Strah krade ženstvenost

24.05.2013.

Znam.
Kolumna Tanje Popec sa HKR-a donosi nešto ovaj put nema veze sa vjerom.
I inače je Tanja jedna draga osoba koja je posebna.

Po logici – uplaši čovjeka, pa njime vladaj – ovih je dana otvorena tema preventivne mastektomije (odstranjenje dojki). Jednostavno rečeno, to je odstranjenje dojki kako žena ne bi oboljela od raka. Glavni lik ovog „horora“ postala je američka glumica Angelina Jolie. Liječnici strepe hoće li sada ovaj čin postati „modus vivendi“ mnogih, već unaprijed, uplašenih žena? Ako je to učinila jedna slavna osoba, zasigurno se radi o „poželjnom“ načinu rješavanja problema.

Svijest ili nesvijest

„Svijest o visokom riziku od teške zloćudne bolesti bila je presudna da se američka filmska zvijezda odluči odstraniti obje dojke, iako bolesti još nije bilo traga.“ Ili, pojasnimo, tkivo koje nije bolesno odstranjuje se da jednog dana ne bi bilo bolesno. Preventivna medicina vrlo veliku ulogu pridaje genskom kodu čovjeka. I ako je u genima „zapisano“ da je organizam sklon raku, tada se osoba podvrgava testovima i u preventivnoj kirurgiji uklanja se organ koji bi mogao biti rasadište zloćudnih stanica. Naglasak je na „bi mogao biti“, a ne „već jest“ oboljeli organ. Imperativ preventivne medicine koji je primijenjen i u ovom slučaju je stara izreka: „Bolje spriječiti nego liječiti.“ Ako ovu priču uzmemo zdravo za gotovo, po toj logici doći će vrijeme kad ćemo eliminirati dio po dio tijela, jer „nikad se ne zna“ kad bi koji organ mogao oboljeti. Primjerice, možemo odrezati ruku, jer možda ćemo je jednog dana slomiti, pa da ne trpimo bol od loma, bolje je ukloniti ruku. Zamislite ironije: odstraniš jedan organ, jer su liječnici (na vrlo skupom pregledu) utvrdili da imaš genske predispozicije za rak tog organa, a umreš od, primjerice, zatajenja srca? Smrt te čeka kako god okreneš. No, je li život stvoren da postane kavez?

Dobro plaćen proizvod

Preventivna medicina, u čije područje pripadaju i programi mršavljenja, pokazuje se kao vrlo unosna grana. Ne podliježe državnom proračunu, a ima zajamčenu zaradu, jer ljudi u strahu čine sve kako bi se zaštitili od moguće patnje i bolesti. No, u svemu, pa tako i u tome treba biti razborit. Mudru izreku - „Bolje spriječiti nego liječiti“ - nije potrebno shvatiti tako radikalno, već znati uklopiti u redoviti način života, što je puno jeftinije od plaćanja „proizvoda i usluga“ preventivne medicine. Budući da je dokazano da, osim genske uvjetovanosti određenih vrsta zloćudnih bolesti, postoji i stil života koji diktira njihovu pojavu, nije li mudrije usmjeriti pozornost na stil života? U tome možemo biti vlastiti gospodari. U ovom konkretnom slučaju preventivne mastektomije američki, ali i naši domaći stručnjaci potvrđuju da je kod većine žena ključni faktor rizika, ne nasljeđe, nego stil života: alkohol, pušenje, tjelesna (ne)aktivnost. Dodajmo tome i informaciju koju će žene čuti u individualnim razgovorima sa svojim liječnicima. Naime, one koje su više puta rodile, već je trudnoća prirodnim putem, zbog utjecaja hormona, zaštitila od zloćudnih bolesti.

Sofisticirano razaranje ženstvenosti

Reakcije na čin Angeline Jolie, kao i posljednjih godina rastući trend preventivne mastektomije po kojem je udvostručen broj žena koje su odrezale drugu dojku nakon što su oboljele na jednoj, ukazuju na sve manje hrabrosti za život. Jedna od anketiranih žena iz Hrvatske, koja je i prije ikakve naznake oboljenja, odstranila i drugu dojku, kaže da je „sve bolje nego čekati bolest.“ Je li moguće da život postaje čekanje bolesti? Da priča vodi u jednom drugom smjeru, pokazuje činjenica da žene koje su jednom oboljele od raka dojke, zbog hormonski ovisnih tumora, odstranjuju i jajnike. I tako ulaze u preranu menopauzu, što znači doživotna nemogućnost rađanja. Nije mi namjera baviti se medicinskom stranom priče, već ukazati na opravdanu sumnju da se, u strahu kojim je zarobljeno sve više žena, krije sofisticirani oblik razaranja ženstvenosti i majčinstva. Ginekolozi potvrđuju da je iz godine u godinu sve veći broj reproduktivnih oboljenja koja sve više pogađaju mlađe ženske osobe. Radi se upravo o organima reproduktivnog sustava, dakle to je prva kolijevka života – jajnici, maternica i dojke. Svjesno se odreći te kolijevke – to je norijada zdravog razuma. Bojati se bolesti koja bi se mogla, ali i ne mora se, pojaviti za dvije tri godine? Dvije-tri godine dovoljno je vremena za barem jedno rođeno dijete.

Robinje ženstvenosti

Je li ženama bačena bubica straha pod krinkom visoke svjesnosti rizika? Postaju vrlo vješto izmanipulirane, a zapravo su pretvorene u robinje straha od vlastite ženstvenosti. Dr. Iva Sorta Bilajac Turina, bioetičarka s Medicinskog fakulteta u Rijeci za Novi list postavila je pitanje: „A zašto strepiti?“ Opravdava radikalno zadiranje u vlastito tijelo ako su genski testovi pokazali određenu vjerojatnost da se zloćudna bolest pojavi. Ako tako gledamo, onda je život najrizičnija pojava na kugli zemaljskoj. Budimo toliko radikalni pa zaključimo da se uopće ne isplati živjeti, jer već od rođenja nas može pratiti „zla kob“. Brisanjem života s lica zemlje izbrisat ćemo i svu patnju. Čini se da smo na području na kojem treba dobro razlikovati zrelu svijest o riziku i strah od bolesti. Liječnici sami kažu da nitko ne može jamčiti da će se prognoza ostvariti – kako za ozdravljenje, tako i za oboljenje. Odnosno, oni su dužni informirati, a o stavu samog pacijenta ovisi krajnji ishod bolesti. Odavno je dokazano i poznato da optimizam liječi. Poboljšava stanje organizma kod oboljelih, utječe na imunološki sustav i čak sprječava pojavu bolesti, pa i nekih oblika raka. Mislim da se radikalnim potezima i planetarno popularnih „zvijezda“ mogu suprotstaviti deseci tisuća žena koje su prihvatile bolest kad se ona dogodi, i svojom osobnošću i vjerom došle do pobjede nastavljajući živjeti kao svjedokinje da bolest nije čovjekov krajnji gospodar. Ako život predstavljamo kao rizik za bolest i patnju ukrali smo mu ljepotu koja ga čini neizmjernom mogućnošću dobra. Ne kradimo ženi ženstvenost i majčinstvo, jer upravo je zbog toga žena posebna. Ženu čini lijepom to što je voljena i prihvaćena. Ljubav se, pak, ne naplaćuje, a neizmjerno puno daje. Vodi do neslućenih mogućnosti pobjede i najtamnijih epizoda života. Skloni smo diviti se riječima i djelima Majke Terezije. No, jesmo li dovoljno hrabri i prihvatiti ih nasuprot pričama o mogućim nevoljama koje se možda nikada ne dogode?

Život je prilika, iskoristi je.
Život je ljepota, divi se.
Život je blaženstvo, okusi ga.
Život je san, ostvari ga.
Život je izazov, prihvati ga.
Život je dužnost, obavi je.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, pazi na nj.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, otkrij je.
Život je obećanje, izvrši ga.
Život je tuga, nadvladaj je.
Život je pjesma, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, suprotstavi se.
Život je pustolovina, ne bježi od nje.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga!

21.05.2013.Autor: Tanja Popec

Izvor: Laudato.hr

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.