Ovdje, u kući Pinardi. Unajmio sam tri sobice. Dolazi i moja majka.
- Ali, kako ćete živjeti bez prihoda?
- Još ne znam. Ali Providnost će se već za to pobrinuti.
- Ti si uvijek isti. Nisi se promijenio – promrmlja dobar svećenik vrteći glavom.
Izvadi iz džepa sat i pruži ga don Boscu govoreći:
- Da sam barem bogat da vam mogu pomoći.
Margareta je prva ušla u svoju novu kuću: tu su tri prazne i jadne sobice s dva kreveta, dvije stolice i s tavom. Nasmije se na silu i kaže don Boscu:
- U Becchiju sam svaki dan morala praviti reda, čistiti namještaj i prati lonce. Ovdje mogu biti mirna…
Smijući se uhvate se posla. Don Bosco stavi na zid križ i sliku Gospe. Majka Margareta napravi krevete za spavanje. I majka i sin zajedno zapjevaju. Pjesma je išla ovako:
„Jao svijetu – ako nas čuje išta,
Mi smo stranci – ne posjedujemo ništa“…
Jedan dječak, Stjepan Castagno, čuo ih je, i vijest se proširila od usta do usta među mladima u Valdoccu:
- Don Bosco se vratio!

Izvor: Fejs Don Bosco.

Po iskrenoj molitvi izlazimo iz sebe i otvaramo se Bogu i potrebitoj braći – ustvrdio je Sveti Otac tijekom prijepodnevne svete mise u Domu Sveta Marta, na kojoj su sudjelovali neki vatikanski oružnici te skupina argentinskih novinara s obiteljima.

Papa se u propovijedi usredotočio na Isusove riječi iz današnjeg evanđelja: Ako što zamolite od Oca u moje ime, On će vam to dati.“ Ovdje ima nešto nova, nešto se mijenja: novost je u molitvi. Otac će nam dati sve, ali uvijek u ime Isusovo. Sin uzlazi k Ocu, ulazi u nebesko svetište, otvara vrata i ostavlja ih otvorena, jer vrata su on i kao svećenik posreduje za nas sve do svršetka svijeta – kazao je Papa.

On pred Ocem moli za nas. Meni se sviđa ovo. Uskrsnuli je Isus imao lijepo tijelo: nestale su rane bičevanja i trnja, nestale su masnice udaraca. Ali on je uvijek želio rane, jer one su njegova posrednička molitva kod Oca: Ali …gledaj… ovaj te moli u moje ime, pogledaj! Tu nam novost priopćava Isus. Veli nam ovu novost: da imamo povjerenja u njegovu muku, u njegovu pobjedu nad smrću, u njegove rane. On je svećenik, a njegove rane su žrtva: One nam ulijevaju nadu, zar ne? Daju nam molitvenu hrabrost – protumačio je Sveti Otac.

U molitvi se često dosađujemo– primijetio je Papa i dodao: molitva nije traženje ovoga ili onoga, nego je zagovor Isusa, koji Ocu pokazuje svoje rane. Moleći Oca u ime Isusovo izlazimo iz sebe; dosadna je molitva uvijek u nama, poput misli koja se javlja i nestaje. Ali istinska molitva u ime Isusovo izlazak je iz samih sebe prema Ocu, to je izlazak iz nas samih – ustvrdio je papa Franjo.

Kako u nebu možemo vidjeti Isusove rane – priupitao se Papa. U kojoj se školi može naučiti prepoznavati Njegove rane, svećeničke posredničke rane. Postoji i drugi izlazak iz samih sebe, a to je prema ranama naše braće, naše potrebite braće i sestara. Ako ne uspijevamo izići iz sebe prema potrebitom bratu, prema bolesniku, neuku, siromahu, izrabljivanome, ako ne uspijevamo učiniti taj izlazak iz samih sebe prema ranama, onda nikada nećemo steći slobodu koja nas vodi prema prvom izlasku iz samih sebe, prema ranama Isusovim. Postoje dakle dva izlaska iz samih sebe: jedan prema Isusovim ranama, drugi prema ranama naše braće i sestara. U našoj molitvi Isus želi takav put – ustvrdio je Papa.

To je novi način moljenja s pouzdanjem, hrabrošću koja nam omogućuje spoznati da je Isus pred Ocem i da mu pokazuje svoje rane, ali i poniznošću onih koji u potrebitoj braći, koji još nose križ žele upoznati i naći Isusove rane, koji još nisu pobijedili, kao što je pobijedio Isus– zaključio je Sveti Otac.

Izvor: rv/bitno.net

- Ako u sebi skrivate literarni talent ili još bolje budućeg pisca, spisatelja i književnika odvažite se i prijavite na Natječaj 'Jedan dan u Oratoriju' na temu pedagogije sv. Ivana don Bosca. Detalje saznajemo od organizatorica Natječaja Olge Horvat i Martinije Bekavac iz Udruženja salezijanaca suradnika Hrvatske.
- Saznajemo što to pokreće fra Nediljka Šabića da svoje mlade župljane iz Tučepa, raštrkane širom zemlje na školi i studijima, pokušava ipak redovito okupljati i susretati u Splitu, Zadru, pa i Zagrebu.
- Čut ćemo i što nadbiskup Eterović podrazumijeva kada kaže: „Mladi su protagonisti nove evangelizacije.“

Upoznajmo Don Bosca

Selidba: iz bolnice na groblje

U ljeto 1844. Godine don Bosco završava studij u Zavodu i proglašen je duhovnikom Male bolnice, zavoda za napuštene djevojčice, koji se nalazi na periferiji Torina, kod markize Barolo.
Mnoštvo dječaka slijedi don Bosca. Dvjesto, tristo vragolana nahrupljuje na okolnu livadu i tiskaju se uz stepenice i u dvije sobe koje je Markiza dala Oratoriju, a koje je don Bosco pretvorio u kapelicu.
Sad kada ima sjedište don Bosco odlučuje podučavati najinteligentnije među dječacima.
Navečer mu dolaze u grupama, s licima crnim od gara ili bijelim od vapna i jaknom preko ramena, sretni što će moći malo učiti. Teško im ide računanje, stoga don Bosco za njih piše jednu od svojih prvih knjižica, „Decimalni računalni sustav“.
Markiza (sveta žena) pokušava nagovoriti don Bosca da napusti dječake i da se potpuno posveti njenom Zavodu. Ne uspijeva te ga moli da ode s dječacima negdje drugdje.
Don Bosco pokušava useliti u kapelu Svetog Petra u Okovima, kapelu napuštenog groblja. Na groblju su hodnici, dvorište. Kapelan je jedan njegov prijatelj, don Tesio. Žena koja pomaže kapelanu ugleda grupu dječaka koja je bučno nahrupila u dvorište. Ispočetka ostaje mirna, ali poslije bjesni. Viče, maše štapom, vrijeđa don Bosca, koji u jednom trenutku odlučuje okupiti dječake i otići odatle. Žena, izvan sebe, viče na dječake:
- Napokon vas više nikada neću vidjeti, odrpanci!
Nažalost, rekla je istinu: umrla je toga tjedna.
12. srpnja 1845. s dopuštenjem gradskih vlasti don Bosco postavlja svoje šatore blizu Gradskih mlinova prema rijeci Dori. Međutim, nedugo nakon toga susjedi dižu žalbu zbog galame i buke. Don Bosco opet mora svojim malim prijateljima priopćiti tužnu vijest:
- Dragi moji, moramo se odseliti.
No, za tog kratkog boravka kod Gradskih mlinova, don Bosco susretne blijedog dječaka koji ga šutke promatra. Ima 8 godina i zove se Mihovil Rua. Don Bosco je podijelio medalje svojim vragolanima, no on se nije želio progurati pa je ostao bez nje. Stoga mu se don Bosco približi. Uzme mu lijevu ruku i napravivši kretnju kao da će je prepoloviti s desnom kaže mu:
- Uzmi, Mihovile, uzmi.
Dječak gleda i ne razumije. Što da uzmem?
Ovaj mu čudni svećenik nije ništa dao. Stoga mu don Bosco kaže:
- Nas dvojica ćemo sve dijeliti popola.
Taj će dječak postati njegov prvi nasljednik na čelu Salezijanske družbe.

Izvor: Udruženje salezijanskih suradnika.

Upoznajmo Don Bosca

Bubanj i mnogo stražara

Mjesecima don Bosco nije pronalazio krova nad glavom svojim dječacima. Ali, nije se predao. Govorio im je na otvorenom, kada ih okupi na trgovima ili na livadama periferije. Ljudi ga gledaju. Neki se smiju, drugi ga sažalijevaju:
- Kamo ide ovaj svećenik?
- To je don Bosco i njegovi dječaci!
- Jadnik, kažu da ima neku bolesnu zamisao. Završit će u ludnici od ove buke.
Tijekom zime (studeni 1845. – ožujak 1846.) unajmljuje tri sobe u kući svećenika don Moretta.
U proljeće unajmljuje livadu na periferiji.
U sredini je nešto nalik na hangar i tu se čuvaju rekviziti za igru. Oko njega trči i ispunjava svoje hirove 300 dječaka. U jednom kutu, sjedeći, don Bosco ispovijeda. Oko deset sati zasvira vojnički bubanj i mladi se poredaju u kolonu. Zatim, zasvira truba i svi krenu: prema crkvi Gospe od utjehe ili Kapucinskom brdu. Tamo, don Bosco slavi misu i dijeli pričest.
No, to su revolucionarna vremena, i tih 300 dječaka koji se na znak trube i bubnja svrstavaju u kolonu počinje zabrinjavati vlasti Torina.
Gradonačelnik, Markiz Michele di Cavour /otac Kamila/, pozvao je k sebi don Bosca. Nalaže mu da ograniči broj dječaka, zabranjuje mu da ulaze u grad svrstani u redove te da isključi one najopasnije. Razgovor s ministrom postaje buran. Cavour viče:
-A što Vas briga za te derane? Pustite ih neka ostanu kod svojih kuća. Nemojte uzimati na sebe takve odgovornosti ili će biti nevolja za sve!
Don Bosco odlazi bez popuštanja, ali od toga dana, na livadi gdje su se njegovi mladi igrali obilazile su policijske straže.
Jednoga dana krajem ožujka na livadi se pojave vlasnici. Gledaju travnjak kojega je izgazilo 600 cipela i čizama. Zovu don Bosca:
- Ovo ovdje je prava pustinja!
- A zatim će naša livada postati cesta od nabijene zemlje.
- Oprostite, dragi velečasni, ali ovako se ne može nastaviti. Dajemo Vam otkaz.
Za don Bosca to je udar groma. Kamo da sada ide? Već su ga do sada izbacili s mnogih mjesta.
„U predvečerje toga dana – piše don Bosco – promatrao sam mnoštvo dječaka koji su se igrali. Bio sam sâm, na rubu snaga, narušenog zdravlja. Povukavši se u stranu, krenuo sam u šetnju sam i nisam uspio zadržati suze: 'Bože moj, uzviknuo sam, recite mi što da sada radim?"
Nekako tog trenutka stigao je k meni ne arkanđeo, već neki čovječuljak mucavac: Pankracijo Soave, proizvođač sode i sredstava za čišćenje.
- Je li istina da tražite mjesto za svoj laboratorij?
- Ne za laboratorij, već oratorij.
- Ne znam u čemu je razlika, ali mjesto postoji. Dođi te ga vidjeti.
Don Bosco, hodajući iza ovog čovjeka, prijeđe dvjesto metara. To „mjesto“ je duga i siromašna baraka-nadstrešnica u siromaškoj četvrti Valdoccu. Pripada Franji Pinardiju, lombardskom doseljeniku u Torinu. Uz šupu je komad zemljišta. Don Bosco ju unajmljuje. Brzo se vratio svojim mladićima i zavikao:
- Veselite se! Pronašli smo oratorij! Imat ćemo crkvu, školu i dvorište za trčanje i igru. U nedjelju ćemo ići tamo. Bilo je to na blagdan Uskrsa, 12. travnja 1846.

Izvor: Udruženje salezijanskih suradnika.

Upoznajmo Don Bosca

Dva svećenika u ludnici

Šupa koju je don Bosco unajmio, veličine 15x6 metara, bila je oslonjena na sjeverno krilo Pinardijeve kuće. Sagrađena nedavno, a služila je kao radionica nekom šeširđiji i kao ostava za pralje. (Pokraj nje tekao je kanal u nedaleku rijeku Doru).
- Ovdje ćemo napraviti crkvu – kaže don Bosco. – Trebamo odmah zvati radnike.
Došli su zidari, iskopali pod u zemlju, učvršćivali zidove i krov. Stolari su postavili drveni pod. Pomagali su i, u ono malo slobodnog vremena, dječaci don Bosca, od kojih su mnogi učili za zidara.
Na Veliku subotu uvečer zgrada je bila potpuno preuređena. Don Bosco je nabavio svete predmete, svjetiljke, svijećnjake, za novu kapelicu. A počeo je osjećati i teret dugova, teret koji će ga pratiti kroz sav život. No, Providnost mu je uvijek pomagala.
Dan 12. travnja bio je veliki dan. Na uskrsno jutro sva su gradska zvona svečano zvonila. Kod Pinardijeve šupe nije bilo nikakva zvona, ali je tu bila Don Boscova ljubav koja je pozivala dječake u oratorij Valdocca.
Sada kada mu je Gospa otvorila put don Bosco je bio uvjeren da će stići jako daleko. Sa svojim je prijateljima svećenicima razgovarao o projektima koje je imao u zamisli kao o sigurnim pothvatima.
- sagradit ću škole, laboratorije, radionice. Ja sve vidim, kao da već postoji.
Ispočetka su ga slušali sa zanimanjem. No, kasnije su počeli vrtjeti glavom:
- Don Boco ima nestvarne ideje. Poludjet će.
- Moramo ga zbrinuti prije nego što bude kasno.
Štoviše, i njegov je najdraži prijatelj, desna ruka u izgradnji Oratorija, teolog Borel, počeo sumnjati u njega. Jednoga dana dok mu je don Bosco sa žarom pričao o svojim planovima za budućnost, bacio mu je ruke oko vrata i briznuo u plač uzviknuvši:
- Jadan moj don Bosco! Baš je skrenuo.
Tada su, u velikoj tajnosti, dva don Boscova prijatelja, don Ponzati i don Nasi, rezervirali za njega mjesto u ludnici. Jedne večeri nekolicini je dječaka držao vjeronauk kada su došla zatvorena kola. Sišli su don Ponzati i don Nasi i pozvali don Bosca da s njima krene na šetnju.
- Umoran si. Malo svježeg zraka, dobro će ti doći.
- Vrlo rado. Uzet ću šešir i odmah dolazim.
Jedan od dvojice prijatelja otvorio je vrata:
- Uđi.
- Hvala, samo poslije vas.
Nakon kratkog nuđenja, da ne pokvare cijelu zamisao, dva prijatelja pristanu da se uspnu prvi. No, čim su ušli, don Bosco brzom kretnjom zatvori vrata i zapovijedi kočijašu:
- Vozite brzo u ludnicu! Ovu dvojicu tamo čekaju.
Kočija krene kao strijela prema obližnjoj ludnici. Neki bolničari, obaviješteni da će doći jedan svećenik vide kako dolaze dva. Bolnički kapelan morao je posredovati da oslobode nesretnike.
Od toga su dana don Bosca ostavili na miru.

Izvor: Udruženje salezijanskih suradnika.

Upoznajmo Don Bosca

Čudo malih zidara

Tijekom tjedna zidari Torina počeli su gledati neuobičajenu predstavu: svećenik zasukava rukave i penje se na skele, među vjedra kreča i stupove od cigli. Bio je to don Bosco, koji je, nakon završenih poslova, išao gore tražiti svoje dječake. To je za njih bilo slavlje. Došli su iz dalekih krajeve u Torino tražeći posao kao majstori zidari i često su bili iskorištavani od škrtih i bezobzirnih poslodavaca. Don Bosco je često bio jedina osoba koja im je željela dobro i koja im je pomagala.
Ali, don Bosco nije samo odlazio kod njih na posao. Popričao bi i s gazdom. Želio je znati kolika im je plaća, imaju li slobodnog vremena, mogu li svetkovati blagdane. Bio je jedan od prvih u Italiji koji je zahtijevao pravilne radne ugovore za svoje mlade naučnike i pazio da ih poslodavci poštuju.
No, don Bosco je bio samo čovjek, a snage jednog čovjeka imaju svoje granice.
Jedne nedjelje, u srpnju 1846. godine, nakon iscrpljujućeg dana provedenog u ispovijedanju, propovijedanju, igri sa svojih 500 nestašnih dječaka, vraćajući se u svoju sobu, kod Male bolnice don Bosco se onesvijestio. Položili su ga na krevet. Doživio je tešku upalu porebrice i iskašljavao je krv. Temperatura mu se u noći strašno povisila.
Vijest se brzo proširila po skelama malih zidara, u radionicama mladih mehaničara: „Don Bosco umire“.
Te se noći, u sobi gdje je don Bosco proživljavao svoju agoniju okupila grupa siromašnih, uplašenih dječaka. Na sebi su još imali uprljana radna odijela, lica bijela od kreča. Nisu ni večerali, jer su dotrčali tu. Plakali su, molili:
- Gospodine, ne daj da umre!
Don Bosco je osam dana bio između života i smrti. Neki dječaci, u tih osam dana provedenih na jakom suncu, nisu popili ni kap vode kako bi od Gospodina dobili njegovo ozdravljenje. U svetištu Gospe od utjehe mali su se zidari izmjenjivali dan i noć klečeći pred Gospom. Često su im se oči sklapale od velikoga sna (dolazili su nakon 12-satnog rada), ali su ustrajavali jer don Bosco nije smio umrijeti.
I milost je došla, od Gospe su je izmolili ti dječaci koji nisu mogli ostati bez oca.
Jedne nedjelje, krajem srpnja, u popodnevnim satima, don Bosco se, oslanjajući na štap, uputi prema Oratoriju. Dječaci su mu poletjeli u susret. Oni najstariji su ga natjerali da sjedne na stolac, podigli su ga na ramena i trijumfalno ponijeli do dvorišta. Pjevali su i plakali mali don Boscovi prijatelji, a i on je plakao s njima.
Ušli su u kapelicu i zahvalili Gospodinu. U tišini, koja je bila napeta, don Bosco je uspio reći nekoliko riječi:
- Svoj život dugujem vama. Ali budite uvjereni, odsad ću ga trošiti samo za vas.
Tih dana zagušljive vrućine don Bosco je otišao u Becchi na oporavak. Ali, obeća svojim dječacima:
- Kad lišće počne padati, bit ću ponovno tu, među vama.

Izvor: Fejs udruženja salezijanskih suradnika.

Nadahnjujuća priča dolazi od američke surferice koja je ostvarila svoje snove unatoč gubitku ruke. Neki snovi postat će joj čak i sretniji jer je Bethany Hamilton objavila svoje zaruke s partnerom Adamom Dirksom.

Bethany Hamilton ostala je bez ruke u dobi od 13 godina kad ju je u moru na Havajima napao morski pas. Unatoč tome, nije odustala od surfanja te se time četiri godine kasnije počela i profesionalno baviti. Danas je među najboljim surfericama svijeta. Kaže da joj u svemu najveću snagu daje vjera.

Danas 23-ogodišnja Bethany napisala je i knjigu „Soul Surfer: A True Story of Faith, Family, and Fighting to Get Back on the Board“, po kojoj je snimljen i film s Dennisom Quaidom i Carrie Underwood, dok je Bethany odglumila Anna Sophia Robb.

Svog zaručnika posebno hvali na blogu opisiujući ga kao iskrenog, brižnog, zabavnog i, poput nje, nadahnutog Kristom. Piše da su se upoznali preko zajedničkih prijatelja, a kad su se prvi put našli išli su skakati sa stijene u ocean. „Moglo bi se reći da je to bila ljubav na prvi skok!“, oduševljena je Bethany.

Oboje su vrlo religizoni, a Dirks radi i za neprofitnu kršćansku udrugu „Mladi život“ na Havajima. On sam njihovu je vezu opisao kao divnu i blagoslovljenu. Bethany često drži i motivacijske govore.

Izvor: Daily Mail i laudato.hr

Nije baš da kasnim s reakcijom o pobjednici izbora za Europski parlament – Ruži Tomašić. Htjela sam vidjeti kako će se premijer svim silama, političkim putem, boriti protiv te žene kao elementarne nepogode. U tom se smislu, izgleda, povukao. Njegova je borba trajala taman koliko je bila predizborna kampanja. I dan poslije u osvrtu na pobjednike i gubitnike kojima ankete to nisu predviđale. Elementarna nepogoda kao fenomen ne prekida se u svom trajanju. Kad započne, intenzivno traje i sljedećih dana, od dana svoje pojave – kiša poplavi, snijeg zatrpa. Ne prestaje ugrožavati prostor koji napadne. U slučaju Tomašić. Prođoše dani od pobjede te nepogode, i koga žena ugrožava, osim što joj se rečeno izvrće i manipulira. 'Civilizirani' mediji, kojima su puni stupci veličanja demokratskih tekovina EU-a, misleći pritom na poštivanje legalnosti, ne i moralnosti, a kamoli elementarne općeljudske norme – pristojnosti, pobjedu te političarke karikirali su barem vizualno, ako to već nisu stvarno učinili građani na biralištima. Ružin su rezultat u izbornoj noći popratili slikom u kojoj je, jer ne bijaše izglednijih slika u foto-arhivi, Tomašić širom otvorenih usta, goropadno, da te štrecne. Mediji žele zastrašiti od te nepogode, kad je već birači sami od sebe nisu udaljili. Trudili se ženu barem estetski foto-diskreditirati. Našla se iskopana i Ružina recitacija o hrvatskoj domovini. Kao da nema tisuće drugih živućih recitatora ljubičice bijele koju voli omladina cijela, i elementarna su nepogoda, dubokog korijena, desetljećima u tkivu napaćenog hrvatskog naroda.

Legalno vrijeđanje
Govor je mržnje da ne želiš da ti se dijete uda za ikojeg stranca, ne samo Srbina, iako je žena konkretno mnogim Srbima pomogla. Ali ona o svojim dobrim djelima ne priča. Ne reklamira se svojim činima, jer je duboko osvještena da postoji Netko tko svaku misao i djelo savršeno zbraja i oduzima. Dakle, zasad, najavljene žestoke političke borbe protiv Ruže, nema. Pa to čini 'odvjetništvo' medija. Možda je premijer shvatio kako je ipak odabrao krivi teren za borbu protiv nečega, tj. nekoga, svim političkim silama, u zemlji koja, uoči dana crvenih karanfila, jer ruže svoj dan nemaju, gmiže u blatu neproizvodnje, nezaposlenosti i prazne osnovne potrošačke košarice koja gazi dostojanstvo čovjeka željnog rada. Ne možeš u Hrvatskoj napuniti košaricu, kad si od vlasti dobio košaricu. Premijer shvatio kako je Ruži darežljivo poklonio bukete skupih minuta TV reklama i novinskih kartica, svojom angažiranošću učinivši ih najvećim predizbornim plakatima. Vidio premijer da jedna Ruža i nije baš toliko 'vrijedna' truda i spomena. Možda čak da i nije tolika elementarna nepogoda. Nego bi to mogao postati on, i s političke scene glasom birača nestati, nastavi li biti tako osoran i drugoga etiketirati. Ili možda, vrijeđati. Manipulirati izjavom o gostima i domaćima, a sve je jasno i bez konteksta. Idemo svim silama u kulturnu Europu legalista, ali putem do nje dopušteno je biti nekulturan i čuditi se kad u Hrvatskoj legalnost ipak drugačije od anketno predviđanog pokuca.

Biti gost – dozvoljeno kako gdje
Potcijenio premijer razum birača i precijenio svoju sposobnost uvjeravanja u interpretaciju nečijeg stava. Na primjer. Kad se neki čovjek u vašoj kući ponaša nepristojno, na način da vas ne poštuje, vrijeđa, proziva kako ste uredili namještaj i raspored prostorija, diktirajući vam kako biste trebali. Štoviše, zahtjeva neka prava o svom kretanju, nauštrb vas kao domaćina. Kako domaćin na to reagira? Minimalno što može reći je, 'Dotični se tako ponaša, jer je gost'. Dođe čovjek u vašu kuću i želi praviti reda, prigovarati zašto ovo, kako ono. Što biste rekli nego: 'Ti tu ne živiš, to nije tvoj dom. Ti si tu gost'. Zar je osjećaj da ti je netko gost u vlastitom domu koban i isključiv? Privatno vlasništvo u ekonomiji da, ali ustavno zajamčena narodnost u vlastitoj državi ne. Čovjek jednostavno nije identificiran s tvojim domom, nije ni bio tu kad si ga uređivao. Neki od posjetitelja trudio se čak da ga i ne izgradiš, urediš. Takva konstatacija najnormalnije prolazi na osobnoj, bazičnoj razini međuljudskih odnosa. Ne i na državnoj, odnosa među (su)građanima i narodima.

Trn se trnom izbija
Vrijedi li bonton za svako životno područje, osim za politiku koja bi trebala biti ogledni primjer kako se cvjetovi za dobro svojih građana sade i beru. I ruže, među njima. Pa nećemo valjda diskriminirati! Nismo li donijeli i antidiskriminacijski zakon? Ali, diskrimimacija je samo za određenu vrstu i skupinu. Ženu koja je odrasla u multietničkoj zemlji, ostvarila uspješnu profesiju u multietničkoj državnoj službi, gdje su svi najprije državljani Kanađani, kojoj je zvanje privoditi kršitelje zakona, poučavati o definiranju gosta i domaćina? „Ja sam uvijek govorila što sam mislila, vjerovala sam ono što radim i radim ono što vjerujem. Mislim da su birači to prepoznali" kaže Tomašić. Možda su se Hrvati zaželjeli retorike koja stvari naziva svojim imenom i želi biti prepoznatljiv cvijet u skladu s onom, neka u vrtu cvjeta tisuću cvjetova. Ipak, neki (anti)botaničari 'čišćenja' vrsta, u hrvatskom i europskom vrtu ne bi htjeli baš jednu, i to simbol pažnje i darivanja. Netko bi iskorijenio ružu, borio se protiv njenih latica. Ili svojim trnjem na njenu stapku još trnja dodao. Sreća da ruža u iskonskom postojanju ima vlastito trnje, pa zna kako se i s vanjskim trnjem ophoditi. Treba ipak domaćin gosta moći i znati prepoznati. Čisto radi zaštite i sigurnosti.

Ljudskost nije marketing!
Kakvo je to tretiranje zemljaka i poštovanje izbora sugrađana, kad smatraš da su izabrali i goru od elementarne nepogode? To je elementarno nepristojno. Da se Vlada bavi sprječavanjem pravih nepogoda, za što je dobila mandat, ne bi svake godine bile poplavljene kuće i površine od Slavonije, Neretve do Turopolja. Nazivati pobjednika koji je dobio povjerenje građana (iako se usudi sugerirati da su i zločinci bili demokratski birani) gorim i od elementarne nepogode, sportsko je i elementarno europsko ponašanje. Čestitaš trnjem po ruži. A Ruža toliko samozatajnih dobročinstava čini, o kojima ne govori jer ne želi političke bodove skupljati. Ljudskost nije marketing. Ni na prodaju i razmjenu za glas kojim bi nekome omogućio lagodnu egzistenciju. Jesu li, glasujući za Tomašić, i svi koji su joj glas dali, elementarna nepogoda? Koliko je elementarnih nepogoda u Lijepoj našoj? Imaš u vlasti medije i ankete, i ipak ne uspiješ Ružu kao negativan proizvod prodati. Birači nisu prepoznali ženu kao ksenofobičnu, crnokošuljašicu, domaći u gostima ili gosti po domaćima, kako je sugerirala jutarnja promiždba od koje ti se smrači.

Klimatsko čašćenje kolega
Nije li elementarna nepogoda spram tako nekoga i misliti, a kamoli tu kvalifikaciju izreći. Koja je tek nepogoda da se imenovanje čovjeka četnikom, kad to zaista jest, naziva šovinističkim? Je li taj izraz samo za zapis u udžbeniku i na korištenje povjesničaru? Zapravo, nije ni za tamo. Civilizirano je počela naša europska orijentacija. Premijeru je i Bandić društvena nepogoda. Klimatski časti političke konkurente. Tomašić još nije u EU parlamentu progovorila, a osuda i presuda joj već napisani. Ponašanje iz vremena kad su znane i neznane ruže crvenim trnjem krvarile. Režim taj Europa, kojoj hrlimo, rezolucijom osuđuje. Tko će se protiv takvog stava boriti? Na kojim izborima i kojoj političkoj platformi? Tu politika ne pomaže, dapače, savršena je kulisa koja to pokriva. Kampanju je premijer odradio diskreditirajući protivnika, a ne nudeći sadržaj svoga EU zastupništva. Kao da što i treba tamo zastupati. Treba 'samo' doći. Dogovori su ionako već pali.

Što je zapravo elementarna nepogoda?
Pitaju Tomašić kako se kao euroskeptik kandidirala za zastupništvo u EU. Inače su ti zagovornici pluralnosti mišljenja i osuđuju monolitnost stavova u strankama. Kažu da se stranka, u kojoj se bespogovorno sluša i provodi jedan stav, nije demokratizirala. Ali, i to je, kao s domaćima i gostima. Vrijedi od trenutka do trenutka; za okolnosti koje (totalitarni) demokrati propišu. Kao da u EU parlament trebaju ići bezlični poslušnici, nek te EU rijeka (tj. eur) nosi. Kao da u EU parlamentu ne treba biti autentični predstavnik naroda koji je dio veće zajednice. Ruža je pokazala – ako je u prozivci narko-mafije spremna i vlastiti život, obitelji i svog djeteta izložiti, što joj, u usporedbi s tom najvećom vrijednošću, predstavlja jedna saborska, politička fotelja. Ništa! Žena je svjesna životnih vrijednosti i čemu fotelja treba služiti. U njoj se pasivno ne sjedi, iz nje se može aktivno poduzimati. „Kad sam od 2003. do 2007. bila članica Odbora za eurointegracije, često sam išla u Bruxelles. I dok su neki moji kolege prešućivali neke teme, ja se nisam ustručavala reći što mislim. Mogu najaviti da ću biti glasna u borbi za hrvatske interese, jer svojih posebnih interesa nemam. Imam svoj stav i mišljenje i ne bojim ga se reći“ kaže Tomašić. Je li baš to elementarna nepogoda? Pojave nazivati pravim imenom, biti svoj, prepoznatljiv, jasan, nepotkupljiv. Nepokolebljiv. Neimpresioniran plenumom EU birokrata. Ruža miriše, a svoju ljepotu čuva i trnjem. Ne zadajući ga drugome, nego noseći vlastito trnje na sebi. Sebe je spremna ubosti, do boli se za drugoga, opće dobro i svoj narod, izložiti i štititi. Nije li to narav izbora, a kako tek za nadnacionalnu zajednicu. Štititi one koji su te ubrali (birače). Vjerujući da si, za dobro ljudi u čijoj si ruci, miris latice, a po potrebi i ubod trna, radi životvorne i istinske cirkulacije – pojedinca, naroda i države. Jer Ružino je geslo – Čineći dobro drugome, činiš dobro sebi. I obrnuto. E, ali kod toga 'obrnuto', zapravo nastaje problem.

25.04.2013.Autor: Ines Grbić

Izvor: Laudato.hr

Što se to sumnjivo nazire u savezništvu ljevice i homoseksualnih lobija? Dr. Ivica Šola o tome ima tezu: „U svim zemljama u kojima je bio ozakonjen homoseksualni brak, to je bilo kada je na vlasti bila ljevica.“ Potkrijepljuje tu tvrdnju argumentima. Smatra da ljevica, koja je po tradiciji sklona borbi za radnike, u kapitalističkom i liberalnom društvu postaje gubitnik, jer radnici postaju potrošači. Zato se snage ljevice priklanjaju novim tražiteljima identiteta, a to su spolne manjine: „Vidimo koji se proces događa: smanjuju se radnička prava, a povećavaju se seksualna prava... Prestali su maziti radnike, počeli su maziti homoseksualce.“ Kod nas još nije ozakonjen homoseksualni brak. No, je li samo privid da se pred očima javnosti „razmjenjuju nježnosti“ ljevice i spomenutih lobija iz čega bi se mogli roditi pokušaji „ozakonjenja“ krivotvorenog braka?

Referendum

Riječ referendum, nakon dubrovačkog slučaja o golfu na Srđu, priziva određenu sumnju. Može li kod nas uspjeti nešto što treba pokrenuti narod? U završnici smo pripreme prikupljanja potpisa za referendum o braku. Traži se unošenje odredbe u Ustav RH po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca! Prikupljanje potpisa je od 12. do 26. svibnja na više od dvije tisuće mjesta u Hrvatskoj. Tema braka nije ničija politička povlastica. I treba je sačuvati od političkog tereta. Ona nije niti strogo crkvena, što pokazuje i odnos prema braku nekatoličkih zajednica, pravni sustavi i civilizacija proteklih stoljeća. Dakle, imamo temu koja nas ne bi smjela politički dijeliti na lijeve i desne, već sačuvati od francuskog scenarija. Nije li dovoljno da brakovima „prijeti“ sve intenzivniji porast broja razvoda, sve kasnija životna dob onih koji se odluče za vjenčanje, sve manje rođene djece? Bez braka žene i muškarca nema djece, nema budućnosti. Nezavisna istraživačka agencija Hendal istražila je da je 90% ispitanih građana za jasnu ustavnu odredbu da je brak životna zajednica žene i muškarca. Iza poziva na referendum stoji građanska inicijativa „U ime obitelji“ koja nije nastala na poticaj crkvene hijerarhije ili političkih stranaka. Krenula je od ljudi, s terena, od onih koji žive brak, razumiju ga i poznaju njegovu životvornu snagu.

Što se dogodilo u Francuskoj?

Priča o referendumu u našoj zemlji u javnosti se zakotrljala kada je francuski Parlament legalizirao istospolne brakove i omogućio homoseksualnim partnerima u tim brakovima usvajanje djece. Bilo je to 23. travnja. Francuska je postala 14. zemlja u svijetu s ovakvim zakonom. Iako je usvajanju zakona prethodilo nekoliko prosvjeda, vlast je bila zadovoljna političkom nadmoći u parlamentu. Omjer glasova = 331 za : 225 protiv. Da, ključ uspjeha je politička nadmoć. Tko pita za posljedice? Zakon je bio političko obećanje predsjednika Francoisa Hollandea i on ga je ispunio. Međutim, svijet bi još mogao i „povjerovati“ u pobjedu homoseksualnih lobija, predstavnika svega između 2 i 3% Francuza koliko ih se deklarira kao homoseksualci (jer je heteroseksualna većina prepuštena (ne)volji političara), da se u javnost nije probio glas stvarnih homoseksualaca, a ne njihovih (dobro plaćenih) aktivista. I dogodila se, na prvi pogled, neočekivana suradnja. Svoje su snage udružili zagovornici obitelji i braka žene i muškarca, te homoseksualci koji sebe smatraju pravima i zapravo šutljivom homoseksualnom većinom. Ova pomalo neobična koalicija po naravi suprotnih strana, u medijima je opravdana time što su u Francuskoj više godina dopuštene istospolne zajednice. No, čini se da su francuski homoseksualci skupili snage javnosti dati svjedočanstvo o svojem opredjeljenju dokazujući time da i oni koji im donose naoko povoljne zakone, ne čine to zbog njih i njihova dobra, već zbog političkih bodova.

Pravi homoseksualci prevareni i poniženi

U medijima su gotovo prešućeni stavovi koje objavljuju na www.homovox.com. Homoseksualnu većinu „pregazila“ je skupina glasnih i medijima dragih homoseksualnih aktivista. Naime, stvarni homoseksualci reći će da ih ne zanima brak niti usvajanje djece. Tako Benoit (43), direktor poduzeća jasno kaže da je protiv takvog braka, jer on „počiva na laži, na pogrešci, na demagoškoj laži koja kaže da su homoseksualna i heteroseksualna unija ista stvar, a očito je da se radi o dvije različite stvarnosti, ako ni zbog čega drugoga, onda zato što par muškaraca ili par žena ne mogu začeti život.“ Raphael (38) se osjeća ismijanim: „Uvjeravati nas da homoseksualni par može biti isto kao heteroseksualni par – to jednostavno znači rugati nam se.“ Herve smatra žalosnim što mediji uvijek o tome pitanja postavljaju onima koji jesu za homoseksualni brak, a drugo mišljenje se prešućuje. Jean-Marc ne smatra da su istaknuti aktivisti LGBT pokreta njihovi stvarni predstavnici, jer nitko za njih na tom mjestu nije glasovao. Alain je jasan kada kaže da „homoseksualac voli biti slobodan“, „brak je stega“, i pita: „Što brak znači homoseksualcima koji su, većinom, ne baš previše vjerni?“ Caroline (45) svjedoči o teškoj emotivnoj strani homoseksualne priče: „Život homoseksualne osobe je katkada bolan, uvijek kompliciran, to nas duboko potresa osobno, potresa našu okolinu, naše prijatelje i naše obitelji. Zato smo ekstremno osjetljivi. Tu pretjeranu senzibilnost katkada pokušavamo liječiti tražeći od drugih ili društva da nam da neku vrstu blagoslova.“ (Prijevod s francuskog izdvojenih i sličnih svjedočanstava na: http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=26997:lidija-paris-francuski-homoseksualci-protiv-homo-braka-i-usvajanja-stop-egoistikim-lobijima&catid=39:obitelj&Itemid=121. Priredila: Lidija Paris.)

Kod nas još neotkriveno područje

Postoje li u Hrvatskoj dvije strane jedne, homoseksualne priče? Za aktiviste LGBT skupina najavljeni referendum je „manipulativna inicijativa“. No, hoćemo li čuti glas onih homoseksualaca koji će biti spremni svjedočiti stvarnu narav svojega opredjeljenja, izbora ili sklonosti? U jednome su homoseksualni i heteroseksualni parovi vrlo bliski. Oni koji osjećaju istinsku ljubav, neće imati potrebu pokazivati je na ulici, pred katedralom, u povorkama, na prosvjedima. Sačuvat će je u intimi u kojoj su dovoljni jedno drugome. Čuvat će dostojanstvo osobe koju voli, ali i svoje vlastito. (Ne ulazim u ovome tekstu u moralno vrednovanje čina ljubavi, već spominjem ljubav kao osjećaj!) Njihova je intima razbijena kad izađe na ulice. Žele li to istinski zaljubljene osobe? Gore spomenuta Caroline iz Francuske, inače homoseksualka već deset godina, pozivajući se na biološku zakonitost muškarca i žene, kaže: „Homoseksualni par po definiciji biološki ne može dati život... Zbog te neplodnosti nećemo tražiti od društva da nešto smisli da promijeni tu stvarnost. Neću od okvira tražiti da se proširi da bih ja stala u njega. Ja sam pored okvira.“ U našim medijima ovakve se izjave ne mogu pronaći. Jesu li dobro skrivene, ili još uvijek neotkrivene?

Tražimo sumnjiv teren

Budući da je hrvatska priča o pripremi referenduma krenula paralelno s francuskim izglasavanjem Zakona o braku istospolnih zajednica i njihovom usvajanju djece, poslužimo se francuskim modelom kao primjerom. Francuski homoseksualci, poput Christophe, ne prihvaćaju da „heteroseksualnost više nije norma, da norma muškarac-žena više nije norma.“ Ako na temelju njihovoga iskustva pretpostavimo da i u Hrvatskoj postoji razlika između aktivista LGBT skupina i stvarnih, javnosti skrivenih homoseksualaca koji uopće ne žele brak niti usvajanje djece, onda smo na pragu spoznaje da je brak homoseksualnih partnera zapravo nametnuta tema. Tko želi homoseksualce Zakonom navesti da se ponašaju kao heteroseksualci? Je li se ova tema dogodila po principu Cezarove izreke „divide et impera“? Ili se i kod nas politika s vremena na vrijeme zaigra ovim, politički „lakšim“ pitanjima od spašavanja gole egzistencije nezaposlenih i svakim danom sve većeg broja siromašnih građana? Kome se zapravo žele dodvoriti političari koji koketiraju s ovom temom? Pogledajmo što se događa u EU.

Imamo li osumnjičenog?

Ako pravi, javnosti skriveni homoseksualci ne žele brak, zašto se nad njima vrši „nasilje“ i, štoviše, ono se smatra dometom civilizacije, tolerancije, prihvaćanja novih vrijednosti? Je li u igri neka treća strana? Nerado se bavim teorijama zavjere, no ne mogu zaboraviti rečenicu dr. Johna Colemana, autora „Hijerarhije zavjerenika: Komitet 300“ (Detecta, 2004.), koja prikazujući osnovnu ideju ove skupine, ističe: „Nebrojeno mnoštvo 'beskorisnih izjelica', koji troše prirodna bogatstva, koja nisu neiscrpna, treba eliminirati. Industrijski razvoj potiče rast stanovništva. Zato treba potkopati Božju zapovijed ljudima da se razmnožavaju i napune zemlju.“ Hm? Puno toga sumnjivo „miriše.“ LGBT udruge na svojim stranicama vrlo transparentno objavljuju popis primljenih donacija za svoje aktivnosti. Pogledamo li samo primjer udruženja „Zagreb Pridea“, vidjet ćemo niz donacija iz programa Europske unije, ali za ovu godinu i 4.981,00 USD Veleposlanstva SAD-a. Prošle je godine njihova inicijativa „Zakon o životnom partnerstvu“ dobila inozemnu institucionalnu podršku vrijednu 12.000,00 USD-a (Global Fund for Women). Za neke se aktivnosti navode iznosi i od 105.036,61 EUR godišnje. Dio novaca dolazi iz od nas, hrvatskih građana, poreznih obveznika! Nitko nas nije pitao što mislimo o tome, da mi financiramo gay prideove, plakate, publikacije, itd. Što sa svim tim iznosima imaju pravi homoseksualci kojima nisu potrebni zakonski okviri da bi „živjeli svoju ljubav“ za koju su svjesni da ne vodi stvaranju obitelji niti rađanju djece? Homoseksualne udruge i pojedini aktivisti odaju dojam da su vrlo dobro izmanipulirani pijuni, igrači koji slijede pravila Hrvatskoj nevidljive ruke, ruke koja ih „hrani“ inozemnom valutom. Drugim riječima, netko koristi njihovu ranjivost i uvjerava ih u pravo na jednakost s heteroseksualnim parovima, što – kako vidimo – ide protiv naravi homoseksualnog partnerstva. Na žalost, kod nas nikada nećete dobiti verbalne odgovore o tome koliko je Hrvatska „u šaci“ vanjskih igrača. No, djela su vidljiva i sve govore.

U kojoj ruci leži euro/dolar?

Da ne ostanemo samo na uzrečici da ovakve struje dolaze „izvana“, potkrijepimo to i činjenicama. Devet članica Europske unije donijelo je zakone koji jednako vrednuju homoseksualne i heteroseksualne brakove: Nizozemska, Belgija, Španjolska, Norveška, Portugal, Islan, Danska, te najnovije Francuska u kojoj je zakon izglasan, a stupa na snagu nakon potpisivanja. Desetak drugih zemalja donijelo je zakonske odredbe o registriranom ili civilnom partnerstvu homoseksualnih osoba. Iako nas naši političari uvjeravaju da Europska unija ima ograničeno područje djelovanja kad se radi o obitelji, Europski parlament je izglasao rezoluciju pod nazivom „O ravnopravnosti između žena i muškaraca u Europskoj uniji - 2011“ (2011/2244 INI). Rezolucija je nalik ideološkoj zbirci stavova o kojima se ne može pregovarati. Primjerice, čl. 7 izražava žaljenje „što neke države članice primjenjuju restriktivne definicije 'obitelji' sa namjerom da niječu pravnu zaštitu parovima istog spola i njihovoj djeci; podsjeća da pravo Europske unije treba primijeniti bez diskriminacije na temelju spola ili spolne orijentacije u skladu sa Poveljom o temeljnim pravima u Europskoj uniji (prikaz rezolucije na: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=32603). Prije tri godine Europski sud donio je prve presude kojima je istospolnim zajednicama priznao da su obitelji. Europski parlament više godina traži način zakonski regulirati prava LGBT osoba, a u tom će se parlamentu sada naći i 12 naših zastupnika. Liberalni eurozastupnici, kako to najavljuju homoseksualne udruge, kažu da će se sada trebati „uhvatiti u koštac s dvije zastrašujuće skupine” – na jednoj su strani desno orijentirani političari, a na drugoj vjerske vođe (opširnije na: www.crol.hr/portal). Europska povjerenica za pravosuđe Viviane Reding, koju je Europska komisija prepoznala kao zaštitnicu LGBT osoba, marljivo nadzire i, štoviše, “intervenira u nacionalna pitanja” kad su narušena prava homoseksualnih osoba. Reding prati i provedbu Povelje Europske unije o temeljnim pravima u državama-članicama. U čl. 21 ove povelje zabranjena je diskriminacija na temelju spolne orijentacije.

Poruka je jasna!

Kad se sva navedena svjedočanstva, reakcije i činjenice zbroje, je li nam malo jasnija potreba promjene ustavne definicije braka, što predstavlja (posljednju) priliku da u Hrvatskoj zaštitimo životno zajedništvo žene i muškarca? Iz male Hrvatske sigurno nećemo dohvatiti kreatore dokidanja Božje zapovijedi, kako to spominje dr. Coleman, ali možemo sačuvati jezgru iz koje se rađa novi život. I još jedna sitnica. Pogledamo li vremensko razdoblje u kojem će se prikupljati potpisi za referendum o braku, iščitajmo poruku. Potpisi počinju 12. svibnja - na Majčin dan i Svjetski dan medija, i nastavljaju se sve do 26. svibnja. Nemojmo pomisliti da je pitanje braka nešto o čemu se izjašnjavaju samo biskupi, svećenici, redovnici, redovnice. Oni čuvaju nauk i prenose ga, govore na temelju iskustva drugih, ali obitelji izrasle na braku, a to je ona velika većina u Crkvi – laici, sada imaju prilike biti odlučni pred pitanjem: Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca? Nešto manje od 400 tisuća potpisa za referendum o unošenju ovakve odredbe bit će sasvim dovoljna potvrda jesmo li robovi struja ili još uvijek svoji na svome?

08.05.2013.Autor: Tanja Popec

Izvor: Laudato.hr

Više od osam stotina sportaša i sportašica, predstavnika stručnih stožera te ostalih sportskih djelatnika okupilo se na tradicionalnom jedanaestom hodočašću sportaša u organizaciji Odjela za sport Zagrebačke nadbiskupije, u ponedjeljak 6. svibnja, u nacionalnom marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke.

Hodočašće je počelo procesijom i putom svjetla na bistričkoj Kalvariji, a potom su sportaši u jednostavnosti, srdačnosti i zahvalnosti u svetištu sudjelovali na euharistijskom slavlju koje je predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u suslavlju s predstojnikom nadbiskupijskog Ureda za pastoral mladih Ivicom Budinšćakom, rektorom svetišta mons. Zlatkom Korenom i drugim svećenicima te s povjerenikom za pastoral sportaša trajnim đakonom Marijanom Spehnjakom.

„Dirljiv je vaš dolazak jer ovaj hodočasnički susret pokazuje odlike i vrline koje su u prijenosima sa sportskih terena manje vidljive, a od kojih zapravo živi sve što se tamo događa“, rekao je biskup Šaško.

Podsjetio je da su igre s loptom u nekim kulturama bile shvaćane kao kult, ali da kršćani sport žive drukčije jer igra i lopta mogu biti i životno znakoviti. "Igra uvijek sadrži nadmetanje, borbu, poraze, trpljenje, pobjedu, baš kao razna iskustva u životu, samo što su ona u igri zgusnuta u devedeset, šezdeset, trideset ili manje minuta; u četvrtine, u poluvremena, u trećine, u sezone. Uvijek se radi o zajedništvu i suparništvu, dobru i zlu, radosti i tugovanju, o časti i ugledu".

U zaključnoj misli im je poručio: "Vaše ponašanje gledaju mnogi, osobito mladi i djeca koji su večeras s nama. Nemojte njihove živote zadržati u prividu koji ne računa s ljudskim granicama, koji ne govori o konačnosti i o krhkosti našega tijela i zemaljskoga života. Budite dobri ljudi, a kao kršćani prednjačite u dobru i životom svjedočite ljepotu svoje vjere i istinitost Kristove prisutnosti".

Među hodočasnicima je bio i Josip Šimunić, nogometaš koji broji sto nastupa za reprezentaciju Hrvatske. "Puno mi znači ovo hodočasničko mjesto, kamo često navraćamo s ekipom. Daje nam unutrašnji mir i molimo da budemo živi i zdravi, da budemo sretni u životu."

Izvor: IKA/Zagrebačka nadbiskupija, laudato.hr

Gospođa Mihaela Kršinić iz Strmca, koja se nedavno uključila u prodaju karata za dobrotvornu predstavu za Kuću za beskućnike u Rakitju, u nedjelju 5. svibnja u okviru akcije »O la la Rakitje« darovala je objed za trideset i devet korisnika ovog Caritasovog projekta.

»Gospođa Mihaela objed je pripremila kod kuće zajedno sa svojom mamom i dovezla ga osobnim automobilom. U njezinoj pratnji bio je njezin mali Fran, koji nas je cijelo vrijeme zabavljao svirajući na harmoniju. Bilo je prekrasno! Za zahvalu darovateljici otpjevali smo pjesmu Fala«, opisao je današnju donaciju Ivan Mavrek, voditelj projekta »Skrb za beskućnike« Caritas Zagrebačke nadbiskupije, napominjući da će zahvaljujući akciji »O la la Rakitje«, koju je pokrenula gđa Kršinić, Caritasovi beskućnici dobit će donaciju obroka i dvije sljedeće nedjelje.

UKLJUČITE SE U AKCIJU »O LA LA RAKITJE«
Darujte nedjeljni obrok beskućnicima u Rakitju i uljepšajte vikend onima kojima je teško! Na kuhanje za četrdesetak beskućnika organizator poziva sve - tvrtke, škole, ustanove, a obitelji potiče da se udruže s još jednom ili više obitelji i tako podijele troškove pripreme obroka. Opširnije o akciji »O la la Rakitje«, nadahnute pričom o dvije prijateljice iz Splita Lani i Ladi, koje su samo u prošloj godini organizirale kuhanje preko 7 000 večera za svoje korisnike, više možete doznati na Fcbk-stranicama akcije.

KONTAKT »O LA LA RAKITJE«
Gđa Mihaela Kršinić - mob. 095 90 96 820; ruby.buby@gmail.com

KONTAKT CARITAS
Kuća za beskućnike na adresi Zagrebačka 21 u Rakitju otvorena je 2003. godine, a na smještaj može primiti četrdeset osoba. Za više informacija o radu kuće i potrebama projekta nazvati na broj telefona 099 23 91 615 ili poslati upit na imavrek@czn.hr.

'A oni na vrhu su kao što su uvijek bili, komunisti, fašisti ili oboje, nema neke razlike.', rekla je Judith Reisman na kanadskoj televiziji.

Dr. Judith Reisman, znanstvenica koja je prije određenog vremena posjetila Hrvatsku kako bi Hrvate upoznala s drugom stranom zdravstvenog odgoja, u veljači je gostovala na kanadskoj Sun News Networks televiziji. Voditelju Michaelu Corenu u emisiji The Arena opisala je svoj posjet našoj zemlji. Zanimljivo, urednici emisije razgovor o Hrvatskoj su 'začinili' natpisom 'pornografski komunizam'.

Snimka emisije odnedavno je dostupna i na Youtubeu. Razgovor prenosimo u cijelosti.

Uvijek sam smatrao Hrvatsku iznimno katoličkom zemljom, snažno moralnom, koja se odupire glupostima koje se događaju u Europi. Nedavno ste bili u Hrvatskoj.

J.R.: Da. Hrvati su 86% katolici i vrlo ozbiljni što se tiče svoje vjere. Bila sam na nekoliko misa i mogu vam reći da su vrlo konzervativna nacija. Narod je konzervativan, ali njihovi vođe baš i nisu. To je problem.

Što se dogodilo?

J.R.: Zamoljena sam da dođem u Hrvatsku. Mlada novinarka Karolina Vidović Krišto je u emisiji 'Slika Hrvatske' objavila prilog o Alfredu Kinseyu iz britanskog dokumentarca.

To je čovjek koji je lagao o seksualnosti, izmišljao stvari, silovao djecu, a postao je evanđeljem kontemporarne seksualnosti.

J.R.: Da. Kinseyev institut je prije nekoliko godina izdao knjigu 'Kinsey: čovjek koji je promijenio svijet'. Hrvatski narod nije presretan zbog toga. No, čelnici televizije na kojoj je prilog prikazan su bili ljuti. Zašto? Zato jer se u Hrvatskoj vodi veliki rat o zdravstvenom odgoju, koji uključuje velik dio pogrešno usmjerenog seksualnog odgoja koji je 'doveden' iz Kinseyevog instituta od strane autora kurikuluma, dr. Štulhofera. Ona je maknuta sa pozicije jer se usudila pokazati otpor obaveznom zdravstvenom odgoju koji se uvodi s vrha, od strane ministra znanosti i premijera. (...) Svi su govorili kako nema pravo kritizirati Kinseya jer je on osnova kurikuluma. Štulhofer se obrazovao na Kinsey institutu i predstavio to katoličkoj hrvatskoj javnosti. Kurikulum je baziran na njegovim kontaktima sa priznatim pedofilima. To je izazvalo ljutnju u Hrvatskoj.

Upravo gledamo njegovu sliku i on izgleda kao profesor seksologije, moram reći. Uvijek je to tako. Ljudi su ili indiferentni ili, u slučaju Hrvatske, snažno moralni. Dogodi se javno emitiranje i nekoliko političara, koji su komunisti. Možda su promijenili odjeću, ali tijelo je i dalje komunističko.

J.R.: Apsolutno. Ubrzo sam naučila da se čelnici Vlade, ministar obrazovanja, nisu odrekli svojih komunističkih opredjeljenja. Moje prvo iskustvo s njima je bilo na Fakultetu političkih znanosti. Dekan je bio bijesan što se netko protivi zdravstvenom odgoju koji se nameće hrvatskom narodu, želio on to ili ne. Nisu ni znali da se to događa, nametnuto im je na stari komunistički način. Nakon toga je hrvatski narod pobjesnio, jer se dekan derao na mene što se usudim kritizirati Kinseya ili iznositi činjenicu da su pedofili ili da je vlasnik Playboya u Hrvatskoj vlasnik velikih novina koji podupire sve to. Postalo je vrlo napeto. Hrvatski narod me dočekao zagrljajima i cvijećem gdje god sam došla, ali akademici nisu bili nimalo zadovoljni.

Dobro za vas. Kada govorimo o zdravstvenom odgoju, Hrvatska ima zdrav natalitet, ljudi znaju što je seks, ne treba im obrazovanje. Ovako se to radi. Djecu se o alternativnim oblicima seksualnosti uči u preranoj dobi, o aktivno-agresivnoj seksualnosti, stvar koja je postala normalna u Kanadi i SAD. Znali smo da će se to dogoditi i u Europi.

J.R.: Apsolutno. Hiperseksualiziraju djecu, seksualni odgoj nedvojbeno promovira pornografske materijale. O tom smo pričali sa majkama. Govore o svim mogućnostima koje postoje, jesu li jedan ili drugi rod, sutra si ovo, danas ono, govore o diranju, gdje ih se može dirati. Vrlo uznemirujuće. Hrvatski narod se tretira kao da ništa ne zna. Hrvatska ima najnižu stopu ovakvih disfunkcionalnosti, prema istraživanju engleskog Daily Maila. Tim Tate, redatelj 'Kinseyevih pedofila' je došao u Hrvatsku protestirati protiv kažnjavanja Karoline, koja je vrlo popularna, od strane takozvanog demokratskog sustava. Kaznili su je jer se drznula preispitati naredbu koja je došla s vrha. A oni na vrhu su kao što su uvijek bili, komunisti, fašisti ili oboje, nema neke razlike.

Judith, hvala Bogu da radiš ono što radiš. Hvala na vremenu, Bog te blagoslovio.

J.R. Uvijek mi je drago razgovarati s tobom Michael, Bog te blagoslovio.

Izvor: Dnevno.hr

U svetištu Svete Mati slobode u Zagrebu u nedjelju 28. travnja misnim slavljem započele su XXIV. međunarodne igre salezijanske mladeži koje se održavaju do 2. svibnja. Ovogodišnje igre uklapaju se u proslavu 100 godina salezijanske prisutnosti u Hrvatskoj.

Misu je predvodio don Marek Chrzan, savjetnik vrhovnog poglavara salezijanske družbe za regiju Europa sjever, kojoj pripada Hrvatska salezijanska provincija. U koncelebraciji je bio i hrvatski provincijal don Pejo Orkić te petnaestak svećenika većim dijelom iz zemalja sudionica Igara. Olimpijski plamen simbolično je upaljen na uskrsnoj svijeći.

U poruci koju je sudionicima Igara uputio vrhovni poglavar Salezijanske obitelji don Pascual Chavez Villanueva ističe se, kako je don Bosco od početka Oratorija shvatio odgojnu snagu igre i sporta; učinio je dvorište središtem svojih ustanova, stvarajući u njima mladenački ambijent radosti, spontanosti i obitelji. U takvu ambijentu pokazuje mladima put radosnog kršćanskog života, koji ih vodi sve do svetosti. Igra i sport postaju tako važni elementi u salezijanskoj odgojno-pastoralnoj ponudi. Nadalje, ističe kako je salezijanska prisutnost na području sporta i dalje je važna i može biti veoma znakovita, zahvaćajući mnogu djecu i mlade koji bi inače ostali bez odgojne ponude.

Upravo zbog toga moramo ostati vjerni tipičnim salezijanskim opredjeljenjima: središnje mjesto mlade osobe, pokretačka prisutnost animatora i odraslih među mladima, odvažnost odgojne ponude koja će potaknuti mlade za napredovanjem, volja za evangeliziranjem, poručuje don Pascual Chavez Villanueva, te salezijancima i povjerenicima Udruženja povjerava zadaću da svjedoče i da u odgovornim laicima i mladim trenerima bude Don Boscovu strast da traže prije svega cjelovito dobro mladih, njegovu gorljivost da ih privede Kristu, izvoru radosti i sreće.

Predsjednik Međunarodne salezijanske sportske mladeži Georg Leibold koji i sam nazoči igrama, sudionicima hrvatskim salezijancima je čestitao stoljetni jubilej prisutnosti u Hrvatskoj, te izrazio zahvalu provincijalu don Orkića, hrvatskoj salezijanskoj športskoj organizaciji SALOM, osobito don Ivanu Marijanoviću, kao i mnogim dragovoljnim suradnicima na domaćinstvu i organizaciji.

Rado dolazimo u Zagreb: već treći put, nakon 2003. i 2006. opet smo gosti u prekrasnoj europskoj metropoli. Radujem se brojnim sudionicima na športskim igrama i nadam se da će nam ove igre ponuditi mnogostruko iskustvo i doživljaj sporta, slavlja i vjere, naglasio je Leibold.

U riječi dobrodošlice provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Pejo Orkić naglašava dva važna događaja koji obilježavaju ovogodišnje međunarodne igre Salezijanske športske mladeži, a to su Godina vjere i 100. obljetnica dolaska salezijanaca na hrvatsko tlo.

U Godini vjere pozvani smo svoju vjeru bolje upoznati i životom je bolje svjedočiti. Kao što u sportu postoji natjecateljski duh, neka se taj duh osjeti i na duhovnom području. Stota obljetnica salezijanske prisutnosti neka svim sudionicima pomogne prepoznati ljepotu salezijanske duhovnosti, jednostavnost i radost što nas je Gospodin izabrao. Na tu je radost Don Bosco uvijek pozivao svoje mlade, a na tu radost poziva i današnje mlade, istaknuo je don Orkić, te svima sudionicima igara poželio ugodne i radosne trenutke u zdravom natjecateljskom ozračju.

Predsjednik Organizacijskog odbora Igara don Marijanović sudionicima igara zahvalio je što su sa sobom ponijeli svoje srce, koje koriste svakodnevno: u sportskom zalaganju, u ispruženoj ruci, u srdačnom osmijehu. Zahvalio im je i što imaju oko da zamijete čovjeka, da vide suigrača a ne protivnika, osobu a ne samo loptu, rezultat, uspjeh.

Ovaj naš susret je igra života, razuma i srca, ruku i spretnosti, sportske vještine i ljudske topline, kulture duha i mladenačkog zanosa. Pokret je to koji prerasta u vječnu igru s najvećim Igračem koji jedini može dati smisao našem igranju i postojanju, koji prihvaća i oplemenjuje otkucaje našega srca i želje duha. Hvala svima koji sebe ulažu u ovaj veličanstveni susret molitve i htijenja, vještine i spretnosti, otvorenosti i prijateljstva, nove nade i novog poleta, uspjeha koji su postigli ili ga drugima omogućili. Nastavite, dragi mladi, u svojoj sredini graditi započeto, biti vidljivi znakovi nade i jamstvo bolje budućnosti; zajedno s don Boscom nastavite graditi Kristovo kraljevstvo ljubavi i pravde, mira i solidarnosti, poručio je Marijanović.

Svrha međunarodnih igara Salezijanske mladeži je pružiti mladima mogućnost sportskog natjecanja i po sportu izgradnju odnosa i usvajanje temeljnih ljudskih i kršćanskih vrijednosti: međusobno razumijevanje, prihvaćanje različitosti, zajedništvo, mir, prijateljstvo, solidarnost, pravednost. Posebni pak ciljevi su sportski, kulturni, promotivni, odgojni i duhovni. Na igrama sudjeluju mladići i djevojke organizirani u nacionalne saveze Salezijanske sportske mladeži (Polisportive giovanili salesiane - PGS) ili u druge oblike salezijanske aktivnosti (škole, oratoriji, omladinski centri). Ukupno sudjeluje 97 ekipa iz 13 zemalja s 1018 sudionika. Natjecanja će se odvijati po dobnim skupinama juniori i kadeti i sportovima nogomet, mali nogomet, odbojka, košarka stolni tenis.

Zajednički program sudionika organiziran je svaki dan između 21 i 23 sati, a sastoji se od duhovno-molitvene večeri, zabavne večeri i nacionalno-kulturnog programa.

Zatvaranje igara je u srijedu 1. svibnja u 21 sati u Boćarskom domu uz podjelu medalja i zabavu.

Izvor: IKA

Zagreb od 27. travnja do 2. svibnja ugošćuje više od 1000 mladih športaša koji sudjeluju na XXIV. Igrama salezijanske mladeži. Zagreb nakon 2003. i 2006. godine ponovno ugošćuje ovo natjecanje na kojemu će nastupiti mladi iz Austrije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Češke, Italije, Njemačke, Poljske, Portugala, Slovačke, Slovenije, Španjolske, Ukrajine i domaćina, Hrvatske. Mladi će se natjecati u malom nogometu, odbojci, košarci, stolnom tenisu, nogometu i trčanju.

Uz športska natjecanja mladi će imati kulturne i zabavne programe, te će uživati u ljepotama Zagreba. Završnice natjecanja i podjela medalja uz ceremoniju zatvaranja su u srijedu navečer. Slaveći 100. godina svoje prisutnosti u Hrvatskoj, salezijanci i ovim Igrama Salezijanske športske mladeži još jednom izražavaju svoje čvrsto opredjeljenje za radosno služenje mladima u Don Boscovu duhu.

Izvor: Laudato

Trodnevnicom od utorka 7. do četvrtka 9. svibnja s pobožnostima na čast bl. Ivanu Merzu te propovijedanim misama u 19 sati, koje predvodi župnik o. Ivan Matić, DI, u bazilici Srca Isusova uz rezidenciju otaca isusovaca u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, počinje duhovna priprava za proslavu spomendana bl. Ivana Merza.

Središnje koncelebrirano misno slavlje na blaženikov spomendan u petak, 10. svibnja, u 19 sati predvodi dr. o. Božidar Nagy, DI, vicepostulator Merčeve kauze, a pjesmom prati akademski mješoviti zbor.

Na Merčev spomendan mise su još u 9 i 11 sati.

O blaženiku:

Dr. Ivan Merz život je posvetio Crkvi i širenju crkvenog nauka u društvu. Hrvatski blaženik je u svom kratkom životu mnogo toga napisao: opširan dnevnik, doktorsku disertaciju, brojne članke, brošure, studije, a mnoga djela ostala su još u rukopisu.

Istaknuti je laik u svjedočenju Evanđelja, a tim ga je riječima nazvao i papa Ivan Pavao II. u zagrebačkoj katedrali 10. rujna 1994. godine, prvoga dana svoga pohoda Hrvatskoj, spominjući u svome govoru hrvatske svece i blaženike te kandidate oltara u našem narodu.

Postupak za proglašenje Ivana Merza blaženim i svetim započeo je u Zagrebu još 1958., a od 1986. godine nastavlja se u Rimu pri vatikanskoj Kongregaciji za kauze svetaca.

Svjestan da će umrijeti mlad, Ivan Merz prikazuje na samrti svoj život kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež. Koliko je ova žrtva bila draga i Bogu ugodna, pokazale su godine koje su slijedile: tisućama mladih postao je uzor i ideal kršćanskog života. Njegovo ime značilo je program života i rada brojnim mladim kršćanima. Što je Merz značio za hrvatsku mladež, možda su to najbolje izrazili sami mladi kad su mu na grob donijeli vijenac s bijelom svilenom vrpcom na kojoj je pisalo: "Hvala ti orle Kristov, što si nam pokazao put k suncu!".

Tijekom života Ivan Merz se služio s deset jezika i osposobio za četiri zvanja: profesor, književnik, časnik, a posjedovao je znanje i vrline koje se traže za svećenika. Rođen je u Banja Luci, 16. prosinca 1896., a umro je u Zagrebu, 10. svibnja 1928. godine.

Pater Božidar Nagy voditelj je kauze za kanonizaciju bl. Ivana Merza i najbolji poznavalac njegova života i rada.

„Misli Ivana Merza postale su ideje vodilje mnogim mladim i odraslima kako su to mnogi posvjedočili. Njegovo ime značilo je program života i rada cijelom jednom naraštaju mladih katolika. Koji puta je bila dovoljna samo jedna Merzova rečenica da osvijetli životni put i dade hrabrosti u određenoj životnoj situaciji“, napisao je pater Nagy.

Grob blaženog Ivana Merza nalazi se u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, koja je ujedno i nacionalno svetište Srca Isusova.

O blaženom Ivanu Merzu doznajte više na www. ivanmerz.hr.

Izvor: Laudato

Artičoka - jedna od najstarijih mediteranskih povrtnica. "U tradicionalnoj medicini artičoka se koristila za poticanje apetita, za liječenje loše probave, kroničnih upala jetre i bubrega. Zanimljiva povijesna činjenica vezana uz artičoku potječe iz 16. st. Ova je biljka tada bila namijenjena za konzumaciju isključivo muškarcima, a ženama je bila zabranjena jer se smatralo da je afrodizijak."

U emisiji poslušajte:
- Što je na hodočašću sa zagrebačkim svećenicima iz Vukovara poručio kardinal Josip Bozanić?
- Kako se Split priprema za svetkovinu zaštitnika svojega grada - sv. Dujma?
- Kako primamo sakramente?
- Je li moguće iskorijeniti preskupe darove, neprimjereno ponašanje, nedolično odijevanje u crkvama?
- U Vukovaru se sutra održava festival popularne duhovne glazbe "Bono-fest"
- Sportaši Zagrebačke nadbiskupije u ponedjeljak hodočaste u nacionalno svetište Majke Božje Bistričke.
Urednica je Tanja Baran.

- S nama će biti mladi Križevačke eparhije, predvođeni povjerenikom za pastoral mladih o. Danijelom Hranilovićem. Bolje će nas upoznati sa svojim radom i aktivnostima, ali i specifičnostima unutar grkokatoličke tradicije.
- Pozvat ćemo vas i na 3. Studentsko hodočašće na Mariju Bistricu, pod geslom 'Da svi budu jedno'. Naši sugovornici su predstavnici Hrvatskog katoličkog sveučilišta i Udruge zagorskih studenata koja je i inicirala 2011. ovo okupljanje sveučilištaraca.

Uz bok zemljama kao što su Sjeverna Koreja, Pakistan i Somalija, našla se i Nigerija kao država gdje je znatno povećan broj poginulih kršćana. Od ukupno ubijenih kršćana na globalnoj razini, njih 70 posto ubijeno je u Nigeriji.

Uz mogućnost skorog vjerskog rata, Nigerija je postala najsmrtonosnije mjesto za kršćane. Prema raznim izvješćima, više od 900 kršćana je ubijeno u 2012. godini. Mnogi su ubijeni od strane islamskih militanata povezanih s ekstremnom skupinom Boko Horam. Do danas, u 2013. procjenjuje se da je ubijeno 128 kršćana.

Isti događaji su uzrokovali analitičare da se zapitaju nalazi li se Nigerija pred vjerskim ratom. S druge strane, militantna skupina iz Južne Nigerije, tzv. MEND, koja brani kršćane, su zaprijetili kako će početi bombardirati džamije, ubijati islamski kler i unišavati ostale islamske institucije, ako Boko Horam ne prestane sa svojim terorističkim napadima.

Tijekom protekle tri godine, procjenjuje se da je više od 3.000 kršćana stradalo u sukobu s ekstremistima Boko Horam, prenosi Religion Today.

Pentagon je objavio izvješće u kojem stoji da američki vojnici mogu biti procesuirani zbog promicanja svoje kršćanske vjere, prenosi portal Breitbart. Prema objavljenom izvješću, osobna vjera u cjelini se može smatrati prekršajem koji zaslužuje sudsku kaznu.

“Vjerski prozelitizam nije dopušten unutar Ministarstva obrane. O mogućim se kaznama odlučuje od slučaja do slučaja”, stoji u priopćenju koje je objavio Fox News.

Američka organizacija Family Research Council (FRC) pokrenula je peticiju putem koje je već prikupljeno više od 60.000 potpisa u cilju sprječavanja razvoja vojne politike protiv religijskih uvjerenja.

Izvor: Bitno.net

Pred novom vatikanskom rezidencijom umirovljenog je papu dočekao papa Franjo, koji mu je uputio izraze dobrodošlice i bratske srdačnosti.

Umirovljeni papa Benedikt XVI. u četvrtak 2. svibnja vratio se u Vatikan nakon što je prethodna dva mjeseca boravio u Castel Gandolfu, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice.
Benedikt XVI. stigao je helikopterom iz Castel Gandolfa nešto poslije 16.45 u pratnji prefekta Papinskog doma mons. Georga Gaensweina.

Na vatikanskom helidromu dočekali su ga kardinal dekan Angelo Sodano, kardinal državni tajnik Tarcisio Bertone, kardinal predsjednik Guvernatorata (uprave) Država Grada Vatikana Giuseppe Bertello, mons. Angelo Becciu iz Tajništva za odnose s državama, mons. Dominique Mamberti i generalni tajnik Guvernatorata mons. Giuseppe Sciacca. Zatim se u automobilu odvezao u svoju novu rezidenciju, obnovljeni samostan “Mater Ecclesiae”, pred kojim ga je dočekao papa Franjo, koji mu je uputio izraze dobrodošlice i bratske srdačnosti. Zajedno su potom otišli u kapelicu samostana gdje su se zadržali u kraćoj molitvi.

Benedikt XVI. preselio se u Castel Gandolfo 28. veljače popodne kada je, nakon odreknuća, započinjalo razdoblje prazne Apostolske Stolice. Ondje je, čekajući završetak radova na svojoj novoj rezidenciji, boravio dva mjeseca, tijekom kojih ga je, 23. ožujka, posjetio papa Franjo. U novoj rezidenciji, kao što je najavio 11. veljače, posvetit će se služenju Crkvi prije svega molitvom.

Kao što je predviđeno u novoj rezidenciji s Benediktom XVI. boravit će mons. Georg Gaenswein i četiri pripadnice laičke udruge Memores Domini koje su u njegovoj službi posljednjih nekoliko godina.

Izvor: ika/bitno.net