Suncem okupan započeo je 3. tjedan animatorskog ljeta na Malom Lošinju. Zvuci molitve, pjesme, smijeha, radosti i zajedništva odzvanjali su posljednjih tjedan dana u Domu sv. Martina. Kao i prethodne dvije grupe, tako su i animatori 3. lošinjske uživajući u suncu, moru i zajedništvu okupirali svoje sjenice kako bi daleko od svakodnevnih obaveza i briga razmišljali, produbljivali i razvijali svoju vjeru i odnos s Bogom, s Kristom.

Ovih tjedan dana na Malom Lošinju prošla su u razmatranju i sudjelovanju u katehezama i radionicama gdje su mladi definirali i posvijestili si što je to molitva, koliko često mole, što je to prava molitva te kakva ona treba biti. Koliko ulažemo u svoj odnos s Bogom?

Molitva mijenja naš život

Molitvom izražavamo ljubav i zahvalnost Gospodinu, koji nas je iz ljubavi stvorio. Molitva je ljudska potreba, jer je čovjek stvoren za zajedništvo s Bogom i jedino u Njemu može naći svoj mir i sreću. Molitva je odnos, susret, dijalog osoba koji omogućuje razvoj čovjeka, ona stvara odnose spoznaje i ljubavi, otvara razum i srce prema drugima, prema Bogu i prema čovjeku. Molitva je rađanje Boga u čovjeku i čovjeka u Bogu.

Prava molitva mijenja naš život, naša srca, riješava naše probleme, pomiruje nas s Bogom i bližnjima. Prava molitva nas čini svjesnijima i odgovornijima. Molitva treba biti pouzdana, ponizna, predana, ustrajna, iskrena, oslonjena na dobrotu i ljubav.
Krist je uvijek uz nas, i kad smo tužni, kad smo radosni i onda kada ga zanemarimo. Bog je taj koji nas najbolje poznaje i želi nam ono što je za nas najbolje.

Prihvaćati Božja iznenađenja

Kako je tjedan odmicao, mladi su učili da postoje i drugi molitveni izričaji poput meditacije te su se i sami upustili u meditaciju nad biblijskim tekstom. Upoznali su se i s raznim pučkim pobožnostima, molitvom časoslova kao i Lectio Divinom.
Ova grupa je po mnogočemu posebna. Osim mladih koje je Bog obdario izvanrednim talentima i sposobnostima, 3. lošinjska bila je počašćena i nazočnošću varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka, te našeg dragog i skromnog kardinala Josipa Bozanića, koji je u subotu predvodio misno slavlje u kojemu je mladima uputio riječi podrške te potaknut svjedočanstvom jednog od sudionika animatorskog ljeta istaknuo kako uvijek moramo biti spremni na Božja iznenađenja te da ih uvijek spremno prihvaćamo.

Osvježeni novom snagom i znanjem mladi animatori spremni su prenositi ljubav, radost i zajedništvo u svojim župnim zajednicama. Uradosnom raspoloženju 3. Lošinjska dočekala je mlade iz Bjelovarsko-križevačke biskupije pjevajući im „Sad kada došli ste na Lošinju život počinje“. Mlade koji su krenuli svojim domovima je pozdravio i za put blagoslovio kardinal Bozanić.

Mlade sudionike kroz radionice su vodili animatori Igor Turček, Elizabeta Mikulić i Anamarija Vukošić, uz pomoć bogoslova Marka Ivkovića i Dominika Glasnovića, a duhovnu potporu pružili su vlč. Vladimir Kerečeni, vlč. Tomislav Kralj i vlč. Ante Barišić na čelu s našim povjerenikom vlč. Ivicom Budinšćakom.

Ovaj tjedan u Domu sv. Martina u Malom Lošinju borave mladi Bjelovarsko-križevačke biskupije, a animatorsko ljeto za mlade Zagrebačke nadbiskupije nastavlja se u ponedjeljak, 5. kolovoza.

Autor: Anamarija Vukošić

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Mali-Losinj-%E2%80%93-tamo-gdje-zivot-pocinje.aspx

18.00 – molitva krunice
19.00 – sv. Misa
20.30 – molitva za zdravlje
21.00 – klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu

Jedan dečko od 18 godina otišao je u inozemstvo, kada se vratio, čekala ga je njegova majka sa suzama od radosti na aerodromu. Ona ga je toliko jako zagrlila koliko je mogla, jer ga se puno poželjela.

U tome joj reče sin: “Majko, ja znam da me puno voliš, ali ti mene osramotiš kad me tako pred svima grliš, kao da sam još malo dijete!” To je majku povrijedilo, jer je mislila da se njen sin ne raduje što je vidi.

6 godina kasnije opet ide sin u inozemstvo, sada ima 24 godinu, ali majka je ipak pošla na aerodromu da ga isprati. Ali ovaj put ga nije zagrlila, nego mu je okrenula leđa i rekla mu uplakana: “Pazi na sebe, sine moj.”

Kad se opet vratio, majka nije bila na aerodromu. Kad je stigao kući, vidio je jedno pismo s buketom cvijeća od njegove majke. Od silne radoznalosti otvorio je pismo i pročitao ga skroz, kada je završio, zaplakao je jako, jer je momentalno to bio njegov najgori trenutak životu.

U pismu piše: Sine moj, kada sam te prije 6 godina zagrlila, plakala sam od radosti, ali kada ove redove čitaš, ja sam već u grobu, u jednom sanduku, pošto sam radi raka umrla. Plakala sam kada sam ti okrenula leđa na tvom drugom odlasku, jer nisam htjela da te osramotim, ali sam ipak znala, da je to bio, zadnji put kad sam te vidjela. Ja te puno volim i uvijek ću biti tu u tvojoj blizini. S ljubavlju tvoja mama.

Ne propusti priliku već danas nekome pokazati svoju ljubav, jer će sljedeći put možda biti prekasno.

Izvor: http://www.samopismo.net/2013/07/majka-i-sin-pismo-koje-mu-je-slomilo.html#sthash.HoyZLDvn.dpuf

Poljski bračni par od 20.maja ide pješice prema Međugorju gdje žele obaviti hodočašće, a nedavno su kratko predahnuli u Ćehajama kod Srebrenika, i to ni manje ni više nego u džamiji u ovog prigradskom naselju.

- Tek što smo zanijetili podnevski farz, neko je ušao na vrata. U prvi mah nam se učinilo da su to vehabije, no kasnije smo shvatili da je riječ o katoličkim vjernicima, kazao je Džemal Ahmetović koji je ovoga dana obavljao molitvu u džamiji zajedno sa još nekoliko džematlija Ćehaja, prenosi pressing.ba.

Kaže da su bili izuzetno miroljubivi i prijatni. Riječ je o Andrzeju Sieminscyu, 69-godišnjem likovnom umjetniku i njegovoj 60-godišnjoj supruzi Katarzyni, inače dizajnerici enterijera iz poljskog gradića Kazimierz Dolny. Put od 1.316 kilometara i to pješice, nije nimalo ugodan, posebno na ovakvim toplinama.

Nakon Poljske, prošli su Češku, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku i prije nekoliko dana ušli su u BiH.

- Jednostavno osjećamo unutrašnji glas i veliku želju da obavimo hodočašće u Međugorju, ali želimo da na putu upoznajemo različite ljude i njihove kulture, kazao je Andrzej.

U prosjeku dnevno prepješače oko 20 kilometara, a spavaju na mjestima gdje ih zatekne noć. Kažu da ima gostoljubivih ljudi koji su im spremni ponuditi smještaj, a do sada nisu odbijeni niti na jednim vratima na koja su pokucali. Nakon kraćeg odmora ispred džamije u Ćehajama kod Srebrenika, put su nastavili prema Sarajevu, a u Međugorje planiraju stići 15. 8. na vjerski praznik (Velika Gospa).

Erik Zabel (43) posljednji je u nizu umirovljenih biciklista koji je priznao da je tijekom najvećeg dijela karijere koristio doping.

U intervjuu za Süddeutsche Zeitung Nijemac je otkrio da je uzimao zloglasni eritropoetin (EPO), kao i steroidni hormon kortizol.

Zabel je tijekom karijere osvojio 12 etapa na Tour de Franceu, a čak šest puta je bio najbolji sprinter na najvećoj svjetskoj utrci. Umirovio se 2008. godine.

"Velik sam broj godina koristio doping, ali nisam bio dio nikakvog razrađenog plana. Kad pogledam sve što sam uzimao, EPO, kortizol, izmjena krvi... nakupilo se toga puno", kazao je Zabel.

Izvor: http://sportski.net.hr/ostalo/erik-zabel-priznao-uzimanje-dopinga

Na putovanju iz Ria de Janeira u Rim, novinari u zrakoplovu su sat vremena razgovarali s papom Franjom i pitali ga, dakako, o navodnoj njegovoj izjavi kako u Vatikanu postoji „gay lobby“.

Papa je odgovorio kako u Vatikanu na osobnim iskaznicama ne piše je li netko homoseksualac, ipak, nakon te dosjetke, kaže kako su problem svi lobbyji, a ne tendencije. I politički i masonski lobbyji i bila koji su negativni.

- Ako je jedna osoba gay i traži Gospodina i ima dobru volju, tko sam ja da joj sudim? - kazao je papa Franjo, prenosi Večernji.hr.

Svi mediji su prenijeli kako papa time smatra da homoseksualnost nije grijeh, što nije točno. Točno je da se svaka gay osoba može iskreno obratiti Gospodinu te napustiti stil života u kojem se nalazi.

Izvor: http://www.samopismo.net/2013/07/papa-franjo-ako-gay-osoba-trazi.html#sthash.8GtQ4bgu.dpuf

"Ako je neka osoba gay i traži Gospodina i ima dobru volju, tko sam ja da joj sudim?"

Na putovanju iz Ria de Janeira u Rim, novinari su u zrakoplovu oko sat vremena razgovarali s papom Franjom i pitali ga, dakako, o navodnoj njegovoj izjavi kako u Vatikanu postoji „gay lobi“. Papa je odgovorio kako u Vatikanu na osobnim iskaznicama ne piše je li netko homoseksualac. Ipak, nakon te dosjetke, kaže da su problem svi lobiji, a ne tendencije. I politički i masonski lobiji koji su negativni.

– Ako je neka osoba gay i traži Gospodina i ima dobru volju, tko sam ja da joj sudim? – kazao je papa Franjo.

Novinari su postavljali pitanja bez prethodnog dogovora, a papa Franjo je odgovarao. Glede vatikanske banke, IOR, kazao je kako još nije donio odluku, ali „bez obzira na to što će postati IOR, potrebna je transparentnost i poštenje“. Glede uhićenja prelata Nunzija Scarana, koji je uhićen zbog sumnje u reciklažu prljavog novca preko vatikanske banke, Franjo odgovara, polako, jasno i glasno:

Benedikt XVI. mu ne smeta

– Ne držimo tog monsinjora u zatvoru zato što nalikuje na blaženu Imeldu!“. To je španjolski izraz koji bi u nas značio „nije svetac“. Glede svoga odnosa prema Benediktu XVI., papa Franjo uz osmijeh odgovara:

– Sada živi u Vatikanu i ima onih koji me pitaju: "Ali zar ti ne smeta? Ne radi li protiv tebe?" Ne, za mene je to kao imati mudrog djeda u kući.

Glede uloge žena u Crkvi, Franjo odgovara kako je „Crkva bez žena isto kao i apostolski koledž bez Marije“. Postavljeno je i jedno osjetljivo pitanje: "Svetosti, objavljene su informacije glede intimnog života monsignora Ricce (mons. Battista Mario Salvatore Ricca, koji je direktor Domus Marte u kojem živi Franjo, a pisalo se kako je navodno u Latinskoj Americi kao nuncij imao homoseksualni odnos, a sada ga je papa imenovao novim prelatom IOR-a), kako namjeravate sučeliti taj slučaj?

– Glede mons. Ricce učinio sam ono što od mene traži kanonsko pravo, odnosno investigatio previa, a u istrazi nije nađeno ništa za što ga se optužuje, nismo našli ništa. To je odgovor. Htio bih dodati još nešto. Toliko puta vidim u Crkvi, ali i izvan toga slučaja, kako se traga za grijesima iz mladosti i onda se to objavljuje. Ne govorim o zločinima. Eh, zločini su druga stvar. Iskorištavanje maloljetnika na primjer je zločin, a ne grijeh. Ali ako jedna osoba, laik, svećenik ili časna, počini neki grijeh i onda se preobrati, Gospodin joj oprašta. A, kada Gospodin oprašta, onda Gospodin i zaboravlja. I to je za naš život važno.

Treba ići u Aziju

Na pitanje kada će biti kanonizirani pape Ivan XXIII. i Ivan Pavao II., papa Franjo kaže kako još nije odlučeno. Mislilo se da će to biti 8. prosinca, ali tada je u Poljskoj već zima, a siromašni hodočasnici, jer oni bogati mogu doći zrakoplovima do Rima, trebali bi krenuti autobusima po ledenim cestama. Odlučit će se o datumu, ali sigurno neće biti 8. prosinca.

Glede Vatileaksa, papa Franjo kaže kako mu je Benedikt XVI., kada ga je išao prvi put posjetiti u Castelgandolfu, predao omotnicu sa zaključcima do kojih je došla tročlana kardinalska komisija.

– Benedikt XVI. sve je zaključke znao napamet. To (Vatileaks) je golemi problem, ali se pred njim nisam prestrašio.

Jesu li u pripremi nova putovanja?

– Još nema ništa definitivnoga. Glede putovanja u Italiji, volio bih ići posjetiti moju rodbinu u Piemonte, na jedan dan, u zrakoplovu. Patrijarh Bartolomej pozvao me u Jeruzalem u povodu 40. godišnjice putovanja Pavla VI. i tamošnjeg susreta s Atenagorom. Postoji poziv izraelske i palestinske vlade. Za sada više neću ići u Južnu Ameriku. U ovom trenutku Argentina može čekati. Treba ići u Aziju gdje Benedikt XVI. nije imao vremena otići. Htio sam 30. studenoga otići u Istanbul (Konstantinopol) na svečanost sv. Andrije, ali zbog obveza neću moći otputovati. Postoji i poziv iz Fatime – kazao je papa Franjo u razgovoru s novinarima.

Izvor: http://www.vecernji.hr/vijesti/papa-franjo-tko-sam-ja-da-sudim-gay-osobama-clanak-591172

U nedjelju, 28. srpnja na završnoj misi Svjetskog dana mladih na Copacabani u Rio de Janeiru u prinosu darova sudjelovao je jedan bračni par koji je Papi donio svoje teško bolesno novorođenče, djevojčicu rođenu bez mozga.

Obitelj je Papi predstavljena dan ranije tijekom mise u katedrali, kad su mu ukratko ispričali povijest bolesti nespojive sa životom, te posvjedočili da su prihvatili život unatoč tome što je brazilskim zakonom u takvim slučajevima legaliziran abortus. Sveti Otac ih je osobno pozvao na završnu misu da tako budu živi znak ljubavi, prihvaćanja i poštivanja svakog stvorenja, a posebno onog najslabijeg i bolesnog.

Tako su uz kruh i vino roditelji odjeveni u majice s natpisom „STOP abortusu“ na vidljivi način u žrtvi sv. mise, zajedno s jednim zdravim djetetom, Gospodinu prikazali život svoje bolesne djevojčice koja prema prognozama ne može još dugo živjeti, a koja je bila omotana u istu majicu. Nakon što je poljubio zaspalog dječaka u majčinu naručju, Sveti je Otac poljubio malenu djevojčicu u rukama oca koji ju je poljubio istovremeno s Papom. Nakon što je položio ruke na glave majke i oca te ih blagoslovio, Papa je duboko ganut položio ruke na glavu bolesne djevojčice i molio za nju, a potom mu je otac djevojčice predao majicu u koju je ona bila umotana.

Više nego riječima, Papa je gestom želio dati snažnu poruku: ukazati neprolaznu vrijednost svakog života te ohrabriti obitelji na radosno prihvaćanje svakog djeteta kao dara Božjega.
Gestu u službi života Papa je javno učinio i dan ranije, u subotu 27. srpnja, na susretu s predstavnicima javnog života, kad je jednoj trudnici na trbuh položio svoju ruku i blagoslovio njezino nerođeno dijete.

Izvor: Verica Kraš Villa | Bitno.net

Ljudi bi trebali više živjeti puninu sadašnjeg trenutka, jer prošlost je prošla, a na budućnost ne možemo samostalno utjecati. I treba znati opraštati i zaboraviti na loše trenutke, od ogorčenja i osvete nema ništa – savjetuje Elza Jurun, kojoj je na njezinu životnom putu, ističe, najviše pomogla vjera u Boga.

Na zadnjoj sjednici Senata Sveučilišta u Splitu jednoglasno je potvrđen izbor prof. dr. Elze Jurun sa splitskog Ekonomskog fakulteta u znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice – trajno zvanje za područje društvenih znanosti, polje ekonomije, granu kvantitativna ekonomija. Lijepa vijest, no ništa neobično nema u tome. Praktički na svakoj sjednici Senata netko dobije takvu titulu. No, ono što nas je posebno zainteresiralo baš za ovu ženu jest nešto što je dekan Ekonomije prof. dr. Željko Garača izrekao nakon izlaganja vrlo impresivne znanstvene i stručne djelatnosti Elze Jurun.

– Kolegica Jurun je, uza sve to, i majka šestorice sinova – kazao je.

Šestorica sinova?! I tako uspješna znanstvena karijera?! Ma od kakvog je materijala napravljena ta žena, bilo je prvo što mi je prošlo kroz glavu. Jer, da je samo rodila šestero djece, već je i to previše za jedan život, a tek uz to graditi takvu karijeru. Baviti se znanstvenim radom, dok je oko tebe brdo pelena, bočica, dok te “taru” varičele, virozice, nenapisani domaći radovi…

Sve u 24 kvadrata
– I sve sam ih rodila u stanu od 24 kvadrata – govori nam vedra i iznimno ljubazna prof. dr. Elza Jurun (54), dok s njom u ponedjeljak, dan uoči Praznika rada, razgovaramo u njezinu uredu na Ekonomiji. Iako ima fleksibilno radno vrijeme, ističe kako je gotovo svakodnevno na poslu do 16 sati i da strogo nastoji odvojiti privatni od poslovnoga života, premda uživa i u jednom i u drugom.

Tijekom dvosatnog razgovara, u kabinet su joj ulazili i studenti, iako nije bio termin od konzultacija. Činili su to kao da ulaze u prijateljevu sobu, vrlo ležerno i slobodno, a prof. Jurun je strpljivo i, rekli bismo, majčinski odgovarala na njihova pitanja i bodrila ih da još prije ljetnih vrućina kolokviraju ispit da bi se mogli u miru odmarati. Stekli smo dojam da je vrlo pristupačna, a što su nam poslije potvrdili i neki njezini studenti. U jednom je trenutku naš razgovor, s nekoliko dobrih štoseva, prekinuo i njezin suprug Nikica, voditelj radionice i ekonomata na Ekonomskog fakultetu. Ili, kako njegova supruga kaže, čovjek sa zlatnim rukama, koji je kadar napraviti rukama sve što zamisli.

– Nikica i ja smo se upoznali 1975. na blagdan Gospe od Karmela, koji se tradicionalno slavi pučkom feštom u Selcima na Braču, odakle mi je rodom suprug. Nikica je svirao i pjevao gitaru i čim smo se upoznali, upalila se iskra, koja i dandanas plamti. U to doba sam bila gimnazijlaka, imala sam 17 godina i, kao i svako ljeto, ljetovala u Sumartinu, odakle su moji roditelji podrijetlom. Hodali smo punih sedam godina prije vjenčanja jer sam ja htjela diplomirati i zaposliti se prije toga – prisjeća se Elza, koja je prije fakulteta, treba li reći – s odličnim uspjehom, završila klasičnu gimnaziju “Natko Nodilo” u Splitu.

A razlozi za tako proračunat stav oko diplome i zaposlenja prije braka bili su posljedica njezina odrastanja bez oca, uz majku, koja je, kaže s velikom zahvalnošću Elza, žrtvovala sve radi njezina odgoja. A nakon što je postala baka, kćeri je bila desna ruka u podizanju djece. Na žalost, sada je jako bolesna, pa je ovisna o njihovoj brizi…

– Otac mi je umro kad sam imala tri godine, a moja majka, Marija Šerka, uzdržavala me iglicom. Premda je mogla naći posao, šivala je kod kuće kako bi mogla biti sa mnom. Vjerojatno me to motiviralo da čim prije diplomiram i zaposlim se, a odluka da imamo puno djece, donesena je čim smo stupili u brak. Možda zato što smo i suprug i ja jedinci – govori Elza Jurun, koja se ipak ni u snu nije mogla nadati da će već u 36. godini imati šest sinova.

Počelo je s Pavom
– Najprije se prije 28 godina rodio Pave, pa je došao Krešimir (25), Marijo (23), Tomislav (20), a onda sam prije 18 godina zatrudnjela blizance Zvonimira i Branimira. To je bila toliko teška blizanačka trudnoća da sam bila vrlo sretna, kad sam s velikim zdravstvenim teškoćama, ustvrdila da je ipak riječ samo o trudnoći, a ne i o bolesti – prisjeća se Elza, čiji su sinovi u međuvremenu stasali u već odrasle ljude, na koje je iznimno ponosna. Osim što su odlični učenici i studenti, oni su, kaže, uspješni i u svojim hobijima, ali ono na što je najponosnija jest činjenica da su redom socijalno osjetljivi i uvijek spremni pomoći.

– Na proslavi 30. godišnjice mature, prijateljice iz gimnazije su me podsjetile na moje djevojačke snove, na koje sam bila i zaboravila. Sjetile su me kako sam uvijek govorila da bih željela imati visokog, crnokosog momka s gitarom i petero djece; tri kćerke i dva sina. Eto, na kraju sam takvog momka i upoznala i vjenčala se s njim, ali sam rodila šest sinova. Bilo je, naravno, dana kada zaista nije bilo lako, kao u doba rata, kad mi je suprug ostao bez posla i kad smo s četvero male djece živjeli od moje mizerne porodiljne naknade.

Međutim, i tada sam, i uvijek, imala jaku vjeru i Isusa Krista za najboljeg prijatelja, tako da smo kroz sve to nekako prolazili. Kad bi mi se učinilo da više nećemo imati ni za kruh, suprug bi našao neku faturetu – iskreno će Elza Jurun, koja je baš nekako u to doba obranila i doktorsku disertaciju pod naslovom “Fluidno modeliranje u makroekonomskoj analizi”.

Radost poučavanja
Doktorat je, sjeća se, pripremala na Zvončacu i na Zenti, okružena četvoricom mališana, pelenama i sokićima, ali nije bilo šanse da ne učini ono što je naumila.

– Volim raditi na fakultetu. Još kao curica sam se u svome dvoru u Sumartinu najradije igrala na škole i uvijek bih ja bila učiteljica. I danas me raduje poučavanje i rad na fakultetu. Osim toga, zaljubljenik sam u ekonomiju. I smatram da naša zemlja, koja obiluje prirodnim ljepotama i resursima, nije u bitno većim problemima od drugih europskih država, niti su naši političari relativno gori, nego je naš najveći problem demografske prirode – govori Elza Jurun..

Osim što je rodila šestero djece, ona je, naime, bila i jedna od osnivača te dugogodišnja predsjednica udruge roditelja s četvero i više djece “Klub 4+” u Splitu. Uz to je i dugogodišnja volonterka Obiteljskog savjetovališta u Splitu. Zajedno sa suprugom Nikicom koordinator je rada na području Dalmacije međunarodnog pokreta za očuvanje i unapređenje bračnih i obiteljskih vrednota Marriage Encounter, u okviru kojega je tečajeve pohađalo više od 6000 bračnih parova na području Hrvatske.

Zahvaljujući angažmanu Jurunovih, u Dalmaciji se prosječno desetak puta godišnje organiziraju radionice za poboljšanje bračne komunikacije i komunikacije unutar obitelji, a posebno između roditelja i djece.

– Pojedinac može mijenjati svijet da se što bolje odnosi prema čovjeku, studentu, poslu, obitelji. Time pridonosimo kvaliteti života, jer ona se ne mjeri bruto društvenim proizvodom, nego ljudskim vrednotama. Mi smo sami kovači svoje sreće; ne možemo birati događaje, ali im možemo pristupati na način koji odaberemo. Ljudi bi trebali više živjeti puninu sadašnjeg trenutka, jer prošlost je prošla, a na budućnost ne možemo samostalno utjecati. I treba znati opraštati i zaboraviti na loše trenutke, od ogorčenja i osvete nema ništa – savjetuje Elza Jurun, kojoj je na njezinu životnom putu, ističe, najviše pomogla vjera u Boga.

– Cijela moja obitelj redovito ide u crkvu, jer smatram da moramo biti zahvalni Bogu na svemu što imamo – zaključuje ona.

Obitelj
Slave se svi rođendani, imendani i godišnjica braka. Na feštama je uvijek veselo jer je to raspjevana obitelj. I Elza i suprug pjevaju u crkvenom zboru Gospe od zdravlja, suprug je pjevao u brojnim klapama, tri sina su nastavila s klapskim pjevanjem, dvojica sviraju gitaru, jedan svira kontrabas, a jedan mandolinu. Ljeti Elza stigne organizirati i Sumartinsko kulturno ljeto.

Karijera
Prof. dr. sc. Elza Jurun objavila je više od 75 znanstvenih i stručnih radova i tri knjige. Sudjelovala je u radu brojnih međunarodnih i domaćih kongresa, jedna je od osnivačica Paneuropskog pomorskog simpozija. Članica je Programskog odbora svjetske konferencije WSEAS – Mathematics and Computers in Business and Economics. U znanstvenim projektima kao istraživač kontinuirano sudjeluje od 1982. godine.

Za vrijeme rada na Ekonomskom fakultetu održavala je cjelokupnu nastavu iz predmeta: matematičke metode za ekonomske analize, matematika za ekonomiste, statistika, poslovna statistika i ekonometrija. Uvela je i nove predmete: kvantitativne metode u ekonomiji za studente treće godine sveučilišnog studija – smjer ekonomija, te napredna ekonometrija za studente poslijediplomskog specijalističkog studija – smjer ekonomija. Na doktorskom studiju poslovne ekonomije uvela je kolegij primijenjena ekonometrija za smjer marketing, te predmet ekonometrija koji je obvezni kolegij na doktorskom studiju ekonomije.

Najdraže priznanje
Elza Jurun ponosna je vlasnica više prestižnih nagrada. Tako je tijekom cijelog studija na Ekonomskom fakultetu u Splitu, od 1976. do 1980., dobivala Nagradu dekana za najboljeg studenta generacije. Niz je nastavila dobitkom Rektorove nagrada za najboljeg studenta Sveučilišta u Splitu akademske 1977./78. godine. No, kako nam je kazala, posebno je ponosna na nagradu predsjednika Republike Hrvatske – Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske 1996. godine, za znanstveni rad, osobite zasluge za demografski razvitak i promicanje moralnih društvenih vrednota.

Također, lani je dobila i Nagradu Splitsko-dalmatinske županije 2011. godine za cjelokupan znanstveni rad, a posebno za doprinos u promicanju vrednota braka i obitelji. Naime, Elza Jurun je jedna od autorica Nacionalnog programa demografskog razvitka Hrvatske. Kao jednu od poticajnih mjera županijske demografske politike, osmislila je i pokrenula projekt pomoći studentima iz obitelji s petero i više djece, koji se uspješno provodi u Splitsko-dalmatinskoj županiji već četiri akademske godine.

Diana Barbarić

Preneseno s portala SlobodnaDalmacija.hr

Boraveći na selu, približio sam se jednom traktoru da pozdravim na njemu svojega poznanika pocrnjelog od sunca pri radu na slavonskim poljima.

Razgovarali smo o svemu i svačemu, izmijenili pitanja kako smo, a onda sam ga zapitao zašto se još nije oženio, a već mu je 35 godina. Odgovorio je da je to davno htio i da još uvijek želi, ali da to, jednostavno, ne ide. "Nisu djevojke kao nekad", rekao je.

"Ja radim petnaest dana na brodu, a petnaest dana sam kod kuće. Žene danas žele samo da im muž donese novac, da se one mogu dobro odijevati i šminkati. Na selu žene više ne rade napolju, nemaju više ni domaćih životinja, i već se počinju bojati djece. Tako žena zapravo ne zna što bi sa sobom. Kad bih došao kući, ponašala bi se kao da mi nije žena, osjećam da ne bismo imali o čemu razgovarati, da ne bi bilo razumijevanja za muke onih petnaest dana dok radim danonoćno." Vidio sam da ga takvo propovijedanje zanosi. Riječi mu dolaze iz srca i vidim da ima neku patnju koju bi želio izraziti. Upitao sam ga zar ne može razgovarati s djevojkama i vidjeti da ipak nisu sve takve. Odgovorio je da je mnogo djevojaka otišlo iz sela u grad, rade bilo gdje, na neki se način prodaju, smatra on, a na selu jedva tko želi ostati. "One koje su ostale prave se važne", kaže on, "prijete da će otići od muža ako ne bude ispunjavao njihove želje, one nalaze uzor u glumicama iz raznih filmova i serija koje svakodnevno gledaju, te su s njima jedva mogući razgovor, dogovor i razumijevanje."

Vidio sam iz svega da se on iznutra boji. A onda je to i sam izrazio. "Prije ili poslije moraš postati rob. One znaju postati grube i čvrste. One se osjećaju samostalne. Žena može napraviti sve što treba, a istodobno radi i može zaraditi i kupiti sve što treba. Ona može živjeti sama sretno i zadovoljno. A muškarac ne. Dok mi je majka živa, ona pere moje rublje, kuha mi i čisti sobu. No, kad nje ne bude bilo, ne znam ni sam što će biti sa mnom. Žene znaju biti strašno "oštre", nastavio je on, "katkad bezočne, bez nekog osjećaja za čovjeka. One nas zapravo ne razumiju. Ne znam, ali čini mi se da svijet ide svojoj propasti. U ženama se rađa neka mržnja prema muškarcima, tobožnji strah od njih, a zapravo mi se bojimo njih. Da samo vidiš", govorio je dalje, "kako muškarci zašute kad se javi žena, ili kako je tridesetak muškaraca u bazenu jednog lječilišta tiho kad žena daje naredbe za različite gimnastičke vježbe. Žene obično misle da je naša snaga u tome što idemo u gostionice popiti i što onda postajemo agresivni i bijesni. A to je izraz naše slabosti. Mi zapravo bježimo od njih, jer nas one kritiziraju, ne shvaćaju, jer su zapravo sposobnije od nas i životnije od nas. One, napokon, i duže žive. Eto", zaključio je, "sad shvaćaš da se ne mogu ženiti. Nekako mi je lakše ovako, imam mira, radim i živim slobodno, a poslije ćemo vidjeti. Znam i osjećam da bi trebalo imati potomstvo, da netko ostane nakon mene i da nastavi moj život, ali kako ću kad je danas teško živjeti", završio je moj znanac.

Dok sam ga slušao, činilo mi se da se neki teški oblaci valjaju iza horizonta. Imao sam osjećaj da svijet potresa zapravo neki novi strah kojega nismo dovoljno svjesni. To je strah muškaraca od žena, od života, od samih sebe. Njihov strah od braka, strah od vlastite spolnosti, strah od sile koja ih zarobljava, strah od osame i besperspektivnosti. Treba liječiti svaki dio društva. Muškarac izgleda u javnosti slobodan, miran, sretan, ali je u osami i tišini svoje sobe, svojega privatnog života, često potišten, osamljen, nesnalažljiv. On je strahovito ranjiv. On mora izgledati jak, snažan i borben, ali ispod te vanjske snage i maske čezne za pohvalom, za nekim tko će ga uhvatiti za ruku, dodirnuti mu dušu i reći mu da je dragocjen, da je poželjan i da je lijepo što postoji. Žena se lakše izražava, ona lakše izriče sebe, svoje osjećaje i nježnost, ona se lakše približi djetetu i ljudima, i može, prema tome, otvorenije primiti nježnost, povjerenje i samu svoju dušu. Muškarac je zatvoreniji, on zna govoriti o objektivnoj stvarnosti, o stvarima, društvu, brojevima, ali teško o svojoj duši. On je često uvučen u sama sebe. Nikakvo čudo ako se zbog toga u muškarca pojavljuju infarkti i različite vrste bolesti koje ga satiru. Pogotovo su veliki patnici muškarci u vojsci i u ratu, u velikim industrijskim kompleksima, kao ravnatelji, upravitelji, kao odgovorni ili kao menadžeri, poslovni ljudi, s dužnostima na raznim mjestima u društvu.

Bog je stvorio muškarca da izvana zaštiti ženu, a ženu je stvorio da iznutra zaštiti muškarca. Bog je stvorio muškarca da ljubi ženu i ženu da nježno ljubi muškarca. Stvorio ih je da žive jedno za drugo, da budu jedno u drugom, da budu zapravo jedno i da to jedinstvo vide u svojoj djeci. Raspadanjem toga prirodnog sustava raspada se čovjek sam. Otišli smo predaleko od čovjeka. Valja nam se vratiti. Otac nas čeka na kućnome pragu. Molitelji će ga brzo prepoznati, a onda ćemo moći povesti sve, i muškarce i žene i djecu i starce, u roditeljski dom da živimo život u izobilju.


Autor: Tomislav Ivančić, preuzeto iz knjige ''Duhovno pomoći čovjeku'', Teovizija, Zagreb, 2001.

Izvor: http://www.samopismo.net/2013/07/zasto-se-danasnji-muskarci-ne-zene.html#sthash.B4Kwjs7c.dpuf

Dana 5. ožujka 2004. u Rimu je započeo proces beatifikacije i kanonizacije don Alvara del Portilla.
Biskup Alvaro del Portillo rodio se u Madridu (Španjolska) 11.ožujka 1914. kao treće od osmero djece u obitelji dubokih kršćanskih korjena. Bio je inženjer građevinarstva, doktor filozofije i kanonskog prava. Godine 1935. postao je članom Opusa Dei kojeg je 2. listopada 1928. osnovao sveti Josemaría Escrivá. U apsolutnoj dosljednoti Opusu Dei slijedio je put posvećivanja kroz svoje profesionalno djelovanje i kroz ispunjavanje svakodnevnih dužnosti, a među kolegama na studiju i na poslu vršio je razgranatu apostolsku aktivnost.

Ubrzo je postao pouzdani oslonac svetom Josemariji uz kojega je kao najbliži suradnik proveo skoro četrdeset godina. 25. lipnja 1944. je zaređen za svećenika i od tada se potpuno posvetio obavljanju svećenićkog zvanja, na službu Opusu Dei i svim dušama. Godine 1946. se slijedeći svetog Josemariu nastanio u Rimu. Uzorno je služio Crkvi zalažući se također i u izvršavanju zadataka koje mu je povjerila Sveta Stolica, kao savjetnik u nekoliko resora Rimske Kurije, te posebno kroz aktivno sudjelovanje u radu II. Vatikanskog Koncila. 15. rujna 1975. izabran je za prvog nasljednika svetoga Josemarije.

Nakon uspostavljanja Opusa Dei kao osobne Prelature, 28. studenoga 1982., papa Ivan Pavao II. ga je imenovao Prelatom Opusa Dei, a 6. sječnja 1991. dodijelio mu je biskupski red. Osnovna značajka upravljanja Opusom koje je provodio Mons. Alvaro del Portillo bila je vjernost osnivaču i njegovom učenju kroz neumorno svećeničko pregalaštvo usmjereno prema širenju apostolskog djelovanja Prelature u službi Crkve. Slijedeći nauk Sv. Josemarie, bez zadrške se posvetio vršenju poslanja kojeg je primio u dubokom smislu Božjega sinovstva, djelovanjem Duha Svetoga koji ga je poticao u potrazi za sjedinjenjem s Kristom kroz prepuštanje volji Boga Oca, s punim povjerenjem, stalno osnažavano molitvom, euharistijom i nježnom posvećenošću Majci Božjoj. Njegova ljubav prema Crkvi pokazivala se u dubokom jedinstvu s Papom i biskupima. Milosrđe prema svim ljudima, neumorna briga za svoje kćeri i sinove u Opusu Dei, poniznost, razboritost i jakost, radost i jednostavnost, zanemarivanje samog sebe i žarka revnost u pridobivanju duša za Krista, što se vidi i u njegovom biskupskom geslu Regnare Christum volumus!, zajedno s dobrotom, vedrinom i dobrim raspoloženjem kojima je zračio različite su slike koji se stapaju tvoreći portret njegove duše.

U ranim satima, 23. ožujka 1994., nekoliko sati nakon svoga povratka s hodočašća u Svetu Zemlju, gdje je u dubokoj pobožnosti slijedio Isusov zemaljski put – od Nazareta do Sv. Groba – pozvao je Gospodin k sebi ovog svog vjernog slugu.

Prethodnog je jutra u Crkvi Posljednje Večere u Jeruzalemu slavio svoju zadnju svetu misu. Dana 23. ožujka se i sam Sveti Otac Ivan Pavao II. došao pomoliti pred njegovim posmrtnim ostacima koji sada počivaju u kripti prelatske crkve Naše Gospe od Mira, Viale Bruno Buozzi 75, u Rimu. Tu ga stalnom molitvom i ljubavlju prate vjernici Opusa Dei i tisuće drugih ljudi.

Dana 5. ožujka 2004. je u Rimu započeo proces beatifikacije i kanonizacije Sluge Božjega.

U lipnju 2012. godine, papa Benedikt XVI. donio je dekret o herojskim krepostima biskupa Alvara del Portilla i proglasio ga Časnim Slugom Božjim.

„Dragi mladi, idući naš susret za Svjetski dan mladih 2016. bit će u Krakovu u Poljskoj", najavio je papa Franjo nakon molitve Anđeo Gospodnji s mladima na Copacabani na kraju završne mise Svjetskog dana mladih 2013. Svjetski dan mladih tako se, nakon 25 godina, ponovno vraća u domovinu pape Ivana Pavla II. nakon što je 1991. održan u Čenstohovi.

„Po Marijinu majčinskom zagovoru molimo za svjetlo Duha Svetoga na putu koji će nas dovesti do te nove etape radosnog slavljenja vjere i Kristove ljubavi. Nikada se ne bojte biti velikodušni s Kristom. Isplati se!“, pozvao je Papa mlade te dodao:

„Izaći i ići hrabro i velikodušno, da svaki muškarac i žena uzmognu susresti Gospodina."

Na kraju Angelusa, Papa je zahvalio mladima „za sve radosti koje ste mi dali ovih dana. Sve vas nosim u svom srcu!“, poručio im je Papa ukazavši mladima na Marijin primjer, koja je naš uzor.

„Ona koja je primila najdragocjeniji dar od Boga, kao prvi čin odgovora je pošla služiti i nositi Krista. Molimo Gospu da pomogne i nama darivati Kristovu radost našim ukućanima, našim prijateljima, svima", rekao je Papa.

Objavu sljedećeg Svjetskog dana mladih posebno je pozdravio krakowski nadbiskup kardinal Stanislaw Dziwisz.

„To je za nas velika radost, čast i odgovornost, a iste godine slavit ćemo i 1050. obljetnicu pokrštavanja Poljske. Ovime je papa Franjo odgovorio na molbe i želje velikog broja mladih ljudi koji žele slaviti svoju vjeru u domovini Karola Wojtyle koji je krenuo na put prema Vječnome gradu iz Krakowa u listopadu 1978., postao Ivan Pavao II., rimski biskup i osnovao Svjetske dane mladih.

Od svih pastoralnih inicijativa, upravo su Svjetski dani mladih postali najuspješniji i najplodonosniji. Blaženi papa je od početka u mladima vidio jutarnje stražare koji bdiju nad zorom Trećeg milenija.

Danas Poljska i Krakow širom otvaraju srca kako bi se u sljedeće tri godine pripremili da dočekaju mlade hodočasnike pod vodstvom pape Franje“, poručio je u pismu kardinal Dziwisz.

Izvor: Laudato

Na kraju Svjetskog dana mladih, papa Franjo uputio je poseban pozdrav iz zračne luke u Rio de Janeiru. Ispratili su ga brazilska predsjednica Dilma Roussef te predstavnici političkih i civilnih vlasti s brojnim kardinalima i biskupima. Papa je zahvalio predsjednici, svojoj braći biskupima i njihovim suradnicima kao i svim Brazilcima što su ovaj tjedan pretvorili u, kako je rekao, veličanstveno slavlje bogatstva i radosti naše vjere u Isusa Krista.

Zahvalio je organizatorima i medijima, no osobito je zahvalio „svim ljudima koji su molili, često u tišini, da bi ovaj Svjetski dan mladih bio istinski doživljaj rasta u vjeri“.

„No, ponajviše moje su misli s onima koji su u srcu ove proslave, a to su mladi. Mnogi od vas došli su ovamo kao učenici, ali ne sumnjam da sada svi odlazite kao misionari. Pokažite svojim životom da vrijedi uložiti svoje vrijeme i trud za više ciljeve, da vrijedi prepoznati dostojanstvo svake osobe i da vrijedi riskirati za Krista i Evanđelje“, rekao je Papa.

“Uvijek ću polagati nadu u mlade Brazila i u mlade diljem svijeta jer kroz njih Krist priprema novo proljeće za cijelu zemlju“, poručio je Sveti Otac.

Na kraju pozdravnog govora Papa je zazvao blagoslov Naše Gospe od Ukazanja moleći Mariju da sve Brazilce osnaži u kršćanskoj vjeri.

Izvor: news.va

Na kraju Svjetskog dana mladih, papa Franjo uputio je poseban pozdrav iz zračne luke u Rio de Janeiru. Ispratili su ga brazilska predsjednica Dilma Roussef te predstavnici političkih i civilnih vlasti s brojnim kardinalima i biskupima.
Papa je zahvalio predsjednici, svojoj braći biskupima i njihovim suradnicima kao i svim Brazilcima što su ovaj tjedan pretvorili u, kako je rekao, veličanstveno slavlje bogatstva i radosti naše vjere u Isusa Krista.
Zahvalio je organizatorima i medijima, no osobito je zahvalio „svim ljudima koji su molili, često u tišini, da bi ovaj Svjetski dan mladih bio istinski doživljaj rasta u vjeri“.

„No, ponajviše moje su misli s onima koji su u srcu ove proslave, a to su mladi. Mnogi od vas došli su ovamo kao učenici, ali ne sumnjam da sada svi odlazite kao misionari. Pokažite svojim životom da vrijedi uložiti svoje vrijeme i trud za više ciljeve, da vrijedi prepoznati dostojanstvo svake osobe i da vrijedi riskirati za Krista i Evanđelje“, rekao je Papa.

“Uvijek ću polagati nadu u mlade Brazila i u mlade diljem svijeta jer kroz njih Krist priprema novo proljeće za cijelu zemlju“, poručio je Sveti Otac.

Na kraju pozdravnog govora Papa je zazvao blagoslov Naše Gospe od Ukazanja moleći Mariju da sve Brazilce osnaži u kršćanskoj vjeri.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/vijesti-iz-crkve/vatikan/101-vatikan/papa-franjo-dosli-ste-kao-ucenici-a-odlazite-kao-misionari

„Naš Bog je velik“, kaže duhovna šansona koju mladi tako rado pjevaju, a potpuno opravdano možemo je uzeti kao zaključak 28. Svjetskog dana mladih upravo završenog u Brazilu. Tko u jednom trenutku može privući pozornost tri milijuna mladih ljudi na jednom mjestu? Način na koji je papa Franjo mlade povezao s Kristom i Crkvom zadivljuje. Pritom nije cilj zastati u divljenju pred papom Franjom, jer niti on to ne želi, a i tada bismo promašili smisao ovakvog događaja. Cilj nam je učiti od njega što je život kao poslanje za Krista i kako o tome komunicirati s mladima. I ne samo s njima, već jedni s drugima.

Svjestan u čije ime dolazi

Činjenica je da je papa Franjo svojom osobnošću obilježio Svjetski dan mladih. Jednaku snagu imaju i geste i riječi, a svako njegovo obraćanje posebna je tema. Rekao bi p. Federico Lombardi: „Nije izgubio ništa niti od svog osobnog pristupa, iako svaki trenutak traži njegovu potpunu pažnju.“ U čemu je tajna njegove privlačnosti? Čime je uspio tako pridobiti pozornost svijeta? Možda zato što je sam oduševljen, pa može oduševiti i druge? Radostan je i iskreno se raduje! Čovjek koji pred milijun mladih dolazi s riječima - ''Nisam ponio ni srebra, ni zlata, ali sam ponio najvrijednije što mi je dano: Isusa Krista!“ – ima neodoljivu snagu. A ta snaga nije njegova, već Onoga koji ga je poslao mladima! Tako je polazište njegova dolaska na susret s mladima Krist, a ne samo čovjek Jorge Mario Bergoglio. I njih dvojica zajedno krenuli su ususret mladima!

Spontano jednostavan

Franju smo svakodnevno mogli pratiti kao vrlo vještog virtuoza riječi koji, poput profinjenog plesača u brazilskom ritmu prati mladež cijeloga svijeta. I unatoč kiši, i unatoč vjetru koji se poigravao i s oblacima i s talarom i s kišobranom. Franjo, inače 77-godišnjak, ostavljao je dojam kao da se svemu što je ovih dana dijelio s mladima radovao onako djetinje, spontano, što smo mogli čitati s izraza njegova lica. Nije štedio na zadivljenosti, velikim otvorenim i nasmiješenim očima, toplini u glasu, spontanosti u govoru. I kad netko poželi biti dobar i jednostavan kao i on, Franjina misija postaje plodonosna, jer i na druge širi osobine koje uzdižu. A kako bi inače bilo razumljivo i geslo Susreta: „Idite i učinite sve narode učenicima mojim“ (Mt 28,19)? Papa je mladima, ali i ostalima, odlučio pokazati kako se to radi. Ključ je u „kulturi susreta“ koju je definirao kao kulturu u kojoj „svi mogu doprinijeti nečim dobrim i u kojoj svi mogu primiti nešto dobro.“ Ići među ljude, biti s njima u svemu što proživljavaju i pokazati im Kristov put koji vodi k spasenju. S papom Franjom to djeluje tako jednostavno. Svakodnevno skida veo nedodirljivosti kojim su se mnogi crkveni službenici „zaštitili“ od svijeta zaboravljajući (možda) da su poslani služiti tom svijetu i da iz njega dolaze. I zato se događa distanciranost od Crkve, a time i od Krista. Nije „kriv“ netko treći. Svoju je tajnu papa Franjo sažeo na subotnjem susretu s brazilskim biskupima kada im je dao vrlo jednostavne upute za rad, one koje su kod njega provjereno uspješne: „Rezultat pastoralnog rada ne oslanja se na bogatstvo sredstava, već na kreativnost ljubavi.“ A kreativnost je moguća uz jednostavnost i spontanost. Zato je i razumljiva njegova napomena da se Crkva ne smije udaljiti od jednostavnosti: „Ponekad gubimo one koji nas ne razumiju jer smo izgubili jednostavnost, 'uvozeći' izvana također jednu racionalnost koja je tuđa našem narodu. Bez gramatike jednostavnosti, Crkva se lišava uvjeta koji omogućuju 'uloviti' Boga u dubokim vodama njegova otajstva.“ Jednostavnost o kojoj govori izlazi iz spontanosti, a spontanost je pak plod iskrenosti. Iskrenost je plod istine, a istina je izvor mira, mira za kojim teži cijeli svijet. Zato je i predstavnicima brazilskog društva mirno mogao reći: „Tko ima određenu odgovornost u narodu, taj je pozvan suočiti se s budućnošću 'mirnim pogledom na istinu'..." Poglavar Katoličke Crkve ima odgovornost koja je pokriće ovim riječima.

Misli na sve

Iako je najviše govorio mladima, papa je proteklih sedam dana pokazao da misli na sve. Sjetio se djedova i baka, jer „oni su vrlo važni u životu obitelji za prenošenje baštine ljudskosti i vjere, što je bitno i za svako društvo. Važan je također susret i dijalog među generacijama, osobito unutar obitelji.“ Stare i mlade opisao je kao dva stupa povijesti čovječanstva. (Ne bi začudilo da uskoro pokrene i Svjetski susret starijih osoba, onih iznad šezdeset ili više godina, jer i na njih papa računa!) Nije zaboravio niti svojega prethodnika koji je pozvao mlade na pripremu za Susret u Brazilu, papu emeritusa Benedikta XVI. koji je obećao svoju molitvu i pratnju uz tv prijemnik. Franjo će u povijesti biti zapisan i kao prvi koji je u papamobil primio nekoga izvan kleričkih redova. Bio je to mladić s Downovim sindromom i majicom argentinske reprezentacije. Ugledao ga je u mnoštvu i uzeo k sebi u vozilo. Znak je to da Franjo širom otvorenih očiju prolazi ulicama i trgovima. Iako iznenadnim zaustavljanjima zadaje muke protokolu, ne zadaje ih Kristu, a On mu je važniji kad prepozna ljudsku patnju koju svojim zagrljajem i blagoslovom može barem na trenutak ublažiti. Kao čovjek koji je u mladosti stajao na kiši razumio je i one koji su ga satima čekali pred katedralom u Rio de Janeiru i zastao je s njima, možda samo i zbog zajedničke fotografije, što su tražile redovnice, a on im ispunio želju. I dao autogram! Sve više me zbog ovakvih detalja podsjeća na bl. Ivana XXIII., ali i na bl. Ivana Pavla II., što vidimo u primjeru isprike zbog korištenja svoga jezika: „Volio bih vam se obratiti na predivnom portugalskom jeziku, no kako bih mogao što bolje izraziti što nosim u srcu, pričat ću na španjolskom. Molim vas da mi oprostite zbog toga." S papom Franjom mogli smo naučiti i kakvo je značenje dobrodošlice: „Od trenutka kada sam prvi put kročio na brazilsko tlo, i sve do ovog susreta ovdje s vama, učinjeno je sve kako bi se osjećao dobrodošlo. I jako je važno znati učiniti ljude dobrodošlima; to je nešto najljepše, ljepše čak i od samog ukrasa ili dekoracije.''

Poseban odnos prema mladima i rečenica o kavezu

Jednostavnost Franjine komunikativnosti osobito je vidljiva prema mladima. „Vidim u vama ljepotu Kristova lica i srce mi je ispunjeno radošću!“ S njima je podijelio i svoja sjećanja: „Sjećam se prvog međunarodnog Svjetskog dana mladih. Održavao se 1987. godine u Argentini, u mom gradu Buenos Airesu. Čuvam u sjećanju riječi pape Ivana Pavla II. koje je uputio mladima: 'Polažem velike nade u vas. Prije svega se nadam da ćete obnoviti svoju vjernost Isusu Kristu i Njegovom otkupiteljskom križu.'“ A upravo tako, o radostima i uspomenama razgovaraju prijatelji. Možda je bila šala (ali kažu da u svakoj šali ima nešto istine) ono što je rekao mladim Argentincima koji su, očito u ograđenom prostoru i udaljeni od njega, papu podsjetili na sliku kaveza: „Žao mi je što ste u kavezu, ali reći ću vam nešto. Ja, svako malo, to doživljavam: kakva grozna stvar biti zatvoreni u kavez. Priznajem vam to od srca, ali vidjet ćemo… Razumijem vas. Drago bi mi bilo da vam mogu biti bliže, ali razumijem da se, zbog sigurnosnih razloga, ne može.“ Simpatično, ali i više od toga, zar ne? (Osobito ovo papino „vidjet ćemo“. Bit će zanimljiva vatikanska jesen.) To su teme prijateljskih kava i druženja, onih svakodnevnih spontanosti kojima ne nedostaje i ozbiljnosti. No, one se drugačije slušaju i čuju u razgovoru s prijateljem negoli kada o njima govori netko s distance. Papa Prijatelj vrlo vješto stvara ozračje za odlučne riječi: „Vjera u Isusa Krista nije šala! To je vjera u Boga koji je umro za mene i tebe.“ S mladim Argenticima imao je susret dogovoren naknadno. On ga je tražio. I povjerio im je da nakon Susreta nema ravnodušnosti. Nada se papa da će nakon SDM biti buke: „Ali želim da bude buke u biskupijama, želim da se izađe van, želim da Crkva izađe na ulice, želim da se branimo od svega onoga što je svjetovno, nepokretno, od onoga što je komoditet, od onoga što je klerikalizam, od svega onoga što znači biti zatvoreni u same sebe. Župe, škole, ustanove su stvorene da izađu van…, ako to ne učine postat će nevladine organizacije, a Crkva ne može biti nevladina organizacija. Neka mi oproste biskupi i svećenici, ako će vam neki poslije stvarati zbrku. To je savjet.“

Što je svijetu rekao o mladima?

Kako gleda na mlade kao na pozorne sugovornike i suradnike u izgradnji boljega svijeta, mogli smo čuti i u ovoj poruci: ''Draga mladeži, vi imate određenu osjetljivost prema nepravdi, ali ste često razočarani činjenicama koje govore o korupciji dijela ljudi koji stavljaju svoje interese ispred općeg dobra. Vama i svima drugima ponavljam: nikada se nemojte pokoriti obeshrabljenju, ne gubite vjeru, ne dopustite da se vaša nada ugasi. Situacije se mogu promijeniti, ljudi se mogu promijeniti.'' Franjo je hrabrio mlade obraćajući im se kao netko tko ih razumije i uzima ozbiljno. Ali i odraslima je uputio poruku o mladima: „Mladi ljudi su prozor kroz koji budućnost ulazi u svijet.“ Poslužio se pritom brazilskom izrekom roditelja: „Naša djeca su središte naših očiju.“ I kao što je Isus iz Nazareta to činio u prispodobama, i Franjo je dao tumačenje: „Oči su prozor kroz koji svjetlo ulazi u nas, osiguravajući nam čudo gledanja. Što bi bilo od nas kada ne bismo pazili na svoje oči?“ Ako Krist vjeruje mladima i povjerava im zadaću: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode“, tko nam dopušta sumnjati u snagu mladeži? Ali da bismo imali takve mlade, i od odraslih i zrelih ljudi traži se određena zadaća. Sveti Otac sažeo ju je u poruku nade: „Budimo svjetlo nade! Gledajmo pozitivno na stvarnost. Potičimo velikodušnost, koja je svojstvena mladima i pomozimo im da aktivno sudjeluju u izgradnji boljeg svijeta. Mladi ljudi su snaga Crkve i društva.“

Sve počinje i završava s Kristom

Koliko nas raduje jedan, dva ili tri milijuna mladih na predviđenim događanjima s Papom, ne smijemo zaboraviti da Franjo ne želi ostati u središtu pažnje. Njemu je važan Krist. I zato je želio iskoristiti i prisutnost novinara, te govoriti o ranama brazilskog, ali i drugih društvenih uređenja koja su zaražena smrtonosnom korupcijom (za Franju je korupcija rak našega vremena). Medije je pozvao na savezništvo u suočavanju sa siromaštvom, iz čega je razumljiv njegov pohod favelama, najsiromašnijim četvrtima Ria. Mnoge situacije u kojima čovjek trpi iskoristio je za dvostruku poruku: svijetu je tako pokazao danas trpećeg Krista, a siromašnima, patnicima, zaboravljenima i obespravljenima dao je ohrabrenje: „Nema takvog križa u našem životu, ni velikog ni malog, kojeg Gospodin ne bi podijelio s nama." Krist i u brazilskim favelama želi biti prisutan! On nije teoretičar, a to je na konkretan način pozvan pokazati upravo Njegov namjesnik na zemlji. Da Franjo u središtu svoga poslanja ima Krista i Crkvu, jasno je napomenuo: „'Bio bih sretan kada bi moj posjet ovom gradu u svima vama obnovio ljubav prema Kristu i Crkvi, sreću jer smo ujedinjeni u Njemu te samu pripadnost Crkvi, kao i predanost da živimo i svjedočimo vjeru!''

Vedar Franjo i Krist, prijatelj

Vedrina sadašnjega pape nije plod samo njegove temperamentne naravi. Ona je i milosni dar iz susreta s Kristom kojega doživljava kao prijatelja. Zato i mladima tako o Isusu govori. „Svi smo u iskušenju da stavimo sebe u centar, da mislimo da sami gradimo svoje živote ili da naši životi mogu biti sretni jedino ako su izgrađeni na imetku, novcu ili moći. Ali nije tako.“ On, koji nema materijalnih dobara, već sam sa svojim kovčegom ulazi u zrakoplov i vozi se kao i drugi, kad god je prigoda za to, u običnom automobilu, sjedi na običnom stolcu i nosi obične cipele. Franjo zna da život s Kristom nije nimalo običan, već blagoslovljen, radostan. Ima kompas koji pokazuje put nade. I to što njega nosi, dijeli i s mladima da razbije njihovu gorčinu, izgubljenost, razočaranja. Franjin je stav da su kršćani radosni, a ne namršteni! Za ovakav život, međutim, potrebna je stalna komunikacija s Prijateljem. Da je Franjo svakodnevno prožet Kristovom blizinom, vidimo u njegovom spontanom i jednostavnom promišljanju. Primjerice, prizori koje ima pred sobom asociraju ga na biblijske epizode. To je moguće samo ako se svakodnevno živi s Riječju. Tako je, gledajući ocean s plaže Copacabana, mladima rekao: „Gledajući ovaj ocean, plažu i sve vas, pada mi na misao trenutak kada je Isus pozvao svoje prve učenike s obale Tiberijanskog jezera. Isus nas i danas pita: 'Želiš li biti mojim učenikom? Želiš li mi biti prijatelj? Želiš li biti svjedokom Evanđelja?'“ Ili, drugi primjer koji pokazuje papinu neraskidivu vezu s Crkvom, kada vidi mlade toliko različite, ne samo zemljopisno, nego i egzistencijalno, kulturno, socijalno, humano: „Ali, danas ste ovdje ili bolje rečeno zajedno smo ovdje, ujedinjeni kako bismo dijelili vjeru i radost susreta s Kristom te što smo Njegovi učenici. " I ova „mi“ komunikacija – „zajedno smo ovdje“ – potvrđuje papinu uživljenost u događaj. On nije negdje sa strane mladima, već među njima i s njima.

Što nakon Svjetskog dana mladih u Brazilu?

Na kraju SDM-a u Brazilu (22.-29. srpnja 2013.), papa Franjo sudionicima je dao jasnu zadaću, onu koju svojim životom pokazuje kako se piše. I ponovno je bio slikovit, jasan, jednostavan: „Iskustvo ovog susreta ne smije ostati zatvoreno u vaš život i u malu skupinu župe, pokreta, vaše zajednice. Bilo bi to kao da se oduzme kisik plamenu koji gori. Vjera je plamen koji postaje sve jači što se više dijeli, prenosi, da svi mogu upoznati, ljubiti i ispovijedati Isusa Krista koji je Gospodin života i povijesti.“ Nije li ovaj Susret za papu bio poput plesa kojega je ostvario s lakoćom i zadivljenošću? Kao što ples oraspoložuje, pokreće i stvara zajedništvo, tako je i Franjo uhvatio ritam mladosti, prepustio se njihovom žaru donoseći im raspjevanost Evanđelja, Krista i Crkve. Jer samo živo Evanđelje može se prenositi dalje. U njemu je „glazba“ razigrana, ponekad i tjeskobna, sjetna, dramatična. No, uvijek je, kako je to glazbeno izrazio L. Van Beethoven, protkana „povisilicom koja uzdiže“ – križem i otkupljenjem Kristovim.
29.07.2013.Autor: Tanja Popec

Izvor: Laudato

Vjera je sastavni dio života koja treba rasti zajedno s ljudskim i vjerničkim potencijalom, rekao je biskup Gorski na drugoj katehezi pod naslovom "Biti Kristov učenik"
Rio de Janeiro, (IKA) - Molitvom Jutarnje iz Božanskoga časoslova na blagdan sv. Jakova, u četvrtak 25. srpnja, započeo je u sklopu Svjetskoga dana mladih u Rio de Janeiru drugi katehetski susret hrvatske jezične skupine u crkvi Sv. Petra u Rio Compridu. Predsjednik Odbora Hrvatske biskupske konferencije za mlade, zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, svoje je katehetsko izlaganje sudionicima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine usmjerio na temu "Biti Kristov učenik".
Predstavivši vjeru kao sastavni dio života, koja treba rasti zajedno s ljudskim i vjerničkim potencijalom, biskup Gorski istaknuo je da kršćanstvo nije filozofija, duhovnost ili moral, nego je put koji se izgrađuje u odnosu prema Isusu Kristu, koji je temelj vjere iz koje nastaje moralni sustav koji oblikuje čovjek život. Često se u našem životu polazi iz obrnute situacije da se iz disciplinskih moralnih načela stvara vjera, rekao je mons. Gorski, istaknuvši kao upravo Isus daje primjer vlastitoga života u kojem pokazuje svoj odnos prema Bogu i prema ljudima, ne stavljajući sebe u središte. Učenik Kristov je osoba pozvana na Isusovu riječ, koja svakoga dana mora dopustiti da ga riječ Božja preoblikuje, kazao je mons. Gorski, ukazavši na povjerenje kao važnu sastavnicu ljudskoga života bez koje se ne može izgraditi iskreni odnos ni prema Bogu a niti prema bližnjemu. Cijeli naš život Božja riječ oblikuje do punine mjere Kristove ako joj to dopustimo, napomenuo je mons. Gorski, kazavši da Božja riječ obasjava ljudski život, otkriva njezinu ljepotu te poziva na obraćenje.
U drugom dijelu svoga izlaganja mons. Gorski osvrnuo se na zahtjevnost Božje riječi koja se često očituje u nošenju križa svakodnevnoga života, prihvaćanju patnje, a nekada i mučeništva, kao istinskoga puta spasenja. Današnji trendovi života uvjeravaju ljude našega vremena kako je moguć samo zdrav i lagodan život, bez muke i patnje, a čak su se i neki religijski pokreti usmjerili na ozdravljenja i iscjeljenja nudeći "instant" zdravlje, kazao je biskup Gorski, dodavši da je to strašna zabluda te da takvo prikazivanje vjere nije kršćanski stav vjere u Isusa Krista. Kršćanstvo bez križa je zabluda, istaknuo je mons. Gorski, pozvavši nazočne da Evanđelje prihvate cjelovito: "Lijepo je slušati kad Isus ozdravlja, ali istodobno je to navještaj Getsemanskoga vrta i muke Kristove. "Navevši nadalje nekoliko konkretnih primjera o iskustvu križa i prihvaćanju Boga u vjerničkom životu, mons. Gorski zapitao je nazočne: "Koliko smo spremni umirati za drugoga?"
Svoja svjedočenja izrekli su zatim Branko iz Sarajeva, Martina iz Istre, Dalibor iz Splita te sedamdesetčetverogodišnji don Giacomo Raineri, katehist Neokatekumenskoga puta u Hrvatskoj, koji je biskupu Gorskom ujedno zahvalio na konkretnom govoru utemeljenome u svetopisamskim tekstovima, posvjedočivši da je za njega osobno najveća spoznaja i radost da je "slab, ali ljubljen od Boga".
Nakon kateheze, biskup Gorski predvodio je misno slavlje, na čijem je početku pozvao na molitvu za poginule i stradale u željezničkoj nesreći u blizini španjolskog hodočasničkoga odredišta Santiago de Compostela. U homiliji, u kojoj se osvrnuo na život sv. Jakova, biskup Gorski ocrtao je mučeništvo kao uzvišeni dar svjedočanstva vjere za Isusa Krista, istaknuvši da progon kršćana i danas postoji, jer statistički gledano, kršćanstvo i danas na svjetskoj razini ima najveći broj stradalih zbog vjere u Isusa Krista i odanosti njegovim idealima.
Kateheze se u Rio de Janeiru i okolici održavaju na tridesetak jezika i na tristotinjak mjesta. U gradu su u određenim župama okupljališta na kojima se biskupi katehisti u jutarnjim satima okupljaju i iz kojih odlaze u mjesta kateheza. Dvadesetak biskupa katehista, među kojima i biskup Gorski, okupljaju se u župi sv. Franje Ksaverskoga u četvrti Tijuca, u kojoj župnik Jose Li Guozhong uz pomoć svojih brojnih volontera organizira sve što je potrebno kako bi mogli doći do svojih odredišta. Osim kateheza u gradskim četvrtima, biskupi putuju u rubne gradske župe ili izvan Rio de Janeira u sirotinjske četvrti - favele. Slovački biskup Tomaš Galis održava kateheze za tristotinjak slovačkih sudionika Svjetskoga dana mladih u faveli Madureira, do koje treba svakodnevno putovati barem dva sata. U Madureiri se nalazi crkva Sv. Groba, jedina u cijelom Brazilu s tim patronom župe, koja već desetljećima nije obnavljana. Kako posljednja dva dana pada kiša kakva kažu domaćini nije padala već dvadesetak godina, u Madureiri barake prokišnjavaju na sve strane. Prvog dana kateheza nije uopće bilo struje u Madureiri, kaže mons. Galis, ali ističe da je to njegovim mladima neprocjenjivo životno iskustvo koje će zapamtiti za cijeli život.
Sudionici Svjetskoga dana mladih dobivaju u župama na području gdje su smješteni pakete s hranom, a sa svojom "hodočasničkom" karticom u raznim prehrambenim objektima u gradu mogu uzeti tople obroke.

"Kopernikanski obrat" – Krist, stavljen u središte života mladog čovjeka, preobražava njegov život i egzistenciju, dajući mu puni smisao i duboku radost, poručio papa Franjo - Hrvatska zastava bila je posebno uočljiva na svečanosti
Rio de Janeiro, (IKA) – "Kopernikanski obrat" – Krist, stavljen u središte života mladog čovjeka, preobražava njegov život i egzistenciju, dajući mu puni smisao i duboku radost, poručio je papa Franjo u homiliji održanoj na Copacabani 25. srpnja tijekom svečanosti dočeka sudionika Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru. Lijepo je biti ovdje okupljeni zajedno oko Isusa. On nas dočekuje i prisutan je među nama ovdje u Riju. Ali ako s jedne strane Isus prihvaća nas, s druge i mi moramo prihvatiti njega, osluškivati njegovu riječ jer upravo prihvaćajući Isusa Krista, utjelovljenu riječ, Duh Sveti nas preobražava, prosvjetljuje hod prema budućnosti i daje da u nama rastu krila nade da kročimo s radošću, rekao je Papa. Ako želiš da tvoj život ima doista smisao i puninu tada vjeruj, vjeruj i tvoj će život dobiti novu ljepotu, imat ćeš kompas koji pokazuje put kojim trebaš ići; nadaj se i svaki će ti dan biti svijetao i tvoj obzor neće biti taman, već svjetlom obasjan; ljubi i tvoj će život biti poput kuće sagrađene na stijeni.
Ali tko nam to može dati, zapitao se Papa te odgovorio: U Evanđelju smo čuli odgovor: Krist, onaj koji nas vodi Bogu i koji nam donosi Boga, s njim se naš život preobražava, obnavlja i možemo gledati stvarnost novim očima, s Isusove točke gledišta, njegovim očima. Zato vam danas snažno poručujem: stavi Krista u svoj život i naći ćeš prijatelja u kojeg se možeš uvijek pouzdati; stavi Krista i vidjet ćeš kako rastu krila nade da s radošću kročiš putom budućnosti; stavi Krista i tvoj će život biti pun njegove ljubavi, bit će plodonosan život.
U napasti smo, nastavio je Papa, da stavimo same sebe u središte, da vjerujemo da samo mi gradimo svoj život ili da život čini sretnim posjedovanje, novac, moć. Ali tomu nije tako! Posjedovanje, novac, pružaju samo iluziju sreće, zapravo su oni ti koji posjeduju nas i tjeraju nas da imamo sve više, da budemo nezasitni. Potrebno je dakle ponovno staviti vlastito povjerenje u Isusa da nikada ne bismo bili razočarani. Dragi prijatelji, neka vjera u našem život ostvari obrat koji bismo mogli nazvati kopernikanskim, jer izbacuje iz središta nas i ponovno u nj stavlja Boga; vjera nas uranja u njegovu ljubav koja nam daje sigurnost, snagu, nadu. Na prvi pogled se ništa ne mijenja, ali se u najvećoj dubini našega bića sve mijenja, poručio je Papa stotinama tisuća mladih okupljenih na Copacabani.
Krist, objasnio je papa Franjo mladima, daje mir, blagost, hrabrost, radost a to su plodovi Duha Svetoga i naš se život preobražava, naš način razmišljanja i djelovanja se obnavljaju, postaju Isusov, Božji način razmišljanja i djelovanja. U Godini vjere, dodao je papa Bergoglio, ovaj Svjetski dan mladih je upravo dar koji nam se daje da se još više približimo Gospodinu, da bismo bili njegovi učenici i njegovi misionari, da dopustimo da on obnovi naš život. U ovim danima, on te čeka u svojoj riječi, poručio je Papa okupljenim mladima, slušaj ga pažljivo i u tvoje će srce njegova prisutnost unijeti toplinu. I ti dragi mladiću, draga djevojko, možeš biti radosni svjedok njegove ljubavi, hrabri svjedok njegova evanđelja da doneseš u ovaj naš svijet malo svjetla, poručio je Papa na kraju mladima.
Hrvatska zastava bila je posebno uočljiva tijekom cijele ceremonije otvaranja Svjetskoga dana mladih. Od samoga početka, na uzdignutom prostoru s Papine lijeve strane, otkako je papa Franjo došao u papamobilu na svečanu binu te tijekom cijeloga programa otvaranja, osim tijekom navještaja evanđelja i Papine homilije, vjetar s Copacabane nezaustavljivo se poigravao s hrvatskom trobojnicom. Čak i tijekom mimohoda, kada su mladi iz svih zemalja svijeta nosili zastave svojih država pred Papom, hrvatska se zastava zasebno vijorila u rukama Mate Čuture iz župe sv. Nikole Tavelića u zagrebačkom Stenjevcu, koji je imao posebnu čast da među predstavnicima mladima iz cijeloga svijeta bude u neposrednoj blizini pape Franje. U televizijskim izvješćima sa svečanosti otvaranja, svaki kadar koji je pokazivao veličanstvenu binu, neizostavno je pokazao hrvatsku zastavu.
Među stotinama biskupa i kardinala koji su bili smješteni na prostoru ispred bine bio je i predstavnik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski.

Rio de Janeiro, (IKA) - Na početku svečanosti dočeka sudionika Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru, u četvrtak 25. srpnja na Copacabani u uvodnom pozdravu papa Franjo je pozvao mlade da se u trenutku šutnje pomole za mladu Sophie Moriničre, koja je prošli tjedan na putu za Rio poginula u prometnoj nesreći u francuskoj Gvajani. A potom je naglasio kako se, nakon Buenos Airesa 1987., Svjetski dan mladih po drugi puta vraća u Latinsku Ameriku.
„A vi, mladi, odgovori ste u velikom broju na poziv pape Benedikta XVI., koji vas je sazvao da ga proslavite. Zahvaljujemo mu od sveg srca! Njemu koji nas je danas sazvao ovamo, upućujemo pozdrav i snažni pljesak", pozvao je Papa mlade koji su zapljeskali uz poklike „Benedikte, Benedikte" kojima se pridružio i sam Sveti Otac. „Vi znate", nastavio je vidljivo ganut papa Franjo, „da sam prije nego sam došao u Brazil s njim razgovarao i zamolio ga da me svojom molitvom prati na putovanju. A on mi je rekao: pratit ću vas molitvom i bit ću uz televizor. Tako u ovom trenutku, on nas gleda".

Mate Čutura iz Zagreba ponosan je na činjenicu što se u njegovim rukama na svečanoj bini u Rio de Janeiru tijekom dočeka pape Franje stalno vijorila jedino hrvatska zastava
Rio de Janeiro, (IKA) - Hrvatska zastava koja se ponosno vijorila na najistaknutijem mjestu svečanoga dočeka pape Franje na Copacabani u četvrtak 25. srpnja bila je u rukama hrvatskog predstavnika Mate Čuture, župljanina župe sv. Nikole Biskupa u zagrebačkom Stenjevcu. Iznoseći svoje dojmove, istaknuo je:
"Sav se trud isplatio. Obučen u šestinsku narodnu nošnju držao sam u rukama hrvatsku zastavu tako da su je svi mogli vidjeti. Vožnja taksijem, pješačenje, probijanje kroz gužvu, sve je to neusporedivo u odnosu na radost koju sam tada osjećao u srcu. Mene se nije moglo vidjeti jer sam bio zajedno s predstavnicima drugih naroda te volonterima, ali se zato zastava vidjela. Drugi su predstavnici bili obično obučeni, neki su imali jednostavan znak, poput Meksikanca koji je imao veliki šešir, a neki su imali svoju nacionalnu zastavu prebačenu preko leđa. Ja sam imao štap za zastavu i Bogu hvala, unio sam ga bez problema na binu sa sobom. Mislio sam da neću moći, ali probao sam i na svu sreću, prošlo je. Iznimna mi je čast bila predstavljati domovinu pred tolikim svijetom. Naša zastava bila je, koliko sam uspio čuti, non-stop u kadru a televizijski prijenos išao je po cijeloj kugli zemaljskoj. Pokraj mene je bio i brazilski predstavnik sa zastavom, ali je nije stalno držao podignutu. U Brazilu nismo mi Hrvati bili organizatori, a hrvatska zastava bila je u prvom planu, to je poseban osjećaj", rekao Mate Čutura, zahvaljujući Uredu za mlade Hrvatske biskupske konferencije i djelatnici Ureda Ivani Čogelja koja je uspjela srediti sve formalnosti i dobiti akreditaciju za pristup na svečanu binu u neposrednoj blizini pape Franje.
Pripreme za to sudjelovanje počele su davno prije polaska na hodočašće u Rio de Janeiro. Prema traženim propozicijama, Ured za mlade trebao je iz Zagreba poslati podatke o izabranim predstavnicima u Rio de Janeiro za dva događaja: za doček pape Franje i za bdjenje s papom Franjom u subotu 27. srpnja. Nakon što se tristotinjak Hrvata na Copacabani radovalo s Čuturom 25. srpnja, Hrvatsku će na bdjenju u subotu, u neposrednoj blizini Svetoga Oca, predstavljati Sunčica Biškup iz župe sv. Vida u Varaždinu.

Papa predvodio molitvu Anđeo Gospodnji s balkona nadbiskupske palače u Rio de Janeiru
Rio de Janeiro, (IKA) - Danas u podne po lokalnom vremenu, a u sedamnaest sati prema srednjeeuropskom, Papa se s balkona nadbiskupske palače u Rio de Janeiro obratio mnoštvu kratkim nagovorom uz molitvu Anđeo Gospodnji. Na početku je zahvalio na srdačnom dočeku, a onda istaknuo da se raduje zajedno sa svima što pripadamo Kristu i njegovoj Crkvi da bismo životom svjedočili tu vjeru. Spominjući današnji blagdan Marijinih roditelja svetoga Joakima i svete Ane, papa Franjo je kazao: U njihovoj je kući Marija naučila slušati Gospodina i slijediti njegovu volju. Sveti Joakim i Ana dio su dugoga lanca kojim se prenosila vjera i ljubav prema Bogu, u toplini obitelji, sve do Marije koja je prihvatila Božjega Sina u svoje krilo i darovala ga svijetu, darovala ga nama. To nam pokazuje dragocjenu vrijednost obitelji kao povlaštenoga mjesta za prenošenje vjere!, istaknuo je Sveti Otac.
S tim u vezi Papa je podsjetio da se u Brazilu i u nekim drugim zemljama Latinske Amerike danas slavi dan djedova i baka. Oni su vrlo važni u životu obitelji za prenošenje baštine ljudskosti i vjere, što je bitno i za svako društvo. Važan je također susret i dijalog među generacijama, osobito unutar obitelji, istaknuo je Papa te nastavio: Djeca i stariji budućnost su naroda. Djeca zato jer će ponijeti povijest, a stariji zato jer prenose iskustvo i mudrost života. Stoga i na ovom Svjetskom danu mladeži mladi žele pozdraviti bake i djedove srdačno im zahvaljujući za svjedočenje.
Prije toga, u prijepodnevnim satima Papa je ispovjedio nekoliko mladih sudionika na Svjetskom danu mladih, a potom se susreo sa skupinom mladih zatvorenika.

Rio de Janeiro, (IKA) - Ravnatelj Tiskovnog ureda Federico Lombardi na uobičajenom brifingu za novinare 26. srpnja govorio je o događajima u Papinu programu. Prije križnoga puta s mladima Sveti Otac, podsjetio je o. Lombardi, ispovjedio je nekoliko mladih sudionika Svjetskog dana mladih, a potom se susreo sa skupinom mladih uznika. Tijekom leta prema Riju Papa mi je rekao da mogu objaviti kako dva puta mjesečno telefonira skupini mladih zatvorenika u Buenos Airesu.
O. Lombardi se osvrnuo i na Papin posjet faveli Varginha. Želio bih spomenuti dvije stvari. Prva, čini mi se da su Papu, tijekom molitve u kapeli favele, svladale emocije i da su mu se oči orosile suzama. Druga je pak, kada smo ušli u malu obiteljsku kućicu, zapravo prostoriju od 20 četvornih metara, zatekli smo dvadesetak osoba, možda i više. I tu je bilo vrlo uzbudljivo, a najljepše je bilo to kad su Papi dali u naručje svu nazočnu djecu. Jedno po jedno uzeo je u naručje i blagoslovio. Potom su zajedno izmolili Oče naš i Zdravo Marija, bio je trenutak velike duhovnosti, rekao je o. Lombardi.
Govoreći pak o Papinu susretu s argentinskom mladeži, pater je Lombardi rekao da je papa Franjo rekao mladima: Što očekujem od vas? Da vičete, da galamite, da stvarate nered! A smisao je njegovih riječi da se ne zatvaraju u sebe: to je Papina klasična poruka o misijskom poslanju za one koji se ne boje mijenjati, koji se ne boje novina. Premda bi to bilo neugodno i stvaralo nered, ipak treba ići u nove zemlje i naviještati Boga, objasnio je pater Lombardi dodajući da će se molitveno bdjenje i zaključna misa Svjetskoga dana mladih namjesto u Guaratibi, gdje je zbog jakih kiša zavladao pravi potop, održavati na plaži Copacabana, a ujedno je najavio da papa Franjo neće u sljedećoj godini posjetiti Argentinu.

Po križu Isus se sjedinjuje sa šutnjom žrtava nasilja i sa svim osobama koje trpe od gladi u svijetu koji si, s druge strane, dopušta luksuz bacati svaki dan na tone hrane; po križu Isus se sjedinjuje s tolikim majkama i očevima koji trpe gledajući vlastitu djecu kao žrtve umjetnog raja poput droge; po križu Isus se sjedinjuje s brojnim mladima koji su izgubili povjerenje u političke institucije jer vide egoizam i korupciju ili s onima koji su izgubili vjeru u Crkvu, pa čak i u Boga, zbog nedosljednosti kršćana i službenika evanđelja, rekao je Papa u homiliji nakon križnog puta
Rio de Janeiro, (IKA) - Nakon što je u petak 26. srpnja rano poslijepodne ručao s dvanaestero mladih sa svih pet kontinenata, papa Franjo se u 18 sati po lokalnom vremenu, a u 23 po srednjeeuropskom, vratio na Copacabanu gdje je s više od milijun mladih razmatrao o Kristovoj muci. Znakovitim i spektakularnim uprizorenjem postaja Križnog puta, uz glazbenu pratnju nadahnutu na Beethovenovim djelima, sa više od 280 umjetnika i „glumaca", mladi su kroz 13 postaja postavljenih na 900 metara dugom putu nosili ukrašeni križ Svjetskih dana mladih, da bi ga na 14. postaji uzdigli na podij s Papom gdje je prikazana 14 postaja. U središte razmatranja na postajama križnog puta, za koje su tekst napisala dvojica svećenika iz družbe Dehonijanaca, utkano je bilo trpljenje čovječanstva otkupljenog po Kristovom Križu: poziv misionara; obraćenje ovisnika o opojnim sredstvima; borba u obrani života od začeća do naravne smrti; izazovi na životnom putu bogoslova; „žrtve kulture smrti": žene koje se prostituiraju, obitelji koje žive u bijedi, bolesnici bez pristupa zdravstvenoj skrbi, starije osobe, mladi bez posla; zaljubljenost utemeljena na ljubavi, a ne na strastima; govor o ženama koje trpe; razlučivanje dobra i zla u korištenju interneta; mladi zatvorenici, neizlječive bolesti; mir i vjerska sloboda, nadvladavanje sekularizacije i nasilja sve do potrebe širenja evanđelja i u uvjetima progona.
Na početku govora po završetku križnog puta, Papa je podsjetio da je na svršetku Svete godine Otkupljenja bl. Ivan Pavao II. mladima povjerio križ da ga nose svijetom „kao znak Isusove ljubavi prema čovječanstvu" te da naviještaju svima „da je samo u Kristu umrlom i uskrsnulom spasenje i otkupljenje". Rekavši kako nitko ne može dotaknuti Isusov križ a da u njemu ne ostavi nešto od sama sebe i da u svoj život ne ponese nešto od tog križa, Papa je mladima postavio tri pitanja: „Što ste vi, dragi mladi Brazila, ostavili u križu u ove dvije godine u kojima je prolazio vašom ogromnom zemljom? I što je Isusov križ ostavio u svakome od vas? I, konačno, što u našem životu uči ovaj Križ?"
Vezano uz prvo pitanje Papa je istaknuo da Isus svojim križem prolazi našim ulicama i na sebe uzima naše strahove, probleme, trpljenja: „Po križu Isus se sjedinjuje sa šutnjom žrtava nasilja, koje sad više ne mogu vikati, posebno onih nevinih i onih koji se ne mogu braniti; po križu se Isus sjedinjuje s obiteljima u poteškoćama, i koje oplakuju tragični gubitak svoje djece; po križu se Isus sjedinujuje sa svim osobama koje trpe od gladi u svijetu koji si, s druge strane, dopušta luksuz bacati svaki dan na tone hrane; po križu Isus se sjedinjuje s tolikim majkama i očevima koji trpe gledajući vlastitu djecu kao žrtve umjetnog raja poput droge; po križu Isus se sjedinjuje s progonjenima zbog vjere, ideja, ili jednostavno zbog boje kože; po križu Isus se sjedinjuje s brojnim mladima koji su izgubili povjerenje u političke institucije jer vide egoizam i korupciju ili s onima koji su izgubili vjeru u Crkvu, pa čak i u Boga, zbog nedosljednosti kršćana i službenika evanđelja." Iako je na Kristovom križu vidljivo trpljenje i naši grijesi, „On sve prihvaća raširenim rukama, na svoja ramena stavlja naše križeve i govori: Hrabro! Nisi sam u tom nošenju! Ja ih nosim s tobom i ja sam pobijedio smrt i došao ti dati nadu, dati ti život."
Odgovarajući na drugo pitanje o tome što je Kristov križ ostavio u onima koji su ga vidjeli i dotaknuli, odnosno u svakome od nas, Papa je pojasnio da križ ostavlja dobro koje nitko ne može dati, a to je sigurnost vjerne ljubavi Boga prema nama: „Tako velike ljubavi koja ulazi u naš grijeh te ga oprašta, ulazi u naše trpljenje i daje nam snagu da ga nosimo, ulazi i u našu smrt da je pobijedi i da nas spasi." U Kristovom križu je sva Božja ljubav i Njegovo beskrajno milosrđe, u koje se možemo pouzdati i vjerovati, dodao je Papa uputivši mladima poziv: „Pouzdajmo se u Isusa, povjerimo se Isusu, jer On nikad ne razočarava nikoga! Samo ćemo u Kristu umrlom i uskrslom pronaći spasenje i otkupljenje. S njim, zlo, trpljenje i smrt nemaju posljednju riječ, jer On nam daje nadu i život." Papa je podsjetio i na to da je prvo ime Brazila bilo "Terra de Santa Cruz" i kako je Kristov Križ usađen ne samo na plažu prije pet stotina godina, nego i u povijest, u srce i život brazilskog i mnogih drugih naroda.
Vezano uz poruku Križa u životu svakog pojedinca, Papa je upozorio da „Kristov križ poziva i da dopustimo biti zaraženi tom ljubavlju, uči nas da gledamo drugoga uvijek milosrđem i ljubavlju, a napose one koji trpe, koji su potrebni pomoći, koji očekuju riječ, gestu, križ nas poziva da izađemo iz samih sebe da bismo im pošli ususret i pružili im ruku." Na mnogo likova na Isusovom putu do Kalvarije ukazao je Sveti Otac i pitao mlade: „Ja te danas pitam: poput kojeg od njih želiš biti? Želiš li biti poput Pilata koji nema hrabrosti ići protiv struje da spasi Isusov život, pa si pere ruke. Reci mi: jesi li jedan od onih koji peru ruke, koji se pravi da ne razumije i okreće glavu na drugu stranu? Ili si poput Cirenca koji pomaže Isusu nositi ono teško drvo, poput Marije i drugih žena, koje se ne boje pratiti Isusa sve do kraja, s ljubavlju, s nježnošću." Na kraju je Papa zaključio: „Isus te sada gleda i kaže ti: želiš li mi pomoći nositi Križ? Sa svom snagom mladića i djevojke, što ćeš Mu odgovoriti?".

Biskup Gorski na posljednjoj katehezi u Rio de Janeiru pozvao hrvatske sudionike da svojim životom daju vjerodostojni doprinos novoj evangelizaciji
Rio de Janeiro, (IKA) - Ovo je hodočašće vjere i kada se vratite u domovinu živite radosno svoju vjeru i budite radosni i vedri kršćani bez straha pred budućnošću, jer bilo što se dogodilo Bog je s vama, rekao je predsjednik Odbora za mlade Hrvatske biskupske konferencije zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski na završetku misnoga slavlja i treće kateheze u petak 26. srpnja u crkvi Sv. Petra u Rio Compridu.
Na posljednjoj se katehezi okupilo najviše sudionika jer su se hrvatskoj skupini pridružila 154 pripadnika Neokatekeumenskoga puta iz Zagreba i Splita te Slovenije i Makedonije, koji su te noći stigli iz Sao Paola, te je skupina dosegnula konačnu brojku od gotovo 350 sudionika. Nakon raspjevanog okupljanja u prostranom dvorištu ispred crkve Sv. Petra, lijepo sunčano vrijeme dalo je novoga poleta za molitvu Jutarnje, koju su uz gromoglasno pjevanje uz gitare predvodili članovi Neokatekumenskoga puta. Treća kateheza nosila je naslov "Biti misionar" i uklapa se, kako je rekao mons. Gorski, u veliki pothvat nove evangelizacije koji je Crkva započela s nakanom da o uvijek novoj poruci evanđelja progovori na novi način. Vjera se ne prenosi knjigama nego svjedočanstvom života, rekao je mons. Gorski, pojasnivši da se život današnjih kršćana treba jače prepoznavati u osobnoj i društvenoj dimenziji vjere: u zauzimanju za pravednost i milosrđe u svijetu, iskrenoj molitvi koja jača izgradnju mističnoga Tijela Kristova i povezanost svih članova Crkve te vjerodostojan vjernički život koji ne ostaje zatvoren u okvirima privatnosti. Navevši nadalje mjesta života i djelovanja kršćana, mons. Gorski pozvao je okupljene na jače djelovanje na području medija, posebice interneta, u življenju odgojnih obiteljskih vrjednota te na području kulture, umjetnosti i politike.
Internet je sredstvo silnih mogućnosti i upravo jer se putem Interneta širi toliko različitih ideja suprotnih kršćanskim životnim stavovima unesite na to područje svoje stavove i preplavite ga Evanđeljem, istaknuo je mons. Gorski, podsjetivši da su kršćani i u vrijeme progona ostavljali svoje simbole po mjestima u kojima su živjeli, posebice "Ihthis", znak ribe ali i svjedočanstvo vjere u Isusa Krista, sina Božjega i spasitelja.
U homiliji biskup Gorski je na temelju Isusovih riječi iz evanđelja "Duh Gospodnji na meni je jer me pomazao", protumačio da je svaki kršćanin po sakramentu krštenja poslan donositi radosnu vijest spasenja ljudima svojega vremena po svom vjerodostojnom životu.
Na kraju misnoga slavlja, koje je mons. Gorski predvodio u koncelebraciji s 23 svećenika, zahvalio je svim sudionicima koji su vjerno i zauzeto pohađali kateheze te se na taj način pripremali za veliki Svjetski dan mladih i susret sa Svetim Ocem. Riječ zahvale izrekao je i domaćinima u crkvi Sv. Petra koji su se nesebično potrudili u prihvatu i organizaciji boravka u njihovoj crkvi. Biskup Gorski također je obavijestio sve sudionike, da će se svi susreti sa Svetim Ocem nastaviti na Copacabani, jer su posljedice nedavne kiše onemogućile daljnje organiziranje susreta na predviđenom "Polju vjere" na Guaratibi.
U poslijepodnevnim satima mladi su se uputili na Copacabanu gdje su sudjelovali u dojmljivom Križnom putu s papom Franjom, kojeg su uz postaje na Copacabani scenski izvodili tisuće aktera, a u meditacijama su bila naznačena brojna mjesta patnje suvremenih Brazilaca ali i ljudi cijeloga svijeta – od početka života do njegova prirodnog završetka.
Posljednjega dana kateheza, iz župe sv. Franje Ksaverskoga su na mjesta kateheza uz dvadesetak biskupa išla i trojica kardinala: Andre Vingt Trois iz Francuske, George Pell iz Australije i Joseph Zen, umirovljeni nadbiskup Hong Konga.

Rio de Janeiro, (IKA) – Posljednja točka Papina programa šestog dana apostolskog pohoda Brazilu 27. srpnja prije bdjenja s mladima, jedne od središnjih točaka Papina pohoda, bio je ručak s predsjedništvom Nacionalne konferencije brazilskih biskupa koja broji 275 crkvenih pokrajina, te s kardinalima i brazilskim biskupima u Nadbiskupskom dvoru u Rio de Janeiru.
Rezultat pastoralnog rada ne oslanja se na bogatstvo sredstava, već na kreativnosti ljubavi. Potrebni su i upornost i organizacija, ali prije svega treba znati da snaga Crkve ne prebiva u sebi samoj već se krije u Božjim dubokim vodama, u koje je ona pozvana baciti mreže, rekao je Papa. Crkva se, nadalje, ne smije udaljavati od jednostavnosti. Ponekad gubimo one koji nas ne razumiju jer smo izgubili jednostavnost, „uvozeći" izvana također jednu racionalnost koja je tuđa našem narodu. Bez gramatike jednostavnosti, Crkva se lišava uvjeta koji omogućuju „uloviti" Boga u dubokim vodama njegova otajstva. Papa Franjo se zatim usredotočio na učenike iz Emausa, koje je sablaznio prividni Mesijin poraz. Osvrnuo se pritom na one koji napuštaju Crkvu koja se „možda čini previše hladnom, možda previše autoreferencijalnom, možda previše zatočenom u vlastite stroge jezike. U pogledu te situacije trebamo Crkvu koja se ne boji izaći u njihovu tamu", rekao je Papa. Trebamo Crkva koja je kadra presresti ih na njihovu putu. Trebamo Crkvu koja se zna upustiti s njima u razgovor. Trebamo Crkvu koja zna zapodjenuti dijalog s tim učenicima, koji, bježeći iz Jeruzalema, besciljno lutaju, sami, s vlastitim razočaranjem, razočaranošću kršćanstvom koje smatraju besplodnim, nesposobnim dati smisao, rekao je Papa.
Mnogi su se zaljubili u globalizaciju koja ima u sebi nešto doista pozitivno, ali mnogima promiče tamna strana kao što je gubljenje iskustva pripadnosti bilo kojem gnijezdu, razdor u obiteljima, nesposobnost ljubiti i opraštati. Pošto im se velika Crkva učinila nečim što je izvan njihova dosega, mnogi su se dakle dali u traganje za nečim drugim i doživjeli novo razočaranje. Javlja se dakle jedno središnje pitanje: jesmo li još uvijek Crkva koja može zagrijati srce? Crkva kadra ponovno dovesti u Jeruzalem? U svijetu u kojem privlači sve ono što je brzo, poput interneta, ali se istodobno osjeća očajnička potreba za mirom, Papa se pita jesmo li još uvijek kadri pokazati veličinu ljubavi u poniženju križa. Trebamo dakle Crkvu koja je kadra pomoći ljudima da osjete da je ona „naša Majka". Papa je zatim podsjetio na neke izazove za Crkvu u Brazilu, kao što su odgoj i izobrazba poslužitelja koji su kadri zagrijati srca ljudi, duboka revizija struktura za odgoj i izobrazbu, stručna izobrazba na svim razinama, misija, okretanje Crkve onima koji trebaju razumijevanje, opraštanje, ljubav, ojačati obitelj koja ostaje bitna stanica za društvu i Crkvu, mladi i žene. U društvu, istaknuo je Papa, Crkva traži samo jedno: slobodu naviještanja evanđelja na cjelovit način, i onda kada je to u suprotnosti sa svijetom. Crkva želi uprisutniti onu nematerijalnu baštinu bez koje se društvo rastače, a gradove bi zagušili vlastiti zidovi, duboki jazovi, barijere. Crkva ima pravo i dužnost držati upaljenim plamen čovjekove slobode i jedinstva, rekao je Papa koji je na kraju pozvao na očuvanje stvorenog svijeta.

Nemojte se staviti na rep povijesnih zbivanja, budite protagonisti, gradite bolji svijet, svijet u kojem vlada bratstvo, svijet pravde, ljubavi, mira, solidarnosti. Idite uvijek naprijed! Nastavite pobjeđivati bezvoljnost i pružati kršćanski odgovor na društvena i politička pitanja. Budite graditelji budućnosti, koji rade na stvaranju boljeg svijeta, poručio je Papa na molitvenom bdjenju Svjetskog dana mladih na Copacabani na kojem je sudjelovalo dva milijuna mladih
Rio de Janeiro, (IKA) - Više od dva milijuna mladih okupilo se 27. srpnja navečer s papom Franjom na molitvenom bdjenju na Copacabani, gdje će mladi provesti i noć u iščekivanju završne Mise 28. Svjetskog dana mladih. Vožnju Pape kroz Atlantsku aveniju do plaže Copacabana mladi su pratili povicima „Esta es la juventud del Papa" (Ovo je Papina mladež). U središtvu prvog dijela dvosatnog programa bila je scenografija u kojoj su mladi po primjeru sv. Franje uprizorili gradnju jedne crkve, a sve to isprepleteno svjedočanstvima četvero mladih. Tridesetogodišnji mladić iz sređene i vjerničke obitelji prošao je kroz svijet razočaranja, droge i magije, uz abortus vlastitog djeteta da bi se potom vratio Bogu i sada sudjelovao u pripremi Svjetskog susreta mladih; svećenik je pošao u misijske zemlje da bude navjestitelj Radosne vijesti; 23-godišnji mladić kao žrtva razbojničke pljačke u svom domu, s plamenom vjere upaljenim na susretu u Madridu 2011., svoja je invalidska kolica prihvatio kao križ radosti i prisutne mlade pozvao na vjernost; 21-godišnja djevojka nesretna zbog majke koja boluje od anoreksije, psuje i kćer doživljava kao teret, slušajući na radiju jednu duhovnu pjesmu doživjela je radost ljubiti Boga i bližnje, uz duboku želju pomoći majci.
U govoru mladima Papa je krenuo od sv. Franje Asiškog koji je čuvši glas Raspetog da ide i popravi njegovu Crkvu, spremno odgovorio otkrivši s vremenom da se ne radi o gradnji materijalne građevine, nego o „stavljanju u službu Crkve, ljubeći je i radeći kako bi se u njoj uvijek sve više odražavalo lice Kristovo".
Naglasivši kako su mladi i danas potrebni Gospodinu, Sveti Otac ih je više put pozvao na trenutke šutnje i traženje odgovora u srcu na pitanja koja im je postavljao. „Dragi mladi, Gospodin vas treba. I danas zove svakog od vas da ga slijedite u Njegovoj Crkvi i da budete misionari. Gospodin vas danas zove, tebe, tebe, svakog od vas. Slušajte u srcu ono što kaže", rekao je Papa. Osvrnuvši se na činjenicu da je bdjenje zbog lošeg vremena moralo biti premješteno s Campus Fidei, Papa je rekao je upitao: „Ne govori li nam Gospodin da pravo polje vjere, pravi campus fidei, nije neko geografsko mjesto, nego smo to mi? Da, istina je! Svatko od nas, svatko od vas, ja, svi!" A iz toga proizlazi poziv učenika-misionara, za čije bolje razumijevanje se Papa poslužio trima slikama: polje kao mjesto za sijanje; polje kao mjesto za treniranje; polje kao gradilište.
Polazeći od Isusove prispodobe o sijaču i sjemenu, Papa je rekao da „svakog dana, ali danas na poseban način, Isus sije, kad prihvaćamo Božju riječ, tada smo mi polje vjere! Molim vas, dopustite da Krist i Njegova Riječ uđu u vaš život i da uzmognu isklijati i rasti". Papa je potom upitao: „Kakva smo mi vrsta tla, kakva vrsta tla želimo biti? Možda smo nekad poput ceste: slušamo Gospodina, ali u našem se životu ništa ne mijenja, jer dopuštamo da nas zagluše toliki površni pozivi koje slušamo". Ili „smo poput kamenitog tla: s oduševljenjem prihvaćamo Isusa, ali smo nepostojani i pred teškoćama nemamo hrabrosti ići protiv struje." Ili „smo poput trnovitog tla: stvari, negativne strasti guše u nama Gospodinovu riječ".
„Ali danas sam siguran," – nastavio je Papa – „da sjeme može pasti na dobru zemlju i da želite biti dobro tlo, ozbiljni a ne 'part-time' kršćani, ne 'plašljivi' ili 'kršćani izvana', nego autentični kršćani. Uvjeren sam da ne želite živjeti lažnu slobodu koja se povodi za modama i trenutnim pogodnostima. Znam da ciljate visoko, konačnim izborima koji daju puni smisao životu."
Govoreći potom o polju kao mjestu za vježbanje, Papa je rekao da rekao „Isus traži da ga slijedimo čitav život, da budemo njegovi učenici, da 'igramo u njegovoj momčadi'". A da bi igrač igrao u momčadi, „mora trenirati i to mnogo!", pri čemu „nam Isus nudi nešto mnogo veće od Svjetskog kupa. Isus nam daje mogućnost plodnog života, sretnog života te nam nudi i budućnost s Njim koja nema kraja, vječni život". A da bismo ušli u Isusovu momčad, potrebno je platiti ulaznicu, a ta „ulaznica je trenirati da 'budemo u formi', da se bez straha suočimo sa svim životnim situacijama, svjedočeći našu vjeru." I to kroz dijalog s Njim u molitvi, kroz sakramente i kroz bratsku ljubav.
U govor o polju kao gradilištu Papa je smjestio izgradnju Crkve kao obitelji braće koja prolaze istim putem pozvavši mlade: „Nemojte se staviti na rep povijesnih zbivanja, budite protagonisti, gradite bolji svijet, svijet u kojem vlada bratstvo, svijet pravde, ljubavi, mira, solidarnosti. Idite uvijek naprijed". A kad je riječ o Isusovoj Crkvi „svatko od nas je živi kamen", koji „teba graditi jedinstvo i sigurnost Crkve, a ne graditi malenu kapelicu koja može primiti samo grupicu ljudi. Isus od nas traži da njegova Crkva bude tako velika da može primiti čitavo čovječanstvo, da bude kuća za sve! Kaže meni, vama, svakome: 'Pođite i učinite mojim učenicima sve narode'. Večeras mu odgovorimo: Da, Gospodine, i ja želim biti živi kamen; zajedno želimo graditi Isusovu Crkvu! Želim poći i biti graditelj Kristove Crkve!
Rekavši potom kako prati vijesti iz svijeta u kojima mnogo mladih na ulicama izražava želju za pravednijim i bratskijim svijetom. Rekavši kako je riječ o mladim ljudima koji žele biti protagonisti promjene, Papa je poručio mladima na Copacabani: „Molim vas, ne govorite da su drugi protagonisti promjene. Vi ste ti koji imaju budućnost. Preko vas budućnost ulazi u svijet. I vas molim da budete protagonisti te promjene. Nastavite pobjeđivati bezvoljnost i pružati kršćanski odgovor na društvena i politička pitanja. Budite graditelji budućnosti, koji rade na stvaranju boljeg svijeta. Dragi mladi, molim vas, ne budite puki pasivni promatrači života, pozvao je Papa mlade. Na pitanje odakle početi, Papa je podsjetio na odgovor Majke Terezije: „Ti i ja! Od vas i od mene!"
Zaključujući svoju poruku mladima Sveti Otac je rekao: „Dragi prijatelji, ne zaboravite: vi ste polje vjere! Vi ste Kristovi atlete! Vi ste graditelji ljepše Crkve i boljeg svijeta. Uzdignimo svoj pogled prema Majci Božjoj. Ona pomaže nasljedovati Isusa, daje nam primjer svojim 'da' Bogu: Evo službenice Gospodnje neka mi bude po riječi tvojoj."
Po svršetku Papinog govora, mladi su rastavili maketu crkve, radosno odnoseći dijelove u različitim smjerovima simbolizirajući tako „izlazak iz sebe" u duhu Isusovih učenika-misonara. Potom je uslijedila procesija s Presvetim i euharistijsko klanjanje, praćeno molitvama, pjesmom i dugim trenucima šutnje uz suze mnogih sudionika. Papa je potom podijelio blagoslov te se uz pjesmu Zdravo, Kraljice zaustavio pred kipom Gospe od Aparecide.

Donositi evanđelje znači donositi Božju snagu da bi istrebljivali i rušili nasilje; zatirali i ništili barijere sebičnosti, netolerancije i mržnje; da bi gradili novi svijet. Isus računa na vas! Crkva računa na vas! Papa računa na vas!, poručio je Papa u homiliji na završnoj misi u Rio de Janeiru
Rio de Janeiro, (IKA) – Nepregledno mnoštvo mladih, prema službenim procjenama oko tri milijuna, okupilo se na plaži Copacabana Rio de Janeira na završnom misnom slavlju 28. Svjetskog dana mladih održanog na temu „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode". Na misi je sudjelovala i brazilska predsjednica Dilma Rousseff te predsjednici Argentine, Bolivije i Surinama te potpredsjednici Urugvaja i Paname.
Isusov poziv: „Pođite učinite učenicima sve narode" bio je u središtu homilije Svetog Oca koji je konstatirao da je „bilo lijepo sudjelovati na Svjetskom danu mladih, živjeti vjeru zajedno s mladima iz svih krajeva svijeta, ali sada" – poručio je Papa mladima – „ti moraš ići i prenositi to iskustvo drugima". Iskustvo ovog susreta ne smije ostati zatvoreno u vaš život i u malu skupinu župe, pokreta, vaše zajednice. Bilo bi to kao da se oduzme kisik plamenu koji gori. Vjera je plamen koji postaje sve jači što se više dijeli, prenosi, da svi mogu upoznati, ljubiti i ispovijedati Isusa Krista koji je Gospodin života i povijesti, rekao je Papa. „Dijeliti iskustvo vjere, svjedočiti vjeru, naviještati evanđelje je poslanje koje Gospodin povjerava čitavoj Crkvi, i tebi; ta zapovijed, međutim, nije plod želje za vladanjem ili moći, već snage ljubavi, činjenice da je Isus prvi došao među nas i dao nam ne nešto od sebe, već samoga sebe, dao je svoj život da nas spasi i pokaže nam Božju ljubav i milosrđe. Isus se prema nama ne odnosi kao prema robovima, već kao prema slobodnim ljudima, prijateljima, braćom; ne samo da nas šalje, već nas prati, uvijek je uz nas u tom poslanju ljubavi. Ne bojte se, istaknuo je Papa, poći i nositi Krista u sve sredine, sve do egzistencijalnih periferija, i onima koji se čine najudaljenijima, najravnodušnijima. Gospodin traži sve, želi da svi osjete toplinu njegova milosrđa i njegove ljubavi. Papa je zatim dodao da su Crkve u Latinskoj Americi zauzete u kontinentalnoj misiji koju su pokrenuli biskupi. „Brazile, Latinska Ameriko, svijet treba Krista! Ovaj kontinent je primio navještaj, koji je označio njegov put i donio mnogo ploda. Sada je taj navještaj povjeren također vama, da odzvanja novom snagom", rekao je Papa. Crkva vas treba, poručio je Papa mladima, treba polet, kreativnost i radost koji vas karakteriziraju. Veliki apostol Brazila blaženi José de Anchieta pošao je u misiju kada je imao svega devetnaest godina. Znate li koje je najbolje sredstvo za evangeliziranje mladih? Sami mladi. To je put kojim treba ići, rekao je Papa.
Isus, nastavio je Papa, nije rekao: „Idi", već: „Idite": pozvani smo zajedno. Dragi mladi, osjetite da vas u toj misiji prati čitava Crkva i zajednica svetih, rekao je Papa te dodao: „Kada se zajedno uhvatimo u koštac sa izazovima, tada smo snažni, otkrivamo resurse za koje nismo ni znali da ih imamo. Isus nije pozvao apostole da žive izolirani, pozvao ih je da tvore jednu grupu, zajednicu." Prezbitere je Papa pozvao da prate mlade, ali, dodao je, „to je samo jedna etapa hoda. Nastavite ih pratiti velikodušno i radosno, pomažite im da se aktivno uključe u Crkvi; neka se nikada ne osjećaju samima".
Na kraju je Papa govorio o služenju. „Evangelizirati znači osobno svjedočiti Božju ljubav, pobijediti naše egoizme, znači služiti tako da se prignemo do nogu svoje braće da ih operemo kao što je učinio Isus. Na završetku homilije Papa je istaknuo da onaj koji evangelizira biva evangeliziran, onaj koji prenosi radost, radost i prima. „Dragi mladi, po povratku u svoje domove ne bojte se biti velikodušni s Kristom, svjedočiti njegovo evanđelje. U prvom čitanju Bog šalje proroka Jeremiju, daje mu moć da istrebljuje i ruši, da zatire i ništi, da gradi i sadi (Jr 1, 10). To i za vas vrijedi", rekao je Papa. „Donositi evanđelje" znači „donositi Božju snagu da bi istrebljivali i rušili nasilje; zatirali i ništili barijere sebičnosti, netolerancije i mržnje; da bi gradili novi svijet. Isus računa na vas! Crkva računa na vas! Papa računa na vas!, rekao je Papa zazvavši na kraju zaštitu „Isusove Majke i Majke naše".
Na kraju mise predsjednik Papinskog vijeća za laike kardinal Stanislaw Rylko uputio je riječi zahvalnosti papi Franji. Pred vama, Svetosti, su mladi iz najudaljenijih krajeva svijeta. To je prelijepa slika mlade Crkve, Crkve pune nade. Bili su to dani, rekao je kardinal Rylko osvrćući se na Svjetski dan mladih 2013., goleme evanđeoske sjetve: oko 300 biskupa je održalo kateheze na 27 različitih jezika; toliki trenuci molitve u šutnji; mnoštvo mladih koji su pristupili sakramentu pomirenja; tolika radost da smo zajedno kao braća da svjedočimo pred svijetom da je lijepo biti kršćani, da vrijedi slijediti Krista u svom životu. U Vašoj srdačnoj i jednostavnoj riječi mladi nalaze odgovore na malobrojna pitanja koja muče njihova srca. Papa Franjo potiče mlade da izađu iz samih sebe i pođu prema egzistencijalnim periferijama našega svijeta i donose evanđelje, počevši od siromašnih, isključenih, marginaliziranih, poručio je kardinal Rylko.
Na završetku mise Papa je predvodio molitvu Anđeo Gospodnji i nakon molitve najavio da će se idući Svjetski dan mladih održati 2016. u Krakowu u Poljskoj.

Izvor: IKA

Draga braćo i sestre, na završetku ovog euharistijskog slavlja kojim smo uzdigli Bogu našu pjesmu hvale i zahvalnosti za sve milosti primljene tijekom ovog Svjetskog dana mladih, želim još jednom zahvaliti mons. Oraniju Tempestu i kardinalu Ryłku za riječi koje su mi uputili. Zahvaljujem i vama, dragi mladi, za sve radosti koje ste mi pružili u ovim danima. Hvala! Svakog od vas nosim u svom srcu! Sada uzdignimo svoj pogled nebeskoj Majci, Djevici Mariji. U ovim danima, Isus vam je ustrajno ponavljao poziv da budete njegovi učenici misionari; slušali ste glas Dobrog Pastira koji vas je pozvao po imenu i vi ste prepoznali glas onoga koji vas zove (usp. Iv 10, 4). Nije li možda istina da ste u tome glasu, koji je odzvanjao u vašim srcima, osjetili nježnost Božje ljubavi? Da ste doživjeli ljepotu nasljedovanja Krista, zajedno, u Crkvi? Da ste shvatili da je evanđelje odgovor na želju za jednim još punijim životom? (usp. Iv 10,10). Istina?
Bezgrešna Djevica zagovara nas u nebu kao dobra majka koja čuva svoju djecu. Marija nas uči svojim životom što znači biti učenik misionar. Svaki put kada molimo Angelus spominjemo se događaja koji je zauvijek promijenio povijest ljudi. Kada je anđeo Gabriel navijestio Mariji da će postati Majka Isusa, Spasitelja, ona je, ne shvaćajući puno značenje toga poziva, pouzdala u Boga i odgovorila: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" (Lk 1,38). No što je učinila odmah potom? Nakon što je primila milost da bude Majka Utjelovljene riječi, nije držala za sebe taj dar; osjetila se odgovornom i krenula, izašla je iz svoje kuće i pohitala pomoći rođakinji Elizabeti, koja je trebala pomoć (usp. Lk 1, 38-39); učinila je djelo ljubavi, milosrđa i konkretnog služenja. I to je učinila hitro!
Eto, dragi prijatelji, našega uzore. Ona koja je primila najdragocjeniji dar od Boga, kao prvi čin odgovora je pošla služiti i nositi Krista. Molimo Gospu da pomogne i nama darivati Kristovu radost našim ukućanima, društvu u kojem s krećemo, prijateljima, svima. Nikada se ne bojte biti velikodušni s Kristom. Isplati se! Izaći i ići hrabro i velikodušno, da svaki muškarac i žena uzmognu susresti Gospodina.
Dragi mladi, idući je naš susret na Svjetskom danu mladih 2016., u Krakowu u Poljskoj. Po Marijinu majčinskom zagovoru molimo za svjetlo Duha Svetoga na putu koji će nas dovesti do te nove etape radosnog slavljenja vjere i Kristove ljubavi.
Molimo sada zajedno: Anđeo Gospodnji…

Draga braćo i prijatelji, dobar dan!
Zahvaljujem Božjoj providnosti što je vodila moje korake sve do ovdje, do grada Săo Sebastiăo do Rio de Janeiro. Zahvaljujem od srca mons. Oraniju i vama za topli doček, kojim ste izrazili svoju ljubav prema Petrovu nasljedniku. Želio bih da moj prolazak kroz ovaj grad Rio obnovi u svima ljubav prema Kristu i Crkvi, radost što smo ujedinjeni s njim i što pripadamo Crkvi kao i zauzetost za življenje i svjedočenje vjere.
Jedan prelijepi pučki izraz vjere je molitva Anđeo Gospodnji [u Brazilu: Marijin čas]. To je jednostavna molitva koja se moli u tri karakteristična dijela dana koja označavaju ritam naših svakodnevnih aktivnosti: ujutro, u podne i predvečer. To je važna molitva; pozivam sve da je mole sa Zdravo Marijo. Ona nas podsjeća na svijetli događaj koji je preobrazio povijest: utjelovljenje, Sin Božji je postao čovjekom u Isusu iz Nazareta.
Danas Crkva slavi roditelje Djevice Marije, Isusovog djeda i baku: svetog Joakima i Anu. U njihovoj je kući došla na svijet Marija, noseći sa sobom onaj čudesni misterij bezgrešnog začeća; u njihovoj je kući odrastala praćena njihovom ljubavlju i njihovom vjerom; u njihovoj kući je naučila slušati Gospodina i slijediti njegovu volju. Sveti Joakim i Ana dio su dugoga lanca kojim se prenosila vjera i ljubav prema Bogu, u toplini obitelji, sve do Marije koja je prihvatila Božjega Sina u svoje krilo i darovala ga svijetu, darovala ga nama. To nam pokazuje dragocjenu vrijednost obitelji kao povlaštenoga mjesta za prenošenje vjere! Gledajući obiteljsko ozračje želim jedno istaknuti; danas se na ovaj blagdan svetih Joakima i Ane u Brazilu i u nekim drugim zemljama slavi dan djedova i baka. Koliko su samo važni u životu obitelji za prenošenje baštine čovjekoljublja i vjere, što je bitno i za svako društvo! I kako je samo važan susret i dijalog među generacijama, osobito unutar obitelji. Dokument iz Aparecide nas na to podsjeća: "Djeca i stariji grade budućnost narodâ. Djeca zato jer će nastaviti povijest, a stariji zato jer prenose iskustvo i mudrost svog života" (br. 447). Taj odnos, taj dijalog među generacijama je blago koje treba čuvati i jačati! Na ovom Svjetskom danu mladeži mladi žele pozdraviti bake i djedove. Pozdravljaju ih s puno ljubavi. Bake i djedovi. Pozdravimo bake i djedove. Mladi pozdravljaju svoje bake i djedove s puno ljubavi i zahvaljuju im za svjedočenje mudrosti koju nam neprestano pružaju.
I sada, na ovom Trgu, u susjednim ulicama, u kućama u kojima se sada s nama moli, osjetimo se kao velika obitelj i obratimo se Mariji da čuva naše obitelji, učini ih ognjištima vjere i ljubavi, u kojima se osjeća prisutnost njezina Sina Isusa.

Izvor: IKA

- “ Dragi mladi, imamo svoj uzor... Zamolimo našu Gospu da nam pomogne da prenesemo Kristovu radost svojim obiteljima, prijateljima, svima. Nikad se ne bojte biti darežljivi s Kristom... Krenite s hrabrošću i velikodušnošću kako bi svaki muškarac i svaka žena upoznali riječ Gospodnju.”

- H V A L A svim volonterima, da nije bilo vas, o ovakvom susretu mogli bi samo sanjati!

- Krist nas poziva: "Dođite, prijatelji moji." Krist nas šalje: "Budite misionari."

- “ Dragi mladi, imamo dogovoreni susret na sljedećem Svjetskom danu mladih u KRAKOWU, u Poljskoj 2016. godine. Preko Gospinog majčinskog zagovora molimo je za svjetlo Duha Svetoga na ovom putu koji nas vodi do sljedeće postaje...” Molimo sada zajedno: Anđeo Gospodnji navijestio Mariji...”

- “ Dragi mladi, imamo svoj uzor... Zamolimo našu Gospu da nam pomogne da prenesemo Kristovu radost svojim obiteljima, prijateljima, svima. Nikad se ne bojte biti darežljivi s Kristom... Krenite s hrabrošću i velikodušnošću kako bi svaki muškarac i svaka žena upoznali riječ Gospodnju.”

- “Svaki put kad molimo Angelus prisjećamo se događaja koji je zauvijek promijenio čovječanstvo. Kad je anđeo Gabrijel navijestio Mariji da će postati majkom Isusa Otkupitelja, nije razumjela potpuno značenje tog poziva, no vjerovala je Bogu i odgovorila: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1, 28) No, što je učinila odmah nakon? Primivši milost da postane majkom utjelovljene Riječi, nije zadržala za sebe taj dar već je krenula, napustila kuću i pohitala rođakinji Elizabeti...”

- “Draga braćo i sestre!
Na kraju ovog euharistijskog slavlja, u kojem smo Bogu izrekli zahvale za svaku milost primljenu tijekom ovog Svjetskog dana mladih, još jednom bih se zahvalio mons. Oraniju Tempesti i kardinalu Rylku na lijepim riječima. Zahvaljujem vama, dragi mladi prijatelji, za svu radost koju ste mi pružali tijekom ovih dana. Svakog od vas nosim u srcu!”

- “ ...Dragi mladi prijatelji, kad se vratite svojim domovima, ne bojte se biti darežljivi s Kristom, ne bojte se svjedočiti Njegovo Evanđelje... Isus Krist računa na vas. Papa računa na vas. Neka vas Marija, Isusova i naša majka, uvijek prati svojom nježnošću. “ Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode.” Amen.”

Globalna kriza velikim dijelom zahvatila je i putnički prijevoz na cijelome području Europe, što se ponajprije odrazilo na manji broj prijevoznih kapaciteta, manji broj veza te pad kvalitete pružene usluge, osobito u međunarodnome prijevozu. Takvom situacijom osobito su pogođeni putnici vagona serija WL i Bc koji gotovo svi voze u međunarodnome prijevozu.

Kako bi umanjio nastale poteškoće te im putovanje vlakom učinio što ugodnijim, HŽ Putnički prijevoz svojim putnicima u godini 2013./2014. želi, unatoč nešto manjem broju vlakova, pružiti dodatnu uslugu i povećati razinu kvalitete prijevoza. U skladu s time, od 15. srpnja 2013. HŽ Putnički prijevoz obogatit će uslugu koju pruža putnicima u vagonima serije WL dijeljenjem prigodnih higijenskih setova koji će sadržavati čitav niz potrepština za putnike: ručnik, sapun, dezinficirajući ubrus, higijenski predložak za zahodsku dasku, četkicu i pastu za zube te jednokratne papuče. Uz to, putnicima će se i dalje pružati i usluga keteringa, pri čemu će svaki putnik dobiti vodu, sok, kavu ili čaj te kroasan. U vagonima serije Bc putnicima će se dijeliti besplatna voda.

Namjera HŽ Putničkog prijevoza je i dalje dizati razinu kvalitete pružene usluge širenjem ponude i na vagone s ležajima (Bc), ali i širenjem kompletne ugostiteljske ponude međunarodnih i unutarnjih daljinskih vlakova. Naime, autobusni i zrakoplovni prijevoznici konkurenti su čija je brzina putovanja neosporna prednost. Budući da se zbog stanja infrastrukture u tome području ne možemo nadmetati s konkurencijom, moramo potražiti vlastite prednosti, a to su udobnost, cjenovna konkurentnost i čitava lepeza dodatnih usluga koje će putovanje učiniti privlačnijima. Zato brinemo o svim svojim putnicima te im želimo ugodno i udobno putovanje te sretan put u vagonima HŽ Putničkog prijevoza.

Priča o Jurici Milinu nedavno je zagrijala srca diljem zemlje i pokazala nam da je malo toga što snagom volje ne možemo postići. Jurica je mladić s Downovim sindromom koji je u čast na svog tragično preminulog brata preplivao kanal između otoka Ugljana i Zadra i to za samo sat i 40 minuta. Jurica je već i ranije ostvarivao velike pothvate u plivačkom svijetu osoba s invaliditetom i time postao dobar uzor mnogoj djeci s invaliditetom kojoj je dokazao kako ništa nije nemoguće sve dok imaju volje i želje.
Među tom djecom su u blizanci Tin i Sven Špoljarić, stolnotenisači kluba 'Uriho' koji su na nedavno održanim Međunarodnim igrama mladih s invaliditetom u češkom Brnu osvojili broncu u parovima, a Sven ju je osvojio i u pojedinačnoj konkurenciji. Njihove medalje posebno se vrijedne jer obojica boluju od rijetke nasljedne bolesti.

Blizancima je dijagnosticirana mukopolisaharidoza tip I koja se može manifestirati kroz jedan vrlo širok spektar simptoma a među njima su i problemi sa srcem, ukočenost zglobova te deformacija kostura. Otkada blizanci primaju terapiju smanjile su im se tegobe poput šuma na srcu, smanjile su im se jetra i slezena, lakše dišu, no na većini zglobova ostalo je nepovratno oštećenje. Unatoč tome, Tin i Sven na natjecanjima daju sve od sebe što je, sudeći prema medaljama, doista urodilo plodom.
A pred bolesti nisu pokleknuli članovi reprezentacije u boćanju koji su s Igara mladih s invaliditetom donijeli tri medalje - dvije bronce i srebro. Dora Brnić, Stepan Matijašević, Ivan Dernej i Marko Vidiček, članovi reprezentacije, još su četiri primjera kako se snagom volje može izdići iznad teških bolesti i njenih ograničenja.
A s bolesti se naučila nositi i 14-godišnja Ana Majsec, članica plivačkog kluba 'Olimp' iz Tuheljskih toplica. Ona je je iz Brna donijela dvije medalje - u disciplini 100 prsno osvojila je srebrnu medalju, a u disciplini 50 prsno, brončanu medalju.
Međunarodne igre mladih s invaliditetom jedini su paneuropski događaj za mlade sportaše i rekreativce koji nudi sveobuhvatno i i cjelovito sportsko natjecanje mladih osoba s invaliditetom, zajedno s kulturnim i obrazovnim aktivnostima, a glavna ideja projekta igara je integracija djece i mladih s invaliditetom u društvo kroz sportske aktivnosti. Zahvaljujući ovim izmnim mladim ljudima, budućnost hrvatskog paraolimpizma, ali i hrvatskog sporta općenito, čini se svjetlom.

Izvor: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/unatoc-bolestima-ovi-mladi-ljudi-postizu-znacajne-uspjehe-u-svijetu-sporta---296317.html

Papa Franjo će tijekom svog susreta s predstavnicima svijeta sporta u Brazilu 25. srpnja zajedno s olimpijskim zastavama blagosloviti i olimpijski križ i sliku mira, najavio je 22. srpnja Organizacijski odbor Svjetskog dana mladih.
Prema jednom od direktora Odjela za pastoralnu pripremu Svjetskog dana mladih o. Leonardu Leninu, nadbiskupija Rio de Janeiro planira pokrenuti, u svjetlu Svjetskog dana mladih, pastoralnu kampanju uoči olimpijskih igara koje će se održati u Brazilu 2016. godine. Jedan od pastoralnih plodova Svjetskog dana mladih sastoji se u shvaćanju sporta kao polja nove evangelizacije i već dan nakon njegova zaključenja planiramo početi taj posao, rekao je Lenin.
Nakon Svjetskog dana mladih predviđa se pokretanje inicijative “100 dana mira – Olimpijsko primirje”. Riječ je o kampanji s raznim aktivnostima koje će se održati prije, tijekom i nakon Olimpijade u Brazilu s ciljem da se dopre do mladih sportaša i javnosti općenito s prijedlogom nove evangelizacije putem sporta.

Olimpijski križ i slika mira će posjetiti dvanaest gradova u kojima će se održavati Svjetsko nogometno prvenstvo 2014. Križ je rad Johna Cornwella iz Londona koji je u njegovoj izradi koristio dvanaest vrsta drva koji potječu iz čitavog svijeta i predstavljaju dvanaest Isusovih učenika. Na slici je pak prikazan Krist, izvor pomirenja, oslobođenja i mira i djelo je udruge Pax Christi International. Slika je nošena uz olimpijski križ na Olimpijadi u Londonu 2012. Plod je djelovanja za mir i pomirenje na Bliskom istoku a nastala je u samostanu Sv. Ivana u Pustinji, u blizini Jeruzalema.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/vijesti-iz-crkve/vatikan/101-vatikan/papa-ce-u-brazilu-blagosloviti-olimpijski-kriz-i-sliku-mira

„Žeđ za nadom, žeđ za Bogom“ bio je naslov prve kateheze koju je u srijedu 24. srpnja hrvatskim sudionicima na Svjetskom danu mladih u Rio de Janeiru održao predsjednik Odbora Hrvatske biskupske konferencije za mlade zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski, u crkvi sv. Petra u središnjem dijelu gradu pod nazivom Rio Comprido. Ta je crkva jedna od 273 mjesta u kojima se tijekom tri dana uoči središnje proslave Svjetskoga dana mladih održavaju kateheze po jezičnim skupinama.

Donijeti nadu i čežnju za Bogom

Biskup Gorski je s različitih aspekata prikazao duhovno i psihofizičko stanje današnjega čovjeka koji teži za srećom i prijateljstvom, ali ih često traži na krivim mjestima, istaknuvši kako suvremena tehnološka sredstva i načini komuniciranja ne pomažu u prijenosu istinskih osjećaja a Boga se prikazuje kao samo jednu od ponuda na globalnom tržištu. Sve to doprinosi općem javnom mnijenju i uvjerenju da u životu današnjeg čovjeka nema stalnosti, sigurnosti i dobrih vijesti, nego da je sve ugroženo ili relativno, istaknuo je biskup Gorski, nadodavši da je potrebno ljudima našega vremena donijeti nadu i čežnju za Bogom nasuprot brojnim strahovima. To je zadaća onih koji su susreli ljubav u svom životu i prihvatili Isusa Krista kao svoj životni izbor, rekao je biskup Gorski podsjetivši da su Božje zapovijedi siguran put prema životnome cilju. Kako poznajem Isusa, zapitao je mons. Gorski okupljene, istaknuvši da Isus prihvaća svakoga čovjeka onakvim kakav jest, ali da je potrebno bez prisile prihvatiti Isusa Krista upravo takvim kakav jest on. Svaki potok i rijeka imaju svoje korito, svoju obalu, kojom teče voda, bilo kao bujica ili mirna rijeka, kazao je mons. Gorski, istaknuvši da tamo gdje rijeka nema svoj tok često nastaje močvara. Između ostaloga i zato postoje Božje zapovijedi i Kristov poziv da svoj život ne pretvorimo u močvaru nego u bistru rijeku života i nade, zaključio je mons. Gorski, osvrnuvši se nadalje na konkretna životna stanja i očekivanja koja bez ljubavi i žrtve postaju neplodni i neizdrživi.

U koncelebraciji sa 17 svećenika biskup Gorski je zatim predvodio misno slavlje u čast Presvetoga Srca Isusova, kako je to bilo predviđeno od organizatora, te je u homiliji potaknuo nazočne na istinsko shvaćanje ljubavi u današnjemu načinu življenja, kojemu je itekako potreban Isusov primjer darivanja svima potrebitima.
Rio de Janeiro pun je mladih.

Ulice kišnoga Rija preplavili mladi

Unatoč kiši koja je počela lagano padati u utorak poslijepodne tijekom otvaranja Svjetskoga dana mladih na Copacabani, ulice su preplavljene s oduševljenim mladima u žutim, zelenim, plavim i crvenim majicama i naprtnjačama. Dobra organizacija i brojni volonteri veoma dobro odrađuju svoj posao, a mladima ne predstavlja problem ni činjenica da se baš u vrijeme njihovog odlaska na Copacabanu dogodio kolaps gradskoga metroa. Zajedništvo mladih iz cijeloga svijeta ne ostavlja nikoga ravnodušnima, pa niti njih same. Župne crkve i druga mjesta u kojima se održavaju kateheze, istinski su prostori susreta vjere, crkvenoga zajedništva i izmjene iskustava. U njima gosti doživljavaju gostoljubivost domaćina, ali i u konkretnim okolnostima čuju i vide mogućnosti oživljavanja pastoralnog i misijskog djelovanja, koje bi na povratku u svoje župe itekako doprinijele poboljšanju vjerničkoga života.

U poslijepodnevnim i večernjim satima mladi su se okupljali na Festivalu mladih, gdje je uz različita životna svjedočanstva popularnih osoba bilo dobre glazbe i plesa. Jedno od takvih mjesta bio je trg u blizini katedrale sv. Sebastijana, a i sama katedrala, koja može primiti 20.000 osoba, bila je otvorena i u njoj su se predstavljale različite vjerničke skupine i aktivnosti.

Autor: zg-nadbiksupija.hr

"Valja gledati pozitivno na stvarnost i poticati mlade na velikodušnost koja ih obilježava i poticati ih na izgradnju boljega svijeta. Oni su silna snaga za Crkvu i za društvo."

Postoji samo jedan znanstvenik u povijesti koji je bio nazvan “ikona ateizma” i “prvak ateizma”. Riječ je o dr. Anthonyju Flewu, profesoru filozofije na najpoznatijim svjetskim sveučilištima, autoru brojnih knjiga koje osporavaju religiju, od kojih je najpoznatija “Bog i filozofija” – knjiga koja je imala brojna izdanja.

Profesor Flew bio je idol svim svjetskim ateistima, a njegove debate s religioznim znanstvenicima bile su omiljeni program ateistima diljem svijeta. Veliki uspon ateizma u suvremenom svijetu doveo je do formiranja brojnih klubova ateista, a ikona svakog od tih klubova bio je prof dr. Anthony Flew. A onda se dogodilo nešto neočekivano, šokantno…

Na nedavnoj debati s jednim religioznim znanstvenikom dr. Flew je iznosio poznate ateističke argumente, a onda mu je suprotna strana uputila dva pitanja:

(Prvo pitanje): “Gospodine Flew, ja u ruci držim Bibliju. Gdje je nastala ova knjiga? ”

Dr. Flew je odgovorio: “Nastala je u tiskari, naravno.”

Onda mu je religiozni znanstvenik prigovorio: “U ovoj se knjizi nalazi informacija, što znači da je knjiga nastala u umu pisca, a ne u tiskari. Slažete li se? ”

Dr. Flew se složio: “Da, u pravu ste, ta knjiga je nastala u umu pisca.”

A onda je uslijedilo pitanje na koje dr. Flew nije znao odgovoriti:

(Drugo pitanje): “Gospodine Flew, pošto svi živi organizmi imaju u sebi vrlo složenu informaciju, zapisanu u genima, u čijem je umu nastala ta informacija?”

Dugotrajna šutnja dr. Flewa bila je šokantna za njegove ateističke simpatizere, pa je razgovor skrenut na drugu temu, a spomenuto pitanje ostalo je neodgovoreno.

Tijekom devet mjeseci nakon rasprave dr. Flew je razmišljao o pitanju na koje nije znao odgovor. Njegov moto, kojim je učio studente tijekom više godina, glasio je: “Treba slijediti činjenice bez obzira na to kuda te one odvedu.”

I tako su činjenice odvele najpoznatijeg svjetskog ateista do zaključka koji je iznio na konferenciji za tisak koja će izazvati pravi potres u velikom dijelu znanstvene zajednice. Pred brojnim kamerama dr. Flew je izjavio:

“Dame i gospodo, poštovani prijatelji, sazvao sam ovu konferenciju za tisak da vas obavijestim kako sam postao religiozan. Pod pritiskom jasnih i nedvosmislenih znanstvenih činjenica morao sam prihvatiti da Bog postoji. U najnovijem izdanju moje knjige ‘Bog i filozofija’ pisat će da su sva moja dosadašnja djela pobijeđena. ”

Šok je bio potpun. Nevjerica nije silazila s lica i usana vojske svjetskih ateista.

Kada je ova vijest odjeknula u svjetskim medijima, u isto vrijeme krenula je lavina komentara ateista da dr. Anthony Few “nije tako mislio”, kako su mediji “loše prenijeli njegovu izjavu” itd. Onda je dr. Flew ponovno izašao pred kamere i ponovno potvrdio svoje jasno opredjeljenje da Bog postoji i kako je to znanstvena činjenica koja je jasna i neoboriva.
Ali, kao što smo svjedoci da u ovom svijetu postoji ona strana koja agresivno prikazuje svjetlost kao tamu, crno kao bijelo, a slatko gorko, tako je nastavljena agresivna kampanja u brojnim medijima kako dr. Flew nije izjavio da je postao religiozan, kako ga “religiozni fanatici pogrešno interpretiraju” i kako je ateizam jedini pravi put u životu.

Dr. Flew je onda sjeo i napisao autobiografsku knjigu “Priznajem: Postoji Bog!” – Kako je najortodoksniji svjetski ateist promijenio svoj stav”. U toj knjizi on opisuje svoje odrastanje u religioznoj obitelji, svoje skretanje u ateizam pod utjecajem ateističke literature i dugogodišnji rad na mjestu profesora filozofije na brojnim svjetskim sveučilištima kao najvatreniji promotor ateizma u svijetu. A onda, uslijedio je preokret pod utjecajem jasnih znanstvenih činjenica.

U svojoj knjizi dr. Flew, kao maestralni filozof i logičar, pokazuje kako je najpoznatiji svjetski evolucionist, dr. Richard Dawkins, potpuno pogrešno objasnio fenomene u prirodi, i zloupotrijebio svoj utjecaj kao profesor biologije na Oksfordskom sveučilištu. Knjiga dalje obrađuje i druga pitanja u vezi s odnosom znanosti i religije, i znanosti i ateizma, i predstavlja pravi udžbenik zdrave logike i jednostavnog znanstvenog razmišljanja.

Kao religiozan čovjek, dr. Flew citira biblijski tekst i kaže: “Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost, a od svjetlosti mrak, koji prave od gorkog slatko a od slatkog gorko.”

Razvoj znanosti bacio je novo svjetlo na bezbrojna čuda prirode koja potvrđuju tvrdnju da je ovaj svijet stvoren te kako nije mogao nastati slučajno, kako tvrdi suvremena teorija evolucije. Arheologija, geologija, astronomija i druge znanstvene discipline pokazale su kako postoji potpuni sklad između suvremenih znanstvenih otkrića i izvješća danih u Bibliji. Tvorac ne samo kako je stvorio ovaj svijet, već je čovjeku dao jasne upute za kvalitetan i uspješan život, zapisan u Bibliji.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:
Činjenica je da ne postoji šteta koju čovjek može izazvati, a koju Tvorac ne može ispraviti. Istinski religiozni ljudi, kao dr. Anthony Flew, svjesni su te činjenice i hrabro nastupaju u obrani onoga što je istinito i životno važno. Onaj koji je stvorio čovjeka u stanju je to ponovo učiniti, i nakon njegove smrti, a za one koji su uporni u pobuni i destrukciji ne postoji nijedan dokaz koji bi ih mogao pokrenuti u pozitivnom smjeru, kao što Tvorac kaže: “Ovima mogu i mrtvi ustati iz grobova, ali neće vjerovati.”

Preuzeto s portala www.samopismo.com i bitno.neta

"Čuvajmo se, dragi moji sinci, da ne steknemo tešku manu prigovaranja, ona se toliko protivi ljubavi, Bogu je mrska, a za zajednicu pogubna."

Uzbuđenje i radost među stanovnicima “favelas” u Rio de Janeiru koji se pripremaju dočekati “Papu siromašnih” danas, 25. srpnja u 11.00 sati (16.00 sati po srednjeeuropskom vremenu).

"Želim poljubiti noge Papi, jer nisam dostojna primiti ga u svoju kuću", rekla je Amara Marinho, 82 godine, uoči posjeta pape Franje njezinoj jednostavnoj kući, oskudno opremljenoj u jednoj od “favela” Rio de Janeira, poznatima i kao "barakapolis" ili "slum".

Amara živi sa sestrom Joveniom, 90 godina, nekoliko minuta pješice od crkve sv. Jeronima, prvog mjesta kamo će se Papa uputiti 25. srpnja.

Nakon što završi pohod toj crkvi, proći će manje od jednog kilometra ulicom do nogometnog igrališta gdje će ga čekati oko 2.500 osoba zajednice Varginha. Zajednica je dio jedne još veće 'favele' Manguinhos gdje živi više od 20.000 Brazilaca.

Papa Franjo je, naime, izričito tražio da posjeti jednu od 763 'favela' u Riju tijekom svog boravka ovdje za Svjetski dan mladih, kako bi potvrdio dostojanstvo tolikih osoba koje žive teško i s tisuću poteškoća u tim improviziranim, često nesigurnima uvjetima, kojima nerijetko vlada ozračje nasilja i kriminala. Njegova namjera je upaliti reflektore nad njihovom tužnom sudbinom i potaknuti one koji imaju vlast da počnu ozbiljno raditi da im se osiguraju bolje kuće, posao i nada za budućnost.

Danas najmanje jedna od pet osoba od 6 milijuna stanovnika (22% stanovništva) Rio de Janeira živi u favelama. Na temelju posljednjih službenih državnih statističkih podataka (2010.), u Brazilu oko 11% od 195 milijuna stanovnika živi u 6.328 favela, a vrlo mnogo je mladih.

Argentinski Papa dobro poznaje tu situaciju i na ovaj način, povezujući geste i riječi, namjerava donijeti nadu i ohrabrenje onima koji žive u “favelama” u Brazilu, kao što je to činio sa stanovnicima 'villas miserias' ili 'villas de emergencia' u Buenos Airesu, gdje je bio nadbiskupom od 1998. pa sve do svog izbora za papu. Redovito je pohađao 'villas' grada i tako kad se 25. srpnja u otvorenom jeepu uputi u tu favelu Rija, naći će stvarnost koja mu je uvelike bliska.

Njegov pohod je izazvao ogromno uzbuđenje u toj 'faveli' gdje su u siječnju ove godine vlasti – na kraju jedne dugačke bitke – uspjele osloboditi se od pritiska kriminalnih bandi koje su ovdje kroz dugo vremena imale nišan. Kao rezultat tog procesa 'pomirenja', policija je sad vidljivo prisutna na svim ulazima 'favele' u pokušaju osigurati sigurniji život svim njegovim stanovnicima, pa tako i dvjema starim sestrama.

"Želim reći 'Volim te!' papi Franji", priznala je Amara skupini španjolskih novinara kad su je posjetili 23. srpnja. Ona i njezina sestra čuvaju veliku sliku Pape obješenu na zid kuće, blizu drvenog kipa koji prikazuje Našu Gospu do Aparecide. "Tako sam uzbuđena, tako sretna, tako ganuta na pomisao o njegovom posjetu da zaboravim uzeti lijek za srce", dodala je. A onda, svladana emocijama, briznula je u plač. Kad se ponovno pribrala, rekla je: "Neću izmijeniti ništa od onoga što je tu; želim da vidi točno kakva je naša kuća!". Misli mu čak ponuditi šalicu kave.

Mjesna župna zajednica, koju vodi p. Marcio, je bila ta koja je odabrala kuću dviju starih sestara za mjesto posjeta Pape jednoj obitelji u favelama. Sestre se nadaju da će tom prigodom biti prisutni i neki od njihovih brojnih unuka.

Posjet pape Franje starim sestrama dobro povezuje dva glavna interesa koja nastoji isticati tijekom Svjetskog susreta mladih, naglašavajući činjenicu da ako je posljednjih desetljeća društvo vodilo brigu više od ičeg drugog o tome da 'baca u smeće' starije, danas to isto čini s mladima lišavajući ih pravednog zdravstvenog osiguranja, obrazovanja – i mnogo važnije – posla. Govori svima – unutar i izvan Crkve – da se trebamo ujediniti u borbi protiv te 'kulture iskoristi i odbaci', tog lažnog društvenoekonomskog mentaliteta današnjeg svijeta, i još jednom potvrditi dostojanstvo i vrijednost svakog ljudskog bića, bio on mlad ili star.

Izvor: Vatican Insider
Prijevod; Verica Kraš Villa

Papa Franjo je u srijedu, 24. srpnja, tijekom prve velike mise svojeg pontifikata izvan Rima, održane u svetištu Naše Gospe od Ukazanja pozvao mlade da se odupru prolaznim vrijednostima poput novca i moći.

"Danas se svi, pa i mladi, osjećaju pomalo zavedeni brojnim prolaznim vrijednostima koje im daju prividnu nadu: zavedeni novcem, uspjehom, vlašću, zadovoljstvom. Osjećaj samoće i praznine često nam obuzima srca i tjera nas da tragamo za nekom vrstom nadomjestka, a to su te lažne vrijednosti", kazao je.

U poruci upućenoj prvenstveno svim mladim katolicima kontinenta argentinski Papa zahvalio je zaštitnici Brazila, Djevici od Ukazanja.

"Osjećam veliku sreću što sam stigao ovdje u kuću majke svakoga Brazilca! Ovamo sam želio doći kako bih od Gospe zatražio uspjeh Svjetskih dana mladih i da bih pred njezine noge položio život latinoameričkog naroda", rekao je u velikoj bazilici.

Prije početka mise, u trenutku molitve, Franjo je ozbiljna i istodobno raznježena izraza lica uzeo u naručje kip crne Djevice od Ukazanja, prenosi France presse.

"Koliko je samo poteškoća u našim svakodnevnim životima i u našim zajednicama... No koliko god nam se nepremostivima i velikima činile naše brige, Bog nas nikad neće pustiti da u njima potonemo", rekao je Sveti Otac.

Izvor: Hina

Papa Franjo jasno se zauzeo protiv legalizacije droge kao načina borbe protiv ovisnosti te je kritizirao trend dekriminalizacije narkotika koji vlada u Latinskoj Americi. U prvom javnom obraćanju o toj temi Papa je u Rio de Janeiru u srijedu, 24. srpnja, tijekom posjeta bolnici koju vode franjevci rekao da je obrazovanje jedini način borbe protiv zloporabe droge.

"Smanjenje širenja i utjecaja ovisnosti o drogi ne može se postići liberalizacijom uporabe droge kao što se sada predlaže u nekim dijelovima Latinske Amerike", rekao je Papa.

Neki latinoamerički čelnici počeli su podupirati dekriminalizaciju droge nakon desetljeća nasilja izazvanog neuspješnim ratom protiv narkokartela.

Tisuće vjernika dočekale su Papu na ulici unatoč kiši kada je došao u posjet bolnici gdje je otvorio krilo u kojemu će se liječiti ovisnici o alkoholu i drogi.

U četvrtak će papa Franjo obići favele Manguinhos u Rio de Janeiru.

Izvor: Hina

Svoju prvu svetu misu u sklopu Svjetskog dana mladih, papa Franjo je služio u svetištu Naše Gospe od Aparecide. Papa Franjo je svoj pontifikat odmah po svome izboru za Petrova naslijednika povjerio Gospi, a na početku ove svete mise, još je jednom stavio sebe i svoj pontifikat pod zagovor Blažene Djevice Marije, kojoj je povjerio i uspjeh Svjetskog dana mladih, ali i cijeli latinoamerički kontinent, javlja Rome Reports.

„Kada Crkva traži Isusa, uvijek kuca na vrata njegove majke i moli: 'Pokaži nam Isusa'. Od Marije se Crkva uči istinskom apostolatu. Upravo stoga Crkva u svojoj misiji uvijek slijedi Marijine korake“, rekao je papa Franjo.

U svojoj se homiliji Papa posebno obratio roditeljima i učiteljima ohrabrujući ih da ustraju u odgovornosti prenošenja vjere koja im je dana. Obraćajući se mladima, Sveti Otac je upozorio da lažni idoli moraju biti zamijenjeni jedinim pravim Bogom.
„Istina je da se danas, do neke mjere, svi, uključujući mlade, osjećaju privučenima mnogim idolima koji žele zauzeti Božje mjesto i naizgled nude nadu, novac, uspjeh, moć i užitak. Često velik osjećaj osamljenosti i ispraznosti u srcima mnogih ljudi dovodi te ljude do toga da potraže zadovoljenje svojih potreba u tim prolaznim idolima. Draga braćo i sestre, budimo svjetla nade! Zadržimo pozitivno gledište prema stvarnosti!“, rekao je Sveti Otac.

Kada se govori o pozitivnom načinu života, Papa je rekao da bismo trebali prigrliti tri temeljna stava: stav koji donosi nadu, onaj koji nas otvara Bogu te radost. „Kršćani ne mogu biti pesimisti! One ne mogu izgledati kao netko tko trajno tuguje. Ako smo istinski zaljubljeni u Krista i ako osjećamo koliko on nas voli, naše će se srce zapaliti radošću koja se širi na sve oko nas. Kao što je Benedikt XVI. rekao: 'učenici znaju da bez Krista nema svjetla, nema nade, nema ljubavi i nema budućnosti'“, objasnio je papa Franjo.

Papa je za kraj ohrabrio okupljene da nikada ne zaborave da su duhovnost, velikodušnost, postojansot, bratstvo i radost ukorijenjene u kršćanskoj vjeri.

Autor: Valentina Gusić/RR

Izvor: http://pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Budimo-svjetla-nade!.aspx

"Zahvalimo bl. Ivanu Pavlu II. za Svjetski dan mladih i za mnoge pozive koji su se rodili prilikom ovih 28 susreta!"

''Djela službe i milosrđa nikada ne bih trebali biti odvojena od molitve, od slušanja Božje riječi, kao što je to činila Marija, pod Isusovim nogama, kao i učenik.''

Ovih dana se često nađem u situaciji gdje moram objasniti kakav je to Marš na koji idem. Kad kažem da tjedan dana hodamo po Hrvatskoj, spavamo u vrećama, nismo sigurni gdje ćemo se i kako otuširati, a onda putujemo busom za Asiz, nerijetko nastaju nedoumice zašto ja na takvo nešto želim ići. Dobro, kažu, idete u Italiju, ali sve ovo prije?

Hod Franjevačke mladeži, popularno znan i kao Marš, jedan je od najdražih susreta Frame, ako ne i najdraži. Ove godine Framaši zagrebačkog područja će prehodati svoj XX. Hod, što znači da se ovakvi susreti održavaju od samih početaka Frame u Hrvatskoj. Svake godine dosad na Hod se išlo od 25. srpnja do 5. kolovoza. Iz godine u godinu mijenja se hrvatska ruta, ali ona talijanska ostaje ista. U Maršu sudjeluju Framaši iz čitave Hrvatske, njihovi duhovni asistenti te starija braća iz Franjevačkog svjetovnog reda koja se brinu da svi imamo što za jesti i piti. Rute Marša ovise o tome iz kojeg ste područnog bratstva Frame, pa tako Framaši iz zagrebačkog područja ove godine hodaju od Krapine do Varaždina.
Ono što bi se nazvalo težim dijelom Marša, samo hodanje, je dio u kojem se intenzivno pripremamo za blagdan svete Marije Anđeoske (Gospe od Anđela), kad u istoimenoj bazilici izmolimo potpuni oprost. No, o tome malo kasnije.

Radost u središtu
Što jednom Framašu znači Marš? Da, hodamo svaki dan pa u nekoliko dana prođemo i stotinjak kilometara, ali to zapravo nije tako naporno kako zvuči. Hoda se ujutro i kroz prijepodne te eventualno, ako je potrebno, u kasnijim popodnevnim satima. Na taj način se nastoje izbjeći najveće vrućine. Svaki dan započinje molitvom Jutarnje i nagovorom jednog od naših duhovnih asistenata. Molitva i promišljanje nas pripremi na ono što nas čeka kroz taj dan. Hod prolazi u druženju, upoznavanju drugih Framaša, razgovorima, promišljanjima o onome što čujemo i molitvi. Sve je to praćeno pjesmom i smijehom, jer radost je ipak zaštitni znak Framaša. Popodne je obično rezervirano za odmor i rad u grupama. U radu po grupama su Framaši iz različitih bratstava, kako bi se međusobno što bolje upoznali. Za vrijeme rada po grupama razgovara se o nekoj od tema predviđenih za taj dan. To nam je prilika da razmijenimo mišljenja, prokomentiramo to što smo pročitali ili čuli od naših duhovnih asistenata, razmislimo kako živimo i kako još bolje možemo živjeti našu vjeru, to je prilika da donesemo neke nove zaključke i stvorimo nove spoznaje. U radu po grupama se još bolje upoznamo i međusobno povežemo jer ipak provodimo jako puno vremena zajedno. Plodovi rada po grupama se kasnije predstave ostalima putem kakvog skeča, pjesme, crteža ili plenuma. Na taj način, one najzanimljivije zaključke podijelimo sa svima.

Uvečer svakoga dana slavimo Svetu misu. Prilika je to da se dodatno saberemo, da se nahranimo Božjom Riječi i samim Tijelom Kristovim. Sveta misa je okosnica dana, ono što nas ojačava iznutra i daje snagu za nove izazove. Samo hodanje, hodočašće, može se slobodno reći, svakako jest fizički zahtjevniji dio Marša. Naravno da je ponekad teško na jakom suncu ili ako se napravi žulj, ali kroz druženje, molitvu i pjesmu to se lako zaboravi. Ti su dani odlični za dobro upoznavanje drugih, ali i samih sebe. Za vrijeme tog prvog tjedna, upoznajemo i Lijepu našu. Gledajući ljepote naše domovine, možemo još samo više zahvaliti Bogu što smo rođeni upravo ovdje.

Potpuni oprost – vrhunac hodočašća

Hodanje, mise, ispovijed, nagovori i razgovori s našim duhovnim asistentima i s drugim Framašima su priprema za ono što nas čeka u Italiji. Drugoga dana kolovoza su, naime, Framaši u Asizu, pred bazlikom svete Marije Anđeoske. Tamo se nalaze i mnogobrojni hodočasnici iz drugih zemalja. Pred Bazilikom talijanski fratri i časne imaju koreografije koje su osmislili za kršćanske obrade popularnih pjesma. Svi plešu i pjevaju čim pohvataju talijanske stihove pjesama koje slave Gospodina. U Baziliku ulazimo držeći se za ruke, okruženi hodočasnicima koji nam se osmjehuju i bodre nas. Idemo po naš potpuni oprost. Unutar bazilike svete Marije Anđeoske nalazi se kapelica Porcijunkula, gdje je sveti Franjo izmolio potpuni oprost. Dogodilo se to tako da je sveti Franjo, uronjen u molitvu, u Porcijunkuli doživio viđenje. Nad oltarom je ugledao Krista, njemu s desna njegovu majku Mariju, okružene mnoštvom anđela. Upitali su ga što želi za spas duša, a Franjo je ponizno zamolio Gospodina da onima koji se pokaju, ispovjede i posjete Porcijunkulu udijeli potpuno oproštenje svih grijeha. Gospodin mu je odgovorio da je to velika stvar, ali da je Franjo dostojan i većih stvari te mu je uslišao molitvu. Franjo je jedino morao zatražiti istu stvar od tadašnjeg Svetog oca, što je i učinio i dobio. Danas vjernici mogu dobiti potpuni oprost od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć ako se ispovjede, pričeste, pohode franjevačku crkvu ili župu, te izmole Apostolsko vjerovanje, Oče naš i pomole se na nakanu Svetog Oca. Poseban je osjećaj kad se to može učiniti upravo na mjestu gdje je to izmolio sveti Franjo. Posebni su osjećaji u srcima prilikom ulaska u Baziliku i molitve u Porcijunkuli, a nakon izlaska iz Bazilike, miješaju se suze radosnice i smijeh.

Božić usred ljeta

Potpuni oprost u Porcijunkuli je predivan događaj i vrhunac hodočašća, ali ono ne staje tamo. Za vrijeme boravka u Italiji, Framaši posjećuju rodni grad svetog Franje, Asiz. Asiz je prekrasan gradić, sav u kamenu, a na spomene svetog Franje i svete Klare nailazi se na svakom koraku. U bazilici svetog Franje nalazi se i njegov grob. U Asizu je i bazilika svete Klare, gdje je njen grob, ali i križ svetog Damjana. Uz križ svetog Damjana vezano je još jedno viđenje svetog Franje. Moleći se pred tim križem, Franjo je čuo Gospodinov glas koji mu je rekao neka ide i popravi Njegovu crkvu koja se ruši. U Asizu se obiđe i Franjina rodna kuća te asiška katedrala, crkva svetog Rufina. Drugih dana obilaze se okolna mjesta, također značajna za život svetog Franje. To su Greccio, mjesto gdje je Franjo složio prve žive jaslice i tako pokrenuo tradiciju koja se i danas njeguje u čitavom svijetu. U Grecciu slavimo Božićnu misu – Framaši naprave žive jaslice, a nakon mise svi si česitamo Božić. Stoga Framaši znaju i kako izgleda Božić ljeti. Posjetimo i Fonte Colombo, gdje je Franjo u molitvi, sabranosti i postu, po Božjem nadahnuću, napisao Pravilo svojega reda, za kojeg je dobio i potvrdu Svetog Oca. Na kraju, posjetimo i goru La Verna, mjesto gdje je Franjo primio svete rane, moleći Gospodina da osjeti muku koju je i On osjetio.

Mladi kršćani nisu bajka

Teško je odrediti koji je dio hodočašća ljepši ili posebniji. Dio kad hodamo, družimo se i svjedočimo našu vjeru molitvom, pjesmom i radošću, poseban je jer nam pokazuje da možemo i nešto što nam se čini nemogućim ili barem teškim. Prilika je to i za evangelizaciju, kad možemo pokazati svima koji nas vide da mladi kršćani nisu bajka već da zbilja postoje i da s radošću ispovijedaju svoju vjeru. Žrtva hodanja nagrađena je poznanstvima s drugim mladima koji također slijede primjer svetog Franje, ali najviše potpunim oprostom. Ono što ostaje je zahvalnost za proživljeno i doživljeno, radost u prebiranju doživljenih uspomena, nova prijateljstva, ali i ljubavi. Učvrsti se osjećaj zajedništva i želja za služenjem našim bratstvima i župama, po uzoru na svetog Franju. Ostaje ono što smo putem naučili o Franji i Klari i povijesti franjevačkog reda, ali svakako i ono što smo naučili o samima sebi. S Marša se svojim svakodnevicama vraćamo sa snagom za autentičnije življenje naše vjere, ojačane vjere u našega Gospodina.

I tko onda ne bi htio ići na Marš ;)?

Autor: Mateja Marić

Izvor: http://pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/XX--Hod-Franjevacke-mladezi.aspx

Vozeći se ulicama Rija prema palači Guanabara gdje je održana ceremonija dobrodošlice, kolona vozila s Papom je pogriješila put i upala među kolonu autobusa. Put bez osiguranja i policije... U sekundi je Papin srebrni auto sa svih strana bio "opkoljen" mladima..., gurali su ruke kroz prozor auta kako bi ga dotaknuli i mobitele da bi ga uslikali... Iz običnog Fiata Papa je potom prešao u Papamobil i nakon nekoliko ulica opet u Fiat, da bi na koncu bio improviziran i helikopter, jer protokol je kasnio više od sat vremena. A PAPA FRANJO JE U SVEMU TOME UŽIVAO...

''Ja sam zapravo došao na Svjetski dan mladih. Ovdje sam kako bih upoznao mlade ljude koji dolaze iz cijelog svijeta, privučeni k raširenim rukama Krista Otkupitelja.''

Započelo je prvo apostolsko putovanje pape Franje. Papin zrakoplov je u ponedjeljak prijepodne poletio iz rimske zračne luke Fumicino prema Riju de Janeiru. U zračnoj luci su Svetoga Oca, koji je osobno nosio svoju putnu torbu, između ostalih pozdravio i premijer talijanske vlade Enrico Letta. U međunarodnu zračnu luku u Riju Papin je zrakoplov sletio oko 16 sati po lokalnom a 21 sat po srednjoeuropskom vremenu.

U Brazil su stigli mnogi mladi iz cijeloga svijeta za 28. Svjetski dan mladeži. Ove će godine latinskoamerički Papa, Argentinac po nacionalnosti, osnažiti vjeru, vratiti nadu i potaknuti mlade na evangelizaciju, kako veli tema koju je papa emeritus Benedikt XVI. odabrao: "Idite i sve narode učinite učenicima". Papa Franjo je ovom Svjetskom danu mladeži hodočašćem u svetište Aparecide i susretima u periferijama s posljednjima u siromašnim favelama, u bolnicama i s uznicima želio dati i osobni biljeg.

U srijedu će Papa u Aparecidi, potvrđujući svoju ljubav prema Gospi, Gospi povjeriti ne samo Svjetski dan mladeži nego i svoj pontifikat, a popodne će posjetiti bolnicu svetoga Franje, u kojoj se liječe ovisnici o alkoholu i drogi, s kojima je pater Bergoglio radio četrnaest godina kao nadbiskup Buenos Airesa. Favelu Varginha, zemljopisnu, moralnu i gospodarsku periferiju Rija, koju je Vlada za prigodu očistila od kriminaliteta i trgovine drogom, Sveti će Otac posjetiti u četvrtak.

Na dolasku u Rio, Papu će primiti predstavnici mjesne Crkve i predsjednica Brazila Dilma Rousseff, koja je za prigodu pozvala sve predsjednike Latinske Amerike. Papa će u četvrtak popodne zaroniti u Svjetski dan mladeži, usredotočen na poslanje, kada će se na najpoznatijoj brazilskoj plaži Copacabana susresti s mladima iz cijeloga svijeta, prema procjenama Papi će oko dva milijuna mladih upriličiti svečani doček.

Petak je organiziran kao pokornički dan. Papa će prije podne ispovjediti neke mlade sudionike Svjetskog dana mladeži, a u podne će predvoditi marijansku molitvu Anđeo Gospodnji. Prema već ustaljenom običaju, Papa će nakon marijanske molitve objedovati s dvanaest mladih, kontinentalnim predstavnicima. U petak navečer na plaži će se slaviti obred Križnoga puta.

U subotu, nakon svete mise u katedrali s biskupima i svećenicima, nazočnim u Riju, papa će se Franjo susresti s brazilskim upraviteljima, a navečer će na zaravni u Guaratibi, nazvanoj Campus Fidei, sudjelovati u molitvenom bdijenju, gdje će u nedjelju predvoditi zaključnu svetu misu Svjetskoga dana mladeži, a nakon svete mise i marijansku molitvu Anđeo Gospodnji.

Tijekom boravka u Riju, gdje će se Sveti Otac prevoziti u otvorenom džipu radi boljeg dodira s narodom, među inim predviđen je i blagoslov olimpijskih zastava za Olimpijske igre 2016. godine i predaja gradskih ključeva. Simbolična gesta za Papu koji je svojim gestama i riječima već 'otvorio' srca mnogih. (Laudato.hr; foto: news.va)

„Srdačno pozdravljam predsjednicu i cijenjene predstavnike vlade. Zahvaljujem na toploj dobrodošlici i radosnim riječima kojima je izraženo veselje svih Brazilaca zbog mog dolaska. Također pozdravljam guvernera koji nas ugošćuje u svojoj palači te gradonačelnika Rio de Janeira, kao i sve predstavnike diplomacije akreditiranih u Rio de Janeiru. Uz to, pozdravljam i ostale vlasti i sve one koji su marljivo radili kako bi ovaj moj posjet postao stvaran.“

Usprkos postojanju zakona koji očevima omogućuje da se s majkama naizmjenično, jednom tjedno, brinu oko djece, to u praksi ipak najčešće nije tako.

Očinski pokret u Francuskoj u posljednje vrijeme ima sve više pristalica. Riječ je o pokretu koji ujedinjuje očeve koji su nakon rastave ostali bez prava redovitog ili čestog viđanja svoje djece.

Usprkos postojanju zakona koji očevima omogućuje da se s majkama naizmjenično, jednom tjedno, brinu oko djece, to u praksi ipak najčešće nije tako. Majke pak argumentiraju kako česte selidbe nisu korisne niti zdrave za djecu pa je stoga bolje da djeca cijelo vrijeme borave kod njih. Isto tako, problem u Francuskoj leži i u tome što većina smatra da će se nakon rastave majke bolje brinuti oko djece od očeva. Njima tako ne preostaje ništa drugo nego borba i to ponekad neobičnim sredstvima i načinima.

„ Ovim posjetom bih volio slijediti pastirsku misiju doličnu za rimskog biskupa u zajedništvu sa svojom braćom u vjeri u Isusa Krista, kako bih ih ohrabrio da dostojno propovijedaju nadu koja dolazi od Njega te kako bih ih nadahnuo da svima pružaju nepresušan izvor Njegove ljubavi.“

Euharistijskim slavljem koje je u nedjelju 21. srpnja predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić proslavljena je na Zagrebačkoj gori 80. obljetnica posvete i 50. obljetnica župe Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata, izvješteno je na portalu Glasa Koncila. S kardinalom Bozanićem, na otvorenom prostoru ispred crkve ispunjenom mnoštvom vjernika, koncelebrirali su provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove dr. o. Ante Tustonjić, superior svetišta Srca Isusova o. Mirko Nikolić, nekadašnji isusovački provincijali o. Ivan Fuček i o. Petar Galauner, ravnatelj Radio Marije o. Stjepan Fridl te ostali svećenici.

"Dragi hodočasnici, što bi Zagreb bez Sljemena? Što bismo mi vjernici mogli bez naše Majke Nebeske? Danas smo ovdje hodočasnici. Hodočasnici koji imaju pred sobom cilj", napomenuo je kardinal Bozanić u propovijedi, ukazujući kako se hodočasnici na svojim putovanjima pokušavaju približiti Onome koji stanuje u visinama te kako je čovjek blizak Bogu istodobno blizak samome sebi i drugim ljudima.

Ukazao je potom na dvostruki jubilej sljemenske crkve, posebno pedeset godina postojanja župe. "Osnovana je u kolovozu 1963. godine, upravo u vrijeme kada je zasjedao Drugi vatikanski sabor, koji mjesec dana poslije smrti pape Ivana XXIII. koji je sazvao Koncil i koji će, kako se najavljuje, biti proglašen svetim u ovoj godini. Ovaj jubilej slavimo i u Godini vjere, koju je proglasio papa Benedikt XVI. i kroz nju nas vodi papa Franjo, želeći da posvijestimo svoju vjeru, da shvatimo kako je vjera poseban dar, posebno svjetlo", kazao je kardinal Bozanić, podsjećajući kako je u pohode Majci Božjoj Sljemenskoj rado dolazio bl. Alojzije Stepinac, te kako je i bl. papa Ivan Pavao II. prošao gotovo istim sljemenskim stazama na putu prema Mariji Bistrici i Stepinčevoj beatifikaciji 3. listopada 1998. godine.

"Hodamo ovim svijetom, ali zajedno u društvu s tolikima koji nam pokazuju svjetlo, cilj, koji nam primjerom svojega života svijetle. Naši sveci, naši blaženici, na čelu s Kraljicom blaženika i svetaca, Blaženom Djevicom Marijom, Kraljicom Hrvata. Ovdje smo da nju molimo, da ištemo njihov zagovor, učvrstimo svoju vjeru, kako bismo znali u svom životu davati prvo mjesto Bogu i Božjoj riječi", zaključio je zagrebački nadbiskup.

Pri kraju misnoga slavlja, uz zahvale upravitelju župe o. Josipu Rožmariću, kardinal Bozanić prisjetio se kako je dan nakon imenovanja zagrebačkim nadbiskupom 4. listopada 1997. godine pohodio sa svojim prethodnikom, blagopokojnim kardinalom Franjom Kuharićem, Zagrebačku goru i Majku Božju Sljemensku, gdje su se dugo zadržali u molitvi i razgovoru.

Zahvalne riječi hodočasnicima uputili su isusovački provincijal Tustonjić, superior Nikolić i Fridl, a sviranjem orgulja svečanost je uveličao o. Marijan Steiner.

Ideja za gradnju crkve-kapele na Zagrebačkoj gori nastala je još početkom 20. stoljeća, no tek krajem svibnja 1928. godine, na poticaj planinara Marijine kongregacije građana i radnika, pri svetištu Srca Isusova u Palmotićevoj kod isusovaca, započinje se s ozbiljnim radom. Briga oko gradnje povjerena je o. Josipu Mülleru (1883-1945), zagrebački gradonačelnik Vjekoslav Heinzel darovao je zemljište, a arhitekt Juraj Denzler (1896-1981) projektirao crkvu Majke Božje Sljemenske. Crkva je zamišljena kao spomenik 1000. obljetnici hrvatskoga kraljevstva i 1300. obljetnici pokrštavanja Hrvata.

Prvu misu 11. rujna 1932. u šumi pored kapele predvodio je pomoćni zagrebački biskup dr. Dominik Premuš, a na polnoćku iste godine euharistija je prvi put slavljena unutar crkve. Crkvu je posvetio zagrebački nadbiskup Antun Bauer 16. srpnja 1933. godine. Župnom crkvom proglašena je trideset godina kasnije, točnije 3. kolovoza 1963. godine. Majka Božja Sljemenska, Kraljica Hrvata, kao duhovna okrjepa sljemenskim planinarima smještena je na 1001 metar nadmorske visine, istočno od vrha Sljemena.

Izvor: IKA

Opća skupština Dominikanskog reda započinje s radom u ponedjeljak, 22. srpnja, koja će se do 8. kolovoza održavati u Trogiru, rodnome gradu prvoga hrvatskog blaženika Augustina Kažotića, u sklopu pripreme za proslavu 800. obljetnice potvrde Reda. Okupit će stotinjak dominikanaca iz čitavoga svijeta, sa svih kontinenata.

Opća skupština Reda propovjednika počinje na blagdan svete Marija Magdalene, suzaštitnice Reda, 22. srpnja misom i zazivom Duha Svetoga, koju u istoj crkvi predslavi Učitelj Reda propovjednika fr. Bruno Cadore, u koncelebraciji dvojice svojih predšnika fr. Timothyja Radcliffa i Carlosa A. Coste. Opća skupština Reda završava proslavom sv. Dominika 8. kolovoza u samostanskoj crkvi u Splitu, prenosi www.dominikanci.hr.

U pismu upućenom braći u Provinciji, provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. fr. Anto Gavrić ističe da je to povijesni događaj ne samo za hrvatske dominikance, nego i za Hrvatsku, jer se Opća skupština u 800 godina povijesti Reda prvi puta održava u Hrvatskoj. Pokrenut je i portal na četiri jezika, engleskom, francuskom, španjolskom i hrvatskom: http://trogir.op.org.

Skupština u Trogiru nastavit će promišljati o obnovi i restrukturiranju Reda na temelju odluka i smjernica Opće skupštine u Rimu 2010. Osam povjerenstava određuju okosnice rada braće na Skupštini: Jubilej 2016. i obnova Reda, Konstitucije Reda, propovijedanje, formacija, studij, zajednički život, uprava i restrukturiranje Reda te ekonomija.

Radni dio Skupštine odvijat će se uglavnom u dvorani hotela Sveti Križ na Čiovu, a liturgijska slavlja u samostanskoj crkvi Sv. Križa nasuprot hotelu. U sklopu Skupštine predviđeno je i nekoliko događaja izvan mjesta održavanja Skupštine.

U nedjelju 28. srpnja sudionici će poći na slapove Krke te posjetiti franjevački samostan na Visovcu i zatim šibenskog biskupa Antu Ivasa koji će u 18 sati u šibenskoj katedrali primiti sve sudionike Skupštine. Tom prigodom definitori će susresti i dominikanke Kongregacije Svetih Anđela čuvara koje žive i rade u Šibeniku.

U Trogiru će 3. kolovoza svečano proslaviti blagdan bl. Augustina Kažotića. Euharistijsko slavlje ispred samostana Sv. Dominika i uz kip Blaženika, u 18.30 sati predvodit će zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, uz koncelebraciju predsjednika Hrvatske biskupske konferencije zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića te drugih biskupa.

Provincijal Gavrić izražava nadu da će to biti snažan poticaj za završetak kauze kanonizacije Augustina Kažotića. Sjetit će se tom prigodom i dubrovačkoga dominikanca fr. Dominika Barača, kojega su komunisti 17. studenoga 1945. u 33. godini života strijeljali na groblju u Trogiru. Provincija nastavlja prikupljati dokumentaciju za pokretanje postupka za njegovo proglašenje blaženim.

Skupština će završiti proslavom svetkovine utemeljitelja, svetog Dominika, 8. kolovoza, u samostanskoj crkvi u Splitu. Svečano euharistijsko slavlje u 18.30 sati predvodit će nadbiskup Barišić, a propovijedat će fr. Bruno Cadore. Tom prigodom trojica braće, od kojih dvojica iz Hrvatske dominikanske provincije, položit će zavjete u ruke Učitelja Reda.

Izvor: IKA

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić posjetio je u ponedjeljak, 22. srpnja, sudionike Opće skupštine Reda propovjednika na Čiovu. Susreo se s učiteljem Reda fr. Brunom Cadoreom i generalnim tajnikom Opće skupštine fr. Mihaelom Toljem. Prije početka popodnevnog zasjedanja i izvješća učitelja Reda o stanju Reda, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije obratio se sudionicima Skupštine i uime HBK poželio uspješno zborovanje.

U vidu kratkog predstavljanja, a vezano uz red sv. Dominika, nadbiskup Puljić istaknuo je da dolazi iz grada Zadra u kojem je daleke 1396. godine osnovano "Generalno filozofsko-teološko učilište dominikanskog reda". Osnovao ga je vrhovni poglavar Dominikanskog reda Raimund de Vineis iz Capue, kao najstarije od hrvatskih sveučilišta koje je djelovalo do 1807.

Uz riječi dobrodošlice i molitve Duhu Svetom, predsjednik HBK izrazio je i najbolje želje da "članovi ove Skupštine uspiju zajednički promišljati i raspravljati o suvremenim problemima i izazovima s kojima se susrećemo, kao i o apostolskoj službi braće propovjednika". "Posebice pak poželio bih da usvajaju smjernice u skladu s normama Reda kako bi braća i sestre 'mogli živjeti vjerni duhu Utemeljitelja i nositi ljudima našega doba poruku Evanđelja na prikladan i učinkovit način'", rekao je nadbiskup.

Sudionicima skupa posebice je poželio da unesu "duha kontemplativnosti, mira i sabranosti" u svijet u kojem vladaju "tržišni zakoni uspjeha i brzine". "A pred svjetovnom logikom 'ortaštva i servilnosti', kojom moćnici sile podložnike da se uklapaju u njihove sebične ciljeve i planove, neka sinovi sv. Dominika nude i stvaraju alternativne načine života i rada. A oni se događaju po bratskim odnosima i u bratskoj suradnji", rekao je nadbiskup.

Postavljajući pitanja koji su to osobiti izazovi za Bogu posvećene osobe na početku 21. stoljeća i što im je činiti da ostvare duh karizme i poslanja u svijetu koji "bježi od Boga", nadbiskup je podsjetio da neki teolozi koriste riječi "ponovnog utemeljenja redovničkog života", pa vele kako je potrebna "refondatio".

"Nije, međutim, najvažnija riječ koju će se upotrebljavati, nego duh koji iz toga proizlazi. Poželio bih stoga da Generalna skupština u Trogiru pomogne da se 'reformira što je potrebno i restaurira što je nužno'. Neka se obnovi što treba obnavljati, te iznova utemelji što valja utemeljivati. Ali, sve to u ozračju Marijine raspoloživosti koju je potvrdila riječima: 'Neka mi bude po tvojoj riječi'. A one su podloga ovogodišnje teme za poslanje i život sinovima i kćerima svetog Dominika", rekao je predsjednik HBK, zaželjevši Skupštini uspješno zborovanje, a svima blagoslovljen boravak u Hrvatskoj.

Skupštinu je prije podne posjetio i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica dr. o. Vinko Mamić, OCD.

Izvor: IKA

Papa Franjo doputovao je 22. srpnja navečer u Brazil, na svoje prvo međunarodno apostolsko putovanje, u prigodi 28. svjetskog dana mladih. Papu je u međunarodnoj zračnoj luci Rio de Janeira "Galeao/Antonio Carlos Jobim" dočekala brazilska predsjednica Dilma Rousseff. Iz zračne luke Papa se uz iznimno velike mjere osiguranja uputio avenijom de Evaristo da Veiga do palače Guanabara. Prolazak Svetog Oca razdragano je mnoštvo oduševljeno pozdravljalo a u jednom su trenutku u papamobil donijeli dječaka kojeg je Papa veselo poljubio. Na oduševljeni doček Papa je uzvraćao širokim osmjehom i pozdravljanjem mnoštva. U palači Guanabara Papa se susreo s predsjednicom Dilmom Roussef i najvišim predstavnicima brazilskih vlasti, kao i Diplomatskog zbora.

"Brazil i njegovih 50 milijuna mladih dočekuju vas raširenih ruku", rekla je predsjednica Brazila na početku svoga govora dobrodošlice Papi, potvrdivši prijateljstvo i suradnju sa Svetom Stolicom u zalaganju za mir i pravdu. Predsjednica je rekla da se "borimo protiv zajedničkog neprijatelja u svim njegovim oblicima", koji je ustao protiv "ljudskog dostojanstva", podsjetivši na osjetljivost Brazila za ono vjersko, zahvaljujući također prisutnosti mnogih vjeroispovijesti na svom tlu. Rousseff je zatim istaknula da globalizacija itekako ima utjecaja na stanje u kojem se mnogi danas nalaze i obranu dostojanstva ljudi, spomenuvši u tome kontekstu one koji trpe, koji su bez posla, rašireno nasilje i borbu protiv siromaštva u Brazilu. Prije svega tu borbu vodimo zajedno s Katoličkom Crkvom koja nastoji učiniti sve što je u njezinoj moći da pomogne siromašnima, beskućnicima i zatvorenicima. Vjera nam danas pomaže rasti, istaknula je Rousseff, rekavši kako postoje novi izazovi, misleći pritom na protuvladine prosvjede koji se u posljednje vrijeme održavaju u Brazilu i pokušaje Vlade da odgovori na njihova očekivanja.

"U svojoj silnoj ljubavi i providnosti, Bog je htio da mi prvo međunarodno putovanje moga pontifikata pruži mogućnost da se ponovno vratim u Latinsku Ameriku, konkretno u Brazil, zemlju koja se diči svojim čvrstim vezama s Apostolskom Stolicom i svojim dubokim osjećajima vjere i prijateljstva koje ju je uvijek na jedinstven način vezivalo uz Petrova nasljednika. Zahvaljujem Bogu na tome dobročinstvu", rekao je Papa u svom prvom govoru u Brazilu. Naučio sam da onaj koji želi pristupiti brazilskom čovjeku mora uči kroz vrata njegova velikog srca; neka mi zato bude dopušteno u ovom trenutku nježno pokucati na ta vrata. Molim za dopuštenje da uđem i provedem ovaj tjedan s vama. Nemam ni srebra ni zlata, ali donosim ono najdragocjenije što mi je dano: Isusa Krista! Dolazim u njegovo ime da osnažim plamen bratske ljubavi koji gori u svakom srcu; i želim da do svih dopre moj pozdrav: "Mir Kristov s vama!", rekao je Papa, odgovarajući na dug i srdačan govor brazilske predsjednice.

Nakon što je pozdravio najviše predstavnike vlasti, Papa se posebno obratio brazilskim biskupima "na kojima leži zadaća vođenja Božjeg stada u ovoj velikoj zemlji i njihovim ljubljenim krajevnim Crkvama". "Ovim svojim posjetom želim nastaviti pastoralno poslanje Rimskog biskupa a to je utvrđivati braću u vjeri u Krista, hrabriti ih u svjedočenju razloga nade koja svoj izvor ima u Njemu i potaknuti ih da svima pružaju neiscrpna bogatstva njegove ljubavi".
Sveti Otac zatim je podsjetio na glavni razlog svoga posjeta: Svjetski dan mladih. "Došao sam susresti mlade iz čitavog svijeta, koji su privučeni raširenim rukama Krista Otkupitelja. Oni žele naći utočište u njegovu zagrljaju, blizu njegova srca, ponovno slušati njegov jasan i snažan poziv: 'Pođite i učinite mojim učenicima sve narode'", rekao je Papa.

Mladi su prozor kroz koji budućnost ulazi u svijet. To je prozor i zato je to nešto što pred nas stavlja velike izazove. Naš naraštaj će biti na visini obećanja koje se krije u svakom mladom čovjeku kada bude znao dati mladima prostora. To pak znači: osigurati materijalne i duhovne uvjete za njihov puni razvoj; dati im čvrste temelje na kojima se može graditi život; jamčiti im sigurnost i obrazovanje da postanu ono što mogu postati; prenositi im trajne vrijednosti za koje vrijedi živjeti; zajamčiti im transcendentni obzor za njihovu težnju za istinskom srećom i njihovu kreativnost u dobru; predati im u baštinu svijet koji odgovara mjeri ljudskog života; probuditi u njima najbolje snage da postanu protagonisti svoje sutrašnjice i suodgovorni za sudbinu sviju. Tim stavovima već danas anticipiramo budućnost koja ulazi kroz prozor mladih, rekao je Papa.

Na kraju svoga prvog govora u Brazilu Papa je rekao: U ovom trenutku Papine se ruke šire da zagrle cio brazilski narod, u njegovu složenom ljudskom, kulturnom i vjerskom bogatstvu. Od Amazonije do pampe, od sušnih krajeva pa sve do Pantanala, od malih mjesta do metropola, neka se nitko ne osjeti isključen iz Papine ljubavi. Preksutra, ako Bog da, želim sve vas preporučiti Gospi od Aparecide, zazivajući majčinsku zaštitu na vaše domove i obitelji. Sve vas sada blagoslivljam. Hvala za dobrodošlicu! (IKA; foto: news.va)

Došao je u Brazil, a ne u Argentinu. Ipak, poseban susret pape Franje s njegovim sunarodnjacina u Riju će se svakako održati. Vijest je potvrdio gradonačelnik Rio de Janeira Eduardo Paes: „Papa je zatražio od organizacijskog odbora Svjetskog dana mladih da predvidi poseban susret s mladim Argentincima. Grad je stavio na raspolaganje Terreirao do Samba, veliku arenu za razna događanja u blizini Sambodroma. Još nije utvrđeno točno vrijeme, ali zna se da će se susret – koji nije predviđen u službenom programu objavljenom od Vatikana – održati u četvrtak, 25. srpnja. S obzirom na druge Papine termine, najvjerojatnije vrijeme je rano poslijepodne, nakon prijepodnevnog posjeta naselju baraka u naselju Varginha, a prije prvog susreta sa svim mladima na plaži Copacabana.“

Ako će biti tako, onda će mladi „njegove“ Argentine izraziti dobrodošlicu papi Franji na Svjetskom danu mladih. Terreirao do Samba – gdje će se susret održati – jedno je od mjesta simbola Karnevala u Riju, te može primiti 15 tisuća osoba. Ali Argentinaca koji se ovih dana očekuju u Brazilu je više od 50 tisuća i mnogi od njih su izrazili želju pozdraviti izbliza svog ex kardinala. Mladi iz villas miserias- periferija Buenos Airesa, gdje je Bergoglio bio doma – već su najavili argentinskoj agenciji Aica svoju namjeri ići pod prozore rezidencije Sumaré – gdje će Papa boraviti – kao što su činili mladi Poljaci Ivanu Pavlu II. kad se vraćao u Krakov.

Izvor: Vatican Insider

Članovi Biskupijskog zbora mladih i animatori Dubrovačke biskupije s pročelnikom Vijeća za mlade don Marinom Lučićem uz molitvu i druženje proveli su vikend od 19. do 21. srpnja na Šipanu. Zajedništvo i radost su se iskazali u služenju jedni drugima kroz kućanske poslove, molitvu i svakodnevno euharistijsko slavlje. Mladi su prisustvovali i nedjeljnoj misi koju je predvodio don Marin uz župnika don Slavka Grubišića kojemu se zahvalio na srdačnosti i otvorenosti. U homiliji je don Marin potaknuo na međusobno služenje poput Marte, ali naglasivši da najprije treba prići Gospodinu, osluškivati što nam svaki dan želi poručiti. S tom namjerom su se i ovi mladi okupili i povukli iz buke svakodnevnice da bi se u mirnoći i ljepoti Šipana susreli s Gospodinom i tu radost dijelili u zajedničkom druženju i sa svima s kojima se susreću i gdje djeluju. Tea Kuzek

Animatorsko ljeto u Malom Lošinju
Vi ste biseri svojih župa!
Dugo, toplo animatorsko ljeto Zagrebačke nadbiskupije pod geslom „Neka se moja molitva uzdigne k Tebi“ polako, ali sigurno privelo je kraju drugi tjedan boravka mladih u domu sv. Martina u Malom Lošinju. Mladi animatori iz različitih dijelova naše Nadbiskupije od15. do 22. srpnja Dom sv. Martina ispunili su zajedništvom, molitvom i neizmjernom radošću.

Dočekani veselom dobrodošlicom prve skupine animatora, animatori druge lošinjske skupine započeli su svoje sedmodnevno druženje. Nakon prvotnog upoznavanja, sudionici su podijeljeni u male skupine koje su svakodnevno promišljale o molitvi, pokušavajući ući u njezinu samu srž. Naši su mladi iz dana u dan dobivali nove spoznaje o molitvi. Učeći nove molitvene izričaje prepoznali su važnost Svetoga pisma imajući na umu da je svaka individualna molitva razgovor s Bogom, s jedinim pravim prijateljem. Kroz molitvu časoslova imali su prilike uvidjeti ljepotu zajedništva u molitvi. U svojim promišljanima nastojali su poput odraza u ogledalu zaviriti u svoje srce, otvarajući ga prema novostečenim prijateljima s kojima su podijelili životna i molitvena iskustva.

Uz svakodnevnu svetu misu i dvije radionice s katehezama, sudionicima animatorskog ljeta dani su ispunjeni i drugim sadržajima koji ih duhovno obogaćuju, omogućuju im da bolje upoznaju sami sebe, ali i druge te jačaju njihovo zajedništvo. Tako i kroz igru i smijeh zajedno rastu i izgrađuju se kako bi po povratku u svoju svakodnevicu mogli prenositi duh animatoskog ljeta ljudima koji ih okružuju, a u svojoj župnoj zajednici biti pokretači aktivnog i kontinuiranog rada s mladima i za mlade.

Domaćin animatorskog ljeta vlč. Ivica Budinšćak, povjerenik za mlade, oprostio se sa sudionicima druge lošnjske uz poruku da su oni biseri Zagrebačke nadbiskupije i da svatko od njih mora pronaći onaj grumen zlata u drugima, prenoseći im radost i zajedništvo koje su stekli.

Sudionike drugoga tjedna animatorskog ljeta kroz radionice su vodili njihovi animatori Marko Mišerić, Danijela Tomić i Martina Andrijević, a duhovnu potporu i vodstvo uz našeg povjerenika pružili su im vlč. Branko Risek, vlč. Odilon Singbo i vlč. Milan Dančuo, a svojim prisustvom uveselio ih je i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak koji je predvodio završnu misu zahvalnicu.

Autor: Martina Andrijević

Izvor: http://pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Vi-ste-biseri-svojih-zupa!.aspx

Ako nastavi zaoštravati odnose s vlastima, vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj uskoro bi se mogao naći na meti kritike Vatikana. Sveta Stolica, naime, već mjesecima nije zadovoljna neprijateljskim odnosom crkvenog i državnog vrha i povremeno šalje poruke kako bi se trebalo potruditi oko pronalaska puta dijalogu, a ne iznova zaoštravati ionako napetu situaciju, piše Večernji list.
'Točno je, stižu signali da se pokuša uspostaviti dijalog s vlastima jer Vatikanu nigdje u svijetu nije u interesu da je mjesna Crkva u sukobu s državnim vlastima. Dopušta se kritika i, naravno, brane se kršćanske vrijednosti i stavovi, ali se izbjegava svaki izravan konflikt s vlašću jer, osim što to dugoročno opterećuje međusobne odnose, kontraproduktivno je za cijelo društvo jer se sve inicijative blokiraju bez obzira na to s koje strane dolaze', kaže sugovornik Večernjeg lista iz crkvenog vrha.

Međutim, da bi došlo do dijaloga, jedna od strana trebala bi popustiti i prva pružiti ruku, odnosno, predložiti za početak barem dobru želju za susretom, a onda bi se on i realizirao u nekom kraćem vremenu.

'Susret treba biti na najvišoj razini, kako bi se svima poslala jasna poruka. Na primjer, kardinal Bozanić i premijer Milanović', kaže sugovornik iz Crkve.

Iako su odnosi kardinala Josipa Bozanića i premijera Zorana Milanovića najgori dosad, Vatikan, prema pisanju večernjeg lista, želi da prvi korak napravi kardinal Bozanić.

No to je objektivno jako teško jer se kardinal Bozanić u posljednje vrijeme upravo u očima vjernika odlično pozicionirao kao najjači oponent vlasti i najotvoreniji kritičar, šira javnost to doživljava čak i kao otvorenu opozicijsku poziciju, što sigurno nadilazi i Bozanićeve ovlasti i kapacitete.

'Budući da će Vatikan početkom jeseni inzistirati na uspostavi toga dijaloga, možda je dobro izbjeći tu stvorenu situaciju pa bi se umjesto kardinala s premijerom trebao susresti netko drugi od biskupa. Čini se da je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić tu najpodobnija osoba', kažu u crkvenom vrhu.

"Dolazim u Brazil za nekoliko sati i moje srce je već puno radosti, jer ću uskoro biti s vama za proslavu 28. Svjetskog susreta mladih"

Benedikt XVI. uputio je poruku sudionicima Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru.

Dragi mladi, želim da do svih vas dopre moj pozdrav pun radosti i ljubavi. Siguran sam da su se mnogi od vas vratili sa Svjetskog dana mladih u Madridu snažnije “ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri” (usp. Kol 2, 7). Ove smo godine, u raznim biskupijama, radosno slavili svoju pripadnost Kristu, nadahnuti temom: “Radujte se u Gospodinu uvijek!” (Fil 4, 4). A sada se pripremamo za predstojeći Svjetski dan, koji će se slaviti u Rio de Janeiru, u Brazilu, u srpnju 2013.

Želim vas prije svega ponovno pozvati da sudjelujete u tom važnom događaju. Glasoviti kip Krista Otkupitelja, koji dominira tim lijepim brazilskim gradom, bit će za nas rječiti simbol. Kristove raširene ruke znak su njegove želje da zagrli sve one koji će mu doći a njegovo srce predstavlja beskrajnu ljubav prema svakom od nas i prema svakoj od vas. Pustite da vas on privuče k sebi! Doživite to iskustvo susreta s Kristom zajedno s mnogim drugim mladima koji će pohrliti u Rio da sudjeluju na idućem svjetskom susretu! Pustite da vas on ljubi i bit ćete svjedoci koje svijet treba!

Pozivam vas da se pripravite za Svjetski dan u Rio de Janeiru meditirajući već od sada o temi susreta: “Pođite i učinite mojim učenicima sve narode” (usp. Mt 28, 19). Riječ je o velikom misijskom pozivu koji je Krist ostavio čitavoj Crkvi i koji ni danas, nakon dvije tisuće godina, nije izgubio na svojoj aktualnosti. Sada taj poziv mora snažno odjeknuti u vašem srcu. Godina priprave za susret s Rijom podudara se s Godinom vjere, na početku koje je održana Biskupska sinoda čiji su radovi bili posvećeni “Novoj evangelizaciji za prenošenje kršćanske vjere”. Drago mi je da ste i vi, draga mladeži, uključeni u taj misijski polet čitave Crkve. Pomoći drugima da upoznaju Krista je najdragocjeniji dar koji možete dati drugima.

Urgentan poziv
Povijest pokazuje koliki su mladi svojim velikodušnim sebedarjem dali veliki doprinos Božjem kraljevstvu i razvoju ovoga svijeta naviještanjem evanđelja. Oni su s velikim oduševljenjem pronosili Radosnu vijest o Božjoj ljubavi očitovanoj u Kristu, koristeći se tada dostupnim sredstvima i mogućnostima koji su bili daleko skromniji od onih kojima mi danas raspolažemo. Tu mislim, naprimjer, na blaženog Josea de Anchietu, mladoga španjolskog isusovca iz 16. stoljeća, koji je pošao u misije u Brazil a nije bio navršio ni dvadeset godina života i koji je postao veliki apostol Novoga svijeta. Ali mislim također na one među vama koji se velikodušno posvećuju poslanju Crkve. U to sam se osvjedočio – što je za mene bilo ugodno iznenađenje – o Svjetskom dan mladih u Madridu, osobito u susretu s volonterima.

Mnogi se mladi ozbiljno pitaju je li život nešto dobro i teško im je pronaći svoj put. No, općenito uzevši, mnogo je i onih koji se pitaju što mogu učiniti u današnjem svijetu koji je suočen sa silnim nevoljama. Svjetlo vjere prosvjetljuje tu tamu. Ono nam pomaže shvatiti da svaki život ima neprocjenjivu vrijednost, jer je plod Božje ljubavi. Bog ljubi sve, čak i one koji su otpali od vjere ili ne mare za njega. Strpljiv je i čeka. Štoviše, dao je svoga Sina, umrlog i uskrslog, da nas oslobodi od svakog zla. A Krist je poslao svoje učenike da svim narodima donesu taj radosni navještaj spasenja i novog života.

Crkva, nastavljajući to evangelizacijsko poslanje, računa također na vas. Draga mladeži, vi ste prvi misionari među svojim vršnjacima! Na kraju Drugoga vatikanskog koncila, čiju 50. obljetnicu slavimo ove godine, sluga Božji Pavao VI. predao je mladićima i djevojkama iz čitavog svijeta Poruku koja započinje ovim riječima: “Vama, mladići i djevojke iz čitavog svijeta, Koncil želi uputiti svoju posljednju poruku. Jer vi ste ti koji ćete preuzeti baklju iz ruku svojih otaca i živjet ćete u svijetu najmasovnijih promjena ikad zabilježenih u povijesti. Vi ste ti koji ćete, vodeći se najboljim primjerom i učenjem svojih roditelja i učitelja, oblikovati buduće društvo: vi ćete se spasiti ili nestati s njim”. Pismo se zaključuje apelom: “Izgrađujte s oduševljenjem svijet bolji od sadašnjega!” (Poruka mladima, 8. prosinca 1965.).

Dragi prijatelji, taj je poziv vrlo aktualan. Prolazimo kroz jedno posebno povijesno razdoblje: tehnološki napredak nam je pružio nove i neslućene mogućnosti interakcije među ljudima i narodima, ali globalizacija tih odnosa bit će pozitivna i pomoći će svijetu da raste u čovještvu samo ako ne bude utemeljena na materijalizmu već na ljubavi, jedinoj stvarnosti koja može ispuniti srca sviju i ujediniti ljude. Bog je ljubav. Čovjek koji zaboravi Boga gubi nadu i postaje nesposoban ljubiti svoga bližnjega. Zato je prijeko potrebno svjedočiti Božju prisutnost da bi je svatko mogao iskusiti. O tome ovisi spasenje ljudskog roda i spasenje svakog od nas. Svaki onaj koji razumije tu potrebu, ne može a da ne zavapi zajedno sa svetim Pavlom: “jao meni ako evanđelja ne navješćujem” (1 Kor 9, 16).

Postati Kristovi učenici
Taj misijski poziv vam je upućen također zbog jednog drugog razloga, to jest zato jer je to neophodno za naš osobni hod u vjeri. Blaženi Ivan Pavao II. pisao je da se “vjera učvršćuje darujući se” (Enc. Redemptoris missio, 2). Kada naviještate evanđelje i vi sami rastete jer se sve dublje ukorjenjujete u Krista i postajete zreli kršćani. Misijska zauzetost je bitni vidik vjere. Ne možemo biti pravi vjernici ako druge ne evangeliziramo. Navještaj evanđelja mora biti plod radosti što ste susreli Krista i u njemu pronašli stijenu na kojoj ćete graditi vlastiti život. Zalažući se u služenju drugima i naviještanju evanđelja, vaši životi, tako često rastrgani zbog vaših raznih aktivnosti, naći će svoje jedinstvo u Gospodinu. Vi ćete također izgrađivati same sebe, rasti i sazrijevati u čovještvu.

Ali, što znači biti misionar? To prije svega znači biti Kristov učenik. To znači uvijek iznova osluškivati poziv da ga slijedimo i svoj pogled upremo u njega: “učite se od mene” (Mt 11, 29). Učenik je osoba pozorna na Isusovu riječ (usp. Lk 10, 39), netko tko priznaje da je on Učitelj koji nas je ljubio dotle da je dao svoj život za nas. Zato svaki od vas mora dopustiti da ga svakoga dana oblikuje Božja riječ. Ona će vas učiniti prijateljima Gospodina Isusa i osposobiti vas da druge mlade ljude dovedete do prijateljstva s njim.

Potičem vas da se spominjete darova koje ste primili od Boga tako da ih možete prenositi drugima. Naučite čitati svoju osobnu povijest u novom svijetlu. Budite svjesni izvanredne baštine naraštaja koji su živjeli prije vas: mnogi su vjernici hrabro prenosili vjeru usprkos svim kušnjama i nerazumijevanjima. Nikada ne zaboravimo da smo dio beskrajnog lanca muškaraca i žena koji su nam prenijeli istinu vjere i o nama danas ovisi hoćemo li je drugima prenijeti. Biti misionari pretpostavlja svijest o toj primljenoj baštini, koja je vjera Crkve. Nužno je da poznajete ono u što vjerujete, da biste to mogli naviještati. Kao što sam napisao u uvodu Katekizma za mlade YouCat, koji sam vam darovao na Svjetskom susretu mladih u Madridu, “morate poznavati svoju vjeru istom onom točnošću kojom stručnjak iz informatike poznaje operativni sistem nekog računala; morate je poznavati kao što glazbenik poznaje djelo koje izvodi; da, morate biti mnogo dublje ukorijenjeni u vjeri generacije svojih roditelja, da biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovog doba” (Predgovor).

Pođite!
Isus je poslao svoje učenike u misiju ovim nalogom: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se” (Mk 16, 15-16). Evangelizirati znači donijeti drugima Radosnu vijest spasenja a ta Radosna vijest je jedna osoba: Isus Krist. Kada ga susretnem, kada otkrijem koliko me Bog ljubio i spasio, u meni se rađa ne samo želja, već potreba da pomognem drugima da ga upoznaju. Na početku Ivanova Evanđelja vidimo Andriju koji, nakon susreta s Isusom, žuri dovesti mu svoga brata Šimuna (usp. 1, 40-42). Evangelizacija uvijek započinje susretom s Gospodinom Isusom: onaj koji mu se približio i iskusio njegovu ljubav želi odmah s drugima dijeliti ljepotu toga susreta i radost koja se rađa iz toga prijateljstva. Što više poznajemo Krista, to ga više želimo naviještati. Što više razgovaramo s njim, to više želimo govoriti o njemu. Što smo više Kristom osvojeni, to više želimo druge dovesti k njemu.
Po krštenju, po kojem se rađamo na novi život, Duh Sveti nastanjuje se u nama i rasplamsava naše umove i srca. On nam pokazuje kako da ljubimo Boga i uđemo u sve dublje prijateljstvo s Kristom. Duh nas potiče da činimo dobro, da služimo drugima, da darujemo sami sebe. Potvrdom smo, zatim, ojačani darovima Duha da možemo naviještati evanđelje na sve zreliji način. Duh ljubavi je dakle duša misije: on nas potiče da izađemo iz samih sebe i “pođemo” evangelizirati. Draga mladeži, pustite da vas vodi snaga Božje ljubavi, pustite da ta ljubav pobijedi u vama težnju da se zatvorite u vlastiti svijet, probleme i navike; imajte hrabrosti “poći” od samih sebe da biste “pošli” drugima i pokazali im put koji vodi do susreta s Bogom.

Naviještati evanđelje svim narodima
Krist je poslao svoje učenike da svjedoče njegovu spasenjsku prisutnost svim narodima, jer Bog u svojoj preobilnoj ljubavi želi da se svi spase i da nitko ne propadne. Svojom žrtvom ljubavi na križu, Isus je otvorio put svakom muškarcu i ženi da mogu upoznati Boga i ući u zajedništvo ljubavi s njim. On je također ustanovio zajednicu učenika da se navještaj spasenja evanđelja pronese sve do nakraj zemlje i dopre do muškaraca i žena svih mjesta i svih vremena. Neka ta Božja želja bude i naša!

Dragi prijatelji, otvorite svoje oči i pogledajte oko sebe: mnogi su mladi izgubili smisao života. Pođite k njima! Krist i vas treba. Pustite da vas zahvati njegova ljubav, budite oruđa neizmjerne ljubavi, tako da ona dopre do svih, osobito do onih koji su “daleko” od Boga. Neki su mu daleko u zemljopisnom smislu, drugi su mu pak daleko zbog svog načina života. Neki još uvijek nisu primili osobno evanđelje, drugi, pak, premda su ga primili, žive kao da Bog ne postoji. Otvorimo svima vrata našeg srca. Uspostavimo s njima dijalog u jednostavnosti i poštovanju. Ako se taj dijalog vodi u pravom prijateljstvu, tada će biti plodonosan. “Narodi” kojima smo poslani nisu samo druge zemlje svijeta, već su to također razna područja života kao što su naše obitelji, gradske četvrti, mjesta na kojima se uči i radi, skupine prijatelja i mjesta na kojima ljudi provode slobodno vrijeme. Radostan navještaj evanđelja je upravljen svim područjima našega život, bez iznimke.

Želim istaknuti dva područja na kojima je vaša misionarska zauzetost još urgentnija. Prvo su područje društvene komunikacije, na poseban način Internet. Kao što sam vam, draga mladeži, već jednom drugom prilikom toplo preporučio “osjećajte svojom obvezom unositi u kulturu ovog novog komunikacijskog i informacijskog okruženja vrijednosti na kojima počiva vaš život! [...] Na vama, mladi, koji ste se gotovo spontano suživjeli s tim sredstvima komunikacije, leži posebna zadaća evangelizacije toga ‘digitalnog kontinenta’” (Poruka za 43. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, 24. svibnja 2009.). Naučite kako mudro koristiti to sredstvo. Budite svjesni i opasnosti koje ono sa sobom nosi, osobito opasnosti ovisnosti, miješanja stvarnog svijeta s virtualnim i zamjenjivanja izravnog susreta i dijaloga s osobama s kontaktima na internetu.

Drugo je područje putovanja i migracije. Danas je sve veći broj mladih koji putuju, ponekad zbog studija ili posla, a katkad zbog zabave. Ali tu imam pred očima također sva migracijska kretanja, kojima se milijuni, često mladih, ljudi seli i mijenja regiju ili državu zbog ekonomskih ili društvenih razloga. I te pojave mogu postati providonosne prigode za širenje evanđelja. Dragi mladi, ne bojte se svjedočiti svoju vjeru također u tim sredinama! Prenositi radost susreta s Kristom dragocjen je dar za one koje susrećete.

Učinite ih učenicima!
Pretpostavljam da ste iskusili teškoću da svoje vršnjake pozovete da dožive iskustvo vjere. Često ste se imali priliku osvjedočiti kako kod mnogih mladih, osobito u određenim trenucima života, postoji želja da upoznaju Krista i žive vrijednosti evanđelja, ali se osjećaju nedoraslima i nesposobnima. Što učiniti? Prije svega, već sama vaša blizina i vaše jednostavno svjedočanstvo predstavljaju način na koji Bog može dotaći njihovo srce. Krista se ne naviješta samo riječima, već taj navještaj mora uključivati čitav život i pretočiti se u djela ljubavi. Ono što nas čini vjerovjesnicima jest ljubav koju je Krist ulio u naša srca; naša ljubav, stoga, mora sve više biti nalik njegovoj. Poput dobrog Samarijanca i mi moramo biti uvijek pozorni na one koje susrećemo, znati slušati, shvatiti, pomoći, da bismo one koji traže istinu i smisao života doveli u Božju kuću koja je Crkva, gdje nada i spasenje prebivaju (usp. Lk 10,29-37). Dragi prijatelji, ne zaboravite nikada da je prvi čin ljubavi što ga možete učiniti bližnjemu to da podijelite s njim izvor svoje nade: onaj koji ne daje Boga, daje premalo! Isus svojim učenicima zapovijeda: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih uime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio” (Mt 28, 19-20). Sredstva koja nam stoje na raspolaganju da “druge učinimo učenicima” u prvom redu su krštenje i kateheza. To znači da osobe kojima naviještamo evanđelje moramo dovesti do susreta s Kristom živim, osobito u njegovoj riječi i sakramentima. Tako će moći povjerovati u njega, upoznati Boga i živjeti njegovu milost. Volio bih da se svatko zapita: jesam li ikada imao hrabrosti predložiti mladima koji još uvijek nisu primili sakrament krštenje da to učine? Jesam li ikoga pozvao da krene putom otkrivanja kršćanske vjere? Dragi prijatelji, ne bojte se predložiti svojim vršnjacima susret s Kristom. Zazivajte Duha Svetoga: on će vam pokazati kako ćete Krista sve potpunije upoznati i ljubiti i kako da budete domišljati i kreativni u prenošenju evanđelja.

Postojani u vjeri
Kada naiđete na teškoće u misiji evangelizacije, možda ćete ponekad biti u napasti da poput proroka Jeremije kažete: “A ja rekoh: ‘Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam’”. Ali i vama Bog odvraća: “Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti” (Jr 1, 6-7). Kada se osjećate nedoraslima, nesposobnima, slabima u naviještanju i svjedočenju vjere, ne bojte se! Evangelizacija nije naša inicijativa i ne ovisi prije svega o našim talentima, već je povjerljivi i poslušni odgovor na Božji poziv. Stoga se temelji ne na našoj snazi, već na Božjoj. Iskusio je to apostol Pavao: “To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas” (2 Kor 4, 7).

Zbog toga vas pozivam da vam u tome temelj budu molitva i sakramenti. Autentična se evangelizacija rađa uvijek iz molitve i na nju se oslanja: moramo prvo razgovarati s Bogom da bismo mogli govoriti o Bogu. U svojoj molitvi povjeravamo Gospodinu osobe kojima smo pozvani, moleći ga da dotakne njihovo srce; molimo Duha Svetoga da nas učini svojim oruđima za njihovo spasenje; molimo Krista da nam nadahne riječi koje ćemo reći i učini nas znakovima svoje ljubavi. I, općenitije, molimo za misiju čitave Crkve, prema izričitom Isusovu zahtjevu: “Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (Mt 9,38). Pronađite u euharistiji izvor svoga vjerskog života i svojeg kršćanskog svjedočenja, redovito sudjelujući na misi nedjeljom i kad god možete kroz tjedan. Često pristupajte sakramentu pomirenja: to je dragocjeni susret s Božjim milosrđem u kojem nas on prihvaća, oprašta nam i obnavlja naša srca u ljubavi. Potrudite se da primite sakrament potvrde ako već to niste učinili te se pomno i predano pripravite za njegovo primanje. Potvrda je, kao i euharistija, sakrament misije, jer nam daje snagu i ljubav Duha Svetoga da bismo svoju vjeru neustrašivo ispovijedali. Potičem vas nadalje da prakticirate euharistijsko klanjanje. Vrijeme provedeno u slušanju i dijalogu s Isusom prisutnim u sakramentu postaje polazište novog misijskog oduševljenja.

Ako budete slijedili taj put, sam Krist će vam dati sposobnost da budete potpuno vjerni njegovoj riječi i da ga vjerno i odvažno svjedočite. Ponekad ćete biti pozvani dokazati svoju ustrajnost, osobito kada u naviještanju Božje riječi naiđete na odbacivanja i protivštine. U nekim dijelovima svijeta neki od vas trpe zato što, zbog pomanjkanja vjerske slobode, ne mogu javno svjedočiti vjeru u Krista. Ima i onih koji su životom platili svoju pripadnost Crkvi. Potičem vas da ostanete čvrsti u vjeri, sigurni da je Krist uz vas u svakoj kušnji. On vam ponavlja: “Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!” (Mt 5, 11-12).

U jedinstvu s čitavom Crkvom
Dragi mladi, da biste ostali postojani u ispovijedanju kršćanske vjere ondje gdje ste pozvani, vi trebate Crkvu. Nitko ne može sam svjedočiti evanđelje. Isus je poslao svoje učenike u misiju zajedno. Obratio im se u množini kada je rekao: “učinite učenicima”. Svoje svjedočanstvo, dakle, dajemo kao članovi kršćanske zajednice i zajedništvo življeno u Crkvi našu misiju čini plodonosnom: po jedinstvu i ljubavi koju imamo jedni prema drugima drugi će nas prepoznati kao Kristove učenike (usp. Iv 13, 35). Zahvalan sam Gospodinu za dragocjeno djelo evangelizacije koje provode naše kršćanske zajednice, naše župe, naši crkveni pokreti. Plodovi te evangelizacije pripadaju čitavoj Crkvi: “Jedan sije, drugi žanje”, govorio je Isus (Iv 4, 37).
Ne mogu ovdje ne zahvaliti Bogu za veliki dar misionara, koji se potpuno posvećuju naviještanju evanđelju sve do nakraj svijeta. Zahvaljujem isto tako Gospodinu za svećenike i posvećene osobe, koji se potpuno razdaju da drugima navijeste Isusa Krista i da ga oni uzljube. Želim ovdje potaknuti mlade koje je Bog pozvao da se oduševljeno posvete tim zvanjima: “Blaženije je davati nego primati” (Dj 20, 35). Onima koji ostavljaju sve da ga slijede, Isus obećava stostruko i vječni život! (usp. Mt 19, 29).

Zahvaljujem također za sve vjernike laike koji se svim silama trude živjeti svoju svakodnevicu kao misiju gdjegod se nalazili, u obitelji ili na poslu, tako da se Krista ljubi i služi mu se i da Božje kraljevstvo sve više raste. Tu mislim osobito na one koji djeluju na polju odgoja, zdravstva, poduzetništva, politike i ekonomije i u mnogim drugim područjima apostolata laika. Krist treba vašu zauzetost i vaše svjedočenje. Neka vas ništa – ni teškoće, ni nerazumijevanja – ne odvrati od toga da donosite Kristovo evanđelje u mjesta u kojima se nalazite: svaki je od vas dragocjen u velikom mozaiku evangelizacije!

“Evo me, Gospodine!”
U zaključku, draga mladeži, želim vas pozvati da osluškujete duboko u svom srcu Isusov poziv da naviještate njegovo evanđelje. Kao što pokazuje veliki kip Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru, njegovo je srce otvoreno ljubavi prema svima, bez razlike, a njegove su ruke širom raširene da zagrle sve. Budite vi Isusovo srce i ruke! Idite i svjedočite njegovu ljubav, budite novi misionari nošeni ljubavlju i otvorenošću prema svima! Slijedite primjer velikih misionara Crkve, poput svetog Franje Ksaverskog i drugih!

Na završetku Svjetskog dana mladih u Madridu blagoslovio sam nekolicinu mladih s raznih kontinenata koji su polazili u misije. Oni su predstavljali brojne mlade koji su, ponavljajući riječi proroka Izaije, rekli Gospodinu: “Evo me, mene pošalji!” (Iz 6, 8). Crkva ima povjerenja u vas i duboko vam je zahvalna za radost i snagu koju nosite. Velikodušno koristite svoje talente u službi naviještanja evanđelja! Znamo da se Duh Sveti daje onima koji se ponizna srca učine raspoloživima za taj navještaj. I ne bojte se: Isus, Spasitelj svijeta, je s nama u sve dane, sve do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20)!

Taj poziv, koji upućujem mladima iz čitavog svijeta, ima posebnu važnost za vas, dragi mladi iz Južne Amerike! Naime, na Petoj općoj konferenciji latinskoameričkog episkopata, održanoj u Aparecidi 2007., biskupi su pokrenuli “kontinentalnu misiju”. Mladi, koji na tome kontinentu čine većinu stanovništva, predstavljaju važnu i dragocjenu snagu za Crkvu i društvo. Vi dakle prednjačite u toj misiji! Sada kada se Svjetski dan mladih vraća u Latinsku Ameriku, pozivam sve mlade toga kontinenta da prenose svojim vršnjacima iz čitavog svijeta oduševljenje svoje vjere!

Neka Djevica Marija, Zvijezda nove evangelizacije, koju se zaziva također kao Gospu od Aparecide i Gospu Guadalupsku, prati svakog od vas u vašoj misiji svjedočenja Božje ljubavi. Svima vama, s osobitom ljubavlju, podjeljujem svoj apostolski blagoslov.

Iz Vatikana 18. listopada 2012.

Papa Benedikt XVI.

(ika/bitno.net)

Katolički svećenik, suprug i otac dvoje djece. Ne budite zbunjeni! Riječ je o ocu Patricku Allenu, bivšem anglikanskom svećeniku koji je odlučio ući u puno zajedništvo s Katoličkom crkvom i time postao jedan od brojnih američkih anglikanaca (U SAD-u se nazivaju „episkopalci“, op. a.) koji su odlučili napustiti svoju bivšu zajednicu i postati punopravnim članovima Katoličke crkve, a što im je omogućeno konstitucijom „Anglicanorum Coetibus“, pape Benedikta XVI.

Iako u početku odgajan kao katolik, Patrick je s 11 godina zahvaljujući svojim roditeljima postao prezbiterijanac. Nakon završenog prezbiterijanskog teološkog fakulteta zaposlio se u ljetnom kampu sv. Kristofora gdje je upoznao i svoju buduću suprugu Ashley. Ondje se dogodio njegov prvi susret sa anglikanskom tradicijom. Otkrio je „Book of common prayer“ – poznati anglikanski molitvenik.

-Odmah sam se zaljubio u njega – prisjeća se otac Patrick, te kaže kako ga je od tada sve snažnije privlačila sakramentalna narav anglikanizma. Osobito ga se snažno dojmio katolički obraćenik s anglikanizma blaženi kardinal John Henry Newman i njegova izjava „Biti ukorijenjen u povijesti znači prestati biti protestant“. Ubrzo se rodila i želja za svećeništvom.
-Sve do tada, uspješno sam izbjegavao tu pomisao – prisjeća se sa smiješkom otac Patrick.

Nakon dubljeg upoznavanja anglikanizma na Sveučilištu u Sewaneeu (Tennesse), 2001. godine zaređen je za svećenika i imenovan župnikom u Calhoun Countyju, a potom u Charlestonu.

U to vrijeme došlo je do velikih previranja i podjela unutar američke anglikanske crkve. Ređenje žena, biskupa koji su se deklarirali kao homoseksualci, kao i mogućnost ženidbe homoseksualnih parova te druga teološka pitanja potaknula su brojne skupine anglikanskih vjernika na odluku da stupe u Katoličku Crkvu, o čemu je prošle godine izvijestio i Bitno.net.

Otac Patrick nalazio se pred izborom: ostati anglikanac ili postati katolik?
-Ja pristupam Katoličkoj crkvi, a sa zahvalnošću gledam na godine provedene u Episkopalnoj crkvi i biskupiji Južnoj Carolini – napisao je bivši anglikanski svećenik svojim župljanima.

Nedugo poslije, primio je Red đakonata, a za vrijeme ređenja, u trenutku prostracije, k njemu je dotrčao njegov dvogodišnji sin Henry te legao pokraj svojeg oca. Prizor je to koji najbolje odražava njegov sadašnji način života: katolički svećenik, suprug i otac.

-Sve se dogodilo onako kako je Bog zamislio. Sve što je dobro, čisto i istinito u Anglikanskoj crkvi, ima svoje mjesto u Katoličkoj crkvi – kaže o. Patrick, koji je 7. srpnja ove godine zaređen za svećenika i pridružen Ordinarijatu Stolice sv. Petra ustanovljenom 2012. godine kojemu je svrha očuvati anglikanske liturgijske, duhovne i pastoralne tradicije u sklopu Katoličke Crkve, te omogućiti skupinama vjernika i njihovih pastora cjelovito uključenje u Katoličku Crkvu.

Zanimljivo, sljedeće godine njegova kćerka Lucy bit će jedina učenica Charlestonske katoličke škole čiji otac neće dolaziti u školu isključivo na roditeljske sastanke, već i radi slavljenja Svete Mise.

Izvor: Miodrag Vojvodić | Bitno.net

Ponijevši uz sebe, samo R$ 27; ruksak, nešto odjeće i knjiga; torbicu, par cipela i zaštitu od kiše, pomoćnik direktora Fabio Mateus Feitosa, tridesetosmogodišnjak, iz federalne brazilske države Ceará, nakon preobraćenja, odlučio je pješačiti od Traira, svog rodnog grada do Rio de Janeira kako bi sudjelovao na Svjetskom danu mladih (*#SDM, *#Rio2013,) i susreo se s papom Franjom.
Nakon dva mjeseca hodočašća i ukazane dobrodošlice od brojnih zajednica, župa i domova, uključujuči i one drugih vjera - koje su mu pružile smještaj i hranu, ne zaboravivši nikad pomoliti se u svakom domu, Feitosa je stigao u Rio, u prošli četvrtak navečer kako bi doživio veći dio susreta. SDM (#SDM).Ondje ga je dočekalo osoblje metropolitske katedrale i smjestilo u bazilici Sv. Tereze u Tijuci, u sjevernom dijelu grada.

Papa Franjo, prvi papa iz Latinske Amerike, otputovao je u ponedjeljak oko 9 sati iz Rima u Rio de Janeiro. Nakon što je helikopterom je stigao u zračnu luku Fiumicino, gdje ga je dočekao šef vlade Enrico Letta, papa Franjo je sam nosio svoju ručnu prtljagu u zrakoplov kojim će putovati u Brazil, najveću katoličku zemlju svijeta.

Prvi latinsko-američki papa i isusovac u povijesti predvodit će 28. Svjetski dan mladih (JMJ) u Rio de Janeiru na kojemu se očekuje 1,5 milijuna mladih hodočasnika iz 170 zemalja svijeta, uglavnom iz Latinske Amerike. Ovogodišnji JMJ se održava pod geslom "Pođite i učinite mojim učenicima sve narode".

No bivši nadbiskup Buenos Airesa kojemu je 76 godina, želi ujedno dati zamah Katoličkoj crkvi na tom kontinentu koja u zadnja tri desetljeća gubi utrku s protestantskim Crkvama.

U okviru susreta s mladim katolicima na plaži Copacabani i u "campusu Fidei" u Guaratibi, 40 km od Rija, Papa će posjetiti favelu, siromašnu četvrt, bolnički odjel za liječenje ovisnika o cracku i zatvor. Umjesto na službenim primanjima, vrijeme će radije provesti u razgovoru sa svećenicima.

Više od 30.000 policajaca i vojnika mobilizirat će se za ovaj događaj koji vlasti opisuju kao "najveću sigurnosnu operaciju u povijesti Rija".

Sigurnost je pojačana nakon velikih prosvjeda koji su uzdrmali ovog južnoameričkog orijaša usred nogometnog Kupa federacija.

Stotine tisuća mladih Brazilaca prosvjedovale su diljem zemlje tražeći bolje javne službe, iskazujući svoju ogorčenost zbog raširenosti korupcije i protiveći se golemim troškovima za organizaciju Mundijala 2014.

Brazilski ateisti i skupina Anonymous iz Rija, jedan od glavnih organizatora lipanjski prosvjeda, pozvali su na prosvjede odmah po Papinu dolasku u Rio u ponedjeljak. Oni se bune zbog više od 30 milijuna eura koliko će gradske vlasti potrošiti za organizaciju JMJ-a i Papina posjeta. Prosvjede su najavili homoseksualni aktivisti i feminističke udruge.

Sveti Otac je u nedjelju nakon Angelusa pozvao vjernike s prozora papinske palače (u kojoj ne stanuje) da ga "u molitvi prate" na njegovu putu u Brazil. Papa Franjo će tijekom šestodnevnog boravka u Brazilu održati 13 govora na 12 različitih mjesta.

U Brazilu živi najveći broj katolika u svijetu: 123 milijuna, po zadnjem popisu iz 2010. No njihov udio je s 91,8 posto stanovništva u 1970. pao na 64,6 posto u 2010.

Izvor: Hina

Na snagu stupila nova prometna regulacija - tramvaji ponovno mijenjaju trase.

Zbog nastavka radova II. i III. faze, na Držićevoj/Vukovarskoj, u primjeni je i dalje izvanredna organizacija prometa!

II. faza radova: od ponedjeljka, 22., do četvrtka, 25.7., linije 5, 6, i 7 mijenjaju trase te su za tramvajski promet zatvoreni svi smjerovi osim sjever – istok i istok – zapad (linije 3 i 13 voze svojim trasama).

Trase izmijenjenih linija:

linija 5: Prečko – Savska – Trg bana J. Jelačića – Glavni kolodvor – Branimirova – Draškovićeva – Kneza Mislava – TŽF – Kvaternikov trg – Bukovačka (Maksimir);

linija 6: Črnomerec – Trg bana J. Jelačića – Glavni kolodvor – Autobusni kolodvor – Heinzelova – Žitnjak;

linija 7: Dubrava – Šubićeva – Branimirova – Glavni kolodvor – Vodnikova – Savska – Avenija Dubrovnik – Zapruđe.

Umjesto tramvaja, na relaciji Zapruđe – Ulica grada Vukovara vozi autobus br. 609!



III. faza radova: od petka, 26., do ponedjeljka, 29.7., linije 2, 5, 6, i 7 mijenjaju trase, a linija 13 ne prometuje! Zatvoreni su svi smjerovi za tramvajski promet osim istok – zapad i zapad – istok (linija 3 vozi svojom trasom).

Trase izmijenjenih linija:

linija 2: Črnomerec – Republike Austrije – Savska – Ulica grada Vukovara – Savišće;

linija 5: Prečko – Savska – Trg bana J. Jelačića – Glavni kolodvor – Branimirova – Draškovićeva – Kneza Mislava – TŽF – Kvaternikov trg – Bukovačka (Maksimir);

linija 6: Črnomerec – Trg bana Jelačića – Glavni kolodvor – Branimirova – Šubićeva – Kvaternikov trg;

linija 7: Dubrava – Šubićeva – Branimirova – Glavni kolodvor – Vodnikova – Savska – Avenija Dubrovnik – Zapruđe.

Umjesto tramvaja, na relaciji Zapruđe – Ulica grada Vukovara vozi autobus br. 609!

"Za nekoliko sati stižem u Brazil, a moje je srce već ispunjeno radošću jer ću uskoro biti s vama da proslavimo zajedno 28. Svjetski dan mladih!

Papa Franjo od 22. do 29. srpnja pohodi Brazil u povodu 28. svjetskog dana mladih koji se slavi u Rio de Janeiru pod geslom "Pođite i učinite mojim učenicima sve narode". U brazilskoj metropoli Papa će imati i niz službenih i pastirskih susreta s mjesnom Crkvom, izvijestio je Tiskovni ured Svete Stolice a prenosi Radio Vatikan.

Papa Franjo očekuje se u ponedjeljak 22. srpnja oko 16 sati u zračnoj luci u Riju, a sat kasnije susrest će se s predsjednicom Brazila Dilmom Rousseff u palači Guanabara. Slijedi odmor u rezidenciji Sumare. U srijedu 24. srpnja papa Franjo će helikopterom odletjeti u svetište Gospe od Začeća Aparecide, slaveći ondje misu u 10.30 sati. Slijedi ručak s mjesnim biskupima i s bogoslovima, a dan će završiti posjetom u 18.30 sati ovisnicima u bolnici sv. Franje Asiškog.

U četvrtak 25. srpnja Papa će u 9.45 sati blagosloviti olimpijske zastave u palači Grada Rija, gdje će i primiti ključeve metropole. U 11 sati pohodit će zajednicu osoba koje u četvrti Varginha žive u barakama. U 18 sati će sudjelovati na okupljanju mladih uz plažu Copacabana.

Papa u petak ujutro u 10 sati počinje ispovijedanje mladih. U 11.30 sati susrest će se s nekoliko mladih zatvorenika u Nadbiskupskom dvoru Sv. Joakima, a zatim će moliti Anđeo Gospodnji s balkona palače, kada će se obratiti i organizatorima susreta te zahvaliti svim dobročiniteljima. Ručat će s mladima u Nadbiskupskom dvoru, a zatim će u 18 sati na Copacabani pratiti prikaz križnoga puta.

U 9 sati u subotu 27. srpnja papa Franjo će u katedrali Sv. Sebastijana predvoditi misu s biskupima, klerom i redovnicima koji sudjeluju na Svjetskom danu mladih.

U 11.30 sati predviđen je susret s umjetnicima u gradskom kazalištu. Slijedi ručak s brazilskim kardinalima, predsjedništvom biskupske konferencije, biskupima iz regije i s Papinom pratnjom u blagovaonici Studijskog centra Sumare. Odatle Papa u 19.30 sati odlazi na "Campus fidei" Guaratiba, prostor koji je uređen da može prihvatiti do dva milijuna osoba.

Ondje će Papa sudjelovati na molitvenom bdjenju mladih, jednom od dvaju središnjih događanja susreta. Mladi će na tom prostoru provesti noć, a u nedjelju 28. srpnja s Papom će slaviti svečanu misu i moliti Anđeo Gospodnji.

Popodne u 16 sati Papa će se u Sumareu sastati s Koordinacijskim odborom CELAM-a, a zatim se u središtu grada susresti i s volonterima Svjetskog dana mladih. U 18.30 sati predviđena je svečanost odlaska iz međunarodne zračne luke u trajanju od pola sata. Papa u zračnu luku Ciampino u Rimu stiže u ponedjeljak 29. srpnja u 11.30 sati.

Izvor: Fejs KS-a

Papa Franjo susreo se ovih dana s papom u miru Benediktom XVI. kako bi zajednički molili za njegov put u Brazil i za Svjetski dan mladih koji će se održati sljedećega tjedna u Rio de Janeiru, objavila je Katolička novinska agencija (CNA).

Papa je donio Benediktu XVI. plan svojega putovanja kako bi mogao duhovno sudjelovati na događajima ili ih pratiti preko prijenosa uživo. Također, papa Franjo mu je poklonio spomen-medalju napravljenu posebno za to apostolsko putovanje, a Benedikt XVI. obećao je pratiti ga molitvom, prisjećajući se lijepih iskustava s prošlih Svjetskih dana mladih održanih u Kölnu, Sydneyu i Madridu.

Susret dvojice papa započeo je zajedničkom molitvom u samostanskoj kapelici, a nastavio se prijateljskim polusatnim razgovorom.

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Susret-dvojice-papa-i-molitva-za-SDM.aspx

Više od 600 besplatnih događanja ponudit će se mladim hodočasnicima na Svjetskom danu mladih u Rio de Janeiru od 23. do 28. srpnja. Koncerti, izložbe, ples, kazalište, kino, šetnje u prirodi te obilasci crkvi i znamenitosti, na programu su u različitim dijelovima grada, ističe se na službenoj internetskoj stranici Svjetskog dana mladih, a prenosi Informativna katolička agencija. Posebno je istaknut "Feira Vocacional" - sajam zvanja - u "Quinta da Boa Vista", koji će biti otvoren od 23. do 26. srpnja. Za sajam se već prijavilo 100 vjerničkih pokreta i redovničkih zajednica.

Događanja će mladim hodočasnicima dati priliku "uživati u kulturnoj raznolikosti, na temelju kvalitetnih i atraktivnih oblika umjetničkog izražavanja, kako bi pronašli put do Boga", pojašnjava Gustavo Ribeiro, voditelj odjela "Kulturnih događanja" mjesnog Organizacijskog odbora, koji stoji iza te ideje.

Muzej likovnih umjetnosti uoči Svjetskog dana mladih već je otvorio izložbu "Baština svetih". Izloženo je više od 1000 djela iz Vatikanskih muzeja i iz drugih značajnih talijanskih, ali i brazilskih muzeja. Za ljubitelje glazbe, na 19 lokacija održat će se 362 koncerata na kojima će nastupiti 158 sastava. Ističu se i tri velika glazbena festivala.

S područja plesne i kazališne umjetnosti, svoje posebno pripremljene komade za Svjetski dan mladih izvesti će 59 skupina iz 15 zemalja. Za ljubitelje filma, tu je 150 različitih ideja. Samo kazalište, umjetnost i glazba posebne su i izvanredne umjetničke forme kojima se publici i glumcima na osobit način približava vjera i evanđelje, kaže Audrey Oliver, francuska volonterka zadužena za to područje.

Vjerske aktivnosti podijeljene su u tri skupine: "Šetnje u prirodi" i "Putevima vjere" - na kojima se uz pomoć vodiča mogu posjetiti 34 crkve u gradu, te skupina "Turističke znamenitosti" - koja posjetiteljima nudi poseban program, prije svega posjete Corcovadu i brdu Šećerna glava (Pao de Acucar).

Što se tiče "Sajma zvanja" u Quinta da Boa Vista, on je – ističe se na službenoj internetskoj stranici - idealno mjesto za razgovor s predstavnicima različitih vjerničkih zajednica. "Hodočasnici iz drugih zemalja trebaju biti u mogućnosti produbiti svoje iskustvo Boga i nakon Svjetskoga dana mladih", kaže o ideji sajma koordinator za zvanja o. Leonardo Lopes. U sklopu sajma zvanja predstavit će se 16 pokreta, 20 novih zajednica, 23 zajednice redovnica i 44 redovničke zajednice. "Quinta da Boa Vista" je i mjesto na kojemu se nalazi oko polovica od ukupno 100 ispovjedaonica, posebno izrađenih za Svjetski dan mladih.

Autor: IKA

Za vrijeme Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru papa Franjo će primiti i blagosloviti drveni križ na kojemu se nalaze potpisi deset tisuća mladih iz dvadeset i šest kolumbijskih pokrajina, javlja Katolička novinska agencija (CNA).

Rimski je biskup pristao primiti križ nakon što je pročitao pismo koje mu je na ukupno osam stranica napisala Maria Isabel Magana, koordinatorica kolumbijskog pokreta mladih „Lewe“ čije ime potječe od afričke riječi koja označava život. U pismu su se nalazile i fotografije mladih s križem, kao i objašnjenje zašto mladi iz Kolumbije žele taj križ donijeti u Brazil.

Nadbiskup Octavio Ruiz Arenas, tajnik Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, rodom iz Bogote, osobno je dostavio pismo Svetome Ocu. U pismu stoji: „Nakon što smo čuli Vašu homiliju u nedjelju, 28. travnja u kojoj pozivate mlade da 'idu protiv struje jer to čini srce dobrim', odlučili smo napisati Vam ovo pismo“. U pokretu se nadaju kako će ovaj križ pokazati „ljubav i privrženost kolumbijske mladeži prema Crkvi i svijetu“.

Maria Isabel je objasnila kako je pokret „Lewe“ nastao inspiriran prvom kolumbijskom sveticom Laurom Montoyom koja je promovirala karmelsku tradiciju stavljanja križa, umjesto raspela, iznad kreveta kako bi u promišljanju „mi mogli biti kao Krist na križu – predajući sebe u potpunosti za druge“. Mladi su stoga odlučili da je svaki njihov potpis na križu znak i izazov da upravo oni budu poput Krista na križu. „Mladi s velikom predanošću slijede Krista i jako su odani njegovoj Crkvi“, objasnila je Maria Isabel.

Križ koji će biti poklonjen papi Franji podijeljen je u dijelove, a u Brazil će ga donijeti dvanaestero mladih iz kolumbijskog pokreta mladih „Lewe“. Mladi Kolumbijci planiraju sastaviti i uzdići križ na svakom od glavnih događanja Svjetskog dana mladih kako bi i mladi cijeloga svijeta mogli na križ upisati svoje ime.

Autor: Valentina Gusić/

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Mladi-Kolumbijci-pripremili-dar-za-Papu.aspx

Više od dva milijuna mladih ljudi očekuje se od 23. do 28. srpnja na Svjetskom danu mladih u Rio de Janeiru. Svjetski dan mladih drugi se put održava u Latinskoj Americi, a južnoamerički potkontinent susretu pruža katoličko ozračje. Naime, 500 milijuna katolika, što je 40 posto svih krštenih katolika, živi u tom dijelu svijeta koji je kroz stoljeća u velikoj mjeri obilježen španjolskom i portugalskom kolonijalnom poviješću. Oko 80 posto ljudi u Latinskoj Americi su katolici, izvijestila je austrijska katolička agencija Kathpress, a prenosi Informativna katolička agencija.

Većina od dva milijuna mladih na SDM dolaze iz Latinske Amerike. Samo iz Argentine na susret stiže 30 000 mladih, a očekuje se do 4000 autobusa hodočasnika.

Brazil je najveća zemlja u Latinskoj Americi, sa 163 milijuna katolika – prema vatikanskim službenim podacima o broju krštenih – te je ujedno i u svijetu najveća zemlja prožeta katoličkom vjerom. Slijedi je Meksiko s 99,6 milijuna katolika, zatim Kolumbija s 43 milijuna, Argentina s 37,7 milijuna te Peru s 26,1 milijun katolika. U Latinskoj Americi ukupno ima 812 biskupija i srodnih "jurisdikcija", a u samom Brazilu ih je 274.

Također, od približno 35 500 župa u Latinskoj Americi, gotovo trećina je u Brazilu. Glede dijecezanskih svećenika stanje je nešto drugačije: u Brazilu ih ima 12.775, gotovo dvostruko više nego u Kolumbiji (6612), ali tek neznatno više nego u Meksiku (12.328).

Brazil ima osobito velik broj katehista, odnosno pastoralno angažiranih vjernika laika. Od ukupno 1,43 milijuna katehista Latinske Amerike njih oko 500.000 djeluje na prostoru od tropske savezne države Roraima na sjeveru do države Rio Grande do Sul s umjerenom klimom na jugu Brazila.

Autor: IKA

U subotu navečer, preko Zajednice don Boscove mladeži iz DEGASE (Glavnog odjela društveno odgojnog djelovanja) Križ SDM stigao je u posjet skupini mladih zatvorenika iz zatvora na Ilha do Governador. To nas podsjeća na papin posjet zatvoru za maloljetnike Casal del Marmo – tom prilikom poručio im je ondje ne gube nadu uzajamno si pomagajući. "Zaboravite prepirke. Pomažite si međusobno. To nas uči Isus. Uvijek si uzajamno pomažite, tako činimo dobro."

Na jučerašnjem Angelusu s prozora apostolske palače papa Franjo zamolio je prisutne da molitvom prate njegovo prvo apostolsko putovanje u Brazil. "Tjedan u kojem se održava Svjetski dan mladih mogao bi se također zvati Svjetski tjedan mladih budući da je u potpunosti posvećen mladima", naglasio je Papa posebno istaknuvši kako bi danas mladi osobito trebali slušati Isusov glas :o)

U ponedjeljak, 22. srpnja u 16h (brazilsko vrijeme) , papa Franjo stiže na zračnu luku Galăo u Rio de Jaineiru. Potom će krenuti prema katedrali prijestolnice u središtu grada. Na tom putu, u 17h prolazit će utvrđenom rutom Avenijom República do Chile, Avenijom Rio Branco, ulicom Araújo Porto Alegre, avenijom Graça Aranha, Nile Avenue da bi se na koncu ponovo vratio na Aveniju Rio Branco i njome uputio prema glavnom gradskom kazalištu.

Započela je podjela hodočasničkih paketa na Santa Cruz-u. Osim što jednog od označenih mjesta za podizanje paketa, to mjesto, nalazi se na hodočasničkom putu prema Campus Fidei. Župa Naše Gospe bezgriješnog Začeća također se priprema za doček hodočasnika. Do župe se može stići vlakom do željezničke stanice Santa Cruz gdje će prisutni volonteri objasniti dalje put do župe. Ukratko, 5 minuta hoda ulicom Lopes de Moura. Župna crkva s pastoralnim centrom velika je i vidljiva sa željezničke stanice. Do župe se još može doći preko Barra da Tijuca. Uđite na brzu liniju autobusa na Aveniji Amérika do Santa Cruz - autobus je poznat pod imenom: “Transoeste Ligeirăo”.
...

Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi održao je tijekom ovoga tjedna brifing posvećen apostolskom putovanju pape Franje u Rio de Janeiro u Brazilu od 22. do 29. srpnja prigodom Svjetskog dana mladih. O. Lombardi je tom prilikom detaljno govorio o programu prvoga međunarodnog Papina putovanja, počevši od svečanosti dočeka i otkrivši neke nove pojedinosti.

Podsjetio je najprije kako drugog dana boravka u Rio de Janeiru 23. srpnja nisu predviđene službene obaveze, a idućeg dana započinje zgusnuti program susreta i slavlja. U svetištu u Aparecidi Papa će se u kapeli svetišta pomoliti pred slikom od Gospe od Aparecide. Zatim će u velikoj dvorani bazilike slaviti svečanu misu nakon koje će posjetiti sjemenište "Bom Jesus". Nakon toga se popodne vraća u Rio gdje će posjetiti bolnicu koju vode franjevci trećoreci.

U četvrtak 25. srpnja, nakon posjeta gradskom poglavarstvu Papa odlazi u posjeti zajednici u Varginhi, faveli Rio de Janeira. Tijekom posjeta predviđeno je da Papa uđe u jednu od sirotinjskih baraka i ondje se nakratko susretne s obitelji koja u njoj živi. Nakon toga će uslijediti susret sa siromašnim stanovnicima favele na tamošnjem nogometnom igralištu.

U petak 26. srpnja Papa će ispovjediti petero mladih u mjestu koje se zove Quinta da Boa Vista. (Laudato.hr)

Kako bi okupio mlade na jednome mjestu, papa Ivan Pavao II. je 1984. ustanovio Svjetski dan mladih. Često ih nazivajući „jutarnjom stražom“, ubrzo je zadobio mnoge simpatije mladih naraštaja. Tijekom svojeg pontifikata, deset se puta susreo s mladima diljem svijeta. U svojim porukama ohrabrivao je mlade, podsjećao ih na poziv svetosti, pozivao ih na obraćenje Kristu.
Svjetskim susretima mladih u Kölnu 2005, Sydneyju 2008, te Madridu 2011. godine, papa Benedikt XVI. nastavio je dobru tradiciju svojeg predšasnika Ivana Pavla II, a papa Franjo ove će se godine susresti s mladima u Riu de Janeiru.

„Velika nada je u Kristu“
Iako se papa Benedikt XVI. s mladima susretao u razmaku od tri godine, svake je Cvjetnice s Trga sv. Petra slao poruke mladima.
Njegove poruke upućene mladima daju mnoge odgovore i otvaraju mjesta za mnoga pitanja. Ljubimo li druge kao što je Isus ljubio nas, pouzdajemo li se u Boga, slušamo li Božju riječ? Papa poziva na zbližavanje s Kristom, molitvu, sudjelovanje na euharistiji koja je vrhunac poslanja svakoga vjernika gdje se Krist uprisutnjuje, darujući nam svoje tijelo i krv. Naglašava važnost sakramenta potvrde koji nam daruje posebnu milost za svjedočenje i slavljenje Boga kojim postajemo „dovršeni“ kršćani.
„Neka se iz odluka koje donosite vidi da ste vjernici; pokažite da ste shvatili zamke idolatrije novca, materijalnih dobara, karijere i uspjeha i ne dopustite da vas privuku te lažne opsjene“, kazao je Papa 2009. u svojoj poruci mladima, upozoravajući ih na izazove novoga doba. Svaki susret nova je prilika za obraćenje, uzdizanje k Bogu, ponovno otkrivanje vlastitih kršćanskih korijena. Stoga, Papa poziva na duhovnu formaciju kao pripremu za susrete kako bi oni bili što radosniji i plodonosniji za mlade kršćane.

Euharistija u središtu kršćanina
Svjetski susret mladih, dvadeseti po redu, održan je u Kölnu 2005. od 16. do 22. kolovoza. Papa Benedikt XVI. naglasio je kako je vjera put prema jedinstvu te pozvao mlade na zauzet kršćanski život u kojem je važna euharistija. Susretom u Kölnu, Papa je poručio mladima da je lijepo biti kršćanin te da biti nošen velikom ljubavlju i spoznajom nije teret, već olakšanje koje ispunjava.
Povodom dvadeset i trećeg svjetskog susreta mladih, Papa Benedikt XVI. je 2008. posjetio Australiju. Tamo je pred oko pola milijuna vjernika koji su od 12. do 21. srpnja boravili u Sydneyu, pozvao mlade da odbace pohlepu i cinizam. Pozvao je na stvaranje novoga doba nade za čovječanstvo i na ostavljanje baštine budućim naraštajima. Poručio im je da budu pokretači promjena jer je društvo u svijetu u mnogo čemu sekularizirano. Papa želi da mladi neprestano nose u svijet poruke ljubavi, nade i zajedništva koje se nalaze u Evanđelju Isusa Krista i u sakramentima krštenja i potvrde.

„Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri“ (Kol 2, 7)
Madrid je od 16. do 21. kolovoza 2011. bio domaćin dvadeset i šestog svjetskog susreta mladih. Iščeznuće Boga, zaborav, odbacivanje kršćanstva i gubitak identiteta dio su današnje kulture. Dio su i europskoga društva za kojeg, kako Papa Benedikt XVI. kaže, ima silnu potrebu ponovno pronaći svoje kršćanske korijene. Poistovjećujući se s mladima, papa Benedikt XVI. u svojim je porukama uoči susreta progovarao o osobnim iskustvima.
Prisjećao se kako tadašnja mladež nije pristajala na prosječnost i malograđanštinu, već su uvijek bili ljudi u traženju boljega života, njegove širine i ljepote. „Vi ste budućnost društva i Crkve!“ kaže papa mladima, pozivajući ih da stvaraju čvrsta uporišta kako bi mogli donositi vlastite odluke i graditi svoj život.
Bez snažnih korijena i vjere po kojoj smo nazidani na Kristu nema duhovnoga rasta i pravoga puta (usp. Kol 2,7). Papa je isticao kako je važno vjerovati, svjedočiti vjeru i biti zahvalan Gospodinu za dar Crkve koja nam pomaže kročiti naprijed i nalaziti smisao i radost života. Za papu Benedikta XVI, svjetski dani mladih znače milost za cijeli Božji narod. „Crkva treba živu vjeru, kreativnu ljubav i snagu nade koju mladi nose.“

Molitveno bdijenje za više od 2,5 milijuna mladih
Papa Franjo od 22. do 29. srpnja pohodit će Brazil u povodu 28. svjetskog dana mladih koji se slavi u Rio de Janeiru pod geslom „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode“. U brazilskoj metropoli Papa će imati i niz službenih i pastirskih susreta s mjesnom Crkvom. Zasigurno glavni događaji ovogodišnjeg Susreta bit će molitveno bdijenje mladih na „Campus fidei“ Guaratiba, u subotu 27. srpnja, te svečano misno slavlje dan poslije. Organizatori očekuju oko 2,5 milijuna mladih iz svih dijelova svijeta.

Pripremio: Davor Trbušić

Izvor: http://www.zg-nadbiskupija.hr/ususret-svjetskom-susretu-mladih-u-brazilu

Jelenu Mudronju (27) i Dominika Rojkovića (25) spojila je vjera i ljubav prema Bogu, koja je odredila i njihovu dugogodišnju vezu. Oboje su na samom početku čvrsto odlučili da će prije braka živjeti u čistoći i u tome su ustrajali svih šest i pol godina hodanja. Na šestu godišnjicu veze zaručili su se i potom vjenčali u župi Sv. Nikole u kolovozu prošle godine.

Već na prvi pogled ovaj se par razlikuje od drugih. Njihova gostoljubivost, vedrina, mudrost, skromnost i pobožnost osjeti se već u prvim minutama razgovora. Da za njih vjera ima poseban značaj vidi se po raspelu u dnevnoj sobi i malom oltariću na kojemu se nalaze krunica i Biblija.

„Vjera je moj život. Da nema Boga moj život ne bi imao smisla“, govori Dominik na samom početku razgovora i dodaje kako je više puta od prijatelja čuo da je za njih vjenčanje samo običan papir koji ništa ne mijenja. No, za njega i Jelenu sakrament vjenčanja i bračni život mnogo su više od papira.

„ Meni je nakon vjenčanja sve bilo novo. Brak je otkriće novog svijeta i poziv u kojem se ostvaruješ. Poseban je osjećaj sjediniti se s voljenom osobom i zahvalna sam Bogu što se prije vjenčanja nisam upuštala u takve odnose“, govori Jelena iz koje, baš kao i iz Dominika, zrači sigurnost i predanost vjeri.

Upravo je predbračna čistoća razlog zbog kojeg je njihov brak poseban blagoslov i radost. Budući da vezu nisu gradili na fizičkom već na emocionalnom planu izgradili su kvalitetan odnos u kojem su ostavili više prostora za duhovni rast i intelektualne aktivnosti.

Kroz razdoblje hodanja bolje su se upoznali i pozornost usmjerili na ostale zajedničke aktivnosti poput pjevanja u zboru, odlazaka na kateheze i hodočašća, a u posebnom su im sjećanju ostala predavanja don Damira Stojića o teologiji tijela. Dominika su se posebno dojmile njegove riječi koje opisuju bračni čin.

„Don Damir Stojić vrlo lijepo kaže kako činom bračnog sjedinjenja (prije braka) govoriš osobi - tvoj sam zauvijek što god bilo, no u stvarnosti ti nisi dao to obećanje.“

Upravo su ih te riječi potaknule da ustraju u čistoći znajući da će nakon odricanja uslijediti život u istinskoj radosti. No, za život u čistoći potrebna je volja i vjera oba partnera.

„Ja sam prva potaknula temu predbračne čistoće i Dominik se složio samnom. Kako bi ustrajali u odluci potrebna je obostrana podrška i Božja pomoć“, rekla je Jelena i dodala kako im nije uvijek bilo lako, ali ih je jačala spoznaja da će ovaj poseban izražaj ljubavi ostaviti za brak.

Obraćenje i pokret fokolara

Roditelji su i Jelenu i Dominika još u djetinjstvu uveli u vjeru i to onu koja se istinski živi, a ne samo površno poznaje. Njihove su životne priče ponešto drugačije ali imaju zajedničko obilježje koje ih je na kraju dovelo do njihovog susreta.

Jelena je rođena u Zagrebu 30. ožujka 1985. godine, a odrastala je u brojnoj katoličkoj obitelji s čak devet članova. Majka Neda i otac Vladimir svoje su sedmero djece odgajali u vjeri i redovito ih vodili na misu u crkvu Sv. Nikole na Kustošiji. Budući da je odrasla sa tri sestre i tri brata, Jelena kaže kako je u kući stalno bila gužva ali im nikada ništa nije nedostajalo.

„Majka bi nas radnim danima uvijek vodila na misu, a otac je bio zadužen za nedjeljne mise. Vodio nas je na misu na Sljeme ili na misu na latinskom koja nam se posebno nam sviđala“, kaže Jelena i dodaje kako su braća često ministrirala, a najmlađi brat Josip danas je đakon. I sama je prošla kroz razne oblike duhovnosti, što smatra dobrim jer je bogatstvo Crkve upravo u njezinoj različitosti.

„Tijekom osnovne škole išla sam na duhovne seminare karizmatskog tipa, a u srednoj školi me kao vjernicu najviše obilježio pokret fokolara koji mi je približio evanđelje u svakodnevnom životu. Tada sam sa sedamnaest godina doživjela obraćenje i otišla sam u gradiće koje su osnovali fokolari u Njemačkoj i Italiji gdje sam sudjelovala u programima duhovne formacije s brojim mladima.“

Osim ovog duhovnog iskustva njena je vjera posebno ojačala u ratnim godinama. „Baka je bila prognana i doselila se k nama, te smo kao obitelj svi zajedno puno molili,“ priznaje Jelena i dodaje kako uz molitvu obožava čitati duhovnu literaturu, posebice o životima svetaca.

„Budući da sam rođena dan nakon blagdana sv. Josipa i da imam brata Josipa, taj mi je svetac obilježio život i posebno mi je drag. Svaki puta kada bih mu se utjecala uslišio bi mi molitve.“ Jednom ga je zamolila da položi tri vrlo zahtjevna ispita u kratkom roku kako ne bi pala godinu na Ekonomskom fakultetu. Položila je sve ispite i sada je od diplome dijeli tek nekoliko dana.

Otac kao uzor

Dok je Jelena prolazila svoj duhovni put i Dominik je rastao u vjeri. Rođen je u Zagrebu 3. veljače 1987.godine u skromnoj katoličkoj obitelji. Majka Lidija i otac Damir svog su sina jedinca od malih nogu vodili u crkvu u Sopotu, a doma su često zajedno molili i čitali Bibliju.

„Božjom providnošću spoznao sam blagodati vjere i to vrlo rano u životu. Kasnije sam svoju vjeru svakim danom produbljivao, najviše kroz molitvu“, rekao je Dominik i dodao kako je i on često molio za uspjeh na ispitima i bio uslišan.

Veliko nadahnuće vidi u ocu Damiru koji je nakon povratka iz rata doživio obraćenje. Iako je otac i prije redovno išao na misu, u tim teškim trenucima njegova je vjera porasla i dala mu snagu za život. Unatoč svim nedaćama Bog ih nije napuštao.

„ Živjeli smo vrlo siromašno i baš kada smo se našli na granici izdržljivosti tata je dobio poziv iz jedne tvrtke koja mu je ponudila čak tri puta veću plaću. To je bila velika Božja milost!“

Da ga Bog zaista čuje uvjerio se nebrojeno puta. To se najviše vidjelo kada mu je majka završila u komi makon teške operacije srca.

„ Čim smo saznali da joj srce ne radi počeli smo za nju moliti. Zvali smo i fokolarine i njih je stotinjak molilo s nama. Ubrzo joj je čudom proradilo srce.“

Bog mu je pomogao i pri zapošljavanju. Tek je postao magistar računarstva, a već je dobio poziv iz jedne privatne tvrtke i ugovor na neodređeno. Upravo im je taj posao omogućio da ozakone svoju dugogodišnju vezu i presele u stan u Savskom gaju.

Upoznavanje

Jelena i Dominik upoznali su se na rođendanu zajedničke prijateljice iz crkve i zaljubili na prvi pogled. Jelenu je posebno privukla Dominikova majica na kojoj je pisalo: Isus je zakon! Dominik je odmah znao da je Jelena ona prava.

„Osjetio sam da bi to moglo biti to. Nije to bila ona tipična zaljubljenost. Imao sam osjećaj kao da sam preskočio taj korak i već je volio.“

Njihov prvi izlazak bio je na molitvu bdijenja kod fokolarina i od tada su nerazdvojni. Zajedno su rasli u vjeri, išli su na duhovne vježbe u Palmotićevu, te na kateheze na Trešnjevku.

Vjera im je pomogla da se nose s brojnim iskušenjima života u čistoći. Izbjegavali su grešne prilike pa tako nikada nisu ljetovali sami u apartmanu, već samo s obitelji i prijateljima. Pomoglo im je i to što su oboje živjeli čistoću i prije nego su se upoznali.

„Kada mi je bilo najteže znao sam da će odricanje na kraju uroditi plodom. U teškim trenucima podizali smo jedno drugoga, a najviše nam je pomogla molitva“, rekao je Dominik.

Njihova ustrajnost bila je uglavnom dobro prihvaćena kod prijatelja i u obitelji.

„Bilo je manje negativnih nego pozitivnih komentara. Prijatelji poštuju našu odluku, pogotovo oni iz župe. Nekima smo uzor pa i sami žive čistoću prije braka. Roditelji i obitelj su oduvijek bili uz nas, iako neki od njih nisu vjerovali da govorimo istinu. Puno nam znači potpora okoline“, rekla je Jelena.

Otvoreni prema životu i potrebama drugih

Iako još ne planiraju djecu otvoreni su prema životu i željeli bi imati barem troje djece. Zasad uživaju u bračnom životu, odlascima u župu Sv. Anđela gdje pjevaju u zboru i brojnim humanitarnim aktivnostima.

„Odlučili smo svaki mjesec izdvojiti deset posto svojih primanja i darovati ih Crkvi ili u humanitarne svrhe. Nedavno smo pomogli jednoj siromašnoj obitelji iz Slavonije, a više smo puta posjetili domove za djecu bez roditelja. Deset posto ili crkvena desetina nije previše niti premalo za činiti dobra djela i veseli nas što možemo pomoći onima u potrebi“, zaključili su mladi supružnici.

Izvor: Glas Koncila

Još traju komentari o molitveno-euharistijskom susretu koji se prošli vikend dogodio na Nacionalnom stadionu u Varšavi i koji je već proglašen jednim od najvažnijih duhovnih događanja te vrste u Poljskoj
Veliki molitveno-euharistijski susret koji se prošle subote dogodio u Varšavi na Nacionalnom stadionu i na kojem se okupilo skoro 60.000 ljudi ne prestaje izazivati komentare u tamošnjim medijima, a neki su ga katolički publicisti već prozvali jednim od “najvažnijih duhovnih događaja koji su se dogodili u Poljskoj u nekoliko zadnjih godina”.
Duhovna obnova “Isus na stadionu” koju je predvodio svećenik iz Ugande John Bashobora uz pomoć nekoliko stotina poljskih svećenika i uz sudjelovanje nadbiskupa varšavsko-praskog Henryka Hosera i njegova pomoćnog biskupa Mareka Solarczyka, bila je pripremana i najavljivana nekoliko mjeseci unaprijed, a predbilježbe za sudjelovanje na njoj pokazale su velik interes vjernika za taj događaj. Nacionalni stadion, koji je nedavno dovršen za Europsko prvenstvo u nogometu bio je krcat vjernicima iz Poljske i drugih zemalja, a u njegovoj sredini izgrađen je veliki oltar u obliku srca, s 15 metara visokim križem u sredini. Tijekom programa koji je trajao od 8 ujutro do nešto malo prije 10 sati uvečer, s pauzom za objed, okupljeni vjernici slušali su nekoliko nagovora Bashobore, afričkog svećenika karizmatika koji je s okupljenima molio molitvu ozdravljenja. Središnji događaj susreta bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Solarczyk, a koncelebriralo mu je više od 500 svećenika iz Poljske. Okupljanje je završilo klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom. Posjetiteljima je preporučeno da na okupljanje dođu ispovjeđeni, zbog čega su se dan ranije u varšavskim crkvama pred ispovjedaonicama stvorili veliki redovi. Oni koji su se željeli ispovjediti na stadionu, međutim, mogli su to učiniti jer su im na raspolaganju bili svećenici koji su se spontano odlučivali udijeliti vjernicima sakrament pomirenja, piše katolički tjednik Gosc Niedzielny. Cijeli događaj bio je snažnim iskustvom Duha Svetoga i jedinstva u molitvi koje je došlo s Njim, komentirali su katolički novinari koji su nazočili događaju, a mnogobrojna svjedočanstva govore o duhovnim i tjelesnim ozdravljenjima.
“To na kakav je način Isus djelovao na stadionu, za mnoge je bilo nevjerojatno. S tribina se čuo smijeh radosti u Duhu Svetom, ali i krici demonskih manifestacija. Događala su se nagla obraćenja i ispovijedi nakon godina života u grijehu, suze koje su čistile i molitve u jezicima koje su se događale tako iznenadno da su šokirale one koji su ih molili. I Božji mir, koji je pokrivao sve u tom najvećem svetištu u Varšavi”, napisala je Joanna Jureczko-Wilk, novinarka tjednika Gosc Niedzielni, najutjecajnijeg katoličkog medija u Poljskoj koji je susretu dao jaku potporu.
Među mnogobrojnim svjedočanstvima nazočnih možda je dobro istaknuti ono konzervativnog publiciste Dawida Wildsteina, koji nije katolik nego židov, ali je u svom komentaru napisao “kako nije uspio ostati ravnodušan na ono što je vidio toga dana”.
“Vidio sam desetke tisuće ljudi koji se nisu bojali. Koji su odavali slavu. Vidio sam sveobuhvatan obred na koji su bili pozvani svi – gayevi, ljudi druge boje kože, bogati, siromašni. Čuo sam krik iz tisuću grla – Bog je mojim Gospodinom i samo On. Ljude koji su u stanju odbaciti idolatriju onoga što im se nudi tu i sada, Transcendencija koja je bila otkrivena kroz obred i Pismo pokazivala se tako moćna da se nije morala bojati kiča (koji se zna pojavljivati na ovakvim masovnim okupljanjima) – čak i kada bi se pojavio na momente, ona mu je davala dubinu”, napisao je Wildstein.
Sviđa vam se croative.net? – klikni like


Ono što je bilo za očekivati jesu napadi iz liberalno-lijevog tabora na skup i njegove organizatore . Tako je o. Bashobora u tekstovima medija takvog usmjerenja uoči skupa bio opisivan kao “šarlatan iz Afrike” koji sebe proglašava čudotvornim iscjeliteljem i koristi slabosti potrebitih (iako svećenik iz Ugande u svakoj mogućoj prigodi naglašava kako na seminarima koje vodi liječi Isus, a ne on). Nakon završetka skupa napadi su se okrenuli prema nadbiskupu Henryku Hoseru koji je skup dopustio u svojoj nadbiskupiji i nazočio mu. Poljski “Newsweek” objavio je članak u kojem se prenose tvrdnje kako je Hoser bio apostolski nuncij u vrijeme genocida u Ruandi, te kako nije ništa učinio da ga spriječi. Ubrzo se ispostavilo kako su optužbe protiv nadbiskupa potpuno besmislene jer on a) nije uopće bio u Ugandi u vrijeme strašnog genocida i b) nikada nije bio na dužnosti apostolskog nuncija u toj državi.
Francziszek Kucharczak, komentator Gosca Niedzelnog ovako je komentirao napade na nadbiskupa i njihov “timing”:
“Recimo to prosto: ono što se dogodilo u subotu na Nacionalnom stadionu izazvalo je bijes đavla. Svatko malo susrećem nekoga tko mi priča koliko je taj susret bio važan za njega i njegovu vjeru. Nije čudo da đavao pokušava sada uzdrmati koliko može. Ali, budimo mirni – malo toga može.”

“To na kakav je način Isus djelovao na stadionu, za mnoge je bilo nevjerojatno. S tribina se čuo smijeh radosti u Duhu Svetom, ali i krici demonskih manifestacija. Događala su se nagla obraćenja i ispovijedi nakon godina života u grijehu, suze koje su čistile i molitve u jezicima koje su se događale tako iznenadno da su šokirale one koji su ih molili. I Božji mir, koji je pokrivao sve u tom najvećem svetištu u Varšavi”

O “demonskim kricima” koje je opisala novinarka u svom tekstu svjedočila su i druga izvješća s okupljanja. Organizatori “Isusa na stadionu” bili su spremni za takve slučajeve, pa su okupljenima na raspolaganju bili svećenici egzorcisti, ali i volonteri psiholozi.

Izvor: Jakov Ivić | Bitno.net

Ja sam Khaled iz Nazaretha i imam 25 godina. Radim kao dostavljač u Nazaretu i tamo živim sa svojom obitelji.
Za Međugorje sam čuo još davno i puno puta ali ovdje sam prvi put. Mogu reći kako osjećam da me nešto dotaknulo iznutra. Josip, Marija i Isus su živjeli u Nazaretu prije mnogo godina i za nas je to jako važno. Sada, u ovom vremenu, Marija toliko godina dolazi ovdje, živa je, to nije samo neka priča. Mogu je osjetiti, daje mi snagu, dotiče me iznutra, snaži mi vjeru koja će uvijek biti jaka bez obzira došao ja u Međugorje ili ne. Ne mogu riječima opisati taj osjećaj, to je kao neka energija, neki nutarnji osjećaj…To je baš nešto divno i baš volim Međugorje, pa bi htio pozvati i druge da dođu i posjete ovo mjesto. Mladima je danas teško živjeti vjeru jer su okruženi stvarima kao što je Internet…Biti kao svi ostali je lako, ali biti pravi kršćanin, slijediti Isusove riječi je teško. No, ako se molimo, idemo u crkvu, čitamo Bibliju i ako se molimo Isusu, Marija će nam stalno pomagati.

Nisam bio u drugim marijanskim svetištima, došao sam sad samo u Međugorje, ali sam bio u Italiji 3 mjeseca u jednoj zajednici iz koje nosim jedno divno iskustvo. Bio sam tamo sa svećenicima, razmišljao što želim u životu, što ću izabrati. To je bilo jedno posebno iskustvo za mene koje mi je puno pomoglo jer sam puno razmišljao o životu. Dani su mi postali rutina; obitelj, posao, prijatelji, nisam znao što bi sa sobom. Htio sam prekinuti tu rutinu, napraviti rez i biti bliz Isusu molitvom, obnoviti se. Važno je u obitelji steći prave vrijednosti jer bez vode i hrane ne možete živjeti, tako i bez vjere. U Izraelu dosta je ljudi upoznato s Međugorjem, iz moje župe svake godine se organizira put za ovo mjesto i za Lourdes. Međugorje je jako popularno u Nazaretu i dosta ljudi dolazi ovamo. Reći ću svima da dođu i posjete ovo mjesto koje je produženi Nazaret, dom Svete obitelji.

Izvor:http://medjugorje-info.com/hr/vijesti/medjugorje/84-vijesti/hodocasnik-iz-nazareta-marija-mi-snazi-vjeru

Koliko je važna snaga volje, dokazao je Zadranin Jurica Milin, 27-godišnjak s Downovim sindromom. Za sat i 40 minuta preplivao je gotovo 4,5 kilometra kanala između otoka Ugljana i Zadra. Prema svojoj velikoj pobjedi plivao je u sjećanje na tragično preminulog brata.

Nakon što se zagrijao, Jurica je zaplivao iz Preka prema svom Zadru uz pratnju trenera i pod budnim okom roditelja. 'Ja nisam ni u snovima imala ideju da će to jednog dana Jure učiniti za brata. Ovako nešto još se nismo usudili. Ovo je bilo baš, ono punog srca i tako je bio sretan i ponosan', kazala je Klaudija Milin, majka malenog Jurice.
Jednako kao i otac Slobodan, dok mu je pokazivao smjer čamcem, u mislima je otplivao svaki centimetar s Juricom. 'Mogućnosti su velike, samo ih treba otkriti, koliko i do kud oni mogu ići. Jure je jedinstveni primjer drugima', kazao je otac Slobodan.

A pobjednici mogu stići do samog kraja, baš kao i Jurica kojeg maraton nije umorio. Zahvaljujući maratonu, Jurica se odmara i od rada u trgovačkom centru. Ekipa emisije 'Provjereno' posjetila ga je prošle godine.
Jurica je srušio i svoje dosadašnje rekorde. 'Udaljenost je četiri kilometra i 400 metara, a preplivao je za sat vremena, 39 minuta i44 sekunde', kazao je trener Renato Škulić. Ova je priča dokaz da snaga volje može biti pobjednička i sjajiti baš poput Jurinog pehara.

Izvor: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/snaga-volje-pogledajte-podvig-ovog-27-godisnjaka-s-downovim-sindromom---295211.html

Duh Sveti je u nama i neprestano nas potiče na svetost i izvršavanje Božje volje. Često taj glas jednostavno zanemarimo ili mislimo da Bog nama ne govori. Da je to samo privilegija svetaca. Tako je možda mislio i ovaj dečko sve do ovog događaja.

Mladić je prisustvov­ao biblijskom susr­etu. Propovjednik je govorio o osluškivanju Božjega glasa i posluš­nosti. Mladić se u nevjerici pit­ao: "Govori li Bog ljudima još uvijek?" Nakon službe, s prija­teljima je otišao na kavu. Ras­pravljali su o biblijskoj poruci koju su čuli. Nekolicina ih je govorila o tome kako ih je Bog vodio na različite načine. Bilo je već deset sati kad je mladić krenuo kući.

Vozeći, počeo je moliti: "Bože, ako još uvijek govoriš ljudima, govori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći da poslušam." Vozeći glavnom ulicom, javila mu se čudna misao da stane i kupi galon mlijeka. Protresao je glavom i glasno upitao: "Bo­že, jesi li to Ti?" Nije dobio od­govor i nastavio je vožnju. Ali opet, misao: "Kupi galon mli­jeka". Mladić je razmišljao o Samuelu koji isprva nije prepoznao glas Božji pa je otrčao k Eliju. "U redu, Bože, za slučaj da si to ipak Ti, kupit ću galon mli­jeka“. Nije izgledalo teško za jedan test poslušnosti. Uvijek može iskoristiti to mlijeko. Stao je, kupio ga i nastavio vo­žnju kući. Dok je prolazio po­kraj „Sedme ulice“, opet je osje­tio poticaj: "Skreni u tu ulicu“. To mu se učinilo ludim i jedno­stavno je produžio dalje. Ali ponovno je osjetio da je tre­bao skrenuti dolje. Na slijede­ćem križanju okrenuo je i vra­tivši se skrenuo u „Sedmu“. Na­pola šaleći se reče: "U redu, Bože, hoću."

Vozeći se nekoliko blokova da­Ije, odjednom je osjetio da treba stati. Popeo se na ivič­njak i pogledao oko sebe. Na­lazio se skoro u poslovnom di­jelu grada. Nije to bilo najbol­je, ali ni najgore naselje. Trgo­vine su bile zatvorene, a ve­ćina kuća u mraku, kao da su ljudi već bili u krevetima. Opet je osjetio nešto: "Pođi i daj to mlijeko ljudima što stanuju u kući preko puta". Pogledao je prema kući. Bila je mračna i izgledalo je kao da su već ljudi negdje otišli ili već zaspali. Već je htio otvoriti vrata auta, ali se zavalio natrag u sjedalo. "Gospodine, ovo je ludost“. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim bit će bijesni, a ja ću ispasti glup." Opet se javio taj osjećaj ta treba poći i dati im mlijeko. Konačno, otvorio je vrata automobila. „U redu Bože, ako si to Ti, poći ću na ta vrata i dati im mlijeko. Ako želiš da ispadnem glup, uredu. Želim te poslušati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu, ali ako se o­dmah ne jave, idem.“

Prešao je preko ceste i pozvo­nio. Začuo je nekakvu buku iznutra. Odjeknuo je muški glas: "Tko je to? Što trebate?" Vrata su se otvorila prije nego što je mogao pobjeći. Pred njim je stajao čovijek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je čudan izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi stranca na svom pragu. "Što je to?“ Mladić je pokazao mlijeko: „Donio sam vam ovo." Čovjek je uzeo mlijeko i sjurio se hod­nikom vičući nešto na španjolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila žena noseći mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je slijedio držeći bebu na rukama, koja je plakala. Čovjeku su se suze slijevale niz lice. Počeo je govoriti napola plačući: "Upravo smo molili. Imali smo ogromne račune ovaj mjesec i ostali bez novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio sam od Boga da mi kaže kako da nabavim nešto mlijeka." Njegova žena uskliknuia je iz kuhinje: "Tražila sam Ga da pošalje anđela da nam donese. Jesi li ti anđeo?" Mladić je posegnuo u novča­nik, izvukao sav novac što ga je imao i gurnuo u čovjekovu ruku. Okrenuo se i pošao pre­ma autu dok su mu se suze sli­jevale niz lice. Znao je da Bog još uvijek uslišava molitelje.


Izvor: Sion.hr, koji je ovo prenio iz BOOKA, mjesečnika za promicanje kršćanskih vrednota -

Izvor: http://www.samopismo.net/2013/07/dirljiva-prica-sto-se-dogodilo-kada-je.html#sthash.T30euTNr.dpuf

Više informacija o prijavi na SDM

Vezano na prijave na licu mjesta u Riu, hodočanici moraju ponijeti sa sobom osobnu iskaznicu, ili ispravu Nacionalnog registra stranaca, Mercosul iskaznicu ili putovnicu. Uplata se vrši po prijavi, a moguća je gotovinom ili kreditnom karticom. Hodočasnici mogu isključivo osobno obaviti prijavu. Neće biti moguće obavljanje grupne prijave preko voditelja grupa.

Ovaj način bit će jedini mogući način prijave SDM Rio 2013 i provodit će se za vrijeme održavanja susreta.

ZAGREBAČKi Alumnus proživljava jedne od svojih najljepših dana u klupskoj povijesti. Na neslužbenom klupskom svjetskom prvenstvu u futsalu, koje se igra u Kuvajtu, igrači trenera Jakova Ungarova i Miće Martića pobijedili su kuvajtsku Kazmu rezultatom 3:1. Pobjeda dobiva na važnosti kada se uzme u obzir da je kuvajtska momčad sastavljena od igrača Benfice, a portugalski klub je od 2006. godine do danas osvojio četiri titule prvaka i tri su puta bili drugoplasirani. Portugalci u svojim vitrinama imaju i trofej Lige prvaka. Svi imaju profesionalne ugovore, ali su im zato Zagrepčani ''očitali lekciju'' i ubilježili veliku pobjedu. Emocije na licima igrača Alumnusa poslije utakmice su najbolje rekle koliko im znači ova pobjeda.

Penava zabijao, Lukić spašavao

U prvom je kolu Alumnus tri sekunde prije kraja prokockao vodstvo protiv tajlandskog Chonburi Blue Wave Futsal Cluba (2:2), a na toj je utakmici junak bio Hrvoje Penava koji je postigao dva pogotka. U utakmici protiv Kuvajćana ista slika – Penava je dominirao na suparničkoj polovici. Postigao je dva pogotka i asistirao za treći. Napadač Alumnusa je tijekom svakog pogotka rukama formirao slovo ''Z'' za svoju kćerkicu Zaru, koja je u Zagrebu gledala utakmicu zajedno s mamom Jelenom. Tradicija se tako nastavila i u Kuvajtu.

"Drago mi je da sam dobro reagirao na ove dvije utakmice. Prvo mi je drago zbog ekipe jer je ona najvažnija. Ekipa na kraju iznjedri pojedinca, a ovoga sam puta to bio ja. Nadam se da ćemo nastaviti u istom ritmu. Idemo se sad malo proveseliti", rekao je nakon utakmice Hrvoje Penava, napadač Alumnusa.

Presudila veća volja i želja igrača Alumnusa

Prvo poluvrijeme nije ponudilo previše prigoda i igrači Alumnusa nešto su slabije reagirali. Dobro je u 8. minuti Kristijan Postružin uzeo loptu na centru i dodao lijevo za Josipa Jurića, ali je suparnički vratar pravovremeno istrčao i spriječio loptu. Kada smo kod vratara, onda svakako treba istaknuti Alumnusova Dragana Lukića koji je cijelu utakmicu odradio odlično. U drugom je poluvremenu u puno navrata spasio svoj klub od pogotka.

"Bila je teška utakmica, to smo i očekivali. Oni su tehnički jači od nas, ali ne i taktički. Pobijedila je naša želja i htijenje. Prvo poluvrijeme nismo ušli kako spada, ali smo u nastavku zato bili puno bolji. Mislim da sam vrlo dobro odradio utakmicu. Moj je posao da branim i drago mi je kada čujem da to dobro radim. Kada ja kiksam, igrači su ovdje za mene", rekao je vratar Dragan Lukić i dodao nešto zanimljivo:

"Prvo moramo zvati svoje poslodavce da vidimo možemo li ostati još u Kuvajtu. Vjerujemo u njihovu dobru volju. Trenuci povedeni u Kuvajtu svima su neopisivo veliko iskustvo. Čeka nas u nedjelju teška utakmica protiv španjolskog Santiago Futsala. Ako dobijemo ili izvučemo neodlučen rezultat, onda sigurno idemo dalje."

Bolja igra u drugom poluvremenu

Nastavak utakmice donio je četiri pogotka. Prvo je u 24. minuti iz jedne polukontre lopta došla u Penavin posjed, a on je završio akciju pogotkom za 1:0. Eruptirala je atmosfera na klupi Alumnusa. Pogodak je stigao u najboljem mogućem trenutku. Dvije minute poslije je Jose Pereira uspio uzdrmati desnu vratnicu. Tempo igre naglo se digao i oba su kluba stvarala prigode, a na vratima Alumnusa je već spomenuti Lukić izluđivao suparničke igrače.

Kazma je odlučila uvesti vratara-igrača 10 minuta prije kraja utakmice, a novi je šok za njih uslijedio kada je Penava poslao loptu u mrežu za 2:0. Stiskala je Kazma s vratarom-igračem, ali je obrana Alumnusa bila na visini zadatka. Uspio je Daniel Citasson uzdrmati i vratnicu, a nedugo zatim je isti igrač smanjio rezultat. Idealnu je loptu Penava u 38. minuti servirao za Matiju Capara. Igrač Alumnusa našao se lijevo oči u oči s vratarom-igračem kojeg je igrao Pereira, ali je lopta na kraju otišla pored vratnice.

Slijedi utakmica protiv španjolskog Santiaga

Savršen završetak utakmice uslijedio je kada je vratar Lukić odigrao dugu loptu, a Penava je iskusno sačuvao loptu i odigrao povratnu za Postružina koji je postavio konačnih 3:1. Trener Ungarov nije skrivao zadovoljstvo postignutim rezultatom.

"Očekivao sam tešku utakmicu. Dečki su u drugom poluvremenu pokazali pravi karakter. Kada smo počeli igrati onako kako znamo i kako možemo, rezultat! je stigao sam od sebe. Osvojili smo jako važna tri boda. Čeka nas treća utakmica u kojoj ćemo odlučivati o našoj sudbini. Što se mene tiče, idemo dobiti Španjolce", rekao je Jakov Ungarov, trener Alumnusa.

Posljednja utakmica u skupini na rasporedu je ovu nedjelju, 21. srpnja, a Alumnus će igrati protiv španjolskog Santiago Futsala. Podsjetimo, prva dva kluba idu dalje, a trenutačan redoslijed je sljedeći: Santiago Futsal (6), Alumnus (4), Chonburi Blue Wave Futsal Club (1), Kazma (0). Ukupan nagradni fond turnira Kuwait Mini World Futsal Club Tournamen iznosi 500.000 dolara, od čega prvaku pripada 100.000 dolara. Turnir ove godine novi naziv neslužbeno klupsko SP, a od iduće bi godine prema obećanjima iz Fife trebao dobit prefiks ''službeno''.

KUVAJT sportska dvorana Kazma. Gledatelja: 600.

STRIJELCI: 1:0 – Penava (24), 2:0 – Penava (32), 2:1 – Citasson (36), 3:1 – Postružin (39).

MNK ALUMNUS: Dragan Lukić, Antonio Vuk, Josip Jurić, Viktor Bartolić, Hrvoje Penava, Sadat Ziberi, Doug Reed, Nikola Perković, Kristijan Postružin, Vlatko Brnić, Matija Capar, Tino Čirjak, Saša Ledinščak.

TRENERI: Jakov Ungarov i Mićo Martić

KAZMA: Hammad Abdalgalel, Abdalrahman Al Galaf, Hammad Alhasawi, Abdullah Al Hadlag, Abdalaziz Al Hawadi, Jose Pereira, Daniel Citasson, Clio Bittencourt, Mateus Ramires, Farog AlKandri, Brano Bernardo, Nelson Savtos, Eaclides Vaz, Joao Vieira.

TRENER: Paulo Fernandes

Izvor: http://www.index.hr/sport/clanak/klupsko-sp-u-futsalu-zagrebacki-alumnus-pobijedio-kuvajtsku-kazmu-pojacanu-portugalcima/689562.aspx

Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi održao je u srijedu, 17. srpnja, brifing posvećen apostolskom putovanju pape Franje u Rio de Janeiro u Brazilu od 22. do 29. srpnja prigodom Svjetskog dana mladih. Svi smo uzbuđeni, rekao je vatikanski glasnogovornik, zbog tog "velikog putovanja", "prvoga međunarodnog putovanja pape Franje".

To je putovanje posebno značajno jer Papa putuje na svoj kontinent i to naravno daje vrlo poseban ton očekivanja i sudjelovanja, rekao je Lombardi te podsjetio kako odluku da prvo odredište njegova prvog međunarodnog putovanja bude Latinska Amerika nije donio papa Franjo osobno već njegov prethodnik koji je potvrdio da će se Svjetski dan mladih održati u Rio de Janeiru kao i da će Papa, kao i na svim dosadašnjim Svjetskim danima mladih, na njemu biti prisutan. Lombardi je također primijetio da se praktički ista stvar dogodila prilikom prethodne promjene pontifikata, jer je prvo putovanje Benedikta XVI. bilo u Njemačku, njegovu domovinu, u Köln, povodom Svjetskog dana mladih a odluku o tome donio je njegov prethodnik Ivan Pavao II.

U nastavku Lombardi je govorio o programu Papina prvog apostolskog putovanja izvan Italije, napomenuvši da je prilagođen, intenziviran i proširen s još nekoliko točaka. Naime program pripremljen za papu Benedikta XVI. bio je nešto kraći dok su programu za papu Franju dodani neki događaji kao primjerice hodočašće u Aparecidu, koje je Papa silno želio, odnosno posjet faveli (sirotinjsko naselje), bolnici, susret s Odborom CELAM-a (Biskupsko vijeće Latinske Amerike). Broj dana ostao je nepromijenjen, tako da će papa Franjo, kao što je predviđeno i ranijim programom, u Brazilu boraviti od 22. do 29. srpnja.

Što se tiče posjeta papa Brazilu, Lombardi je podsjetio da je Ivan Pavao II. tu južnoameričku zemlju posjetio četiri puta, od čega je tri put to bilo odredište njegova putovanja dok se jednom zaustavio u Brazilu na putovanju u Argentinu. Benedikt XVI. je Brazil posjetio jednom prigodom Opće konferencije latinskoameričkog episkopata održane u Aparecidi i proglašenja svetim Frei Galvaoa. Papa Franjo je treći papa koji ide u Brazil.

Papa dolazi na poziv biskupa organizatora i promicatelja Svjetskog dana mladih nadbiskupa Rio de Janeira Oranija Tempeste i predsjednika Brazilske biskupske konferencije kardinala Damascena Assisa kao i brazilske predsjednice Dilme Roussef. Papa Franjo je svega nekoliko dan nakon svog izbora, da bi odagnao svaku sumnju oko organizacije toga skupa, potvrdio to svoje putovanje prigodom Svjetskog dana mladih, rekao je Lombardi, dodavši kako je prisutnost pape na Svjetskom danu mladih jedan od temeljnih elemenata toga događaja.

Lombardi se zatim osvrnuo na prosvjede koji se ovih dana održavaju u Brazilu. Rekao je kako vjeruje da će se brazilski vlasti znati uspješno nositi s tom situacijom te da putuju u Brazil potpuno mirni, svjesni da ti prosvjedi nemaju nikakve veze s Papom i Crkvom.

Govoreći zatim o samom putovanju, Lombardi je rekao da zrakoplov polijeće 22. srpnja ujutro iz zračne luke Fiumicino. S Papom će biti uobičajena pratnja: državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone, zamjenik mons. Angelo Becciu, pročelnik Kongregacija za biskupe i predsjednik Komisije za Latinsku Ameriku kardinal Marc Ouellet, te pročelnik Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kardinal Braz de Aviz, koji je trenutačno jedini brazilski kardinal na službi u vatikanskoj kuriji.

Tu su zatim ostali redovni članovi pratnje, ceremonijari, medijski djelatnici, pripadnici Švicarske garde i vatikanske žandarmerije, liječnik…

Tijekom putovanja u zrakoplovu će se održati susret s novinarima na kojem će Papa odgovarati na pitanja. Dolazak u Brazil predviđen je popodne u 16 sati po mjesnom vremenu, odnosno 21 po srednjeeuropskom. U zračnoj luci Papu će dočekati i brazilska predsjednica, ali će se svečanost dobrodošlice održati u palači Guanabara, koja je sjedište vlade države Rio de Janeiro. Tu će se održati i privatni susret Pape i brazilske predsjednice a zatim slijede kratki susreti s guvernerom države Rio de Janeiro i gradonačelnikom Rio de Janeira. Brazil je savezna država, podsjetio je Lombardi, te postoje tri razine: gradsko poglavarstvo, država Rio de Janeiro i savezna vlada. Papu će pozdraviti predstavnici svih triju razina vlasti.

Izvor: IKA

Dragi naši,

Ukoliko niste bili u mogućnosti prijaviti se za SDM Rio 2013. a željeli biste sudjelovati na susretu - imamo dobre vijesti za vas!Već su započele prijave na licu mjesta u Sambódromu, Marquęs de Sapucaí avenue, Rio de Janeiro.
Po prijavi, dobit ćete propusnicu koja vam omogućuje slobodan pristup svim događanjima Festivala mladih kao i na Campus Fidei u Guaratibi uz paket s hranom koji uključuje bonove za pet obroka za vikend. Uz to, dobit ćete i hodočasnički paket, no imajte na umu da se trebate sami pobrinuti za smještaj.

S mnoštvom vjernika iz župe te šire podmedvedničke okolice, Gračana, Šestina, Markuševca te s uvijek brojnim zagrebačkim vjernicima, 16. srpnja u župnoj crkvi - svetištu Majke Božje Remetske u Remetama, uz samostan karmelićana koji upravljaju župom, svečano je proslavljen blagdan Majke Božje Karmelske, koju karmelićani časte kao nebesku zaštitnicu svoga Reda i samostana. Sve četiri blagdanske mise bile su u unatoč radnom danu vrućega srpanjskog utorka iznimno dobro posjećene, a najsvečanije, i s najbrojnijim vjerničkim pukom, Marijinim hodočasnicima, bilo je na večernjem slavlju koje je predvodio o. Vinko Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. o. Josipa.

Koncelebriralo je desetak svećenika iz remetskog Karmela te iz župa Remetskoga dekanata. U propovijedi pred prepunim svetištem koje je bilo pretijesno za mnoštvo Božjega puka, pa je velik dio sudjelovao u misi ispred i oko crkve, o. Vinko je istaknuo da Bogu dugujemo zahvalnost za dar Marije, majke Isusove, koju nam je darovao po svome Sinu. Ona je i naša majka, naša zagovornica, o nježnoj pobožnosti prema Majci Mariji, koju hrvatski puk njeguje od davnina, ovdje u starom remetskom svetištu svjedoči i potpis pod slikom Majke Božje Remetske "Fidelissima advocata Croatiae" – "Najvjernija odvjetnica Hrvatske". "Po Mariji k Isusu", stara je pobožna i istinita izreka, kazao je između ostaloga, podsjetivši na nezamjenjivu ulogu Marije u vjerničkom životu. Nakon večernje molitve Crkve i Gospinih litanija, otpjevana je svečana antifona "Salve Regina". (IKA)

Blagdan Blažene Djevice Marije Karmelske svečano je proslavljen u utorak 16. srpnja u Župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u peruanskom glavnom gradu Limi. „Prenosim vam pozdrave iz Hrvatske, osobito pozdrave zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, koji je i sam prije nekoliko godina boravio ovdje u vašoj župi“, rekao je zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski, obraćajući se okupljenim župljanima peruansko-hrvatske župe sv. Leopolda u gradskoj četvrti San Borja u Limi, koju već dugi niz godina vodi mons. Drago Balvanović, koji je ujedno i delegat Hrvatske inozemne pastve u zemljama Latinske Amerike.

Mons. Balvanović je na početku misnoga slavlja pozdravio mons. Gorskoga, predsjednika Odbora za mlade pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, te mons. Nedjeljka Pintarića, moderatora Nadbiskupskog duhovnog stola, koji su na putu prema Riu de Janeiru, gdje će sudjelovati na Svjetskom susretu mladih s papom Franjom. Gostima iz Hrvatske koji su pohodili hrvatsku zajednicu koja se okuplja u toj jedinoj župi posvećenoj hrvatskom svecu u Peruu, mons. Balvanović je zaželio ugodan boravak u njihovoj sredini te zahvalio na bratskoj povezanosti s njihovom župom, istaknuvši kako je za njegovu župu i župljane svaki dolazak hrvatskih biskupa lijep događaj i poticaj za rast u vjeri.

„Osobito među vama pozdravljam one koji su hrvatskoga podrijetla te su zadržali vezu s hrvatskom domovinom“, rekao je mons. Gorski, istaknuvši nadalje kako tisuće kilometara, niti različiti jezici nisu zapreka za međusobno uvažavanje i prepoznavanje. Imamo zajedničkog Oca nebeskoga kojeg zajedno zazivamo „Oče naš“, kao i zajedničku Majku, koju danas slavimo kao Gospu Karmelsku, kazao je mons. Gorski, istaknuvši kako zajednička vjera Katoličke Crkve ujedinjuje sve vjernike u jednu obitelj. Zato se međusobno možemo nazivati braćom i sestrama, kazao je mons. Gorski, istaknuvši da se i u dalekom Peruu osjeća kao među svojima.

Mons. Balvanović je u propovijedi istaknuo veličinu konkretnog svjedočenja vjere po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju koja je izvrsno ostvarila Isusovu poruku o slušanju i vršenju Božje riječi te je ukazao na doprinos karmelićana u pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. U župnoj crkvi sv. Leopolda, koja je ukrašena zidnim slikama s motivima hrvatskih svetaca i krajeva, nalazi se također prikaz Majke Božje Karmelske s Djetetom Isusom, uz koji piše: „Majko Božja Karmelska, moli za nas uvijek“.
Nakon misnog slavlja mons. Gorski je blagoslovio škapulare i ostale nabožne predmete s likom Majke Božje Karmelske te se zadržao u razgovoru s župljanima koji su s ponosom isticali svoju povezanost s Hrvatskom, navodivši biskupu Gorskom različita dalmatinska mjesta iz kojih su njihovi djedovi i bake ili roditelji, prije više desetljeća stigli u Peru. Danas njihovi potomci znaju reći tek pokoju riječ na hrvatskom jeziku ali mnogi drže do svoga podrijetla te im okupljanje u župnim prostorima s hrvatskim svećenikom puno znači. Mons. Balvanović okuplja oko 800 hrvatskih obitelji u župnoj crkvi sv. Leopolda, a još se okupljaju i u svojim drugim središtima i klubovima u Santa Clari, Nani, Trujillou i Arequipi.

U popodnevnim satima je biskup Gorski u pratnji mons. Balvanovića i mons. Pintarića nazočio molitvi pred kipom Majke Božje Karmelske na trgu ispred limske katedrale, kojeg su članovi karmelske bratovštine u procesiji i uz pratnju limene glazbe pronijeli ulicama grada Lime. Iz Limske nadbiskupije sprema se više od 3.000 mladih na susret s papom Franjom u Riu de Janeiru te je molitva pred likom Majke Božje Karmelske bila namijenjena, između ostaloga, za uspješan susret mladih katolika iz cijeloga svijeta u Brazilu te poticaj novoj evangelizaciji.
Sve veći broj turista koji dolazi u glavni peruanski grad, kao i novi pastoralni izazovi Limske nadbiskupije koja ima više od 4 milijuna stanovnika, potaknuli su vodstvo Limske nadbiskupije da dosadašnju zgradu ordinarijata u kojoj su do 2009. godine bili smješteni nadbiskupijski uredi, iseli u nove prostorije te u starom prostoru uz katedralu sv. Ivana Evanđelista napravi veliki muzej s brojnim slikarskim i kiparskim eksponatima iz prošlosti nadbiskupije. U središtu Lime ima dvadesetak velikih crkava, među kojima su neke starije od četiri stotina godine, posebice samostanske crkve, u koje ljudi i danas posebno rado dolaze zbog različitih tradicionalnih pobožnosti. (N.P.)

Izvor: http://www.zg-nadbiskupija.hr/biskup-gorski-pohodio-peruansko-hrvatsku-zupu-sv-leopolda

Jeste li znali…
… svi hočasnici koji su se prijavili na paket s obrocima dobit će kartu od svih restorana povezanih u Rede Ticket Restaurantes te će s njom moći ručati i večerati u bilo kojem akreditiranom restoranu, baru ili mjestu za objedovanje koji nude hodočasnički meni?

Papa Franjo uputio je posebnu poruku katolicima Irske, Škotske, Engleske i Wallesa povodom Dana života koji se u Škotskoj slavio 28. svibnja a u Engleskoj i Wallesu će se slaviti u nedjelju 28. srpnja. Tema Dana života je "Čuvaj život jer je to zavrijedio" preuzeta je iz homilije koju je tada kardinal Bergoglio 2005. godine održao na misi u čast zaštitnika trudnica svetog Rajmunda Nonnatusa, španjolskog redovnika iz 13. stoljeća.

U središtu ovogodišnje proslave bit će briga za nerođenu djecu i njihove majke; za starije i suicidalne osobe i njihove obitelji.

Podsjećajući na učenje svetog Ireneja da je Božja slava živi čovjek, Papa u svojoj poruci upućuje poziv na očuvanje života od začeća do prirodne smrti te ističe "neprocjenjivu vrijednost ljudskog života". I najslabiji i najranjiviji, bolesni, stari, nerođeni i siromašni su remek-djela Božjeg stvaranja, stvoreni na njegovu sliku, određeni za vječni život i zaslužuju najveće poštovanje i uvažavanje, ističe Papa u poruci. Na kraju poruke Sveti Otac upućuje molitvu da taj Dan pomogne osigurati da se ljudski život uvijek štiti na odgovarajući način.

Izvor: IKA

U talijanskom katoličkom tjedniku Credere (Vjerovati) zamjenik urednika, Saverio Gaeta u detalje opisuje slučaj Floribeth Mora Díaz, kostarikanke čije je ozdravljenje priznato kao čudo u postupku kanonizacije pape Ivana Pavla II.

Sve je započelo iznenadnom i snažnom glavoboljom, ujutro 8. travnja 2011., odlaskom na hitnu u bolnicu „Max Peralta“ u Cartago (25 kilometara istočno od San Joséa, glavnog grada Kostarike), nakon čega je slijedilo nekoliko dana između poboljšanja i pogoršanja, uz neprestane bolove. Potom, 14. travnja, hitan smještaj na odjelu za intenzivnu terapiju „Calderón Guardia“ u San Joséu. Pregled angiografijom (arteriografijom) utvrdio je strašnu dijagnozu: ruptura fuziformne aneurizme desne srednje moždane arterije sa subarahnoidalnim krvarenjem.

Krutim medicinskim rječnikom to je ukratko značilo da se za Floribeth Mora Díaz, tada u dobi od 48 godina, udanu za Edwina Antonia Arce Abarca i majku četvero djece, nije moglo puno učiniti. Nakon nekoliko dana hospitalizacije, liječnici su savjetovali suprugu da ženu odvede kući: „Bio sam očajan. Tada sam se velikom snagom obratio zagovoru Ivana Pavla II.“ Supružnici su prije mnogo godina u hodniku svoje kuće uredili oltar posvećen Djetetu Isusu s natpisom „Isuse, uzdam se u Te“. Po povratku iz bolnice, Edwin Antonio je iznad oltara postavio sliku pape Wojtyle.

To su bili dani koji su prethodili beatifikaciji Ivana Pavla II. Svečanost je bila određena za 1. svibnja u 10 sati, kad su u Kostariki bila 2 sata u noći. Floribeth, ošamućena od lijekova, molila je Boga da može ostati budna. Iz kreveta je gledala televizijski ekran, iznad kojeg je dala postaviti izvadak iz kostarikanskog dnevnika La Nacion, na čijim je vanjskim stranicama bila fotografija pape Wojtyle na dan njegovog izbora za Papu, kad je raširivši ruke pozdravljao i blagoslivljao čitav svijet.

I u tom trenutku se dogodio preokret. „Na početku slavlja, uprijevši pogled u tu Papinu sliku, obratila sam mu se i velikom vjerom mu rekla doslovno ove riječi: 'Zagovaraj kod Boga, jer ne želim umrijeti, i pomozi mi ozdraviti'. Ostala sam budna čitavo vrijeme trajanje Mise, a onda sam zaspala”. Probudivši se u 9 sati idućeg jutra, kad je Ivan Pavao II. bio blažen, oko sedam sati, žena je upravila pogled na tu Papinu sliku te se prekrižila. I „odjednom, na moje veliko iznenađenje, dok sam i dalje bila pogleda uprtog u njegovo lice, osjetila sam u srcu kao njegov glas, koji mi je rekao: 'Ustani, ne boj se!'. Bila sam zapanjena i imala sam osjećaj da su se njegove ruke, tako kao što su prikazane na vanjskim stranicama novina, podigle prema gore, kako bi me pozvale da ustanem. Ustala sam iz kreveta, tako kako me je pozvao Sveti Otac, i otišla sam u kuhinju gdje je bio moj suprug, koji mi je začuđen rekao: 'Što radiš ovdje?'. Odgovorila sam mu da u tom trenutku proživljavam velik mir u srcu, da se tjelesno osjećam jako dobro, ali nisam mu imala snage ispričati ono što mi se dogodilo prije nekoliko minuta jer sam se bojala da će mi reći da sam luda”.

Floribeth više nema nikakve tegobe. I neće ih ni imati. Novi neurološki pregled i dvije magnetske rezonance od 11. studenog 2011. i 16. svibnja 2012. pokazale su potpuni spontani nestanak aneurizme, uz rekonstituciju normalnog krvožilnog sustava, čime se osim toga isključuje prisutnost venske tromboze na mjestu prethodne aneurizme.

IZVOR: http://vaticaninsider.lastampa.it
PRIJEVOD: Verica Kraš Villa

Ana Marčinko jedna je voditeljica ovogodišnjeg Foruma mladih katolika Hrvatske „Forum +“ koji se održava u Dubrovniku od 4. do 11. kolovoza, a namijenjen je umrežavanju mladih iz cijele Hrvatske. Studentica je pete godine Filozofsko – teološkog studija na Katoličko bogoslovnom fakultetu u Splitu, a na fakultetu bila je u uredničkom vijeću časopisa „Odraz“ i dvotjednika „List studenta teologije“. Dvije godine obnašala je dužnost koordinatora vijeća projekta „Hrvatsko Nadzemlje“ koji se odvija već treću godinu u suradnji s Uredom za pastoral mladih Splitsko – makarske nadbiskupije, također je bila i tajnica Skac_St, te zajedno sa Silvijom Puljićem jedan od pokretača Foruma. Od nedavno je promijenila adresu stanovanja, te se vratila u Dubrovnik, gdje radi kao tajnica Organizacijskog odbora SHKM – a Dubrovnik 2014.

Nakon prvog Foruma + koji je lani održan u Splitu, kakvu ste poruku dobili? U kojem pogledu njihova aktivnost nešto znači za mlade i društvo u cjelini?

Nakon prošlogodišnjeg Foruma +, još jasnije nam se iskristalizirala potreba za vremenom i prostorom u kojem će se okupiti svi oni mladi ljudi koji unutar svojih župa, biskupija, udruga, fakulteta i struka aktivno nastoje živjeti svoju vjeru. Cilj nam je umrežiti te mlade, stvoriti im priliku za zajedničku komunikaciju i suradnju, ali i educirati ih i ulagati u njih. To su ljudi koji su spremni podmetnuti svoja leđa i na njima iznijeti velike stvari. Oni grade novo lice zemlje, polagano ali čvrsto. Već se očituje njihova ljubav i požrtvovnost u gradovima kojima žive, raznim projektima i programima, obogaćuju kulturni, društveni kao i duhovni život svojih vršnjaka, bili oni katolici ili ne. Otvorenost svim ljudima, požrtvovnost, znanje i ljubav to su karakteristike koje ih rese, svaki grad ih ima i svakim danom ih je sve više. Jer oni najaktivniji znaju da aktivnost nije samo u davanju sebe i ostvarenju svojih talenata, već i prepoznavanju i pomaganju drugih da se ostvare.

Koji je cilj Foruma +, tko su ovogodišnji govornici, teme i kome se oni obraćaju?

Cilj ovogodišnjega Foruma je zapravo educirati se i informirati se u područjima koja se konkretno tiču našega rada. Stoga su već prilikom samih prijava, mladi imali priliku opredijeliti se za jedno od tri područja: Nova evangelizacija putem medija, društveno zagovaranje – politika, nevladine udruge i nova evangelizacija putem udruga i zajednica predviđenih za rad s mladima, u skladu sa svojim dosadašnjim radom i afinitetima. Kao i prošle godine, na Forumu će sudjelovati domaći i strani predavači, stručnjaci i ljudi prakse koji će mladima prenijeti svoja znanje i iskustva, kroz predavanja i radionice. Prof. dr. sc. Rodrigo Guerra López će mladima govoriti o novoj evangelizaciji - njenim ciljevima i potrebi, mr.sc. Ivica Šola, James Newman - Chatolic Voices i don Hrvoje Katušić će držati predavanje iz područja medija, vlč. Domagoj Matošević i p. Ivan Mandurić, će govori o čovjeku kao nositelju i temelju svakoga projekta, dok će Željka Markić, dr. med, dr. sc. Ivana Marić, i Frigide Barjot govoriti o strategiji i planiranju, kao i samom realiziranju projekata. Sudionici će zajedno slušati predavanja, i imati mogućnost biti i na zajedničkim „forumima“, ali glavni naglasak stavit ćemo na rad u manjim skupinama podijeljenim po područjima za koje su se sudionici opredijelili.

Tko sve radi na pripremi Foruma?

Na pripremi Foruma radi jako veliki broj ljudi. U samom osmišljavanju projekta sudjelovalo osmero mladih iz Zagreba, Splita i Dubrovnika, članovi Skac – a Palme i Skac_St –a, kao i članovi Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije. Dok u realizaciji samog projekta sudjeluje veći broj mladih iz različitih udruga i zajednica, iz raznih krajeva Hrvatske.

Zašto ste ove godine u Dubrovniku i koji su planovi za dalje?

Kad smo prije godinu dana krenuli u osmišljavanje prvoga Foruma, naš prvi odabir je bio Dubrovnik, no nažalost radi termina u rujnu, nismo mogli pronaći adekvatan smještaj i prostor za održavanje samoga Foruma. Stoga je prvi Forum održan u Splitu, a Dubrovnik kao lokaciju smo prolongirali za sljedeću godinu. Cilj nam je da se svake godine Forum održava u drugom gradu, te da se na takav način omogući barem djelomično sudjelovanje mladima koji zbog posla ili drugih okolnosti, ili samog kapaciteta Foruma nisu u mogućnosti sudjelovati na čitavom programu. Također da se upoznaju i različiti krajevi lijepe naše, njihova kulturna baština, ali i društvena aktivnost njihovih mladih. Dubrovnik je u jeku priprema za SHKM Dubrovnik 2014., stoga će prisutstvo i iskustvo, predavača i sudionika Foruma +, domaćim mladima biti jedan veliki motiv i podrška u realiziranju jednog tako velikog projekta.

Možete li prokomentirati položaj mladih danas u Hrvatskoj, osobito s obzirom na ulazak u EU, koja su glavna pitanja koja ih potiču na djelovanje i što im mogu donijeti ovakva okupljanja?

Jako je teško prokomentirati položaj mladih u Hrvatskoj, posebno s obzirom na ulazak u EU, iz više razloga. To je potpuno jedna nova stranica na kojoj još ništa ne piše, ja vjerujem našim mladima, vjerujem onome što oni nose u sebi, i stoga optimistično gledam na našu Hrvatsku. Što će pisati na toj stranici ne ovisi o nikome, nego o nama samima, imamo kapacitet, imamo uvijete, a vjerujem da još uvijek imamo srce i volju. Jesam li u pravu – vrijeme će pokazati. Nisam osoba koja pesimistično gleda na budućnost u Hrvatskoj, i ne vidim neko „bolje sutra“ van zemlje. Mislim da smo upravo pozvani mi da stvaramo jedno novo lice naše nacije, koje neće biti opterećeno prošlošću, ali koja će mu ipak biti temelj za gradnju budućnosti. Naša budućnost je naša autentičnost – nju nosimo u sebi samo ju je potrebno pronaći. I kao što je pisao Siniša Glavašević, „nema leđa jačih od mojih i vaših“, politički sustavi će prolaziti i dolaziti, nametati svoje svjetonazore i razmišljanja, al one vrijednosti koje su usađene u ovaj narod kroz povijest, one se nosi u srcu. Stoga je potrebno otvoriti prozor svijetu, ali ne zatvoriti vrata svome identitetu.

Izvor: Laudato.hr

Igrali smo protiv tajladskih profesionalaca i pokazali da se s izazovima znamo nositi prilično dobro.Danas pred našim dečkima stoji novi izazov. I premda nemamo profesionalce u momčadi, imamo tim koji je spreman ostaviti srce na parketu. Imamo tim kojemu ne ponestaje volje. Imamo tim koji svaku utakmicu počinje srcem punim nade i glavom punom snova.

I zato, kada danas zaigraju protiv Kuvajćana, ne treba zaboraviti sljedeće:
“In the end, the game comes down to one thing: man against man. May the best man win.”

Predsjednik Papinskoga vijeća za laike, kardinal Stanisłav Ryłko, izravno je povezan sa zbivanjima glede priprava i odvijanja Svjetskoga dana mladeži. On je i najtraženiji sugovornik pa je tako i za Radio Vatikan rado odgovorio na neka pitanja. Tako je odmah odgovorio na pitanje o tajni Svjetskoga dana mladeži.
Riječ je, naime, o tolikom broju mladih koji zapravo usred ovoga svijeta traže puni smisao svojega života i postojanja te su uvjereni da im to samo Krist može dati i zato je uvijek Krist središte okupljanja u zajedničkim promišljanjima i slavljima, molitvama i pjesmi.
S tim je u vezi bilo i pitanje gotovo tridesetogodišnjega razdoblja otkako se održavaju ti dani mladeži i ima li razlike među mladima onda i sada, a kardinal je kazao da je u početku bilo tragova ideološke podjele kao posljedica ozračja šezdesetih godina, a sada je pak vidljiviji sekularizam i relativizam. Mladi instinktivno osjećaju da ih ponude tih struja ne ispunjavaju, pa se okreću Isusu Kristu u kojemu doista prepoznaju svoj put, istinu i život.
I svaki papa daje svoje posebno obilježje načinom blizine mladima i načinom obraćanja njima, kazao je također kardinal Ryłko. To će biti očito i u Riu de Janeiru s papom Franjom. A već je i papa Ivan Pavao II. govorio da Crkva ima što reći mladima, jednako kao što i mladi imaju što reći Crkvi. Obično se izabere i moto pod kojim se odvijaju ti dani mladeži pa je ovaj upravo evangelizatorski usmjeren: Idite i učinite sve narode mojim učenicima.

Što to znači, vidljivo je iz samog Isusova zahtjeva. Ponajprije trebamo svi mi kršćani biti Isusovi učenici, hraniti se njegovom istinom, ispunjavati se njegovim životom, da bismo onda to, a zapravo njega, ponudili ovom naraštaju. I to je onda odgovor mladih na novu evangelizaciju. Radost susreta s Isusom povećava se u radosti novih njegovih učenika. To je i plod mnogih svjedočenja mladih tijekom prošlih svjetskih dana mladeži, ali je to i plod teškoga dozrijevanja i otkidanja od različitih lažnih privlačnosti koje ovaj svijet mladima nudi. Stoga oni prepoznaju u tim danima i riječi o odricanju, o križu kao nečemu što je nužno povezano s novošću koju uvijek susreću u međusobnim bogaćenjima i u zajedničkom susretu s papom i napokon s Isusom Kristom – ističe na kraju kardinal Ryłko.
Radio vatikan

Promjene u kretanju vozila shema povelji za svjetski dan mladih Rio2013 su najavili u utorak, 16., na konferenciji za novinare u Gradskoj vijećnici u Rio de Janeiru, u nazočnosti gradonačelnika Eduardo Paes. Među promjenama je slijetanje hodočasnika, koji više neće biti učinjeno u parkirališta oko grada, već izravno u župama.

Vozila iskrcaja / ukrcaja hodočasnika župe ostati parkiran u cijelom slučaju, a neće prometovati kroz grad. Kretanje autobusa općine će imati vremena ograničenja na nekoliko dana. Dana 11. lipnja, 5591 objavljen je Zakon, koji regulira kretanje autobusa, kombi vozilima i kombi vozila.

Štoviše, među mjerama koje je još potrebno je stanica za akreditaciju i postavljanje naljepnica na autobusima u džepovima u Riju koji će biti na putu. No, povećani broj tih džepova. Trenutno je 11 bodova. nema autobusi ući u grad, a da je uredno adesivado. Stoga je obvezno proći u jednom od 11 džepova za akreditaciju, potrebnih za charter autobusom.

Kako bi se olakšao pristup i mobilnost hodočasnika s invaliditetom, trener će organizaciju kako bi prijenos tih hodočasnika između središnjih Djela dan mladih Rio2013. No, ova opcija dostupna je samo za hodočasnike s tjelesnim invaliditetom koji su zatražili posebnu smještaj tijekom događaja, prepoznaje prilikom registracije.

Dodatni novac za kretanje

Važno je da se hodočasnik donijeti dodatni novac za kretanje unutar Rio de Janeira do uklanjanja vašeg Pilgrim Kit, koji sadrži vaš prijevoz karticu, za one koji su izabrali ovu opciju prilikom registracije.

Hoće li se poistovjetiti s naljepnice vozilima najma rutinske aktivnosti, kao što su redovite autobusne linije, kontinuirano (charter tvrtke i apartmana, na primjer), za dolazne turizma (transfer zračna luka - hotel, primjerice) i događaj (timovi za podršku, logistika, itd.).

Prijevoz shema je razvijena u suradnji između Državne agencije za transport (ANTT), Savezne policije na cestama, tvrtka prometnih znanosti (CET) Rio de Janeiru, Gradskog ureda za promet, Rijeka Kuća i događaji Civilno Rio de Janeira i lokalnog organizacijskog odbora.

Saznajte više o pristup do grada autom ili zračnim lukama i autobusnim kolodvorima. (Link na stranicu o prometu Channel Pilgrim).



Slijetanje puta u župama

Pogledajte kako je proces kako bi hodočasnici su poduzeti kako bi se u župama referencu:

- Dan 21. (nedjelja): u 06:00, džepovi početi funkcionirati. Ulazak vozila u gradskoj povelji tagged besplatno do 05:00 na sljedeći dan (ponedjeljak).

- 22-24 (ponedjeljak-srijeda): Pristup će biti pušten u opticaj u gradu od 10h do 16h i 21h do 5h , kada se vozilima može slijediti put u župi slijetanja hodočasnika.

- 25. i 26. (četvrtak i petak): kako je odmor u gradu, neće biti ograničenja na ulazak . Međutim, vozila neće teći u nekim četvrtima koje su dio Copacabana cestovnog sustava, zbog aktivnosti na svjetski dan mladih Rio2013 s Papom. Četvrti s ograničenjem su: Botafogo, Cattete, Copacabana, Cosme Velho, Flamengo, Gávea, Glory, Humaita, Ipanema, botanički vrt, Ribnjak, Orange, Leblon, Leme, Rocinha, Săo Conrado, Vidigal i Urca. Autobusi s hodočasnicima koji borave u ovim regijama bi trebao biti vozeći automobil u Saint Kitts. Od tamo, slijedite hodočasnike gdje općinskih autobusnih linija.

Upozorenje: Podzemna željeznica samo prihvatiti posebne kartice na 12:00 i tu neće biti nikakvih prodaja ulaznica na vrijeme za ove dane. Najbolja opcija je da se kretanja javnim autobusom ili kupiti ulaznice unaprijed na web stranici MetrôRio.

- 27. i 28. (subota i nedjelja): džepovi posao do 06:00 nedjelja adesivando autobusi još uvijek stižu za putovanje. Iznajmljuju identificiran dolasku između 0h i 12h na dan 27. 28. šalju se dva parkirališta u blizini Guaratiba: u Rekreacija i strpljenja. Od tamo, slijedite hodočasnici hoda do Campus fidei (hoda od oko 13 km).

- Dnevno autobusi (s dolaska i odlaska na isti dan): Izgled je drugačiji i da će biti dostupan samo u dane 25. i 26. (četvrtak i petak) za srednje akata s Papom u Copacabana. Oni neće teći u rijeku, što je slijetanje na otoku Fundăo (City University), gdje će očekivati povratak hodočasnika na licu mjesta. Tu će biti ekskluzivna linija javnog prijevoza za tih hodočasnika, sa stopom od R $ 2,75 do plaže. Otvaranje misu za 23., u utorak, to je poželjno da se u gradu redovitim autobusnim linijama s (do New River Road ili drugih terminala od linija podzemne željeznice u gradu).



Džepovi za akreditaciju

Provjerite kako pronaći ove točke ako dolaze iz sljedećih pristupa gradskom području Rio de Janeira. Svi radovi na 21-28 srpnja i 24 sata dnevno.

1) Za Rio-Santos autoceste: samo jedno zaustavljanje u Santa Cruz, kao i ulaz u grad na Avenida Brazilu, koji se nalazi u Tour BPVe.

2) Za predsjednika Dutra (BR116 Jug): postoje tri boda - Tour Papaya u Pirai, u industrijskoj četvrti Burnley, a DNIT u Daisy Clover, Irajá.

3) Rodovia Washington Luís (BR040): tri mjesta - u 17 km, tvornica Neobus u Three Rivers, na 70 km, Tour Brazăo u Petropolis, a također i na DMV, u Clover Misija u Riju .

4) Za BR116 Sjever: mjesto za akreditaciju u BR116, Mega Roštilj, na granici s Općinom Alem Paraíba, Minas Gerais.

5) Za Rio-Niteroi mosta (BR101 North ) dva boda na putu - Roštilj Tour Oasis u Casimiro de Abreu, na 284 km, u parkiralištu bazena IGUI u Itaboraí.

6) Niterói (RJ 104/106) u djetelina Tribobó u Săo Gonçalo.

U nedjelju ujutro, 28 mladih ljudi iz cijelog svijeta će plesati zajedno u čast Franje papu i cijelu Crkvu, Campus Fidei u Guaratiba. Izazov je da se ovaj najveći svjetski flash mob. Koreografija je balerina Rio Gláucia Geraldo. Pjesma "Francisco" dio je programa od show-a budućnost .

Prema ravnatelju umjetničkih događanja Guaratiba Edson Erdmann, Papa Francisco će ponovno juniorskog Campus fidei, na 09:30, te će se sastao s velikim flash mob. "To je izazov. Hoćemo li se pokazati Papu da smo sposobni? To je ideja ", objasnio je on.

Osim toga, prema njegovim riječima, cilj je pokazati da mladi ljudi zajedno razgovarati na svijetu. "Ideja flash mob je pokazati da zajedno možemo pokazati nešto, mi smo u stanju reći nešto na svijetu. Pokaži jedinicu, mislimo zajedno ", rekao je.

Glazba i ples

Mladi ljudi koji žele da se već može početi probe sa svojim prijateljima. Međutim, prije službenog predstavljanja na Papu, tu će biti četiri suđenja u subotu 27. i nedjelju ujutro, 28. u Campus fidei.

"Ideja glazbe je da bude jednostavan, dobro, zabavno slušati. Koreografija je jednostavna, ali ćemo impresionirati svijet, ako ćemo sve učiniti istu stvar, "rekao je.

Flash Mob Službeni "FRANCISCO" Svjetski dan mladih 2013 - HD

Vjetra: Edson Erdmann

Glazba: "FRANCISCO"

Autori: Kledir Ramil, Dudu Trentin i Edson Erdmann

Sudjelovanje: HG Band i orkestar jmj

Glazbena produkcija: Dudu Trentin

Koreografija: Gerard Gláucia

Cameo: Fly

Slika: Marcelo Coelho

Edition: Gustavo de Caux

Dizajn: Valeska L

Proizvodnja: Ana Leite, Martha Hentschke i Gerson German

Izvršna produkcija: nevjerojatna priča FILMOVI

Središnja Djela: Otac Renato Martins

Metro stanice, željezničke, cestovne i drugim strateškim mjestima u Rio de Janeiru i Niteroi primati informacije bodova služiti tijekom svjetski dan mladih hodočasnika Rio2013. Jesu li 45 točke podataka. Oko tri tisuće volontera će raditi u sekcije, od čega 940 su međunarodni volonteri.

U danima središnjih Djela u Copacabana, točke Siqueira Campos metro stanice i Arcoverde će raditi 24 sata. To se događa u trenutku BRT Igralište na dane 26., 27. i 28. srpnja kada hodočasnici početi kretati s aktivnostima na kampusu fidei u Guaratiba. Točke na putu iz Rio i Niteroi i zračne Galeăo rade 24 sata svaki dan u dan mladih Rio2013.

Ostale točke od informacija rada 18:00 do ponoći, osim u shopping Rio Sul, koji će biti otvoren u isto vrijeme poslovne zgrade, odnosno, od 10 do 22pm radnim danom i od 13h do 21h, vikendom.

Hodočasnik može se obratite servisu Pilgrim 0800 718 2013.

Točke turističke usluge

Osim bodova radnog staža u svjetski dan mladih hodočasnika iz Rio2013, grad Rio de Janeiru će dati 17 bodova za turističku uslugu. Od tih, devet bodova postojala u gradu. Ostalih osam su novi i, prema gradskoj upravi, bit će nasljeđe dan. Na tim mjestima, mladi će dobiti tiskani vodič s opće informacije i savjete za dan boravka u Rio de Janeiru.

Točke rad u Lapa, Quinta da Boa Vista, Barra da Tijuca, Leblon, Urca, Ipanema, sajam Sveti Kristofor, Santos Dumont zračne luke, Copacabana, Turistička usluga Center (CIAT), centar, Gávea, Luka zona, odlagališta Flamengo, New River Road i zračne luke Galiju.

Osim toga, grad će imati privremene bodova tijekom dana na Sambadrome, trajektne kolodvora, središnje Brazila i Guaratiba.

Specifični materijal za svjetski dan mladih Rio2013 je pripremio grada. Vodiči su dostupni na engleskom, španjolskom i portugalskom jeziku. Na tim mjestima, hodočasnici voditi putovima vjere s informacijama o glavnim povijesnim crkvama Rio de Janeiru.

"Iskustvo stečeno u drugom velikom događaju će biti od velike važnosti u pripremi uspješne strategije usluga za turiste tijekom 2014 Svjetskog kupa i Olimpijskih igara. Štoviše, to više nije važno, jer ti događaji nasljeđe. U slučaju turizma, informacije govornice će udvostručiti grad, što će uvelike poboljšati turistički doživljaj u Riju, "Antonio Pedro Figueira, tajnik za turizam u Riju, o ostavštini Svjetski dan mladih.



Lokalni Bodovi za informacijske svjetski dan mladih

Metro stanica: Central, Pavuna, Coelho Neto, Vicente de Carvalho, New America / Del Castilho, Maria da Graça, St. Christopher, Saens Pena, St. Francis Xavier, Estacio, Praça XI, Carioca, Glory, Catete, Largo učiniti Machado, Flamengo, Botafogo, kardinal Arcoverde, Siqueira Campos Metro Cantagalo (nije otvoren na dane 25 i 26/07)

Željezničke stanice: Central, Sveti Kristofor, Bonsucesso, Diodor, Campo Grande, Santa Cruz, Nova Iguacu, Duque de Caxias

Pocket Slijetanje: Botafogo Cove - Ispred restorana Fogo de Chao. Samo 25 i 26/07

Ivana Krstitelja groblje - Kutak Royal Street Veličanstvom samo 25 i 26/07

Izrežite Cantagalo - Blizu vijadukta, između dvije staze. Samo 25 i 26/07

Prudente de Moraes - Kutak Farme de Amoedo. Samo 25 i 26/07

Zračna luka: Santos Dumont (Terminal Landing), Međunarodna zračna luka (Terminal 1 i 2)

Cestovni: New River, Roberto Silveira (Av. Feliciano Sodre, s / n Niterói.)

Teglenice: TRG XV - RJ, TRG XV - Niterói

Distribucijske točke setove: sambadrome (sektori 5, 7 i 9), Crkva NS da Conceiçăo - Praça Dom Romualdo, 11. Santa Cruz.

Ostale točke: Portugalski klub - Galleon Road, 322. Cacuia

BRT Dawn - Terminal Dawn

BRT igralište - Samo nekoliko dana 26, 27 i 28/07

Rio Sul Shopping Mall - Avenida Lauro SODRE, 445. Botafogo.

Izvor:http://www.rio2013.com/pt/noticias/detalhes/2954/jmj-rio2013-tera-45-pontos-de-informacao-para-os-peregrinos

Hodočasnici iz Argentine, Benin, Bocvana, Filipini, Gvajana, Indoneziji i Ukrajine mogu kontaktirati svoje konzulate u sjedištu Reda pravnika Brazila (OAB) u Rio de Janeiru u dane Svjetski dan mladih (svjetski dan mladih Rio2013). Naručite potpisao sporazum s Organizacijskom odboru (LOC) za pružanje potpore u pravnim pitanjima koja se odnose na svjetski dan mladih Rio2013.

>> Pogledajte kako kontaktirati konzulat u svojoj zemlji

Usluga će se provoditi na licu mjesta, jer su zemlje koje nemaju sjedište u Rio de Janeiru, osim Argentine u susret zbog velikog broja hodočasnika domorocima koji pohađaju dan. Operacija će biti u 24 sati između 22. i 29. srpnja. Hodočasnici iz drugih zemalja mogu tražiti sjedište u konzulatima svoje zemlje u Rio de Janeiru.

Osim konzulata, ureda Nacionalnog biskupske konferencije u Brazilu (katolička) također djeluje u sjedištu OAB.

Možete provjeriti adresu konzulatu svoje zemlje u Ministarstvu vanjskih poslova stranicama. Kliknite ovdje i saznajte kako doći u dodir s konzula svoje zemlje.

Usluga:

Avenue Marechal Camara 150. Centar.

Referentna točka: ispred zračne luke Santos Dumont.

Izvor: http://www.rio2013.com/pt/noticias/detalhes/2944/consulados-estrangeiros-vao-funcionar-na-sede-da-oab-durante-a-jmj-rio2013

Hodočasnici i volonteri Svjetski dan mladih (svjetski dan mladih Rio2013) imaju pravo na putno osiguranje tijekom svjetski dan mladih Rio2013. Potpisan je ugovor s SulAmérica osiguranje, mirovine i investicije. Korisnik dolazi u kontakt s Customer Service Exclusive (0800-770-4069 tijekom 3190-5518 National ili DDR, birajte skupljati). Pokrivenost će se na cijeli dan upisa ili zaposlenja.
U vezi sa srednje, hodočasnik ili volonter obavještava broj certifikata, RG (brazilski), RNE (ako inozemnih), ime i prezime, mjesto gdje borave i telefonski kontakt. Zatim potrebno je opisati hitne / uslugu koju treba odgovoriti.

Centar usluga će provjeriti u najbližu bolnicu ili kliniku obavijestiti osiguranika, organizirati i osigurati skrb, osim praćenja cijeli proces. Finaliziran brigu, Središnja će kontaktirati osiguranika kako bi bili sigurni da je zahtjev u potpunosti ispunjeni.

Osiguranje

Pokrivenost putno osiguranje uključuje medicinske i bolničke troškove u iznosu do 30.000 Ł, liječničku uklanjanje do US $ 30 000 i produžetak boravka od Ł 300 po danu s maksimalnom vremenu od pet dana, ako hodočasnik morati ostati duže u Riju siječnja. Osim toga, tu će biti naknada od 80.000 Ł u slučaju smrti uslijed nezgode ili invaliditeta zbog nezgode. Troškovi pickup tijela su pokriveni do Ł 8000.

Dobna granica je 80 godina osiguranja, što su uvjeti na proizvodu. Volonteri i hodočasnici preko granice neće dobiti uslugu.

Očekivanje organizaciji manifestacije je da 98% medicinske skrbi su jednostavni i mogu se obavljati na licu mjesta od strane medicinskog osoblja ugovorene Guaratiba i Copacabana.

Izvor: http://www.rio2013.com/pt/noticias/detalhes/2953/peregrinos-terao-assistencia-de-seguro-viagem-durante-a-jmj-rio2013

Papa Benedikt XVI. prvi je vođa katoličke crkve koji je u svoje vrijeme odlučio iskoristiti snagu društvenih mreža za širenje Božje riječi. Ipak, izgleda da će ga Papa Franjo nadmašiti jer je svim sljedbenicima omogućio primanje oprost grijeha preko televizije, radija ili interneta.

Ovog mjeseca Papa Franjo zaputit će se na svoje prvo putovanje, u Rio de Janeiro, a sve kako bi sudjelovao i vodio misna slavlja na tradicionalnom Svjetskom danu mladih. Svi prisutni na događanjima automatski će primiti oprost grijeha i Papin blagoslov, no vjernicima koji ne mogu putovati do Brazila Vatikan je omogućio primanje oprosta grijeha preko televizije, radija ili interneta.

Kako bi virtualnim kanalima primili oprost grijeha vjernici moraju ‘sudjelovati u misnim slavljima tijekom Svjetskog dana mladih kako se emitiraju na televiziji, radiju ili svim oblicima društvenih komunikacija putem interneta’, navodi se u priopćenju katoličke novinske agencije CNA.

Svjetski dan mladih održava se u Riju od 23. do 28. srpnja, a predstavnici crkve očekuju prisustvo oko dva milijuna vjernika.

Izvor: http://gadgeterija.tportal.hr/2013/07/17/papa-nudi-blagoslov-te-oprost-grijeha-i-putem-twittera/#.UeaELdLjf_N

Svaki hodočasnik prijavljen na *#SDM, *#Rio2013, prima vaučer putem e-maila. Na njemu se nalazi informacija o mjestu održavanja kateheze gdje će se ujedno dijeliti doručak / samo za hodočasnike čija prijava uključuje obroke. Kateheze će se odvijati u jutarnjim satima od 9h do 13h, a vodit će ih biskupi katehete. Tijekom jutra, hodočasnici će se moći ispovijediti te postavljati pitanja biskupu. Budete li imali problema prilikom otvaranja vaučera, molimo vas javite nam na na slijedeće e-mail adrese:
engleski: questions.registration@rio2013.com
španjolski: dudas.inscripcion@rio2013.com
njemački: fragen.anmeldung@rio2013.com
talijanski: dubbi.inscrizioni@rio2013.com

Taizé: Na brežuljku je sve spremno za velike ljetne gužve!
SAD: nevjerojatna etapa Hodočašća povjerenja na Zemlji
Brazil: Taizé na Svjetskom danu mladih u Rio de Janeiru
Norveška: »U Kristu smo istinski jedno«
Poljska/Grębocin: »pravi znak obitelji«
Taizé: online prodaja proizvoda iz radionica
Dnevnik
Molitva
Taizé: Na brežuljku je sve spremno za velike ljetne gužve!

Ovih dana počinju tjedni s najvećim brojem mladih u godini. U lipnju se volonteri koji dulje borave u Taizéu pripremaju za ovo ljeto. U posljednjih nekoliko tjedana mladi su Šveđani bili najbrojniji. Počevši s Afrikancima, volonteri s različitih kontinenata sada svake subote vode radionice na kojima predstavljaju svoje zemlje. Jedna je skupina iz Bjelorusije došla s dvojicom pravoslavnih svećenika, a uz pjesme iz svoje zemlje govorili su o svojem životu.

Taizé je posjetio i odbor Protestantske federacije Francuske sa svojim predsjednikom, pastorom Claudeom Batyjem. Između ostalog, sastali su se s prisutnim pastorima iz drugih zemalja: iz Švedske, Njemačke, Engleske, ali također i iz Koreje, Tajvana, SAD-a... Katolički biskup iz Burundija došao je na nekoliko dana u Taizé.

SAD: nevjerojatna etapa na Hodočašću povjerenja na Zemlji

Kako nas mogu primiti oni koji nam se čine toliko drugačijima od nas, kako bismo stvorili prijateljske veze i solidarnost, čak i kad je prošlost obilježena izrabljivanjem, nasiljem i nepovjerenjem? Kako bismo našli odgovor na ovo pitanje, proživjeli smo nevjerojatnu etapu na Hodočašću povjerenja, održanu od 24. do 27. svibnja na platou Red Shirt u rezarvatu Lakota Indijanaca u Pine Ridgeu, u Južnoj Dakoti (SAD). Vikend je okupio više od 500 hodočasnika iz cijele Sjeverne Amerike i šire, npr. iz Finske, Njemačke, Francuske i Austrije, a pridružilo mu se mnogo Indijanaca i drugih stanovnika regije. Svih sedam rezervata u državi Južnoj Dakoti bilo je zastupljeno. »Nismo došli kako bismo prenijeli poruku ili vam davali savjete. Želimo s vama podijeliti naše darove i poslušati vaše riječi«, rekao je brat Alois.

Brazil: Taizé na Svjetskom danu mladih u Rio de Janeiru

Tijekom Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru, kao i prethodnih godina, braća Zajednice, zajedno s bratom Aloisom, održat će od utorka do petka, 23. do 26. srpnja, zajedničke molitve i ponuditi mogućnost razgovora tijekom poslijepodneva u velikoj središnjoj crkvi »Candelaria«. Sudjelovat će sa svim hodočasnicima u subotu u večernjem bdjenju u Guaratibi, kao i u završnoj Euharistiji u nedjelju ujutro. Osim toga, braća su pozvana na nekoliko molitava na raznim mjestima u Riju i okolici.

Norveška: »U Kristu smo istinski jedno«

U Norveškoj, susret održan u biskupiji Bjřrgvin, okupio je mlade od 15 do 35 godina zajedno s jednim bratom iz Taizéa i dva volontera koji su posjetili škole i župe tijekom prethodnih dana, te vodili nekoliko drugih susreta gdje su govorili o životu u Taizéu. Ekumenska pripremna skupina, koja se sastojala od protestanata i katolika, pomogla je produbljivati zajedništvo između različitih župa na području Bergena.

Poljska/Grebocin: »Pravi znak obitelji«

Krajem prošlog svibnja, u Grębocinu blizu Toruna, mnogi su mladi Poljaci mogli sudjelovati u novoj etapi Hodočašća povjerenja. S jednim bratom iz Taizéa i sestrama uršulinkama podijelili su svoja iskustva vjere. Tema susreta je »Uzdati se u Boga«. Jedan mladić koji je sudjelovao u susretu, Artur, dijeli svoje iskustvo: »Naši su domaćini pripremili susret i unaprijed su razmišljali o svemu: čim smo stigli, odmah smo bili dirnuti gostoljubivošću stanovnika Grębocina. Oni su nam bez oklijevanja otvorili svoje domove. Ono što nas se najviše dojmilo jest jedinstvo zajednice, istinski znak pripadnosti jednoj obitelji. "

Taizé: online prodaja proizvoda iz radionica

»Poziv naše zajednice obvezao nas je da živimo od svog vlastitog rada, ne prihvaćajući darove, nasljedstva ili poklone, ništa, apsolutno ništa. Odvažnost da živimo bez posjeda, bez straha od mogućeg siromaštva, daje mirnu snagu.« (Izvori Taizéa). Braća žive samo od onoga što sami proizvedu u radionicama Taizéa: keramiku, emajl na bakru, knjige, video zapise, pjesmarice i druge predmete. Njihov je rad izložen i prodaje se u Taizéu u izložbenom prostoru. Novi dio web stranice Taizé namijenjen je online prodaji nekih od tih proizvoda.

Molitva

Isuse Kriste, ti nam šalješ Duha Svetoga koji nas uči ustrajnosti da dan za danom činimo dobro. Prisutnošću Duha Božje je Kraljevstvo već među nama. Duh Sveti nam daje tvoj mir koji želimo prenijeti onima koje nam ti povjeravaš.

Umjesto da naplati dug od 300.000 dinara (oko 20.000 kuna) od obitelji koje zbog loše financijske situacije nisu plaćale račune za struju, komunalije i telefon, privatni ovršitelj iz Beograda Marko Vukićević (31) učinio je nešto nevjerojatno – preuzeo je dug na sebe.

"Sve je počelo nakon što je po našem pozivu zbog dospjelosti duga u ured došla žena koja je na vratima doživjela blaži infarkt. Uspjela nam je ispričati kako s obitelji teško živi. Ni suprug ni djeca ne rade, a tog dana je i frižider prestao raditi. Bila je očajna. Tada sam odlučio preuzeti dio njenog duga", ispričao Vukićević za Blic.

Kolege iz ureda su prionule na posao i među stotinama slučajeva, pronašli su sedam obitelji koje su bile najugroženije. Neke od njih se hrane u pučkim kuhinjama, jedna je samohrana majka koja je uspjela školovati dvoje djece, ali nijedno nema posao. Ugovor o preuzimanju duga Marko je potpisao i s ratnim veteranom koji nema primanja, ali i s čovjekom koji je počeo prodavati stvari iz kuće da bi prehranio obitelj.

"Kada sam se prije godinu dana počeo baviti ovim poslom, izlazio sam na teren i susretao se s ljudima koji žive u strašnim uvjetima. Ovo je bio način da obilježimo godišnjicu postojanja ureda. Bolje ovako nego u kafiću", kaže Vukićević.

Ljudi nisu vjerovali da im zaista netko pomaže.
Opisuje da su susreti s ljudima kojima je pomogao bili vrlo emotivni. Očajni, ljudi nisu vjerovali da im zaista netko pomaže. Zahvaljivali su se, blagoslivljali ga, a mnogima su se ruke tresle dok su potpisivali ugovor.

Ova humana gesta bila je slamka spasa i za samohranu majku s dvoje djece iz Zemuna.

"Ženu koja me dočekala na vratima ureda pitala sam gdje će moja djeca spavati ako mi zaplijene stan. Tada mi je Marko rekao da će preuzeti dio mog duga. Počela sam plakati u nevjerici", kaže samohrana majka, koja nije željela da joj se otkrije identitet.

Marko Vukićević se nada da ova akcija neće biti usamljen slučaj i da će se kolege ovršitelji pridružiti ovakvim akcijama.

J.Š./Blic
17.07.2013.

Izvor: http://danas.net.hr/svijet/ovrsitelj-preuzeo-dug-umjesto-da-ga-naplati

Tivat 16. srpanj 2013. (Radio Dux) - Juče se navršilo tačno 80 godina od dana kada je tada potpuno novi školski brod Kraljevske mornarice Jugoslavije – jedrenjak „Jadran" uplovio u Tivat kao svoju prvu luku u domovini.

Naime, 16.srpnja 1933 „Jadran" , pod zapovjedništvom kapetana korvete Nikole Krizomalija, završavao je pred Bokom, 20-to dnevno putovanje dugo 3.100 milja iz Njemačke gdje je izgradje, do Jugoslavije gdje je trebao preuzeti ulogu školskog broda ratne mornarice.

U Boki gdje je bila glavna baza Kraljevske mornarice Jugoslavije, brodu je priredjen svečani doček u kome su učestvovali hidroavioni Pomorskog vazduhoplovstva Jugoslavije, ratni brodovi, civilna plovila i mještani. Na gatu 1 Arsenala u Tivtu gdje je „Jadran" pristao, novi jedrenjak dočekale su dvije muzike- Glazbeno-prosvjetno društvo „Tivat" i Vojna muzika bokeljskog garnizona, te komandant Pomorske obalske komande, kontradamiral Marjan Polić, komandant Arsenala, kapetan bojnog broda Rikard Kubin, načelnik Općine Tivat Antun Vuksanović, čitav Mjesni odbor „Jadranske straže" i lokalno Sokolsko društvo.

Toga dana stvorila se jedinstvena veza izmedju Tivta i „Jadrana" koja traje već osam desetljeća. Uprkos tome što je tokom proteklih decenija službovao u Gružu, Puli, Šibeniku i Splitu, jedrenjak veći dio svog života proveo je u Tivtu gdje je u nekadašnjem Arsenalu redovno održavan, a i svi veliki remonti i rekonstrukcije „Jadrana" odrađeni su vještim rukama tivatskih meštara.

U Tivtu će 19.kolovoza na dan kada je „Jadran" 1933 upisan u Flotnu listu Kraljevske mornarice Jugoslavije, biti priredjena posebna svečanost, a u Zbirci pomorskog nasljedja Porto Montenegra će tom prilikom biti otvorena i posebna izložba u čast 80-godina službe ovog atraktivnog broda.

Trojica od ukupno šest bivših komandanata školskog broda Jugoslovenske ratne mornarice, jedrenjaka „Jadran“ koji danas žive u Hrvatskoj, penzionisani kapetani bojnog broda Stipa Lakoša, Anđelko Medić i Stjepan Bernardić, oštro su kritikovali državni vrh te države zbog njegovog nedovoljnog zalaganja da „najpoznatiji hrvatski školski brod“ vrate u Hrvatsku, prenosi „Slobodna Dalmacija“

S. Luković

Izvor: http://www.radiodux.me/naslovnica/3804-80-godina-od-dolaska-jedrenjaka-jadran-u-tivat1

Dobrota 17. srpnja 2013. (Radio Dux) - U utorak, 16. srpnja, u Dobroti, na groblju kod crkve Sv. Mateja blagoslovljena je novoobnovljena crkva i oltar Gospe Karmelske. Sv. misu i blagoslov, uz koncelebraciju više svećenika Kotorske biskupije i svećenika Beogradske nadbiskupije, predslavio je don Anton Belan, generalni vikar Kotorske biskupije.

Izvor: http://www.radiodux.me/naslovnica/3806-obnovljena-gospa-karmelska-u-dobroti1

Od oko dvanaest milijuna Europljana koji uživaju u biciklima, čak devet je s njemačkog govornog područja. Riječ je o osobama između 30 i 50 godina, iz srednje visokog društvenog sloja, ljubiteljima komoditeta. Biciklistički turizam je termin koji se odnosi na način putovanja kojeg prakticira jedna mala grupa zaljubljenika u biciklizam, koja se međutim svake godine povećava za 15 do 20 posto.

Funkcionira na sljedeći način: izabere se jedna ruta, koja može trajati od pet dana do dva tjedna, ali ponekad i više. Najvažnije je da se tijekom polaska nema sa sobom prtljaga. Koferi se povjeravaju organizatorima tura, koji prate bicikl-turiste i nose im sve potrebno.

Druga alternativa koja je dosta raširena u Nizozemskoj je da se biciklisti voze cestama uz rijeke, a pratnja se vozi brodom.
Prvi koji su počeli s biciklističkim turizmom bili su Nijemci. Pista je vodila od Passaua do Beča. I danas, tijekom ljetnom perioda, na stazi koja se pruža duž Dugava i duga je tristo kilometara, prođe oko pet tisuća putnika na dan. Od tada, mnogi slijede te trendove i gotovo sve rute zahvaćaju rijeku Elbu i Weser, a popularne su i rute koje vode romantičnim putevima, koji povezuju srednjoeuropske gradove. Postoji i ruta koju preferiraju vjernici, korisnici bicikla.

Kada je riječ o zaradi, brojke su zadovoljavajuće. Prema podacima društva prijatelja bicikla ta vrsta turizma donosi oko pet milijadri eura prihoda. Svaki biciklist potroši 1169 eura, a za visoko luksuzne ture, koje se organiziraju za američke turiste, potrošnja iznosi i 4000 eura.

Riječ je o osobama između trideset i pedeset godina, iz srednje visokog društvenog sloja, ljubitelja komoditeta. Zanimljivo je da ovaj tip putovanja, koji se rodio s idejom da je jeftin, sada sve više ide prema luksuzu. Biciklisti spavaju u hotelima s pet zvjezdica i mnogo troše.

Računa se da između deset i dvanaest milijuna turista prolaze Europi pedalirajući, od kojih čak devet milijuna pripadaju zemljama njemačkog govornog područja. Postoje i biciklistički hoteli, koji posjeduju spremišta za bicikle, praonu za bajkersku odjeću, restoranima s energetskim menuom, te spremnim maserima.

Izvor: DobreVijesti.info/Net.hr

Znanstvenici su pronašli načine kako svatko od nas može biti sretniji. Najbolje od svega je što te metode može primijeniti svatko i što su besplatne. One najzanimljivije saželi smo u priču nakon koje bi vam se lice moglo razvući u osmijeh.

Put od tuge, grintavosti, jada i čemera do iritantno veselog nasmješenka, ne mora biti jako dug. Tako barem tvrde znanstvenici koji se zaklinju da postoji niz metoda koje su provjerene i doista pale.

Pa krenimo s onom najočitijom. Isprobavaj nove stvari u životu. Ne moraju to biti ekstremi kao kod ove bakice koja je za 102. rođendan skočila base jump s mosta ili kao kod najstarije instruktorice joge na svijetu koja se rasteže sa smješkom na licu.

"Poučavat ću jogu sve do trenutka kad više neću disati. Tad ću preći na drugi planet", kaže instruktorica joge Tao Porchon-Lynch.

Činite ono što vas uveseljava, bez obzira na to tko što misli. Ali da se u svemu ne biste pogubili, odlična je metoda zapisivati si ciljeve u životu. Oni teško ostvarivi na kraju će vam donijeti više sreće, ali i kod malih stvari uvijek budite svjesni i zadovoljni kad ih uspijete ostvariti.

"Ukoliko ne pišemo stvari i ne postavljamo ciljeve, javlja se osjećaj manjka kontrole i osjećaj da nam se stvari događaju, da ih ne kontroliramo i zbog toga vrlo često nemamo osjećaj da smo nešto završili i da se osjećamo ugodno i sretno" tvrdi psiholog Boris Blažinić.

A bilo bi dobro da si stavite kvačicu i uz želju za što većim brojem dobrih prijatelja. Jer dokazano je da su ljudi koji mogu nabrojati barem deset bliskih prijatelja sretniji od onih koji ih mogu nabrojati pet ili manje.

"Ako želite promijeniti kako se osjećate, drugim riječima želite biti sretni, promijenite to kako se držite. Drugim riječima ispravite se, pogledajte prema gore i nasmijte se. Vidjet ćete da to momentalno mijenja naše stanje i raspoloženje. To ne znači da ste riješili problem, ali tog ćete se trenutka osjećati bolje", savjetuje psiholog Blažinić.

Ako i to zakaže, mogao bi upaliti jedan čudan, ali navodno učinkovit trik. Okružite se plavom bojom. Ona smanjuje stres, podiže samopouzdanje i razinu sreće.

Škrtice su nesretniji ljudi jer ljude jako usrećuje kad tu i tamo potroše koju kunu na nekog drugog. Čak ako ste i tužni i čemerni i nije vam do smijeha, pokušajte se nasmijati, pa makar i na silu. Mozak baš želi sam sebe zavarati, pa pali čak i kiseo i lažan osmijeh.

"Sama grimasa osmijeha zaista će izlučiti lučenje hormona sreće", kaže Blažinić.

A ako mislite da vam je i današnji dan bio isprazan, zadnji trik smo ostavili za kraj. Prije spavanja zapišite što vam se sve zanimljivo danas dogodilo. Na kraju dana mogli biste shvatiti da dan i nije bio tako ušljiv i dosadan kao što se na prvu činilo.

Izvor: DobreVijesti.info/Rtl.hr

Grupe koje su izabrale "Jednostavan" smještaj, moraju ponijeti sa sobom vreću za spavanje i karimat. Oni će biti smješteni u domovima brazilskih obitelji, prostorijama župa, državnim i privatnim školama, sveučilištima, sportskim dvoranama itd. Svi prostori raspolažu s vodom, tuševima i wc.

Hodočasnici koji će odsjesti u hotelu ili hostelu moraju sa sobom ponijeti vreću za spavanje i karimat kako bi proveli noć na otvorenom na bdijenju sa subote 27. srpnja na nedjelju 28. srpnja na Campus Fidei, Guaratiba.
Na zahtjev hodočasnika,mjesni organizacijski odbor (COL) omogućit će smještaj od ponedjeljka 21. srpnja do srijede 30. srpnja.

Prokljansko jezero ove će subote opet okupirati plivači maratonci. Naime, tog dana održat će se četvrti po redu ‘Plivački maraton Raslina’, na kojem se i ove godine očekuje dolazak hrvatske elite u daljinskom plivanju. Organizator natjecanja, Društvo športske rekreacije Raslina, očekuje kako će na startu biti stotinjak natjecatelja u svim kategorijama (ukupno devet).
- Do današnjeg dana (četvrtak, 11.7.) prijavilo se 35 plivača i plivačica, ali iz iskustva znamo kako zadnjeg tjedna imamo najveći broj prijava, tako da su naša predviđanja kako ćemo imati približno isti broj natjecatelja kao i lani, kada ih je nastupilo 113 – kazao nam je Krešimir Lokas iz DRŠ Raslina.
NA STARTU STOTINJAK NATJECATELJA
Dodao je kako će se na startu pet kilometara duge utrke i ove godine najvjerojatnije naći trenutno najveća hrvatska zvijezda u daljinskom plivanju, olimpijka Karla Šitić. Splićanka je, podsjetimo, prošle godine osvojila prvo mjesto u Raslini, a bila je to njezina zadnja provjera uoči odlaska u London na Olimpijske igre.
- Očekujemo i dolazak prošlogodišnjeg pobjednika u muškoj kategoriji, Duje Milana, kao i svih ostalih koji su lani bili na postolju. Ne smijemo zaboraviti kako je naš maraton od prošle godine nositelj Cro Cup licence Hrvatskog saveza daljinskog plivanja što je pravi ‘mamac’ za naše najbolje maratonce – ističe Lokas.
Dodao je kako je upravo dobivanje spomenute prestižne licence ono što ekipu iz ŠRD Raslina čini ponosnom.
ATMOSFERA KAO NA FEŠTI
- Ono što nas također ispunjava ponosom jest i činjenica da smo, iako među mlađim plivačkim maratonima u Hrvatskoj, po brojnosti natjecatelja pri samom vrhu u Hrvatskoj. Ono što nas definitivno izdvaja od ostalih ovakvih natjecanja jest atmosfera. Kod nas je to sve nekako opuštenije, podsjeća na neku pučku feštu, publika se odlično zabavlja. I stoga ne nam svake godine dolazi toliko ljudi – zaključio je Lokas.

Izvor: http://sibenskiportal.hr/2013/07/17/raslinski-maraton-vise-je-o-natjecanja/

Naša Marija, predstavnica Sisačke biskupije na SDM u Rio de Janeiru, sa skupinom mladih iz Hrvatske trenutno se nalazi kod domaćina u Săo Paulo. Na predstavljanju hodoćasnika u župi, domaćinima je predala simboličke darove sa SHKM u Sisku, održanog u svibunju prošle godine.

Tumačenje Svete Misne žrtve: sedamdeset sedam milosti, koje izviru iz sabranog i poboznog praćenja sv. Mise. (p. Martin von Cochen, tiskano s crkvenom dozvolom izdano u Lahni, 10 lipnja 1953. Merkel)
Zbog tvoga spasenja Bog Otac šalje svoga ljubljenoga Sina na zemlju.
Za tvoj spas Duh Sveti pretvara kruh i vino u pravo tijelo Kristovo i u pravu Krv Kristovu.
Zbog tebe Sin Božji silazi s Neba i skriva se u sv. Hostiji.
Zbog tebe se toliko ponizuje da je i u najmanjem djeliću sv. Hostije prisutan.
Zbog tvoga spasa On obnavlja milostivu tajnu svoga Utjelovljenja
Zbog tvoga spasa On se ponovo rađa na duhovan način kod svake sv. Mise.
Za tvoje spasenje On obnavlja na oltaru svoja spasiteljska djela koja je izvršio na zemlji.
Za tvoje spasenje On obnavlja svoju gorku muku da te učini njezinim sudionikom.
Za tvoje spasenje On umire na duhovan nacin i prikazuje svoj plemeniti zivot za tebe.
Za tvoje spasenje On prolijeva na duhovan način svoju svetu Krv i prikazuje je Nebeskom Ocu za tebe.
Sa svojom svetom Krvlju On škropi tvoju dušu i čisti je od njenih loših navika.
Za tebe se Isus prikazuje kao prava žrtva paljenica i daje Bogu čast koja pripada Njegovom dostojanstvu.
Ako prikažeš ovu žrtvu hvale Kristu Bogu , tada mu iskazuješ čast koju si mu propustio dati.
Za tebe se On prikazuje kao žrtva hvale i nadopunjava tvoj propust slavljenja Boga Oca.
Ako ti, ovu Kristovu žrtvu prikazuješ Bogu, daješ mu veću hvalu nego što mu sami Anđeli daju.
Za tebe se Krist prikazuje kao najsavršenija žrtva zahvale i nadopunjava što si ti u svome zahvaljivanju propustio.
Kad ti prikazuješ Kristovu žrtvu hvale Bogu, zahvaljuješ mu obilno za sva dobročinstva koja ti je iskazao.
Za tebe se Krist prikazuje kao najmoćnija žrtva pomirenja i čini da uvrijeđeni Bog postaje tvoj prijatelj.
Oprašta ti sve tvoje lake grijehe ako si voljan izbjegavati ih.
Nadoknađuje za mnoge tvoje propuste.
Ispravlja mnoge tvoje nemarnosti i krivo vršena dobra djela.
Također ti oprašta nesvjesno zaboravljene grijehe koje nisi nikad ispovijedio.
On se prikazuje kao žrtva zadovoljštine i plaća za jedan dio tvojih vremenitih kazni.
Po svakoj sv. Misi zadovoljavaš za više kazni nego bilo kojim teškim činom pokore.
Krist ti daruje jedan dio svojih zasluga koje ti možeš prikazati Bogu Ocu za svoje grijehe.
Krist se prikazuje za tebe kao moćna krvava žrtva i moli tako usrdno za tebe kao što je na križu molio za svoje neprijatelje.
Njegova sveta Krv vapi za tebe s toliko zagovora, koliko je kapljica Krvi isteklo iz Njegovih Rana.
Njegove svete Rane vape za tebe s toliko zagovora koliko je Rana na njegovom tijelu.
Zbog te moćne molbene žrtve stječeš ono za što moliš mnogo prije nego kada bi molio izvan sv. Mise.
Izrečena molitva na sv. Misi je moćnija nego ona izvan sv. Mise.
Krist se sjedinjuje s tvojom molitvom i prikazuje je svom nebeskom Ocu.
Iznosi mu sve svoje nevolje i opasnosti, jer je Njemu tvoj spas važan.
Također za tebe mole svi prisutni Anđeli i prikazuju uzvišenom Bogu tvoju bijednu molitvu.
Kada svećenik prikazuje u tvojoj prisutnosti sv. Misu njezina moć odvraća Zlog duha od tebe.
Svećenik slavi sv. Misu i za tebe i prikazuje je Bogu za tvoj spas.
Kada si na sv. Misi, tada si i ti na duhovni način svećenik i Krist ti daje snagu da prikažeš sv. Misu za sebe i za druge.
Prikazujući sv. Misu iskazuješ Presvetom Trojstvu najdostojniji dar.
Ti prikazuješ Bogu dragocjen dar koji više vrijedi nego Nebo i Zemlja zajedno.
Ti mu prikazuješ tako skupocjen dar koji je isto toliko vrijedan koliko i sam Bog.
Po tom prikazanju iskazuješ Bogu tako veliku čast kao što Bog i treba biti čašćen.
S ovim prikazanjem ugađaš Presvetom Trojstvu na neizmjeran način.
Ovaj tako plemeniti dar žrtvuješ kao svoj vlastiti dar, jer ga je tebi sam Krist dao.
Ako sv. Misu ispravno pratiš, izvršavaš čin najuzvišenijeg služenja Bogu
Prateći sv. Misu iskazuješ Kristovom čovještvu najuzvišeniju službu i najveću ljubav.
Sv. Misom častiš Kristovu muku na najbolji način, i postaješ sudionik tih plodova.
Sv. Misom najbolje častiš i razveseljavaš Majku Božju.
Sv. Misom najbolje častiš Anđele i svece, više nego nego mnogim molitvama.
Pobožno prateći sv. Misu možeš se više obogatiti nego bilo čime na ovome svijetu.
Sv. Misom izvršavaš jedno od najvrijednijih dobrih djela.
Sv. Misom obavljaš uzvišeni čin prave vjere i po tom zaslužuješ veliku nagradu.
Poklekneš li pobožno pred Presvetom Hostijom i Predragocjenom Krvlju, vršiš uzvišeno djelo klanjanja.
Kad god pobožno pogledaš sv. Hostiju, tada zaslužuješ osobitu nagradu na Nebu.
Kad god se ponizno udaraš u prsa, toliko puta postižeš oproštenje vlastitih grijeha.
Ako u stanju grijeha pobožno pratiš sv. Misu, Bog ti pruža milost obraćenja.
Ako pratiš sv. Misu u stanju milosti, Bog ti čudesno umnožava svoje božanske milosti.
Na sv. Misi se hraniš i napajaš na čudesan način Kristovim Tijelom i Kristovom Krvlju.
Na sv. Misi počašćen si, jer smiješ Krista gledati svojim očima, i jer On tebe gleda.
Kad god primiš svećenički blagoslov na sv. Misi, Krist ga na Nebu potvrđuje.
Revnim pohađanjem sv. Mise blagoslovljena su tvoja vremenita i duhovna dobra.
Po sv. misi sačuvan si od mnogih nevolja i nesreća u koje bi inače upao.
Sv. Misom bit ćeš ojačan u kušnjama koje bi te inače svladale.
Po svakoj pobožno praćenoj sv. Misi postižeš milost blažene smrti.
Po prisustvovanju na sv. Misama dobivaš pomoć i utjehu od Anđela i svetaca u svojoj smrtnoj tjeskobi.
Na tvome će te smrtnom času tješiti sv. Mise na kojima si prisustvovao i ulijevat ce ti čvrsto pouzdanje u Božje milosrđe.
Sv. Mise na kojima si pobožno prisustvovao ići će s tobom pred Božanski Sud i izmoliti milost od strogoga Suca.
Vjerojatno ćeš imati kratko i blago Čistilište jer si mnogim sv. Misama platio najveći dio svojih vremenitih kazni.
Po svakoj sv. Misi više ublažuješ svoje čistilište nego drugim teškim pokorama.
Samo jedna sv. Misa za života koristit će ti mnogo više nego mnoge prikazane za tebe nakon tvoje smrti.
Sigurno ćeš u Nebu dobiti viši stupanj slave i vječno ga posjedovati.
Svaka tvoja sv. Misa podiže te na više u Nebo i znatno ti povećava tvoje blaženstvo.
Za tvoje prijatelje nema korisnije molitve nego da za njih prisustvuješ i prikažeš sv. Misu.
Svojim dobrotvorima možeš najobilnije platiti njihova dobročinstva prikazivanjem sv. Mise za njih.
Bijednicima, bolesnicima i umirućima možeš najbolje pružiti pomoć i utjehu prikazujući za njih sv. Misu.
Mnogim grješnicima možeš postići obraćenje po prikazanju sv. Mise.
Po prikazanim sv. Misama možeš svim kršćanima izmoliti spas.
Prisustvujući sv. Misama možeš cijelo Čistilište osvježiti i vjerne duše okrijepiti.
Ako ne možeš za svoje pokojnike dati slaviti sv. Mise, ipak ih možeš prisustvujući sv. Misama izbaviti iz Čistilišta.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/medjugorje/o-medjugorju/poucne-price/108-poucne-price/77-milosti-koje-primamo-po-svetoj-misi

Jedan od glavnih vidova duhovne borbe jest bitka na području misli. Na tom polju, boriti se znači: mislima koje dolaze iz našeg duha, iz naše okoline ili od Neprijatelja (izvor im je, zapravo, nevažan) i koje nas zbunjuju, straše i obeshrabruju suprotstaviti one misli koje nas mogu ohrabriti i vratiti nam mir. U toj borbi, “blago čovjeku koji napuni tobolac” (Ps 127[126]) strelicama dobrih misli, što znači solidnim uvjerenjima koja počivaju na vjeri, koja hrane razum i učvršćuju srce u trenutku kušnje.

Među tim “strelicama u ruci ratnika” postoji jedna koja bi nam trebala biti uvijek na umu: svi razlozi za gubljenje mira, loši su razlozi.

Ovo uvjerenje ne može se zasnivati na ljudskom razmišljanju. Ono je čista sigurnost vjere koja se zasniva na Božjoj riječi. Isus nam jasno kaže da se to uvjerenje ne zasniva na razlozima ovoga svijeta: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce…” (Iv 14,27).

Ako tražimo mir “kakav svijet daje”, ako očekujemo mir od ovozemaljske logike i na način na koji se po današnjem mentalitetu može biti u miru (jer sve ide dobro, jer nema protivština, jer su naše želje potpuno zadovoljene), sigurno je da nećemo nikada biti u miru, ili će naš mir biti izrazito krhak i kratkotrajan.

Za nas kršćane bitni razlog iz kojeg možemo uvijek biti u miru ne dolazi od svijeta. “Moje kraljevstvo nije odavde” (Iv 18,36). Mir dolazi kao posljedica povjerenja u Isusovu Riječ.

Kad Gospodin kaže da nam ostavlja mir, da nam daje svoj mir, ta riječ je božanska riječ, riječ koja ima istu stvaralačku moć kao i ona koja je podignula nebo i zemlju iz ništavila, istu težinu kao ona koja je smirila Oluju, kao ona koja je ozdravila bolesne i uskrsnula mrtve. Budući da nam Isus kaže, i to dva puta, da nam daje svoj mir, mi vjerujemo da ga nikada neće uzeti natrag. “Božji darovi su neopozivi” (Rim 11,29). Mi sami smo oni koji često ne znamo kako da ih primimo ili zadržimo. Jer prečesto nemamo dosta vjere…

Želiš još poticajnih tekstova? Klikni like i prati nas na Facebooku:
“Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16,33). U Isusu uvijek imamo mir, jer je on pobijedio svijet, jer je uskrsnuo od mrtvih. Svojom smrću on je pobijedio smrt, poništio je osudu koja nam je prijetila. Pokazao je Božju dobrohotnost prema nama. I zato, “Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?” (Rim 8,31).

Na tom postojanom temelju vjere sada ćemo razmotriti neke situacije u kojima nam se često dogodi da više ili manje izgubimo mir. Želimo u svjetlu vjere pokazati koliko je beskorisno tako se uznemirivati. Bit će korisno prije toga dodati nekoliko napomena da bismo razjasnili kome se obraćaju i kome su korisna razmišljanja na tu temu.

Jacques Philippe (ulomak iz knjige “Traži mir i idi za njim”)

Preuzeto s bloga tomablizanac.blogspot.com

Počelo je odbrojavanje do 28. svjetskog dana mladih koji će se održati od 23. do 28. srpnja u Riu de Janeiru, o temi: „Idite i učinite sve narode učenicima mojim“. Za papu Franju to je prvo međunarodno apostolsko putovanje koje će započeti pohodom Svetištu Naše Gospe od Aparecide, zaštitnice Brazila. Upravo je tu, 2007. godine, - nakon posjeta Benedikta XVI. – tada kardinal Bergoglio bio voditelj odbora za sastavljanje zaključnoga dokumenta Pete opće konferencije latinskoameričkih biskupa.

Velika je i vrlo duboka pobožnost prema Gospi od Aparecide zbog koje svake godine oko 8 milijuna hodočasnika odlazi u brazilsku saveznu državu Săo Paulo. Taj maleni kip crne Gospe duboko je povezan s patnjama naroda, potištenoga, ili bolje reći „slomljenoga“ ropstvom, kao što je bio slomljen i kip iz Aparecide, koji su 1717. godine, u rijeci Paraíba, pronašli ribari. U njihove se mreže najprije zaplelo tijelo od terakote, a potom i glava, crna kao što je crna bila boja robova.

Ona, Majka, bila je nada; a i danas, nakon više stoljeća, i dalje bdije nad Brazilom. Dvojica su joj papâ prije pape Franje iskazali poštovanje: Ivan Pavao II. 1980. godine, i Benedikt XVI. 2007. godine. Papa emeritus je u Aparecidi otvorio spomenutu Konferenciju latinskoameričkih i karipskih biskupa, dajući važne upute za zaključni dokument. To je za Benedikta XVI. bilo prvo interkontinentalno putovanje, upravo kao što će biti i za papu Franju.

Otputovat ću za osam dana, - rekao je papa Franjo u podnevnom nagovoru prošle nedjelje, 15. srpnja – ali mnogi će mladi krenuti u Brazil i prije. Molimo stoga za to veliko hodočašće koje započinje, da Naša Gospa od Aparecide, zaštitnica Brazila, vodi korake sudionika, i otvori njihova srca kako bi prihvatili poslanje koje će im Krist dati – rekao je papa Franjo stavljajući tako Svjetski dan mladih pod Gospinu zaštitu.

U njezinu licu učenici misionari pronalaze Božju nježnost – istaknuto je u Izjavi iz Aparecide. Govoreći o tomu što je doživio u Brazilu, kardinal je Bergoglio rekao da je Konferencija u Aparecidi bila „trenutak milosti za latinskoameričku Crkvu“. A čitajući danas taj dokument koji je objavljen nakon konferencije, uočavaju se brojne niti vodilje papinstva pape Franje: misionarstvo Crkve i cijeloga Božjeg naroda, važni prijedlog Evanđelja kao puta prema istinskom životu, ali i „slatka i utješna radost evangelizacije“. Već je tada budući Papa, u propovijedi na Misi slavljenoj 16. svibnja 2007. godine, povodom Konferencije u Aparecidi, često rabio izraz „periferije života“ u kojima valja evangelizirati, jer – kako je isticao – upravo u patnji, u nepriznavanju Boga od strane mnogo ljudi, u nepravdi i samoći, upravo tamo Isusov Duh najviše puše.

Izvor: Radio Vatikan i laudato.hr

Dok se mnogi od nas još uvijek znoje po Zagrebu, naš Matija sudjeluje na prestižnom futsal turniru u Kuvajtu sa svojim klubom MNK Alumnus ! Osim napornih treninga i utakmica, Matija je u slobodno vrijeme pronašao vremena da pozdravi i sve KMNL-ovce

Jednostavna soba u biskupijskom obrazovnom središtu
Gdje će Papa odsjesti u Brazilu?
Papinsko vijeće za društvene komunikacije objavilo je nekoliko fotografija sobe u kojoj će odsjesti papa Franjo za vrijeme svog posjeta Brazilu povodom Svjetskog dana mladih koji će se održati od 23. do 28. srpnja, objavila je Katolička novinska agencija.

Smještaj za Papu nalazi se u kući biskupijskog obrazovnog središta "Centro de Estudos do Sumare" u Rio de Janeiru gdje je odsjeo i bl. Ivan Pavao II kada je u kolovozu 1997. godine doputovao u Brazil na Drugi svjetski susret obitelji. Soba u kojoj će odsjesti papa Franjo sadrži jednostavan krevet, noćni ormarić s telefonom i mali stol, a na zidu iznad kreveta nalazi se raspelo. Soba odražava jednostavnost i poniznost koja karakterizira njegov pontifikat, ali i njegovu prethodnu službu nadbiskupa Buenos Airesa.

Dok je bio nadbiskup, kardinal Bergoglio preferirao je život u malom stanu u Buenos Airesu umjesto u nadbiskupskoj palači. Vozio se autobusom i podzemnom željeznicom, a sam je i kuhao. Čak i kao biskup Rima izabrao je živjeti u Domu svete Marte, vatikanskoj kući za goste, radije nego u Apostolskoj palači.

Autor: em/CNA

Izvor: http://pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Gdje-ce-Papa-odsjesti-u-Brazilu-.aspx

"Obitelj – mjesto cjelovitog odgoja" tema je škole koja će se održati od 29. kolovoza do 1. rujna kod isusovaca na Jordanovcu

"Obitelj – mjesto cjelovitog odgoja" tema je 42. obiteljske ljetne škole koja se u organizaciji Obiteljskog centra Filozofsko-teološko instituta Družbe Isusove na Jordanovcu 110 u Zagrebu, održava od četvrtka 29. kolovoza do nedjelje 1. rujna, javlja IKA.

Kroz predavanja, radionice i okrugle stolove cilj Škole je osnažiti odgojiteljsku ulogu roditelja kao prvih i najvažnijih odgojitelja, a obitelj kao prvo i najvažnije okruženje za odrastanje djece i mladih.
Škola počinje u četvrtak 29. kolovoza popodne. U 17.30 sati je otvaranje Škole molitvom i pozdravnim govorom voditelja mr. o. Jure Bosančića, DI. U 18 sati prvo je predavanje "Filozofsko utemeljenje odgoja za zrelu osobu" (prof. dr. o. Ivan Šestak, DI). U petak 30. kolovoza u 8.30 sati predavanje je "Odgojni utjecaj obitelji na adolescente u današnje vrijeme" (dr. Marjan-Marin Ninčević); u 10 su radionice, u 12.15 sati zajednička euharistija. Popodne u 16.30 sati tema predavanja je "Obitelj i cjelovit odgoj u inspiraciji Biblije" (dr. o. Niko Bilić, DI), slijedi priopćenje: "Roditelji prvi odgojitelji u nauku Crkve" (mr. o. Zvonimir Rubinić, DI); u 18 sati je okrugli stol na temu "Roditelji i svećenik o cjelovitom odgoju".

U subotu 31. kolovoza u 8.30 sati je predavanje "Dometi i granice institucionalnog odgoja" (prof. Ljilja Vokić), u 10 su radionice, a u 12.15 sati zajedničko slavljenje euharistije. Popodne u 16.30 tema predavanja je "Odgoj za sebedarnu ljubav: teorija i praksa" (dr. med. Petar-Krešimir Hodžić), a u 18 sati je okrugli stol "Roditelji i svećenik o odgoju u vjeri".

U nedjelju 1. rujna završnica je Škole. U 9 je predavanje "Obiteljsko okruženje u funkciji cjelovitog odgoja" (dr. o. Mijo Nikić, DI), u 10 je euharistija sa župljanima, u 11.30 sati su izvještaji s radionica; evaluacija i završna riječ voditelja.

Kao i prijašnjih godina, organizirano je čuvanje i animiranje male djece te rad s mladima. Troškovi punog pansiona za odraslu osobu dnevno iznose 50 kuna (uključno sa smještajem u gradu), za predškolsku djecu je besplatan, a za osnovce pola cijene.

Sudionici koji imaju vlastiti smještaj u gradu mogu naručiti ručak po povoljnoj cijeni. Predbilježbe i pobliže obavijesti kao i detaljni program mogu se dobiti kod o. Jure Bosančića, DI, 10001 Zagreb, pp. 699, Palmotićeva 31.

Zainteresirani program mogu dobiti od početka kolovoza i kod vratara u Palmotićevoj 31 te u svim knjižarama na Kaptolu. Informacije i prijave primaju se i na tel. 01/4803 – 000, faksom 01/4923 – 464 i e-mailom: bosancic@ftidi.hr i jure.bosancic@isusovci.hr. Program se može pročitati i u ljetnom dvobroju Glasnika Srca Isusova i Marijina.

"Ovo je društvo koje je zaboravilo plakati, zbog kulture sebičnosti postali smo bezosjećajni za tuđu nesreću te je zavladala globalizacija ravnodušnosti", upozorio je papa Franjo na misi na talijanskom otoku Lampedusa gdje je molio s lokalnim stanovništvom i stotinama afričkih emigranata kao i za one koji su poginuli na moru pokušavajući doći do boljeg života.

Papu je na Lampedusi dočekalo 166 Afrikanca iz Eritreje, a jedan od njih rekao je da su svoje zemlje napustili iz dva razloga - ekonomskih i političkih.

"Kada sam prošlog tjedna čuo vijest o još jednoj havariji na moru u kojoj su poginuli emigranti iz Afrike na svom putu nade, odlučio sam da moram doći ovamo pomoliti se, pokazati da sam tu s vama, ali i kako bih probudio našu savjest da se ovakvo nešto ne ponovi", rekao je Papa te zahvalio stanovnicima Lampeduse i Linose, udrugama, volonterima i snagama sigurnosti koji se i dalje brinu za ljude koji pokušavaju doći do boljeg života.

Također je pozdravio i muslimanske imigrante koji počinju obilježavati Ramadan uputivši im pozdrav na njihovom dijalketu: “O’ scia’!”

„Danas smo tako izgubljeni, ne doživljavamo više svijet oko sebe, nije nam stalo i ne čuvamo ono što je Bog stvorio za sve, pa niti jedni druge. Zato se i događaju ovakve tragedije. Kad Bog pita 'gdje ti je brat?', On pita sve nas jer to su naša braća i sestre koji su se našli u teškoj situaciji i žele naći mir i bolji život za sebe i svoju obitelj, a pronašli su smrt“, ukazao je Sveti Otac i ispričao priču jednoga od njih koji mu je rekao kako je prošao kroz ruke trgovaca ljudima, onih koji iskorištavaju nečije siromaštvo. „Što li su sve propatili, a neki nisu ni uspjeli stići“, primijetio je Papa.

„Danas se nitko u svijetu ne osjeća odgovornim za ovo, izgubili smo osjećaj bratske odgovornosti, vidimo uz cestu klonulog čovjeka i pomislimo 'jadan čovjek' i produžimo kao da nas se ne tiče. Kultura vlastite dobrobiti čini nas bezosjećajnima prema tuđoj nesreći, ravnodušnima. U ovom svijetu globalizacije ušli smo u globalizaciju ravnodušnosti. Privikli smo se na patnje drugih i ne tiču nas se. No, svi tako postajemo bezimeni i bezlični“, upozorio je Sveti Otac te zapitao tko je zbog svega toga zaplakao.

„Tko je plakao zbog smrti naših braće i sestara, zbog ljudi na čamcu, zbog mladih majki koje su nosile svoju djecu ili zbog muškaraca koji su željeli pomoći svojim obiteljima? Mi smo društvo koje je zaboravilo plakati: globalizacija ravnodušnosti zaustavila je naše suze. Zamolimo Gospodina da zaplačemo nad našom ravnodušnošću, zbog okrutnosti svijeta, nas samih i zbog onih koji svojim socio-ekonomskim odlukama dovode do ovakvih tragedija“, rekao je Papa pozvavši da molimo Gospodina za oprost zbog naše ravnodušnosti prema braći i sestrama.

„Molimo za oprost onima koji su zadovoljni sobom, zatvoreni u svojoj sebičnosti koja dovodi do anestezije srca i za oprost onima čije odluke na globalnoj razini prouzrokuju ovakve tragedije“, pozvao je Sveti Otac te još jednom zahvalio Lampedužanima na njihovom primjeru ljubavi, milosrđa i sućuti prema onima koji su u potrazi za boljim životom.

Papa je helikopterom stigao u zračnu luku Lampedusa gdje su ga dočekali nadbiskup Francesco Montenegro i gradonačelnica Giuseppina Nicolini. Potom je u pratnji brojnih ribarskih brodica, Sveti Otac otplovio na pučinu gdje je bacio vijenac od žutih i bijelih krizantema, boja Vatikana, u znak sjećanja na stotine afričkih imigranata koji su u potrazi za boljim životom poginuli pokušavajući preploviti Sredozemno more.

Nakon misnog slavlja, papa će posjetiti župu San Gerlando te se helikopterom vratiti u Vatikan.

Izvor: Laudato

Jedna od atrakcija na Festivalu mladih popratnom Svjetski dan mladih Riju 2013 će biti u mjuziklu "Ženidba:. Zlatar-a Shop" Predstava će biti besplatno za hodočasnike i volontera na 25. srpnja, u 19:00. Prilagođeno iz "zlatar u dućanu" do blaženoga Ivana Pavla II, show se izvodi po prvi put u Rio de Janeiru, a namjerava prenijeti publici kršćanske osjećaje, prije svega ljubavi, koja se tako često zaboravljena u današnjem društvu.

Da prisustvuju glazbene, hodočasnike i volontera trebao stići jedan sat ranije i uzeti broj na ulazu. Prostor je ograničen. Ova metoda također će ulaznice vrijede i za ostale kulturne aktivnosti koje su dio festivala mladih. Prioritet će uvijek biti dano hodočasnika i volontera registrirane za Svjetski dan mladih Riju 2013. Nastupi u mjuziklu u Rio de Janeiru se izvodi od 4 srpnja - 28 srpnja (zadnji dan za Svjetski dan mladih), u Centro Cultural Joăo Nogueira.

Dom Orani Joăo Tempesta, nadbiskup Rio i predsjednik lokalnog organizacijskog odbora dan mladih Riju 2013 bio nazočan na premijeri. Prema njegovim riječima, iako glazbena je napisao Ivan Pavao II u 1960 se bavi temama koje su još uvijek vrlo relevantan za današnje mladeži.

"To je situacija i pojmova poput onih prema mladima danas, koji žive u situaciji borbe i nasilja, i sa svojim nesigurnostima i strastima. To nam pomaže da razmisle o vlastitim životima i donositi važne odluke. S ovom vrstom teatra, što nas dovodi do refleksije, možemo raditi tako da istinska ljubav može preobraziti ovaj svijet u svijet mira.

Romantična Zemljište

Djelo pripovijeda priču o tri žene iz iste obitelji, svaka u različitom razdoblju i uz izrazitu ljubavne priče. Matrijarh Teodora njeguje "idealnog" ljubav u kontekstu Drugog svjetskog rata. Ewa, njezina kći, živi tijekom kulturne revolucije iz 1970-ih, i želi "slobodnu ljubav", što ne mora nužno prekid s tradicijom. I Malina, Ewa kći, živi "ljubav sumnje," ljubav koja izražava osjećaje mladih od 1980-ih, sa strahom od kompromisa i egocentrizma. Sve od scena se održati u Poljskoj, od 1939-1989, iako priča nije ispričana kronološki, ali kroz sjećanja i emocije likova.

Umjetnički ravnatelj i dizajner show, Roberto Lage, nada se da će publika, uključujući i mladih koji pohađaju svjetski dan mladih, odrazit će se na vrijednostima koje su glazbene poklone. "Predstava govori o suučesništvo, partnerstvo, velikodušnost, poštenje u odnosima iu ljubavi. Mi smo u vrijeme ekstremnih i pogoršane individualizma, u kojoj je za osobu da se tako da će hodati po drugima, a ne poštivati druge pojedince. I te vrijednosti su temeljni za skladnog društva, za narod da raste u poštovanje, dostojanstvo i etiku ", naglasio je on.

Predstava je uz živu glazbu u režiji producent Thiago Gimenes, koji također svira i pjeva u komadu. Adaptacija teksta izradio je dramaturginja Elísio Lopes.

PODACI

"Ženidba:, zlatar Shop"
Lokacija: Imperator, Centro Cultural Joăo Nogueira, Meier

Ulaznice: R $ 40 (puna cijena) i R $ 20 (pola cijene). Ulaz je slobodan za hodočasnika, 25. srpnja.

Ocjena: Sve dobi

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2795/musical-matrimony-the-jeweler-s-shop-will-have-a-special-performance-during-jmj-rio2013

Za hodočasnika sa sumnjama o tome što tip odjeće donijeti za Svjetski dan mladih (svjetski dan mladih Rio2013), evo nekoliko savjeta. Srpanj je zime u Rio de Janeiru, a, u skladu s Nacionalnog instituta za meteorologiju (skraćeno na portugalskom kao INMET), padove su obično 15 stupnjeva Celzija, a highs su oko 28 stupnjeva Celzija.

Stoga, hodočasnici bi trebao donijeti gaćice, hlače, majice kratkih rukava, tenisice, čarape, donje rublje za svaki dan, debelu jaknu i drugu, svjetliju jaknu, kao i pidžamu. Važno je pokušati biti što jednostavnije, tako da ne bi se uhvatili u pakirati prtljagu i donose previše odjeće. I zapamtite da je Pilgrim Kit će uključivati stavke kao što su majice i kapu.

Budući da je Brazil zemlja s tropskom klimom, blage temperature očekuje se za cijeli dan, osim ako ne postoji hladne fronte ili polarne prednja dolaze prema gradu. Tijekom noći i ranog jutra, temperature su obično nizak.

Za one koji žele uživati na plaži, ne zaboravite ponijeti kupaći kostim. Zime u Riju ne prestaje nikoga da uživam u dan sunca. I ne zaboravite kremu za sunčanje.

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2729/light-clothing-needed-for-mild-temperatures-during-wyd-rio2013

Mladi hodočasnici iz cijeloga svijeta koji su se spremala otići na Svjetski dan mladih (svjetski dan mladih Rio2013) moći će pokazati dan-to-day događaje iz svoje skupine papi Franje. Kroz web http://www.pope2you.net , oni će biti u mogućnosti poslati svoje fotografije na Svetom Ocu.

Projekt je bio zamišljen za svjetski dan mladih Rio2013 Papinskog vijeća za društvene komunikacije. Prema fra. Paolo Padrini, glavni promotor projekta, poslao fotografije mogu biti od mladih samih, njihovih skupina ili vjerskih pokreta. Oni moraju biti u stanju pokazati kako su predmeti se pripremaju za prijelaz na Svjetski dan mladih.

Fra. Paolo Padrini je objašnjeno da su sve video i foto materijal će se prikupljati i potom poslan papi Franji: "To je lijep način da se kaže kako su se pripremaju za taj izuzetno važan duhovni događaj! To će biti način kao i za one koji ne mogu ići u Rio, da bi mogli osjetiti svoju duhovnu prisutnost ", istaknuo je fra. Padrini.

Rio Dnevno

Tijekom dana Svjetskog dana mladih, projekt će biti učinjeno u suradnji s talijanskom dnevnom listu Corriere della Sera (www.corriere.it): s papom Franje ... Rio Daily.

To će proizvesti dnevne videa, prikazuje iskustva mladih hodočasnika. Materijal će se prenositi putem web Pope2You. Osim toga, to će se predstaviti fotografije i svjedočanstva od sudionika Svjetskog dana mladih, koji će također biti objavljene na društvenim medijima (Facebook i Twitter).

Fotografije iz Rio dnevni list "će se dijeliti na foto društvene mreže Pinterest na URL http://pinterest.com/pope2you/ . Tu će biti fotografije Svetog Oca i mladih koji će biti prisutni u Rio de Janeiru.

Prikupljene fotografije iz dana Svjetski dan mladih će biti dostavljen na mjestu http://www.pope2you.net . Od tamo, slike će se udružili kako bi raznim kolaže. Osim toga, kolaži mogu se slati prijateljima i dijele putem društvenih medija.

USLUGA

Pope2You Stranica: http://www.pope2you.net

Facebook Page URL: https://www.facebook.com/popetoyou.pccsvatican?ref=tn_tnmn

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2814/pope2you-send-your-photo-to-pope-francis

Glazba, izložbe, ples, kazalište, kino, šetnje, crkveni ture i reper posjeta čine različite aktivnosti Festivala mladih za svjetski dan mladih Rio2013. Prema glavnim Ujednačava odjel Rio2013 lokalnog organizacijskog odbora, više od 600 slobodnih aktivnosti već su potvrdili i da će se održati u raznim regijama Rio de Janeiru.

"Događaji su dizajnirana za hvatanje pozornost javnosti, nudeći priliku uživati u raznolikosti, kvalitete i veličanstvenost umjetničkog izražavanja - koncert, slikarstvo, kiparstvo, film - predložiti susret s Bogom", kaže Gustavo Ribeiro, menadžer glavnih događaja odjela.

Mladifest će se organizirati kroz sljedećih područja:

1. Izložbe

Tu će biti 45 izložbe u različitim prostorima. Među njima, tu je "Naslijeđe Sveta", koji ima više od 100 djela iz Vatikanskih muzeja i drugih važnih talijanskih muzeja. Postoje "Bike-vozači za život", "Antonio Gaudi - Dani Creation", "Corcovado: otkupitelj i molitva", "Brazilian oratorija - umjetnička djela i po vjeri," "The 'popularna' Santeiros Paulistas posjeti Niteroi "" Surf, mladost i život "i još mnogo toga.

Izložbe "su izvanredno je oruđe za naviještanje evanđelja i izražavaju dubine duše", objašnjava Paloma Lladó, španjolski volonter zadužen za ovo područje.

2. Glazba

Na svjetski dan mladih Riju 2013, održat će se 19 mjesta gdje se 158 bendova će obavljati 362 emisije. Tu će također biti tri velike fešte, tradicionalni u Brazilu, nazivaju Halleluya, Hallel i PHN. Tu će također biti pod-faze u sjedištu Niteroi, Nilópolis i Săo Joăo de Mereti, kao i predavanja iz različitih zemalja, kao što su Ugandi, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Jamajka, Peruu, Kostariki, Malaviju, Argentini, SAD-u i Njemačkoj.

"Glazba je alat za mlade ljude da očarati Isusa Krista i Crkve", kaže Gabriela Viana, Brazilca volonter zadužen za područje.

3. Vjerski turizam

Tri kulturne manifestacije su uključeni u ovom području su: priroda šetnje, crkva ture i turističkih posjeta. Crkvene ture sastoje se od vodstva od 34 crkava u gradu. Već uključeni u šetnje, hodočasnici mogu pješačiti pod koordinacijom izviđače. A hodočasnici mogu gledati prema naprijed za neke iznenađujuće mala-vidjeti, posebno na Corcovado i Sugar Loaf.

Prema kolumbijskim volonterskog Paula Andrea Garcia Garcia, zadužen za područje, svrha ovih događaja je pomoći hodočasniku da "otkriju blago iz grada Rio, gradu koji nam govori što je najljepše, ono što je još važnije .. . te da Rio je stalno Boga. "

4. Pozorišne umjetnosti (kazalište i ples)

Postoji 59 skupina odabranih izvesti. Većinom, prezentacije posebno su pripremljeni za svjetski dan mladih Rio: Brazil, Francuska, Italija, Gvatemala, Venezuele, Engleske. Više od 15 nacionalnosti su predstavljeni obogatiti ovaj veliki sastanak.

Francuski dragovoljac Audrey Oliver, odgovoran za područje, rekao je da "izvedbenim umjetnostima su fantastičan način uspostaviti vezu s mladim ljudima. Kazalište, ples i glazba su emocionalna načina za dijeljenje vjere, da se Evanđelje u javnosti, uz nastup skupine iz cijeloga svijeta. "

5. Kino

U 200 kino aktivnosti se sastoje od 150 projekcija, tri međunarodne premijere, tri soundtrack koncerata i tri posebne sastanke "Cinema + vjera", uz sudjelovanje glumaca David Henrie (USA), Eduardo Verásategui (Meksiko) i arhitekt Bosco Gutierrez (inspiracija od filma "Površina"). Tu su i osam predstava iz globalne kratkih festivalima i ekskluzivno predstavljanje kratkog filma prikolicu "Noa", sa Russell Crowe u ulozi Noe.

"Bilo je zanimljivo programiranje za hodočasnike i javnost mogu uživati u filmovima, sastanaka, premijere, koncerti, tribine i prezentacije koje dolaze s porukama koje će se dotaknuti i potaknuti svoje živote, njihovu putu vjere i njihovo poslanje ići i učinite mojim učenicima od svih naroda ", kaže Tereza Ekobo, Ekvatorijalna Gvineja volonter, odgovorni za to područje.

Mladifest se postaje stvarnost zahvaljujući radu brojnih volontera i koordinira UNP marketing, koji su odgovorni za proizvodnju.

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2951/youth-festival-has-over-600-confirmed-activities

Četiri brazilske zračne luke dodao prosječni porast od 58% u broju zaposlenih, kako bi se zadovoljile potražnju dodatne dan mladih Rio2013. Prognoza prometa u zračnim lukama je oko 700.000 ljudi u deset dana.

Zrakoplovstva plan je već u mjesto, a traje do 4. kolovoz, što uključuje pripremu 17 alternativne zračne luke, koji će se koristiti u slučaju nužde, osim mapiranja 1153 dodatnih mjesta za parkiranje zrakoplova na 30 zračnih luka diljem zemlje. Prognoza za zrakoplovne kompanije je da Svjetski dan mladih Rio2013 će dovesti do značajnog povećanja broja putnika u zračnim lukama u Rio de Janeiru.

Letenja

Kako bi izbjegli redove i kašnjenja, Vlada je sastavila plan rada koji uključuje preraspodjelu letenja, umanjuje vrhunac dolaske i odlaske, te jačanje kvote, uključujući i dvije zračne luke u Săo Paulu, koji prima najveći broj međunarodnih letova Brazil. U zračnim lukama Galeăo (Rio) i Guarulhos (Săo Paulo), carine i federalna policija timovi će dobiti pojačanje u rasponu od 16% do 193%.

Avionske i zračne luke administratori također složio s Nacionalnom Agencije za civilno zrakoplovstvo (ANAC) zadržati svoje check-in šalterima osoblje s maksimalnim brojem zaposlenih. Za nadzor službu, FAA je povećao svoj servis 133% u Galiju i 300% u Congonhas. U zračnim lukama Guarulhos i Santos Dumont je također njihov broj povećao za 114% i 50%, respektivno.

Funkcija Državne zapovjedništva i kontrole Center, koji će pažljivo pratiti sve zračne operacije, bit će održavana.

Izvor: Odjel za civilno zrakoplovstvo

Pravi izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2945/airports-will-increase-service-58-for-wyd-rio2013

Guaratiba i Copacabana će imati više od 12 lokacija koje nude službenu Svjetski dan mladih (svjetski dan mladih) Rio2013 robe za kupnju. Prema marketinški konzultant Creek Robne marke, tvrtka koja upravlja svjetski dan mladih brand, Maristela Ciarrocchi, pet drugih štandova prodaje proizvoda će biti na putovanju u vrijeme događaja te će se okretati oko katehezi i festival mladih mjestima. Osim ove točke, zvanja sajam na Quinta da Boa Vista-i će imati štand prodaje službenu robe.

Košulje, boce s vodom, kape, narukvice, ogrlice, i gumbi. Ovo su neki od službenih proizvoda svjetski dan mladih Rio2013 koji će za sudionike. Više od 500 službenih proizvoda i više od 60 modela majice s logom SDM Rio2013 će biti ponuđena.

Kupi dužnosnika

"Tko je vjeran kupuje službeni". Nova kampanja za službene proizvoda svjetski dan mladih Rio2013 potiče mlade hodočasnike da se pridržavaju u potpunosti svjetski dan mladih. Hodočasnik stječe službene suvenire pomaže u objavljivanju sastanak mladih s Papom i surađuje izravno s troškovima natjecanja.

Prema Maristela, "Cilj kampanje je educirati katolike kupiti službene proizvode. Suradnja zajedno s našim novcem, gradimo svjetski dan mladih ", objašnjava on.

"Razmjena"

Dio kulture WYD razmjenjivati stavke među hodočasnicima iz različitih zemalja. S ovim na umu, službeni trgovine također će pružiti gumbe s različitim logotipe posljednjih Svjetskih dana mladih. Dakle, hodočasnici mogu međusobno razmjenjivati te "poslastice" Osim tradicionalnih predmeta donijeli iz svoje zemlje podrijetla.

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2675/main-events-to-feature-official-wyd-merchandise-for-purchase

Svjetski dan mladih Rio2013 hodočasnici će moći pokupiti svoje setove počevši od 15. ovog mjeseca, na dvije lokacije: Santa Cruz i Sambodromo. Mjesta su unaprijed određena u bon koji će biti poslan putem e-maila. Volonteri koji su već u Rio de Janeiru dobit će svoje setove ovaj vikend na Sambodromo, ili u svojim župama. Vrijeme distribucije je 10:00-18:00.

Prema izvršnog direktora Registracija Odsjeka za svjetski dan mladih Rio2013, S. M. Shaiane Machado, hodočasnik set distribucije boda uzeti u obzir hodočasnika kateheza mjesta. Ona je objasnila da su setove će biti isporučen samo na mjestima navedenima na kuponu. Distribucija će se nastaviti do 27. srpnja.

Na 27., Vigil set (ne obrok set za bdijenju, koji će biti dostupan uz hodočasničkom putu do Campus fidei) će se distribuirati u crkvi Bezgrešnog začeća u Santa Cruz, do 14:00. Međutim, S. Shaiane preporuča da hodočasnici pokupiti setove između 15. srpnja i 21..

Voditelji grupa

Samo vođe grupa može pokupiti setove hodočasnicima, uz predočenje bona tiskani i osobni dokument za registraciju (osobna iskaznica ili putovnica - moraju biti stvarni dokument; kopije ne će biti prihvaćeni). Vođa može dovesti goste za svakih 10 setove kako bi ih nose. Također je važno da se s dokumenta o prijenosu i dokaz o uplati kako bi se pokupiti setove.

Velike skupine s podskupina povezanih s njima može podići velike količine u razdoblju od 15. do 18. srpnja. Glavni vođa skupine će moći pokupiti setove predstavljajući dokument koristi u registraciji (ID ili putovnica - moraju biti stvarni dokument; kopije ne će biti prihvaćeni) i bon za obje glavne skupine, kao i podskupine. Možete koristiti malu vozilo (poput kombija). Tu će biti parking, jedino područje učitati materijale u kombi.

Ako bilo hodočasnik u grupi ima hendikep i / ili celijakija i / ili dijabetes, Vođa skupine mora spomenuti ovaj pri preuzimanju vjerodajnica. Nakon toga ćete dobiti posebne naljepnice za uvjerenje, koje će im omogućiti da pokupite odgovarajuće obrok setove.

Provjerite materijala

Provjera primljene materijale je odgovornost vođe grupe i treba biti učinjeno još u mjestu gdje su pokupili svoje setove. Nakon izlaska, neće biti razmjene i zamjene pod bilo kojim okolnostima.

Dobivanje akreditacije može potrajati nekoliko sati, tako da morate donijeti hranu i vodu. Tu će biti prodaja hrane i pića na licu mjesta.

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2678/pilgrim-kits-to-be-distributed-starting-on-july-15th

Campus Fidei u Guaratiba će ugostiti Vigil i Final misa, predsjedao je papa Franje 27. srpnja i 28.. Polje ima 22 odjeljaka s 32 baznih postaja. Svaki dio ima infrastrukturu koja uključuje zahodi, pitka voda, snack trgovine i klanjanje šatore. U tom području, tu će biti i medicinske postove i područje rezervirano za osobe s invaliditetom koji žele da se izbliza.

Uz ovaj dizajn, hodočasnici neće morati često sele sekcije pronaći željene usluge. Dijelovi će imati jednu ili dvije stanice usluga, ovisno o veličini dijela.

Ukupna površina Campus fidei je 1.360.000 m˛. 4673 WC-a bit će dostupni za hodočasnika, od kojih su 270 prilagođen za osobe s tjelesnim invaliditetom. Tu će biti 615 umivaonici, 4920 vodu fontane, i pisoari 2016. Campus Fidei će također imati 33 LED video zaslonima za publiku.

12 milijuna galona vode osigurat će se za taj događaj, koji će se proširila preko 177 lokacija. Tu će također biti stanica za obradu otpadnih voda u osnovi Campus fidei, za liječenje vodu prije ulaska u kanalizaciju. Tu će biti 115 spremnici s različitim kapacitetima.

Društvene Legacy

Nadbiskup Rio de Janeiru i predsjednik Mjesnog Organizacijskog odbora, Orani Tempesta, posjetio je u tijeku rad na Campus fidei krajem prošlog mjeseca. Povodom, rekao je da je Svjetski dan mladih će privući pozornost zakonodavaca i upraviteljima na području Guaratiba.

"Campus Fidei sada privlači pozornost društva, gradske i svijet prema Guaratiba regiji, a to uzrokuje potražnju za poboljšanje u toj regiji. To je prednost da se posjet Svetog Oca, a mladi će donijeti u regiji, koji je dugo bile zanemarivane, "rekao je.

Kada putujete u Rio de Janeiru prije Svjetskog dana mladih (svjetski dan mladih Rio2013 Rio2013), važno je da bude pažljiv prema potrebnom dokumentacijom. Mnogi strani hodočasnici će iskoristiti priliku da se upozna Brazil, pa je potrebno ponijeti putovnicu, plaćati zatvoriti pozornost kada je dokument istekne.

Hodočasnici dolaze kao obitelj i donosi zajedno maloljetnike 12 godina mlađa od mora biti još oprezniji. Ako je dijete u pratnji njegove / njezine roditelje, oni bi trebali pokazati njegov / njezin rodni list, i izvornika, kao i ovjerena kopija, pri odlasku. Ako dijete ne dolazi s njegovim / njezinim roditeljima, ali neki drugi rođak (stariji brat ili sestra, djed i baka, ili tete i stričevi), oni će morati predočiti dokumente koji dokazuju njihovu povezanost s identifikacijskih dokumenata i rodnih listova.

Ako dijete nije relativna, potrebno je poduzeti još više koraka. Djeca mogu ukrcati s odraslom osobom, samo uz odobrenje roditelja koji je uredno ovjerenih.

Izvor: http://rio2013.com/en/news/details/2726/pay-attention-to-your-documents-before-departing-for-rio

Na jučerašnjoj sv. Misi, (utorak, 16. srpnja) u katedrali brazilske metropole, don Orani blagoslovio je sve domaće i strane volontere koji su već pristigli u Rio: "U svjetlu evanđelja prozvani smo djecom. Nek nam Marija bude uzor, u obnavljanju naše vjere u podnožju Križa!"

Papa Franjo otišao je u nedjelju 14. srpnja u prvi službeni posjet Castel Gandolfu. Središnji događaj u gradiću jugoistočno od Rima bio je podnevni Angelus na Trgu slobode. Prije toga poglavara Crkve su u dvorištu papinske ljetne rezidencije pozdravili biskup Albana Marcello Semeraro, direktor Papine palače Saverio Petrillol i gradonačelnica Milvia Monachese. Za razliku od svog prethodnika, papa Franjo ove godine odrekao se ljetovanja u rezidenciji u Castel Gandolfu te će i u vrućim ljetnim tjednima ostati u Domu Svete Marte u Vatikanu.

Poseban pozdrav papa Franjo je na svečanosti dobrodošlice uputio gradonačelniku Castel Gandolfa. Zahvalio je njemu, zajednici i svim građanima za njihov rad i predanost. "Pozivam vas da budete znak nade i mira, uvijek pažljivi prema ljudima i obiteljima u nevolji", rekao je Sveti Otac. Papa Franjo je u Castel Gandolfo krenuo ujutro automobilom iz Rima. Sveti Otac u svom obraćanju podsjetio je da su njegovi prethodnici Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. rado provodili dio ljeta u rezidenciji iznad jezera Albano. Zajednica u Castel Gandolfu čuva brojne lijepe uspomene na susrete s tim papama. "Njihovo svjedočenje zato uvijek treba biti poticaj na svakodnevnu vjernost Kristu i na život u skladu s primjerima iz Evanđelja i s učenjem Crkve", rekao je Sveti Otac.

Izvor: IKA;

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić nalazi se u Rimu, zbog poslova Nadbiskupije, od 16. do 19. srpnja.

Izvor: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Danas slavimo blagdan Gospe od brda Karmela. To lijepo brdo u Palestini uz obalu Sredozemnoga mora bijaše mjesto odakle je prorok Ilija vatreno branio vjeru u Izraelu. U srednjem vijeku vjernici su počeli slaviti uspomenu na zaštitu Majke Božje, što ju je Gospa pružila nosiocima karmelskoga škapulara.

Škapular je, zapravo, komad gornje odjeće što je nose mnogi redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstratenzi, karmelićani. Simbolički škapular, koji se sastoji od komadića platna, počeli su kasnije nositi i svjetovnjaci kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinih redova. Najpoznatiji je od tih škapulara karmelski koji nose kao zalog posebne zaštite Majke Božje u prvom redu karmelićani i karmelićanke, a onda i mnogi vjernici u svijetu koji na taj način postadoše dionicima duhovnih dobara karmelskoga reda. Taj je red za vrijeme križarskih vojna g. 1155. osnovao križar Bertold iz Kalabrije. U lijepoj karmelićanskoj crkvi na brde Karmelu u Haifi razni natpisi uklesani u mramor još i danas svjedoče o postanku karmelskoga reda. Novoosnovani je red doživio bujan procvat za vrijeme svoga trećega generala sv. Šimuna Stocka, koji je upravljao karmelićanskom zajednicom od 1242-1262. Tome se generalu pripisuje i nošenje škapulara, odjeće koju je redu kao zalog svoje zaštite dala sama BD Marija. Jednoj privatnoj objavi pripisuje se i tzv. "subotnja povlastica", a koju je g. 1322. potvrdio papa Ivan XXII. Povlastica se sastoji u tome da će Gospa nosioce njezina škapulara, koji budu savjesno izvršavali obveze što iz prihvaćanja škapulara proizlaze, prve subote nakon smrti izbaviti iz čistilišnih muka. Povijesna je činjenica da su pape nosiocima karmelskoga škapulara podijelile mnoge oproste.

U Svetom pismu, u Knjizi proroka Izaije, govori se o pustinji u kojoj je "dana divota Karmela" (Iz 35,2), da "vidi slavu Jahvinu, divotu Boga našega". Te ćemo riječi razumjeti iz samoga značenja imena "Karmel". To ime znači "plodna vrtna zemlja". Kad palestinski hodočasnik prolazi kraj divnih karmelskih nasada, onda mu je za to brdo takav naziv posve opravdan. Tumači Svetoga pisma misle stoga da je Karmel slika prisutnosti pravoga Boga, slika ljupkosti i plodnosti njegove milosti, slika Djevice Marije, osobe što je nepodijeljena srca sva pripadala Bogu. Ona, osjenjena Duhom Svetim, postade mjestom, u kojem se Božja prisutnost na osobit način očitovala na blagoslov svima onima koji "gladuju i žeđaju za pravednošću". Slaveći danas Gospu od brda Karmela dobro je da mislimo baš na tu stvarnost.

Kao sveto brdo Karmel je slika i naročite Božje blizine. Najveći mistik i naučitelj iz karmelskoga reda sv. Ivan od Križa dao je naslov svome djelu, u kojem je sadržana uputa kako će čovjek naći Boga, Uspon na brdo Karmel. Za njega taj uspon u prvom redu znači oslobođenje od svega onoga što nije Bog. Ne može se uspeti do Božje blizine bez žrtvovanja osjetnih stvari. Ne dolazi se do kontemplacije Boga ako srce nije što više očišćeno od svega onoga što nije Bog.

Zanimljiva je činjenica kako jednostavan puk voli pobožnost prema Karmelskoj Gospi i kako rado nosi njezin škapular. U prošlosti je to bilo daleko jače izraženo nego danas. Tako znamo da je koncem XVII. stoljeća na svijetu bilo više od tisuću karmelskih bratovština. U njima su se nalazili i mnogi svjetovni i crkveni odličnici. Sve su te bratovštine, skupa s karmelskim redom, u znak zahvalnosti za zaštitu Presvete Djevice slavile s najvećom svečanošću današnji blagdan. Tko je primio karmelski škapular, neka ga pobožno nosi kao znak da je na osobit način posvećen Majci Božjoj. Noseći ga, neka moli i radi za svoje vječno spasenje, ali neka to isto čini i za spasenje svih ljudi! Majci Mariji - Spasiteljevoj i našoj Majci - ne može učiniti draže djelo.

Izvor: Laudato

,, 4. Pozivamo Vas (pogotovo one koji su bliže Zagrebu) na Okrugli stol koji organizira Večernji list u vezi referenduma i inicijative „U ime obitelji“. Okrugli stol će se održati sutra, u srijedu, 17.srpnja u 11h u Novinarskom domu u Zagrebu: Sudionici:

- Arsen Bauk, ministar uprave

- Sonja Juras, koordinatorica Kontre i Ženske mreže

- Marijana Petir, vanjska članica saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

- Marko Jurčić, organizator Zagreb Pridea

- Ladislav Ilčić, udruga GROZD

- prof.dr. Robert Podolnjak, Pravni fakultet u Zagrebu

- dr. Željka Markić, predstavnica građanske inicijative U ime obitelji

- Gordan Bosanac, voditelj Centra za mirovne studije i jedan od pokretača udruge Iskorak i festivala Queer Zagreb

- Krešimir Planinić, odvjetnik građanske inicijative U ime obitelji

O. Thomas Vander Woude oglasio je na Facebook stranici svoje župe kako traži obitelj za posvajanje djeteta. U nekoliko sati javilo se više od 1000 parova iz cijelog svijeta.

Američki svećenik Thomas Vander Woude imao je samo 24 sata da pronađe obitelj za dijete s Downovim sindromom kojeg su njegovi roditelji željeli abortirati. Nakon što je učinio sve da nagovori par kojeg je poznavao da odustanu od abortusa, ponudio se i pronaći obitelj za dijete. Oni su mu postavili ultimatum – ako za 24 sata ne nađe obitelj za njihovo dijete, oni će ipak realizirati svoj plan o abortusu. Majka je bila u šestom mjesecu trudnoće, a par živi u jednoj američkoj saveznoj državi gdje je abortus zabranjen nakon 24. tjedna.

Woude, župnik župe Svetog Trojstva u Gainesvilleu u saveznoj državi Virginija, uz pomoć volonterke koja vodi računa o internetskim stranicama župe stavio je prošli ponedjeljak ujutro oglas na Facebook stranicu župe u kojem poziva na usvajanje djeteta.

“Poznajemo par iz druge savezne države koji traže obitelj da usvoji njihovo dijete oboljelo od Downova sindroma. Ako ne pronađemo obitelj do danas navečer, planiraju dijete abortirati. Ako ste zainteresirani za usvajanje odmah nas kontaktirajte”, pisalo je u statusu na Facebooku koji je unesen nešto prije 9 i 30 ujutro.

Od toga momenta do večernjih sati, telefon u župi je neprestano zvonio, a volonteri su odgovarali na stotine ponuda ljudi koji su željeli usvojiti dijete. Istodobno, o. Woude dobio je skoro 900 mailova zainteresiranih parova. Nitko nije očekivao takvu reakciju i toliki broj odaziva. Martha Drennan, djelatnica u župi, za CNN je izjavila kako se javilo više od 1000 parova iz cijelog svijeta. Izbor je na koncu sužen na tri obitelji koje su se činile kao najprikladnije za posvajanje djece, a konačnu odluku donijet će roditelji i agencija za posvajanje koja je u kontaktu s njima.

Drennan je ispričala novinarima kako pozivi onih koji su željeli usvojiti dijete nisu dolazili samo iz SAD-a, nego i iz Portorika, Nizozemske i Britanije. Za CNN je izjavila kako se javilo više od 1000 parova koji su željeli usvojiti dijete.

“Mislim da je izvrsno što smo mogli upotrijebiti društvene medije na dobar način, proširiti brzo vijest, tako da ljudi koji uviđaju vrijednost života mogu istupiti i ponuditi pomoć. Bilo je prekrasno cijeli dan svjedočiti koliko je ljudi željelo to dijete i vjerovalo u njegovo dostojanstvo”, rekla je Drennan.

Diane Grover, čelnica Internacionalnog udruženja za oboljele od Downova sindroma, pozdravila je akciju župe iz Virginije i dodala kako je iznimno važno da parovi koji čekaju dijete oboljelo od Downova sindroma i razmišljaju o abortusu znaju da im je na raspolaganju mogućnost roditi dijete i dati ga nekoj obitelji.

“Ljudi misle da parovi koji razmišljaju o usvajanju ne žele dijete s Downovim sindromom. Ovaj slučaj pokazuje da to nije točno i da ima puno onih koji žele takvu djecu u svojoj obitelji”, rekla je Grover. Inače, u SAD-u još uvijek se velika većina parova čijoj je nerođenoj djeci dijagnosticiran Downov sindrom odlučuje na abortus.

Inače, američki je svećenik za cijeli slučaj bio zainteresiran i potpuno osobno. Njegov najmlađi brat Joseph rođen je s Downovim sindromom, a njihov otac Thomas Vander Woude stariji poginuo je 2008. spašavajući Josepha koji je pao u septičku jamu tijekom šetnje na obiteljskoj farmi u Nokesvilleu, nakon što je metalna ploča koja je jamu pokrivala pukla pod njim. O. Woude predvodio je pogrebnu misu za svoga oca i održao propovijed na njoj.

“S obiteljskim iskustvom s malim Josiem, ovo je tema koja mi je sigurno bliska srcu. Ovo što se dogodilo je prekrasno. Tu je to malo nerođeno oboljelo biće, a svi ovi ljudi odmah su se ponudili brinuti za njega. To je zapravo svjedočanstvo o dobroti ljudi”, rekao je za CNN o. Woude.

Izvor: Jakov Ivić | Bitno.net

Nove službe svećenika

U Zagrebačkoj nadbiskupiji, prema odluci kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkoga, u mjesecu lipnju i srpnju izvršena su sljedeća imenovanja, premještaji i razrješenja svećenika.

Središnje nadbiskupijske ustanove

U Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu mr. Milan Pušec razriješen je službe duhovnika, a duhovnikom je imenovan Vlado Razum, dosadašnji župnik u župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici. U Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu službe odgojitelja razriješen je Mirko Matasović, a odgojiteljem u istom sjemeništu imenovan je Josip Đurin, svećenik Varaždinske biskupije. Na Nadbiskupskom duhovnom stolu razriješen je službe nadbiskupskog tajnika Josip Horvat, a nadbiskupskim tajnikom imenovan je Tomislav Kasić, dosadašnji župni vikar u župi sv. Pavla u Zagrebu - Retkovec. Kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog imenovan je mr. Josip Kuhtić, rektor katedrale i prebendar, a članovima Zbora prebendara prvostolne crkve zagrebačke imenovani su Ilija Žugaj, dosadašnji župnik u Šestinama, i Branko Picek, dosadašnji župnik u župi sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu. Zbog navršene kanonske dobi i zdravstvenih razloga umirovljeni su: mons. Ivica Kecerin, Juraj Tomec i Ante Rotim.

Promjene u arhiđakonatima grada Zagreba

a) Katedralni arhiđakonat

U župi Pohoda BDM u Zagrebu, na Dolcu, mons. Ivica Kecerin razriješen je župničke službe, a župnikom je imenovan Zlatko Golubić, dosadašnji župnik u Markuševcu. U župi sv. Ivana Krstitelja-Nova Ves Branko Picek razriješen je župničke službe, a župnikom je imenovan Alojzije Žlebečić, dosadašnji župnik u župi Krista Kralja u Zagrebu. Ilija Žugaj razriješen je župničke službe u župi sv. Mirka u Šestinama, a župnikom u Šestinama imenovan je mr. Robert Šreter, dosadašnji direktor Kršćanske sadašnjosti. Dragutin Goričanec, nadbiskupski povjerenik za osobe s posebnim potrebama i duhovni asistent u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije, razriješen je službe upravitelja župe Presvetog Srca Isusova u Kliničkoj bolnici »Sestara milosrdnica« u Zagrebu, a župnikom u istoj župi imenovan je Josip Malković. Vinko Tomić razriješen je župničke službe u župi Bezgrešnog začeća BDM u Zagrebu - Malešnica-Oranice, a župnikom je imenovan Alfred Kolić. Zlatko Pavetić razriješen je službe upravitelja župe bl. Ivana Merza u Zagrebu - Špansko, a upraviteljem iste župe imenovan je Marko Vuković, dosadašnji župni vikar u Velikoj Gorici.

Župničke službe u župi Krista Kralja u Zagrebu razriješen je Alojzije Žlebečić, a novim upraviteljem župe imenovan je Domagoj Vuletić, dosadašnji upravitelj župe u Mihovljanu. Josip Đurbek razriješen je župničke službe u župi Uzašašća Gospodnjega u Zagrebu - Sloboština, a upraviteljem zagrebačke župe Uzašašća Gospodnjega imenovan je Vlado Letinčić, dosadašnji župni vikar u župi sv. Blaža u Zagrebu. U zagrebačkoj župi sv. Leopolda Mandića na Ljubljanici - Voltino razriješen je župničke službe Davor Štuljan, a novim upraviteljem župe imenovan je Željko Lovrić, dosadašnji upravitelj zagrebačke župe sv. Terezije. Novim upraviteljem župe sv. Terezije od Djeteta Isusa imenovan je Ivan Cestar, dosadašnji upravitelj župe u Domaslovcu - Samobor. Fra Nikola Barun, TOR, razriješen je župničke službe u župi sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, a župnikom je imenovan fra Vice Blekić, TOR.

Službe župnog vikara u katedralnom arhiđakonatu razriješeni su: dr. Danijel Crnić u župi Tijela Kristova u Sopotu, mr. Bruno Matos u župi Svete obitelji-Zagreb, Vlado Letinčić u župi sv. Blaža u Zagrebu, Kornelije Grgić u župi sv. Petra u Zagrebu, Nikola Jurković u župi BDM Žalosne u Španskom-Zagreb, Kristijan Gatarić u zagrebačkoj župi sv. Leopolda Mandića u Ljubljanici - Voltino i u župi Blagovijesti - Navještenja Gospodinova u Vrbanima, Piotr Maj u župi Krista Kralja u Trnju, Przemysla Palmowski u župi sv. Terezije u Zagrebu. Službe župnog vikara u zagrebačkoj župi sv. Franje Ksaverskog razriješen je fra Tomislav Vrsaljko, TOR. U zagrebačkoj župi Gospe Lurdske službe župnog vikara razriješeni su fra Josip Čugura i fra Josip Šimić. U zagrebačkoj župi Duha Svetoga na Jarunu razriješen je službe župni vikar don Josip Kaić, SDB, a u župi Sv. Ane u Rudešu don Ivo Zečević.

Župnim vikarima u katedralnom arhiđakonatu imenovani su: Tomislav Hačko u župi sv. Blaža u Zagrebu, Josip Horvat, dosadašnji nadbiskupski tajnik, koji je istodobno upućen na studij pastoralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, u župi sv. Petra u Zagrebu, Kornelije Grgić u župi BDM Žalosne u Španskom, Mirko Matasović u župi Blagovijesti - Navještenja Gospodinova u Vrbanima, Ivan Bingula, mladomisnik, u župi Krista Kralja u Trnju, don Filip Tomić, SDB, u župi Duha Svetoga na Jarunu te don Vjekoslav Kanić, SDB, u župi Sv. Ane u Rudešu.

b) Remetsko-sesvetski arhiđakonat

Župničke službe u Brckovljanima razriješen je Dragutin Mostečak, a novim župnikom imenovan je mr. Milan Pušec, dosadašnji duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. U župi sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu župničke službe razriješen je Zlatko Golubić, a novim župnikom imenovan je Josip Đurbek, dosadašnji župnik u župi Uzašašća Gospodnjega u Zagrebu - Sloboština. Ivan Torbar razriješen je župničke službe u Čučerju, a novim župnikom u Čučerju imenovan je Dragutin Mostečak, dosadašnji župnik u Brckovljanima. Josip Žagar, radi liječenja i oporavka, razriješen je župničke službe u župi Bl. Pape Ivana XXIII, u Dubravi, a novim župnikom imenovan je Kristo Brkić, dosadašnji župnik u župi Muke Isusove u Vukomercu - Zagreb. Župničke službe u Granešinskim Novakima razriješen je dr. Tomislav Markić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, a novim župnikom imenovan je Vladimir Trkmić, dosadašnji župnik u Tuhlju. Župničke službe u župi sv. Pavla u Retkovcu razriješen je Dragutin Cerovečki, a novim župnikom imenovan je Vinko Tomić, dosadašnji župnik u župi Bezgrešnog Začeća BDM u Zagrebu - Malešnica-Oranice.

Župničke službe u Vukomercu razriješen je Kristo Brkić, a novim župnikom imenovan je dr. Danijel Crnić, dosadašnji župni vikar u Sopotu. U župi Rođenja BDM Šanci-Savica župničke službe razriješen je Juraj Oštarjaš, a župnicima in solidum imenovani su Piotr Maj, župnik moderator, i Przemyslaw Palmowski, župnik in solidum. Krešimir Bulić, razriješen je župničke službe u župi sv. Vida u Petruševcu, a novim upraviteljem župe u Petruševcu imenovan je Ante Barišić, dosadašnji župni vikar u Sesvetama.
Službe župnog vikara u remetsko-sesvetskom arhiđakonatu razriješeni su: Josip Godlewski, CPPS, u Dugom Selu, Miroslav Markić u Granešinskim Novakima, Darko Bručić Pavuk u Ivanjoj Reki i Jelkovcu, Tomislav Kasić u Retkovcu, Ante Barišić u Sesvetama, Marko Rac u Sesvetskom Kraljevcu. Župnim vikarima imenovani su: Kristijan Gatarić u Ivanjoj Reki i Jelkovcu, mr. Bruno Matos u Brestju, uz obvezu da nastavi studij filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, Nikola Jurković u Retkovcu, Damir Ivanek u Dugom Selu, Marko Baršić, mladomisnik u Sesvetama, i Kristijan Stojko, svećenik Varaždinske biskupije, u Sesvetskom Kraljevcu. Fra Mijo Šarčević imenovan je župnim vikarom u župi sv. Leopolda B. Mandića u Dubravi.

Promjene u Karlovačko-goričkom arhiđakonatu

U župi Presvetog Srca Isusova u Karlovcu razriješen je župničke službe Norbert Ivan Koprivec, a župnikom je imenovan Dražen Karačić, dosadašnji župnik u Svetom Križu Začretje. O. Mario Fundak, OSPPE, razriješen je službe upravitelja župe BDM Snježne u Kamenskom, a o. Juraj Domšić, OSPPE, imenovan je župnikom. U župi sv. Jurja u Draganiću župničke službe razriješen je Stjepan Prugovečki, a župnim upraviteljem imenovan je Miroslav Lesičar. U župi Presvetog Srca Isusova u Karlovcu službe župnog vikara razriješen je Damir Ivanek.

Promjene u Turopoljskom arhiđakonatu

U župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici župničke službe razriješen je Vlado Razum, a župnikom je imenovan Norbert Ivan Koprivec, dosadašnji župnik u župi Presvetog Srca Isusova u Karlovcu. Ante Rotim razriješen je župničke službe u Donjoj Lomnici, a župnikom je imenovan Ivan Torbar, dosadašnji župnik u Čučerju. Župničke službe u Šćitarjevu razriješen je Eugen Kropek, a župnikom je imenovan Stjepan Tenšek, dosadašnji župnik u Kraljevcu na Sutli. Vlado Bogdan razriješen je župničke službe u župi Sv. Anastazije u Samoboru, a župnikom u Samoboru imenovan je Davor Štuljan, dosadašnji župnik u zagrebačkoj župi sv. Leopolda Mandića na Ljubljanici - Voltino. Službe upravitelja župe u Domaslovcu-Samobor razriješen je Ivan Cestar, a novim upraviteljem župe imenovan je Branimir Budinski, dosadašnji župni vikar u Mariji Bistici. Župničke službe u Kupincu razriješen je Juraj Tomec, a župnikom je imenovan Juraj Oštarjaš. Župničke službe u Kotarima razriješen je fra Lovro Jelušić, TOR, a župnikom je imenovan fra Petar Grubišić, TOR. U župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici službe župnog vikara razriješen je Marko Vuković, a Josip Mudronja, mladomisnik, imenovan je novim župnim vikarom.

Promjene u Zagorskom arhiđakonatu

U župi Uzvišenja Svetoga Križa u Začretju župničke službe razriješen je Dražen Karačić, koji je razriješen i službe privremenog upravitelja župe u Radoboju. Župnim upraviteljem u Svetom Križu Začretje imenovan je Zlatko Pavetić, dosadašnji upravitelj župe Bl. Ivana Merza u Zagrebu - Špansko. Župničke službe u Radoboju razriješen je Ivan Bračun, a župnikom je imenovan Tomislav Novosel, dosadašnji župnik u Bistri. Mons. Zlatko Koren razriješen je privremene uprave župe u Zlataru, a župnikom u Zlataru imenovan je Dragutin Cerovečki, dosadašnji župnik u župi Sv. Pavla u Retkovcu - Zagreb. U župi Sv. Ane u Loboru Ivan Mikec razriješen je župničke službe, a upraviteljem župe imenovan je Vladimir Drnetić, dosadašnji upravitelj župe u Pregradi. Župničke službe u Bistri razriješen je Tomislav Novosel, a upraviteljem župe u Bistri imenovan je Tomislav Kralj, dosadašnji župni vikar u Pregradi. Službe upravitelja župe u Mihovljanu razriješen je Domagoj Vuletić, a župnikom u Mihovljanu imenovan je Stjepan Prugovečki, dosadašnji župnik u Draganiću. Službe upravitelja župe Uznesenja BDM u Pregradi razriješen je Vladimir Drnetić, a župnikom u Pregradi imenovan je Ivan Mikec, dosadašnji župnik u Loboru.

U župi Uznesenja BDM u Tuhlju župničke službe razriješen je Vladimir Trkmić, a župnikom u Tuhlju imenovan je Dragutin Šengula. Župničke službe u Kraljevcu na Sutli razriješen je Stjepan Tenšek, a novim župnikom imenovan je Eugen Kropek, dosadašnji župnik u Šćitarjevu. Mr. Milan Dančuo razriješen je službe pastoralnog pomoćnika u Radoboju.

Službe župnog vikara u zagorskom arhiđakonatu razriješeni su: Branimir Budinski u Mariji Bistrici, Tomislav Kralj u Pregradi, Tomislav Hačko u Zaprešiću i Tomislav Škender u Brdovcu, koji je upućen na poslijediplomski studij moralne teologije u Rim. Novim župnim vikarima imenovani su Darko Bručić Pavuk u Zaprešiću, Miroslav Markić u Mariji Bistrici, a mladomisnik Filip Pavlović u Brdovcu.

Dok se stotine tisuće mladih hodočasnika priprema na odlazak u Brazil, organizatori Svjetskog dana mladih dovršavaju posljednje pripreme za doček gotovo dva i pol milijuna ljudi.

Kako donosi Katolička izvještajna agencija (Catholic News Service – CNS), do 15. srpnja za susret se prijavilo više od 320 tisuća osoba. Medijski koordinator Carol Castro rekao je kako će se mnogi hodočasnici prijaviti tek kad dođu, a mnogi koji se neće registrirati će sudjelovati na događanjima.

Najveći broj hodočasnika na Svjetski susret mladih, a koji su se registrirali, dolazi iz Brazila, Argentine i Sjedinjenih Američkih Država, ali mladi dolaze i iz dalekih zemalja poput Filipina i Slovačke.

Više od 8.400 svećenika diljem svijeta zatražilo je propusnicu za sudjelovanje na događanjima ovog susreta. Također, prvo međunarodno putovanje pape Franje pratit će gotovo 5.500 novinara.

Organizatori su istaknuli kako se kateheze održavaju na više od 270 lokacija, a koje se mogu slušati na 26 jezika.

Hodočasnicima će pomagati 60.000 volontera, od kojih je 7.000 stranaca. Gotovo 800 pjevača, plesača, glumaca i glazbenika će sudjelovati u glavnim događanjima na Svjetskom susretu mladih u Riju.

Izvor: Laudato/CNS

Mala Brazilka Yasmin Gomes prestala je disati nedugo nakon što se rodila, a potom je medicinska sestra ostavila njezino tijelo na oltaru bolničke kapelice.

Izgledalo je kao obiteljska tragedija – beba je proglašena mrtvom nedugo nakon što se rodila u porodilištu u brazilskom gradu Londrina. Medicinska sestra koja je asistirala pri porodu nije, kako je rekla, imala srca poslati malo tijelo Yasmin Gomes, koja je prestala disati nedugo nakon poroda i koju su doktori neuspješno pokušali oživjeti, u mrtvačnicu. Umjesto toga, stavila je mrtvo novorođenče u kutiju, a potom je ostavila na oltaru bolničke kapelice.

Majka Jennifer bila je izvan sebe. Otac Cleverson Carlos tragičnu je vijest saznao dok je čekao na bolničkom hodniku. Potom je otišao u kapelicu.

“Vidio sam beživotno tijelo moje male djevojčice. Nisam mogao tamo ostati, Izjurio sam iz kapelice u suzama”, rekao je kasnije.

Nešto manje od tri sata kasnije po djevojčicu je došla njezina baka Elza Silva zajedno sa obiteljskom prijateljicom Rosilis Ferro, vlasnicom mrtvačnice i donijeli su lijes u koji su željeli položiti dijete. Međutim, čim su je uzeli u naručje, ispričala je kasnije novinarima Ferro, beba je pomakla nogu.

“Nisam mogla vjerovati, bio je to jako emotivan trenutak, počela sam se tresti”, rekla je Ferro i dodala kako su odmah pozvali medicinsku sestru.

“Ona nije vjerovala da je mala živa, mislila je kako je riječ o posmrtnom grču. A onda je Yasmin otvorila oči”, rekla je Ferro koja se odmah počela grliti od radosti s bakom Elzom.

“Tvoja beba je živa”, utrčao je netko u sobu majke Jeniffer okružene obitelji koja ju je tješila i počeo vikati radosnu, čudesnu vijest.

“Nisam znala što da mislim, ostala sam bez reakcije. Ali, poslije nisam mogla suspregnuti sreću”, prisjetila se majka tih nevjerojatnih trenutaka.

Dijete je odmah bilo prebačeno na intenzivnu skrb u obližnju bolnicu gdje je njezino stanje proglašeno stabinim. Liječnici i medicinske sestre nisu mogle vjerovati što se događa.

“Bila je mrtva, uvjeravam vas svi njezini vitalni znaci ukazivali su na potpuno odsustvo života. Bila je plava”, ispričala je sestra Ana Claudia Oliveira koja je dijete ostavila u kapelici.

“Znam da će svi o ovome imati svoje mišljenje, ali samo mi koji smo tu bili znamo što se dogodilo. U 20 godina medicinske prakse nisam vidio ništa slično”, rekao je novinarima doktor Aurelio Filipak koji se zajedno sa svojim timom bezuspješno borio sat vremena da oživi djevojčicu nakon što je prestala disati.

Jennifer Gomes, međutim, povratak u život svoje djevojčice objasnila je kao Božje čudo i to joj je dovoljno.

“Čuda se ne mogu objasniti. Događaju se kada ih Bog želi. Da je bila Njegova volja da ona umre, morali bi to prihvatiti. Ali, On ju je vratio u život, znači mora postojati neki dublji smisao u svemu ovome”, rekla je i dodala kako će svom djetetu dodati drugo ime Victoria (Pobjeda) kako bi obilježila njezino vraćanje u život.

J.I. | Bitno.net

Dugo toplo animatorsko ljeto za Zagrebačku je nadbiskupiju započelo u ponedjeljak, 8. srpnja kada su mlade župne animatore mladih u Domu sv. Martina u Malom Lošinju dočekali mladi Sisačke biskupije. Gesta koju su učinili mladi Siščani dočekavši svoje prijatelje iz susjedne nadbiskupije kada su prenijeli njihovu prtljagu te doček koji su im pripremili, a na kojemu su otkrili kako su molili za njih, obećavala je sudionicima prve skupine ovogodišnjeg animatorskog ljeta da je pred njima tjedan ispunjen radošću, zajedništvom i molitvom.

Upravo je molitva u središtu ovogodišnjeg animatorskog ljeta. U Godini vjere u kojoj se odvija jubilarno deseto animatorsko ljeto, mladi su krenuli ispočetka izgrađivati svoj odnos s Bogom te ga zamolili: „Gospodine, nauči nas moliti!“ Iz dana u dan mladi animatori su ponirali dublje u srž molitve proširujući svoje shvaćanje molitve i otkrivajući nove molitvene izričaje. Kroz bogate kateheze i zanimljive radionice, mladi su izmjenjivali svoja molitveno-životna iskustva obogaćujući jedni druge, naučili su osluškivati Riječ Božju i otkrili ljepotu zajedničke molitve. Tako se kroz cijeli tjedan molitva tridesetero mladih uzdizala Bogu – što je i geslo ovogodišnjeg animatorskog ljeta.

Uz svakodnevnu svetu misu i dvije radionice s katehezama, sudionicima animatorskog ljeta dani su ispunjeni i drugim sadržajima koji ih duhovno obogaćuju, omogućuju im da bolje upoznaju sami sebe, ali i druge te jačaju njihovo zajedništvo. Tako i kroz igru i smijeh zajedno rastu i izgrađuju se kako bi po povratku u svoju svakodnevicu mogli prenositi duh animatorskog ljeta ljudima koji ih okružuju, a u svojoj župnoj zajednici biti pokretači aktivnog i kontinuiranog rada s mladima i za mlade.
Kroz radionice su sudionike prve ovogodišnje lošinjske skupine vodili njihovi animatori voditelji: Marko Barišić, Valentina Gusić i Natalia Levak, a duhovno su ih jačali, uz njihova povjerenika vlč. Ivicu Budinšćaka koji u Domu sv. Martina provodi cijelo ljeto, i vlč. Tomislav Hačko, vlč. Vlado Letinčić i vlč. Mirko Matasović.

Tekst: Valentina Gusić

Izvor: http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/neka-se-moja-molitva-uzdigne-k-tebi

Danas su mladi volonteri iz svih krajeva svijeta vedrinom, pjesmom i susretljivoscu ispunili svaki kutak katedrale u Rio de Janeiru, cekajuci svoje akreditacije, ruksake...
Iiiiii, evo..uvjerili smo se da akreditacije cekaju hrvatske volontere (one koji jos nisu uspjeli pokupiti svoje, neki vec jesu).
Veeeliki zagrljaj svima iz Rija šalju nam naši volonteri.

"Boćanje je za mene puno više od amaterizma. Sve treba raditi s voljom i za mene je to sport u kojem, unatoč invaliditetu i zahvaljujući treninzima, postižem dobre rezultate", kaže ovaj strastveni sportaš s cerebralnom paralizom.

Mihajlo Kovačić Mišo (33) rođen je kao nedonošće i dijagnosticirana mu je cerebralna paraliza. Nedonošće je nedonošeno dijete, novorođenče rođeno prije 37. tjedna majčine trudnoće, tj. unutar 259 dana trudnoće. Osnovna karakteristika uz manju porođajnu težinu i duljinu jest nezrelost djeteta.

"Živim u Dardi, mjesto u Baranji blizu Osijeka sa roditeljima i mlađim bratom. Završio sam osnovnu školu u Dardi i opću gimnaziju u Belom Manastiru. Sa osam godina odlazim na operaciju u Ljubljanu i nakon toga prolazim rahabilitaciju također u Ljubljani. Kao dječak 23 puta odlazim na Goljak u Zagrebu. Kroz moje djetinjstvo kontinuirano provodimo vježbe po Bobathu", priča Mihajlo.

Holistički pristup liječenju

Bobath koncept je pristup kojim se samim pregledom i procjenom pacijentova stanja nastalog uslijed lezije (oštećenja) centralnog živčanog sustava dobiva uvid u stanje mišićnog tonusa, reakcija balansa, kvalitetu aktivnosti dnevnog života te postojanja asociranih reakcija i kompenzacijskih aktivnosti Primjenjuje se u radu sa djecom i odraslima. Naglasak je na holističkom pristupu pacijentu i njegovim motoričkim i pratećim problemima, tehnika tretmana se bazira na podraživanju normalnih funkcionalnih pokreta koji su potrebni reedukaciju redovitih aktivnosti svakodnevnog života te je usmjerena na smanjenje spazama i rješavanju problema asociranih reakcija. Bobath koncept se primjenjuje u radu sa odraslima i neurorizičnom djecom, pri čemu je glavni cilj spriječiti daljnji razvoj poremećaja, bolesti ili oštećenja te popraviti stanje u kojem se dijete trenutno nalazi. Kod rada s djecom obavezno se provodi i edukacija roditelja čija uloga je velika u samom procesu rehabilitacije. Tretman je usmjeren u traženju rješenja za određene aspekte motoričkog ponašanja kojeg karakteriziraju neke aktivnosti koje smetaju uspješno provođenje. Uz aktivno sudjelovanje pacijenta, provodi se specifično rukom vođenje (handling) terapeuta, koje će se prilagoditi individualno pacijentu i postepeno usmjeravati u cilju postizanja optimalnijeg poboljšanja izvođenja dnevnih aktivnosti kao i participacije u društvu.

Biti isti a drugačiji

"Mislim da imam ispravan stav prema cerebralnoj paralizi koja je dio mene, to je stanje koje prilagođavam sebi koliko mogu. Ne želim se ja prilagoditi njoj. Živim u maloj sredini i išao sam u vrtić s ostalom djecom mojeg uzrasta. Bilo je to lijepo razdoblje u mome životu. Dolaskom u osnovnu školu dobro sam prihvaćen. Drugi razred osnovne škole bio sam u gipsu nakon operacije, pa mi je učiteljica dolazila u kuću i tako sam završio taj razred. Osnovna škola je za mene također lijepo, pozitivno iskustvo. U srednjoj školi sam imao sreću što je tri razreda opće gimnazije bilo u Dardi i mali broj učenika, tako da sam to razdoblje prošao bez problema. Četvrti razred opće gimnazije sam išao na konzultacije s profesorima, učio kod kuće i odlazio na polaganje predmeta. Cijelo moje obrazovanje sam usmeno odgovarao, zbog nemogućnosti pisanja. Jednom prilikom išao sam s bratom ulicom i netko je dobacio: "Vidi velike bebe.“ Reagirao sam i rekao bratu da zaustavi kolica kako bih toj osobi objasnio da ja nisam "velika beba“, da sam isti kao svi ljudi, samo što ne mogu hodati i zato sam u invalidskim kolicima. Nikada se nisam želio predati i dozvoliti da klonem duhom.

Boćanje kao sudbina

Godine 2002. uključujem se u boćanje za osobe sa invaliditetom. Tada u RH počinje razvoj boćanja za osobe s invaliditetom i osnivaju se prvi klubovi. Osniva se Hrvatski savez boćanja osoba s invaliditetom (HSBI), a ja postajem članom boćarskog kluba "Osječki osmijeh“ Osijek. Od kada se bavim boćanjem za osobe s invaliditetom u svojoj kategoriji osvajam odličja i pehare. Zahvaljujući boćanju upoznao sam Hrvatsku, ali i putovao u Mađarsku, Austriju, Sloveniju, Češku, Nizozemsku, Kanadu, Brazil i Portugal. Boćanje za osobe s invaliditetom ima potporu Hrvatskog Mihajlo na boćanjuMihajlo na boćanjuparaolimpijskog odbora i priznat je kao paraolimpijski sport. Na svjetskoj rang listi od 94 natjecatelja, trenutno sam na 44. mjestu.

Boćanje za osobe s invaliditetom je sport namijenjen osobama sa cerebralnom paralizom i mišićnom disrofijom. Da bi se osoba bavila boćanjem za osobe s invaliditetom mora biti u invalidskim kolicima te imati određeni stupanj tjelesnoga oštećenja i biti mentalno potpuno zdrav. Osobe se kategoriziraju u četiri kategorije ovisno o stupnju tjelesnoga oštećenja, od BC – 1 do BC – 4 kategorije. Igra se sastoji od četiri runde (po šest minuta po rundi u pojedinačnoj konkurenciji, a osam minuta u parovima). Teren za boćanje je 12,5x6 m. Komplet boća se sastoji od 6 crvenih, 6 plavih i jedne bijele boće. Cilj igre je sa bojnim boćama doći do bijele boće. Ja sam kategoriziran u BC – 3 kategoriju (za igru se koristim pomagalom za boćanje za osobe s invaliditetom). To je kosina kroz koju puštam boću na teren. U mojoj kategoriji imam asistenta koji je okrenut leđima te ne vidi igru na terenu do kraja runde.
U boćanju za osobe s invaliditetom pronašao sam sebe, a uz to sam nekoliko godina korisnik terapijskog jahanja u Udruzi "Mogu“ iz Osijeka. Boćanje je za mene puno više od amaterizma. Sve treba raditi s voljom i za mene je boćanje sport u kojem, unatoč invaliditetu i zahvaljujući treninzima, postižem dobre rezultate.

Piše: Božica Ravlić

Objavljeno 11.07.2013

Izvor: http://www.in-portal.hr/clanak/moja-prica-mihajlo-kovacic-miso

U izdanju Kristofora izašla je nova knjiga pod naslovom "Najmanji ljudi". Iz knjige donosimo dio intervjua koji je novinar vodio s prof. Jérômeom Lejeuneom, međunarodno priznatim genetičarem i borcem za život.

Otkrića liječnika, dr. Albert William Lileya i dr. Jérôme Lejeunea su među najvećima ikada u povijesti. Dr. Liley je otkrio da se prema nerođenim ljudima može postupati kao prema svim drugim pacijentima i pionir je u razvijanju tehnika promatranja i liječenja još nerođenih ljudi. Te su tehnike i danas u uporabi. Za svoje zasluge dobio je plemićku titulu i proglašen je vitezom (Sir), a kolege liječnici nazvali su ga ocem suvremene embriologije pri čemu je embriologija kao znanost definirana kao proučavanje ploda, odnosno čovjeka u majčinoj utrobi.
Dr. Lejeune je otkrio uzrok Downova sindroma i činjenicu da ljudi mogu imati više od 46 kromosoma. Neki ga smatraju vodećim genetičarem u svijetu. Oba liječnika dobila su i mnoga priznanja i počasti diljem svijeta. Dr. Liley i dr. Lejeune su došli sa suprotnih strana svijeta kako bi dali iskaze o svojim saznanjima na raspravi vezanoj uz pobačaj u Senatu Sjedinjenih Američkih Država. Također su dali iskaze i odgovarali na pitanja Kraljevske komisije Novoga Zelanda u vezi s pobačajem. Održali su brojna predavanja i napisali mnogo znanstvenih članaka u raznim medicinskim publikacijama.
U izdanju Kristofora izašla je nova knjiga pod naslovom "Najmanji ljudi". Iz knjige donosimo dio intervjua koji je novinar vodio s prof. Jérômeom Lejeuneom, međunarodno priznatim genetičarem i borcem za život.

Treba li ljudsko biće u razvoju zaštititi čak i ako je pogođeno bolešću?

- Uzmimo jasan primjer i proučimo slučaj Downova sindroma. Ubodom igle kroz trbušnu stijenku sve do plodne vode u kojoj beba pliva, uzima se uzorak stanica kako bi se mogao provesti kromosomski test. Ako se pronađe dodatni kromosom, može se sa sigurnošću reći da je dijete pogođeno Downovim sindromom. Stoga se obi- čno predlagalo da se plod ukloni. Preciznije, takvo ispitivanje se može obaviti nakon 16. tjedna trudnoće, i plod se pobacuje zbog tog razloga. U Americi, na primjer, fetusi koji se pobacuju zbog Downova sindroma obično su u dobi od 18. do 24. tjedna, a ponekad i do 30. tjedna. Ali treba imati na umu da nam gledanje u kromosome ploda s Downovim sindromom daje dvije stvarnosti: prva je da je beba doista pogođena sindromom jer ima taj dodatni kromosom. Druga je da je ljudsko biće, što pokazuju svi ostali kromosomi. Stoga problem koji se nameće nije u odluci treba li eliminirati sindrom, već hoćemo li eliminirati ljudsko biće pogođeno sindromom.

Svejedno je, i nema nikakve razlike, je li mentalna retardacija uzrokovana nezgodom s kromosomima, virusnom infekcijom ili prometnom nezgodom. Mi dajemo sve od sebe i činimo najbolje što možemo da održimo na životu, pomognemo, i ako je moguće, izliječimo pacijente koji pateDr. Jerome Lejeune: "Ako se djeca s Downovim sindromom nalaze u svojim obiteljima i ako ih njihovi roditelji vole, rekao bih kako sigurno spadaju među najsretnije ljude na svijetu"Dr. Jerome Lejeune: "Ako se djeca s Downovim sindromom nalaze u svojim obiteljima i ako ih njihovi roditelji vole, rekao bih kako sigurno spadaju među najsretnije ljude na svijetu" od posljedica prometne nezgode uključujući i one koji pate od posljedica oštećenja mozga. Moramo biti svjesni da je cesta života duga i opasna, od svog samog početka pa do kraja! U svakom pojedinom slučaju dužnost medicine jest da pomaže i teži prema izlječenju, a ne prema ubijanju. Od molekularne genetike do komparativne reprodukcije priroda nas od samog početka uči kako je ta „stvar” koja je započela život ljudsko biće, pripadnik našega roda ili vrste. To biće je samosvojno, čovjek po svojoj prirodi, nikada tumor, nikada ameba, nikada riba ili četveronožac. Uvijek smo isto ljudsko biće od začeća do smrti. Ono će narasti i razviti se ako svijet koji ga okružuje nije previše neprijateljski. A jedina uloga medicine je da zaštiti ljudsko biće od nezgoda i bolesti sve dok putuje opasnom cestom života.

U klinici u kojoj ste šef odjela pretpostavljam da neka djeca, barem ona pod Vašom izravnom paskom, boluju od Downova sindroma.

- Da.

Možete li nam nešto više reći o ponašanju, sreći ili kvaliteti života djece s Downovim sindromom?

- Ako se nalaze u svojim obiteljima i ako ih njihovi roditelji vole, rekao bih kako sigurno spadaju među najsretnije ljude na svijetu. Ona se ni o čem ne brinu, vrlo su ležerna. Što se tiče djece, u to nema sumnje. U većini slučajeva zapravo bih rekao da su vrlo sretna, ako nisu odbačena. Ali to je isto za većinu osoba. Ako bi bilo tko od nas bio odbačen, bio bi vrlo nesretan. Ali ne govorim ovdje o sreći roditelja. Roditelji pate jer je dijete bolesno. To je očigledno.

Koliki je očekivani životni vijek djece s Downovim sindromom?

- To ovisi o različitim čimbenicima. Neka djeca s trisomijom 21 imaju komplikacije zbog malformacija na unutarnjim organima. Ponekad imaju srčane mane ili probleme s crijevima koja mogu biti negdje „blokirana”. U tim slučajevima, ukoliko se ne izvrši potreban operativni zahvat, očekivani životni vijek može biti vrlo kratak. U većini slučajeva dijete s trisomijom 21, dijete s Downovim sindromom, imat će relativno dug životni vijek. Očekivani doživljena životna dob bila bi oko 45 do 50 godina starosti. On je, dakle, nešto manji nego kod savršeno zdrave osobe, ali je ipak prilično dug.

Profesore, mislim da bi ovo moglo biti područje gdje bi se podatci koje je iznio prof. Veale mogli bitno razlikovati od Vaših. Biste li se složili da 50 posto djece rođene s tim nedostatkom umire unutar prve godine života?

- Ne, gospodine. Ovo je vrijedilo u nekim prijašnjim vremenima, ali to nije ono što se sada događa u Fra- ncuskoj. Naime, pretpostavljam da je pretpostavka da to vrijedi i za ovu državu. Točno je da je tako bilo u starijim statistikama. No, ne više. Ne sada. Medicina je učinila znatan napredak.

Kada bi ovo stvarno bilo točno, onda to ne bi bilo neko ohrabrenje u dvojbi treba li prekinuti trudnoću ili imati dijete s Downovim sindromom na jednu godinu?

- Dopustite mi da shvatim Vaše pitanje. Kada bi to bila istina, da dijete s Downovim sindromom ima 50 posto šanse umrijeti u svojoj prvoj godini života? Dakle odgovor bi bio, prvo: da to nije istina, a drugo: čak i da jest, ne bih ubio bebu. Jer ako je beba izložena riziku barem bih joj dao priliku koju joj priroda daje. I ako ima jednu od moguće dvije prilike da preživi, ne vidim razloga zašto bih joj ukinuo tu šansu.

Dakle, Vi gledate na cijelu problematiku jedino iz pozicije bebe?

- U slučaju ubijanja, da. Jer je beba ta koja bi bila ubijena.

Iz Vašeg iskustva s roditeljima djece s Downovim sindromom, pretpostavljam da su im ta djeca vrlo draga, jednako kao i ostala djeca koju imaju?

- Da, vrlo su im draga. I djeca to zaslužuju.

Znate li neke roditelje koji bi dragovoljno izabrali imati dijete s Downovim sindromom radije nego normalno dijete?

- Mislim da ne, gospodine. Nisam nikada sreo roditelje koji bi mi rekli da bi radije imali bolesno nego zdravo dijete. Ne, mislim da toga nema. Dr. Jerome Lejeune: "Biti majka znači imati dijete. Ako ubijete dijete, niste više majka"Dr. Jerome Lejeune: "Biti majka znači imati dijete. Ako ubijete dijete, niste više majka"Mislim da svi roditelji žele da im djeca budu zdrava.

Da, shvaćam da su Vaša istraživanja usmjerena prema liječenju anomalija?

- Upravo tako.

Nalazite li da su roditelji djece s Downovim sindromom izloženi većim naporima i teškoćama od roditelja koji imaju zdravu djecu?

- Nema sumnje.

Imate li razumijevanja i prihvaćate li predosjećaj, želju ili brigu trudne žene da nema dijete s Downovim sindromom?

- Smatrao bih suprotno ponašanje patološkim, gospodine. Kao što sam Vam ranije rekao, ni jedna trudna žena ne želi da joj dijete bude bolesno.

Možete li prihvatiti vjerodostojnost i iskrenost majke koja u trenutku kada sazna da je trudna s bolesnim djetetom izabire uništenje bebe ili pobačaj?

- Rekli ste vjerodostojna, gospodine? Povjerovao bih u njenu vjerodostojnost, ali ne bih povjerovao kako vjerodostojnost dopušta nekome ubiti nekoga drugog.

Pretpostavljam da je to Vaša osnovna, ishodišna pozicija. No smatrate li da je žena koja se odlučuje za pobačaj manje iskrena, manje majčinska, manje moralna, manje vrijedna poštovanja jer se odlučuje za uništenje bebe?

- Nisam moralist, ali postoje stvari koje ne prihvaćam. Rekao bih da je manje majčinska jer majke ne ubijaju svoje bebe.

Biste li primijenili taj opis i na žene koje prekidaju trudnoću iz bilo kojeg drugog razloga, dakle da je nedovoljno majčinska?

- Ne bih rekao "nedovoljno”. Biti majka znači imati dijete. Ako ubijete dijete, niste više majka. Nema riječi u engleskom jeziku za majku koja je izgubila dijete, kao što postoji riječ udovica za onu koja je izgubila supruga. A trebala bi postojati riječ za ženu koja je izgubila dijete. Mi u francuskom imamo riječ brehaigne (neplodna, jalova) i to bi ona bila.

Zapravo bih Vas želio pitati nešto iz Vašeg vlastitog kliničkog iskustva. Znam, naime, da imate značajnog kliničkog iskustva. Dakle, na osnovu tako bogatog iskustva, kakav je Vaš dojam, i možete li reći kakve su žene koje žele ili koje su prekinule svoju trudnoću? Jesu li na bilo koji način manje majčinske u odnosu na ostalu svoju djecu i jesu li uopće manje moralne u bilo kojem drugom smislu? Možete li "kategorizirati” žene i reći da je žena koja je učinila pobačaj drugačija od žene koja nije učinila ili uopće ne želi razmišljati o pobačaja kao "opciji”?

- Vidite, gospodine, ja nikada ne kategoriziram ljude. Rekao bih kako je ta osoba imala pobačaj i to je to. Ne bih rekao ništa više od toga. Za mene je to samo činjenica.

Ali zar niste prije rekli kako je manje majčinska?

- Za tu određenu, konkretnu, prekinutu trudnoću, u tom slučaju neupi- tno, ali ne i za ostale trudnoće.

Shvaćam. Dakle Vi ne biste mogli sudjelovati u pobačaju jer vjerujete da je to ubijanje ljudskog bića?

- Nije da to vjerujem, gospodine, nego siguran sam. Nitko ne raspravlja o tome kada bebu od oko 30, pa čak možda i 25 tjedana, otprilike te veličine, izvadite iz maternice i položite je na kirurški stol bez namjere ubijanja. Nitko tko gleda tu malu osobu neće se pitati: je li ovo počelo biti ljudsko biće? Svatko će znati kako je to siću- šno ljudsko biće koje možda umire na operacijskom stolu. To nije vjerovanje, gospodine, to je znanje!

Kažete da Vas stečeno i usvojeno znanje koje imate osposobljava da opišete embrij. Vratimo se Vašoj definiciji embrija kao ljudskog bića. Ona podrazumijeva da je ubijanje embrija ubijanje ljudskog bića. Zbog tih činjenica ne možete sudjelovati u pobačaju, je li to točno?

- To je točno, gospodine. Ja ne mjerim ljudskost kilogramima ili centimetrima, već samo činjenicom da su oni ljudska bića, pripadnici naše vrste.

Prihvaćate li mogućnost da drugi ljudi mogu ispravno i iskreno govoriti kako ne smatraju embrij ljudskim bićem?

- Ako kažu da ne prihvaćaju, onda vjerojatno ne prihvaćaju. Ali to za mene nije razlog da vjerujem kako su u pravu.

Ne, ne bih tražio od Vas da vjerujete kako su oni u pravu. Pitam samo, prihvaćate li mogućnost da oni mogu doći do tog zaključka u dobroj vjeri i namjeri?

- To ne znam, gospodine. Tko može ući u mozak i srca ljudi? Mi ovdje govorimo o znanstvenim činjenicama. To je lakše i to možemo razjasniti. Sada, ako me pitate je li vjerodostojan netko tko razmišlja drugačije od mene, tražite od mene da pročitam nečije srce, a to ne mogu.

Dakle, Vi se ustručavate i ne želite prosuđivati ljude koji govore kako u dobroj nakani mogu prekinuti trudnoću, ali koji bi također u dobroj nakani rekli da ni u kom slučaju ne mogu ubiti drugo ljudsko biće?

- Smatrao bih da oni čine znanstvenu pogrešku.

Čine li oni moralnu pogrešku?

- Rekao sam znanstvenu pogrešku.

Ne, molim Vas, insistiram: biste li rekli kako oni čine moralnu pogrešku?

- Ako želite razgovarati o moralnosti najprije mi recite je li moralno eliminirati pripadnika naše vrste i onda ću Vam odgovoriti. ...

Možemo li iz Vaših dokaza i nalaza zaključiti kako je znanstvena činjenica da svaki pojedini život počinje samim trenutkom začeća?

- Ovo je vrlo dobro pitanje i moj odgovor je – DA. A razlog je sljedeći: kada bih rekao ne – tada ne bih mogao podučavati genetiku. Ovo pitanje se nikada ne postavlja osim kada želite ukloniti embrij. Nikada se stručnjaci za miševe, mačke ili krave ne pitaju u kojem trenutku miš, mačka ili krava počinju postojati. Svi oni znaju da oni počinju postojati odmah nakon oplodnje i oni tako podučavaju svoje studente. Ponavljam da se nitko tko radi s miševima ili kravama ili bilo kojim drugim živim sustavom neće pitati u kojem trenutku počinje živjeti mačka ili muha. Svatko zna da je to u trenutku oplodnje. To je slučaj samo onda kada se počinje pitati kakvo poštovanje zaslužuju ta nova, mala živa bića o čijem "početku” raspravljamo. Ali znanstveno nema rasprave. Početak je na početku. Nitko ne raspravlja o "mišofikaciji” miša.

Izvor: Rhema

Objavljeno 15.07.2013

PITANJE: D.B (30) Imam paraplegiju i živim u malom mjestu. Socijalna radnica kojoj se javljam za pomoć i od koje pokušavam dobiti odgovore na pitanja koja ne mogu sam riješiti jednostavno ne radi ništa.

Ja ne mogu otići do nje, nemam prijevoz. Zovem je na telefon, rijetko je uspijem dobiti. Iznio sam joj svoje probleme, ona mi je rekla da će me posjetiti, od tada je prolo godinu dana. U međuvremenu sam je nazvao nekoliko puta, ali ona ne dolazi. Kome se mogu obratiti i iznijeti njezino neprofesionalno ponašanje, točnije ignoriranje?
ODGOVOR: Poštovani, godina dana je nedopustivo dugo razdoblje u kojem ostajete bez odgovora na svoja pitanja koja, kako kažete, ne možete sami Vesna Hari, Zadruga 'Martinov plašt'Vesna Hari, Zadruga 'Martinov plašt'riješiti. Centri za socijalnu skrb i druge institucije postoje zato da bi vama i drugim svojim korisnicima bili na usluzi, da bi vas potaknuli na ostvarenje svih prava koja vam pripadaju, te pružili potporu u svakom drugom pogledu.

Stoga vam savjetujem da se obratite pismenim putem Ravnatelju/ici nadležnog Centra za socijalnu skrb. Navedite koliko dugo čekate, te da vam je izlazak socijalnog radnika na teren nužno potreban. Pismeni podnesci uvijek imaju veću „težinu“, urudžbiraju se i na njih se, u pravilu, odgovara.
Nadam se kako ćete na predloženi način riješiti svoje nedoumice, saznati razlog zbog kojeg ste tako dugo čekali i/ili konačno dočekati socijalnu radnicu.
Do tada, u ime svoje struke, upućujem vam ispriku i dodjeljujem odličje za strpljivost!

Vesna Hari, dipl. inž. socijalnog rada

Izvor: http://www.in-portal.hr/clanak/kome-da-prijavim-socijalnu-radnicu-zbog-neprofesionalnog-ponasanja

Simboli Svjetskog dana mladih, križ i ikona Djevice Marije, stigli su na brdo Corcovado u Rio de Janeiru gdje se nalazi i kip Krista Otkupitelja :o)

Inicijativa jednog američkog svećenika koji je preko društvenih mreža i usmenih poruka uspio istrgnuti iz smrti jedno dijete.

Nemoj abortirati to svoje dijete s Downovim sindromom, pronaći ću ti obitelji koja će ga biti spremna prihvatiti. To je ukratko bilo obećanje p. Thomasa Vandera Woudea. Ali sigurno nije očekivao da će odgovor na taj preuzeti zadatak obići svijet.

Sve je započelo prije otprilike deset dana kad je svećenik – na službi u župi Presvetog Trojstva u Gainesvillu, gradiću u Virginiji s 11 tisuća stanovnika – čuo jednu ženu, gotovo u šestom mjesecu trudnoće, kako govori da je otkrila da očekuje dijete zahvaćeno Downovim sindromom. Majka i otac su bili odlučni u tome da prekinu trudnoću, sve dok svećenik nije prešao prag njihovog doma i uspio „iskopati“ njihovo obećanje da će dijete biti rođeno, ukoliko on pronađe obitelj spremnu malenog usvojiti.

E-MAIL. Tako, iako je vremena bilo vrlo malo, p. Thomas je poslao mail jednoj maloj grupi školskih ustanova. Tako je, u nedjelju 7. srpnja, napisao na Facebooku: «Jedan par iz druge Države kontaktirao je jednu agenciju za usvajanje tražeći obitelji za nerođeno dijete s Downovim sindromom. Ako se sad ne pronađe jedan drugi par, odabrat će abortus. Ako želite usvojiti to dijete, molim kontaktirajte odmah p. V.W.». Potom je dodao: «Molimo u svakom slučaju sve da mole za to dijete i kako bi tom paru bila dana mudrost da spoznaju važnost ljudskog života i ne abortiraju taj prelijepi Božji dar».

TELEFON JE ZVONIO. Dan kasnije adresa njegove elektroničke pošte bila je zatrpana. «Došao sam u ured – pričao je – i telefon nije prestajao zvoniti. Na stotine ljudi je nazvalo». Tisuće e-mailova je stiglo iz Sjedinjenih Država, iz Velike Britanije, iz Portorica i zemalja Baneluxa. P. Thomas je bio prisiljen zatražiti pomoć četiri suradnika, zaposlivši jednog bogoslova koji je stigao u župu preko ljetnih mjeseci, kako bi se rješavao “promet pomoći”. «Nikad ne bih pomislio da ima toliko ljudi spremnih korjenito promijeniti vlastiti život iz ljubavi prema jednom djetetu», priznao je mladić. I Martha Drennan, jedna od djelatnica u župnom uredu, je izjavila da «nitko nije očekivao da će odgovor biti tako brz i veći od potrebnoga». To prije svega govori, dodala je žena, «kako se život ne mjeri prema učinku».

P. Thomas, je naprotiv prekorio samog sebe zbog svoje slabe vjere: «Iskreno bih vikao na sebe što nikad prije nisam učinio sličnu stvar; ovaj događaj govori o tome koliko je malo dovoljno da bismo bili sredstvo u Božjim rukama». Maleni je dobio raspoloživost devet stotina obitelji, od koji je par uzeo u razmatranje njih tri kao roditelja koji će posvojiti dijete.

Prijevod: Verica Kraš Villa
Izvor: Tempi.it

Mladi Sisačke biskupije predvođeni vlč. Brankom Koretićem, povjerenikom za pastoral mladih uz pratnju vlč. Ivana Faletara, te s animatorima Nikolinom Mesić, Teom Grubor i Markom Klarićem sudjelovali su u od 1. do 8. srpnja 2013 god. u školi za animatore na Malom Lošinju.


Kako je to izgledalo i što je škola za animatore odnosno animatorsko ljeto donosimo u kratkom vodiču:

Tko?

Mladi koji su aktivni u župi i u kojima župnici vide potencijal za župne animatore.
Ove godine bili su to: Magdalena Kvakić, Monika Culjaga, Anamarija Iveljić, Valentina Čorić, Dora Jovanović, Luka Grujić, Katarina Gruica, Andrija Krmpotić, Marko Dagen, Anja, Vukelić, Sebastijan Rendulić, Mihaela Madjer, Marina Grčević, Antonija Sadak, Anamarija Sadak, Helena Rak, Lucija Kolarec, Anamarija Čuljko, Valerija Jušinski, Barbara Kudlek, Anamarija Uvalić, Antonija Ivančan, Leona Perčić, Katarina Pendeš, Josip Loth i Marina Delinić.

Što?
Animator je osoba koja u suradnji sa župnikom ili svećenikom koji radi s mladima, sudjeluje u organizaciji aktivnosti i svojim primjerom potiče druge na uključivanje u život župe.

Gdje?
Dom sv. Martina Zagrebačke nadbiskupije u Malom Lošinju.

Kada i koliko?
Tjedan dana, od ponedjeljka popodne, do slijedećeg ponedjeljka popodne.
Ove godine bili smo od 1. srpnja do 8. srpnja.

Zašto?
Kao nagrada za dosadašnju aktivnost i ulaganje u budućnost župe i pastorala mladih Biskupije.

Kako izgledaju dani?
Ispunjeno.
Animatorsko ljeto nije odmor već aktivnih tjedan dana sa isplaniranim rasporedom i odlično raspoređenim aktivnostima.
Dan započinje molitvom, misom ili jutarnjom iz časoslova. Slijedi doručak te kratka pauza prije zajedničkog radnog početka u šupici te radionica po skupinama u sjenicama sa animatorima instruktorima.
Nakon rada je pauza za odmor, sport ili kupanje te ručak. Popodne ponovo radionice i slobodno vrijeme poslije njih. Slijedi proba zbora te odlazak na svetu misu koju animiraju mladi.
Nakon večere slijedi molitva večernje iz časoslova te večernji zabavni program s kreativnim i zabavnim igrama te počinak.

Animator instruktor?
Animatori instruktori su osobe koje su osposobljene za rad s mladima te svaki od obično 3 animatora instruktora preuzima jednu grupu mladih za koju je zadužen i s kojom u svojoj sjenici obrađuje kateheze i animira za sudjelovanje u animatorskom ljetu – školi za animatore.
Animatori instruktori ove godine bili su: Nikolina Mesić, Tea Grubor i Marko Klarić.

Svećenik?
Svećenik je uvijek prisutan kao duhovni voditelj i pastir te uz vođenje mise i pojašnjavanje nejasnoća pruža mogućnost ispovijedi i osobnog razgovora.
Ove godine s nama su bili povjerenik za pastoral mladih vlč. Branko Koretić i vlč. Ivan Faletar.
Bili su sjajan primjer svećenika posvećenih mladima.

Izlet?
U nedjelju se poslije doručka upućujemo brodom do otoka Suska ili Ilovika i obližnjih otočića ovisno o vremenu te uživamo u zasluženom odmoru i razonodi nakon napornog radnog tjedna.

Što smo naučili?
Svako ljeto, tj svaki tjedan ima glavnu temu koja se obrađuje pa je tako tema našeg tjedna bila molitva. Učili smo o meditativnoj molitvi, pobožnostima, klanjanju i naučili moliti časoslov svaki dan.
Također pričali smo o Zdravstvenom odgoju i inicijativi „U ime obitelji“ te izazovima mladenačkoga života kao i o pravoj ljubavi.
Iznad svega učili smo se zajedništvu koje smo pokazali u završnim skečevima i posljednjoj katehezi navečer u nedjelju koja je bila izazov primjene svega naučenog.

Dojmovi?
Možda najbolji dojam je da kao animator instruktor koji je to sada prvi put bio, odmah sam požalio što zbog vlastitih razloga nisam to bio prijašnjih godina kada sam imao priliku.
Prelijepo je raditi s mladima i gledati njihov razvoj u tih tjedan dana, kao i vidjeti blagoslov koji pravilno usmjerenje i okruženje nude i pružaju.
Kroz rad s mladima i mi animatori instruktori, premda smo već bili fizički iscrpljeni kada je sve završilo, napunili smo svoje duhovne baterije i poboljšali sebe.
Suze mladih na rastanku i večer uoči, bile su nam najbolja potvrda svega onoga što se u tih prekrasnih tjedan dana dogodilo, kao i pohvale i poruke zahvale nakon povratka kućama.

M.K.

Izvor: http://mladisb.hr/index.php/arhiv-vijesti/264-vodic-kroz-animatorsko-ljeto-sisacke-biskupije-2013

Događaj o kome je riječ dogodio se u Pandžabu, u Indiji, kada su dva šteneta sticajem nesretnih okolnosti u toku igre upali u bunar. Kada ih je vlasnik pronašao pored njih se nalazila kobra koja ih je čitavo vrijeme spriječavala da odu u opasan dio ponora u kome bi se udavili.

Djeca su kao anđeli, bila ona ljudska ili životinjska, a ljudi koji zlostavljaju djecu svih vrsta najgora su sorta.

Događaj o kome je riječ dogodio se u Pandžabu, u Indiji, kada su dva šteneta sticajem nesretnih okolnosti u toku igre upali u bunar, dok su se igrali sa braćom i sestrama. Vlasnik pasa je primijetio da nedostaju, a sabrao je dva i dva kada je primijetio i kujicu koja laje pored plitkog bunara,prenosi telegraf.rs.

Na svoje čuđenje i šok, dva šteneta su bila na dnu otvora a pored njih se nalazila kraljevska kobra.
Na njihovo iznenađenje, gmizavac koji bi trebalo da predstavlja prijetnju i po ljude i po druge životinje zapravo je čuvala psiće od davljenja i nije im dozvoljavala da se približe opasnom dijelu bunara u kome bi se udavili.

Pošto niko nije imao hrabrosti da siđe u bunar i izvuče male pse zbog zmije, njih troje su ostali u bunaru 48 sati dok nisu došli šumari, izvukli štence, a kobru vratili u šumu.

Pouka? Kobra nije maliciozno stvorenje. Ljudi dolaze u prirodna staništa drugih živih bića i siluju okoliš, kasape životinje, protjeruju, ubijaju, zlostavljaju, iživljavaju se nad njima, a onda se bune kad neko od potlačenih stvorenja uzvrati.

Izvor: http://www.citaj.ba/magazin/zanimljivosti/6022/zmija-poput-majke-sa%C4%8Duvala-psi%C4%87e-u-bunaru-od-sigurne-smrti-foto.html

Arheolozi su na istoku Kine našli novi oblik primitivnog pisma u znacima za koje se pretpostavlja da je staro čak 5.000 godina.

Zapisi su nađeni južno od Šangaja na lokalitetu Liangzhu i stariji su oko 1.400 godina od dosad najstarijeg poznatog kineskog zapisa.

Na pronađenoj ploči šest znakova stoji u ravnini, a tri podsjećaju na suvremeno kinesko pismo.

Najstarije poznato pismo potječe iz Mezopotamije, a staro je nešto više od 5.000 godina. Novopronađena kinesko pismo razvijalo se neovisno o mezopotamskom, piše Nbcnews.com.

Kineski stručnjaci smatraju da će ovo otkriće rasvijetliti porijeklo kineskog jezika i kulture.

Izvor: http://www.tportal.hr/kultura/kulturmiks/274228/Pronadeno-primitivno-pismo-staro-5000-godina.html

U petak 19. 07. 2013. u 18 sati fra Ivo će održati misu za zdravlje u župi sv. Ilije u Bos. Brodu.
U subotu 20. 07. 2013. u 11 sati je središnja proslava patrona sv. Ilije. Fra Ivo će slaviti misu i
propovijedati.
* U subotu 20. 07. 2013 u Šurkovcu neće biti mise za zdravlje.

Tako blizu, a tako daleko. DSC08276U ovoj jednoj rečenici bi se mogla sažeti utakmica koju je igrao zagrebački Alumnus protiv tajlandskog Chonburi Blue Wave Futsal Cluba. Naime, predstavnik Hrvatske na neslužbenom klupskom svjetskom prvenstvu u Kuvajtu je imao vodstvo protiv Tajlanđana tri sekunde prije kraja utakmice. No, onda je Sarawut Jaipech zapucao i donio svojoj ekipi bod za konačnih 2:2. Šok i nevjerica zavladali su na licima igrača Alumnusa. Inače, apsolutni junak susreta bio je Hrvoje Penava koji je postigao dva pogotka, prvi u 2. minuti, a drugi dvije minute prije kraja.

Utakmica je odigrana u okviru 1. kola. Drugi par iz skupine bio je španjolski Santiago Futsal i kuvajtska Kazma, a na kraju su Španjolci slavili rezultatom 1:0. Da je kojim slučajem Alumnus pobijedio Tajlanđane, bio bi na korak do drugog kruga. Puno se toga govorilo prije utakmice o igračima tajlandskog kluba, koje s klupe vodi trener Jose Maria Pazos Mendez, poznatiji kao Pulpis. Velika većina igrača igra i za reprezentaciju Tajlanda, a nedavno su bili 3. na Azijskim igrama u Koreji. Ono što je možda najvažnije je činjenica da su svi igrači profesionalci, za razliku od Zagrepčana i zato treba čestitati igračima trenera Jakova Ungarova na srčanosti i borbi do posljednje sekunde.

- Bilo je dosta prilika na obje strane, postignuta su i četiri pogotka, tako da mislim da je publika mogla biti zadovoljna. Vratari su bili na nivou. Na kraju možemo biti tužni. Naime, kada primite pogodak tri sekunde prije kraja nikako ne možete biti sretni. Izgubili smo dva, ali osvojili jedan bod i zato idemo hrabro dalje. DSC08309Vidjeli smo i druge klubove iz skupine i bit će neizvjesno do samog kraja – rekao je trener Alumnusa Jakov Ungarov.

Penava doveo Alumnus do vodstva

Praktički iz prve prave prigode je Penava uspio postići pogodak za Alumnus. Nakon njega je uslijedilo veliko veselje na parketu, ali i na tribinama, gdje je bilo desetak navijača Alumnusa. Uglavnom je to bilo vodstvo kluba i prijatelji iz Kuvajta, od Kuvajćana s kojima su se stekla prijateljstva, do Hrvata koji ovdje rade. Odlično je u 17. minuti Kristijan Postružin zapucao s desne strane, a lopta je prozujala pored suprotne vratnice. Imao je i Tino Čirjak dvije dobre prigode, ali je vratar bio na visini zadatka. Igralo se čvrsto, a igrači Alumnusa držali su povoljan rezultat sve do kraja prvog poluvremena.

- Ako se uzme u obzir da smo tek prije tri i pol tjedna saznali da dolazimo ovdje i da nismo imali prave pripreme, mislim da smo odlično odradili utakmicu. Tajlanđani su u punom treningu i to se vidi, teško smo im trkački parirali. No, da su kvalitetniji od nas, to nisu. Puno naših mladih igrača prvi put igra futsal na ovom nivou i mislim da su svi dobro odradili svoj dio posla. Ovo im je dobra škola, škola koju smo platili gubitkom bodova – smatra trener Ungarov.

Tajlanđani imali više loptu u nogama

U nastavak utakmice bolje su ušli Tajlanđani, tako da je u 22. minuti Kritsada Wongkaeo snažno zapucao s 12 metara nakon jedne povratne lopte i poentirao za 1:1. DSC08526U 30. minuti je isti igrač opasno zaprijetio s desne strane, ali je vratar Dragan Lukić dobrom reakcijom otklonio opasnost. Pet minuta poslije je Vlatko Brnić spriječio siguran pogodak, kada je Keattiyot Chalaemkhet pucao s osam metara, a kapetan Zagrepčana je poturio nogu i odbio loptu u korner. Prekrasno je u 36. minuti Postružin dodao za Brnića na desnu stranu, a potonji je odmah pucao i poslao loptu milimetrima pored desne vratnice. Raspoloženi Postružin je ubrzo ponovno zaprijetio kada je pucao udarcem iz voleja, ali se vratar istaknuo i paradom dobio loptu u korner. I onda je uslijedio šok! Dugu je loptu odigrao vratar Lukić za Penavu, koji je u maniri iskusnog napadača uspio postići pogodak za 2:1! No, trebalo je izdržati još dvije minute. Stiskali su Tajlanđani i uveli vratara-igrača. Stvarali su prigode, ali je Lukić bio raspoložen i otklanjao opasnosti. Ipak, nesretne tri sekunde prije kraja je Rudimar Venancio zapucao i donio bod Tajlanđanima.

Ungarov: Podjela bodova je najrealnija

- Naš je suparnik pet sezona za redom prvak Tajlanda i na klupi ima jednog od poznatijih svjetskih trenera. Kada smo mi igrali svoju igru i držali se akcija koje smo uigravali na treninzima, protivniku smo stvarali probleme. DSC08577Jako mi je žao za prokockanim bodovima, ali je možda podjela bodova i najrealniji ishod. Za kraj bih samo želio čestitati dečkima, dali su sve od sebe. Želja, borbenost i htijenje s ove utakmice su nam putokazi za sljedeće – završio je trener Alumnusa Jakov Ungarov.

U srijedu će igrači Alumnusa odigrati utakmicu 2. kola na turniru Kuwait Mini World Futsal Club Tournament, a protivnik je kuvajtska Kazma, koja je pojačana s desetak iskusnih portugalskih igrača.

KUVAJT sportska dvorana Kazma. Gledatelja: 400.

STRIJELCI: 1:0 – Penava (2), 1:1 – Wongkaeo (22), 2:1 – Penava (38), 2:2 – Venancio (40)

MNK ALUMNUS: Dragan Lukić, Antonio Vuk, Josip Jurić, Viktor Bartolić, Hrvoje Penava, Sadat Ziberi, Doug Reed, Nikola Perković, Kristijan Postružin, Vlatko Brnić, Matija Capar, Tino Čirjak, Saša Ledinščak.

TRENER: Jakov Ungarov

CHONBURI BLUE WAVE FUTSAL CLUB: Esmaeil Abasian, Ulid Rossanakarn, Thanatorn Santanaprasit, Suphawut Thueanklang, Sarawut Jaipech, Rudimar Venancio, Nattawut Srirangpirot, Nattavut Madyalan, Kritsada Wongkaeo, Keattiyot Chalaemkhet, Katawut Hankampa, Dang Phouc Anh, Apiwa Chaemcharoen, Anukul Mini.

TRENER: Jose Maria Pazos Mendez

Izvor: http://www.mnkalumnus.com/?p=4403

Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 7. lipnja, o. Željko Paša, DI, iz Molva, svećenik Družbe Isusove, obranio je na fakultetu Orijentalnih Crkvenih znanosti Papinskog orijentalnog instituta u Rimu, doktorat iz patrističke teologije. Doktorska disertacija je na engleskom i arapskom jeziku pod naslovom: «Kit
b far
Sid al-faw
Sid f+ uckl ad-d+n wal-śaq
Sid» (Knjiga korisnog biserja: O temeljima vjere i dogmi), napisana pod vodstvom moderatora prof. dr. Samir Khalil, DI, iz Bejruta. Profesorsku komisiju na obrni doktorata uz moderatora disertacije činili su prof. dr. Wafik Nasry, DI, prof. dr. Philippe Louisier, DI, te predsjednik komisije prof. dr. Michael J. Kuchera, DI.

Disertacija je kritičko izdanje i rekonstrukcija nestorijanske dogmatike od trinaest poglavlja, iz XIV. stoljeća, sačuvane u šest necjelovitih manuskripata na arapskom i sirskom. Autor ove dogmatike, je śAd+škś bar Br++
, metropolita iz Nizibe (†1318), poznat u latinskoj literaturi kao Ebed Jesus. śAd+škś je posljednji crkveni otac iz sirske patrologije, siro-orijentalne tradicije. S njim kristologija temeljena na tradiciji antiohijske škole ima svoju kulminaciju i završetak.

Doktorska radnja sastavljena je od tri dijela. Prvi dio je opći uvod i studij koji prikazuje život i djelo ovog velikog crkvenog oca sirske patrologije, analizu svih arapskih i sirskih manuskripata, opširan komentar, te teološku sintezu trinitarne teologije i kristologije sadržane u djelu.

Drugi dio disertacije je rekonstrukcija teksta na arapskom jeziku s kompletnom vokalizacijom teksta i analizom različitosti manuskripata, popraćen engleskim prijevodom s potrebnim pojašnjenjima i bilješkama.

Treći dio je kritički aparat koji između ostalog donosi leksikon svih arapskih riječi iz teksta dogmatike, prema njihovom trilitelarnom korijenu, kao i indeks svih nearapskih riječi.

Ova nestorijnska dogmatika napisana je 1313. godine, pa ova disertacija s njenim kritičkim izdanjem ujedno označava i njenu 700. obljetnicu.

Željko Paša rođen je 1971. u Molvama. Studirao je medicinu na medicinskom fakultetu u Zagrebu. U Družbu Isusovu stupio je 1992. U ljeto 1996. diplomirao je filozofiju na Fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Do 1998 obavlja svoju isusovačku praksu kao odgojitelj u dječačkom sjemeništu „Augustin Bea“ u Zagrebu. Diplomirao je teologiju na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu u ljeto 2002. Tada je ujedno i zaređen za svećenika. Nakon ređenja djeluje godinu dana kao župni vikar na Srdočima, u Rijeci, i godinu dana u Opatiji. U jesen 2004. započinje svoj prvi specijalistički studij u Egiptu, u Kairu, gdje u ljeto 2006. završava studij arapskog jezika i književnosti, te islamskih znanosti. Od 2006. do 2008. djeluje kao pomoćnik magistra novaka (socius) u isusovačkom novicijatu u Kairu. U jesen 2008. počinje magistarski studij iz grčko-patrističke teologije na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu gdje je magistrirao u ljeto 2010. Doktorat započinje u jesen iste godine.

Izvor: http://www.isusovci.hr/clanak/286-doktorirao_p_zeljko_pasa

Opisujući život prve kršćanske zajednice sv. Luka piše: "Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama" (Dj 2, 42). Taj opis sv. Luke bi isto tako mogao biti i opis ovogodišnjeg susreta isusovačkih novaka srednje i istočne europske asistencije Družbe Isusove koji je održan od 11. do 17. lipnja u Splitu. Sudionici susreta bili su magistri, patri i novaci iz novicijata Gdynia (Sjeverna poljska provincija), zatim novicijata Stara Wieś (Južna poljska provincija), novicijata Ružomberok (zajednički novicijat Češke i Slovačke provincije), novicijata Budimpešta (Mađarska provincija) te novicijata Split (Hrvatska provincija). Sveukupno su na susretu sudjelovala dvadesetdevetorica novaka i osmorica patara. Treba spomenuti kako su p. Pero Marković SJ kao i sestre Darija i Vilka (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga) svojim zalaganjem i radom pomogli da sve protekne kako treba.
Cilj susreta je bio učvršćivanje postojećih i uspostavljanje novih prijateljstava i veza između patara i novaka, sudionika susreta, koji će biti temelj buduće međuprovincijske suradnje što je i želja p. Generala Adolfa Nicolása. Ovaj susret smo upravo i proveli u duhu zajedništva, slavljenja Svete mise i zajedničkim molitvama. Svetu misu se i slavila uglavnom ujutro čime je i simbolički naznačeno kako je Euharistija izvor našeg zajedništva općenito kao i za vrijeme ovog susreta. Treba naglasiti kako je ovaj susret bio rekreativnog karaktera.
Susret je službeno započeo 11. lipnja u popodnevnim satima te je, nakon što su se sudionici smjestili i okrijepili, navečer uslijedilo upoznavanje, a potom i druženje. Sljedeći dan su novaci proveli kupajući i družeći se, a navečer smo se svi zajedno okupili i novaci su ukratko predstavili povijest i sadašnje stanje njihovih provincija kao i svoje novicijate. U četvrtak, 13. lipnja, u jutarnjim satima sudionike susreta je po ruševinama Salone proveo Špiro Žižić, direktor solinskoga Doma kulture Zvonimir koji im je izložio slavnu prošlost tog antičkog grada. Potom su se zaputili prema crkvi Gospe od Otoka gdje im je don Jure Bjeliš, župni vikar iste župe, ispričao zanimljivu povijest toga malo poznatog marijanskog svetišta. Navečer su sudionici posjetili i kratko se pomolili u crkvi Sv. Ante na Poljudu povodom proslave blagdana tog sveca. U petak je splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić slavio misu sa sudionicima susreta te je u svojoj propovijedi potaknuo novake da budu radosni svjedoci i dobri evangelizatori modernog društva i civilizacije. Nakon te euharistije pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu Radoslav Bužančić je patrima i novacima ukratko izložio povijest grada i katedrale. Te večeri smo pogledali film "Pravednik Stepinac" u režiji Jakova Sedlara te smo se svi zajedno uvjerili u svetost bl. Alojzija Stepinca. U subotu smo svi zajedno posjetili Međugorje, a vodič nam je bila gospođa Tea Sušac.
Navečer je druženje i razmjenjivanje darova jer su novaci i patri iz Gdynie u nedjelju rano ujutro zrakoplovom putovali natrag za Poljsku te je i održan turnir u stolnom nogometu. Nedjelju prijepodne jedna grupa novaka je iskoristila za posjet crkve Sv. Marka na Neslanovcu, a druga grupa je to vrijeme iskoristila za planinarenje te su jutro proveli na Omiškoj Dinari. Nakon Sv. mise u 12 sati novaci i patri su proveli dan kupajući se na obližnjim plažama, a uvečer nakon večere je uslijedilo nekoliko partija boćanja i druženje. Ponedjeljak je bio posljednji dan susreta te su se sudionici nakon jutarnje Svete mise i doručka zaputili natrag kući.
Osim u već u tekstu spomenutih suradnika ovog susreta ovim putem bismo htjeli zahvaliti mnogim dobrotvorima i pomagačima susreta. Zahvaljujemo fra Marinku Bjelišu župniku u Međugorju koji nam je pomogao da izlet u Međugorje prođe u najboljem redu, zatim i don Alojziju Bavčeviću na posudbi potrebnog stvari kako bismo ugostili našu subraću. Također zahvaljujemo župniku župe Marije Pomoćnice na Kmanu don Mihovilu Kurkutu i čitavoj zajednici splitskih salezijanaca što su nam posudili stol za stolni nogomet na kojem su novaci proveli mnoge sate igrajući i zabavljajući se. Zahvaljujemo i splitskom katedralnom župniku don Tomislavu Čubeliću koji nam je omogućio slavljenje Svete mise u katedrali. Konačno zahvala ide i upravi sportskog centra Bene koji su nam izašli ususret oko korištenja terena za nogomet i tenis.
Vjerujem da je ovih šest dana za svakog od nas jedno divno iskustvo koje će svima ostati u sjećanju. Bilo je tu mnogo zanimljivih razgovora, zabave i šala, puna kuća smijeha i mladenačkog elana isusovačkih novaka. Mogu reći da smo se svi u ovom vremenu približili onom idealu koji sv. Luka ističe kada opisuje prve kršćane, naime, da su bili "jedno srce i jedna duša" (Dj 4, 32).

Izvor: http://www.isusovci.hr/clanak/290-susret_europskih_novaka_u_splitu

Skoro dvije tisuće mladih sudjelovalo je 12. srpnja na slavlju otvorenja MAGIS 2013 u dvorištu kolegija Antônio Vieira u brazilskom gradu Salvador, u pokrajini Bahia.
Pjesmom i radošću hodočasnici koji su pristigli iz 52 zemlje slavili su početak ovogodišnjeg MAGIS-a. Događaj je otvorio p. Adilson Aparecido Silva, kordinator MAGIS-a 2013.
Brazilska muzika označila je početak slavlja, a potom su hodočasnici pod vodstvom animatora isprobali koreografiju za flash mob MAGIS 2013.
Pater Miguel de Oliveira Martins, provincijal sjeverno-istočne brazilske provincije Družbe Isusove bio je dirnut prisustvom tolikog broja mladih kojima je govorio o pozitivnoj energiji koju mladi trebaju pronijeti svijetom. Pater je pozvao mlade da intenzivno prožive više od 80 eksperimenata tijekom MAGIS-a 2013.
Jedan od najemotivnijih događaja večeri bilo je predstavljanje zastave načinjene od zastava zemalja sudionika MAGIS-a. Zastavu je napravila obitelj iz Salvadora a podignuta je na središtu dvorišta Kolegija. Ideja vodilja pri izradi zastave bila je pokazati da su sve nacije jedno u MAGIS-u i da su pod Kristovom zastavom. Himna MAGIS-a pjevala se na tri službena jezika, portugalskom, engleskom i španjolskom.
Večernjom molitvom zaključeno je slavlje otvaranje ovogodišnjeg MAGIS-a koje je ostavilo poruku vjere i radosti.
P. Adilson svjedoči kako je slavlje pokazalo snagu ignacijevske mladeži i kako se može ujediniti različite kulture. „Večer je završena velebno, uz sudjelovanje mladih pridošlih iz više od 50 zemalja. Zarazna energija, koja je svakoga od nas učinila radosnim i malo mlađim, kako bismo pomogli ovim mladima u izgradnji boljega svijeta. Završavam ovu večer jako radostan i jako zadovoljan“.
Susret MAGIS 2013 je program organiziran za isusovačku mladež, a priprema je za Svjetski susret mladih koji će se održati u Rio de Janeiru od 23. – 28. srpnja. U programu susreta MAGIS 2013 sudjeluje i devet djevojaka i mladića iz Hrvatske koje prate patri Miroslav Čadek i Sebastian Šujević.

Izvor: http://www.isusovci.hr/clanak/291-magis_2013

Trogodišnja djevojčica predala je pismo Papi, a on joj je sada odgovorio. Alice Mary Rocca iz Osio Sopra u pokrajini Bergamo na sjeveru Italije, u svibnju je sudjelovala na papinskoj misi u povodu 50. obljetnice smrti pape Ivana XXIII. Papa Franjo ju je blagoslovio i poljubio dok je vozilom prolazio kroz mnoštvo. Djevojčica mu je pritom predala pismo, koje joj je baka pomogla napisati. U pismu Alice Papu moli da blagoslovi nju, njenu obitelj i dječji vrtić koji pohađa. Sada je dobila odgovor od Pape s blagoslovom, prenosi "Corriere della Sera" u subotu 13. srpnja.

Izvor: IKA

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović primio je jučer, 11. srpnja, kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa, potpredsjednika Hrvatske biskupske konferencije i predsjednika Biskupske komisije HBK za odnose s državom, u pratnji mons. Enca Rodinisa, generalnog tajnika HBK. Tijekom susreta razmotrene su aktualne teme vezane za članstvo Hrvatske u EU i odnose između države i Katoličke Crkve.

Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju predstavlja važnu prekretnicu u našoj novijoj povijesti te pruža priliku koju trebamo znati iskoristiti, istaknuto je u razgovoru. Također je obostrano zaključeno da je potrebno intenzivirati dijalog kako bi se što bolje riješila otvorena pitanja između Crkve i države.

Tiskovni ured HBK;

Na svetkovinu Majke Božje Bistričke 13. srpnja središnje misno slavlje u nacionalnome marijanskom svetištu u Mariji Bistrici predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić. Govoreći u propovijedi o Božjoj mudrosti, biskup je poručio da biti mudar danas znači iz ljubavi prema istini jasno i nedvosmisleno ukazivati na naše nacionalne i vjerske korijene, odnosno priznati da hrvatska, i ne samo hrvatska, nego europska kultura, počivaju na temeljnim vrednotama koje je donijelo kršćanstvo i Isusova Radosna vijest, ali istovremeno biti mudar danas znači, također, iz ljubavi prema istini, jasno priznati i to da kršćanstvo na ovom našem starom europskom kontinentu djeluje sve više umorno; da kršćanima nedostaje oduševljenja za nasljedovanjem Isusa Krista i širenje i življenje njegove Radosne vijesti.

Biskup je također istaknuo da imati mudrosti u naše današnje vrijeme i u našoj Domovini znači otvoriti oči i uočiti da smo se previše zatvorili u svoje osobne interese, da previše gledamo na svoju vlastitu korist, da neprestano govorimo o imati, a da smo zanemarili ono biti, da su nam sporedne stvari postale važne, a one koje su bitne nevažne, da smo zaboravili na stvarne potrebe bližnjih i što je ono što je doista dobro ovog naroda, a vrijeme i snagu trošimo na isprazne stvari. Jednom riječju, biti mudar danas znači prepoznati izazove za kršćansku vjeru i imati budno oko za sve ono što ti izazovi sa sobom nose, poručio je dubrovački biskup. (IKA)

TAKO blizu, a tako daleko. U ovoj jednoj rečenici bi se mogla sažeti utakmica koju je igrao zagrebački Alumnus protiv tajlandskog Chonburi Blue Wave Futsal Cluba. Naime, predstavnik Hrvatske na neslužbenom klupskom svjetskom prvenstvu u Kuvajtu je imao vodstvo protiv Tajlanđana tri sekunde prije kraja utakmice. No, onda je Sarawut Jaipech zapucao i donio svojoj ekipi bod za konačnih 2:2. Šok i nevjerica zavladali su na licima igrača Alumnusa. Inače, apsolutni junak susreta bio je Hrvoje Penava koji je postigao dva pogotka, prvi u 2. minuti, a drugi dvije minute prije kraja.

Utakmica je odigrana u okviru 1. kola. Drugi par iz skupine bio je španjolski Santiago Futsal i kuvajtska Kazma, a na kraju su Španjolci slavili rezultatom 1:0. Da je kojim slučajem Alumnus pobijedio Tajlanđane, bio bi na korak do drugog kruga. Puno se toga govorilo prije utakmice o igračima tajlandskog kluba, koje s klupe vodi trener Jose Maria Pazos Mendez, poznatiji kao Pulpis. Velika većina igrača igra i za reprezentaciju Tajlanda, a nedavno su bili 3. na Azijskim igrama u Koreji. Ono što je možda najvažnije je činjenica da su svi igrači profesionalci, za razliku od Zagrepčana i zato treba čestitati igračima trenera Jakova Ungarova na srčanosti i borbi do posljednje sekunde.

- Bilo je dosta prilika na obje strane, postignuta su i četiri pogotka, tako da mislim da je publika mogla biti zadovoljna. Vratari su bili na nivou. Na kraju možemo biti tužni. Naime, kada primite pogodak tri sekunde prije kraja nikako ne možete biti sretni. Izgubili smo dva, ali osvojili jedan bod i zato idemo hrabro dalje. Vidjeli smo i druge klubove iz skupine i bit će neizvjesno do samog kraja – rekao je trener Alumnusa Jakov Ungarov.

Penava doveo Alumnus do vodstva

Praktički iz prve prave prigode je Penava uspio postići pogodak za Alumnus. Nakon njega je uslijedilo veliko veselje na parketu, ali i na tribinama, gdje je bilo desetak navijača Alumnusa. Uglavnom je to bilo vodstvo kluba i prijatelji iz Kuvajta, od Kuvajćana s kojima su se stekla prijateljstva, do Hrvata koji ovdje rade. Odlično je u 17. minuti Kristijan Postružin zapucao s desne strane, a lopta je prozujala pored suprotne vratnice. Imao je i Tino Čirjak dvije dobre prigode, ali je vratar bio na visini zadatka. Igralo se čvrsto, a igrači Alumnusa držali su povoljan rezultat sve do kraja prvog poluvremena.

- Ako se uzme u obzir da smo tek prije tri i po tjedna saznali da dolazimo ovdje i da nismo imali prave pripreme, mislim da smo odlično odradili utakmicu. Tajlanđani su u punom treningu i to se vidi, teško smo im trkački parirali. No, da su kvalitetniji od nas, to nisu. Puno naših mladih igrača prvi put igra futsal na ovom nivou i mislim da su svi dobro odradili svoj dio posla. Ovo im je dobra škola, škola koju smo platili gubitkom bodova – smatra trener Ungarov.

Tajlanđani imali više loptu u nogama

U nastavak utakmice bolje su ušli Tajlanđani, tako da je u 22. minuti Kritsada Wongkaeo snažno zapucao s 12 metara nakon jedne povratne lopte i poentirao za 1:1. U 30. minuti je isti igrač opasno zaprijetio s desne strane, ali je vratar Dragan Lukić dobrom reakcijom otklonio opasnost. Pet minuta poslije je Vlatko Brnić spriječio siguran pogodak, kada je Keattiyot Chalaemkhet pucao s osam metara, a kapetan Zagrepčana je poturio nogu i odbio loptu u korner. Prekrasno je u 36. minutu Postružin dodao za Brnića na desnu stranu, a potonji je odmah pucao i poslao loptu milimetrima pored desne vratnice. Raspoloženi Postružin je ubrzo ponovno zaprijetio kada je pucao udarcem iz voleja, ali se vratar istaknuo i paradom dobio loptu u korner. I onda je uslijedio šok! Dugu je loptu odigrao vratar Lukić za Penavu, koji je u maniri iskusnog napadača uspio postići pogodak za 2:1! No, trebalo je izdržati još dvije minute. Stiskali su Tajlanđani i uveli vratara-igrača. Stvarali su prigode, ali je Lukić bio raspoložen i otklanjao opasnosti. Ipak, nesretne tri sekunde prije kraja je Rudimar Venancio zapucao i donio bod Tajlanđanima.

Ungarov: Podjela bodova je najrealnija

- Naš je suparnik pet sezona za redom prvak Tajlanda i na klupi ima jednog od poznatijih svjetskih trenera. Kada smo mi igrali svoju igru i držali se akcija koje smo uigravali na treninzima, protivniku smo stvarali probleme. Jako mi je žao za prokockanim bodovima, ali je možda podjela bodova i najrealniji ishod. Za kraj bih samo želio čestitati dečkima, dali su sve od sebe. Želja, borbenost i htijenje s ove utakmice su nam putokazi za sljedeće – završio je trener Alumnusa Jakov Ungarov.

U srijedu će igrači Alumnusa odigrati utakmicu 2. kola na turniru Kuwait Mini World Futsal Club Tournament, a protivnik je kuvajtska Kazma, koja je pojačana s desetak iskusnih portugalskih igrača.

KUVAJT sportska dvorana Kazma. Gledatelja: 400.

STRIJELCI: 1:0 – Penava (2), 1:1 - Wongkaeo (22), 2:1 – Penava (38), 2:2 - Venancio (40)

MNK ALUMNUS: Dragan Lukić, Antonio Vuk, Josip Jurić, Viktor Bartolić, Hrvoje Penava, Sadat Ziberi, Doug Reed, Nikola Perković, Kristijan Postružin, Vlatko Brnić, Matija Capar, Tino Čirjak, Saša Ledinščak.

TRENER: Jakov Ungarov

Chonburi Blue Wave Futsal Club: Esmaeil Abasian, Ulid Rossanakarn, Thanatorn Santanaprasit, Suphawut Thueanklang, Sarawut Jaipech, Rudimar Venancio, Nattawut Srirangpirot, Nattavut Madyalan, Kritsada Wongkaeo, Keattiyot Chalaemkhet, Katawut Hankampa, Dang Phouc Anh, Apiwa Chaemcharoen, Anukul Mini

TRENER: Jose Maria Pazos Mendez

Izvor: http://www.index.hr/sport/clanak/klupsko-sp-u-futsalu-zagrebacki-alumnus-tri-sekunde-dijelile-od-pobjede-protiv-tajlandjana/688792.aspx

Amerikanac Zak Soubiak (18), pevač i tekstopisac, skrenuo je pažnju na sebe neverovatnim darom za muziku i optimizmom koji je širio. Želeo je mnogo, ali je njegove planove prekinula teška bolest.

Zak Soubiak (18) voleo je život, voleo je da zasmeje ljude, voleo je da svira gitaru i da bude okružen ljudima. Želeo je da studira i postane bolji, obrazovaniji čovek. Sanjao je male stvari koje donose sreću. Međutim, sve je palo u vodu kada je oboleo od retke vrste raka i saznao da mu je ostalo samo nekoliko meseci života.

Soubiak je bio pevač i tekstopisac iz mesta Stilvoter u Minesoti, SAD. Njegov singl “Clouds” privukao je veliku medijsku pažnju na sajtu Jutjub.

Ovom talentovanom tinejdžeru sa 14 godina dijagnostikovana je retka vrsta raka kostiju, koja uglavnom pogađa decu. Soubiak je deset puta operisan, a bio je na više od 20 hemoterapija. Nakon dijagnoze počeo je da piše pesme, a zatim je oformio i bend “A firm handshake” sa svojim prijateljima.

Lekari su 2012. godine rekli Zaku da mu je preostalo godina dana života, a nakon tužne prognoze on je i napisao svoj najveći hit “Clouds” koji je do trenutka smrti dostigao preko 3 miliona pregleda, dok danas ima 8 miliona.

Soubiak je preminuo krajem maja, a za života je neprestano plenio svojom mudrošću, prenosimo vam neke od njegovih poruka:

- Možete da sedite u podrumu i čekate ili možete izaći i raditi lude stvari-

- Radite ono što vas čini srećnim i svaki trenutak dišite punim plućima -

- Smrt je samo još jedna stavka u agendi-

- Želim da me upamtite kao klinca koji nije prstao da se bori i koji nije izgubio -

Zak mnoge snove nije uspeo da ostvari, ali je poslužio kao inspiracija mnogima, nadamo se da će i vas nadahnuti njegova priča i nemerljiva želja za životom koji je prerano izgubio.

Izvor: http://www.telegraf.rs/zanimljivosti/781344-mladic-cija-je-prica-dirnula-milione-ljudi-video

Studentica Audrey Jarvis dobila je ispriku svog fakulteta nakon što joj je rečeno da sakrije svoj lančić s križem. Svim studentima je poručila da trebaju braniti svoje pravo na isticanje vjere.

- Želim ih ohrabriti da se zauzmu za svoju vjeru. Ako osjete da se krše njihova prava, trebaju o tome javno progovoriti – rekla je 19-godišnjakinja za CNA.

Jarvis je 27. lipnja radila na studentskom sajmu za brucoše na kalifornijskom sveučilištu Sonoma, kad joj je nadređeni rekao da skine lančić s križem jer bi mogao uvrijediti druge i učiniti da se ne osjećaju dobrodošlima. Također joj je rekao da fakultet zabranjuje isticanje vjerskih simbola.

- To me iznenadilo i šokiralo. Nisam očekivala da će mi se takvo što dogoditi. Bila sam prilično uzrujana te sam ranije otišla kući – rekla je Jarvis kojoj nije jasno zašto je njezin lančić nadređenoga uvrijedio.

Sa sveučilišta su odgovorili da njihov zaposlenik nije smio tražiti od Audrey da sakrije križ te da njihovo sveučilište ne zabranjuje isticanje vjerskih simbola. Također poručuju da se snažno protive bilo kakvoj diskriminaciji, uz iskrenu ispriku dekana fakulteta.

M.F.| Bitno.net

Gabriele Amorth (85), katolički svećenik i egzorcist, koji je nedavno izazvao veliko zanimanje javnosti kad je izjavio da Sotona pokušava ući u Vatikan, za Globus govori o tehnikama egzorcizma

U tišini svoje sobe hospicija Svetog Pavla u Rimu, svećenik egzorcist Gabriele Amorth, danas 85-godišnjak, dane provodi u molitvi i razmišljanjima. U razgovoru, kad spomene ime pape Ivana Pavla Drugog, zasuze mu oči.

Otac Amorth četvrt stoljeća je bio glavni rimski egzorcist. Ni sada nije u potpunoj mirovini, ali mu godine ne dopuštaju da se s demonima jače uhvati ukoštac.

Otac Amorth veliki je zagovornik autentičnosti ukazanja Gospe u Međugorju, a o tome je puno i često razgovarao i s papom Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI. Osim toga, mediji su prenijeli njegove izjave da “Sotona pokušava ući u Vatikan” pa je u razgovoru za Globus objasnio je li pritom mislio i na pedofile u redovima klera te jesu li i oni opsjednuti demonima.

Kad ste prvi put otišli u Međugorje i sjećate li se tih prvih odlazaka tamo? S kim ste razgovarali, kako su se ljudi odnosili prema vama?

Bio sam puno puta u Međugorju. Prvi put sam bio 1981., kad su počela ukazanja. Prvi tekst o Međugorju napisao sam u listopadu 1981., nekoliko mjeseci nakon što su ukazanja počela, kada sam bio urednik časopisa "Majka Božja" i želio pisati o tom mjestu ukazanja. Razgovarao sam sa djecom koja su vidjela Gospu, ljudima iz Međugorja... Tada se na svakom koraku osjećala neimaština, sirotinja. Nisam znao jezik, ali s ljudima sam se sprijateljio i sporazumijevao na svakojake načine; oko podneva, pokazao bih nekome otvorena usta i ubacivao imaginarnu hranu u njih i onda bi me odveli kod nekoga na ručak. Nakon mise u šest sati popodne, sklopio bih oči i naslonio glavu na ruke, pa bi me netko primio na počinak...

Što mislite o fenomenu ukazanja Gospe u Međugorju?

- Mislim da je ukazanje autentično. Mladi i stari dolaze u Međugorje i vraćaju se promijenjeni, prosvijetljeni. Mladi postaju vjernici. U Međugorju se najviše ispovijeda. Ljudi su fascinirani čudima koja se događaju. Mislim da oni koji odlaze u Međugorje tamo dobiju ono što trebaju po pitanju vjerovanja. Oni koji idu onamo da bi dobili jasan znak, dobit će ga. Oni koji idu da bi osjetili nešto u sebi, osjetit će.

Zašto će sad Vatikan ponovno raspravljati o tome hoće li priznati ukazanja u Međugorju?

-Dok traju ukazanja, dok se događaju, Crkva se o tome ne određuje. Osim toga, svi vidioci iz Međugorja znaju 10 tajni. Kad će tajne biti objavljene svijetu, ne zna nitko osim vidjelaca. Mislim da Vatikan u svojim istragama ukazanja u Međugorju zasad ne može previše napredovati jer dokle god ima ukazanja, ne može se donijeti konačni zaključak.

Međugorju se zamjera velika komercijalizacija, odnosno oni koji osporavaju ukazanja ukazuju radije na materijalnu dimenziju Međugorja. Je li to postao i vjerski biznis?

- To što su ondje izniknuli hoteli, restorani, pansioni, trgovine, posve je logično i normalno. Kad sam nakon Drugog svjetskog rata odlazio u Fatimu, to je također bilo pusto mjesto u kojemu nije bilo ni hotela ni trgovina niti restorana. Tko je imao automobil ili tko je došao autobusom, u njemu je i spavao. Onaj tko nije imao ništa, spavao je doslovce na zemlji. Dolazak hodočasnika bio je toliko masovan da se infrastruktura morala razviti. Tako je i u Međugorju. To me uopće ne čudi. Čak i činjenica da se prodaju suvereniri i različiti proizvodi, sasvim je normalna. Ljudi žele odnijeti kući neke uspomene. Znam za Međugorje da je čak i ovaj broj hotela koji postoji premalen jer smještaj morate rezervirati unaprijed. Mi smo često spavali u Čapljini jer u Međugorju nije bilo ničega. Sada je drukčije. Još je jedan razlog zašto vjerujem u međugorska ukazanja. Ljudi koji nisu iz same Crkve, trebali bi biti puno oprezniji i odmjereniji od klera, kad su ovakve stvari u pitanju. No, oni toliko vjeruju u Međugorje, hodočaste i posjećuju to mjesto, toliko su oduševljeni i razdragani onim što u Međugorju pronalaze da tim svojim optimizmom i vjerom zaista nadmašuju očekivanja. Međugorje je zato jedan vrlo pozitivan, jak fenomen. Danas u svijetu ne postoji takvo mjesto kao što je Međugorje kada je u pitanju vjersko prosvjetljenje ljudi i ispovijedanje vjere.

Za razliku od pape Ivana Pavla II., za kojega ste rekli da je vjerovao u međugorska ukazanja, smatra se da im papa Benedikt XVI. nije sklon...

- U vrijeme dok je bio na čelu Kongregacije za nauk vjere morao je biti vrlo, vrlo oprezan i on je takav i ostao. Kad sam prvi put bio u Međugorju, odmah sam otišao k njemu da bismo razgovarali o Međugorju. Slušao je ono što sam imao reći, vrlo pomno, ali nije baš ništa komentirao. Ništa, nijednu riječ. Samo me je slušao. On je naviknuo da govori samo onda kad je vrijeme za to i kad je odluka koju je donio i o kojoj je razmišljao konačna, ili njegov stav formiran. No, i u ovom slučaju, mislim da zasad ne treba vjerovati u neke velike promjene. Dokle god se ukazanja događaju, Komisija za istraživanja Gospina ukazanja, neće se određivati o tom fenomenu, a Vatikan neće priznati Međugorje kao mjesto ukazanja.

Katolička Crkva pokušava se suprotstaviti pedofiliji koja se događala u crkvenim redovima. Stalno se pojavljuju novi slučajevi zlostavljanja, ali javnost saznaje i za zataškane slučajeve iz prošlosti, koje je crkveni vrh prikrivao. Što Crkva treba napraviti da se pedofilski slučajevi sankcioniraju?

- To je golem problem. I za posljedicu imaju činjenicu da su nam crkve prazne, da ljudi gube vjeru... Italija se nekoć smatrala katoličkom zemljom. Ali, na referendumu o kojemu se odlučivalo o rastavi braka, pobijedila je rastava. Da sutra imate referendum o abortusu, a to je ubojstvo, pobijedio bi nad zabranom pobačaja. Katolicizam Italije nestaje. Živimo u godinama strašne moralne dekadencije i pedofilija je dio toga. Uspoređujem ovo vrijeme s onim što se događalo u nekim ranijim povijesnim razdobljima. Mislim da je moralna kriza globalna. I podsjeća me na krizu koja se događala u vrijeme pada Rimskog Carstva, to je bila slična vrsta dekadencije. I tada je bilo pedofilije, homoseksualizma, moralne propasti.

Vi ste rekli da je Sotona ušao čak i u Vatikan i da je Vatikan u opasnosti. Jeste li mislili na pedofiliju, ili?

- Nije točno reći da je Vatikan u opasnosti jer on ima zaštitu Duha Svetoga. Ništa se ne događa bez Božje volje, a on dopušta vragu da obuzme čak i svece. Pošao sam od ove premise; Sotona nas sve izaziva. Njegov je glavni zadatak da nas stavlja u iskušenje, i to radi stalno i svagdje. To je njegova misija. Svi smo na udaru, od rođenja do smrti. Demoni izazivaju sve ljude, bez obzira na to odakle su i što rade, a naročito se fokusiraju na sam vrh, na vođe. Politički lideri su im omiljeni cilj, ljudi koji vode velike kompanije... Njih stavljaju u iskušenje i nagovaraju na zla zato što će tako, putem njih, doći do još većeg broja ljudi. Isto se odnosi na pokušaj Sotone da iskušava duhovne ljude, ljude iz Crkve. Crkve su okupljališta, tu je puno ljudi.

Jesu li pedofili svećenici opsjednuti demonima?

- To je iskušenje i djelo Sotone. Vršio sam egzorcizme nad svećenicima koje su mučili demoni, ali nisam nikada vršio egzorcizme nad pedofilima. Oni nisu ljudi koje je Sotona obuzeo, nego ih je doveo u napast. Oni ne trebaju egzorcizam, nego preobraćenje, povratak Bogu. Moraju priznati grijehe i istinski se pokajati, ne treba im egzorcizam. Zbog moralne dekadencije o kojoj sam vam govorio, oni su ujedno i žrtve svijeta u kojemu mi živimo. Živimo u vremenu kad se ljudi sve više okreću alkoholu, drogi, sektama, okultizmu...zamislite, 14 milijuna Talijana ide kod vračeva i proroka. To su strašni podaci. Ipak, mislim da je još uvijek broj slučajeva u Crkvi, kada je pedofilija u pitanju, malen u odnosu na ostale dijelove društva. Više nije ni vijest kada se otkrije neki pedofil. S obzirom da je još uvijek vijest kada se otkrije da je pedofil osoba iz Crkve, mislim da je ovakvih slučajeva jako malo. Naravno, posljedice su goleme i Crkvi se teško nositi s tim. Papa je dobro reagirao osudivši takve slučajeve. Mislim da je to jako bitno i da je važno da dopre do ljudi.

Sjećate li se prvog egzorcizma koji ste obavili? Je li vas bilo strah?

- Kad sam postao egzorcist 1986., imao za mentora oca Candida Amantinija koji je imao 36-godišnji staž egozorcista. On je zaista bio svetac i izvrstan egzorcist. Počeo sam tako što sam gledao kako radi i radio sam s njim. Nisam se bojao, naprotiv, osjećao sam se vrlo sigurnim uz njega. To mi je jako pomoglo jer ima slučajeva kad egzorcisti zaista počinju od nule, ne znaju ništa i sami se moraju snalaziti u određenim situacijama, a to nije lako.

Što se događa s ljudima koji su opsjednuti?

- Katkad ne dođemo do potpunog oslobođenja od demona, ali barem ljudima umanjimo njihove patnje i boli. Naime, zbog toga što je osoba opsjednuta, vrlo često pate njihove obitelji, ne mogu normalno funkcionirati. Demoni su prevrtljivi, lažu, ne žele napustiti tijelo. Jednom mi je jedan rekao da će izaći iz te osobe 8. prosinca. Ali, nije se to dogodilo. Nakon gotovo šestosatnog egzorcizma, činilo se da je gotovo. Žena koja je bila opsjednuta, bila je presretna, plakala je, skakala od sreće. No, nakon tjedan dana bila je u istom stanju kao i ranije, opsjednuta. Pitao sam demona, zašto nisi izišao, rekao si da hoćeš? A on mi je odgovorio: Zar ne znaš da sam ja lažljivac? Zar ti nisu nikad rekli da je govorim laži? Šalio se sa mnom, pokušao me nadmudriti. To demoni uvijek rade. S obzirom na to da imam 85 godina, sada nastojim više raditi egzorcizme koji su lakši i koji ne iziskuju toliko snage jer je to vrlo iscrpljujući posao.

Mogu li ljudi izbjeći opsjednutost?

- Postoji mogućnost prevencije, a to je život u skladu s Bogom, molitva, izbjegavanje bilo kakvog kontakta s okultnim. Oni koji nisu spremni na to, postaju lak plijen demona koji ih opsjedaju i muče.

Kako se osjećate nakon egzorcizma?

- Jako umorno i iscrpljeno. Potrebna je velika energija jer egzorcizam katkad traje satima, a treba biti koncentriran. Obavio sam više od 50 tisuća egzorcizama i trajali su od nekoliko minuta pa do nekoliko sati.

Kako znate da je neka osoba opsjednuta, a ne samo psihički bolesna?

- Simptomi su različiti. Mi uvijek radimo u dogovoru i uz pomoć psihijatara jer je ljudima nekada vrlo teško prihvatiti činjenicu da su opsjednuti, a demoni ne biraju, oni nastoje što više ljudi preuzeti pod svoju kontrolu. Nikad ne krećemo s egzorcizmom ako ta osoba nije prošla liječenje, tj. medicinski tretman. No, simptomi su posve drugačiji; ovdje se ne radi o nečemu što bi čovjek mogao napraviti. Vrlo često, cijela ih obitelj osjeća, jer se prozori otvaraju i zatvaraju po njihovim kućama bez vidljivog uzroka, svjetla se pale i gase, ljudi ne mogu spavati jer čuju zvukove, a opsjednuta osoba govori jezicima koje nitko ne razumije, ima neke moći koje ranije nije imala. Liječnici kažu da nemaju simptome nijedne poznate bolesti. Vrlo često su mi i sami psihijatri slali svoje pacijente jer nisu znali što im je. Opsjednuti ljudi burno reagiraju na vjerske simbole; pobjesne na svetu vodicu, na raspelo. Njihova reakcija postaje strašna, jaka... Jedan dječak od 8 godina kojega su opsjeli demoni držao je u ruci težak stol koji dijete njegovih godina nije nikako moglo podignuti, a kada biste mu i dotaknuli ruku, vidjeli biste da njegov mišić nije zgrčen, da to ne radi on sam, nego da je opušten. To je bila sila demona, ne njegova. Osim toga, demon zna neke skrivene stvari koje nitko drugi ne zna. Ljudi koji su prisustvovali egzorcizmu svjedoče da im je opsjednuta osoba govorila neke stvari iz njihove prošlosti koje nitko nije mogao znati, a kamo li potpuni stranac. Mnogi od njih tako su se osvjedočili o nazočnost demona, pa su im egzorcistički obredi ostali zauvijek u pamćenju.

Jeste li imali teških slučajeva opsjednutosti? Kako taj postupak izgleda? Rekli ste da je slavni film "Egzorcist" gotovo autentičan, ali da ima malo predimenzionirane efekte?

- Prije svega je potrebno da se osobu blagoslovi da bi se vidjelo je li opsjednuta. Njegova reakcija bit će takva da će se odmah po zjenicama otkriti je li u tu osobu ušao demon. Potom kreću molitve. Postupak može dugo tajati i ponavljati se. Jedan od mojih najtežih slučajeva zbio se gotovo na samom početku moje karijere egzorcista... Opsjednuti je bio 28-godišnji seljak iz okolice Rima. Za vrijeme egzorcizma počeo je govoriti samo na engleskom. A ja engleski nisam znao pa sam morao tražiti nekoga da mi prevodi što govori. “I am Lucifer”, govorio je. To je također neobično jer demon obično ne želi govoriti svoje ime, on ga ljubomorno čuva, a ovaj je odmah otkrio identitet. Četvorica pomagača morala su ga svladavati koliko se otimao i vikao.

Levitirao je 40 centimetara od zemlje. Ipak, zanimljivo je da je bio tako snažno opsjednut i očekivalo bi se da za oslobađanje od demona treba proći nekoliko godina, ali kod njega je to išlo brzo, trebalo je samo nekoliko mjeseci. Počeli smo u veljači i demon je rekao da će izaći 21. lipnja iz tog čovjeka.

Ispune li se te riječi uvijek?

-Ne, vrag je lažljivac. Želi nas kontrolirati. Baš u ovom slučaju, ja sam namjerno rezervirao još jedan termin za egzorcizam nakon tog datuma, ali kad je čovjek došao, ništa se nije događalo. Ona četvorica koja su ga trebala držati dok traje egzorcizam bila su nepotrebna. Demon je iz njega izašao. Pitao sam ga je li mu se nešto neobično događalo na taj dan. Rekao mi je da je bio u polju i da mu se čini da je urlikao. Obično se to događa kada demon izađe, oni izlaze iz ljudi uz jak urlik.

Rekli ste da su opsjednuti demonima bili i ljudi poput Hitlera, Staljina... Ima li danas opsjednutih političara?

- Ne znam ima li opsjednutih političara, ali svakako da su oni cilj demona. Rekao sam da demoni uvijek nastoje iskušavati ljude koji su na vlasti. Što uopće reći o zlu koje su napravili Staljin i Hitler. Međutim, oni nisu bili opsjednuti u smislu da ih je preuzeo demon i da je vladao njima pa ih potom pustio. Zlo je bilo dio njih. Oni su bili podanici demona. Sve ono što su napravili govori o tome.

Među prvima ste napali knjige o Harryju Potteru J. K. Rowling, kasnije i filmove. Zašto?

- Harry Potter uči djecu o magiji. Dijete koje to čita ili gleda želi biti Harry Potter. A to je opasno. Ne razumijem kako je moguće da je imao toliki uspjeh. Naime, taj serijal pokušava objasniti da postoji razlika između bijele i crne magije, a to ne stoji. Razlike nema jer magija uvijek na kraju vodi prema vragu. Ljudi gube vjeru i umjesto toga se okreću praznovjerju, magiji, sotonizmu, prizivanju duhova, a to sve otvara vrata demonima. Oni ne biraju, nego opsjedaju i nastoje preuzeti što je više ljudi moguće.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić primio je u subotu, 13. srpnja 2013. godine, u Nadbiskupskome dvoru ovogodišnje mladomisnike koje je 15. lipnja u zagrebačkoj katedrali zaredio za svećenike.
Tom prigodom Kardinal je uručio mladomisnicima prve dekrete za početak svećeničke službe. Vlč. Marko Baršić imenovan je župnim vikarom u Župi Svih Svetih u Sesvetama; vlč. Ivan Bingula imenovan je župnim vikarom u Župi Krista Kralja u Zagrebu – Trnje; vlč. Josip Mudronja imenovan je župnim vikarom u Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici, a vlč. Filip Pavlović imenovan je župnim vikarom u Župi sv. Vida u Brdovcu. Mladomisnici će u službu nastupiti u kolovozu ove godine.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Dakle, dragi nasi hodocasnici-temperature se ovdje krecu otprilike od cca 15 °C do cca 28 °C u ovo doba godine (a znate da je ovdje trenutno godisnje doba zima) te je stoga potrebno uzeti odjecu primjerenu tom vremenu... Govereci iz trodnevnog iskustva-tijekom dana je toplo, za majice kratkih rukava, danas je posebno vruce... Ponesite svakako majice dugih rukava i pokoju jaknicu da se ugrijete navecer bude li vam hladnije malo (meni dosad i nije bilo nesto hladno)...
Uglavnom-ponesite i hlace, dovoljno donjeg rublja, oni koji namjeravaju uspjeti uzivati u plazama neka ne zaborave kupaci kostim...
No ono najbitnije:NE ZABORAVITE narav susreta i vodite racuna o primjerenoj odjeci....BVB

Tijekom tih dana prije nego što se krene na put, napiši sve što je potrebno da ne zaboravite ponijeti. To će biti od temeljne važnosti kao događaj približava. Pogledajte naše savjete, doći na svoje biskupije stranicama, razgovarati s ljudima koji su otišli u druge WYDs, dijele informacije sa svojom skupinom, i pripremite se za život Božji san za svoj život u ovom svjetski dan mladih. Ne zaboravite osnove: osobna dokumenta (i ovjerene kopije), putovnicu, novac, osobne zdravstveno osiguranje (ako ga imate). Napravite kopije dokumenata. Uzmi kopiju zajedno s vama na drugom mjestu od originala, a ostaviti kopiju kod kuće. Xerox ili skenirati vaš plan puta, za potvrdu registracije, putovnicu, i sve ostalo što je potrebno da bi mogli zapamtiti. Osobne stvari: kao što su dokumenti, novac (očito), elektroničke stavke i osobne predmete treba biti pakiran u vašem nositi na. Također uključuje promjenu odjeće, samo u slučaju nužde (bilo kao izgubljena prtljaga, itd ...). Provjerite relevantne propise vezane uz količinu tekućina koje možete poduzeti na brodu zrakoplovom. Dolazak u zračnu luku rano: Za međunarodnih letova, preporuča se dolazak tri sata prije vremena polaska rasporedu. To se može činiti kao gubitak vremena, ali se među prvima prijave može vas spasiti od nekih nezgodnih situacija.

Vaganje vaše torbe: i pobrinite se da znate koliko vrećice zrakoplovna omogućuje tako da možete izbjeći dodatne prtljage naknade. Ne zaboravite ponijeti vreću za spavanje (uz nekakvu ceradu ili jastuk). Šatori neće biti dopušteno.

Ponijeti malih suvenira iz svoje zemlje: poput igle i ploča za razmjenu na svjetski dan mladih. To je velika aktivnost. Vi ćete se vratiti kući sa zbirkom iz cijelog svijeta. Zapišite adresu vašeg konzulata i broj operatera na poziv vaša zemlja prikupiti od gdje god se nalazili. Također, uvijek imaju na osobu adresa gdje će boraviti, kao i kontakt podatke za jednu od svojih voditelja skupina.


Donesite radio (i slušalice), tako da možete razumjeti svjetski dan mladih u svoj jezik! To ljudi rade na prevoditelje će biti vrlo zahvalni na podršci.

Nosite udobnu odjeću , ali ne i na ploči gaćice, kupaći kostimi, ili japanke, itd ... Dobra slika može učiniti uzimajući kroz carinu ugodnijih.

Donesite od sunca, sunčane naočale, kape, insekticidi i plivati nositi . Neki dodatni proizvodi uključuju tuš sandale (pogotovo ako će biti u školi ili u župi ...), baterijsku svjetiljku, i utikač adaptera. Ako koristite bilo koji lijek za koji vam je potreban recept, donijeti recept, zajedno s uputama za uporabu. Također, sastaviti osnovnu prvu pomoć kod bolova, lijek protiv alergije, antacidi, itd. Ako nosite kontaktne leće, donijeti dodatni par zajedno , čak i ako je vaš uobičajeni leće nisu discardable.

To je vrlo uvoz za putnike: Ne nosite ništa za svakoga; Ne prihvaćaju pakete ili vreće. Ako osoba koja je reći nešto poput: "Mogu li gledati svoju torbu kao što sam ići na WC?" trebali reći ne. Ne bi se ljudi sa svojim torbama, posebno u običajima. Ne morate biti nepristojan, nego, trebali bi reći pristojno: ". Jako mi je žao, ali ne mogu vam pomoći sada" Kada putujete, svatko je odgovoran za svoje vlastite stvari. Na isti način, ne ostavljajte svoje torbe s bilo kim drugim.

Kako spakirati svoje torbe:

Kad razmišljam o odjeći, poduzeti sljedeće čimbenike u obzir: klima Rio de Janeiru je tropska, a vi ćete biti u blizini plaže. Ponijeti udobnu odjeću i obuću. Ali ne zaboravite jaknu.

Vjerski Kit: Imajte na umu da, u Pilgrim Kit, dvije košulje su uključeni, kao i kapom, tu su i liturgijski materijal, ruksak, i bocu s vodom.

Tijekom noći, u subotu navečer u Campus fidei, koju će provesti noć pod otvorenim nebom. Iako je klima je tropska, srpanj je zima u Brazilu i noći može biti prohladno.

Što učiniti, tako da ne zaboravite ništa? Idi kako bi, s nogama na vrhu glave, i sve stavio u torbu / ruksak (donje rublje, normalno odjeća). Ne zaboravite ponijeti neki dodatni odjeca kiše kaput ili pončo, sandale za plažu, šešir, ili nešto kako bi zaštitili svoje lice od sunca.

Savjeti za bdijenju i Final misu

Koristite low-top cipele (tenisice), koji su u blizini zmijar i udoban. Nemojte koristiti sandale. Ti si idući u morati hodati puno više prljavštine i trava. Kada se odmara, držati noge povišen. Nemojte prestati koristiti šešir, kao i protiv insekata i kreme za sunčanje. Ponovo zaštitu od sunca i kukaca odbijajući je potrebno (ne zaboravite da ih stavi u svoj ruksak). donijeti kabanicu u ruksaku, kao i dodatni promjenu odjeće i kaputa, jer, u slučaju kiše, što će biti mogućnosti kako bi zaštitili sebe od kiše i da će moći promijeniti u slučaju da vaša odjeća smoči, dodatno, kao područje vrlo izložen, tijekom noći je mogao dobiti hladno i da će trebati kaput. Nakon ovih savjeta će vam pomoći da bi se izbjegla neugodna iskustva zbog vremena. Ne zaboravite vreću za spavanje, a ako je moguće, neka vrsta toplinske izolacije na mjestu ispod vreća za spavanje za kada spavate. Ponijeti vlažne maramice i gel za dezinfekciju zadržati svoje ruke čiste u slučaju da niste u mogućnosti da ih opere. Obje od tih predmeta mogu se kupiti to Rio de Janeiro. piti puno vode i ne zaboravite jesti i odmoriti se kada je to moguće. Ne bi bilo suvišno u svoj ruksak za bdijenje kako bi se izbjegle nepotrebne težine, dodatna težina, zajedno dugo putovati i mnogo vremena na nogama će postati jako neugodno.

Sigurnosni
Ne zaboravite ponijeti dokument s fotografijom! Taj dokument treba uvijek biti s vama. Nikada ne ostavljajte dokumenta vaše prtljage! Prije, tijekom i nakon svjetski dan mladih, uvijek uzeti svoj dokument zajedno. budnim očima dragocjenosti kao što su kamere, videorekorderi, i mobitela, itd ... Donesite najvažnije stavke i dokumente zajedno u vašem nositi na, kao i promjena odjeće.


Uvijek imaju komad papira sa hitne telefonske brojeve na njoj (vaša obitelj je, vaša skupina vođe, itd. ..)

Dobar savjet je da koristite putovanja remen (za nošenje novac i dokumente na unutarnjoj gaće. Donesite brave za vaše prtljage.

Novac, kako u novcu i karticama, za svaku nevolju. Šarene trake od tkanine ili vrpcama vezati na vašoj torbi i ruksaka. To čini identificiranjem svoje torbe i čini puno lakše kradu ih je teže.

Saznajte gdje je vaš konzulat nalazi i zapišite adresu i telefonski broj. Za strance, gubitka ili krađe dokumenata, torbe i osobne stvari u zračnim lukama, hotelima, javnom prijevozu, u restoranima, i, posebice, na ulicama Rija, može se rješavati na konzulatu.

Ovogodišnje ljetovanje korisnika u razdoblju od 4. do 11. srpnja Caritas Zagrebačke nadbiskupije ostvario je u suradnji s Gradskim uredom za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, koji je zajedno sa Zagrebačkim holdingom omogućio boravak u Hostelu Stoimena u Crikvenici potpuno besplatno za sedamdeset i dvije osobe, pokrivši sve troškove - prijevoz, smještaj i prehranu.

U odmaralištu podružnice Zagrebačkog holdinga »Vladimira Nazor« ljetovalo je šezdeset Caritasovih korisnika u pratnji dvanaest djelatnika iz tri kuće za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi - Kuće sv. Franje u Vugrovcu, Kuće Emaus i kuće na Trešnjevci - zatim iz Kuće ljubavi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i maloljetne trudnice i majke s malom djecom na Savici-Šancima te iz Kuće bl. Alojzija Stepinca za djecu i odrasle osobe s tjelesnim i mentalnim oštećenjima u Brezovici.

»Iz Zagreba smo krenuli s dva autobusa u četvrtak oko 15 sati, a na odredište smo stigli nakon ugodne trosatne vožnje. Ispred kamene Stoimene, okružene prekrasnom borovom šumom, dočekala nas je i srdačno primila voditeljica Hostela gđa Sanja Piskrec. Prva dva dana na moru naši mladi su se posebno družili sa srednjoškolcima iz Zagreba, Osijeka i Gospića, koji promiču kampanju 'Znam, razmišljam, sudjelujem'. Ostale dane boravka s nama su bili: zagrebački osnovci, vrtićanci iz Siska te socijalno ugrožene obitelji i umirovljenici«, napominje odgajateljica Zrinka Šarić, koja je opisala i program ljetovanja: »Prvoga dana boravka Hostel je napravio provjeru plivanja te organizirao školu plivanja za neplivače. Za one koji su samostalno (pro)plivali na raspolaganju su bile sve plaže od Stoimene do gradske plaže u Crikvenici. Svakoga dana poticali smo mlade na sudjelovanje u jutarnjoj tjelovježbi na svježem zraku, nakon što su svoje spavaonice i krevete doveli u red. Urednost soba i kreveta ocjenjivao je gospodin Toni Vrdoljak, koji je također animirao i večernji disko-program u organizaciji Hostela. Sredinom poslijepodneva redovito smo imali likovnu i športsku radionicu, a predvečer bismo igrali nogomet, graničare ili odbojku - ovisno o broju i interesu djece. Navečer bismo prošetali i do grada, u kojemu nas je vlasnik diskoteke Bakaga gospodin Anđelko jedne večeri počastio besplatnim ulaznicama i pićem. Stariji korisnici u grad su mogli ići u skupinama i bez pratnje odgajatelja. Od izvanrednih događaja spomenula bih modnu reviju koju su za sve goste Hostela predposljednju večer upriličili naša djeca Dubca i Trešnjeke te sudjelovanje na panoramskom izletu katamaranom kojega nam je, s popustom, omogućio gospodin Marino Bošnjak. Tijekom posljednje večeri u Stoimeni domaćini su organzirali podjelu diploma zaslužnim pojedincima, među kojima su bili i mladi iz Dubca i Trešnjevke koji su za odličnu urednost prostorija i kreveta dobili i poseban slatki dar. Te večeri u programu je bilo i trčanje štafete, zatim ples i vatromet. Voditeljica Hostela gospođa Piskrec s nama se oprostila za vrijeme posljednjeg doručka. Tom prilikom uručili smo joj posebnu zahvalu koju su na banneru oslikali obojanim dlanovima i prstima korisnici iz Kuće ljubavi na Savici, a za sve djelatnike Hostela, koji su se tako lijepo ovih sedam dana brinuli za nas, predali smo joj jedan slatki dar.«

Boravkom u Stoimenoj zadovoljni su bili ne samo korisnici zagrebačkog Caritasa, koji su zaželjeli ondje produžiti ljetovanje, već je svoje zadovoljstvo izrazila i voditeljica Hostela Stoimena gospođa Sanja Piskrec, naglasivši: »Izuzetna nam je čast kada imamo prilike ugostiti nama najdraže goste, djecu predškolske i školske dobi kao što je to trenutno situacija s grupom koja je stigla iz Caritasa i koja zajedno s ostalim korisnicima našeg programa organiziranog ljetovanja uživa u blagodatima sunca, mora i okruženja prekrasnog mediteranskog parka u kojem se Stoimena nalazi. Cjelokupni tim zaposlenika Stoimene daje sve od sebe kako bi vrijeme provedeno u Hostelu ostalo u trajnoj lijepoj uspomeni svih naših malih i velikih gostiju, pa je sasvim razumljivo da se i djeca iz Caritasa zadovoljna i sretna vraćaju u Zagreb sa željom za ponovnim 'druženjem za sjećanje' sljedeće godine. Pohvalila bih djecu Caritasa i njihove odgajateljice (i odgajatelja) budući su u pravom smislu riječi - velika složna obitelj - u kojoj bez obzira na različitosti svatko svakog uvažava i s ljubavlju brine o drugome, te im zahvalila što su se s lakoćom uključili u sve naše ponuđene aktivnosti, a svojom radošću i neposrednošću oduševili ostale goste s kojima zajedno dijelimo ljepotu 'života zajedno' u našem kompleksu.«

Caritas Zagrebačke nadbiskupije srdačno zahvaljuje Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba i Zagrebačkom holdingu na suradnji i pomoći u organiziranju i provedbi ovogodišnjeg ljetovanja Caritasovih korisnika koji se nalaze u njegovoj institucionalnoj skrbi.

Iako je sredina srpnja mladi i dalje svake večeri dolaze u velikom broju na dvorište župe Marije Pomoćnice i mole krunicu. Koliko su mladi zavoljeli moliti krunicu hodajući pokazuje činjenica da ih uvijek ima bar petnaestak. Večeras ih se na Knežiji okupilo gotovo pedeset. Posljednji je ovo tjedan ispita i mnogi odlaze na more ili kućama. No na krunicu u 21:30h dolaziti će oni koji preko ljeta ostaju raditi u Zagrebu ili nisu u mogućnosti ići na more. Pobožnost krunice na knežijanskom dvorištu započelo je početkom svibnja, a završit će krajem listopada.

Izvor: http://zupa-knezija.hr/node/1885

Krenuli ste čitati ovaj tekst jer vas zanima kako da se odsad ozbiljnije posvetite svom duhovnom životu. Iskreno prihvaćate jednu od ključnih točaka II. vatikanskog sabora, a to je važnost nauka o sveopćem pozivu na svetost. Također znate da je Isus jedini put prema svetosti: „Ja sam Put, Istina i Život.“ Tajna svetosti leži u neprekidnoj molitvi, koja se može opisati i kao neprekidan dodir s Presvetim Trojstvom: „Svagda molite i nikada nemojte posustati“ (Lk 18,1).

Postoje različiti načini kako možemo upoznati Isusa. U ovom članku ukratko ćemo spomenuti njih nekoliko. Upoznat ćete, zavoljeti i služiti Isusa isto onako kako upoznajete i ostajete u ljubavi bilo s kim: svojim bračnim drugom, članovima obitelji, bliskim prijateljima. S Isusom ćete, kao i s njima, redovito provoditi određeno vrijeme, ali u ovom slučaju na svakodnevnoj osnovi. Plaća će vam biti, ako baš želite, jedina istinska sreća u ovom životu i gledanje Boga u budućem. Nema lakih nadomjestaka. Posvećenje je cjeloživotni rad i zahtijeva naš odlučan napor u suradnji s Božjom posvećujućom milosti koja nam dolazi preko sakramenata.

Sedam svakodnevnih navika koje vam predlažem jesu:

1. jutarnja molitva prikazanja

2. duhovno štivo (Novi Zavjet i duhovna knjiga koju vam preporuča vaš duhovnik)

3. sveta krunica

4. sveta misa i pričest

5. barem petnaest minuta misaone molitve

6. molitva Anđeo Gospodnji u podne

7. kratki ispit savjesti navečer

To su glavna sredstva za postizanje svetosti. Ukoliko ste osoba koja želi donijeti Krista drugima preko prijateljstva, to su instrumenti preko kojih ćete skladištiti duhovnu energiju, koja će vam omogućiti da to budete kadri i učiniti. Apostolsko djelovanje bez sakramenata i dubokog, čvrstog nutarnjeg života na duge staze neće biti djelotvorno. Budite sigurni da su svi sveci na ovaj ili onaj način uključili sve te navike u svoju svakodnevnu rutinu. Vaš cilj je biti kao oni – kontemplativni usred svijeta.

Želim naglasiti nekoliko stvari prije nego što počnem opisivati te navike.

Prvo, zapamtite da je rast u ovim svakodnevnim navikama, upravo kao kad krenete na kakvu dijetu ili neke tjelesne vježbe, postupan rad u napredovanju. Ne očekujte da ćete uključiti svih sedam ili možda dvije ili tri u svoj svakodnevni raspored odmah, kao što se nećete upustiti u utrku na pet kilometara, ako prije toga niste redovito trčali, niti ćete početi svirati Liszta nakon svoje treće lekcije vježbanja glasovira. Takva užurbanost dovela bi do neuspjeha, a Bog želi da uspijete koristeći i svoj i njegov korak. Trebali biste usko surađivati sa svojim duhovnikom, te postupno i plodonosno uključivati te navike u svoj život tijekom nekog vremena tako da se one uklope u vašu osobnu situaciju. Može se dogoditi čak i to da će vaše životne okolnosti zahtijevati preinaku ovih sedam navika.

Drugo, istodobno se morate uz pomoć Duha Svetoga i svojih posebnih svetaca zagovornika čvrsto obvezati da će vam te navike biti na prvom mjestu u vašem životu – važnije od jela, spavanja, posla i rekreacije. Želim još jednom naglasiti da se te navike ne mogu steći na brzinu. To nije način na koji želimo postupati s ljudima koje volimo. Njih treba obavljati kad smo najbudniji, tijekom dana, na tihom mjestu i bez ometanja, tamo gdje nam je lako ući u Božju prisutnost i obratiti mu se. Na koncu, nije li vječni život važniji od našeg prolaznog života? Sve što ćete sa sobom ponijeti na Božji sud, bit će količina ljubavi Božje u vašem srcu.

Treće, želim istaknuti da življenje sedam svakodnevnih navika nije igra koja u ukupnom rezultatu završava ništicom. Vi ne gubite vrijeme, nego ga, naprotiv, stječete. Nikada nisam sreo osobu koja ih se svakodnevno pridržavala, a koja je postala manje produktivnim djelatnikom, lošijim supružnikom ili koja bi imala manje vremena za svoje prijatelje, pa čak i za intenzivnije praćenje kulturnog života. Upravo suprotno, Bog uvijek nagrađuje one koji ga stavljaju na prvo mjesto. Naš će Gospodin umnogostručiti naše vrijeme na izvanredan način, onako kao što je to učinio s nekoliko kruhova i riba, kojima je nahranjeno mnoštvo ljudi, i još je preteklo. Budite sigurni da su bl. papa Ivan Pavao II., bl. Majka Terezija ili sv. Maksimilijan Kolbe u molitvi provodili puno više vremena od jednog i pol sata, koliko je ukupno potrebno da biste tijekom dana proveli sedam svakodnevnih navika.

Prva navika je jutarnja molitva prikazanja. Kleknete i svojim riječima ili nekom naučenom molitvom ukratko prikažete cijeli dan, koji je pred vama, na slavu Božju. Ono što tu nije tako jednostavno jest ono što se treba dogoditi prije molitve prikazanja. To utemeljitelj Opusa Dei opisuje ovako: „Svladavajte se svakog dana od prvog trenutka, ustajući u točno određeno vrijeme, ne popuštajući ni minutu svojoj tromosti. Ako se svladavaš s Božjom pomoći, već si postigao velik predujam za taj dan. Veliko je obeshrabrenje doživjeti poraz u prvom okršaju“ (Put 191). Prema mom pastoralnom iskustvu, oni koji su kadri provesti taj „junački trenutak“ ujutro, te poći na spavanje na vrijeme, imat će i fizičke i duhovne energije tijekom cijelog dana da prekinu raditi ono čime su zaokupljeni, kako bi proveli svoje preostale navike.

Druga navika jest barem 15 minuta tihe molitve. S vremenom ćete možda poželjeti dodati još 15 minuta takve molitve u neko drugo vrijeme tijekom dana. Na koncu, tko ne bi poželio provesti još vremena u tako odličnom društvu? Molitva je jednostavno izravan razgovor, licem u lice, s Isusom Kristom, najbolje pred Presvetim oltarskim sakramentom u svetohraništu. To je vaše „izravno vrijeme“ ili „kvalitetno vrijeme“, ako tako želite, kad se možete otvoriti govoreći o tome što vam je na umu i u srcu. Istodobno ćete stjecati naviku pozornog osluškivanja u molitvi poput još jedne Marije (Lk 10,38-42) da vidite što Isus traži od vas i što vam želi dati. I upravo u takvoj molitvi možemo shvatiti Isusove riječi: „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“

Treća navika je petnaest minuta čitanja duhovnog štiva, koje se obično sastoji od nekoliko minuta sustavnog čitanja Novog Zavjeta kako bismo se poistovjetili s riječima i djelima našeg Spasitelja. Ostatak vremena posvećujemo nekoj klasičnoj knjizi katoličke duhovnosti koju vam preporuči vaš duhovnik. Kao što je sveti Josemaría Escrivá napisao: „Ne zapuštajte duhovno štivo. Čitanje je mnoge učinilo svecima“ (Put 116). Na određen način, to je i najpraktičnija naša navika. Ako je godinama provodimo, puno ćemo puta pročitati Kristov život i steći mudrost svetaca i Crkve čitanjem mnoštva knjiga, koje će prosvijetliti naš intelekt tako da ideje izražene u njima uzmognemo pretvoriti u djelo.

Četvrta svakodnevna navika sudjelovanje je u svetoj misi i primanje svete pričesti u stanju milosti. To je najvažnija navika od svih sedam (usp. Iv 6,22-65). Kao takva, treba biti samo središte našeg nutarnjeg života, pa prema tome i našeg dana. To je najintimniji čin susreta s Bogom koji je moguć čovjeku. U svetoj pričesti susrećemo živoga Krista, sudjelujemo u obnavljanju njegove žrtve za nas i sjedinjujemo se tijelom i dušom s Uskrslim Kristom. U svojoj pastoralnoj pobudnici „Crkvi u Americi“ Ivan Pavao II. je rekao: „Euharistija je živo i trajno središte oko koje se okuplja cijela crkvena zajednica“ (br. 35).

Peta svakodnevna navika zahtijeva tek časak ili dva. Svaki dan u podne zaustavimo se u poslu koji obavljamo da bismo izmolili Angelus ili molitvu Kraljice neba našoj blaženoj Majci, već prema liturgijskom vremenu. To je katolički običaj već mnogo stoljeća. Prekrasan je to način kako nakratko možemo pozdraviti našu blaženu Majku, kao što se svako dobro dijete sjeti svoje majke tijekom dana, te razmatrati utjelovljenje i uskrsnuće našeg Gospodina, što daje smisao našem čitavom postojanju.

Šesta navika je također marijanska – molitva svete krunice i razmatranje njezinih otajstava koja prikazuju život našeg Gospodina i naše Gospe. Kao što je sveti Josemaría rekao: „Za one koji koriste svoju inteligenciju i svoje znanje kao oružje, krunica je najdjelotvornija, jer taj naoko monotoni način usrdne molitve Gospi, kao što djeca mole svoju majku, kadar je razoriti svako sjeme oholosti i razmetanja“(Brazda, 474). Krunica je takva navika koju je, jednom kad je prihvatimo, teško prekinuti. Ponavljajući riječi ljubavi upućene Mariji i prikazujući svaku deseticu za naše nakane, prečicom dolazimo do Isusa, što znači da prolazimo kroz Marijino srce. A on joj ništa ne može odbiti!

Sedma navika je kratak ispit savjesti navečer prije spavanja. Ponovno, sveti utemeljitelj Opusa Dei kaže:„Ispit savjesti. Svakodnevna zadaća. Nijedan poslovan čovjek ne zapušta računovodstvo. A postoji li ikakav važniji posao od onog vezanog za vječni život?“ (Put, 235). Sjednete, zazovete Duha Svetoga za rasvjetljenje i u nekoliko minuta prođete svoj dan u Božjoj prisutnosti, pitajući jeste li se ponašali kao Božje dijete kod kuće, na poslu, sa svojim prijateljima. Također promatrate i ono određeno područje, koje ste uz duhovno vodstvo već identificirali, i za koje znate da ga treba poboljšati kako biste postali sveti. A možete i brzinski utvrditi jeste li bili vjerni onim svakodnevnim navikama koje smo razložili u ovom članku. Nakon toga zahvalite se za sve dobro koje ste učinili i pokajete se za sve ono gdje ste vlastitim pristankom pogriješili. Iza toga slijedi vaš zasluženi počinak koji također želite učiniti svetim – nutarnjim razgovorom s Presvetim Trojstvom i vašom majkom Marijom u trenutcima kad tonete u san.

Ako osoba iskreno promatra svoj dan, bez obzira koliko je zaposlena (a ja izgleda nikad nisam sreo ljude koji priznaju da nisu jako zaposleni osim ako nisu u mirovini), obično može pronaći da svaki dan protrati nešto vremena. Razmislite o toj bespotrebnoj dodatnoj šalici kave u vrijeme kad ste prije posla mogli svratiti do crkve i 15 minuta posjetiti Presveti sakrament. Ili pola sata ili više potrošenog vremena gledajući dosadne i besmislene televizijske programe ili video. Tu je također i vrijeme kad putujete na posao i provodite ga tako da spavate u vlaku ili slušate radio u autu umjesto da molite krunicu. A što je s novinama koje se mogu pročitati za deset umjesto dvadeset minuta, a to se vrijeme iskoristi za čitanje duhovnog štiva? A ručak koji se može završiti za pola sata, pa tako ostane vremena i za podnevnu misu? Ne zaboravite onih pola sata protraćenog vremena na kraju dana kad ste se mogli posvetiti dobrom duhovnom štivu, ispitati svoju savjest i otići na počinak u unaprijed određeno vrijeme te tako obnoviti svoju snagu za bitke sljedećeg dana. Lista se nastavlja. Napravite svoju vlastitu. Budite iskreni sami sa sobom i s Bogom.

Ove nam navike, ako ih ispravno živimo, omogućuju da ispunjavamo drugi dio velike zapovijedi: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ Nalazimo se na zemlji, kao što je bio i Gospodin, „da bismo služili, a ne da budemo služeni“. To se jedino može postići postupnom preobrazbom u drugog Krista preko molitve i sakramenata. Življenje sedam navika omogućit će nam da postanemo sveti i apostoli, te da budemo uvijek sigurni da kad u nečemu velikom ili malom pogriješimo, uvijek imamo Oca koji nas ljubi i čeka u sakramentu pomirenja kao i molitvenu pomoć našeg duhovnika da nas vrati na pravi put.

o. John McCloskey
Preuzeto sa stranice: stellamaris-naklada.com/hr

Hodočašćem svećenika iz cijele Hrvatske u pulsku Arenu, u subotu 28. rujna 2013. godine, započet će svečano proglašenje blaženim sluge Božjega Miroslava Bulešića. Predprogram će početi u 10 sati, a svetu misu u 11 sati predslavit će predstavnik Svetoga Oca, prefekt Kongregacije za kauze Svetih kardinal Angelo Amato, u zajedništvu s više od 500 biskupa i svećenika iz domovine i inozemstva.

U pripremi je liturgijski vodič koji će, osim tijeka misnog slavlja, sadržavati i mnoštvo zanimljivih informacija o Miroslavu Bulešiću.

Najavljen je i hodočasnički itinerarij – vodič za hodočasnike koji dolazeći i Istru budu htjeli posjetiti mjesta koja su bila značajna u životu Miroslava Bulešića. Fotografijama i tekstom biti će predstavljeni Svetvinčenat, Baderna, Kanfanar, Pazinski kolegij i Lanišće, a vodič će biti opremljen kartom Istre i Pule za lakše snalaženje i kretanje prometnicama i ulicama.

U povodu beatifikacije sluge Božjega Miroslava Bulešića, sazvana je prva tiskovna konferencija u četvrtak, 11.srpnja u Puli. Događaj su predstavili generalni vikar Porečke i Pulske biskupije i voditelj Tehničkog odbora mons. Vilim Grbac, voditelj Odbora za medije dr. Josip Grbac i voditeljica biskupijskoga Ureda za javnost Ana Cvitan.

Glavni cilj medijskog odbora je upoznati javnost s likom Miroslava Bulešića osobito jer se do 1990. godine o njemu nije smjelo ni govoriti ni pisati. Kroz mnoštvo događaja, koji će prethoditi samoj proslavi beatifikacije, nastojat će se javnosti približiti lik i djelo tog mladog svećenika, sina ove zemlje, te istaknuti značajke zbog kojih je upravo on, među mnogim stradalnicima podignut na čast oltara.

Tim povodom osmišljena je i nova mrežna stranica posvećenu budućem blaženiku i proslavi beatifikacije. Na adresi www.miroslavbulesic.hr može se naći puno materijala o Miroslavu Bulešiću, tehničke i druge informacije glede proslave u Areni, najave i novosti o događajima koji će prethoditi središnjoj proslavi te mnogi multimedijalni sadržaji.

Svi koji žele sudjelovati na događaju beatifikacije mogu se obratiti svojim župnicima ili izravno prijaviti na e-mail: info@miroslavbulesic.hr, ili putem telefona na 052/635-417, pri Uredu za javnost.

U drugoj polovici kolovoza, neposredno prije obljetnice pogibije (24. kolovoza 1947.) bit će predstavljen novi dokumentarno-igrani film o blaženiku.

Izvor: Porečko-pulska biskupija i laudato.hr

Papa je istakao da je potrebno da život svećenika i redovničkih osoba bude doista autentičan i usklađen s njihovim zvanjem, te ih je pozvao da ne podlegnu kulturi prolaznih vrijednosti.

Ovih dana Papa Franjo je u nekoliko navrata ponovo iznio svoje smjernice za obnovu Crkve. Tako je u subotu, 6. srpnja, na Misi slavljenoj u Domu Sveta Marta istakao da i u životu Crkve postoje „vrlo stare strukture“ koje valja obnoviti bez straha. Tumačeći Isusovu misao „Novo vino u nove mješine“, Sveti je Otac u propovijedi razmišljao o obnovi koju donosi Isus. Riječ je o obnovi koja se prije svega ima dogoditi u našem srcu, naglasio je. Novost Evanđelja obnavlja nas, i obnavlja strukture. Zbog toga Isus kaže da su za novo vino potrebne nove mješine. U kršćanskom životu, i u životu Crkve, ima vrlo starih, trošnih struktura; potrebno ih je obnoviti! – primijetio je Papa.

Nastavljajući se na svoju viziju obnove, još snažnije riječi je uputio na susretu sa šest tisuća sjemeništaraca te kandidatica i kandidata za redovnički poziv, kojima je uputio riječi bez unaprijed pripremljenog teksta.
Ne postoji svetost koja je žalosna, obješena lica, naglasio je tom prigodom Papa. Neki vjeruju da je radost u stvarima koje imamo, u posljednjem modelu smartphonea, u posljednjem modelu automobila, u zabavi u razvikanom trendovskom mjestu za izlazak, ali nije tako.

Papa je istakao da je potrebno da život svećenika i redovničkih osoba bude doista autentičan i usklađen s njihovim zvanjem. „Meni je bolno, a mladima odbojno, vidjeti, svećenika ili redovnicu u luksuznom modelu automobila.“ istakao je. Ne može se voziti u skupim automobilima, oni s potrebni za djelovanje, ali nabavite neki skromni, ako želite i lijepi, ali mislite na djecu koja umiru od gladi“ poručio je papa budućim svećenicima, redovnicama i redovnicama. Prava radost nije u stvarima, nego u susretu, u čuvstvu da si prihvaćen, shvaćen i voljen, stoga se trebamo osloboditi površnosti. Na misi u bazilici s redovnicima dan poslije ponovio je poziv redovnicima da njihov život odražava njihov poziv: „Ljudima su danas potrebne riječi, no više od svega smo im potrebni mi kao svjedoci Gospodinova milosrđa i nježnosti koja grije srce, pruža nadu i privlači ljude dobru, naglasio je Papa.

K.S. Bitno.net

Evo analize bivšeg katolika koji sada za sebe kaže da je ˝ateist libertarijanac˝ i ˝radikalni humanist˝:

˝Glavni problem s pokretom za homoseksualne brakove nije u tome što će možda jednom u budućnosti svećenik biti primoran dati svoj blagoslov gay zajednici, nego u tome što će to omogućiti državi da učini nešto što je tradicionalno bilo izvan njezine nadležnosti: redefiniranje značenja braka i time značenja doma, obitelji i naših najintimnijih veza. Neki pokušavaju prikazati motivaciju za homoseksualne brakove kao nastavak borbe za ljudska prava koja je svoj zamah doživjela sredinom 20. stoljeća, a zapravo bi se ona bolje mogla objasniti kao nastavak i pojačavanje želje moderne države da uđe u naše privatne živote i da preuzme suverenitet nad našim vezama.

Otpočetka je opis kampanje za homoseksualne brakove kao pokreta usmjerenog ka dobivanju većih sloboda bio u najmanju ruku upitan. Za početak, primjetno su izostali prosvjedi običnih građana. Umjesto toga, ovaj pokret pokrenuli su i vode odvjetnici i profesionalni aktivisti, uz potporu direktora i članova uprave investicijskih fondova i novina kao što je The Times. Oni su se aktivno trudili ograditi od štetnog uplitanja javnosti.˝

Tako je u prosincu 2012. u svom eseju ˝Željezna šaka u baršunastoj rukavici homoseksualnog braka˝ pisao Brendan O’Neill, urednik Spiked!-a. Esej je vrijedan čitanja dijelom zbog toga što pomaže uvidjeti kako ateisti prilaze toj temi, a dijelom zato što O’Neill brusi pitanje sirove političke moći u rukama elita (koje nisu samo ˝kulturne elite˝, nego i bogati i moćni ljudi koji žele biti još bogatiji i moćniji) – pitanje koje budi ozbiljnu i legitimnu zabrinutost koju bi katolici i ostali trebali isticati što je moguće češće. Kao što O’Neill kaže: ˝Elitistička priroda kampanje za gay brakove ogleda se i u načinu na koji oni tu temu tretiraju kao nešto o čemu se ne bi trebalo ni javno raspravljati niti trpiti različito mišljenje o tom problemu.˝

Dok se neki podsmjehuju izrazu ˝rat kultura˝, to uopće nije smiješna stvar, pogotovo kad sve više postaje rat na život i smrt, u ovom slučaju, željenu smrt braka. U samo nekoliko odlomaka O’Neill opisuje širu sliku, po mom mišljenju, s oštroumnom jasnoćom i preciznošću:

˝Čini se jasnim da izmaštana slika radikalnih aktivista za ljudska prava koju su cinično izlizali aktivisti za gay brakove nastoji prikriti da se zapravo radi o vrlo elitističkoj kampanji, alergičnoj na svaku raspravu. Jer, u osnovi, gay brak se ne obraća nekoj javnosti željnoj revizije braka, nego uskim potrebama nekih od najelitističkijih slojeva našeg društva. Dobrobit gay brakova za naše vladare i elite je dvostruka. Kao prvo, omogućuje im da se pokažu prosvijećenima i obrazovanima, hrabrima da uvedu dosege civilizacije u suprotnosti sa zadrtom svjetinom koja čini tradicionalni, religiozni ili zaostali sloj društva.

Kao što je jedan promatrač baš jučer rekao: gay brakovi su postali ‘crvena linija’ u politici koja određuje je li netko dobar ili zao. Podupiranje gay brakova postao je ključni kulturalni znak, ponajprije moralne ispravnosti, koji se upotrebljava za sve- od političara preko medijskih kuća do bankara, tj. članova elita koje imaju sve manje prilika za moralno držanje u ovim relativističkim vremenima. Kao drugo i ključno, gay brak zadovoljava instinkt vlasti da se petlja u bračni i obiteljski život, on otvara prostor državnom uplitanju u ono što joj je ranije bilo zabranjeno, uključujući i samo značenje naših najintimnijih veza…

Ono čemu ovdje svjedočimo je da država određuje da uloga braka koja je bila urezana u bezbrojne zajednice tijekom iznimno dugog povijesnog perioda, slobodna od vodstva države, sada više nema značaj ni kulturnu vrijednost, jer od sada državnom intervencijom za brak postaju važni ‘ljubav i predanost’, a ne ‘istaknuta svrha u podizanju i odgoju djece’.˝

Razmislite, na primjer, kako je u siječnju 2012. godine Kalen Holmes, izvršna dopredsjednica Starbucksa izrazila javnu potporu istospolnim brakovima u državi Washington riječima: ˝ Važni zakoni su u srži onoga što mi jesmo i što cijenimo kao tvrtka.˝ Ne pravljenje dobrog espressa. Ne prženje kvalitetnih zrnaca kave. Ne posluživanje kupaca. Ne, ništa od toga nije toliko važno kafiću kao potpora radikalnoj redefiniciji braka. Brilijantnost strategije ne može se poreći: umjesto da se ulove u zamku debate koju jednostavno ne mogu dobiti činjenicama, suštinom ili logikom, podupiratelji ˝gay brakova˝jednostavno kažu: ˝Hej, svi koji su cool vole to i podržavaju!˝ To je kao da smo ponovno u srednjoj školi kad super cool klinci koji nemaju pojma ni o čemu govore manje cool i zbunjenim klincima što da rade i kako da to rade- jer je to jednostavno tako.

Prije mjesec dana O’Neill (koji je napisao nekoliko djela na tu temu) nadovezao se s djelom ˝Gay brak: studija konformizma˝ (11. travnja 2013.), u kojem je istaknuo da u dvadeset godina koliko piše i debatira o politički vrućim i kontroverznim temama ˝nikada nije naišao na temu kao što je gay brak, temu u kojoj se prostor za neslaganje smanjio tako brzo i u kojoj se sporazum tako nemilice guši.˝ Primio je prijetnje smrću. Prijatelji su mu, kako piše, rekli da se ostavi te teme, da nije vrijedna toga. ˝Je li to˝, pita O’ Neill,

˝dobra stvar, dokaz da smo zagrijali debatu o novom građanskom pravu i da je ona strana koja je za ljudska prava pobijedila? Ja ne mislim da je tako. Mislim da to uopće ne možemo nazvati konsenzusom, jer ta riječ jednostavno podrazumijeva dobrovoljni dogovor različitih elemenata. Prije bi se to moglo opisati konformizmom, sporim, ali sigurnim žrtvovanjem kritičkog mišljenja i različitog stava pod pritiskom da se prihvati ono što su gornji slojevi društva definirali kao dobro: gay brak. Zaista, kampanja za gay brakove pruža dobru studiju konformizma, bolni uvid u to kako se meki autoritarizam i elitistički pritisak primjenjuju u moderno doba kako bi se marginalizirao i na koncu, suzbio svaki stav koji se smatra previše osuđivačkim, zaostalim, diskriminatorinim, ‘fobičnim’ ili na neki drugi način nepodesnim.˝

Ovaj esej je također vrijedan čitanja u cijelosti, jer je O’Neillova analiza vrijedna ˝žvakanja˝. Na primjer:

˝U stvari, ovaj nevjerojatni ustanak za ozakonjenje gay brakova ne govori u prilog novom duhu slobode i jednakosti koji bi se mogao usporediti s onim koji je nadahnjivao pokrete za građanska prava u ‘60-im godinama, nego u prilog političkom i moralnom konformizmu našeg vremena, u prilog izvrnutoj praksi neosuđivanja koje osuđuje u ovom našem kompjuterskom vremenu. On govori u prilog načinu na koji, u ovako nekritično doba, ideje mogu postati dogme alarmantnom lakoćom i brzinom, u prilog teškoći izražavanja svog mišljenja i ustrajanja na svom uvjerenju u vremenu kad su sumnja i neslaganje patologizirani. Gay brak sjajno pokazuje kako se politički kadrovi kuju danas i kako se ljude može privoliti da ih private. To je kampanja koja je u svojoj srži elitistička u smislu da je, za razliku od starih boraca za ljudska prava, ona krenula s vrha društva prema nižim slojevima. To je kampanja koja je izrazito nepraštajuća kad je u pitanju neslaganje ili pogovor, implicitno zahtijevajući prihvaćanje svoje agende.

Tako da je od svih usporedbi pokreta za gay brakove i pokreta za građanska prava najupadljivija ona da gay brakovi imaju svoje porijeklo među elitom. Kao što je Caldwell rekao: ‘Još od progresivne ere (razdoblje socijalnog aktivizma u američkoj povijesti, od 1890. do 1920., op.prev.) nikad nije bilo socijalnog pokreta koji su toliko zagovarale elite kao što je to ovaj za gay brakove’. U svojoj novoj knjizi, Michael Klarman opisuje kako su suci, a ne borci na ulicama, predvodili pokret za gay brakove. On čak pomalo bizarno zove suce svojevrsnom subkulturom kulturnih elita koja ‘pokušava biti liberalnija čak i od općeg javnog mijenja kad su u pitanju rodna i gay jednakost’. Još jedna pogodna stvar u vezi pokreta za gay brakove je činjenica da su ga vodili ‘pravnici i profesori’ koji su savjetovali da se ne uključuje javnost jer bi ‘otvoreni zahtjevi za gay brakovima mogli dovesti do koraka unazad’.

Gay pisac John D’Emilio kritizirao je oslanjanje gay aktivista na sudove, s argumentom da je ta ‘uvjerenost da je pravo način na koji se mijenja svijet bila smatrana neobičnom tijekom najvećeg dijela američke povijesti’. Pa ipak, tamo se gay brak pojavio: u sudnicama i kasnije u vijećnicama političkih skupova, među onima koji su ‘liberalniji od javnosti’i, kako je Caldwell rekao: ‘Kad se elite jednodušno zalažu za neki cilj, to može postati neka vrsta zdravog razuma.’ To je bila prva etapa u velikom konformizmu oko gay brakova: njihova transformacija u zdrav razum kroz prihvaćanje i promicanje od strane pravne i političke klase koja se trsila pokazati svoje liberalne temelje i zauzeti povijesni stav u stilu Martina Luthera Kinga u našoj inače površnoj, neinspirirajućoj i neliberalnoj političkoj eri.˝

Jesu li takvi argumenti i analize privlačni onima koji nisu kršćani i koji naginju sekularizmu? Nisam siguran, ali sklon sam uzdahnuti: ˝Do neke granice, ali ne mnogo.˝ Ako su Amerikanci

nekad i željeli raditi po svome i ˝biti svoji ljudi˝ (iskušenje bremenito vlastitim opasnostima), danas se sve više čine zainteresiranima za ispunjavanje dužnosti da trče za popularnim klincima, omatajući se oko njihovih nogu kao psići koji traže gospodara, po mogućnosti nekog sa sjajem i slavom. Pritisak vladajućih je stvaran i strah od gubitka statusa, prestiža i mogućnosti je vrlo stvaran. O’Neill se pita: ˝Koliko drugih ljudi pristaje ne zato što vjeruju u gay brakove, nego zato što ne žele biti, Caldwellovim rječnikom rečeno, smatrani ‘gubitnicima’ koji su podbacili u ‘oponašanju svojih nadređenih’?˝

Carl E. Olson

Carl E. Olson urednik je IgnatiusInsight.com i Catholic World Report. Suator je knjige ˝Da Vincijeva obmana: Razotkrivanje grešaka u Da Vincijevom kodu˝, DVD-a ˝Da Vincijeva obmana˝ i autor knjige ˝Hoće li katolici biti izostavljeni?˝. Pisao je za mnoge katoličke časopise i redovito piše za novine National Catholic Register i Our Sunday Visitor.

Izvor: www.catholiceducation.org

Prijevod: L.Ć./Bitno.net

Što je obilježilo prva četiri mjeseca papinstva?
Papa najviše ističe sažaljenje i nježnost
Papa Franjo je 8. srpnja 2013. godine na Lampedusi uputio snažan apel za nadvladavanjem ravnodušnosti pred brojnom braćom koja trpe. Danas nam Evanđelje govori o Isusovu sažaljenju nad „umornim i iscrpljenim“ mnoštvom. Na takvo je ponašanje Sveti Otac više puta pozvao tijekom ova prva četiri mjeseca svojega papinstva, objavio je Radio Vatikan.

Isus, vidjevši mnoštvo, sažali se nad njim jer bijahu umorni i iscrpljeni kao ovce bez pastira. Papa Franjo upozorava da Isusovo sažaljenje nije samo osjećaj, nego je snaga koja daje život. „To je „sažaljenje“ – rekao je Sveti Otac u podnevnom nagovoru 9. lipnja – „Božja ljubav prema čovjeku; to je milosrđe, odnosno Božji stav u dodiru s ljudskom bijedom, s našim siromaštvom, patnjom, i tjeskobom. Biblijski izraz „sažaljenje“ podsjeća na majčino srce; majka, naime, posebno trpi zbog boli svoje djece. Tako nas Bog ljubi, kaže Sveto pismo. A koji je plod te ljubavi, toga milosrđa? To je život!“, istaknuo je Papa u spomenutom nagovoru.

Blizina i nježnost – dva načina Gospodinove ljubavi

Isusovo sažaljenje postaje nježnost, a to je još jedna od riječi koju je papa Franjo više puta upotrijebio. „Nježnost! Gospodin nas voli nježno. Gospodin poznaje onu lijepu znanost o milovanju, o Božjoj nježnosti“, rekao je Papa na misi u Domu Svete Marte 7. lipnja ove godine. „Bog nas ne ljubi riječima. Približava se i nježno nam pruža ljubav. Blizina i nježnost!“ – istaknuo je Papa – „To su dva načina Gospodinove ljubavi, Gospodina koji se približava i daje svu svoju ljubav pa i kroz najmanje stvari: kroz nježnost. A to je snažna ljubav jer nam blizina i nježnost očituju jakost Božje ljubavi.“

„Neka nas ne plaši konačni sud“ – potaknuo je Papa – „nego neka nas potakne da bolje živimo sadašnjost. Bog nam milosrdno i strpljivo nudi ovo vrijeme da Ga svakoga dana učimo prepoznavati u siromašnima i malenima“, istaknuo je papa Franjo na Misi u Domu Svete Marte 25. svibnja te objasnio da sažaljenje znači prepoznati Krista u drugomu te otvoriti vrata Crkve.

„Mislimo danas na Isusa koji uvijek želi da Mu se svi približimo; mislimo na sveti Božji narod, jednostavni narod koji se želi približiti Isusu; i mislimo na brojne kršćane dobre volje koji griješe te umjesto da otvore vrata, oni ih zatvaraju… Molimo Gospodina da svi oni koji se približe Crkvi nađu otvorena vrata, kako bi susreli tu Isusovu ljubav. Molimo za tu milost“, potaknuo je Papa na spomenutoj misi.

Autor: Radio Vatikan

Ljetni kamp „Škola zajedništva“
Neprocjenjiva avantura s Bogom
Dvadesetak mladih Župe sv. Nikole Tavelića u Kustošiji predvođeni duhovnikom vlč. Ivanom Valentićem te trima animatorima i ove su godine, od 1. do 7. srpnja sudjelovali na ljetnom kampu „Škola zajedništva“ u Caritasovu domu u Kaljama. Program kampa se, kao i prošle godine, temeljio na četirima glavnim uporištima: ljudske vrijednosti, kreativni rad, igra i rast u katoličkoj duhovnosti, objavljeno je na mrežnoj stranici Zagrebačke nadbiskupije.

Dan bi započeo jutarnjom molitvom i razgibavanjem, a nastavio se radom u kampu. Kako bi kuća u kojoj sudionici kampa borave bila uvijek čista pobrinule su se djevojke, dok je zadatak mladića bio obnoviti Caritasov dom, obojiti klupe, počistiti župnu crkvu sv. Mihaela, ali i pomagati mještanima Kalja pri slaganju drva za ogrjev. Za vrijeme kreativnih radionica mladi su izrađivali krunice i križeve koji će se najesen prodavati, a sav novac od prodaje darovat će se jednoj obitelji iz župe. Ne smiju se zaboraviti ni sportske aktivnosti koje su također bile sastavni dio svakodnevice kampa – društvene igre, turniri u odbojci, nogometu i stolnom tenisu.

Otvorite svoje srce Bogu, pustite da vas Krist iznenadi!

Zasigurno najbitnije uporište i odraz onoga na čemu se ovaj kamp temelji jest duhovni program. Mladi su u grupama zajednički promišljali o Evanđelju koje je bilo pripremljeno baš za taj dan te ga pokušali aktualizirati i primijeniti na sebe i svoj život. Papa u miru Benedikt XVI. rekao je: „Otvorite svoje srce Bogu, pustite da vas Krist iznenadi!“. Duhovni plodovi kampa očituju se upravo u tim riječima jer su se mladi kroz svakodnevna klanjanja pred Presvetim, svete mise, šutnju i molitvu otvorili Kristu i dopustili da ih vodi, da im progovara, da ih iznenadi. Raspoloženje koje se osjećalo posljednjeg dana kampa, mladi su ponijeli svojim domovima. „Naučili smo služiti i Boga na prvo mjesto stavljati!“ stihovi su himne koju su sudionici sami napisali i uglazbili. Oni bi ih trebali uvijek sjećati na ono što su u ovih tjedan dana doživjeli i spoznali, ali i biti poticaj kako živjeti, davati se za drugoga i graditi odnos s Bogom i svojim bližnjima.

Organizatori se nadaju širim razmjerima kampa dogodine, te pozivaju i ostale mlade iz drugih župa Zagrebačke nadbiskupije na uključenost, jednostavno poručujući da su ovih sedam dana cjelokupnog rasta mladog čovjeka kroz molitvu, rad, igru i zajedništvo neprocjenjiva avantura s Bogom.

Autor: Martina Gelo

Povodom proglašenja svetim
Priprema se opera o papi Ivanu Pavlu II.
Slijedom najave o proglašenju svetim pape Ivana Pavla II., talijanska produkcijska kuća Cicuta Produzioni priprema operu o životu blaženog pape. Opera pod nazivom “Karol Wojtyla: Istinska priča” govorit će o životu voljenog poljskog pape od njegova djetinjstva do smrti, objavila je EWTN, a prenosi portal Laudato.hr.

Jedna od autora opere Patrizia Barsotti istaknula je da je papa Ivan Pavao II. bio čovjek koji je iskusio brojne teškoće i brojne patnje. “Uvijek je govorio ljudima 'Ne bojte se!', pozivajući ih da pronađu snagu i nastave ići naprijed. To je vrlo važno, osobito u vrijeme ove strašne krize u svijetu“, rekla je Barsotti. Dodala je da je opera namijenjena odrasloj, ali i mladoj publici te se nada da će u njoj svi pronaći snagu da vjeruju u svoje snove i teže tome da ih ostvare. Producent Mauro Longhin opisao je da se radi o osobi koja se uvijek borila protiv straha te je također naglasio riječi Ivana Pavla II. 'Ne bojte se!'. „U današnjem svijetu važnije je nego ikad ne bojati se rizika“, rekao je Longhin.

Opera je napisana na talijanskom jeziku te očekuju da će se izvoditi sljedećih pet godina, a svoju premijeru imat će u Rimu 8. prosinca. Pretpremijera će biti u Vatikanu u listopadu. Već su ugovorene izvedbe diljem Europe i Sjedinjenih Država, a najavljene su i za Latinsku Ameriku i Kubu.

Zanimljivo je da još nisu pronašli glavnog glumca koji će utjeloviti papu Ivana Pavla II. „On mora ne samo fizički sličiti Papi, već i pokazati njegovu osobnost i karizmu. Mora biti simpatičan i drag, ali istovremeno i mističan, no zasad takvu osobu još nismo našli“, rekao je Longhin.

Autor: Laudato.hr

Pripreme za SDM u završnoj fazi
Postavljaju se pozornice za slavlja s Papom
Pripreme za Svjetski dan mladih počele su već prije nekoliko mjeseci, ali još je puno toga na dnevnom redu što se mora učiniti. Jedna od stvari na kojima organizatori trenutno rade jest postavljanje dviju glavnih pozornica, na Copacabani i Campus Fidei, gdje će se odvijati najveći dio slavlja s papom Franjom. Organizatori kažu da im je cilj napraviti pozornice na kojima će svi vidjeti papu Franju, čak i s velike udaljenosti, objavio je Rome Reports.

Ne radi se samo o logistici – organizatori se također trude i za poseban umjetnički doživljaj. Abel Gomes, koji je dizajnirao glavnu pozornicu na Copacabani, kaže kako je njezin izgled inspiriran slikovitom planinskom linijom horizonta u Rio de Janeiru. Druga impozantna pozornica, ona na Campus Fidei, inspirirana je oblikom starih gotičkih katedrala. Njezine glavne značajke su dva tornja na svakom kraju oltara koje nalikuju na dvije ruke sklopljene na molitvu. Između njih nalazi se zlatom obložen križ koji je viši od 100 metara.

Organizatori se nadaju da će projekt biti što prije završen kako bi dočekao stotine hodočasnika koji su se već uputili prema Riju.

Autor: Elizabeta Mikulić/RR

Od 409 identificiranih žrtava, njih 44 bili su dječaci starosti između 14 i 18 godina. Šest dječaka imala su 15 godina kada su ubijeni. Još uvijek se traga za oko 1500 žrtava genocida u Srebrenici.

Tisuće ljudi danas su se okupile u Memorijalnom centru Potočari kako bi obilježile 18. godina od stravičnog masakra i genocida u Srebrenici.

Oko 13.25 sati u Potočarima počelo je, uz plač rodbine, spuštanje lijesova u grobove dok su se čitala imena žrtava i godina kada su rođeni. Svog najmlađeg sina Nermina danas ukopava i Munira Subašić, predsjednica Udruženja "Majka enklava Srebrenica i Žepa". Poslije 18 godina uspjela je pronaći samo dvije njegove kosti, jednu kost ruke i jednu kost noge, piše Klix.

Najmlađa žrtva genocida dobila ime

Beba Have i Hajrudina Muhića, najmlađa žrtva genocida, danas je i službeno dobila ime i rodni list, tako da nije pokopana kao bezimena, već je dobila ime Fatima. Omladinski zbor Zenica otpjevao je "Srebrenički inferno" koji je i ove godine dotaknuo srca i rasplakao mnoge koji su došli u Potočare.

"Htjeli su da se zatre trag bošnjačkog naroda na obalama krvave Drine. Ovdje u Memorijalnom centru u Potočarima leže i ležat će najbolji od nas. Ovdje su kosti onih koji da nisu ubijeni, danas bi bili punoljetni. Naša poruka je pravda, istina, dostojanstvo i opstanak – rekao je načelnik općine Srebrenica Ćamir Đuraković.

"Srce može i mora sve izdržati"

Ramiza Šiljković, koja danas pokapa dva sina, kazala je kako su pronašli samo nekoliko kosti njezinih potomaka. – Javili su nam da su pronašli nešto kosti i pitali me prihvaćam li da ih ukopamo. Mi smo prihvatili. Bar da im nešto napravim dok sam još živa – kazala je kroz plač Šiljković.

Sanela Salihović, koja pokapa brata, kazala je da im je u "neku ruku lakše". – Ipak znam gdje su kosti i gdje ću doći. Ali s druge strane... Srce može i mora sve izdržati – kazala je Salihović.

Danas u Memorijalnom centru u Potočarima pokapaju 409 žrtava masakra. Najmlađa žrtva je beba Muhić, a najstarija je Edhem Rahmanović rođen 1919. godine. Posmrtni ostaci novorođenčeta Muhić pronađeni su u masovnoj grobnici u krugu Tvornice akumulatora u Potočarima, piše Klix.

44 dječaka

Od 409 identificiranih žrtava, njih 44 bili su dječaci starosti između 14 i 18 godina. Šest dječaka imali su 15 godina kada su ubijena. Još uvijek se traga za oko 1500 žrtava genocida u Srebrenici.

Na današnji dan svijet se prisjeća strašnog zločina srpskih snaga koje su u srpnju 1995. godine pobile uglavnom muškarce i dječake iz zaštićene UN-ove zone Srebrenice i okolnih mjesta koje su zaštititi trebale UN-ove snage, no one su ih predale jedinicama Ratka Mladića.

Masakr se često u svjetskim medijima opisuje kao najgori pokolj u Europi nakon 2. svjetskog rata u kojem je ubijeno oko 8 tisuća muškaraca i dječaka koje su bosanski Srbi zarobili nakon ulaska u zaštićenu zonu. Reuters piše da je oko 15 tisuća muškaraca i dječaka uspjelo pobjeći kroz šumu i izbjeći sigurnu smrt.

Zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić uhićen je u Srbiji 2011. godine nakon što je 16 godina bio u bijegu od optužnice Haškog suda. Optužen je za zapovijedanje masakrom u Srebrenici i za svoju ulogu u blokadi Sarajeva.

Kerry: Nitko ne smije negirati genocid

Američki državni tajnik John Kerry "uime predsjednika Baracka Obame i američkog naroda" napisao je u priopćenju da se pridružuje građanima BiH u odavanju počasti i sjećanju na one koji su izgubili živote "u stravičnom genocidu" u Srebrenici, gdje je poginulo 8 tisuće nevinih ljudi.

"Kao što znamo iz povijesti, istina i pomirenje neophodni su za kretanje prema boljem sutra. "Pozdravljamo one koji nastavljaju tražiti pravdu za žrtve i rade na osiguranju da svi građani imaju pravo vratiti se i živjeti mirno u svojim prijeratnim domovima", piše u priopćenju objavljenom na stranicama State Departmenta. "Odbijamo pokušaje ponovnog pisanja ili manipuliranja prošlošću, negiranja genocida ili negiranja multietničkog karaktera BiH", piše Kerry.

Izvor: http://www.vecernji.hr/vijesti/uz-jecaje-molitvu-pokopali-bebu-fatimu-jos-408-zrtava-pokolja-clanak-582410

Ovo vreba i kod nas.
Naši dragi mediji će prešutjet preko ovoga ali ja NE.
Siguran sam da ću nakon ovog teksta dobit po prstima ali pitanje je dana kada će ova sekta doči i kod nas.

Ozloglašena sekta Familija ljubavi, poznata po pedofiliji, incestu, orgijama i iživljavanju nad decom, aktivna je u Srbiji, a najviše u Novom Sadu.

Ozloglašena sekta Familija ljubavi, koja je osnovana u SAD, a koja je poznata po pedofiliji, incestu, orgijama i iživljavanju nad decom, aktivna je u Srbiji, a najviše u Novom Sadu!

Ova sekta krije se iza raznih dobrotvornih i humanitarnih organizacija i uglavnom pikira mališane romske nacionalnosti, decu bez roditeljskog staranja, kao i ometene u razvoju!

- Razne firme, fondacije i udruženja samo su paravan za ovu sektu, a da bi došli u kontakt s decom, članovi organizuju druženja, dečje predstave i štampaju „edukativni“ materijal za decu predškolskog uzrasta – kaže dobro obavešteni izvor “Kurira”.

O koliko opasnoj sekti je reč potvrđuje sama Familija ljubavi, koja se više puta dosad izvinjavala zbog toga što su deci uništavali detinjstvo i mladost!

- Priznajemo da su neka pisanja našeg osnivača Dejvida Berga na pogrešan način tumačila zakon ljubavi kad je reč o seksualnim odnosima između odraslih i dece – napisala je na svom sajtu Karen Zerbaj, sadašnji poglavar sekte. Ona je bila i direktan učesnik u zlostavljanju dece uz pomoć tadašnjeg muža Dejvida Berga.

- Karen je bila osuđena zbog zlostavljanja sina Rikija Rodrigeza i bludničenja nad njim. Riki je, inače, 2005. godine ubio majčinu saradnicu, a onda i sebe. U oproštajnoj poruci rekao je da ne može da nastavi sa životom znajući šta je sve pretrpeo – ispričao je naš izvor. Prvi predstavnici Familije došli su u Srbiju još 1995, donoseći humanitarnu pomoć najugroženijima tokom rata.

- To je opasna manipulacija mladim ljudima i vernicima jer se, navodno u ime Isusa Hrista, pospešuje prostitucija članova komune, čak i pedofilija i pederastija. Na udaru su im izbeglice i lica slabijeg materijalnog stanja – upozoravao je ranije Zoran Luković, policijski inspektor i ekspert iz oblasti sekti.

Volonteri Familije su drugi put došli u Srbiju 2008.

- Oko 50 volontera posetilo je Novi Sad kako bi „podelili božju ljubav, potražili smisao života, doživeli avanturu i bili slobodni“. Grupa od sedmoro mladih odlučila je da ostane, pa su 2011. osnovali udruženje građana, a 2012. otvorili kafić koji je, kako se priča, postao glavno mesto okupljanja ovih sektaša i mesto vrbovanja novih članova – navodi jedan novosadski portal.

ŠTA JE FAMILIJA LJUBAVI?

Sektašku versku zajednicu Familija ljubavi 1968. u Kaliforniji osnovao je Dejvid Berg pod nazivom Deca boga. U sekti su dozvoljena sva sredstva koja pojačavaju ljubav, uključujući i drogu, alkohol, seks i prostituciju, a grupni seks članova komune bio je česta pojava. Seks s osobama koje nisu deo Familije bio je strogo zabranjen, dok je seks između odraslih i dece, dece međusobno i roditelja i sopstvene dece bio dozvoljen.

Familija ljubavi danas je prijavljena kao organizacija koja se bavi brigom o deci bez roditeljskog staranja i starim licima.

FAMILIJA: SAMO ŠTITIMO DECU!

Predstavnica službe za informisanje Familije izjavila je za jedan novosadski portal da je Familija 2010. usvojila pravila koja štite maloletnike.
- Svako ko seksualno zlostavlja decu unutar Familije biće kažnjen izbacivanjem iz organizacije – rekla je ona.

(Telegraf.rs / Izvor: Kurir)

U nedjelju, 7. srpnja na večernjoj Svetoj Misi u crkvi sv. Ante u Humcu pokraj Ljubuškog petorica mladih franjevačkih novaka položilo je prve redovničke privremene zavjete.

Sveto misno slavlje predvodio je novi provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, fra Miljenko Šteko, koji je također i primio zavjete mladih novaka.

Prve zavjete dali su:

fra Hrvoje Ćurčić (župa Male Gospe, Benkovac)
fra Nikola Jurišić (župa Bezgrješnog Začeća BDM, Posušje)
fra Emanuel Letica (župa sv. Franje Asiškog, Bukovica)
fra Jozo Mandić (župa Uznesenja BDM, Široki Brijeg)
fra Antonio Musa (župa Uznesenja BDM, Široki Brijeg)

Možemo i službeno reći da je Animatorsko ljeto 2013. počelo! :o) Naša Prva Lošinjska uspješno je došla u Dom sv. Martina na Malom Lošinju u ponedjeljak gdje su ih dočekali mladi iz Sisačke biskupije :o)

Dvadesetak mladih Župe sv. Nikole Tavelića u Kustošiji predvođeni duhovnikom vlč. Ivanom Valentićem te trima animatorima i ove su godine, od 1. do 7. srpnja sudjelovali na ljetnom kampu „Škola zajedništva“ u Caritasovu domu u Kaljama. Program kampa se, kao i prošle godine, temeljio na četirima glavnim uporištima: ljudske vrijednosti, kreativni rad, igra i rast u katoličkoj duhovnosti. Dan bi započeo jutarnjom molitvom i razgibavanjem, a nastavio se radom u kampu. Kako bi kuća u kojoj sudionici kampa borave bila uvijek čista pobrinule su se djevojke, dok je zadatak mladića bio obnoviti Caritasov dom, obojiti klupe, počistiti župnu crkvu sv. Mihaela, ali i pomagati mještanima Kalja pri slaganju drva za ogrjev. Za vrijeme kreativnih radionica mladi su izrađivali krunice i križeve koji će se najesen prodavati, a sav novac od prodaje darovat će se jednoj obitelji iz župe. Ne smiju se zaboraviti ni sportske aktivnosti koje su također bile sastavni dio svakodnevice kampa – društvene igre, turniri u odbojci, nogometu i stolnom tenisu.

„Otvorite svoje srce Bogu, pustite da vas Krist iznenadi!“


Zasigurno najbitnije uporište i odraz onoga na čemu se ovaj kamp temelji jest duhovni program. Mladi su u grupama zajednički promišljali o Evanđelju koje je bilo pripremljeno baš za taj dan te ga pokušali aktualizirati i primijeniti na sebe i svoj život. Papa u miru Benedikt XVI. rekao je: „Otvorite svoje srce Bogu, pustite da vas Krist iznenadi!“. Duhovni plodovi kampa očituju se upravo u tim riječima jer su se mladi kroz svakodnevna klanjanja pred Presvetim, svete mise, šutnju i molitvu otvorili Kristu i dopustili da ih vodi, da im progovara, da ih iznenadi. Raspoloženje koje se osjećalo posljednjeg dana kampa, mladi su ponijeli svojim domovima. „Naučili smo služiti i Boga na prvo mjesto stavljati!“ stihovi su himne koju su sudionici sami napisali i uglazbili. Oni bi ih trebali uvijek sjećati na ono što su u ovih tjedan dana doživjeli i spoznali, ali i biti poticaj kako živjeti, davati se za drugoga i graditi odnos s Bogom i svojim bližnjima.
Organizatori se nadaju širim razmjerima kampa dogodine, te pozivaju i ostale mlade iz drugih župa Zagrebačke nadbiskupije na uključenost, jednostavno poručujući da su ovih sedam dana cjelokupnog rasta mladog čovjeka kroz molitvu, rad, igru i zajedništvo neprocjenjiva avantura s Bogom.

Martina Gelo

Run Lošinj, run! je program organiziranog rekreativnog trčanja koji već drugu godinu u Malom Lošinju provode Mihaela Petrović i Andrea Fazlić, mladi sportaši, inače Lošinjani sa zagrebačkom adresom – studenti kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Triatlonac Andrea Fazlić, u ovom projektu voditelj trčanja za napredne trkače, kaže da su na ideju da pokrenu jedan ovakav projekt došli nakon što su uočili da u Malom Lošinju redovito ima gostiju koji u jutarnjim satima trče.

“Htjeli smo omogućiti turistima koji trče, a ima ih dosta, da sudjeluju u organiziranom trčanju. Vodili smo se time da ljudi koji trče, radije trče organizirano“ , kaže Andrea, ističući da je veoma zadovoljan što je Turistička zajednica Malog Lošinja prepoznala i podržala ovaj projekt. Program Run Lošinj, run! je privukao i znatnu pozornost medija, a najviše prostora u svojim programima posvetili su mu Radio Lošinj, Radio Rijeka, časopis More i Nova TV.

Run Lošinj, run! je program rekreativnog trčanja podjednako namijenjen početnicima i naprednim trkačima, turistima i lokalnom stanovništvu.

U početku su, kako nam je rekao Andrea Fazlić, prevladavali turisti, ali se sve više uključuju i domaći. Što se turista tiče, Andrea ističe da su za rekreativno trčanje posebno zainteresirani Slovenci. Turisti iz Slovenije su u srpnju prošle godine bili najbrojniji, dok su u kolovozu domaći turisti bili nešto brojniji.

Voditelji programa polaznicima daju trkačke savjete, savjete o prehrani i rehidracji, o važnosti rekreacije, važnosti treninga, konstantnom održavanju forme i dr. Također, nude i obilazak lošinjskih plaža i prirodnih ljepota tijekom treninga. Treninzi se, naime, ne odvijaju svaki dan duž iste staze, na istim lokacijama, nego se iz dana u dan mijenjaju lokacije koje trkači prođu.

Mihaela i Andrea u opisu svoga programa ističu da je to vanstadionski trkački program koji uključuje specifični pripremni, glavni i završni dio trkačkog treninga. Dominantan sadržaj glavnog dijela treninga je kontinuirana aerobna aktivnost niskog i srednjeg intenziteta, naravno prilagođena sudionicima.

Program Run Lošinj, run! država se tijekom srpnja i kolovoza, u jutarnjim satima, od 7.00 do 9.00, svakim danom osim subote i nedjelje.

Andrea Fazlić je posebno zadovoljan što gosti koji se jednom uključe u ovaj program u pravilu dođu ponovo. Neki su sudjelujući u programu Run Lošinj, run! ostvarili značajan napredak u svom rekreativnom trčanju, tako da među sudionicima ima onih koji su upravo u sklopu ovog programa po prvi put u životu istrčali stazu polumaratona.

Izvor: http://www.trcanje.hr/run-losinj-run-program-za-pocetnike-i-za-napredne/6161/

Prije točno deset godina pjevač i kantautor Zlatan Stipišić #Gibonni imenovan je prvim ambasadorom dobre volje UNICEF-a u Hrvatskoj. Na svečanosti u Zagrebu primio je priznanje i tako postao dio velike obitelji poznatih osoba koje diljem svijeta pomažu djeci. Čestitamo mu od srca uz želje da zajedno za djecu radimo i dalje. Tvoji UNICEF-ovci! —

Papa Franjo posjetio je u ponedjeljak, 8. srpnja otok Lampedusu kao znak solidarnosti s emigrantima iz siromašnih zemalja koji stradavaju na granicama Europe u potrazi za boljim životom. Po završetku misnog slavlja na kojem se okupilo petnaestak tisuća vjernika, stanovnika Lampeduse i okolnih područja, Papa je pred kipom Madonna di Porto Salvo (Gospa od sigurne luke), zaštitnice ribara i otoka Lampeduse izmolio molitvu Mariji, Zvijezdi mora.

Papina molitva Mariji, Zvijezdi mora

Marijo, Zvijezdo mora,
još jednom dolazimo k tebi pronaći utočište i mir,
moliti za zaštitu i pomoć.
Majko Božja i Majko naša, svrni svoj nježni pogled
na sve one koji se svakodnevno suočavaju s opasnostima mora
da bi svojim obiteljima osigurali nužna sredstva za život,
da bi štitili poštivanje stvorenoga, da bi služili miru među narodima.
Zaštitnice iseljenika i putnika, majčinskom brigom budi uz muškarce, žene i djecu
koji su prisiljeni pobjeći iz svojih zemalja u potrazi za budućnošću i nadom.
Neka se susret s nama i našim narodima
ne pretvori u izvor novog i težeg ropstva i ponižavanja.
Majko milosrđa, izmoli oprost nama koji smo,
zaslijepljeni sebičnošću, nadvijeni nad vlastitim interesima i zatvorenici naših strahova,
neosjetljivi za potrebe i patnje braće.
Utočište grješnika, izmoli obraćenje srca
onima koji stvaraju ratove, mržnju i siromaštvo, iskorištavaju braću i njihovu krhkost,
bave se nedostojnom trgovinom ljudskim životom.
Uzore ljubavi, blagoslovi muškarce i žene dobre volje,
koji prihvaćaju i služe onima koji se iskrcavaju na ovom tlu:
neka primljena i darovana ljubav bude sjeme nove bratske povezanosti i zora svijeta mira.
Amen.

Kada trkači obično razgovaraju o treninzima, brojke koje se provlače su najčešće vezane uz tjednu ili mjesečnu kilometražu te intervalne treninge i brzine izvođenja istih te broj ponavljanja. Za mali napredak u rezultatskom smislu obično bude okrivljena premala mjesečna kilometraža, dok se o kvaliteti pojedinog treninga ne govori, a odmor kao dio treninga praktički ne spominje.



Dužine, intervali, tempo i… lezi, odmori, ne boj se

Žestoki trening i naporan rad se provlače kao misao vodilja do vrhunskog rezultata, a posebice iz zapadne kulture prožete protestantskom etikom te „work hard„ principom, što stoji za ostvarivanje vrhunskog rezultata.

Međutim i rekreativni trkači, a posebice trkači početnici s malo iskustva, usvajaju principe treninga vrhunskih trkača. Slično ljubiteljima automobilizma koji na cesti u svojoj „stjuniranoj“ Opel Corsi umisle da su Schumacher.

Posljedice su obično ozljede, pretreniranost, mali napredak, a tko to preživi, reći će zagovaratelji velikih dužina, postaje vrhunski trkač.

Ni oni nisu potpuno u krivu, međutim u cijeli trenažni proces, ma kakav on bio treba ukomponirati odmor. Odmor je dio treninga, moglo bi se reći i najvažniji dio treninga, kada tijelo prihvaća ono što se radilo na treningu.

Prisjetite se učenja pjesmica napamet u osnovnoj školi („kasni ćuk il’ netopir..željeznicu guta već daljina…“). Dan prije ste učili, učili i nekako su se još uvijek javljale greške pri ponavljanju, a slijedeći dan ujutro ste ju recitirali kao glumac HNK. Trening ponavljanja pamćenja je imao efekt tek nakon što se mozak odmorio i dublje pohranio i bolje organizirao informacije. Mišići, kardiovaskularni sustav i ostale tjelesne komponente potrebne za trčanje, ne razlikuju se od tog principa.

Tijelo stalno teži ravnoteži i prilagođavanju na nove situacije. Svaki trening je stres za tijelo i ono se prilagođava tom stresu na način da postaje jače te da bi kasnije moglo izdržati još veći stres tj. u ovom slučaju trening. Proces „jačanja“ se događa između 2 treninga tj. u fazi odmora te je zbog toga to jako bitan segment cijelog trenažnog procesa.

Više je manje i obrnuto…

Nedovoljno odmora između treninga će rezultirati time da se tijelo nikada neće dovoljno prilagoditi novim izazovima i doći će do onog kojeg neće moći savladati. Tada će treniranje rezultirati s ozljedom, sindromom pretreniranosti ili gubitkom motivacije.Naravno, postoji i obrnuti proces. Ako između 2 treninga ima previše odmora tada se efekti prijašnjeg treninga gube. (učenje pjesmice napamet u nedjelju, a odgovaranje za 7 dana, bez ponavljanja između).

Kako naći ravnotežu između previše i premalo treninga i odmora ovisi o individualnom pristupu. Svatko je poseban na svoj način i potrebno mu je više ili manje odmora, a do toga koliko je to vremena, obično se dolazi modelom pokušaja i pogrešaka. Vlastitih ili trenerskih.

Jedan trener je rekao: „Svi znaju kako jako trenirati, jedino što oni najbolji znaju na vrijeme stati i odmoriti“.

U većini slučajeva veći problem je previše treniranja. Naime, previše odmora se okrivljuje za mali napredak pa se to kompenzira sa povećanim brojem i intenzitetom treninga. Osim odmora od treninga, potrebno je odmoriti se i od utrka te je pohođenje istih iz vikenda u vikend također besmisleno, a pogotovo ako se svaka trči maksimalno.

Ovo su principi kojih bi se prvenstveno trebali držati početnici u trčanju, a koje nakon nekoliko istrčanih utrka ponese euforija i trkačka ovisnost te počinju pretjerivati.

Postoji više modela i mišljenja o tome kako i kada bi se trebalo ili ne stati na loptu. Možete ih do besvijesti slušati nakon lokalnih utrka ili treninga jer ispada da je svaki trkač jedan model. I to je u redu. Problem je što svatko misli da je on „jedini ispravni“ model. Jedan od takvih je i prikazan u prošlim izdanjima „Runners Worlda“ , a više o tome proučite na slijedećoj poveznici: www.runnersworld.com/running-tips/time-rest

Napisao: Pavao Vlahek

Izvor: http://www.trcanje.hr/odmor-kao-dio-trkackog-zivota/6176/

Kontinuitet je najvažniji za napredak, i ako ga nemate, sve ostale stvari koje imate su nebitne. A da biste imali kontinuitet – morate biti umjereni u treninzima, drugom riječju, ne trenirajte više nego tijelo može apsorbirati, jer samim tim riskirate da se pretrenirate, razbolite ili ozlijedite. To se obično dešava kada biste to najmanje htjeli, zato je važno da slušate tijelo ako vam ono nešto govori da nije u redu. Nekoliko dana pauze neće škoditi, ali tjedni bez treninga vam mogu oduzeti sav vaš dosadašnji uloženi trud.

Prisilni odmor najčešće traje do sedam dana, pa ću ukratko napisati kako biste trebali reagirati poslije tog razdoblja kada se vratite u treninge.

Do četiri dana propuštenog treninga

Vratite se na trening kao da se ništa nije dogodilo. Nemojte pokušavat nadoknađivati propuštene treninge. Uguravanje dodatnih treninga unutar sljedećih nekoliko dana može prouzrokovati još jedno raspadanje za koje ćete morati dodati još nekoliko dana prisilnog odmora. Morate shvatiti da se neće desiti ništa ako tu i tamo propustite par dana treninga, pod uvjetom da se to dešava rijetko.

Od četiri do sedam dana propuštenog treninga

Ako ste propustili treninge zbog bolesti, što je najčešći slučaj, nećete biti spremni da se vratite normalnim treninzima iako više nemate nikakvih simptoma bolesti. Bolest je utjecala na promjenu kemije vaših stanica u tijelu i to izravno utječe na vaš kapacitet treninga koji možete apsorbirati. Ovo će se najjasnije pokazati na treningu jer će vam puls biti viši od uobičajenog za određeni tempo/brzinu kojom se inače krećete. Ako je to slučaj morat ćete propuštene treninge tretirati kao da niste malo više od sedam dana trenirali, bez obzira što ste se vratili na treninge i prije.

Ako propušteni treninzi nisu zbog bolesti i spremni ste za treninge, trebati ćete napraviti neke modifikacije u svoj plan. Najbolja promjena koju biste mogli napraviti da propušteni tjedan uvrstite u vaš plan kao tjedan za odmor. Iako ste pomaknuli vaš trening blok, vaši treninzi više neće biti sinkronizirani da vas dovedu na vrh forme za vašu prvu glavnu utrku.

Više od 7 dana propuštenih treninga

Ako i nakon sedam dana niste u stanju vratiti se na treninge, forma će vam sve naglije padati progresivno svaki dan, te nakon mjesec dana netreniranja morati ćete sve početi ispočetka. Savjetujem da učinite sve da se vratite unutar tjedan dana treninzima. Najbolji lijek za to je prevencija, slušajte svoje tijelo. Ako se ne osjećate u redu, radije odmorite nekoliko dana nego da kasnije morate odmarati tjednima, a trud i vrijeme koje ste uložili u trening se više neće računati, i morati ćete početi sve ispočetka.

Napisao: Damir Mesec

IzvoR. http://www.trcanje.hr/sto-i-kako-nakon-propustenih-treninga/4153/

U Mali dom stigla je poruka - djeca s odjela dječje onkologije i hematologije KBC Rebro žele nositi narukvice prijateljstva Malog doma. Njih par poslali su nam fotke. Evo naših velikih prijatelja s njihovom asistenticom Anom e

Pronađeno nedonošče smješteno je u inkubator na Odjelu pedijatrije osječkog KBC-a. Liječnicima i osoblju stiglo je u platnenom "cekeru".
Tek rođena beba ostavljena je jutros ispred Doma zdravlja u osječkom naselju Jug 2. Pronašao ju je oko 6 sati, kako neslužbeno doznajemo, jedan građanin. Osoblje bolnice djevojčicu je od milja počelo nazivati Zvjezdana.

Dijete je ispred Doma zdravlja pronašao Ivica Mihaljčuk.

Pronađeno nedonošče smješteno je u inkubator na Odjelu pedijatrije osječkog KBC-a. Liječnicima i osoblju stiglo je u platnenom "cekeru". Svi su se odmah "sjatili" oko curice i rekli: "Naš zvijezda je rođena!". Curica koja je tek došla na svijet tako je dobila ime Zvjezdana. Kako su izvijestili iz KBC-a Osijek, dijete je rođeno osam tjedana prije vremena. Teško je 1800 grama i dugačko 44 centimetara. Pretpostavlja se da je rođeno sat vremena prije nego što je ostavljeno pred Domom zdravlja.

– U dobrom je stanju i samostalno diše. U inkubatoru će biti dok ne bude zrela, odnosno dok ne bude mogla samostalno jesti – rekla je neonatolog dr. Vesna Milas. Nakon svega, brigu o djetetu preuzet će osječki Centar za socijalnu skrb.

Izvor: http://www.vecernji.hr/vijesti/osoblje-bolnice-napustenoj-bebi-dalo-ime-zvjezdana-clanak-581395

15 žena koje su napravile abortus odlučile su podijeliti svoja najosobnija i najbolnija iskustva kako bi upozorile druge na duboku bol i patnju koje dolaze kao posljedice abortusa.

„Emocionalno sam bila olupina. Osjećala sam se sljedeći dan prazno, tužno, nijemo... Znala sam da sam napravila ogromnu pogrešku. Iz sveg srca želim da sam postupila drugačije.“
Carrie Camilleri

„Imala sam 18 godina kad sam ostala trudna. U trećem mjesecu trudnoće napravila sam abortus. Otprilike sedam godina kasnije... moje se srce raspuklo, bila sam toliko obuzeta tugom. Kako sam mogla uzeti život svom nerođenom djetetu?“
Tewannah Aman

„Rekli su mi da ću biti izvan svijesti oko osam minuta i da ću se nakon toga osjećati malo nelagodno. Lagali su, to je uništilo deset godina mojega života.“
Mae Abbott

Sonya je napravila abortus i sada savjetuje drugim ženama: „Nemojte to učiniti. Žaljenje radi nepromjenjive odluke je kao da gledaš tužan film iznova i iznova i nadaš se da će ovoga puta drugačije završiti, ali neće, nikada. Kao u pjesmi Whitney Houston - nemojte baciti svoje čudo!“
Sonya Kaye

„Bila sam obmanuta, nije mi rečena istina o tome što abortus znači za život nerođenog djeteta. Nisu mi rekli da je u desetom tjednu trudnoće, u kojem sam ja bila kad sam abortirala, moje dijete već potpuno formirano. Uvjerili su me da radim nešto potpuno prirodno, poput odlaska zubaru radi čišćenja zuba.“
Stephanie Williams

„Nakon prvog abortusa bila sam depresivnija. Razvila sam ljutiti karakter i postala sam vrlo nasilna. Nakon drugog, nisam primijetila nikakvu promjenu. Kad sam ga učinila po treći put, moje samopoštovanje je već bilo stvarno nisko, a nakon četvrtog postala sam izuzetno promiskuitetna i imala sam nagon za samouništenjem. Tijekom godina, sa svakim sam abortusom postajala sve depresivnija i dobivala sam sve više i više kila!
Cecilia Gomez

„Mašina za usisavanje se uključila uzrokujući ogromnu bol. Bila sam uplašena, toliko me jako boljelo. Htjela sam vrištati. Htjela sam da prestane. Odjednom sam shvatila da je beba unutra. Ubijali su moje dijete!“
Michaelene Jenkins

„Rast i sazrijevanje mog odnosa s Bogom uklonilo je bol mojih prošlih grijeha. Samo je Isus jedini iscjelitelj naših boli. Proći kroz proces žaljenja za svojim djetetom, kao što bi prošli za svaku osobu koju ste izgubili, vrlo je važno. Ženama koje su imale više abortusa poručujem da njihov grijeh nije ništa gori od mog jednog abortusa. Grijeh je grijeh! Zatraži oprost od Boga i pokaj se, i Bog više neće stavljati te grijehe pred svoje oči. Kao da ih više nema.“
Jeniece Learned

„Odluka za abortus je bila najveća, najtragičnija pogreška u mojemu životu. Ako postoji išta što mogu posvjedočiti ili učiniti kako bih razuvjerila ženu ili muškarca da se odluči za abortus, ja ću to učiniti.“
Carna Spinella

„Ako abortiraš svoje dijete, to će te dijete proganjati do kraja tvojega života jer ga niti jedno drugo dijete ne može zamijeniti. Vaši problemi neće nestati već će se samo umnožiti. Razgovarajte s drugima koji su učinili abortus, s onima koji su odlučili da neće abortirati, s onima koji su pronašli druge načine kako bi dali život a ne smrt svojoj djeci. Abortirati dijete je pogrešno. Čak i ako ne vjeruješ u to sa sigurnošću, ne bi li bilo pametnije pogriješiti na strani života. Abortus je nepovratan, nakon što je učinjen, nemate više opcija.“
Margaret Carson

„Rečeno mi je da sam ga 'uhvatila' u najboljem trenutku jer je još uvijek samo mala nakupina tkiva (4-6 tjedana). Čovječe, kako sam se zavaravala! U kojem sam neznanju bila.“
Lisa and Will Windham

„Dva tjedna nakon abortusa uhvatili su me trudovi. Zateturala sam u kupaonicu i tamo sam, s mužem pokraj sebe, porodila dio svog djeteta koji je doktor propustio izvaditi. Bila je to glava djeteta. Nakon toga budila sam se usred noći misleći da čujem plač djeteta. Još uvijek imam noćne more u kojima sam prisiljena gledati kako moje dijete trgaju na komade. Jednostavno mi nedostaje. Konstantno se budim i želim ga dojiti, želim ga nositi i to je nešto što mi liječnik nije nikad rekao da ću doživjeti.“
Lori Nerad, bivša nacionalna predsjednica „Žena podvrgnutih abortusu“

„Znam milijune žena diljem zemlje koje se osjećaju kao ja u svezi abortusa. Sve nekako duboko u sebi osjećamo da smo donijele strašnu odluku i niti jedna skovana fraza o izboru i pravima ili pak osporavajuća biološka i fetalna činjenica može ikad izbrisati istinu. Jer mi, kao majke, instinktivno znamo, tijekom mirnih trenutaka samoće, da smo okončale život zasebnog ljudskog bića koje je raslo unutar svake od nas.“
Susan Carpenter-Mcmillan

„Abortus uništava vlastitu sliku vrijednosti i dostojanstva. Prodali su mi i ja sam kupila ideju da je abortus jednostavno stvar izbora. Koristila sam abortus kao kontracepciju sve do četvrtog. U sebi sam pak osjećala da to djelo samo po sebi mora biti pogrešno. Da sam bar malo više razmislila o abortusima kad sam se odlučivala za njih! Da mi je samo jedna osoba rekla: Star to što činiš je pogrešno, to je moglo promijeniti smjer mojega života.“
Star Parker

„Molim vas da shvatite da abortirajući svoje nerođeno dijete nećete učiniti da dijete ode. Vaše će dijete biti u vašem srcu cijeli život. Osjećaj krivnje, srama i usamljenosti nakon abortusa je užasan. Nakon što učinite abortus ne možete se vratiti i to promijeniti.“
Lisa Burroughs


Izvor: Dnevno.hr

Svi ljudi dobre volje pozvani su na treće po redu molitveno klanjanje na nakanu pokretanja Socijalne samoposluge u našem gradu, a u organizaciji mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda i Frame. Klanjanje će se održati u četvrtak, 11. srpnja u crkvi Uzvišenja Sv. Križa u Sigetu, poslije večernje svete mise koja započinje u 18:30 sati, a predvodit će ga fra Petar Horvat.

Ukoliko ste u mogućnosti, od kuće donesite barem jednu trajnu prehrambenu namirnicu i/ili higijensku potrepštinu koju bi mogli darovati za potrebite. U prethodne dvije akcije sakupljeno je više od 500 artikala. U svibnju je pripremljeno devet paketa od prikupljenih namirnica, dok je u lipnju ukupan broj narastao na četrnaest paketa. Svi paketi su podijeljeni potrebitima.

Ususret animatorskom ljetu na Malom Lošinju
Ljeto za životne promjene
Dok prva grupa mladih animatora Zagrebačke nadbiskupije provodi svoje prve dane na Malom Lošinju mi smo odlučili vama predstaviti ovaj važan projekt Ureda za pastoral mladih. Razgovarali smo s Natalijom Bačić, jednom od animatorica voditelja, koja nam je predstavila program ovogodišnjeg animatorskog ljeta te prije svega podijelila s nama svoja iskustva ovog po mnogo čemu posebnog ljetovanja. Natalija nam je otkrila zašto je to iskustvo koje mijenja život te koja se poruka krije iza ovogodišnjeg gesla „Neka se moja molitva uzdigne k Tebi!“.

Natalija, ti si jedna od animatorica ovogodišnjeg animatorskog ljeta na Malom Lošinju. Predstavi nam ukratko ovogodišnji program?

Mladi animatori će u Godini vjere u Malom Lošinju razmišljati o molitvi. Kao i svake godine, sudionike očekuje bogat program, zanimljive radionice i prekrasna iskustva koja će ondje steći. Onima koji idu prvi puta, uvijek govorim kako se imaju čemu veseliti jer je animatorsko ljeto zaista jedno posebno iskustvo, a to zna svatko tko je to iskustvo doživio.

Koji je cilj animatorskog ljeta i zašto je ono važno za pastoral mladih?

Cilj je pomoći mladima u rastu u vjeri, konkretnom angažmanu na župama, formirati ih u animatore. Jedan od načina služenja Crkvi je biti animator. Animirati znači zabaviti, razveseliti, a etimološki gledano, dolazi od latinske riječi animare, što bi značilo dati dušu, dati život. Cilj animacije je pomoći mladom čovjeku da načini svoj vlastiti izbor života utemeljen na vrijednostima. Možemo reći da je animacija i stil odgoja. Animatorsko ljeto je posebno važno za pastoral mladih, to je projekt gdje se formiraju mnogi mladi koji će svojim radom, svatko u svojoj župi, doprinijeti boljitku čitave Nadbiskupije. Također, važno je i radi koordinacije raznih projekata kroz godinu na razini Nadbiskupije.

Kako su tekle pripreme za ovogodišnji susret?

Naš je povjerenik vlč. Ivica Budinšćak pomno razrađivao program za ovu godinu, što je vidljivo po tematskoj povezanosti animatorskog ljeta s aktualnim događanjima u Crkvi. Stoga možemo reći da su se prve ideje počele razvijati vrlo rano, a kasnije ih je samo trebalo razraditi, što je ekipa iz Ureda činila postupno kroz godinu. Na samom kraju trebalo je riješiti još samo neka tehnička pitanja, odabrati boju majice (što nije bilo lako), upoznati animatore voditelje s katehezama te planom i programom.

Svake je godine mnogo mladih koji po prvi puta sudjeluju na animatorskom ljetu. Što mogu očekivati sudionici ovog po mnogo čemu posebnog ljetovanja?

Možda će zvučati suviše radikalno, no mladi zaista mogu očekivati da će im iskustvo animatorskog ljeta promijeniti život. Nekima više, nekima manje, ali promjene će sigurno biti prisutne. Tih tjedan dana ostavit će neizbrisiv trag u srcu svakog sudionika, a kasnije je onda na svakom pojedincu da „održava“ promjene koje su ondje započele. Lošinj je, uz to što je mjesto zabave i rada, druženja, rekreacije i upoznavanja s drugim mladima, mjesto molitve te duhovnog napretka, a tih sedam dana se može shvatiti i kao svojevrsna duhovna obnova. Nakon animatorskog ljeta se svatko vraća u svoju sredinu gdje mora započeti ili nastaviti svoje djelovanje te primijeniti svoja iskustva i znanja naučena na Lošinju.


Možeš li se ukratko prisjetiti prošlogodišnjeg susreta kada si išla kao sudionik? Što je ono najvrijednije što je animatorsko ljeto na Malom lošinju tebi pružilo?

Uvijek rado odlutam u mislima u svoju četvrtu prošlogodišnju lošinjsku grupu i s veseljem se prisjećam tih dana. Najvrijedniji je svakako osobni napredak u duhovnom smislu te brojna pozitivna iskustva i mnogi ambiciozni, talentirani i entuzijastični mladi katolici koje sam ondje upoznala. Zaista mogu o svom iskustvu govoriti isključivo u superlativima!

Ove godine ideš po prvi puta kao animator. Koja su tvoja očekivanja? Što bi najviše željela prenijeti mladima s kojima ćeš raditi?

Željela bih da svaki sudionik doživi ono što sam ja doživjela i da te pozitivne promjene kasnije razvija i produbljuje, što ovisi o kasnijem vlastitom angažmanu svakog pojedinca. Očekujem da će mladi ove godine dobiti jednu široku dimenziju o molitvi, proširiti svoje vidike te da ćemo ih potaknuti na veće zalaganje i rad u svojim župnim zajednicama, dekanatima i u Nadbiskupiji.

I za kraj – koju poruku ovogodišnje animatorsko ljeto želi ponuditi mladima?

Geslo ovogodišnjeg animatorskog ljeta je „Neka se moja molitva uzdigne k Tebi!“. Želimo poručiti mladima da je snaga molitve uistinu ogromna, ona je „ključ za Nebo“, kako kaže sv. Augustin. Ona je nužna i mi duhovno ne možemo preživjeti bez molitve.

Autor: Ivana Tomas

Od 1. do 6.7. u pastoralnom centru bl. Ivana Pavla II. u Postiri na Braču ljetovalo je četrdeset srednjoškolaca.
Nekima je ovo bila druga, odnosno treća godina da ponovo dolaze. Dani su bili ispunjeni kupanjem, druženjem, kartanjem na plaži, zabavnim večerima i molitvom. Centralni dio dana je bila sveta misa koju je svaki dan predvodio don Ivan Šibalić i koji je svakodnevno poslije ručka i večere bio mladima na raspolaganju za razgovor i ispovijed.
Isto kao i prošle godine, na inicijativu mladih, zadnju večer organizirano je cijelonoćno klanjanje gdje su se dogovorene grupe mijenjale svakih sat vremena. Prije samog klanjanja jedan je mladić podijelio svoje svjedočanstvo o vjeri i svom obraćenju koje se dogodilo nakon prošlogodišnjeg ljetovanja na Braču.
Uz puno lijepih uspomena, sklopljenih prijateljstava i ''napunjenih baterija'' srednjoškolci su već počeli kovati planove za iduće ljeto i ponovni dolazak. :)

Hrvatska usred Kuvajta! Mora se priznati da je prethodna rečenica pomalo čudna i zbunjujuća za početak članka. No, sve postaje jasno onoga trenutka kada shvatite da se u glavnom gradu Kuwait Cityju nalazi hrvatski kafić koji na najbolji mogući način promovira Hrvatsku kao turističko odredište. Samo ime ”Cro Cafe Dubrovnik” sve govori.

U Kuvajtu trenutačno borave igrači zagrebačkog malonogometnog kluba Alumnus, koji nastupaju na neslužbenom svjetskom klupskom prvenstvu, pa su iskoristili priliku da posjete kafić. Kuvajćani inače nisu baš informirani o Hrvatskoj, tako da je ovaj oblik promocije i više nego koristan.

Imali smo čast porazgovarati s Krešimirom Barbarićem, jednim od vlasnika. Suradnja djeluje po principu pola-pola, a uz njega je tu i Jefić Dario iz Kastva. Obojica se mijenjaju svakih mjesec i pol dana. Ipak je potrebno da vlasnici nadgledaju rad kafića, zato jer naš sugovornik kaže da su Kuvajćani općenito lijen narod i samo traže priliku za odmorom.

Cro Cafe Dubrovnik aktivno radi na promociji

- Uz pića nudimo i neku osnovnu brzu kuhinju, poput hamburgera i sendviča. Ideja je bila da na ovaj način krenemo s turizmom, da naš kafić bude infopunkt iz kojeg bi počeli reklamirati Hrvatsku kao turističko odredište. Planirali smo promovirati hrvatsku hranu i pića, ali smo na kraju odustali od toga. Proizvodi poput pršuta i vina ne prolaze u Kuvajtu, a ista je priča s vinima i žesticama. Ovdje je zabranjeno konzumirati alkohol. Komplicirana je i procedura uvoza hrane i pića. Stoga na sve druge načine promoviramo Hrvatsku – započeo je Krešimir Barbarić, jedan od vlasnika kuvajtskoj Cro Cafea Dubrovnik.

Kafić se nalazi u Kuwait Cityju u kvartu Salmiya, a ideja je da spomenuti dvojac u narednih nekoliko godina otvori još nekoliko kafića u ovoj državi. Svi bi trebali biti uređeni u hrvatskom stilu sa slikama iz Hrvatske, kao što je slučaj s postojećim Dubrovnikom.

Vizni režim otežava dolazak Kuvajćana

- Ovdje smo od 2006. godine. Krenuli smo s idejom da prodajemo vodu, već smo bili na korak do toga da kupimo jednu punionicu u Bosni i Hercegovini. Logika je bila da Arapima u pustinji treba voda. Međutim, kdošli, vidjeli smo da su sve jake korporacije osigurale ovaj dio i da je voda bila dostupna po niskim cijenama. Na kraju smo ušli u posao s polietilenom, točnije s njegovim granulama. U pitanju su skoro iste granule koje koristi naš Dioki, a dok je on propao, ovdje kod nas cvjetaju ruže i zadnjih šest godina smo zastupnici tog granulata za područje bivše Jugoslavije – kaže Barbarć i dodaje:

- Ideja je da još aktivnije krenemo s promocijom turizma, da počnemo dovlačiti kuvajtske sportske klubove na pripreme i da općenito Kuvajćani vide ljepote Hrvatske. U ljetnim mjesecima si većina uvijek priušti odlazak u Europu, a zašto ne bi izabrali Hrvatsku kao svoje odredište? Nažalost, Hrvatska i Kuvajćani su još uvijek nepoznat pojam. Velika većina turističkih agencija ne zna na Hrvatsku, svima je upitnik iznad glave kada spomenem našu zemlju. Smatram da je glavni razlog vizni režim. Da bi Kuvajćanin došao kod nas, on mora otići u hrvatsku ambasadu u Kairo. Što mislite koliko je njih zainteresirano da uzme svoju obitelj pod ruku i sjedne na avion da bi otišli do ambasade u Egipat? Naravno da nitko nije. Situaciju malo spašava Schengenska viza. Sve druge države su riješile da se vize mogu osigurati u Kuvajtu, ali jedino mi još uvijek kaskamo.

Tridesetak Hrvata boravi u Kuvajtu

Navedeno zaista čudi, posebno iz razloga što je Kuvajt jedna od bogatijih svjetskih zemalja. U njemu ne boravi previše Hrvata, tek oko tridesetak. Nešto više ima ljudi iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Uglavnom je riječ o doktorima, inženjerima ili sportašima. Temperature su tijekom ljeta vrlo visoke, prelaze 50 stupnjeva Cezijevih, ali je prednost ta što nema vlage, pa se mogu podnijeti relativno dobro. Za vrijeme Ramazana kafići rade tek od 19.00 sati, tako da je i to nešto novo s čim su se susreli Hrvati. Također, zanimljivo je da se Kuvajćani vole aktivno baviti sportom, ali kao publika nisu aktivni.

- Naš je kafić odlična polazna točka da zainteresiramo što više Kuvajćana. Njih zanimaju samo hoteli s 4 ili 5 zvjezdica, ne zanima ih boravak u apartmanima i kampovima. Naravno da takvi gosti puno troše, a i poznato je da su Kuvajćani jedni od većih investitora u cijelom svijetu. Kod nas to nažalost nije tako, zbog već spomenutih viza i brojnih procedura. Onemogućili smo im lagan dolazak i zaradu od turizma.

Brojne povlastice za Kuvajćane

Ljude u Hrvatskoj će sigurno šokirati podatak da svakih godinu dana netko od vladajućih odluči donirati novac narodu. Cilj je da se vladajući dodatno približe građanima. Tako je nedavno građanima donirano 100 milijuna kuvajtskih dinara, što je 2 milijarde kuna. Pravih Kuvajćana ima nešto manje od milijun. Stoga je svatko, bez obzira bilo u pitanju dijete ili odrastao čovjek, dobio po 100 kuvajtskih dinara. Idući je put opet donirano 100 milijuna kuvajtskih dinara, ali onima kojima je potrebna pomoć. Potom su odgovorne vlasti donijele odluku kojim će se ljudima pomoći kako bi izašli iz problema.

- Projekt s kafićem ide polagano. Dobili smo potporu nekih hrvatskih hotela i hotelskih grupacija. Njih zanimaju ljudi iz Kuvajta kao gosti. Nećemo dići ruke od cijelog projekta, tim više jer Hrvatska ima što za ponuditi, a i uložili smo velike novce kako bi educirali što više lokalno stanovništvo o Hrvatskoj. Idemo naprijed korak po korak, a hoće li proces ići brže ili sporije, sve ovisi o brzini dobivanja viza. Zapravo Kuvajćanima šaljemo poruku da nisu dobrodošli gosti u Hrvatsku. Trebaju li oni nama ili mi njima, odgovor je jasan – rekao je Barbarić.

Nema poreza, nema kamata na kredite

U Kuvajtu nema poreza, a praktički su i režije nepostojeći pojam. Ne postoji ni porez na dobit, a kada se diže kredit, onda Kuvajćani vraćaju samo onoliko koliko su i podigli, bez kamata. Kada stranci podižu, onda plaćaju malene kamate. Kada Kuvajćanin završi fakultet, odmah dobije pravo na kuću. Ako ne želi kuću, dobije gradilište i novac, a ako ne želi ni to, onda dobije novce s kojima može graditi kuću. Uz sve to dobije i 300.000 kuvajtskih dinara za opremanje kuće, a u pitanju je naravno beskamatni kredit.

- Koliko god smo mi nepoznata pojam Kuvajćanima, toliko su i oni nama. U Hrvatskoj nam je teže iz dana u dan. Zato ćemo vrlo vjerojatno rasprodati sve i pozatvarati i taj posao prebaciti u Kuvajt. Kroz promociju Hrvatske kao turističkog odredišta vidimo veliku priliku, a to osjetimo i kroz naš kafić, gdje su ljudi vrlo zadovoljni kada dobiju informacije o našoj zemlji. Ovdje nitko ni ne pita što ćemo sa zaradom, za razliku od Hrvatske gdje se puno mučimo, imamo puno papirologije, a u konačnici nas uništi konkurencija u obliku sive ekonomije. Iskreno se nadam da će se hrvatske institucije pokrenuti i da ćemo se sve više orijentirati prema ljudima iz Kuvajta. Od svega toga možemo imati samo veliku korist. Mi Kuvajćanima baš i ne trebamo, ali njihovi brojni šeici nama sigurno trebaju, jer su oni vrli zahvalni gosti koji bi donijeli korak naprijed hrvatskom turizmu – završio je Barbarić.

Izvor: http://www.crofutsal.com/futsal/igraci-alumnusa-posjetili-hrvatski-kafic-dubovnik-u-kuvajtu/

Isus, more, sport, kupanje, zajedništvo, molitva... može li ljeto započeti bolje? Tridesetak srednjoškolaca Župe svetog Josipa na Trešnjevci i Župe BDM Gospe Žalosne iz Španskog proveli su prvi tjedan sedmog mjeseca na otoku Krapnju, u kući susreta Emaus, zajedno sa svojim duhovnicima vlč. Jakovom Rađom i vlč. Nikolom Jurkovićem te trima animatorima. Mladi su bili smješteni u malim bungalovima u predivnoj borovoj šumi. Pomalo „robinzonski” način života pružio je jedinstveno iskustvo generaciji koja većinu svog vremena provodi za računalom. I mora se reći - naprosto su uživali!

Liturgija, služenje, sport i molitva

Dan je započinjao jutarnjom molitvom časoslova, a nakon doručka slijedila je kateheza koju je vodio vlč. Jakov Rađa, župni vikar župe sv. Josipa. Kateheze su bile vrlo zanimljive i natjerale su naše mlade srednjoškolce na duboko razmišljanje o Božjoj volji za njihov život, ali i na suočavanje sa vlastitim strahovima. Posebno je dojmljivo bilo kada je svaka osoba uzela jedan kamen koji je simbolizirao njihov najveći strah u životu te ga bacio u more koje simbolizira beskrajno Božje milosrđe. Mladi su se izmjenjivali po grupama svakoga dana, a sastojale su se od liturgije, služenja, sporta i molitve. Ostatak dana mladi su uživali u sportskim igrama, kupanju i sunčanju. Prije večere, sastajali su se u grupama i svatko je dobio priliku komentirati jutarnju katehezu i na poseban način izreči što ga je posebno dojmilo u katehezi.

Svaki dan je završavao s izvorom i vrhuncem vjere, euharistijskim slavljem pod vedrim nebom u kapelici Gospe Lurdske, a za koju su mladi pripremali svoje molitve. Najljepšu priliku susreta sa živim Spasiteljem bilo je u noći sa srijede na četvrtak, kada su se mladi sami ustajali i prekidali svoj san te ga darovali Gospodinu u molitvi i adoraciji. To je bilo posebno vrijeme kada su Isusu mogli izreći svoje najintimnije čežnje i najdublje strahove te kako bi to onda, povjereno Njegovoj brizi, bilo slobodno od njihovih slabašnih nastojanja i urodilo plodom koji je On za njih poželio.


I na kraju, u razgovoru sa srednjoškolcima, to je bilo posebno ljeto u njihovu životu. Srednjoškolsko razdoblje je puno novosti i otkrivanja, stoga je ovo „Ljeto s Isusom” pun pogodak za njihov život jer su spoznali ljepotu i sreću života s Onim koji im je život darovao, a nadasve u novim prijateljstvima, životu u zajednici gdje ne dolazi samo pojedinac do izražaja nego svi zajedno.
Hvala dragome Bogu i vlč. Andriji Vrane kao i zajednici „Kursiljo” koji su nam omogućili svoj prostor i darovali ga nama kroz tjedan dana.

Izvor: http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/ljeto-s-isusom-na-otoku-krapnju

Papa Franjo udijelit će potpuni oprost, otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana, svim sudionicima Svjetskog dana mladih koji će se održati u Rio de Janeiru od 22. do 29. srpnja.

“Svi mladi i vjernici koji su se pravilno pripremili primit će potpuni oprost, jednom na dan uz uobičajene uvjete – ispovijed, pričest i molitvu u skladu s nakanama Svetoga Oca, a oprost se može primijeniti i na preminule vjernike“, objavila je Sveta Stolica.

Oni koji ne mogu doći na Svjetski dan mladih u Rio potpuni oprost mogu dobiti pod uobičajenim duhovnim, sakramentalnim i molitvenim uvjetima, no moraju sudjelovati u misnim slavljima tih dana slijedeći iste obrede i vježbe putem televizije, radija ili drugih sredstava priopćavanja.

Vjernici mogu dobiti i djelomični oprost, a odnosit će se na one katolike koji će pokajnički predavati molitve Bogu zaključno sa službenom molitvom Svjetskog dana mladih. Također, morat će zazvati Blaženu Djevicu Mariju, Kraljicu Brazila (Nossa Senhora da Conceicao Aparecida) kao i druge zaštitnike i zagovornike susreta, kako bi pomogli mladima da osnaže svoju vjeru i vode sveti život.

Papino davanje oprosta dolazi od Isusova odgovora Petru, koji je bio prvi Papa, kada je objavio da je Isus „Krist, Sin Boga Živoga“. Isus je odgovorio Petru: „Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog i što god svežeš na zemlji bit će svezano na nebesima i što god odriješiš na zemlji bit će odriješeno na nebesima“ (Mt 16,19).

Izvor: EWTN

"Obitelji je važna karika u lancu procesa prenošenja radosne vijesti – evanđelja. Zakažu li nam obitelji možemo imati sve, ali nećemo imati ono najvažnije blago, blago radosne vijesti,“ upozorio je dubrovački biskup Mate Uzinić predvodeći središnje euharistijsko slavlje na blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković u njezinom rodnom Blatu na Korčuli uz koncelebraciju trinaest svećenika.

Dodao je da je obitelj prirodni ambijent u kojem se dijete otvara društvu i svojoj društvenoj, ali i religioznoj dimenziji.

„Živimo u teškim vremenima koja su u nekim elementima poprilično slična onim u kojemu je odrastala i živjela bl. Marija. Možda je jedina razlika to što danas ekonomska kriza nema, barem na našem području, onako drastične posljedice na fizički život kao što ih je imala u ono vrijeme, ali zato ima, usuđujem se to reći, mnogo teže duhovne posljedice. Uzrok je u tome što današnju krizu, u puno većoj mjeri nego li ondašnju, prati raspad obitelji. Suvremena obitelj je previše zabrinuta za materijalnu dimenziju koja se zbog neimaštine često pretvara u to kako spojiti kraj s krajem, a to se odražava i na odgojnom planu. Dok pokušavamo svojoj djeci priskrbiti potrebno za materijalni život, sve manje imamo vremena za to da im prenesemo ljudske i vjerske vrijednosti. I često griješimo u mjeri,“ rekao je biskup Uzinić i nastavio govoriti o prestrogom i prepopustljivom načinu odgoja.

„Istinska sloboda za koju trebaju odgojiti svoju djecu nije dozvoliti svojoj djeci da čine što hoće, nego je naučiti djecu da u mnoštvu ponuda znaju izabrati prave stvari, ono što je dobro, vrijedno, trajno, a to se djecu ne može naučiti ako ih se osobno ne odgaja nego se njihov odgoj prepušta drugima, koji ih svojim učenjem i svojom logikom koja relativizira sve tradicionalne i vjerske vrijednosti, krivo usmjeravaju i zarobljavaju modrenim potrošačkim i uživalačkom mentalitetom i koji ih onesposobljuju za biti ono što bi trebali biti i što mi želimo da budu, autentični ljudi i kršćani,“ proučio je biskup.

Kao sredstvo za takav odgoj biskup je roditeljima preporučio da kroz dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost i ljubav prenose radosnu vijest evanđelja pred kojom sve drugo prelazi u drugi plan, i potaknu djecu svojim primjerom da žive u skladu s radosnom viješću.

Biskup Uzinić je skrenuo pozornost i na obitelj Marije Petković, ustvrdivši kako je Marija u obitelji primila temelje njezine kršćanske vjere, ali da su roditelji, iako pobožni i dobri, Mariju sprječavali u odzivu na Gospodinov poziv.

„U jednom trenutku i djeca moraju osobno susresti Krista te mu se, svjesno i slobodno, odazvati u onom poslanju koje Bog u ovom prostoru i vremenu koji su nam darovani, ali i zadani, ima sa svakim od njih“, rekao je biskup i pozvao okupljene na nasljedovanje blaženice i na molitvu njoj da od Boga isprosi što više kršćanskih obitelji poput njezine.

U procesiji prije mise, koja je išla od Svetišta bl. Marije Propetog Isusa Petković prema župnoj crkvi, biskup Uzinić je nosio moćnik s relikvijama blaženice. Procesiju su predvodili bratimi bratovština sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova i Svih svetih sa svojim procesionalnim raspelima i barjacima. U procesiji su sudjelovale članice Franjevačkog svjetovnog reda, puhački orkestri Narodne glazbe i Hrvatske glazbene udruge »Sv. Vincenca«, djeca iz vrtića »Marija Petković«, dječji župni zbor, pjevački zbor župe Svih svetih, kumpanjoli i tancarice u tradicionalnim blatskim nošnjama, sestre Dominikanke iz Korčule, sestre iz Družbe Kćeri Milosrđa, ministranti, svećenici te veliko mnoštvo vjernika. U svečenom programu na Plokati izveden je »Blatski tanac« i viteška igra »Kumpanija«.

Izvor: Dubrovačka biskupija i laudato.hr

Čileanski predsjednik Sebastian Pińera ocijenio je „hrabrom i zrelom“ odluku 11-ogodišnje žrtve silovanja da rodi dijete.

Djevojčica je dvije godine bila žrtva majčinog prijatelja, koji je uhićen. U nedavnom intervjuu izjavila je da će joj dijete biti kao da ima lutku. „Jako ću voljeti svoju bebu, iako ću je dobiti zbog čovjeka koji me je ozlijedio“, rekla je.

Pińera podupire čileanske zakone koji zabranjuju pobačaj u bilo kojem slučaju, dok njegovi kritičari traže izuzeće za žrtve silovanja te da dopusti djevojčici pobačaj.

Čileanski predsjednik čak je zatražio od ministra zdravstva da osobno nadgleda trudnoću djevojčice.

"Sve nas je iznenadila i pokazala zrelost svojim riječima kako, unatoč svojoj boli, želi roditi bebu“, istaknuo je Pińera.

Ovaj slučaj izazvao je u zemlji veliku javnu polemiku o pobačaju. Zagovaratelji pobačaja traže da se promijeni zakon koji datira iz vremena diktatora generala Augusta Pinocheta, te da se pobačaj dopusti žrtvama silovanja ili u slučaju kada je ugroženo zdravlje majke.

Čile je jedna od sedam latinskoameričkih država u kojima je pobačaj potpuno zabranjen.

Izvor: BBC i laudato.hr

Posljednje klanjanje za studente u ak. godini 2012./2013. održano je 9.7.2013. i završeno je pojedinačnim blagoslovom svih prisutnih. Uz molitvu, slavlje i svjedočanstva, zahvalili smo Gospodinu za sve što čini u našim životima, našem gradu i na našem Sveučilištu. Slava ti i hvala, Bože, jer si ovu godinu obilovao plodovima svoje ljubavi!

„Isus je u apostolsko misinarsko djelovanje želio uključiti ne samo apostole, već sve kršćane, a napose svećenike, redovnike i redovnice“, rekao je papa Franjo u svom nedjeljnom nagovoru ukazavši kako se ovih dana susreo sa sjemeništarcima, novacima i novakinjama. Mlade je pozvao da se ne boje upustiti u to misionarsko djelovanje iz kojeg proizlazi radost i povjerio im kako se i on sprema na Svjetski susret mladih krajem mjeseca u Rio de Janeiru. Vjernicima je preporučio upravo izašlu encikliku Svjetlo vjere.

„Isus je osim dvanaest apostola, koje danas predstavljaju biskupi, poslao i 72 druga učenika, a to su svećenici, redovnici, redovnice i laici, da naviještaju kraljevstvo Božje. Nije htio sam djelovati“, rekao je Papa i dodao kako je Isus donio Božju ljubav na svijet i želi je proširiti stilom zajedništva i bratstva.

„Svrha svega toga nije druženje već naviještanje Kraljevstva Božjega. Ne smije se gubiti vrijeme, već navještati Božju riječ i prenijeti Kristov mir ljudima. Ako ga ne primaju, ne treba se zaustaviti i inzistirati, već ići naprijed. Bolesnicima se donosi ozdravljenje, jer Bog želi izliječiti čovjeka od svih zala“, rekao je Papa dodajući kako to čine brojni misionari.

„Oni siju život, zdravlje i tješe ljude na periferijama svijeta“, rekao je Papa i objasnio kako 72 učenika, koje je poslao pred sobom predstavljaju zaređene službenike, prezbitere, đakone i sve druge službenike u Crkvi, a u širem smislu to su vjeroučitelji, vjernici laici, koji djeluju u župskim misijama, koji rade s bolesnicima, siromašnima i napuštenima, dok apostoli predstavljaju biskupe.

Naveo je kako su se 72-orica vratili radosni, jer su iskusili snagu Kristova imena protiv zla.

„Isus ih je upozorio da se ne trebaju radovati što su uspjeli svladati demone, već što je njihovo ime upisano na nebu. Ne smijemo se hvaliti kao da smo mi protagonosti. Protagonist je Gospodin sa svojom milošću“, ukazao je Papa.

Potom se osvrnuo na encikliku "Lumen fidei" objavljenu prije dva dana.

"Kao što znate, prije dva dana objavljena je enciklika na temu vjere pod nazivom „Lumen fidei“ – „Svjetlost vjere“. Papa Benedikt XVI. započeo je ovu encikliku za Godinu vjere, kao nastavak onih ranijih o milosrđu i nadi. Ja sam završio taj projekt te ga s radošću nudim Božjim ljudima. Osobito danas potrebno je vratiti se temeljima kršćanske vjere, produbiti je i prema njoj procjenjivati sadašnja događanja. Mislim da i ova enciklika, u nekim svojim dijelovima, može pomoći onima koji traže Boga i značenje života. Predajem je u Marijine ruke, savršene ikone vjere, da donese plodove koje Gospodin želi.

Svima želim ugodnu nedjelju!"

Izvor: IKA/news.va

HODOČAŠĆE U MARIJU BISTRICU ZA MLADE - BICIKLIMA
Hvaljen Isus i Marija!
Dragi mladi, svi vi koji imate bicikl, a i oni koji nemate a možete posuditi ili nabaviti, možete se pridružiti grupi mladih iz naše župe i zajedno zajahati prema Mariji Bistrici (via Kašina).
Polazak je u četvrtak 11. srpnja u 15:30 ispred svetišta Sveta Mati Slobode
Dolazak u Mariju Bistricu je predviđen u večernjim satima
Navečer sudjelujemo u molitvenom programu
Potrebno je ponijeti vreću za spavanje, spava se na otvorenom.
Povratak iz Marije Bistrice je predviđen oko 10 sati u petak
Dolazak u Zagreb - ovisno o kondiciji.
Ponesite dovoljno vode, hrane i prigodnu odjeću, kao i rezervne dijelove.
Svi koji želite ići možete se prijaviti na: josip.kajic@svetamatislobode.hr ili ovdje. Prijave su do sutra navečer u 22 sata.
Lijep pozdrav!

U Rio de Janeiro stigli su Križ i ikona Djevice Marije Svjetskog dana mladih te će ovdje ostati do završetka susreta mladih katolika s papom Franjom od 23. do 28. srpnja.

Oko 1.500 mladih nosilo je dva simbola Svjetskog dana mladih u procesiji do crkve sv. Josipa gdje ih je dočekao organizacijski odbor Svjetskog dana mladih.

Misu je predvodio nadbiskup Orani Tempesta, a potom su simboli odneseni u katedralu sv. Sebastijana.

Dva simbola obišla su svijet, a od rujna 2011. i cijeli Brazil posjetivši ne samo biskupije, već i škole, zatvore, trgove i brojne zajednice.

„Na taj način, Kristova poruka došla je do svakog čovjeka u Brazilu“, rekao je nadbiskup Tempesta.

Križ visok gotov 4 metra mladima je posvetio bl. papa Ivan Pavao II. 1984. godine, dok je ikona Djevice Marije replika bizantske ikone Marije Zaštitnice Rima koju je Ivan Pavao II. darovao mladima 2003.

“Ovaj znak prikazuje ljepotu kršćanske vjere, potvrdu Kristova uskrsnuća s križa na kojem je za nas dao svoj život te istovremeno radost mladih ljudi koji svih ovih godina u njima vide dijelove svog života, svojih snova, svoje potrage i radosti“, rekao je nadbiskup.

Križ i ikona putovat će raznim dijelovima Rio de Janeira do početka Svjetskog dana mladih kada se očekuje dolazak nekoliko milijuna ljudi u ovaj brazilski grad.

Izvor: CNA i laudato.hr

Prijatelji životinja i ove godine aktivirali su kampanju 'Obitelj na more, a pas na ulicu?'
- Igor Mešin i Rene Bitorajac poručuju: Ne napuštajte životinje!
Udruga Prijatelji životinja, u suradnji s Gradskim uredom za poljoprivredu i šumarstvo grada Zagreba, i ove godine nastavlja kampanju 'Obitelj na more, a pas na ulicu?', s ciljem osvješćivanja javnosti o problemu napuštanja životinja te apeliranja na udomljavanje napuštenih životinja umjesto njihove kupnje.
Svakog ljeta, uoči odlaska na godišnje odmore, povećava se broj napuštenih životinja koje lutaju ulicama, izložene ranjavanju i smrti od automobila, gladi i žeđi te iživljavanju pojedinaca. Građani koji izbacuju dotadašnjega člana obitelji na ulicu krše zakon, pokazuju neodgovornost i nedostatak empatije prema bespomoćnoj životinji te prebacuju odgovornost za zbrinjavanje životinje suosjećajnim građanima i pretrpanim skloništima za napuštene životinje.
Na potrebu odgovorne brige o životinjama kao članovima obitelji u ovogodišnjoj kampanji 'Obitelj na more, a pas na ulicu?' upozorava zabavan i duhovit glumačko-voditeljski par Igor Mešin i Rene Bitorajac, koji s jumbo plakata poručuje: 'Kod bake ili na moru, na jesen svi na broju!'
Plakati će biti postavljeni tijekom ljetnih mjeseci u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima te jasnom porukom pozivati građane da ne napuštaju životinje.
Prilikom snimanja Igor Mešin izjavio je: 'Nema opravdanja za napuštanje životinja. Uvijek se može naći čuvanje, a i psima godi more.', dok je Rene Bitorajac dodao: 'Tko može napustiti životinju, ne može biti dobar niti prema ljudima.'
Prekrasni psi s plakata su štenci Barnie, Bernie, Bornie, Rona, Bara i Virga, dok su na snimanju sudjelovali i odrasli psi Vuki i Kety. To su samo neke od brojnih napuštenih životinja smještenih u Skloništu za nezbrinute životinje grada Zagreba u Dumovcu. Ova kampanja, osim pozitivne i vedre poruke koju šalje, svake godine poziva i na udomljavanje napuštenih životinja s plakata i ostalih smještenih u skloništima diljem Hrvatske.
Iako je napuštanje životinja kažnjivo novčanim iznosom do 15.000 kuna, u Hrvatskoj su i dalje tijekom cijele godine prisutni velik broj napuštenih životinja i nedostatak skloništa za napuštene životinje s politikom neubijanja, a nedostaju i programi edukacije i udomljavanja.
Za projekt 'Ekipa na broju!' fotografije je snimio Goran Katić u studiju udruge Omnibus, stilist je Boris Banović, vizažistica je Nives Spajić, a dizajn plakata izradila je Maja Zaklan. Potporu ovoj kampanji dali su i Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba, Iskon, Zale, Arto, Europlakat, Vektor Grupa, Autokuća Cindrić i Replay.

Ljetni raspored natjecanja 2013.
HOO/Zagreb - Vrhunske hrvatske sportaše u pojedinim sportovima, većinom seniore, očekuje intenzivno sportsko ljeto. Prema kalendaru kojeg vodi Ured za programe nacionalnih sportskih saveza u razdoblju od 15. srpnja do 1. rujna na rasporedu su svjetska prvenstva u vodenim sportovima, u taekwondou, kajaku i ritmičkoj gimnastici, te europska u atletici, biciklizmu, biljaru, šahu (žene), baseballu i kajaku.
Mlađi reprezentativci u atletici, košarci, biciklizmu, gimnastici, rukometu, judu, plivanju i tenisu od 14. do 19. srpnja su na Olimpijskom festivalu europske mladeži (EYOF) u Utrechtu u Nizozemskoj.


EYOF - Olimpijski festival europske mladeži
Utrecht (Nizozemska) 14.7. - 19.7.2013.

Svjetsko prvenstvo u taekwondou
Puebla (Meksiko), 15.7. - 21.7.2013.

Svjetsko prvenstvo u sinkroniziranom plivanju
Barcelona (Španjolska), 17.7. - 24.7.2013.

Svjetsko prvenstvo u vaterpolu,
Barcelona (Španjolska),19.7. - 4.8.2013.

Svjetsko prvenstvo u daljinskom plivanju
Barcelona (Španjolska), 20.7. - 27.7.2013.

Svjetsko prvenstvo u plivanju
Barcelona (Španjolska), 25.7. - 4.8.2013.

Svjetsko juniorsko i U/23 prvenstvo u kajaku (mirne vode)
Welland (Kanada), 30.7. - 4.8.2013.

Svjetski kup u daljinskom plivanju
Lac Memphremagog (Kanada), 3.8.2013.

Svjetsko prvenstvo u jedrenju (klasa Finn)
Tallin (Estonija), 21.8. - 1.9.2013.

Svjetsko prvenstvo u ritmičkoj gimnastici
Kiev (Ukrajina), 28.8. - 1.9.2013.

Europsko prvenstvo u biciklizmu (cesta)
Brno (Češka), 16.7. - 21.7.2013.

Europsko juniorsko prvenstvo u atletici
Rieti (Italija), 16.7. - 21.7.2013.

Europsko prvenstvo u šahu (žene)
Beograd (Srbija), 21.7. - 4.8.2013.

Europsko juniorsko prvenstvo u biljaru
Sarajevo (Bosna i Hercegovina), 25.7. - 3.8.2013.

Europsko juniorsko i U/23 prvenstvo u kajaku (slalom)
Bourg St. Maurice (Francuska), 25.7. - 4.8.2013.

Europsko juniorsko prvenstvo u baseballu
Miejska Gorka (Poljska) 27.7. - 4.8.2013.

Europsko prvenstvo u hokeju na travi
Lausanne (Švicarska), 12.8. - 18.8.2013.

Svake godine u Fužinama Krijesnica okuplja između 30 i 40 djece u dobi od 7 do 20 godina u želji i nastojanju da se toj djeci i mladima omogući da otvoreno i jasno govore o svojim teškim iskustvima, da se uključe u razne i brojne kreativne i sportske aktivnosti, da govore slobodno u sigurnom krugu onih koji dijele njihova iskustva i koji ih najbolje mogu razumjeti. Pred djecu Krijesnice za vrijeme trajanja kampa postavljamo brojne i zahtjevne zadaće. Pospremanje soba, disciplina, međusobno uvažavanje, adrenalinski park i poligon, likovne radionice, dramske, sportske, glazbene, i razne druge, stavljaju djecu u situaciju da evo sada, nakon liječenja, moraju dati svoj maksimum. Početno nesnalaženje, strah i nesigurnost, kako kamp odmiče, zamjenjuju samopouzdanje, pozitivna slika o sebi, nove vještine, novi osjećaj kompetencije i slobode. Slobode da se vlastiti život konačno počne živjeti punim intenzitetom, no, za razliku od vršnjaka, i s dubljim razumijevanjem i osjećajem zahvalnosti na svakoj sitnici i ljepoti koju nam egzistencija pruža u svakodnevici.

U emisiji "Trag vjere" emitiramo razgovor s novim đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem u kojem ćemo upoznati njegove pastoralne planove. U tijeku 5. međunarodne škole hagioterapije voditelj i utemeljitelj prof. Tomislav Ivančić objasnit će tko se sve može izliječiti hagioterapijom i u kojoj je mjeri ta izvorno hrvatska metoda pružanja duhovne pomoći zaživjela u svijetu. Predstavit ćemo i uspješnoga dubrovačkog likovnog umjetnika dominikanca Marka Bobaša. Osvrnut ćemo se i na brojne aktivnosti pape Franje u Vatikanu te na 25. dane hrvatskih misionara u Zadru. "Trag vjere" započinje u 18 sati i 5 minuta.
Urednica i voditeljica je Tanja Baran.

Najstarija klauzurna redovnica svijeta sestra (Valeriana) Teresita Barajuén preminula je u 105. godini života u Španjolskoj. Samo četiri mjeseca dijelila su je od 106. godine. U samostan je ušla davne 1927. godine u 19. godini života, istoga dana kada je u Bavarskoj rođen umirovljeni papa Benedikt XVI. 86 godina živjela je kao cistercitkinja u samostanu Buenafuente del Sistal u Guadalajari. Nije napuštala ni izlazila iz samostan ni za vrijeme Španjolskog građanskog rata. Iznimka je bila samo 2011. godine kada ju je prilikom Svjetskog susreta mladih u Madridu primio papa Benedikt XVI. Dan sestre Teresite započinjao je ujutro u 4.30 sati, a završavao je navečer u 22.30 sati. Dva desetljeća bila je priorica (opatica) cistercitskog samostana.

Izvor: Francisko Pavljuk | Bitno.net

U sklopu XXVIII. Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru u petak 26. srpnja 2013. održat će se križni put. Duž Avenije Atlantik bit će raspoređeno 13 postaja križnog puta (ukupno 900 metara duljine), dok će zadnja postaja biti na središnjoj pozornici gdje će biti Sveti Otac Franjo.

Svaka od postaja će imati temu vezanu za pitanja mladih u suvremenom svijetu, a sveukupno 280 volontera bit će uključeno u realizaciju križnog puta. Duž postaja govorit će se o mladim misionarima, obraćenicima, sjemeništarcima, vjerskoj borbi za život, ljubavnim parovima, o ženama koje pate, o majkama, o osobama s posebnim potrebama, o smrtnim bolestima, tjelesnim deficitima i dr., a upravo će sve to mladima prenijeti mladi koji se nalaze osobno u nekim od navedenih životnih situacija, a u realizaciji križnog puta sudjelovat će i mladi sa svih kontinenata.

"Križni put mladih osmišljen je tako da mladi govore o Isusovoj patnji kroz poteškoće i izazove s kojima se susreću današnji mladi diljem svijeta. Riječ je o križnom putu s porukom solidarnosti. Ovim križnim putem želi se mlade, osim na promišljanje i suosjećanje, potaknuti i na djelovanje u okrilju kršćanske solidarnosti", rekao je umjetnički ravnatelj Ravela Cabral. Tekst križnog puta napisali su otac Zezinho i Joăozinho.

Izvor: Laudato/Mladi HBK

U ponedjeljak, 8. srpnja, počinju radovi na zamjeni tramvajskih tračnica, križališta i skretnica, na raskrižju Držićeva/Ulica grada Vukovara.

Tramvaji će kroz raskrižje voziti samo u smjeru sjever-istok i istok-sjever. Tramvajski promet bit će ukinut od Zapruđa, Držićevom do Ulice grada Vukovara i Ulicom grada Vukovara, od Držićeve do Savske te će biti zamijenjen autobusnim.

Linija 13 se ukida, a linije 3, 5, 6 i 7, vozit će izmijenjenim trasama:

linija 3: Ljubljanica – Glavni kolodvor – Autobusni kolodvor – Savišće;

linija 5: Prečko – Trg bana J. Jelačića – Glavni kolodvor – Branimirova – Draškovićeva – Kneza Mislava – TŽF –Kvaternikov trg – Bukovačka (Maksimir);

linija 6: Črnomerec – Trg bana J. Jelačića – Glavni kolodvor – Autobusni kolodvor – Žitnjak;

linija 7: Dubrava – Šubićeva – Branimirova – Glavni kolodvor – Vodnikova – Savska – Avenija Dubrovnik – Zapruđe.

Ova organizacija prijevoza potrajat će desetak dana, nakon čega će uslijediti nova.

Ď Od ponedjeljka, 8. srpnja, slijede izmjene u voznom redu na autobusnim linijama:

– 107 Jankomir – Žitnjak, korigira se polazak iz Jankomira (radnim danom), umjesto u 5.15, bit će ostvaren u 5.05 sati;

– 131 Črnomerec – Bizek, polazak iz Bizeka (radnim danom), umjesto u 4.45 bit će ostvaren u 4.30 sati;

– 216 Kvaternikov trg – Resnik – Ivanja Reka i 276 Zagreb (Kvaternikov trg) – Ivanja Reka – Dumovec, polazak u 7.20 sati s Kvaternikovog trga (radnim danom), umjesto za Ivanju Reku polazit će za Dumovec, a polazak u 8.00 sati umjesto iz Ivanje Reke, polazit će iz Dumovca;

– 275 Sesvete – Sesvetska Sopnica, ukida se polazak (radnim danom) iz Sesvetske Sopnice u 4.50 i iz Sesveta u 5.15 sati, kao i polasci u vremenu od 18.35 do 22.00 sata iz Sesveta, a iz Sesvetske Sopnice, od 18.45 do 22.00 sata. (objavljeno 4.7.)

Novi vozni red navedenih linija, bit će dostupan na početno-krajnjim stajalištima i na www.zet.hr

Ď Zbog zamjene skretnica i sklopova na Starčevićevom trgu, u petak, subotu i nedjelju, 5., 6. i 7. srpnja, tamvajske linije 6 i 13, mijenjaju trasu:

linija 6: Črnomerec – Trg bana J. Jelačića – Trg žrtava fašizma – Kneza Mislava – Branimirova – Držićeva – Sopot;

linija 13: Kvaternikov trg – Trg žrtava fašizma – Trg bana J. Jelačića – Savska – Ul. Grada Vukovara – Žitnjak. (objavljeno 2.7.)

U našem društvu još uvijek se na osobe u invalidskim kolicima gleda sa odmakom i predrasudama. Ali, nesreća zbog koje sam završio u invalidskim kolicima bila je i moje drugo rođenje, kaže Tomislav.

"Rođen sam 1985. u Zagrebu, gdje sam doživio svoje drugo rođenje na Božićno jutro 2008." započinje svoju priču Tomislav Salopek.

Nesreće se ne događaju nekom drugom, one su dio života i dovoljna je sekunda da postanemo dio svijeta osoba s invaliditetom. Suvremena civilizacija nemoguća je bez motoriziranog cestovnog prometa. Tomislavov automobil nakon nesrećePotrebno je krenuti od vlastite svijesti, podizanje prometne kulture i tolerancije u prometu, pružanje prometnog odgoja i obrazovanja, osvješćivanje o opasnostima koje donosi sudjelovanje u prometu.

Nesreća koja čeka da se dogodi

"Ujutro 24.12.2008. kao i uvijek ustao sam i krenuo na posao koji mi je bio jedino mjesto na kojem sam mogao bez razmišljanja kako, što i na koji način uživati u svakoj ošišanoj frizuri. Tada nisam mogao znati da će mi se za 24 sata desiti kako ja volim nazvati ponovno rođenje ili novi život, a povratak u stari nikada neće biti moguć. Dan sam odradio kao i uvijek pun adrenalina i neiscrpne želje za radom. Nakon toga sam se uputio po poklone za svoju obitelj i bor kako bih pomogao roditeljima oko organizacije Božićnog ugođaja. Riješio sam svoje financijske obaveze prema banci, misleći kako je godinu dobro privesti kraju čist od svih obaveza i davanja. U večernjim satima kao i svake godine uputio sam se na polnoćku i poslije planirao otići u kvartovski kafić. Sjeo sam u auto i na izlasku iz ulice odlučio sam prvi put u 10 godina da mi se ne ide na polnoćku. Otišao sam u kafić, nakon cjelovečernjeg provoda, prije odlaska posvađao sam se s bliskim prijateljima. Tako živčan krenuo sam kući, ponudivši prijevoz jednom prijatelju. Obzirom da sam izbjegao tučnjavu u meni je ostala doza negativne energije koju sam odlučio izbaciti jednom adrenalinskom vožnjom u brdovitom dijelu kvarta. Pri povratku sa vožnje, koliko god ona bila divlja, napetost nije nestala. U želji da je se riješim napravio sam krivu procjenu, u zavoju pokušao prikočiti mijenjanjem brzine. Udario sam u rubnik, pri čemu je auto odletio u zrak i počeo se okretati. U tom trenutku sekunde su postale minute. Kroz glavu prolazile su mi misli: Dobro, ovo je bila kriva procjena. Sada ćemo stati. Neće autu biti ništa strašno. Isuse još se vrtimo. Pa ovo ne staje. Nadam se da će sa frendom biti sve u redu. U tom trenutku osjetim užasan udarac glave, puštam volan i auto se konačno zaustavlja", priča Tomislav.

Crni humor sudbine

U Hrvatskoj ima oko 4.500 soba sa paraplegijom i tetraplegijom, čiji broj se svake godine povećava za stotinjak osoba. Najčešći uzrok oštećenja je upravo promet. Prekoračenje dopuštene brzine je na četvrtom mjestu prometnih prekršaja. Brzina je uzrok svake pete prometne nesreće. Vozači s nedopuštenom koncentracijom alkohola sudjeluju u svakoj osmoj prometnoj nesreći.
"Trenutak kada ste cijelo vrijeme pri svijesti, a imate osjećaj da ste se probudili. Pogledao sam oko sebe i vidio prijatelja koji je vezan, ja ležim na njemu, dok smo se okretali primio sam ga nagonski sa željom da ga zaštitim, misleći da on nije vezan kao ni ja. On viče: Tomislave, što nam se ovo dogodilo? Mi smo nepokretni! Na što mu ja odgovaram: Daj zašuti i saberi se, nisi ti nepokretan, nego ja! Osjetio sam u tijelu bol koju nisam imao nakon svih sportskih udaraca i ozljeda, vidio sam da mi je kralježnica nabijena na dignutu ručnu kočnicu, ali nisam ništa osjećao. Na temelju toga procijenio sam da se radi o katastrofalnoj povredi. Osjećaj u tijelu je bio gotovo jednak, ako ne i gori od 30 minuta dobivanja batina na treninzima i polaganjima ispita Jiu-jitsu-a. Cijelo tijelo je bilo kao isprebijano s velikom dozom čudnih trnaca koji su nekontrolirano pulsirali svaki za sebe. Želio sam ustati kada sam osjetio kako u autu počinje smrdjeti palež. U pokušaju da ugasim kontakt auta shvatio sam da pri milimetarskom pomaku glave, tijelo kao da je odvojeno od nje. Desna ruka je pokazivala zadnje znakove života i odlučio sam da ću lupiti po ključu i tako ugasiti kontakt. Nakon što sam to na nevjerojatan način uspio, ta ruka je pala kao da nije moja. U životu sam uvijek brinuo o svemu i svakom, tako sam tada smirio prijatelja i rekao mu da izađe iz auta i nazove moju sestru koja će obavijestiti moje roditelje da sam imao prometnu nesreću. Sestra je prekinula poziv, pod pretpostavkom da imamo jedan od svojih crno humorističnih trenutaka i tek nakon drugog poziva shvatila je ozbiljnost situacije. Prijatelju sam rekao da uzme moje dokumente, novac, sat s ruke i da baci 'Božićnu radost' te pozove hitnu pomoć. Tada sam pustio sve u svojoj glavi i u miru dočekao hitnu", priča Tomislav.

Sreća se traži u sitnicama

Najčešće ljudi koriste izraz invalid – lat. izraz Inritus Irritus, koji ima mnogo značenja (nevažeće, uzalud, beskorisno, nesposobni) koja nemaju pokriće i krajnje je uvredljiv.

Iz tog razloga pravobraniteljica za osobe s invaliditetom 2009. organizirala je raspravu na kojoj je donesen zaključak da se i dalje podržava terminologija iz Sheratonske deklaracije donesene 2003. godine koja je rezultat rasprave između Saveza osoba s invaliditetom, članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te predstavnika vlasti. I dalje se podržava termin „osoba s invaliditetom“ i „dijete s teškoćama

"Ponekad se poželim vratiti u prošli život, život u kojemu sam imao ono što sada želim, a sanjao ono što sada imam"
u razvoju“ koji ni u jednom svom dijelu ne stigmatizira, nema negativan prizvuk, već ima neutralno značenje koje ih adekvatno opisuje.
"Nakon dolaska u bolnicu, dvomjesečnih pretraga, preživjele embolije pluća i toplica vratio sam se kući. Po riječima doktora koji je nadzirao moje stanje u velikoj mjeri da preživim teške ozljede pomoglo mi je ranije intenzivno bavljenje sportom (plivanje, planinarenje, teretana, Jiu-jitsu). Ležeći mjesecima u toplicama puno toga prođe kroz glavu, da bih na kraju shvatio da je vrhunsko zadovoljstvo leći u svoj krevet. Već idućih dana počinjem s privatnom terapijom u pokušaju da što bolje saniram ozljedu i izgubljeno vrijeme u toplicama. S obzirom da sam uvijek želio znati da li me ljudi oko kojih sam se trudio u privatnom i poslovnom životu cijene i poštuju, tada sam dobio odgovor. Cijena je očito bila prevelika, ali na neki čudan način zadovoljstvo koje je došlo pri spoznaji neprocjenjivo", zaključuje Tomislav.

Svaki dan je nova prilika

U našem društvu još uvijek se na osobe u invalidskim kolicima gleda sa odmakom i predrasudama. Svijest ljudi pokušava se dići na jednu višu razinu, ali svakodnevno te osobe nailaze na nerazumijevanje okoline i degradaciju. Upravo stoga takve osobe moraju uložiti još više snage i zadržati vlastiti mir kako bi mogle ravnopravno sudjelovati u aktivnostima svakodnevnog života i osigurati si mjesto u društvu.
Stanje u kojem se danas nalazim nije me slomilo i obeshrabrilo da dišem i živim u duhu kao prije nesreće. Pomoglo mi je da vidim sebe i druge kako sam oduvijek mogao samo sanjati i priželjkivati. Neka vrsta vještine koju volim gledati u kontekstu super heroja. Morao sam ostaviti svoj 'stvarni život' i doći u ovaj iz ondašnje perspektive nestvaran da bih dobio tu sposobnost. Iako mi je sve više nego jasno, naravno da se ponekad izazvan raznim situacijama poželim baš tom super vještinom vratiti u 'prošli život'. Život u kojem sam imao ono što sada želim, a sanjao ono što sada imam", razmišlja Tomislav.
Osoba u invalidskim kolicima može participirati u društvu bez obzira na različitosti i razna ograničenja koja nameće društvo, tjelesno stanje, arhitektonske barijere. Na žalost u razgovoru sa osobama koje su preživjele razne traumatične trenutke i nastavile život s 'novim tijelom' dolazi se do činjenice da okolina teško prihvaća različitosti. Čovjek koji počinje život u invalidskim kolicima povratkom u svakodnevan život doživljava i emocionalan šok uzrokovan neprihvaćanje ljudi koji su ranije bili dio njihovog života. Ne znam da li je to strah ili ograničenja u glavi pojedinaca. Sigurno je da novo stanje donosi nove prilike, novi pogled na svijet i bezbroj mogućnosti kojima sebi i drugima možete pokazati koliko ste snažni.
PIše Božica Ravlić

Izvor: http://www.in-portal.hr/clanak/moja-prica-tomislav-salopek

"Stvoren sam na sliku Božju. Svoju životnu priču počinjem ovom rečenicom, jer vjera u mojem život igra veliku ulogu", kaže ovaj košarkaš, plivač, kuhar, boksač... s invaliditetom.

Josip Rogulja nam kaže da mu je jako teško govoriti o sebi, ali je ipak, sa željom motiviranja osoba koje imaju razne oblike invaliditeta, iznio svoju životnu priču. Odrastajući u velikoj obitelji uz roditelje, sestru i troje braće živio je aktivno kao njegovi vršnjaci. Dokaz je koliko je jaka uloga obitelji u izgradnji osobnosti i razvoju osobe s invaliditetom. Danas je učitelj njemačkog jezika u osnovnoj školi gdje uz učiteljsku ulogu vjerujem djeluje pozitivno svojom osobnošću mladim naraštajima približavajući normalan život osoba s invaliditetom.

"Stvoren sam na sliku Božju. Svoju životnu priču počinjem ovom rečenicom, jer vjera u mojem život igra veliku ulogu. Rođen sam 1978. godine u prelijepom Varaždinu s dijagnozom phocomelia noge na lijevoj strani, luksacija i skraćenje noge na desnoj strani. Mnogi ljudi predviđali su mi tada ne tako sjajnu budućnost. Zahvaljujući sestri i braći moje djetinjstvo prošlo je ugodno i lijepo, u igri, veselju i dječjim nestašlucima. Roditelji nikad nisu pravili razliku između mene i moje braće i sestre. Svatko je dobivao sve što mu je bilo potrebno ali je i svatko, pa tako i ja imao svoje obveze u obitelji i kućanstvu. Obitelj, ljubav i odgoj u vjeri učinili su me osobom koja svoj invaliditet ne smatra poteškoćom", priča Josip.

Teško pitanje: Zašto ja?

Phocomelia je kongenitalni poremećaj kojeg karakterizira nedostatak dijelova ruku ili nogu. Ne zna se točan uzrok nastanka, iako se poremećaj povezuje s uzimanjem talidomida u trudnoći. Talidomid je uveden u upotrebu kao sedativ kasnih 1950-tih godina. Povučen je s tržišta 1961. Nakon što je ustanovljeno da je uzrok urođenih anomalija. Smatra se jednim od najvećih medicinskih tragedija modernih vremena. Od tada za talidomid je ustanovljeno da je dragocjeno liječenje za brojna medicinska stanja, i opet je u upotrebi u mnogim zemljama, mada će njegova upotreba uvijek biti kontroverzna. Phocomelia predstavlja nedostatak nadlaktice i podlaktice ili natkoljenice i potkoljenice, pri čemu se šaka nastavlja neposredno iz ramena ili se stopalo nastavlja iz kuka. Može biti kompletna, kada nedostaju dijelovi i gornjih i donjih ekstremiteta (tetrafokomelija) i može biti inkompletna, kada nedostaju dijelovi jedne ruke ili noge. Dijagnoza se postavlja prenatalno (prije rođenja) ultrazvukom. Tretman i rehabilitacija se planiraju od rođenja. Za poboljšanje kvalitete života, preporučuju se proteze i ortoze, uz fizikalnu i suportivnu terapiju.

"Osim obitelji, moj život je oblikovala vjera u Boga. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja tražio sam odgovor na pitanje Zašto ja? Zašto sam se ja rodio s invaliditetom? Potraga za tim odgovorima prestala je kada sam shvatio da sam stvoren na sliku Božju i da kao takav nisam mogao ispasti bolje. Vjera mi daje snagu da prevladavam sve male i velike poteškoće, a nakon pada da ustanem, obrišem prašinu i krenem dalje", slikovit je Josip.

Živjeti punim plućima

Živimo u svijetu u kojem se sve nastoji izmjeriti. Tako su znanstvenici pokušali izmjeriti utjecaj religije na kvalitetu života i dobili interesantne rezultate. Ispitivali su psihosocijalnu kvalitetu života tj. odnose s prijateljima i obitelji, funkcionalne sposobnosti, zdravstveni status i pojavu depresije.
Zaključak je da su osobe uključene u religiozne aktivnosti češće viđale svoje prijatelje, imale bolju sliku vlastitog zdravlja, manje depresivnih osjećaja, vedriji su i optimističniji te da su osobe sa fizičkim poteškoćama sklonije religiji kao izvoru mentalne snage od onih koji su u boljoj fizičkoj formi. Istinski vjernici neovisno o vjeroispovijesti potvrđuju da im vjera daje mir koji dovodi do psihofizičke relaksacije, disciplinira i jača voljne, emocionalne i kognitivne funkcije, pomaže u prihvaćanju i razumijevanju drugih, kod mladih potiče individualno sazrijevanje, razvija socijalnu svijest pomažući očuvanju socijalnih Vjera u Boga čini čudavrijednosti i standarda.

Mnogi ljudi predviđali su mi ne tako sjajnu budućnost, a ja sam danas sretan sin, brat, ujak, stric, kum i prijatelj. Radim kao učitelj njemačkog jezika, bavim se politikom, vozim automobil i bicikl. Volim boravak u prirodi (kampiranje, planinarenje), u slobodno vrijeme kuham, plivam, igram košarku i još mnogo toga. Isprobao sam brojne sportove i osvajao medalje, ali zbog posla za sada sam u nemogućnosti da se nekim bavim profesionalno. Jesam li uspješan u svemu što radim neka ocjene drugi. Ja živim punim plućima i pokušavam prevladati sve prepreke u moje životu, jer kako kaže moj trener boksa: "Život je borba!“

Piše: Božica Ravlić

Izvor: http://www.in-portal.hr/clanak/moja-prica-josip-rogulja

Treba napomenuti kako je ove godine Svjetski kup u streljaštvu za osobe s invaliditetom u Velikoj Britaniji okupio uistinu dobro pripremljene ekipe, iz zemalja koje ulažu znatno više sredstava u ovaj sport, tako da se bez pretjerivanja može ustvrditi da hrvatska bronca sjaji poput zlata.

Na IPC Svjetskom kupu u streljaštvu, koje se održavalo od 2 do 4. lipnja 2013.godine u Stoke Mandevilleu, Vellika Britanija, članovi Hrvatske streljačke reprezentacije osoba s invaliditetom osvojili su broncu u ekipnoj konkurecniji u disciplini R3 10M zračna puška ležeći. Treba napomenuti kako je ove godine Svjetski kup u streljaštvu za osobe s invaliditetom okupio uistinu dobro pripremljene ekipe, iz zemalja koje ulažu znatno više sredstava u ovaj sport, tako da se bez pretjerivanja može ustvrditi kako hrvatska bronca sjaji poput zlata.

Broncu su osvojili Mladen Jurada, Saša Grdović i Vitomir Garvanović.

Osim brončane medalje, dvojica strijelaca nastupila su u finalu u kategoriji R1 10m zračna puška stojeći (kategorija SH1). Vitormir Garvanović osvojio je 5. mjesto, a Mladen Jurada 8. mjesto.

Izvor: In-Portal

Za dobivanje besplatnih udžbenika za osnovnoškolce nema nikakvog dohodovnog ili drugog cenzusa. Besplatno ih dobivaju svi - bez obzira na plaće i imovinu.

Svi osnovnoškolci u Zagrebu imat će besplatne udžbenike. Roditelji djece ne trebaju ovo ljeto brinuti brigu oko kupovine. Gradska Skupština usvojila je prijedlog gradonačelnika Milana Bandića.

Pročelnik za obrazovanje Ivica Lovrić je rekao da se ne radi samo o sljedećoj školskoj godini, nego da će udžbenici biti besplatni do kraja Bandićeva mandata, tj. četiri godine.
"Ako Vlada ne preuzme na sebe tu obvezu", rekao je Lovrić.
Za udžbenike 64.000 osnovnoškolaca bit će potrebno 38.5 milijuna kuna u proračunu kojih trenutačno nema. Bandić je obećao da će ih osigurati u proračunu već do sljedeće sjednice Skupštine. Trebala bi biti u roku mjesec dana.
Za dobivanje besplatnih udžbenika nema nikakvog dohodovnog ili drugog cenzusa. Besplatno ih dobivaju svi - bez obzira na plaće i imovinu koju imaju.

I ove godine u Domu sv. Martina u Malom Lošinju održava se animatorsko ljeto. Po dvoje mladih iz župa Zagrebačke nadbiskupije tijekom tjedan dana prolaze zanimljiv program koji želi na mladima razumljiv i prihvatljiv način prenijeti vrijednosti duhovnog života, crkvenog zajedništva te važnost timskog rada.

Mladi animatori će u Godini vjere u Malom Lošinju razmišljati o molitvi. Geslo ovogodišnjeg animatorskog ljeta je „Neka se moja molitva uzdigne k Tebi!“. Kroz radionice program potiče mlade animatore na zauzetije animiranje mladih u župama oko zajedničkih projekata u idućoj pastoralnoj godini, a uz bogate radionice i zanimjiv program, mlade očekuje i poneko iznenađenje.

Važne informacije za sudionike animatorskog ljeta

Evo najvažnijih informacija za sve sudionike ovogodišnjeg animatorskog ljeta:
polazak autobusa je svakog ponedjeljka u 7.30 sati ispred zagrebačke katedrale;
troškove organiziranog prijevoza u iznosu od 350 kuna mladi snose sami i uplatit će ih u autobusu na putu za Mali Lošinj (troškovi prijevoza uključuju i put brodom do ostoka Suska);
za maloljetne osobe roditelji moraju ispuniti i potpisati potrebni formular (koji se nalazi na kraju ovoga teksta) kojega mladi moraju obavezno ponijeti sa sobom u Mali Lošinj (roditelji svojim potpisom daju pristanak da njihovo dijete sudjeluje na susretu te obavještava organizatora o mogućim bolestima ili alergijama);
odgovorna osoba u skupini je svećenik voditelj, a njemu će tijekom čitavog tjedna pomagati animatori voditelji (vođenje radionica, organiziranje zajedničkih programa...);
u Domu sv. Martina postoji kućni i dnevni red kako bi se svaka skupina mogla posvetiti pripremljenim sadržajima;
boravak u Domu sv. Martina uključuje sljedeće sadržaje:
- svakodnevna misa
- zajednička molitva
- radionice
- zajedničko druženje
- slobodno vrijeme
- kupanje
- pomaganje u kući;

sa sobom je potrebno ponijeti stvari za osobnu higijenu, prikladnu odjeću za slavljenje mise, sportsku opremu te potrebne stvar za uobičajen boravak na moru, također i bilježnicu za pisanje te mali Novi zavjet; svirače molimo da ponesu instrumente.

Križ.
Poznat je pod mnogim imenima: "Svete Godina križ", "Jubilej križ", "Svjetski dan mladih križ", "Pilgrim križ". Mnogi ga zovu "Mladi križ" jer je dao papa Ivan Pavao II mladima da se širom svijeta svakom mjestu i svakom vremenu.


Veliki drveni križ, 3,8 m visok, simbol kršćanske vjere, bio smješten u blizini oltaru sv Petra tijekom godine otkupljenja (Veliki tjedan Veliki tjedan 1983 na 1984). Na kraju te godine, nakon zatvaranja Sveta Vrata, Ivan Pavao II je dao taj križ za sve mlade kao simbol Kristove ljubavi. U ime mladih svugdje, to je primio Saint Lawrence International Youth Center u Rimu. Papi riječi povodom bile: "Dragi mladi, na završetku Svete godine, povjeravam vam je znak ovoj jubilarnoj godini:! Kristov križ Nosi ga u cijelom svijetu kao simbol Kristova ljubav za čovječanstvo, i objaviti svima da se samo u smrti i uskrsnuću Kristovu možemo pronaći spas i iskupljenje "(Rim, 22. travnja 1984).


Od 1984, Svjetski dan mladih križ je krenuo na svoj put oko svijeta, u Europi, iza Željezne zavjese, te Sjevernoj i Južnoj Americi, Aziji, Africi i Australiji, prisutan na svakom svjetski dan mladih. Od 1994, Svjetski dan mladih križ je putovao kroz biskupija za domaćina sljedeći dan mladih.

Ikona Gospe

U 2003, papa Ivan Pavao II povjerio mladima još jedan simbol vjere koje treba poduzeti u cijelom svijetu s križa: Ikona Gospe Salus Populi, Romanix. Ova ikona je kopija štovanog ikonu u Santa Maria Maggiore u Rimu (prva i najveća bazilika u Rimu posvećena Blaženoj Djevici Mariji). "Od sada na njemu će popratiti Dane Youth World, zajedno s križem. Evo ti majke! To će biti znak Marijine majčinsku prisutnost u blizini mladima koji su pozvani, kao što je apostol Ivan, da joj dobrodošlicu u njihovim životima . " (Angelus, 18. Svjetski dan mladih, 13. travnja 2003)

Nadam od zore
(Svjetski dan mladih Rio2013 Službena himna)
Pod sjenom, obilježila zauvijek Sa znakom Otkupitelja na vrhu brijega, Corcovado cijeli svijet je pun ljubavi. (Chorus) Krist nas poziva: Dođi k meni, biti moj prijatelj Krist, on šalje nas "Biti misionari!" Mogu li ga vidjeti, to je proljeće Imamo nadu u zoru Možete li ga čuti, on se zove primiti njegov dar vjere Možete li zamisliti, ako svaki narod svakoga plemena i jezika, ova generacija reći ne u rat, ne bi mržnja ljubavi, mira i dobrote kraljuje. Od istoka do zapada Naša kuća je otvorena, nema vrata naša zemlja nema ograde, ne postoje granice za naše ljubavi smo se raspršili po svijetu, ali svi smo zadržati isti žar To je tvoja milost koja nas održava i čuva nas vjerni tebi smo čuti, kako kažeš "Idite i učinite mojim učenicima, od svih nacija, A novi ljudi, u jedinstvu Donesite svoje srce za mene " povodom proglašenja svoje gospel mijenja život ljudi , nismo ista novo stvorenje, staro je otišao Znamo novi svijet će doći.

O Oče, Vi ste svog vječnog Sina da spasi svijet, a vi izabrali muškarce i žene, tako da je kroz Njega, s Njim iu Njemu, što bi moglo naviještati Radosnu vijest evanđelja svim narodima. Daj nam potrebne milosti, tako da je, snagom Duha Svetoga, radost što su evanđelisti da Crkva treba u trećem tisućljeću može zasjati na licima svih mladih ljudi. Oh Krist, Otkupitelj čovječanstva, fotografija od otvorenih ruku na vrhu Corcovado, pozdravlja sve ljude. U vašem vazmenog ponude, nas je vodio, po Duhu Svetom, da će naići na Oca kao svoju djecu. Mladi ljudi, koji su hranjena euharistiji, koji čujete u svom riječ i zadovoljiti njihove brata, trebam tvoju beskrajnu milost da hodaju stazama ovoga svijeta kao učenici i misionari za novu evangelizaciju. Oh Duh Sveti, ljubavlju Otac i Sina, sa sjajem u svoju istinu i oganj svoje ljubavi, prolio vaše svjetlo nakon svih mladih ljudi, tako da je, nadahnut njihovom iskustvu na Svjetski dan mladih, što može dovesti vjera, nada i ljubav na sve četiri zemlje, postaju veliki graditelji kulture života i mira i katalizatori novog svijeta. Amen!

Tema Svjetski dan mladih Rio2013 pozivu mladima iz Brazila i svijeta da se poziva na misije, živi kao svjedoci uskrsloga Krista.


Gledano na kraju Matejeva evanđelja, kontekst teme je da poštuje Kristovo uskrsnuće. Učenici, koji su do tada bili uplašeni i zaključana iznutra zbog straha od Židova, susret Krista, pobjednika nad smrću.


Susret s Kristom uskrslim potiče sve da žive u ovom mandatu. Marija Magdalena vidi prazan grob i svjedocima! Petar i Ivan vjeruju i svjedoče kad vide traka od platna i tkanine! Učenici iz Emausa prepoznaju Krista u dijeljenju kruha i svjedočimo da je Krist život!


To je u ovom kontekstu da je Krist daje mandat: Idi! Idi, jer On je živ i on hoda pred njegovim prijateljima. Idi, jer Krist je pobjednik i dalje sa svakim članom Crkve. Idi i objaviti uskrsnuće!


To je ono što tema WYD Rio2013 nastoji stvoriti u srcu svakog mladog hodočasnika. To motivira svakog sudionika neka svjetlo Uskrslog Krista raspršiti tamu straha i sumnje koje paraliziraju. To potiče mlade ljude da se misionari, čak u situacijama sukoba, u zemljama gdje su kršćani progonjeni, usred sekulariziranom svijetu koji ne želi živjeti kršćanske vrijednosti.


Dakle, ovo je mandat Crkve na katoličke mladeži. Idi, mlade misionare koji su boravili u crkvenom učiteljstvu i podržati svoju vjeru u liturgiji i život u zajednici! Idi i evangelizirati sa svojim osobnim darovima! Idi i ojačati svoju vjeru s odgovore i objašnjenja o pitanjima koja distres svijetu danas! Idi i svjedočiti radost susreta s uskrslim Kristom na svjetski dan mladih Rio2013!

Izvor: http://www.rio2013.com/en/world-youth-day/theme

Kako bi proslavili Međunarodni dan zaštite okoliša. i podsjeća vjernike na važnosti prirode u životu, Svjetski dan mladih Rio2013, u suradnji s WWF-om, predstavljena na 5. lipnja Video "Svi smo povezani".

U njemu, mreža veza simbolično oslikava život svih bića, uvijek su povezani zajedno sa jednog izvora. To je s vjerom, nadom i jedinstva da možemo nastaviti poruku od videa i spasiti okoliš, tako važno za život svih ljudskih bića. Mi smo povezani, tako da bi trebao biti zaštitnici prirode.

Godine 1972, u Stockholmu konferencije o ljudskom okolišu, odlučeno je da će 5. lipnja biti datum stvoriti poseban naglasak na važnost očuvanja okoliša. Od tada, ovaj dan je bio korišten u cijelom svijetu da pojačaju potrebu zaštite prirodnih resursa.

O WWF mreže

Mreža WWF je jedna od najvećih i najuglednijih nezavisnih organizacija za zaštitu okoliša u svijetu. WWF ima potporu od gotovo pet milijuna ljudi i ima globalne mreže aktivna u više od 100 zemalja. WWF Mreže misija je da se zaustavi propadanje okoliša i izgraditi budućnost u kojoj će ljudi živjeti u harmoniji s prirodom.

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2259/wyd-and-wwf-release-a-video-for-world-environment-day

Ovo što stavljam je strava. Znam. Ali sada se pitam gdje su naši dragi mediji koji ovo ne objavljuju tj prešučuju.


Australci Mark Newton i Peter Truong uhićeni su nakon što je utvrđeno da su godinama silovali dječaka kojeg su usvojili u Rusiji 2005., a dječaka su seksualno zlostavljali i njihovi poznanici pedofili.

U nedavnim raspravama nakon inicijative “U ime obitelji” i prikupljanja potpisa za referendum o zaštiti braka kao zajednice muškarca i žene, zagovornici gay brakova i usvajanja djece u njima često su isticali sljedeći argument – heteroseksualni brakovi često su paravanom za razne forme obiteljskog nasilja, a to se nasilje nikada ne događa u gay zajednicama koje se temelje na ljubavi, te su kao takve pogodne i za odgajanje djece, tvrde oni.

Međutim, jedan pedofilski slučaj koji je nedavno šokirao Australiju i SAD dokazao je kako kako gay zajednice mogu i te kako biti mjestom seksualnog nasilja i to u najgorem obliku. Australac Mark Newton i njegov partner Peter Truong uhićeni su početkom 2012. u američkoj saveznoj državi Kaliforniji nakon što je utvrđeno da su seksualno iskorištavali danas sedmogodišnjeg dječaka iz Rusije kojeg su usvojili 2005., koristeći surogat majku kojoj su platili 8000 dolara. Surogat majka je začela uz korištenje sperme Marka Newtona. Pedofili su dječaka seksualno zlostavljali još kada je imao manje od dvije godine, a dijete su seksualno zlostavljali i drugi ljudi iz pedofilske mreže kojoj su dvojica pripadala. Bolestan par sve je to snimao video kamerom i sav taj materijal pronađen je kada je policija napravila raciju u njihovom domu u gradu Cairnsu u australskoj pokrajini Queensland.

Inače, kada su usvojili dječaka u više navrata su se pojavili u medijima, promovirajući tako ideju gay partnerstva pod sloganom “Dva oca su bolja od jednoga”. Ispod tog aktivizma krila se samo želja za zadovoljavanjem najnižih pedofilskih strasti.

- Usvojiti dijete samo zato da bi ga mogao seksualno iskorištavati zajedno s ostalima iz pedofilske mreže je bolesno. I to je jako, jako tužna priča za tog dječaka – rekao je policijski službenik iz Queenslanda Jon Rouse. Policija je otkrila i kako su pedofili naučili dječaka što treba odgovarati ako ga netko počne ispitivati o načinu na koji se par ponaša prema njemu.

Australska policija je na gay par počela sumnjati kada je pronašla sumnjive fotografije usvojenog dječaka u kompjuteru jednog pedofila iz Wellingtona na Novom Zelandu. Ubrzo je otkrivena i chat prepiska između čovjeka iz Wellingtona i Newtona i Truonga u kojoj se ova dvojica “hvale” kako seksualno iskorištavaju dijete od njegove druge godine. U prepisci je gay par napisao kako su dječaka “dali” na seksualno iskorištavanje dvojici Amerikanaca, kada je imao četiri godine. Svi ovi ljudi bili su članovima homoseksualno-pedofilske internetske mreže BoyLover.net čiji članovi zagovaraju seksualne odnose s dječacima od druge godine njihova života. Mreža je razbijena policijskom akcijom 2009.

U raciji u njihovu australskom stanu pronađeni su i video zapisi na kojima australski gay par seksualno iskorištava i druge dječake. Newton je prošli vikend zbog pedofilskih zločina osuđen na 40 godina zatvora, dok njegov partner Truong još čeka izricanje zatvorske kazne. Osim njih uhićeni su i Amerikanci za koje je utvrđeno da su silovali posvojenog dječaka.

Jakov Ivić | Bitno.net

Ekipo. Jedan očenaš za naše volontere u Brazilu bila bi super duhovna potpora njima.
Od danas ja molim za njih. Moli i ti za njih.

Više od godinu dana trajao je cjelokupni proces prijave i odabira međunarodnih volontera za sudjelovanje u toj ulozi na XXVIII. Svjetskom danu mladih u Rio de Janeiru.
Po završetku slanja svih potrebnih dokumenata i uplata volonterskih/hodočasničkih paketa, domaćini su objavili ovaj put konačnu listu međunarodnih volontera.
Naravno da u oceanu odabranih ima i naših hrvatskih predstavnika, što nas jako veseli. Nažalost je od prvotno šezdesetak pa u posljednjem selekcijskom krugu tridesetak naših potencijalnih volontera ostalo u konačnici njih devetero koji su si odlazak u Rio u toj ulozi mogli priuštiti. Financijska strana priče nikome, pa ni hodočasnicima, nije išla u prilog. No, svi koji su odlučili izdvojiti za Susret i mogli su to, sigurno neće požaliti.

Volonteri iz Hrvatske su:

Ines Ivić
Sanja Simatić
Marija Vincek
Zrinka Šapro
Viktorija Erjavec
Marijana Šverko
Maja Klisanić
Ana Oreč
Danijel Gornik


Čestitamo svim odabranim volonterima iz svih zemalja.
Lista je dostupna na sljedećem linku: http://voluntrio2013.com.br/blog/?p=3225

Volonteri će uvelike nositi Susret i biti od pomoći svima s kojima dođu u kontakt te ih preporučamo sve u vaše molitve, baš kao i organizatore cijelog Susreta, koji nam je sve bliži i bliži. Utecimo se u svojim molitvama svim zaštitnicima i svim zagovornicima Svjetskog dana mladih. Blaženi Ivan Pavao II., utemeljitelj svjetskog dana mladih, zasigurno najgorljivije prati cijelu ovu priču :)

Već tradicionalni ljetni planinarski izlet u visoko gorje izvan granica lijepe naše pod nazivom ‘‘Preko 1831’’ ove godine HPD sv. Patrik organizira u Crnu Goru na Durmitor u terminu od 28. srpnja do 4. kolovoza 2013.
Okvirni plan i program:
Krenuli bi u nedjelju 28.07. u 14h.
Put nas vodi do Zenice gdje noćimo te u ponedjeljak rano ujutro (oko 7h) idemo na granični prijelaz Šćepan polje gdje nas čeka domaćin Goran Šibalić.
Ponedjeljak - dolazak na Šćepan polje oko 10h, mali odmor, doručak, rafting na Tari, ručak (janjetina ispod peke ili riba na žaru). Obilazak hidrocentrale Mratinje, Pivskog manastira (radi se o manastiru na rijeci Pivi ne o proizvodnji pive:)), dolazak na Durmitor, smeštaj, izlet na Curevac - vidikovac odakle je kanjon Tare drugi po dubini na svijetu, odmah poslje Grand Canyon Kolorada. Povratak, večera i noćenje.
Utorak, srijeda,četvrtak, petak su predviđeni za planinarenje po Durmitoru (svakako ćemo obići i Žabljak - najviši grad u istočnoj Europi (1456 m/nv - mi smo smješteni na 1550).
Subota 3.08. - nakon doručka još jedan usputni izlet po preporuci našeg domaćina i vodiča i put kući.
Cijena aranžmana uključivati će prijevoz, apartmanski smještaj s polupansionom (doručak i večera), boravišnu taksu, jednodnevni rafting na Tari s ručkom, organizaciju, obilazak nekih okolnih znamenitosti s vodičem.

Smještaj:
http://www.durmitormount.com/index.php

Broj putnika je ograničen na 16.
Sa sobom će trebati nositi samo osnovnu opremu za planinarenje do visine stalnog snijega i osobne stvari.
Mogući dodatni trošak je viza. Za sada nije potrebna, ali je moguća našim ulaskom u EU. Nije potrebna onima koji imaju nove biometrijske putovnice.
Za sve informacije javite se Tomislavu na tomislav.martinelli@udruga-marjan.hr ili na mobitel 0913736050

Dragi mladi, članovi HPD Sv. Patrika, planinari…
Vraćamo se opet u Veliki Lom! Otkrijte kako vas planina može duhovno inspirirati, što je to posebno u druženju oko logorske vatre i kako vas ljepota stijena, mora i vegetacije još dugo prati i osvježava u svakodnevnim izazovima. Velebit, naša najveća planina, uvijek nas očekuje.
Smjestit ćemo se u dolini Velikog Loma (oko 1200 m) od 15. - 20. srpnja (ponedjeljak – subota), što je običaj naše udruge već niz godina.
Ljetni kamp pod šatorima, u skromnim uvjetima, kraj logorske vatre, donijet će nam ljepotu zajedništva i prepuštanja tišini koju nosi planina.
Posjetit ćemo najljepše vrhunce Sjevernog Velebita, vidjeti svemoć Božju na vrhovima i kukovima. Naužiti se pogleda na more i otoke, ali i pogleda u dubine svog srca.
Uz planinarenje naš će susret imati i poneki duhovni sadržaj.
Sve detalje potražite u letku u prilogu, a za cijenu i prijave kontaktirajte Tomislava 091/373-6050 tomislav.martinelli@udruga-marjan.hr ili Anitu 091/571-3840 banita.1@gmail.com do 8. srpnja!!!

HPD SV. PATRIK

EKOSSPIRITUS – Samobor

VELIKI LOM – SJEVERNI VELEBIT

Od 15 do 21. srpnja 2013.

O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

Dragi mladi, članovi HPD Sv. Patrika, planinari…

Vraćamo se opet u Veliki Lom! Otkrijte kako vas planina može duhovno inspirirati, što je to posebno u druženju oko logorske vatre i kako vas ljepota stijena, mora i vegetacije još dugo prati i osvježava u svakodnevnim izazovima. Velebit, naša najveća planina, uvijek nas očekuje.
Smjestit ćemo se u dolini Velikog Loma (oko 1200 m) od 15. - 20. srpnja (ponedjeljak – subota), što je običaj naše udruge već niz godina.
Ljetni kamp pod šatorima, u skromnim uvjetima, kraj logorske vatre, donijet će nam ljepotu zajedništva i prepuštanja tišini koju nosi planina.
Posjetit ćemo najljepše vrhunce Sjevernog Velebita, vidjeti svemoć Božju na vrhovima i kukovima. Naužiti se pogleda na more i otoke, ali i pogleda u dubine svog srca.
Uz planinarenje naš će susret imati i poneki duhovni sadržaj.
Radosno vas očekujemo!

ŠTO TREBA PONIJETI?

ţ šator (dio šatora posjeduje društvo, ali treba najaviti želju njihovog korištenja prilikom prijava) i iznajmljivanje se plaća 100 kuna.
ţ vreću za spavanje, podmetač, možda i manju deku
ţ osobnu odjeću i obuću za tjedan dana (računati na tople dane, ali i izrazito hladne noći)
ţ čvrste tenisice/gojzerice za hod
ţ manji ruksak i boce za vodu za svakodnevno planinarenje
ţ zaštitu od sunca, ali i kišnu kabanicu za slučaj kiše
ţ pribor za osobnu higijenu; baterijsku lampu s rezervnim baterijama
ţ osobne dokumente

OKVIRNI PLAN TABORA


ponedjeljak, 15. srpnja

Polazak je iz Zagreba, s parkirališta kod Stare Save u 7,00 sati. Prijevoz ovisi o broju prijavljenih, ali obično je osobnim automobilima, pa prilikom prijava napomenite imate li automobil kojim možete voziti ili trebate prijevoz – troškovi goriva i cestarina se plaća zajednički, u dogovoru s vozačem i nije uključeno u cijenu.

Slijedi vožnja prema Krasnom, posljednje zaustavljanje u naselju i odlazak do Velikog Loma. Nakon dolaska će se organizirati tabor, podići šatori i smjestiti stvari uz međusobno upoznavanje sudionika i mjesta na kojem ćemo boraviti.


utorak, 16. srpnja – petak, 19. srpnja

Kamp je organiziran tako da nakon jutarnje higijene, molitve i doručka, slijedi uspon na neki od okolnih atraktivnih vrhunaca koji čine NP Sjeverni Velebit ili stroge rezervate prirode uz vodstvo iskusnog vodiča – ovisno o vremenskim uvjetima. Ručak će biti na putu, od suhe hrane koju ćete dobiti svako jutro, a ponesite i plastične boce u kojima ćete nositi tekućinu za hod. Nakon povratka u kamp biti će topla večera, a zatim druženje uz logorsku vatru.


subota, 20. srpnja

Nakon doručka slijedi raspremanje tabora, završni osvrt na zajednički provedeno vrijeme i povratak prema Zagrebu.

Ako netko želi produžiti svoj boravak za još jedan dan, može prilikom prijava nadoplatiti za boravak do nedjelje u kom slučaju ostaje na proslavi s pečenjem janjeta na ražnju koja se odvija u subotu navečer… što preporučamo.

INFORMACIJE I PRIJAVE

Tomislav 091/373-6050
tomislav.martinelli@udruga-marjan.hr

Anita 091/571-3840
banita.1@gmail.com


CIJENA

U osnovnu cijenu je uključen cjelodnevni boravak na području nacionalnog parka (ulaznice) od ponedjeljka do subote, tri obroka svaki dan (od čega najmanje jedan kuhani – topli obrok), iskusni vodič po planini i svi troškovi organizacije.

Nadoplata potrebna za one koji nemaju vlastiti osobni automobil – u dogovoru s vozačem – i za one koji žele ostati dan duže...

PRIJAVE I UPLATE

Prijave se primaju do 08. srpnja.
Prijaviti se možete Tomislavu ili Aniti.


Posjetite: www.ekosspiritus.hr

Sudjelovanje na vlastitu odgovornost!

Centar za obnovu kulture (COK) poziva Vas da se prijavite na Zadar Freedom Forum 2013!

COK nastavlja projekt Ljetne škole u suradnji s domaćim i inozemnim predavačima. Ovogodišnja Ljetna škola Zadar Freedom Forum na temu „Moderni konzervativizam i ljudska prava” i ove će se godine održati u Zadru.

Forum je namijenjen studentima i mladim profesionalcima koji žele naučiti implementirati osnove aktivnog življenja u demokraciji. Upravo je obrazovanje prioritet na putu prema modernoj, demokratskoj, europskoj državi kakvom želimo biti, a baš na tom planu COK želi dati svoj doprinos.

Cilj foruma jest u prvom redu obrazovati mlađe članove zajednice. Eminentni međunarodni predavači pre­nijet će im znanje ukazu­jući na neke povijesne i političke činjenice, uključit će ih u raspravu, tj. potaknuti na aktivnost i sudjelovanje u životu zajednice te im omogućiti da se izraze i vježbaju umijeće komunikacije. Uz navedene mate­rijalne i funkcionalne ciljeve, treći cilj jest i onaj odgojni, odnosno rad na usvajanju pozitivnih ljudskih osobina.

Predavači ove godine su Stjepo Bartulica, H.E. Tibor Navracsics, Luka Mišetić, Vice John Batarelo, Roger Kiska i Sophia Kuby.

Više na linkovima:

http://www.cok.hr/zadar-freedom-forum-2013.html

https://www.facebook.com/ZadarFreedomForum2012?fref=ts
https://www.facebook.com/pages/Centar-za-obnovu-kulture/141038409333182?fref=ts

Izvor: Bitno.net

Po prvi put tijekom Svjetskog dana mladih hodočasnika će moći slobodno birati gdje će jesti. Svjetski dan mladih Rio 2013 će ponuditi "Prehrana kartice" na svakom hodočasniku, koji će im omogućiti da odaberete restorana su objedovati, švedski stol s hranom strane kilogramu ili set obrok pod nazivom "O Carioca." Nekoliko lanac restorana, kao što su McDonalds, Habibs i Parme, već su usvojili ovu. Postoji 45 Habibs u Riju i gotovo 400 u Brazilu.

Plan je ponuditi "O Carioca" jela, koja će uključivati punu obrok s desertom i piće - sve to za R $ 15. Hodočasnici će biti u mogućnosti koristiti "obrok kartice" do podneva na ponedjeljak 29. srpnja i kartica vrijednost je kumulativni.

Obrok kartice mogu se koristiti u skladu s potrebama hodočasnicima, objasnio je Nelson Mamede, direktor planiranje obroka za svjetski dan mladih. "Svjetski dan mladih nudi obrok kartice svakog hodočasnika, ali to ga ne ograničava ili nju od trošiti svoj novac. Oni imaju slobodu izbora vlastite obroke i platiti kao što bi željeli. Osim toga, tu su i hodočasnici koji su se odlučili za "Nema jela" opciju kada su registrirani za svjetski dan mladih. Oni će platiti za svoje obroke u gotovini, kreditnim ili debitnim karticama, ovisno o tome koji je više prikladan za njih, "objasnio Mamede.

Kako bi se olakšao izbor od kojih restorani jesti u tijekom svjetski dan mladih, web http://www.restrio2013.com.br je stvorio. Evo, hodočasnici će naći cijeli popis restorana koje organizira četvrti.

"O Carioca"

Lokalni trgovci su pokazala kako obroka tijekom svjetski dan mladih će raditi. S ciljem pružanja hranjiv obrok, "O Carioca" sastojat će se od govedine, ribe, piletine ili jaja; riža i grah, tjesteninu i bočnim stranama, farofas, povrće, itd., i desert.

Doručak i bdijenje

Međutim, doručak procedura će biti drugačiji, koordinatori će ga distribuirati. Ovi koordinatori su trenutno prolazi kroz treninge. Posljednji će se 29. lipnja. Tu će biti i 300 doručak koordinatori, 10 nadzornike odgovorne za 30 kateheza skupine u svakoj. Supervizor će služiti kao veza između koordinatora i svjetski dan mladih logističkog tima.

Za bdijenju, koji će se održati između subota, 27. srpnja i nedjelja 28. srpnja, hodočasnici koji su se prijavili za obrok plan će primiti Kit bdjenje. Bdijenje Kit, koji teži 3kg, sadržavat će 5 obroka: subota je ručak i zakuska, kao i nedjeljni doručak, ručak i zakuska. Kit će se dati hodočasnika tijekom njihova 13 km-prošetati do Campus fidei.

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2542/chain-restaurants-adopt-the-pilgrim-menu

Bar Association of Brazil - Rio de Janeiro Odjeljak (OAB / RJ), brazilska Press Association (ABI) i Nadbiskupija Rio de Janeiru ovime potvrđuju vrijednosti demokratskog vladavine prava, pravo na mirne demonstracije, važnost institucije i očuvanje javne i privatne imovine u Rio de Janeiru i na zemlji.

Institucije istaknuti miran način na koji se dogodio demonstracije i odbace razne oblike nasilja koje nažalost također održan. Sjećaju važnost neumoljivo provodi opće dobro, socijalnu pravdu i mir putem dijaloga.

Istodobno, institucije pitati za mir u ovom trenutku, kada ćudi uzvišeni, sa sigurnošću da je demokracija naša najveća političko dobro.

Felipe Santa Cruz, Predsjednik OAB / RJ

Maurício Azędo, Predsjednik ABI

Nadbiskup Orani Joăo Tempesta

Nadbiskup Rio de Janeiru

Crkve, dvorane, vježbaonice i predavaonice su rezervirana za katehezu tijekom svjetski dan mladih Rio2013. U 273 događaja su podijeljeni u deset različitih regija u Rio de Janeiru i susjednih biskupija, pod nazivom podmjesta, kao što Niteroi, Nova Iguacu Duque de Caxias i.

Prema ocu Leandro Lenjina, izvršni direktor u Odjelu za pripremu pastoralnog i kateheza, broj događaja može doći do 300 prijavljenih početku od strane organizacije, ako se registracija hodočasnika povećava tijekom tjedna sve do događaja. "Mladi ljudi, čak i oni koji su se prijavili za utrku u posljednjem trenutku, želim sudjelovati u ovom vrlo posebnom trenutku formiranja. Organizacija će učiniti sve kako bi se osiguralo to vjernici imaju priliku za pristup."

Prostorije će se zvati "kateheza sjedište" , a organizira se u sljedećim naseljima: Jacarepaguá, Norte, suburbano, Urbano, Sul, Leopoldina, Oeste, Nova Iguacu, Niterói i Caxias. Župa može imati više od jednog mjesto i mješavina različitih jezika u istoj župi ima za cilj promicati kulturnu raznolikost i pomoći hodočasnika distribucija između sjedišta i župama.

U svakoj regiji, Svjetski dan mladih će ponuditi katehezu u portugalskom i španjolskom jeziku, jezici koje koriste većina hodočasnika. Tu će biti 133 događanja u portugalskom i 50 na španjolskom. Ostatak jezike će biti raspoređena na sljedeći način: 25 katehezu na engleskom jeziku, 15 na talijanskom i francuskom, njemačkom u 8, a 5 u poljskom. U ukupno, kateheza će se održati u 20 različitih jezika, uključujući arapski, Hrvatske, Danski, slovenski, grčki, češki i ruski. U Sur, Urbano, Norte i Niterói regije imaju najveću koncentraciju lokalne hodočasnika koji govore te jezike. Prema ocu Leandra, koji olakšava sudjelovanje mladih stranaca na svojim konzulata, u slučaju potrebe za to ukaže. Hodočasnici će biti usmjerena na kateheze koje su bliže svojim smještajem.

U katehezi prostorima, hodočasnici koje žele biti hranjene svjetski dan mladih će dobiti svoj doručak svakog jutra.

Hodočasnici s nedostatkom će imati jednu katehezu, dizajniran posebno za njih. To će biti samo jedan, uz simultani prijevod na sedam službenih jezika svjetski dan mladih.

Zanimljivosti

Metropolitanska katedrala Săo Sebastiăo, u središtu Rio de Janeira, a jedan od paviljona na Riocentro kongresnog centra nalazi u Jacarepaguá, su mjesta koja će se održati najveći kateheze, obojica na portugalskom, a za više od 5.000 hodočasnika.

Regija s najvećim brojem događaja će biti zapadno, sa 49 mjesta održavanja tih događaja za portugalski i španjolski govori hodočasnicima. Župa Nossa Senhora da Conceiçăo, u regiji Santa Cruz, će dobiti najveći broj kateheza prostorima, s ukupno devet. Još jedna neobična činjenica odvija na jugu: samo u regijama RECREO i Barra, deset jezici će biti prisutni na raznim mjestima, kateheze. "To će biti Duhove", zaključuje otac Leandro.

Kada je 350 studenata iz Sydney-a 149 katoličkih škola stići u Riju za Svjetski dan mladih ovog mjeseca pridružit će im se za 15 mladih hodočasnika iz Iquitos, Peru gradu na obalama rijeke Amazone u srcu peruanske prašume.

Peruanski hodočasnika putovanje WYD2013 je omogućeno kombiniranih napora nadbiskupije Sydneyu katolički odgoj Office (CEO), Melbourne-based biznismen Kevin Bailey i rođen u Australiji svećenik, otac John Andersen.

Zahvaljujući humanitarnim naporima predsjednika Uprave i podršku Kevin Bailey, čiji je sin Joe trenutno troši godine kao dragovoljac sa Sydney-rođen fra Ivana Andersena, u Misiji svećenika župe Santa Rosa de Lima u udaljenom gradu Iquitos, Iquitos hodočasnici će moći letjeti u Limu, a zatim na Rio gdje će se brinuti Sydneyu mlade hodočasnike tijekom cijelog Svjetskog dana mladih.

Među skupine, koji će biti na čelu s fra Andersen, bit će Joe Bailey, sin Kevin Bailey koji trenutno troši svoj jaz godine nakon što je napustio školu volontiranje u Iquitos.

Nakon što se u Riju, Iquitos grupa će dijeliti sobu s Sydneyu CEO kontingenta u skladištima duž Rio Waterfront koji već prozvan Aussie Central. Oni također će se pridružiti CEO hodočasnike svih važnijih zbivanja, kao i neformalnim ručkove, večere i Misu Oni će također biti tu za Final mise 28. srpnja, što je također Perua Nacionalni dan i obljetnica neovisnosti Peruu.

"Bez humanitarnim naporima Sydneyu katoličkim školama, a pomoć Kevin Bailey, to je vjerojatno bilo od mladih iz Iquitos bi bili u mogućnosti nazočiti ovogodišnji Svjetski dan mladih proslave", kaže David Cloran, CEO-a nadbiskupije mladih Ministarstvo koordinator.

Za fra Andersen, ovo je drugi put Sydney katolici posegnula za pomoć mladim ljudima iz svoje župe i omogućili im da prisustvuju Svjetski dan mladih.

Unatoč više od 32 godina u Peruu kao misionar svećenika, fra Andersen, koji je zaređen kardinal Norman Gilroy 22. kolovoza 1970 ostaje dijecezanski svećenik u Sydneyu nadbiskupije.

U redovitom kontaktu s nadbiskupije, kaže potpora i velikodušnost dao njemu i njegovoj župi nadbiskupija znači mnogo za njega i za ljude u Iquitos.

Natrag u 2008, zahvaljujući velikodušnosti nadbiskupije Sydneyu i napora nadbiskupa, kardinala Georgea Pella, 15 mlada Iquitos hodočasnici paučinu iz Perua u Australiju sudjelovati u svjetski dan mladih u Sydneyu.

Dok Iquitos skupina mladih ljudi su bili ovdje, fra Andersena sestra Marie, suprug Frank Rizzo i njihovo dvoje djece pozdravio cijelu skupinu u svojoj kući na Maitland tijekom tri večeri nakon zatvaranja misi WYD2008. U međuvremenu, svećenikov brat, Richard, izvadio posebnu dozvolu za prijevoz u Iquitos skupinu za događanja na Svjetskom danu mladih, te izletima razgledavanja benediktinskom samostanu na Jamberoo i Blue Mountains.

"Kardinal Pell nam je dao svoju stalnu podršku i, u 2009, uzoriti pratnji njegov osobni tajnik dr. Michael Casey i kancelar mons Ivan Usher je posjetila od Lima da nas vide u Iquitos i rada mi radimo", rekao je rekao je tijekom nedavnog posjeta domu vidjeti njegov 96-godišnji otac i drugi članovi obitelji.

S populacijom od oko pola milijuna, od čega 75% su katolici, Iquitos je najveći grad u svijetu koji je dostupan samo avionom ili brodom. Nema ceste u ili izvan, a udaljenost se mjeri od jednog i pol sata je potrebno za letenje u Limu ili sate i dane čak i to traje do udaljenije zajednice brodom duž rijeke Amazon i njegove labirint pritoka.

Kad fra Andersen, koji je bolje poznat ovih dana kao Padre Juan, prvi put stigao u Peruu, vjerovao je njegova misija će biti za šest godina. Više od 31 godina kasnije, on je još uvijek tamo i opisuje svoj poziv i poslanje, kao svoj "dragocjeni dar od Boga."

Njegov početni su godine proveli u Limi, gdje je surađivao s kolumbijske misiju i bio je jedan od otaca i redovite posjetitelje grada zloglasne Lurigancho zatvoru. Nekoliko godina u južnim Andama slijedi tijekom razdoblja koje se podudara s brutalnim i krvavim razvojem Shining Path maoistički-nadahnut terorista.

Tijekom tog razdoblja od velikog nasilja, bio je prisiljen na trajekt tijela žrtava terorističkog natrag u glavni grad za obdukcije.

Nedugo zatim poslan je u Iquitos kao župnik u Santa Rosa de Lima župi.

15 Iquitos hodočasnici koji će sudjelovati svjetski dan mladih u Rio de Janeiru kao gosti Sydneyu katoličkih studenata i CEO su iz šest župa vikarijata Iquitos. Predvodio je fra Andersen će letjeti u Limi gdje će se susresti sa CEO studentima koji sudjeluju u pet dana misije i putovanja odatle u Riju.

"Mi smo jako radujemo se dijele ovo hodočašće iskustvo s vama, postaju dobri prijatelji i dijelimo svoja iskustva vjere i života u našoj Crkvi", fra Andersen rekao je u pismu zahvaljuje učenicima Sydneyu škola koji su pokrenuli projekt da bi san Mlada Iquitos hodočasnici sudjelovati WYD2013 u Rio stvarnost.

Ustupio katoličke nadbiskupije Communications, u Sydneyu, www.sydneycatholic.org

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2608/wyd-dream-comes-true-for-15-young-peruvians

Sakramentalna ispovijed, također poznat kao sakramenta pokore ili pomirenje, je milost dodjeljuje nas po Isusu Kristu, kada je rekao svojim apostolima: "Za one čiji grijesi ste oprostio, tako da će im biti oprošteno" (Iv 20: 19 - 23). Krist čuje naše ispovijedi, a svećenik djeluje "u osobi Krista."

Za sakramentalnoj ispovijedi za proizvodnju svoj željeni efekt, potrebno je da smo se definitivno pokajnik iz naših pogrešaka, a od naših grijeha. Kad smo želju da prizna svoje grijehe, bitno je da ćemo napraviti odgovarajuće pripreme

1. Napravite dobar ispit savjesti.

Razmislite, odražavaju i molite da se sjetimo svega što smo učinili da se uvrijedilo Boga, da bi ga uvrijedio. Razmislite o riječima, djelima i zanemarivanje koje smo počinili i koji su uvrijedili našu braću i sestre, pa i dobri Bog, kao dobro.

2. Obrati.

Budite istinski kaje za sve što smo učinili krivo.

3. Rješavanje izbjeći griješi na ovaj način ponovno.

Potrebno je imati srce ispunjeno čvrstim ciljem kako bi se izbjeglo stvaranje iste greške, potražiti u našim srcima iu sakramentima potrebno snage da se bori protiv zla koje inzistira na stavljajući nas na kušnju i da nam se uskrati milosti Bože. Iako smo mi slabi i čudan, ne možemo prestati boriti protiv naših tendencijama! Neka nas priznati Gospodinu sve što možemo! On je taj koji nam je jača!

U ispovijedi, ne treba nam dati svaki detalj, niti smije ćemo pokušati opravdati naše greške se odnose na okolnosti koje su nas doveli u takav grijeh. Točka ispovijedi je grijeh sam po sebi, nisu ispunjeni uvjeti ili situacije u vrijeme pogrešku. Nakon što je čuo ispovijed, svećenik će biti u mogućnosti da kažem nekoliko riječi branitelja, da nam se pokore da ćemo učiniti, a zatim nam udijeli oprost od svojih grijeha. Savjet koji svećenik će nam dati će nam pomoći da budemo bolji ljudi, više vjernih kršćana i biti poslušni sinovi i kćeri našem Ocu na Nebu!

Ispit savjesti

Je li to bio dugo vremena otkako sam priznao svoje grijehe? Jeste sam molio često? Jeste li propustili svetu misu bez razloga groba? Jeste li slijedili crkvenih učenja odnose na post i apstinencija? Jeste sam sumnjao u Boga, u nedostatku povjerenja u svoju snagu i milosrđe? Jeste Imam sramotu u dijeljenju moje katoličku vjeru? Jesam li sumnjati u istinu koja dolazi iz vjere? Jeste li radosno crkvene desetine? Jeste li slijedili, poslušao i dijeli nauk Crkve o spolnosti, pobačaju i eutanaziji? Jesam li govorio loše o Bogu, ili možda su hulili protiv njega? Jesam li zadržao svoja obećanja? Je li poslušan svojim roditeljima? Jeste li ozbiljno uvrijedila moja braća i sestre?
Jesam li se nemarno na moje djece, postavljanje loš primjer za njih? Jeste li liječiti moj suprug loše? Jesam li bio grub prema njemu ili njoj? Jeste li izdao njega ili nju? Jeste sam oklevetan, trača, lagao, sudio, ili govorio loše o bilo kojem od njih? Jesam li proklet na nekoga? Jeste sam se zadržao na pomirio s braćom i sestrama? Jesam li održao bijes, željena ili počinio osvetu? Jeste li nekoga napao? Jeste li povrijeđeni nekoga na drugi način? Jeste li drugih izazvao grijeh? Je li uzrok tuđe grijehe? Jesam li zlostavljaju životinje ili zlostavljanje prirodu? Po mom vlastitom voljom, nisam ja vidim, osjećam i mislim nečistih stvari? Jeste li razgovarali o tome, čitati ili gledati nedolične stvari? Jesam li uspjeti pobjeći moju želju učiniti nečiste radnje? Jesam li počinio ta djela putem vlastitog tijela ili kroz tuđe? Jesam li isprovocirati nekoga učiniti nedolične stvari sa mnom? Jeste li nosili nepristojnu odjeću? Jeste li sudjelovali u slobodno vrijeme štetni za moje moralu? Jesam li uvrijedio nečiju čast? Jeste sam započeo vezu s nekim samo da iskoristiti ih? Jesam li se zaljubila u oženjenog muškarca ili žene? Jeste li se nemoralno ili neprirodno sredstva za sprečavanje trudnoće (tablete, IUD, Vezivanje cijevi, vazektomija, kondomi)? Jesam li pobaciti? Ja sam savjetovao i pomogao drugu osobu za dobivanje pobačaj? Jesam li nešto ukradeno? Jeste sam kupio ukradeni ili piratske robe? Jeste li povrijeđeni nekoga, a ne ih vratiti? Jeste li bili pohlepni? Jeste li postati ovisnik o igrama, pića, droge ili seks? Jeste li bili izjelice? Jeste li uzimao drogu? Jeste li stečen pijan? Jesam li uspjeti napraviti dobru ispovijedi posljednje vrijeme, skriva neke od mojih grijeha? Jeste li uzeti zajedništvo u stanju smrtnog grijeha? Jesam li griješio namjerno, misleći da sam jednostavno će ga priznati kasnije?

Molitva za ispit savjesti

Gospodin moj i Bog moj, podari mi svjetlo da zna moje grijehe i milost da se obrati od njih. Moj Bezgrešna Majko, St. Joseph, moj anđeo čuvar, posredovati za mene. Amen!

Zakon kajanja

O moj Bože, ja sam od srca mi je žao što uvrijedio Tebe, a ja prezirem sve moje grijehe, jer tvojih samo kaznama, ali najviše od svega zato što sablažnjava, moj Bože, tko si sve dobro i zaslužuje sve moje ljubavi. Ja čvrsto riješili, uz pomoć milosti Tvojoj, da grijeh nema više i da se izbjegne bliskoj prigode za grijeh. Amen.

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2590/preparing-for-confession

Počevši od 1. srpnja u gradu Rio de Janeira, općinski zakon će se sila koja zabranjuje smeća. Hodočasnici iz izvan grada treba obratiti pozornost na novi zakon, kao odgovarajuća kazna za bilo koji prekršaj je u redu.

Zakon će se primjenjivati od strane Općinskog garde, Vojne policije, te Općinskog Urban Čistoća kampanju (Comlurb). Iznosi redu određuju volumen legla. Za male stvari, kao što su veličina soda može, ili manje, u redu je R 157 dolara. Do kubičnom metru, iznos R 392 dolara. Iznad toga, kazna se povećava na R 980 dolara. Za vrlo velikim količinama, fino može doći do R $ 3,000.

Oba građani i komercijalnih objekata može biti kažnjen u skladu sa zakonom. Redu će se odmah izdati kroz palmtop ili mobilnog mini pisaču. Fino je povezan s bilo pojedinca HFP ili poslovnom 'CNPJ, ili, u slučaju stranaca, na njihovu putovnicu informacija. Ako osoba ne nudi svoj identifikacijski broj, oni će biti odveden u policijsku stanicu, a ako posjetitelj napusti zemlju bez plaćanja u redu, on / ona će se naplaćivati po povratku u Brazil. Maloljetnici neće biti kažnjen, ali oni će biti kažnjen od strane vlasti. Beskućnici se tretira kao zaseban slučaj, bez primanja bilo kakve kazne, zbog svoje socijalne situacije.

Papinsko katoličko sveučilište u Rio de Janeiru (PUC-Rio) razvija ekološku Vodič za svjetski dan mladih, sa savjetima o tome kako voditi brigu o gradu, a hodočasnici su ovdje za Svjetski dan mladih, a uključuje naglasak na pravilno odlaganje smeća . Plastične vrećice, čak će se distribuirati na hodočasnike u raznim mjestima, tako da su mogli kroz svoje osobno smeće daleko čak i tamo gdje ne postoje trashcans u blizini.

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2574/rio-city-government-to-fine-individuals-who-litter-during-july

Svjetski dan mladih Rio2013 i Crkva vjeruje u mladosti. Želja za bolju civilizaciju, donijeli su na ulice prema mladima, čini dio duhu svjetski dan mladih. Duh jedinstva za novi svijet, novi život, novo društvo, nošena zapovijedi Evanđelja Isusa Krista. Mladi katolici imaju snove i planove, s Kristom u svojim srcima.

Svjetski dan mladih je prilika za razmišljanje o mladima i njihovim očekivanjima. To je također prostor koji nam omogućuje da predstaviti javnosti, našim razmišljanjima o tome kako doći na samo, bratske zajednice, doprinosi raspravi o javnim politikama za mlade ljude i omogućiti nam da se krene na nove putove, ukorijenjenih u pravim vrijednostima: kršćanske vrijednosti koje žele promijeniti svijet sa srcem za pravdu i mir, te da može ponuditi novu perspektivu o trenutnoj situaciji u Brazilu.

Rio de Janeiro je ponosan što je grad domaćin za svjetski dan mladih. Dobrodošlice duh njegovih stanovnika, prirodne ljepote i infrastrukture koja nudi bili su glavni faktori u izboru grada. Milijuni mladih ljudi iz svih krajeva svijeta nestrpljivo iščekuju svoj susret s Papom, njihova prilika za razmjenu i podijeliti kulture i vjere, i za priliku da upoznaju jedno od najpoznatijih turističkih destinacija u svijetu. No, više nego samo lijepo mjesto za turiste, Rio de Janeiro je grad povijesno čvrsto predana borbi za dobrobit svojih naroda.

Sigurnost na tako velikom događaju kao što je Svjetski dan mladih uključuje tri razine vlasti (Nacionalni, državni i općinski). Za organiziranje odgovarajuće mjere, izvanredni sekretarijatu za sigurnost od velikih događaja (Sesge), dio Ministarstva pravosuđa, je stvoren kako bi riješili sve brige Savezne vlade u planiranju i izvršenju sigurnosnih mjera tijekom događaja kao svjetski dan mladih .

Svjetski dan mladih je od strane mladih za mlade. Osjećaj za socijalnu pravdu, jednakost i bratstvo koje se kreće milijune mladih ljudi u Brazilu kako bi prosvjedovali i pomiče mlade iz cijelog svijeta svjedočiti na mogućnost mirnog druženja u različitosti koja prožima društvo. Pripreme za Word dan mladih i dalje, u nadi da će naći nove zore.

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2573/wyd-rio2013-and-the-church-believe-in-the-youth

Kao što je Svjetski dan mladih Rio2013 približava, hodočasnici su ponestaje vremena da se registriraju za svjetski dan mladih. Više od 215 tisuća ljudi iz cijelog svijeta su već registrirani, većina ih Brazilci i drugih Latinoamerikanaca. No, budući da su glavni događaji su otvoreni za sve - jer su nakon svih vjerskih događanja - zašto bi vam smetaju da se registrirate s svjetski dan mladih?

1) Samo registrirani hodočasnici, a volonteri će dobiti Pilgrim Kit i osiguranje
svatko tko registrira će dobiti Pilgrim Kit i osiguranje, naknada uključena je u svakoj vrsti registracije paketa. Kit uključuje ekskluzivne dodatke, koji bi trebao doći u ruci za vrijeme hodočašća, a kasnije će poslužiti kao veliki suvenira. To je dostupna samo za ispravno registriran, na svjetski dan mladih hodočasnika Rio2013.

2) Ekskluzivno prezentacije i kulturni događaji samo su otvoreni za registrirane hodočasnike
festival mladih održat će se sve oko Rio de Janeiru između 22. srpnja i 26. (izvan vremena posvećene kateheza i glavnih događaja). Raspored uključuje: molitvene susrete, bdijenjima, izložbe, predstave, koncerti, recitali, filmove, glazbu, ples i kazalište, kao i drugih ponuda optužen od strane biskupskih konferencija, pokreta, udruga, ministarstava, opće publike, i redovničkih zajednica.
hodočasnika , na svjetski dan mladih Rio2013 imat će besplatan pristup mnogim mjestima s njihovom osobnom iskaznicom uključena u Pilgrim Kit. Ostale prezentacije i događanja samo će biti otvoren za registrirane hodočasnika.

3) Planiranje Prehrana
mnogi hodočasnici već optužen za svoje obroke tijekom svjetski dan mladih kroz paketu su izabrali kada su registrirana. Oni koji su se opredijelili za obroke u svojim prijavama će dobiti karton za korištenje u odobrenim restoranima, Barcsu, i drugih objekata, koji mogu omogućiti mir uma kada je u potrazi za mjesto za jesti u novom gradu. Tu će također biti mjesta koja nude Pilgrim obrok, kompletan obrok (glavno jelo, piće i desert) koji pada u dnevni iznos uložen na karticu. Ta mjesta će biti označena i njihove adrese dostupne u Pilgrim Vodiča i na App za pametne telefone i tablete.

Izbornici za obrok setove, koji se također nude registrirane hodočasnike, uključuju dvije opcije. Konvencionalni izbornik za ljude bez medicinske uvjete, te posebne jelovnike za one osobe s prehranom. Uključeno u drugoj skupini su celijakija, dijabetes, i vegetarijanci. Ovi izbornici su odobreni od strane prehrambene industrije udruga u Brazilu.

4) Planiranje za prijevoz
jamčeći svoje prijevoz u paketu registraciju je još jedna prednost koju nudi svjetski dan mladih. Hodočasnici koji su se odlučili za prijevoz dobivaju prijevoz karticu koja se može koristiti u javnom prijevozu u Rio de Janeiru tijekom svjetski dan mladih. Kartica se može koristiti iu autobusima (osim izvršnih autobusa s klima uređajem), Metro, vlakovima, i trajekte. Iskaznice vrijede do 10.00 sati ujutro 29. srpnja.

5) Planiranje za smještaj
hodočasnika možete se odlučiti za zajamčenu stanovanja prilikom prijave za svjetski dan mladih Rio2013. Grupe koji su odabrali ovu opciju treba ponijeti spavanja jastuk i vreću za spavanje te će biti domaćin u obiteljima, župnim centara, javnih i privatnih škola, teretanama, događaj kućama, i društvenih domova. Sve ove vrste smještaja nude tekuću vodu, tuševe i kupaonice. Registracija paket je jeftinije nego plaćati za smještaj u turističkom gradu kao što je Rio de Janeiru.

6) jednotjedni all-troškovi-paid Događaj
kompletan paket je velik posao za onoga tko želi da biste dobili najviše iz svojih dana s papom Franje u Riju. Registracijom na A1 paket (koji uključuje cijeli tjedan slučaju), odnosno B1 paket (samo vikend), te se jamči jela, smještaj, prijevoz, hodočasnik kit, i osiguranje za cijeli događaj. Dobivanje tih paketa je puno jeftinije nego pokušava dobiti to sve na svoju ruku, i čini iskorištavanjem svega toga Svjetski dan mladih ima za ponuditi puno lakše.

7) Najbolja je vidio na bdijenju i Final misu
za onog tko samo želi da prisustvuju Vigil i Final masa Rio2013 dan mladih, koji će se održati 27. i 28. srpnja u Guaratiba, registrirani hodočasnici će imati pristup rezerviranim mjestima, koja su najbolja mjesta na Campus fidei najbliže pozornici, gdje je papa Franje će biti. Registrirani Hodočasnici će također jamčiti hranu tijekom vikenda, što je jeftinije od hrane koji će se prodavati po Guaratiba i ima izbornik pripremio prehrambenih stručnjaka koji ima na umu hodočasnika s prehrambenim ograničenjima.

Samo oni koji se registriraju za svjetski dan mladih može dobiti najviše iz njega. Get registrirani na Svjetski dan mladih neka se brine o vama! (Link: http://www.rio2013.com/en/frequently-asked-questions/registration )

Da bi život lakšim za hodočasnike i volontera tijekom Svjetskog dana mladih 2013 Rio Gradsko vijeće jednoglasno je glasovao da se četverodnevni odmor.

Odmor će početi 23. srpnja u 16:00 u popodnevnim satima. To će se nastaviti i tijekom srpnja, 25. i 26. (četvrtak i petak) kada je papa Franje će biti u Copacabana. To će završiti na 12. (podnevna) 29. srpnja, sa svima koji se vraćaju na posao u poslijepodnevnim satima. Za nadati se je da je odmor će olakšati za autobuse koji prevoze na svjetski dan mladih hodočasnika napustiti grad. Nema drugih događanja osim svjetski dan mladih su odobren od strane Grada za rad tijekom tog vremena.

Osnovni javne usluge poput komunalnih usluga, prijevoza, kanalizacije, telekomunikacijske usluge, ljekarnama, bolnicama, javnim benzinskim postajama, pogrebne usluge i klima-prometne kontrole će raditi normalno.

"Ova mjera će olakšati za hodočasnike i gradskim službama", rekao je gradski vijećnik Laura Carneiro (PTB), koji je bio zadužen za odmor propisa koji se prenose.

"Svjetski dan mladih je naš glavni fokus upravo sada", rekao je vijećnik Luiz Antonio Guarana (PMDB), većina vođa. "Ovo je prva od velikih međunarodnih natjecanja će grad biti domaćin, a možda i najveći."

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2479/rio-to-have-4-day-holiday-during-wyd

Za stranci ući i napustiti Brazil kopnom, potrebno je ispuniti obrazac za Savezne policije. Da bi se olakšalo sudjelovanje tih hodočasnika, Lokalni organizacijski odbor WYD Rio2013 je napravio sljedeći link dostupan , gdje se može preuzeti dokument (koji se može ispuniti na računalu) u oba engleski i španjolski.

>> Kliknite ovdje za preuzimanje dokumenta izravno iz Savezne policije stranice.

To omogućuje inozemnih hodočasnika popuniti i ispisati svoj ulaz i izlaz oblik, čak i prije odlaska na svoje putovanje, i može time izbjeći brige o tom postupku tijekom događaja. Popunjavanje i ispis na ulazu i izlazu karticu čini lakšim za čitanje za običaja, što je proces brži.

Proizvodnja i distribucija obliku i dalje biti odgovornost prijevozničkih tvrtki, iako je savezna policija pruža obrazac za strance koji ulaze kroz carinu na križanju zemljišta, a koji su putovali u svojim vozilima.

Charter Autobusi

Hodočasnici koji će stići u Rio de Janeiru na charter autobusom treba registrirati ovih vozila na Svjetski dan mladih (svjetski dan mladih) Rio2013 mjestu. Ovi autobusi će biti usmjerena na punktovima gdje će biti označena, a vozači će biti informirani o tome gdje bi spadati hodočasnike.

Vozila trebali nastaviti s jednom od punktova u Rio de Janeiru. Od mjesto dodijeljeni postoji, hodočasnici će putovati u svojim župama na javnim prijevozom. Autobusi koji dolaze 22:00-05:00 će biti ovlašten da se hodočasnici sve do župe.

Da biste izbjegli cirkulaciju tajnog prijevoza u Svjetski dan mladih (svjetski dan mladih), Nacionalni Kopneni prijevoz agencije (ANTT) je objavio podatke o prijevozu pravila za regulaciju prometa tijekom trajanja manifestacije.

KORISNI LINKOVI: Registrirajte se na mjestu Savezne policije Registrirajte svoj autobus na svjetski dan mladih mjestu.

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2605/foreign-vehicles-must-register-to-enter-rio

Hodočasnici s fizičkim, sluha, vida i intelektualnim teškoćama će imati svu pomoć i potporu potrebnu za sudjelovanje u katehezi aktivnosti i glavni događaji, od onih u Copacabana pa sve do onih u Campus fidei, bez gubljenja emocijom svijeta dan mladih (svjetski dan mladih) Rio 2013. Jedan do sto dvadeset domaćih i međunarodnih volontera će biti osposobljeni i da će pomoći s tim pojedincima.

U dogovoru s volonterski César Bacchin, odgovornog za sudionike s invaliditetom, sve one invalide koji traže posebne smještaj nakon registracije će ostati u rezervirano područje u Adaraí, u Sjevernoj zoni Rija. "Osim toga, tu će biti poseban prijevoz koji će ih odvesti na glavne događaje u Copacabana i Guaratiba. Oni će moći birati između ostanka na bdijenju i povratka u homestay, idite samo do smjene misi ili ostati u području, "obavijestio Bacchin.

Hendikepirane hodočasnici, registrirana kao takva, također će imati rezervirana mjesta u svim glavnim događajima, s dostupnim kupaonica i educiranih volontera da prisustvuju na njih. Na Campus fidei, održat će se timovi mehaničara koji će ostati na pozivu, u slučaju problema s invalidskim kolicima.

Gluhi, slijepi i učenje-oslabljen hodočasnici će se dodjeljivati u skladu s njihovim zemljama podrijetla. "Važno je napomenuti da osobe s invaliditetom hodočasnici koji nije tražio poseban smještaj, bit će distribuirana po istim kriterijima kao i ostalima", rekao je Bacchin. Prema riječima sestre Graça, iz Odjela za stambena pitanja, postoji mogućnost da su hendikepirani nisu pitali da ostanu u zakupljenom prostoru bit će dodijeljeno obitelji Homestays.

Tumači

Bacchin potvrdio da je, u katehezi područja, tu će biti znak-prevoditelji jezika za gluhe i nagluhe osobe, prevodeći sve što će se dijeliti i učio slušateljstva, imajući na umu da je znakovni jezik varira sa svake zemlje.

"Oni koji imaju poteškoća u učenju, primjerice, mora dobiti potporu u svako doba, a volonteri trebaju uzeti tečaj za vježbanje takvu funkciju, kroz koji ćemo dati opće upute kako se ponašati", rekao je Bacchin.

Glavni događaj za Svjetski dan mladih su Otvaranje misa, pozdravljajući papu Franju i križnog puta, kako bi se obaviti na Copacabana, kao i molitveno bdjenje i misa Final, koji će se pojaviti na Campus fidei, u Guaratiba.

Izvor: http://www.rio2013.com/en/news/details/2613/pilgrims-with-disabilities-to-have-special-attention-at-wyd

Papa Ivan Pavao II. bit će proglašen svetim do kraja godine, nakon što je komisija sastavljena od katoličkih kardinala priznala njegovo drugo čudo, o čemu je portal Bitno.net već pisao.

Za sada je poznato da se čudo odnosi na ozdravljenje žene s Kostarike, koja je bolovala od teških ozljeda na mozgu, a koja je ozdravila na dan beatifikacije pape Ivana Pavla II., 1. svibnja 2011. godine. Drugo čudo još uvijek mora odobriti papa Franjo. Međutim, to se smatra formalnošću, a glasnogovornik Vatikana otac Federico Lombardi očekuje da će se dogoditi za nekoliko dana.

Uz papu Ivana Pavla II. svecem će se proglasiti i Ivan XXIII., poznat kao i ‘Dobri papa’, koji je inicirao reforme unutar Crkve na Drugom vatikanskom koncilu kasnih 60-ih godina prošlog stoljeća. Blaženim je proglašen 2000. godine.

Dvojica velikih papa mogli bi se proglasiti svetima 8. prosinca na blagdan Bezgrešnog začeća.

Izvor: Bitno.net

U Velikoj Britaniji, u dokumentu koji je nedavno objavljen na web-stranici Biskupske konferencije, a koji prenosi vatikanski dnevnik L’Osservatore Romano, biskupi su Engleske i Velsa tražili niz promjena u zakonu koji u Ujedinjenom Kraljevstvu odobrava sklapanje „braka“ među osobama istoga spola, i na bogoštovnim mjestima (osim onih anglikanskih).

Dok zakon treba proći još jedno čitanje, biskupi ponovno ističu potrebu da se u slučaju njegova prihvaćanja vjerskim zajednicama zajamči niz zaštitnih mjera, počevši od slobode izražavanja i odgoja. Škole bi, naime, mogle biti primorane slobodno govoriti o homoseksualnim brakovima, na temelju izjednačavanju zajednica među osobama istoga spola i tradicionalnoga braka. Osim toga, u dokumentu se ističe i opasnost da bi osobe koje se usprotive primjeni tog zakona, mogle biti podvrgnute raznim oblicima predrasuda, te čak biti kažnjene. Zakon bi također – ističu biskupi – mogao ograničiti prava pojedinca na radnom mjestu.

Izvor: rv/bitno. net

Razgovor s Anom Marčinko, koordinatoricom Foruma+
Stvarajmo zajedno novu sliku Hrvatske
Forum+ je inicijativa koja se dugo razvijala u srcima mladim, a prošle je godine napokon ugledala svjetlo dana. Forum+ su stvorili mladi za mlade želeći otvoriti prostor u kojemu će promišljati, raspravljati, educirati se i informirati kako bi zajedno gradili kvalitetnije društvo. O drugom Forumu+ koji se od 4. do 11. kolovoza održava u Dubrovniku, razgovarali smo s koordinatoricom Foruma Anom Marčinko. Mlada Dubrovčanka sa splitskom adresom studentica je 5. godine filozofsko-teološkog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, do nedavno je bila koordinatorica Hrvatskog Nadzemlja i tajnica Skac_St od kojeg je ova inicijativa i potekla, a danas je tajnica Organizacijskog odbora SHKM Dubrovnik 2014.

Prije svega, čestitke – udruga Skac Split početkom lipnja uselila se u samo za nju uređene prostorije Studentskog centra Spinut. Velik je to korak za Skac, ali i za mlade Splićane. Što je to što Skac Split nudi mladima u svojim novouređenim prostorijama?

Hvala lijepo na čestitkama. Početkom lipnja udruga Skac_St uselila je u prostor koji joj je ustupio Studentski centar na Spinutu, a koji su marljivi studenti mjesecima čistili i sređivali, stvarajući stvarno jedno predivno mjesto koje će, vjerujemo, postati omiljeno okupljalište studenata Splitskog sveučilišta. Velik je to korak za Skac, dugo smo čekali prostor, kucali, molili i zaista naišli na jedno veliko i otvoreno srce ravnateljice i djelatnika Studentskog centra – napokon ideja postaje stvarnost, Skac živi.

Skac_St je po mnogo čemu specifična i netipična udruga, valjda je to splitski mentalitet, uvijek neka kontra. Dovoljno je reći da je svoj rad započela na jednoj globalnoj razini preko projekta Cross_ing (dokumentarac o radu mladih u Europi), pa se spustila na nacionalnu razinu preko Foruma, sve dok nije došlo vrijeme i za lokalnu gdje već sad nudi brojne zanimljive programe. Šalu nastranu - ekipa Skaca nije ni na lokalnoj razini svo to vrijeme sjedala skrštenih ruku, pokrenula je projekt „Hrvatsko Nadzemlje“ koji se već treću godinu za redom u suradnji sa Uredom za pastoral mladih odvija u prostorijama Nadbijskupijskog sjemeništa. Stoga već uigranoj ekipi, kojoj svakodnevno pristižu nova i svježa mlada lica, novootvoreni prostor je bio nužan preduvjet za rad. U ovih mjesec dana Skac je u njemu za svoje članove (ali i one koji to nisu) pokrenuo intelektualnu i duhovnu formaciju, kao i razne zabavne sadržaje, dok je neke od projekata, radi prirode istih, i dalje zadržao u drugim prostorima. Intelektualna formaciju članova se sastoji od raznih tribina, foruma, kluba čitatelja, dok duhovna formaciju članova kroz mise mladih petkom, pića s duhovnikom utorkom, te duhovne vježbe u svakodnevnici tokom rujna daje snagu, ali i entuzijazam, te gradi zajedništvo. Razne zabavne aktivnosti, tečajevi i izleti u organizaciji Skac-a samo su dio lepeze Skacove ponude ideja. Skac želi biti u službi mladih, želi da ga mladi stvaraju – stoga je Skac upravo ono što je srce svake mlade osobe – izvor radosti, izvor duhovnosti i izvor pitanja.

Kod vas je uvijek radišno, a jedan od vaših brojnih projekata je i Forum+, kojega Skac_St organizira u suradnji sa zagrebačkim Skacom. Prvi je forum održan u rujnu prošle godine, a drugi je pred nama. Što se krije iza imena Forum+? Kako je on nastao i zašto?

Forum+ je inicijativa koja je zaista dugo rasla i razvijala se u srcima mnogih mladih ljudi diljem Hrvatske. Nemali broj puta u zajedničkim susretima razgovaralo se i maštalo o Forumu, sve dok napokon lani nije došlo i vrijeme za njegovu realizaciju. Forum je nastao kao potreba za jednim vremenom i prostorom, u kojem i na kojem će se okupiti mladi ljudi iz čitave domovine, koji aktivno žive i svjedoče svoju vjeru, te će moći zajedno promišljati, raspravljati, educirati se i informirati o stanju u društvu, te otvoriti srce da prepoznaju odgovor na potrebe koje se javljaju. Primijetili smo da je katolička mladež nepovezana, poznaju se, nažalost, najčešće samo pripadnici istih pokreta i zajednica, a mi smo mala zemlja. Pa smo odlučilli učiniti nešto po tom pitanju. Umrežiti se, razmijeniti iskustva, te se educirati od strane stručnjaka, kao i informirati od strane ljudi sa terena.

Od prošlogodišnjeg Foruma prošla je već gotovo godina dana. Koji su plodovi tog prvog Foruma? Je li Forum ispunio očekivanja organizatora?

Nezahvalno je uvijek kad ja govorim o projektima na kojima radim, to znaju svi koji sa mnom surađuju. Uvijek gledam što je moglo biti bolje. Ali za Forum zaista mogu reći da je ispunio sva moja očekivanja. Okupio je predivne ljude, intelektualce, istinske vjernike, povezao ih kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini. Svima nama dao je motiva i elana za poboljšanje rada u našim matičnim udrugama i zajednicama, nastali su neki novi projekti, stvorila se jedna mreža kontakata i prijateljstava između različitih gradova koja nam uvelike svima olakšava posao. World Youth Alliance je stigao u Hrvatsku.

Ovogodišnji Forum+ održat će se u Dubrovniku od 4. do 11. kolovoza. Prijave su krenule i traju do 10. srpnja. On će okupiti pedeset mladih katolika iz cijele Hrvatske. Otkrij nam neke detalje! Što je fokus ovogodišnjeg Foruma? O kojim će temama mladi razmišljati...?

Ove godine Forum će malo konkratnije zagrebati ono što je prošlogodišnji Forum otvorio. Već prilikom samih prijava, mladi su imali priliku opredijeliti se za jedno od tri područja - nova evangelizacija putem medija, društveno zagovaranje – politika, nevladine udruge i nova evangelizacija putem udruga i zajednica predviđenih za rad s mladima. Iako će svi zajedno slušati predavanja, i imati mogućnost biti i na zajedničkim „forumima“, fokusirat ćemo se na rad u manjim skupinama iz jednostavnog razloga, da se omogući ljudima što kvalitetniji rad.

Na mrežnoj stranici Foruma već je objavljen i zavidan popis odličnih predavača od kojih će mladi moći štošta naučiti. Po kojem ključu su predavači birani? Što je ono najvažnije što želite da mladi od njih nauče?

Pa zapravo, tražili smo ljude iz struke, kao i ljude sa terena. Jako nam je bitno da se mladi educiraju i steknu novo znanje, al i da čuju dojmove i informacije iz prve ruke. S predavačima smo, kako prošlogodišnjim, tako i ovogodišnjim, imali priliku surađivati, prepoznali smo ih kao ljude koji stvarno puno toga mogu i žele dati, oni su se usprkos godišnjim odmorima i pretrpanom rasporedu, jako rado odazvali.

Forum se zapravo sastoji od dva dijela – predavanja i foruma u doslovnom smislu te riječi. Kolika je važnost rasprave za Forum+?

Ogromna i stoga ćemo ove godine još više inzistirati na njoj. Naime, nije teško primijetiti dvije stvari, da mladi ljudi ne znaju argumentirano raspravljati i da mladi ljudi nemaju prostora za to. Upravo forumima želimo stvarati kulturu razgovora, učiti slušati drugoga čovjeka i uvažavati njegova stajališta, možda mu i pomagati da se uriječi, te da argumentirano iznosi svoja stajališta s otvorenošću da jedni od drugih primamo ono što nemamo i da jedni drugima dajemo ono što imamo. Vrijeme je da prestanemo biti pasivna većina kako nas nazivaju. Mi itekako imamo glas, ne samo da ga imamo, već ga i izričemo!

Misliš li da je u Hrvatskoj danas teško biti mladi katolik i zašto?

Pa ja zapravo smatram da uopće nije teško biti katolik, posebno mladi, ni u svijetu, ni u Hrvatskoj. Općenito možemo razmišljati da je danas teško biti čovjek, ali biti katolik samo olakšava stvar. Znamo odakle smo došli i kamo idemo, zašto se trebamo boriti i kako živjeti. A to je bogatstvo, znaš da nisi sam, znaš da vrijediš, i da si neizmjerno ljubljen. Nisam osoba koja „progonstva“ ovog doba doživljava kao težinu. Uvijek razmišljam kako je lakše biti „progonjen“ i neshvaćen, nego neshvaćati i progoniti. Meni Krist daje slobodu, baš potpunu, kao čovjeka, kao vjernika, kao intelektualca, stoga bilo bi nezahvalno govoriti o teškoći - o njima razmišlja moja razmaženost.

Iza Foruma i iza Skaca_St krije se skupina mladih ljudi koji su čvrsto odlučili da ne žele biti samo pasivni promatrači zbivanja, već aktivni pokretači promjena u društvu u kojemu žive. Prenesi malo tog entuzijazma našim čitateljima. Zašto je važno ne biti samo promatrač, zašto je važno ne biti od svijeta, što je i geslo Foruma?

Vrlo jednostavan je odgovor. Zato što pasivnost onemogućava čovjeku da bude sretan. Ja želim biti sretna osoba, da bi to bila moram se ostvariti. Čak i da nisam vjernik i ne poznajem Boga, poriv u meni da se ostvarim ne bi utihnuo. Prepoznajem svijet oko sebe i njegove potrebe, upoznajem sebe i svoje kvalitete, kao i mane, polagano prepoznajem gdje sam potrebna. Svemu tome Bog daje jednu dublju dimenziju, daje mi da budem čovjek – biće dijaloga, sposobno komunicirati ljubav u svakom trenutku. Vjerujte, to ne zahtjeva puno truda, bar ne onoliko koliko pasivnost. Provjereno je – probala sam oboje, stoga nije to stvar karaktera kako meni često znaju reć, to je stvar volje u tebi.

I za kraj – zašto bi svi odmah trebali otići na mrežnu stranicu Foruma+ i ispuniti prijavnicu za ovogodišnji Forum? :o)

Svi koji ste pročitali ovaj dugački intervju sa mnom, koji je napravila simpatična ekipa iz Pastorala mladih, otići ćete na našu web stranicu i prijaviti se iz više razloga. Jedan od njih je što ćete provesti osam dana u jednom od najljepših gradova na svijetu, ali taj je manje bitan. Drugi je što ćete čuti deset predavanja vrhunskih domaćih i stranih predavača na temu Nove evangelizacije, sudjelovati na različitim radionicama koje će vam uvelike pomoći u vašem budućem radu, te vam pružiti kompetencije i motivirati vas za pokretanje novih projekata. Ali najvažniji razlog zbog kojeg ćete se prijaviti su stvarno vrhunski mladi ljudi koji dolaze iz svih krajeva Lijepe naše, koji neumorno rade u svojim udrugama i zajednicom i stvaraju jednu novu sliku Hrvatske. Želite ih upoznati i družiti se s njima! Želite biti dio toga! Imamo priliku činiti dobre stvari, nećemo biti samo dežurni komentatori, bit ćemo aktivni i konkretni ljudi. Trebamo te, sve što nosiš u sebi! Potrebno je! ! Talenti, struka, hobiji, sitni detalji koji čine tvoju osobnost – sve nam je to potrebno! Dođi i budi dio nas!

Autor: Valentina Gusić

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr/Fokus/Razgovori/Stvarajmo-zajedno-novu-sliku-Hrvatske.aspx

Radovi na Campus Fidei, Guaratibi napreduju. Već je započelo postavljanje pozornice na kojoj će papa Franjo slaviti sv. Misu s mladima. Osim toga, na samom mjestu izvodi se više različitih radova, prema izjavama organizatora Svjetskog dana mladih.
Površina područja same pozornice iznosit će 4000 m2, a kapacitet prihvata je za 750 osoba. Imat će jedan povišeni dio platforme koja će omogućiti pristup k Oltaru i Sakristiji.
Autor projekta je arhitekt Joăo Uchôa, direktor Ciclo Arquitecture. Sam projekt izrađen je ekskluzivno za SDM Rio 2013.
Prema informacijama arhitektonske tvrtke, nekoliko je elemenata koji sačinjavaju pozornicu: križ visine 33 metra i dvije željezne konstrukcije koje podsjećaju na ruke sklopljene na molitvu u smjeru neba. Kružna ograda (željezni tornjevi koji okružuju pozornicu) podsjeća na orgulje sa cijevima, a inspirirana je gotičkim katedralama.

I predsjednik Organizacijskog odbora Svjetskog dana mladih, nadbiskup Rio de Janeira mons. Orani Joăo Tempesta posjetio je Campus Fidei, kako bi se sam uvjerio u napredak radova.

Svjetski dan mladih u Rio de Janeiru vrlo nam je blizu. Uključimo u svoje molitve Organizatore i sve mlade hodočasnike.

Izvor: JMJRio2013/Ured HBK za mlade

U sklopu XXVIII. Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru u petak 26.7.2013. održat će se križni put.
Duž Avenije Atlantik bit će raspoređeno 13 postaja križnog puta (cca ukupno 900 metara duljine), dok će zadnja postaja biti na središnjoj pozornici gdje će biti Sveti Otac Franjo.

Svaka od postaja će imati temu vezanu za pitanja mladih u suvremenom svijetu, a sveukupno 280 volontera bit će uključeno u realizaciju križnog puta. Govorit će se duž postaja o mladim misionarima, obraćenicima, sjemeništarcima, vjerskoj borbi za život, ljubavnim parovima, o ženama koje pate, o majkama, o osobama s posebnim potrebama, o smrtnim bolestima, tjelesnim deficitima i dr., a upravo će sve to mladima prenijeti mladi koji se nalaze osobno u nekim od navedenih životnih situacija, a u realizaciji križnog puta sudjelovat će i mladi sa svih kontinenata.

Izvor: JMJRio2013/Ured HBK za mlade |

Novi koncept sa snažnim "futurističkim" elementima bit će vidljiv u konstrukciji pozornice i popratnih sadržaja završnog vikenda Svjetskog dana mladih u Guaratibi. Organizatori smatraju kako cijeli koncept nikog neće ostaviti ravnodušnim i emocije zbog samog događaja i susreta i sa Svetim Ocem i s drugim mladima svijeta bit će još više primjetne.
Program naziva "Program budućnosti" započet će u Guaratibi u subotu 27.srpnja u 10.30 sati, a započinje s misionarskom zajednicom Shalom. Od 12.30 sati orkestar Svjetskog dana mladih će otvoriti program "Brazilska budućnost", a Adriana Arydes i Dominus Band su među umjetnicima koji će animirati hodočasnike.
Nakon toga uslijedit će video o važnim događanjima nakon što je papa u miru Benedikt XVI. najavio kako će se XXVIII. Svjetski dan mladih održati u Rio de Janeiru.
Program "Brazilska budućnost" otvorit će oko 10 umjetnika. Program "Duets" govorit će o temi mira i jedinstva. Nakon toga, održat će se program imena "Nada" s glazbenim velikanima.
Dolazak Presvetog zakazano je za 16 sati, a u 18 sati je vrijeme Angelusa.
Točka programa nazvana "Program svijeta budućnosti" bit će realizirana od strane mladih iz različitih krajeva svijeta nakon što završi bdijenje sa Svetim Ocem.
Sveukupno 13 programa trajat će u subotu sve do ponoći. Naravno da će u vremenu bdijenja sa Svetim Ocem ovaj dio programa biti prekinut i nastavljen kasnije.

Izvor: JMJRio2013/Ured HBK za mlade

Papa Franjo dobio je u srijedu 3. srpnja, u Vatikanu, ključeve papamobila koji bi trebao koristiti krajem mjeseca, na Svjetskom danu mladih u Rio de Janeiru. Ključeve vozila simbolično mu je uručio na susretu u Vatikanu predsjednik Daimlera Dieter Zetsche, javlja Informativna katolička agencija.

Nastavak te duge tradicije ispunjava ponosom sve zaposlenike tvrtke, stoji u naknadnom priopćenju iz Daimlera. Na susretu Zetsche je izvijestio Papu o opredijeljenosti za održivost, okoliš i sigurnom prijevozu, kao i o socijalnim inicijativama u zemljama proizvođačima.

Kontakt s Vatikanom postoji, prema tvrtkinim podacima, od 1930., kada je papi Piju XI. (1922-1939) uručen jedan Nürburg 460 Pullman. Ivan XXIII. (1958-1963) dobio je 300D automatik, a za Pavla VI. (1963-1978) najprije je bio isporučen 600 Pullman Landaulet, a kasnije 300 SEL.

Od 1980. njemački proizvođač automobila osigurao je za uporabu na Trgu sv. Petra automobil G-klase kao Papamobil za papu Ivana Pavla II. (1978-2005), te kasnije za Benedikta XVI. (2005-2013) model M-klase. Nakon korištenja, Papamobili ostaju u muzejima Svete Stolice u Vatikanu ili u Mercedes-Benzu u Stuttgartu.

Autor: IKA

Jednim klikom pretražite milijune pouzdanih izvora na portalu Europske knjižnice – približno 24 milijuna stranica cjelovitih tekstova, uključujući 600 000 knjiga i elektroničkih znanstvenih radova, 10 milijuna digitalnih objekata i goleme količine članaka, patenata, izvješća te ostale tiskane građe, kao i slike, karte, videozapise i ostale objekte.

Više o poslanju i usluzi Europske knjižnice.
http://www.nsk.hr/europska-knjiznica-riznica-za-znanstvenike/

Od 10.30 sati u emisiji Šport i Crkva na Radio Mariji poslušajte sve o katoličkim sportskim ligama!
Gosti emisije su voditelji naših liga: Matija Capar, Petar Anić, Ana Sabol, Petar Cota i Marko Čmarec!

Mara Čop Marlet bila je vizionar i borac za ljudska prava. Ona je globalizaciju, ne nazivajući je doduše tim imenom, promatrala kao konačni trend svjetskog razvoja, a različitost smatrala bitnim za život i društveni razvoj svijeta koji nije homogeni entitet.

Od 21. lipnja 2012. godine Zadar se može podičiti još jednom doktoricom znanosti, Slavicom Vrkić Žura, koja je na Sveučilištu u Zagrebu, uspješno obranila doktorski rad na temu "Hrvatska etnografkinja/etnologinja Mara Čop Marlet". Tom prigodom razgovarali smo s prof. Žura koja nas je uputila u temu svog rada te život i djelo hrvatske femme savante Mare Čop Marlet.

Profesorice Žura, nedavno ste na Sveučilištu u Zagrebu obranili doktorski rad na temu Mare Čop Marlet, hrvatskoj javnosti nedovoljno poznate književnice i prve hrvatske etnografkinje, koja potječe od poznate trgovačke obitelji iz Karlovca. Kako ste se i zašto odlučili baš za tu temu?

- Moj cijenjeni profesor, a kasnije kolega i prvi mentor Ivan Pederin, pisao je svojevremeno o hrvatskim književnicima na njemačkom jeziku u vrijeme realizma, pa je uočio i Maru Čop Marlet. Iako je proučio samo dio njezinog opusa, bogato ilustriranu knjigu o južnoslavenskim ženama i pripovijetke s tematikom iz hrvatske povijesti, ocijenio je da bi se njome vrijedilo više pozabaviti. Uložila sam izniman arhivski i stručni napor u rekonstruiranje njezinog životnog puta i pronalazak podataka o njezinim djelima, članstvu u etnografskim društvima, prepisci, ostavinskim spisima itd.

Rođena je u Livornu, a preminula u talijanskoj Gorizii. Živjela je u Karlovcu, Zagrebu, Bruxellesu, Alžiru, Beču i na imanju Blagovna kod Celja, a putovala po svijetu i o tome pisala kulturološke crtice i etnografske studije. U svom magistarskom radu obradila sam njezin život i književno djelo, dok se moj doktorski rad pozabavio Marom Čop Marlet kao etnografkinjom.

Ona je već bila uvrštena u brojne svjetske enciklopedije, književne i kazališne leksikone itd. Zanimljivo je da je jedino "Hrvatska enciklopedija" iz 1942. godine donijela točan datum rođenja. Austrijski leksikon za književnost Hrvatske i Slavonije ubraja je, primjerice, među domaće autorice pučkog komada i ženske predstavnice naturalizma. O Mari su, pored njezina biografa, urednika novina Wiener Zeitung, pisali i njezini suvremenici Milan Grlović i Mađar Hermann Antal, zahvaljujući kojemu saznajemo da prijateljstvo autorice s austrijskim nadvojvodom Josipom, s kojim dijeli zanimanje za Rome i njihovu kulturu, kao i članstvo u mađarskom etnografskom društvu, nije slučajno.

Marina prabaka s majčine strane bila je kumče Marije Terezije. Osnovni podaci o njezinom životu i radu mogu se naći u Hrvatskom biografskom leksikonu. Ja sam napisala natuknicu za Hrvatsku književnu enciklopediju i Hrvatski kazališni leksikon na kojem se u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža još radi. Ovaj doktorski rad trebao bi doprinijeti i omogućiti ocjenu njezinog doprinosa hrvatskoj etnografiji i etnologiji te jednoznačno odrediti njezino mjesto u povijesti hrvatske etnografije i etnologije budući da je sakupljena sva primarna i sekundarna literatura, pisana većinom na njemačkom jeziku i goticom, a nešto manje na mađarskom, slovenskom, francuskom, engleskom i češkom jeziku.

Šetnja umjesto igre s lutkama

Možete li nam u kratkim crtama približiti tu hrvatsku femme savante koja je stvarala na prijelazu stoljeća? Iz doktorskog rada možemo iščitati da je njezin život bio uistinu "filmičan" kao što su se i njezina književna i etnografska ostvarenja, kako ste naveli, pokatkad nesvjesno poslužila tim medijem koji se tek rađao.

- Maria Antonia Francesca rođena je 10. kolovoza 1858. u Livornu gdje joj je otac, ugledni Karlovčanin Anton Tschop, nakon napuštanja vojne službe u austro-ugarskoj vojsci, osnovao tvornicu olovaka u kojoj je, među ostalim zapošljavao i bivše kažnjenike kako bi im omogućio povratak u normalni život. Marinu majku, po ocu Nijemicu, a po majci dijelom i Talijanku, Anton je upoznao u Ferrari, nakon što je kratko službovao u Zadru.

Za Maru i njezinog brata bili su angažirani izvorni govornici francuskog jezika do njihove šeste godine. Mara je, kako pišu njezini biografi, više voljela šetnju u prirodi i jahanje nego igru s lutkama i krpicama. Dolaskom u Hrvatsku, gdje se njezin otac, o čijim brojnim zaslugama svjedoče Hrvatski biografski leksikon te napisi u onodobnim hrvatskim glasilima, bavio trasiranjem željeznice i isušivanjem Lonjskog polja, o čemu je pisao članke u zagrebačkim novinama na njemačkom jeziku, Mara se oduševila ljepotom hrvatskog krajolika i počela više učiti hrvatski jezik kojega je, iz opravdanih razloga, zapostavila.

U svijet književnosti Mara je stupila početkom osamdesetih godina 19. stoljeća. Svoje kratke priče i novele objavljivala je u zagrebačkim njemačkim novinama, a 1884. godine, u dobi od 26 godina, napisala je monografiju o hrvatskom narodnom kazalištu za firentinski Revue International i časopis Auf der Höhe kojeg je uređivao Leopold Sacher-Masoch. On će joj napisati uvod za zbirku pripovijedaka i novela s tematikom iz hrvatske prošlosti koju je u Parizu posvetila spomenutom nadvojvodi, a nju će usporediti s Ibsenom, Tolstojem i Dostojevskim. Hrvate će nespretno nazvati barbarskim narodom zbog čega će se na Maru Čop Marlet obrušiti Vienac 1892. godine, kada u Hrvatsko narodno kazalište stigne njezina drama "Lugoška svatovska pjesma". 1885. godine piše esej o mađarskom društvu, u kojem će pokazati da se razumije u politiku. U Beču će desetak godina kasnije držati političi salon, a politika, korupcija, licemjerje društva nerijetko će biti tematikom njezinih drama i romana. Već 1892. dovodi prvu hrvatsku dramu na strane kazališne daske. Radi se, naravno, o prvijencu Ive Vojnovića "Psyche" koji je prevela i adaptirala za kazalište u Grazu. I sama je stajala pred uspješnom dramatičarskom karijerom. Njezine će se drame prikazivati u Brnu, Olomoucu, Beču, Ljubljani, Pragu, Stuttgartu, Münchenu i drugdje. 1888. bila je članicom triju etnografskih društava: Gypsy Lore Society, Academie Internationale des Palmiers i Magyar Néprajzi Társaság), a nepotpisani autor članka, objavljenog u časopisu Journal of the Gypsy Lore Society, glasilu istoimenog društva koji je u nekoliko navrata na svojim stranicama izvjestio o Marinim publikacijama, naziva je "tako dobrom odvjetnicom društva". Leconte de Lisle, ispred pariškog etnografskog društva, zbog njezinih zasluga imenuje je počasnom članicom i dodjeljuje joj odgovarajuću diplomu i odličje nazivajući "Hrvatsku tako lijepom zemljom". Pred kraj života Mara Čop Marlet, budući teško bolesna, okrenula se pisanju romana u kojima je nemilosredno bičevala lažni moral austrijskog društva i pogrešan odgoj mladih.

U svoja je djela unosila humor, a cijeli joj opus odiše kozmičnošću i ljubavlju prema čovjeku, pa bi, čini se, baš kao i hrvatski seljak kad malo popije, najradije zagrlila svijet. Mara Čop Marlet bila je vizionar i borac za ljudska prava. Ona je globalizaciju, ne nazivajući je doduše tim imenom, promatrala kao konačni trend svjetskog razvoja, a različitost smatrala bitnim za život i društveni razvoj svijeta koji nije homogeni entitet.

U svojim brojnim književnim, etnografskim i publicističkim radovima (preko sedamdeset bibliografskih jedinica) anticipirala je perspektivu međureligijskog dijaloga između tradicionalnih svjetskih religija te, svjesno ili nesvjesno, otvorila vrata tzv. globalnoj teologiji. Pišući o islamu i muslimanima Mara Čop Marlet pokušat će dokazati da patrijarhalni sustav nije sustav potlačenosti spolova nego samo različitih komplementarnih uloga.

Izvor: Zadarski list

Laura Keynes je pra-pra-praunuka Charlesa Darwina, utemeljitelja teorije evolucije. Nakon svog obraćenja počela je raditi za katoličku organizaciju “Catholic Voices” (“Katolički glasovi”), koja želi Katoličkoj crkvi dati glas u Velikoj Britaniji u medijima i javnosti.

Za katolički vjesnik “Catholic Herald” Keynes je ispričala kako je zapravo pronašla svoj put natrag u Crkvu. Kći oca ateista i majke katolkinje krštena je kao dijete u Katoličkoj crkvi. Kao mlada djevojka izgubila je vjeru i svaki kontakt s Crkvom, piše ona. Studij Filozofije na Oxfordu potaknuo ju je da ponovno preispita svoje vrijednosti: koju ulogu čine i imaju ljudski odnosi, feminizam, moralni relativizam, svetost i dostojanstvo ljudskog života?

Rasprava o knjizi Richarda Dawkinsa “Zabluda o Bogu” nije ju pustila na miru i dovela ju je do dubljeg nutarnjeg preispitivanja o Bogu, prisjeća se ona. Njezina odluka da se ponovno vrati u Crkvu, nakon pomnog razmišljanja i preispitivanja, začudila je i iznenadila sve njezine prijatelje i obitelj.

“Činilo se da je pametna i inteligentna djevojka,” bio je jedan od komentara o tome. “Kao Darwinka i sada katolkinja, ne ispunjavam uobičajena očekivanja”, piše Laura.

Francisko Pavljuk | kath.net | Bitno.net

Dječja knjižnica "M-2" bit će zatvorena za korisnike od 15. 7. do 2. 8. 2013. zbog revizije knjižnog fonda.

Oratorij "Vjerujem"
Oaza za djecu u župi sv. Barbare
Oratorij "Vjerujem" priređen je u posljednja dva tjedna mjeseca lipnja u prostorima zagrebačke župe svete Barbare u Vrapču. Nadahnuti su bili sličnom idejom u župnim zajednicama sjevernog dijela Italije kojom nakon završetka školske godine, a prije nego što obitelji krenu na godišnji odmor, djeci bude ponuđen program kojim bi ih se oslobodilo navezanosti na televiziju i internetske sadržaje. Mladi župljani "MuStBe" vođeni s. Patricijom Mađer i župnikom mons. Antunom Senteom od ponedjeljak 17. do nedjelje 30. lipnja ponudili su predškolskoj i osmoškolskog djeci mogućnost da četiri sata na dan budu zbrinuta u zajedničkom druženju te kroz igru i radionice izgrađuju svoju osobnost, javlja Informativna katolička agencija.

Župno dvorište - veliko igralište

U tijeku oratorija koji je u Godini vjere uvijek počeo zajedničkom molitvom Apostolskog vjerovanja, djeci i mladima bile su ponuđene kreativna, sportska, dramska i glazbena radionica. Zatim su se djeca družila uz društvene igre i banseve. Cijelo župno dvorište i postojeće dvorane postale su veliko igralište ispunjeno plesom, igrom i molitvom. Svakog dana u središtu druženja bila je misa koju su djeca i mladi animirali pjevanjem i molitva. U prigodnim propovijedima mons. Sente na djeci razumljiv način, obično u dijalogu s njima, tumačio je evanđeosku poruku dana. Svaki dan oratorija završavao je kratkim klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u crkvi Sv. Barbare, na kojem su zajedno sudjelovali djeca i roditelji.

Nova prijateljstva

U petak 21. lipnja polaznicima vrapčanskog oratorija pridružila su se djeca s posebnom potrebama iz Caritasovog doma Sisačke biskupije iz Oborova. Zajedničkim druženjem jednih s drugima ostvarena su i produbljena prijateljstva koja postoje već više godina, a potaknuli su ih članovi vrapčanskog Caritasa okupljeni u Konferenciji sv. Barbare.

Oratorij je završen 30. lipnja misom zahvalnicom za protekla plodonosna druženja koju je predvodio župnik Sente. Nakon misnog slavlja okupljene je pozdravio i u župnom dvorištu istaknuvši kako toga dana, kada se cijela Hrvatska priprema za službeni ulazak u Europsku uniju, i "na ovaj način čuvamo svoj hrvatski identitet prepoznatljiv po kršćanskim korijenima u kojima se čuvaju i promiču obiteljske vrijednosti kojima želimo obogatiti žitelje Europske unije". Slijedila je prezentacija brojnih prekrasnih ostvarenja za vrijeme cijelog trajanja oratorija.

Zajednica mladih zagrebačke župe sv. Barbare nosi naziv MuStBe, engleski pojam "Moraš biti" koji u sebi skriva prva slova Zajednice Mladi sv. Barbare te je kao pojam suprotnost danas često rabljenom engleskom pojmu "Must have" (Moraš imati). Za temu ovogodišnjeg oratorija izabrana je tema "Vjerujem" prema aktualnoj Godini vjere u Katoličkoj Crkvi. Stoga su mladi svojem imenu dodali englesku riječ Believe - Vjerujem te izradili logo svoga prvog oratorija u župi. MuStBe-ovci su se kroz dva mjeseca pripremali za oratoriji animatorskom školom pod vodstvom s. Patricije Mađer, izradili plakat, snimili promotivni spot te ispjevali himnu oratorija "Ja vjerujem".

Autor: IKA

Svakog utorka u 20 sati, u Zagrebu se na Kamenitim vratima moli krunica obogaćena pjevanjem pjesama. To je ujedno i prilika mladima izraziti svoje životne potrebe, čežnje i zahvale Bogu po zagovoru Djevice Marije.

Sve je započelo nakon ljetnih praznika i snažne želje za zajedničkom molitvom kojoj se mogu svi pridružiti. Iz utorka u utorak sve se više mladih okuplja ponekad i stotinjak. Naravno, loše vrijeme nije zapreka dolasku.

Izvor: Laudato.hr

O vodi ovisi naše zdravlje, s obzirom da bez nje nema ni života! Ona čini dvije trećine ljudskog tijela i neophodna je za naše funkcioniranje, zdravlje i vitalnost.Liječnici ističu kako bismo morali popiti barem osam čaša vode svakog dana, a u ljetnim mjesecima, kada se više znojimo, potrebno je više pažnje posvetiti dostatnom unosu tekućine. U suprotnom riskiramo dehidraciju i neugodne simptome koje ona sa sobom donosi, poput glavobolje, povišene temperature, problema s probavom i stolicom, pada krvnog tlaka...

Započnite jutro čašom vode
Na ovaj ćete način nadomjestiti izgubljenu tekućinu tijekom noći i započeti hidrataciju tijela. Ako želite ubrzati metabolizam i olakšati sagorijevanje masti, u vodu iscijedite malo soka limuna ili grejpa.

Pijte vodu 15-ak minuta prije obroka
Tako ćete olakšati apsorpciju nutrijenata za vrijeme obroka, a držat ćete apetiti pod kontrolom jer ćete biti manje gladni.

Hrana je voda
Jedite lubenicu (ona sadrži čak 92 posto vode), brokulu i grejp (sadrže 91 posto vode), mrkvu (sadrži 87 posto vode), jabuke (sadrže 84 posto vode)…

Dodajte okuse
Osim malo soka od limuna, vodi dodajte par kriški svježeg krastavca kako joj biste dali blagi okus i osvježenje. Također su vam na raspolaganju metvica, bosiljak, grejp, naranča, korijen đumbira, majčina dušica, limeta, borovnice i sl. Mogućnosti su gotovo beskonačne.

Preskočite kavu
Probajte barem jednu šalicu zamijeniti zelenim čajem ili vodom s okusom. Ovako ćete također izbjeći konzumaciju dodatnih kalorija jer nećete popiti otopljeni šećer i mlijeko kojima biste inače nadopunili kavu.

Prazno za puno
Stvorite novu naviku razmišljanja: svaki put kada izgubite nešto vode mokrenjem, morate ju nadomjestiti – popijte čašu vode.

Napravite raspored
Namjestite podsjetnik na mobitelu svakih sat i pol: to će vam biti znak da se ustanete, prošećete do slavine i popijete čašu vode. Možete si natočiti vodu u čašu i držati je na stolu kako biste imali vizualni podsjetnik da morate unositi dovoljno tekućine.

Znajte kada treba stati
Ako ne želite prekinuti svoj san odlaskom na WC, nemojte ništa piti dva i pol do tri sata prije počinka. Eventualno popijte gutljaj vode.

(DobreVijesti.info/Tportal.hr)

«Pođite i učinite mojim učenicima sve narode» (usp. Mt 28, 19)



Dragi mladi,

želim da do svih vas dopre moj pozdrav pun radosti i ljubavi. Siguran sam da su se mnogi od vas vratili sa Svjetskog dana mladih u Madridu snažnije "ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri" (usp. Kol 2, 7). Ove smo godine, u raznim biskupijama, radosno slavili svoju pripadnost Kristu, nadahnuti temom: "Radujte se u Gospodinu uvijek!" (Fil 4, 4). A sada se pripremamo za predstojeći Svjetski dan, koji će se slaviti u Rio de Janeiru, u Brazilu, u srpnju 2013.

Želim vas prije svega ponovno pozvati da sudjelujete u tom važnom događaju. Glasoviti kip Krista Otkupitelja, koji dominira tim lijepim brazilskim gradom, bit će za nas rječiti simbol. Kristove raširene ruke znak su njegove želje da zagrli sve one koji će mu doći a njegovo srce predstavlja beskrajnu ljubav prema svakom od nas i prema svakoj od vas. Pustite da vas on privuče k sebi! Doživite to iskustvo susreta s Kristom zajedno s mnogim drugim mladima koji će pohrliti u Rio da sudjeluju na idućem svjetskom susretu! Pustite da vas on ljubi i bit ćete svjedoci koje svijet treba!

Pozivam vas da se pripravite za Svjetski dan u Rio de Janeiru meditirajući već od sada o temi susreta: "Pođite i učinite mojim učenicima sve narode" (usp. Mt 28, 19). Riječ je o velikom misijskom pozivu koji je Krist ostavio čitavoj Crkvi i koji ni danas, nakon dvije tisuće godina, nije izgubio na svojoj aktualnosti. Sada taj poziv mora snažno odjeknuti u vašem srcu. Godina priprave za susret s Rijom podudara se s Godinom vjere, na početku koje je održana Biskupska sinoda čiji su radovi bili posvećeni "Novoj evangelizaciji za prenošenje kršćanske vjere". Drago mi je da ste i vi, draga mladeži, uključeni u taj misijski polet čitave Crkve. Pomoći drugima da upoznaju Krista je najdragocjeniji dar koji možete dati drugima.

1. Urgentan poziv

Povijest pokazuje koliki su mladi svojim velikodušnim sebedarjem dali veliki doprinos Božjem kraljevstvu i razvoju ovoga svijeta naviještanjem evanđelja. Oni su s velikim oduševljenjem pronosili Radosnu vijest o Božjoj ljubavi očitovanoj u Kristu, koristeći se tada dostupnim sredstvima i mogućnostima koji su bili daleko skromniji od onih kojima mi danas raspolažemo. Tu mislim, naprimjer, na blaženog Josea de Anchietu, mladoga španjolskog isusovca iz 16. stoljeća, koji je pošao u misije u Brazil a nije bio navršio ni dvadeset godina života i koji je postao veliki apostol Novoga svijeta. Ali mislim također na one među vama koji se velikodušno posvećuju poslanju Crkve. U to sam se osvjedočio – što je za mene bilo ugodno iznenađenje – o Svjetskom dan mladih u Madridu, osobito u susretu s volonterima.

Mnogi se mladi ozbiljno pitaju je li život nešto dobro i teško im je pronaći svoj put. No, općenito uzevši, mnogo je i onih koji se pitaju što mogu učiniti u današnjem svijetu koji je suočen sa silnim nevoljama. Svjetlo vjere prosvjetljuje tu tamu. Ono nam pomaže shvatiti da svaki život ima neprocjenjivu vrijednost, jer je plod Božje ljubavi. Bog ljubi sve, čak i one koji su otpali od vjere ili ne mare za njega. Strpljiv je i čeka. Štoviše, dao je svoga Sina, umrlog i uskrslog, da nas oslobodi od svakog zla. A Krist je poslao svoje učenike da svim narodima donesu taj radosni navještaj spasenja i novog života.

Crkva, nastavljajući to evangelizacijsko poslanje, računa također na vas. Draga mladeži, vi ste prvi misionari među svojim vršnjacima! Na kraju Drugoga vatikanskog koncila, čiju 50. obljetnicu slavimo ove godine, sluga Božji Pavao VI. predao je mladićima i djevojkama iz čitavog svijeta Poruku koja započinje ovim riječima: "Vama, mladići i djevojke iz čitavog svijeta, Koncil želi uputiti svoju posljednju poruku. Jer vi ste ti koji ćete preuzeti baklju iz ruku svojih otaca i živjet ćete u svijetu najmasovnijih promjena ikad zabilježenih u povijesti. Vi ste ti koji ćete, vodeći se najboljim primjerom i učenjem svojih roditelja i učitelja, oblikovati buduće društvo: vi ćete se spasiti ili nestati s njim". Pismo se zaključuje apelom: "Izgrađujte s oduševljenjem svijet bolji od sadašnjega!" (Poruka mladima, 8. prosinca 1965.).

Dragi prijatelji, taj je poziv vrlo aktualan. Prolazimo kroz jedno posebno povijesno razdoblje: tehnološki napredak nam je pružio nove i neslućene mogućnosti interakcije među ljudima i narodima, ali globalizacija tih odnosa bit će pozitivna i pomoći će svijetu da raste u čovještvu samo ako ne bude utemeljena na materijalizmu već na ljubavi, jedinoj stvarnosti koja može ispuniti srca sviju i ujediniti ljude. Bog je ljubav. Čovjek koji zaboravi Boga gubi nadu i postaje nesposoban ljubiti svoga bližnjega. Zato je prijeko potrebno svjedočiti Božju prisutnost da bi je svatko mogao iskusiti. O tome ovisi spasenje ljudskog roda i spasenje svakog od nas. Svaki onaj koji razumije tu potrebu, ne može a da ne zavapi zajedno sa svetim Pavlom: "jao meni ako evanđelja ne navješćujem" (1 Kor 9, 16).

2. Postati Kristovi učenici

Taj misijski poziv vam je upućen također zbog jednog drugog razloga, to jest zato jer je to neophodno za naš osobni hod u vjeri. Blaženi Ivan Pavao II. pisao je da se "vjera učvršćuje darujući se" (Enc. Redemptoris missio, 2). Kada naviještate evanđelje i vi sami rastete jer se sve dublje ukorjenjujete u Krista i postajete zreli kršćani. Misijska zauzetost je bitni vidik vjere. Ne možemo biti pravi vjernici ako druge ne evangeliziramo. Navještaj evanđelja mora biti plod radosti što ste susreli Krista i u njemu pronašli stijenu na kojoj ćete graditi vlastiti život. Zalažući se u služenju drugima i naviještanju evanđelja, vaši životi, tako često rastrgani zbog vaših raznih aktivnosti, naći će svoje jedinstvo u Gospodinu. Vi ćete također izgrađivati same sebe, rasti i sazrijevati u čovještvu.
Ali, što znači biti misionar? To prije svega znači biti Kristov učenik. To znači uvijek iznova osluškivati poziv da ga slijedimo i svoj pogled upremo u njega: "učite se od mene" (Mt 11, 29). Učenik je osoba pozorna na Isusovu riječ (usp. Lk 10, 39), netko tko priznaje da je on Učitelj koji nas je ljubio dotle da je dao svoj život za nas. Zato svaki od vas mora dopustiti da ga svakoga dana oblikuje Božja riječ. Ona će vas učiniti prijateljima Gospodina Isusa i osposobiti vas da druge mlade ljude dovedete do prijateljstva s njim.

Potičem vas da se spominjete darova koje ste primili od Boga tako da ih možete prenositi drugima. Naučite čitati svoju osobnu povijest u novom svijetlu. Budite svjesni izvanredne baštine naraštaja koji su živjeli prije vas: mnogi su vjernici hrabro prenosili vjeru usprkos svim kušnjama i nerazumijevanjima. Nikada ne zaboravimo da smo dio beskrajnog lanca muškaraca i žena koji su nam prenijeli istinu vjere i o nama danas ovisi hoćemo li je drugima prenijeti. Biti misionari pretpostavlja svijest o toj primljenoj baštini, koja je vjera Crkve. Nužno je da poznajete ono u što vjerujete, da biste to mogli naviještati. Kao što sam napisao u uvodu Katekizma za mlade YouCat, koji sam vam darovao na Svjetskom susretu mladih u Madridu, "morate poznavati svoju vjeru istom onom točnošću kojom stručnjak iz informatike poznaje operativni sistem nekog računala; morate je poznavati kao što glazbenik poznaje djelo koje izvodi; da, morate biti mnogo dublje ukorijenjeni u vjeri generacije svojih roditelja, da biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovog doba" (Predgovor).

3. Pođite!

Isus je poslao svoje učenike u misiju ovim nalogom: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se" (Mk 16, 15-16). Evangelizirati znači donijeti drugima Radosnu vijest spasenja a ta Radosna vijest je jedna osoba: Isus Krist. Kada ga susretnem, kada otkrijem koliko me Bog ljubio i spasio, u meni se rađa ne samo želja, već potreba da pomognem drugima da ga upoznaju. Na početku Ivanova Evanđelja vidimo Andriju koji, nakon susreta s Isusom, žuri dovesti mu svoga brata Šimuna (usp. 1, 40-42).

Evangelizacija uvijek započinje susretom s Gospodinom Isusom: onaj koji mu se približio i iskusio njegovu ljubav želi odmah s drugima dijeliti ljepotu toga susreta i radost koja se rađa iz toga prijateljstva. Što više poznajemo Krista, to ga više želimo naviještati. Što više razgovaramo s njim, to više želimo govoriti o njemu. Što smo više Kristom osvojeni, to više želimo druge dovesti k njemu.

Po krštenju, po kojem se rađamo na novi život, Duh Sveti nastanjuje se u nama i rasplamsava naše umove i srca. On nam pokazuje kako da ljubimo Boga i uđemo u sve dublje prijateljstvo s Kristom. Duh nas potiče da činimo dobro, da služimo drugima, da darujemo sami sebe. Potvrdom smo, zatim, ojačani darovima Duha da možemo naviještati evanđelje na sve zreliji način. Duh ljubavi je dakle duša misije: on nas potiče da izađemo iz samih sebe i "pođemo" evangelizirati. Draga mladeži, pustite da vas vodi snaga Božje ljubavi, pustite da ta ljubav pobijedi u vama težnju da se zatvorite u vlastiti svijet, probleme i navike; imajte hrabrosti "poći" od samih sebe da biste "pošli" drugima i pokazali im put koji vodi do susreta s Bogom.

4. Naviještati evanđelje svim narodima

Krist je poslao svoje učenike da svjedoče njegovu spasenjsku prisutnost svim narodima, jer Bog u svojoj preobilnoj ljubavi želi da se svi spase i da nitko ne propadne. Svojom žrtvom ljubavi na križu, Isus je otvorio put svakom muškarcu i ženi da mogu upoznati Boga i ući u zajedništvo ljubavi s njim. On je također ustanovio zajednicu učenika da se navještaj spasenja evanđelja pronese sve do nakraj zemlje i dopre do muškaraca i žena svih mjesta i svih vremena. Neka ta Božja želja bude i naša!
Dragi prijatelji, otvorite svoje oči i pogledajte oko sebe: mnogi su mladi izgubili smisao života. Pođite k njima! Krist i vas treba.

Pustite da vas zahvati njegova ljubav, budite oruđa neizmjerne ljubavi, tako da ona dopre do svih, osobito do onih koji su "daleko" od Boga. Neki su mu daleko u zemljopisnom smislu, drugi su mu pak daleko zbog svog načina života. Neki još uvijek nisu primili osobno evanđelje, drugi, pak, premda su ga primili, žive kao da Bog ne postoji. Otvorimo svima vrata našeg srca. Uspostavimo s njima dijalog u jednostavnosti i poštovanju. Ako se taj dijalog vodi u pravom prijateljstvu, tada će biti plodonosan. "Narodi" kojima smo poslani nisu samo druge zemlje svijeta, već su to također razna područja života kao što su naše obitelji, gradske četvrti, mjesta na kojima se uči i radi, skupine prijatelja i mjesta na kojima ljudi provode slobodno vrijeme. Radostan navještaj evanđelja je upravljen svim područjima našega život, bez iznimke.

Želim istaknuti dva područja na kojima je vaša misionarska zauzetost još urgentnija. Prvo su područje društvene komunikacije, na poseban način Internet. Kao što sam vam, draga mladeži, već jednom drugom prilikom toplo preporučio "osjećajte svojom obvezom unositi u kulturu ovog novog komunikacijskog i informacijskog okruženja vrijednosti na kojima počiva vaš život! [...] Na vama, mladi, koji ste se gotovo spontano suživjeli s tim sredstvima komunikacije, leži posebna zadaća evangelizacije toga 'digitalnog kontinenta'" (Poruka za 43. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, 24. svibnja 2009.). Naučite kako mudro koristiti to sredstvo. Budite svjesni i opasnosti koje ono sa sobom nosi, osobito opasnosti ovisnosti, miješanja stvarnog svijeta s virtualnim i zamjenjivanja izravnog susreta i dijaloga s osobama s kontaktima na internetu.

Drugo je područje putovanja i migracije. Danas je sve veći broj mladih koji putuju, ponekad zbog studija ili posla, a katkad zbog zabave. Ali tu imam pred očima također sva migracijska kretanja, kojima se milijuni, često mladih, ljudi seli i mijenja regiju ili državu zbog ekonomskih ili društvenih razloga. I te pojave mogu postati providonosne prigode za širenje evanđelja. Dragi mladi, ne bojte se svjedočiti svoju vjeru također u tim sredinama! Prenositi radost susreta s Kristom dragocjen je dar za one koje susrećete.

5. Učinite ih učenicima!

Pretpostavljam da ste iskusili teškoću da svoje vršnjake pozovete da dožive iskustvo vjere. Često ste se imali priliku osvjedočiti kako kod mnogih mladih, osobito u određenim trenucima života, postoji želja da upoznaju Krista i žive vrijednosti evanđelja, ali se osjećaju nedoraslima i nesposobnima. Što učiniti? Prije svega, već sama vaša blizina i vaše jednostavno svjedočanstvo predstavljaju način na koji Bog može dotaći njihovo srce. Krista se ne naviješta samo riječima, već taj navještaj mora uključivati čitav život i pretočiti se u djela ljubavi.

Ono što nas čini vjerovjesnicima jest ljubav koju je Krist ulio u naša srca; naša ljubav, stoga, mora sve više biti nalik njegovoj. Poput dobrog Samarijanca i mi moramo biti uvijek pozorni na one koje susrećemo, znati slušati, shvatiti, pomoći, da bismo one koji traže istinu i smisao života doveli u Božju kuću koja je Crkva, gdje nada i spasenje prebivaju (usp. Lk 10,29-37). Dragi prijatelji, ne zaboravite nikada da je prvi čin ljubavi što ga možete učiniti bližnjemu to da podijelite s njim izvor svoje nade: onaj koji ne daje Boga, daje premalo! Isus svojim učenicima zapovijeda: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih uime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio" (Mt 28, 19-20). Sredstva koja nam stoje na raspolaganju da "druge učinimo učenicima" u prvom redu su krštenje i kateheza.

To znači da osobe kojima naviještamo evanđelje moramo dovesti do susreta s Kristom živim, osobito u njegovoj riječi i sakramentima. Tako će moći povjerovati u njega, upoznati Boga i živjeti njegovu milost. Volio bih da se svatko zapita: jesam li ikada imao hrabrosti predložiti mladima koji još uvijek nisu primili sakrament krštenje da to učine? Jesam li ikoga pozvao da krene putom otkrivanja kršćanske vjere? Dragi prijatelji, ne bojte se predložiti svojim vršnjacima susret s Kristom. Zazivajte Duha Svetoga: on će vam pokazati kako ćete Krista sve potpunije upoznati i ljubiti i kako da budete domišljati i kreativni u prenošenju evanđelja.

6. Postojani u vjeri

Kada naiđete na teškoće u misiji evangelizacije, možda ćete ponekad biti u napasti da poput proroka Jeremije kažete: "A ja rekoh: 'Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam'". Ali i vama Bog odvraća: "Ne govori: 'Dijete sam!' Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti" (Jr 1, 6-7). Kada se osjećate nedoraslima, nesposobnima, slabima u naviještanju i svjedočenju vjere, ne bojte se! Evangelizacija nije naša inicijativa i ne ovisi prije svega o našim talentima, već je povjerljivi i poslušni odgovor na Božji poziv. Stoga se temelji ne na našoj snazi, već na Božjoj. Iskusio je to apostol Pavao: "To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas" (2 Kor 4, 7).

Zbog toga vas pozivam da vam u tome temelj budu molitva i sakramenti. Autentična se evangelizacija rađa uvijek iz molitve i na nju se oslanja: moramo prvo razgovarati s Bogom da bismo mogli govoriti o Bogu. U svojoj molitvi povjeravamo Gospodinu osobe kojima smo pozvani, moleći ga da dotakne njihovo srce; molimo Duha Svetoga da nas učini svojim oruđima za njihovo spasenje; molimo Krista da nam nadahne riječi koje ćemo reći i učini nas znakovima svoje ljubavi. I, općenitije, molimo za misiju čitave Crkve, prema izričitom Isusovu zahtjevu: "Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju" (Mt 9,38). Pronađite u euharistiji izvor svoga vjerskog života i svojeg kršćanskog svjedočenja, redovito sudjelujući na misi nedjeljom i kad god možete kroz tjedan. Često pristupajte sakramentu pomirenja: to je dragocjeni susret s Božjim milosrđem u kojem nas on prihvaća, oprašta nam i obnavlja naša srca u ljubavi. Potrudite se da primite sakrament potvrde ako već to niste učinili te se pomno i predano pripravite za njegovo primanje. Potvrda je, kao i euharistija, sakrament misije, jer nam daje snagu i ljubav Duha Svetoga da bismo svoju vjeru neustrašivo ispovijedali. Potičem vas nadalje da prakticirate euharistijsko klanjanje. Vrijeme provedeno u slušanju i dijalogu s Isusom prisutnim u sakramentu postaje polazište novog misijskog oduševljenja.

Ako budete slijedili taj put, sam Krist će vam dati sposobnost da budete potpuno vjerni njegovoj riječi i da ga vjerno i odvažno svjedočite. Ponekad ćete biti pozvani dokazati svoju ustrajnost, osobito kada u naviještanju Božje riječi naiđete na odbacivanja i protivštine. U nekim dijelovima svijeta neki od vas trpe zato što, zbog pomanjkanja vjerske slobode, ne mogu javno svjedočiti vjeru u Krista. Ima i onih koji su životom platili svoju pripadnost Crkvi. Potičem vas da ostanete čvrsti u vjeri, sigurni da je Krist uz vas u svakoj kušnji. On vam ponavlja: "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!" (Mt 5, 11-12).

7. U jedinstvu s čitavom Crkvom

Dragi mladi, da biste ostali postojani u ispovijedanju kršćanske vjere ondje gdje ste pozvani, vi trebate Crkvu. Nitko ne može sam svjedočiti evanđelje. Isus je poslao svoje učenike u misiju zajedno. Obratio im se u množini kada je rekao: "učinite učenicima". Svoje svjedočanstvo, dakle, dajemo kao članovi kršćanske zajednice i zajedništvo življeno u Crkvi našu misiju čini plodonosnom: po jedinstvu i ljubavi koju imamo jedni prema drugima drugi će nas prepoznati kao Kristove učenike (usp. Iv 13, 35). Zahvalan sam Gospodinu za dragocjeno djelo evangelizacije koje provode naše kršćanske zajednice, naše župe, naši crkveni pokreti. Plodovi te evangelizacije pripadaju čitavoj Crkvi: "Jedan sije, drugi žanje", govorio je Isus (Iv 4, 37).

Ne mogu ovdje ne zahvaliti Bogu za veliki dar misionara, koji se potpuno posvećuju naviještanju evanđelju sve do nakraj svijeta. Zahvaljujem isto tako Gospodinu za svećenike i posvećene osobe, koji se potpuno razdaju da drugima navijeste Isusa Krista i da ga oni uzljube. Želim ovdje potaknuti mlade koje je Bog pozvao da se oduševljeno posvete tim zvanjima: "Blaženije je davati nego primati" (Dj 20, 35). Onima koji ostavljaju sve da ga slijede, Isus obećava stostruko i vječni život! (usp. Mt 19, 29).
Zahvaljujem također za sve vjernike laike koji se svim silama trude živjeti svoju svakodnevicu kao misiju gdjegod se nalazili, u obitelji ili na poslu, tako da se Krista ljubi i služi mu se i da Božje kraljevstvo sve više raste. Tu mislim osobito na one koji djeluju na polju odgoja, zdravstva, poduzetništva, politike i ekonomije i u mnogim drugim područjima apostolata laika. Krist treba vašu zauzetost i vaše svjedočenje. Neka vas ništa – ni teškoće, ni nerazumijevanja – ne odvrati od toga da donosite Kristovo evanđelje u mjesta u kojima se nalazite: svaki je od vas dragocjen u velikom mozaiku evangelizacije!

8. "Evo me, Gospodine!"

U zaključku, draga mladeži, želim vas pozvati da osluškujete duboko u svom srcu Isusov poziv da naviještate njegovo evanđelje. Kao što pokazuje veliki kip Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru, njegovo je srce otvoreno ljubavi prema svima, bez razlike, a njegove su ruke širom raširene da zagrle sve. Budite vi Isusovo srce i ruke! Idite i svjedočite njegovu ljubav, budite novi misionari nošeni ljubavlju i otvorenošću prema svima! Slijedite primjer velikih misionara Crkve, poput svetog Franje Ksaverskog i drugih!

Na završetku Svjetskog dana mladih u Madridu blagoslovio sam nekolicinu mladih s raznih kontinenata koji su polazili u misije. Oni su predstavljali brojne mlade koji su, ponavljajući riječi proroka Izaije, rekli Gospodinu: "Evo me, mene pošalji!" (Iz 6, 8). Crkva ima povjerenja u vas i duboko vam je zahvalna za radost i snagu koju nosite. Velikodušno koristite svoje talente u službi naviještanja evanđelja! Znamo da se Duh Sveti daje onima koji se ponizna srca učine raspoloživima za taj navještaj. I ne bojte se: Isus, Spasitelj svijeta, je s nama u sve dane, sve do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20)!

Taj poziv, koji upućujem mladima iz čitavog svijeta, ima posebnu važnost za vas, dragi mladi iz Južne Amerike! Naime, na Petoj općoj konferenciji latinskoameričkog episkopata, održanoj u Aparecidi 2007., biskupi su pokrenuli "kontinentalnu misiju". Mladi, koji na tome kontinentu čine većinu stanovništva, predstavljaju važnu i dragocjenu snagu za Crkvu i društvo. Vi dakle prednjačite u toj misiji! Sada kada se Svjetski dan mladih vraća u Latinsku Ameriku, pozivam sve mlade toga kontinenta da prenose svojim vršnjacima iz čitavog svijeta oduševljenje svoje vjere!
Neka Djevica Marija, Zvijezda nove evangelizacije, koju se zaziva također kao Gospu od Aparecide i Gospu Guadalupsku, prati svakog od vas u vašoj misiji svjedočenja Božje ljubavi. Svima vama, s osobitom ljubavlju, podjeljujem svoj apostolski blagoslov.

Iz Vatikana 18. listopada 2012.
Papa Benedikt XVI.

Izvor: http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/messages/youth/documents/hf_ben-xvi_mes_20121018_youth_hr.html

Kakvu sliku modernog muškarca nam kao primjer suvremeni svijet nudi? Jesu li to oni macho tipovi iz novina koji su prijepodne dobri susjedi, a navečer udaraju ženu i djecu? Ili su to oni tipovi iz tabloida i televizijskih lifestyle magazina - partijaneri koji žive za provod na Zrću? A možda su to ipak neki od onih tipova kako vitar puše koji se okrenu za svakom ženom u gradu i propuste djevojku koja stoji pored njih? Puno je takvih "muškaraca" oko nas, i baš iz takvih primjera mi dečki možemo naučiti dobre lekcije. Da, ljubav mi je na pameti ovih dana, i o njoj sam odlučio napisati koju riječ. Možda bude i koja nezrela riječ, koja mudra ili pak konzervativna, ali se nadam da će bar nekome pomoći... Pa da krenem s pričom...

Ljubav je lijek i liječnik

Sve do moga dolaska u franjevačku mladež u Dubravi, upisa na Katolički bogoslovni fakultet i početka rada u Uredu za pastoral mladih, bio sam okružen "vanjskim" svijetom. Iskreno govoreći, svačega se jedan mladi čovjek može tu nagledati i naslušati. Danas se divim mladima koji prežive i ostanu svojih (i čvrstih) stajališta u ovome svijetu konzumerizma i prodaje sebe i svojih životnih uvjerenja. Mladi se jednostavno prepuste trenutku, ne razmišljajući što sutra donosi. Baš iz toga razloga danas imamo puno slomljenih srca i duša, a ta srca jedino Ljubav može izliječiti! Uopće nije važno je li ta Ljubav pisana velikim ili malim slovom, važno je da je ona lijek i liječnik. Riječ ljubav, pisana malim slovom, je osjećaj iz dubine srca koje dvoje mladih može dijeliti. Baš ta ljubav ih mora dovesti do Gospodina, jer onda govorimo o najčišćem i najljepšem osjećaju koji čovjek može osjetiti u ovoj dolini suza. Obećavši se pred Gospodinom i obitelji, oni žive u Ljubavi i Ljubav živi u njima, a to je ono čemu bismo svi trebali težiti. No, do toga je dug put, a i kakav je to put koji nije pun zavoja, slijepih ulica i rupa u cesti?! Zvuči teško, no jedan pravi muškarac, onaj koji žudi za Ljubavlju, mora prijeći taj put.

Dopustimo Gospodinu da nam srce ispuni ljubavlju

Uvijek sam se pitao kakva mora biti ta osoba koju će žena i djeca voljeti do kraja života? Neki dan me prijatelj nasmijao s "katoličkim" uletom jednoj prijateljici: "U Bibliji piše da trebamo gladne nahraniti, a žedne napojiti. Što kažeš na večeru sa mnom?" Moram priznati da je i djevojku nasmijao, a i ishod je bio uspješan jer su kasnije otišli na kebab. Danas oni nisu zajedno, ali kažu da je kebab bio dobar. Šalu na stranu, ja u tome vidim puno zrelije odnose od onih koji mi vanjski svijet pruža - odnos mladića prema djevojci u kojoj je on poštuje kao osobu, kao nekoga koga je dragi Otac poslao. Na djevojke se danas gleda kao na objekt požude koji se mora posjedovati i kontrolirati. No, je li to ono čemu nas Otac uči? Jedan od meni najljepših stihova zapisan je u Bibliji. Hvalospjev ljubavi iz poslanice Korinćanima pun je odgovora na današnja pitanja: „Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči“. Što smo mi bez ljubavi? Zar smisao ovoga svijeta nije ljubav, zar to nije jedina zapovijed koju nam je Krist dao? Ne vrijede nam sva zlata i znanja ovoga svijeta ako u sebi nemamo ljubavi. Kaže kineska mudrost da možeš kupiti krevet, ali ne i san. Mirnoga sna nikada nećemo imati, sve dok ne pustimo Gospodina u srce da nam ga On ispuni ljubavlju. Nadalje kaže hvalospjev: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi“. Baš takvoj ljubavi trebamo težiti. To je ljubav u kojoj muškarac mora dati svoje srce voljenoj ženi, kako bi jedno drugo upotpunili i rasli zajedno u Gospodinovu krilu.

Snaga skrivena u zrncu krunice

Zašto su mladi prestali gledati svoje bake i djedove, očeve i majke? Zašto se više ne ugledaju na njihovu ljubav, koja je puna odricanja i žrtve, radosti i uspjeha? Oni su ti koji nam mogu dati najbolje lekciju prave životne sreće. Imate li sliku u glavi djeda koji će baki, iako ga leđa bole, donijeti još jedan jastuk, samo kako bi joj bilo udobnije? Ili sliku oca, koji svojoj ženi pomaže oprati suđe jer zna da je jako umorna? I jesmo li zaboravili njihov sjaj u očima dok oni to rade iz čiste ljubavi? Moramo se odreći ovoga svijeta koji nam današnji mediji donose. U njemu sigurno nećemo naći niti spasa niti sreće. Naučimo voljeti onako kako su nas roditelji i Gospodin učili da volimo. Poštivati, slušati, pričati, pomagati, pjevati, plesati... Toliko je stvari koje možemo raditi s voljenom osobom. No, jedno ne smijemo zaboraviti. Molitva! Mislim da mnogi od nas nisu ni svjesni snage molitve, snage svakog zrnca u molitvi krunice. Plod koji donosi srcem izmoljena molitva je najveći dar koji nam je Gospodin mogao podariti. Sami smo i svjesni da bez Njega nema smisla koračati ovim svijetom. To me i potaklo na pisanje ove kolumne - dvoje mladih koje redovito vidim da zajedno idu na nedjeljnu svetu misu. Jer, oni koji su združeni u molitvi, teško mogu biti rastavljeni! I baš se tu krije tajna pravoga muškarca. To je onaj koji s krunicom u ruci voli i poštuje svoju djevojku kao najveći dar koji mu je Svevišnji poslao! Ako želimo postati takve osobe, poslušajmo što nam Riječ govori. Primimo Bibliju u ruke i "ljubimo svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju" (Ef 5,25). Tek tada ćemo okusiti Ljubav koja nikad ne prestaje.

Volite i molite, to je moja poruka ovoga teksta. Samo nemojte misliti da je autor ove kolumne, moja malenkost, pravi muškarac. Dalek je put koji ja moram proći kako bih postao taj "poseban" jednoj ženi. Ali, molit ću za to! Baš to i svima vama, dragi momci, preporučujem! Onda će vam Gospodin u život poslati jednu posebnu djevojku. Ako već nije...


Autor: Marko Barišić

Izvor: http://pastoralmladih.hr/Kolumne/Sto-je-muskarac-bez-krunice-.aspx

Jim Harbaugh, trener San Francisco 49ersa, nedavno je završio jednotjednu misiju u peruanskom mjestu Piura, gdje je siromašnu djecu učio američki nogomet, ali im govorio i o katoličkoj vjeri. Svoj tim doveo je do finala ovogodišnjeg Super Bowla, a ovo mu je već peta godina zaredom da dragovoljno posjećuje malu peruansku župu Santísimo Sacramento.

Ovaj put sa sobom je poveo skupinu kalifornijskih misionara koji su pomagali graditi kuće, obilazili siromašne, starije, ali i zatvorenike. No, najviše ih je veselilo učiti djecu američki nogomet u zemlji gdje je europski nogomet popularniji.

Harbaugh inače podupire program „Obitelj obitelji“ koji je osmislio župnik Joseph Uhen, inače rodom iz Oklahome, za pomoć 1400 peruanskih obitelji.

„Ovo mi je najbolje iskustvo u životu. Vrijeme provedeno u Piuri za mene znači duhovnu obnovu. S ovim ljudima osjećam Božju prisutnost... u djeci, seljacima i bolesnima. Učiti ovdašnju djecu američki nogometmeni čini mi veliku radost, a mise oca Joea svaki put me dirnu i potiču me da živim život u punini i daju mi svijest da je uz Boga i našeg Isusa Spasitelja sve moguće“, rekao je Harbaugh.

Izvor: CNA i laudato.hr

Zatvorene su 17. Mediteranske igre. U turskom Mersinu u deset dana natjecanja nastupilo je više od 3.000 sportaša iz rekordne 24 zemlje Europe, Azije i Afrike, među kojima i 101 sportaš iz Hrvatske.

Za Hrvatsku su ove Igre u Mersinu bile najuspješnije dosad jer je osvojeno 11 zlatnih medalja, 7 srebrnih i 9 brončanih. Do sada su hrvatski sportaši najviše zlata osvojili 1993. u francuskom Lanmguedoc Roussilionu, devet.

Podsjetimo, zlatna odličja za Hrvatsku osvojili su Sandra Perković i Martin Marić u bacanju diska, Ana Šimić u skoku u vis, Zvonimir Đurkinjak i Zvonimir Holbling u badmintonu u konkurenciji parova, boćar Leo Brnić u brzinskom izbijanjeu, jedriličarka Tina Mihelić u klasi laser radial, Tonči Stipanović u laser standardu, Šime Fantela i Igor Marenić u klasi 470, plivačica Sanja Jovanović na 50 metara leđno, judašica marijana Mišković do 63 kg, te vaterpolisti.

Najuspješnija nacija na MI bila je Italija sa čak 186 odličja pri čemu 70 zlata. Turska, usprkos velikoj želji, nije uspjela prestići Italiju, no domaćin se može utješiti kako je osvojio rekordnih 47 zlata, te ukupno 126 medalja. Treći su bili Francuzi sa 95 medalja, pri čemu 24 zlata.

Medalje je ukupno osvojila 21 zemalja od 24 zemlje koje su nastupile na MI, a u svom premijernom nastupu na Mediteranskim igrama Makedonija je došla do srebra i četiri bronce.

Izvor: Hina i laudato.hr

U povodu ulaska Hrvatske u Europsku uniju, u organizaciji varaždinskog trkačkog kluba "Marathon 95", u nedjelju 30. lipnja, održan je Europski maraton, simbolična utrka od Ptuja i Nagykanisze do Varaždina koja je spojila tri države i četiri grada te niz slovenskih i hrvatskih općina.

Prema zamisli organizatora, utrka je povezala gradove prijatelje Ptuj i Varaždin te Čakovec i mađarsku Nagykaniszu.

Ukupno 28 trkača startalo je iz Ptuja i Nagykanisze da bi se nakon prolaska kroz desetak hrvatskih i slovenskih općina dvije grupe trkača susrele na mostu na Dravi i zajednički došli do cilja na varaždinskom središnjem gradskom trgu.

Uz trkače iz Slovenije i Varaždina te Zagreba, Europskom maratonu pridružila se i hrvatska trkačka legenda, rekorder u maratonu i polumaratonu, Drago Paripović.

Na poziv organizatora dio utrke istrčala je i pročelnica Kabineta predsjednika RH Danica Juričić Spasović, budući je utrka održana pod pokroviteljstvom predsjednika Ive Josipovića.

Organizaciju ove međunarodne utrke, povodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju, podržala je i Delegacija Europske unije u Hrvatskoj.

Izvor: Hina i laudato.hr

„U tebe se uzdam“ tema je Dana bogoslova, novaka i novakinja te svih onih koji su na putu razlučivanja svoga životnoga poziva, a susret se održava u Rimu od 4. do 7. srpnja u sklopu Godine vjere.

"Okupit će šest tisuća bogoslova, novaka i novakinja iz 66 država u ime milijuna drugih mladih koji u svijetu još uvijek pronalaze snagu i odvažnost da se posvete Gospodinu u svećeničkom i redovničkom zvanju“, najavio je predsjednik Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije nadbiskup Rino Fisichella.

„Ovako važan trenutak, u Godini vjere, nije mogao izostati. Želja da se pokaže radost tolikih mladih koji osjećaju poziv i unatoč različitim životnim poteškoćama. Poziv na ovaj način života nerijetko zahtijeva da se mnogo toga, čak i sve, ostavi kako bi postali Kristovi učenici što predstavlja ne malu nutarnju borbu. Pouzdati se u njegovu riječ i vlastiti život staviti na službu Crkvi, bližnjima, zahtjevan je izbor koji svoju snagu crpi iz susreta s Kristom“, istaknuo je mons. Fisichella.

„Uzdam li se u Tebe?“ – svjedočit će okupljeni mladi tijekom predviđena četiri dana. Vrhunac okupljanja je susret sa Svetim Ocem, u subotu popodne, 6. srpnja, u dvorani Pavla VI. te misa koju će predslaviti papa Franjo u nedjelju, 7. srpnja, u bazilici Sv. Petra.

Ovi Rimski dani prethode Svjetskom danu mladih u Riu de Janeiru.

„Sigurni smo da će se i u ovim danima kao važna pokazati tema poziva na svećeništvo i posvećeni život“, zaključio je mons. Fisichella.

Izvor: rv i laudato.hr

Povodom Mlade mise Kristijana Stojka, bivšeg igrača Mure, u Hlapičini će se odigrati nogometna utakmica između Svećeničke reprezentacije Hrvatske i NK Mure.

Utakmica će se odigrati ovog četvrtka 4. srpnja s početkom u 18:00 sati.

Cijela Crkva, a osobito Karmel BSI se danas raduje jer nam je s. Marina Lucija položila Prve redovničke zavjete u samostanu Karmelićanki BSI u Hrvatskom Leskovcu. S. Marina Lucija je inače prvo duhovno zvanje iz zajednice Mladih Karmela BSI-Zagreb. U duhu njezinog odabira redovničkog prezimena od srca joj čestitamo: Draga naša s. Marina Lucija od Agonije Kristova Srca! Na dan Tvojih Prvih redovničkih zavjeta započinje još dublji život sakriven u otajstvu Zaručnikova Srca. On sam Ti se potpuno daruje! Želimo Ti spremnost da sve dijeliš s Njim: radost i patnju srca, žeđ za Očevim kaležom spasenja, trijumf ljubavi do kraja! Isus Ti bio SVE! U predanoj i čistoj vjeri i ljubavi, srcem uz Srce, gorljivo živi poziv: „Sve moje Tvoje je, i Tvoje moje!“ (Iv 17,10). Uz iskrene čestitke i molitve, Tvoji s. Maja Pavla od Božjeg Milosrđa i Mladi Karmela BSI-Zg :)

Isus ne želi kršćane egoiste koji slijede vlastito Ja i ne razgovaraju s Bogom, a ni slabe kršćane, one koji nemaju volje, kršćane „na daljinsko upravljanje“, nekreativne, koji se uvijek nastoje povezati s voljom nekoga drugoga, i nisu slobodni. Isus nas želi slobodne – istaknuo je Papa.

Isus nas poziva da svoju savjest slušamo u punomu jedinstvu s Ocem; tako ćemo biti slobodni kršćani, a ne „na daljinsko upravljanje“ – istaknuo je papa Franjo u nedjelju, 30. lipnja, u podnevnom nagovoru na Trgu svetoga Petra. Papa je pritom istaknuo Benedikta XVI. kao „veliki primjer“ u tom smislu, jer je hrabro i razborito slijedio volju Boga koji je govorio njegovu srcu.

„Krenu Isus svom odlučnošću prema Jeruzalemu“ – u svojemu je razmišljanju u podnevnom nagovoru papa Franjo pošao od tog odlomka iz Lukina Evanđelja, te primijetio da je Isus, nakon što je donio odluku, tražio od svojih učenika, koji mu prethode na putu, da nikomu ništa ne nameću: ako ne naiđu na raspoloživost da ga prime, ide se dalje. Isus nikada ne nameće; Isus je ponizan. Isus poziva. Ako hoćeš, dođi. Isusova je poniznost takva: On nas uvijek poziva, ne nameće – istaknuo je Sveti Otac.

Sve nas to potiče na razmišljanje; pokazuje nam, primjerice, važnost koju, i za Isusa, ima savjest: valja u svom srcu slušati Očev glas, i slijediti ga. Isus u svojemu zemaljskom životu nije bio, takoreći, „na daljinski upravljač“; bio je utjelovljena Riječ, Sin Božji koji je postao čovjekom, i u određenom je trenutku čvrsto odlučio poći u Jeruzalem posljednji put. Tu je odluku donio u svojoj savjesti, ali ne sam, nego zajedno s Ocem, u punom jedinstvu s Njim! – istaknuo je Papa.

Isus je tu odluku donio u poslušnosti Ocu, u dubokom, nutarnjem slušanju Njegove volje. Zbog toga je ta odluka bila čvrsta, jer je donesena zajedno s Ocem. Isus je u toj odluci bio slobodan! – istaknuo je Sveti Otac te dodao – Isus želi nas, kršćane, slobodne kao što je i On. I to upravo slobodom koja dolazi od razgovora s Ocem, s Bogom. Isus ne želi kršćane egoiste koji slijede vlastito Ja i ne razgovaraju s Bogom, a ni slabe kršćane, one koji nemaju volje, kršćane „na daljinsko upravljanje“, nekreativne, koji se uvijek nastoje povezati s voljom nekoga drugoga, i nisu slobodni. Isus nas želi slobodne; a gdje se rađa ta sloboda? U razgovoru s Bogom u vlastitoj savjesti – istaknuo je papa Franjo.

Ako kršćanin ne zna razgovarati s Bogom, ako ne zna čuti Boga u svojoj savjesti, nije slobodan – primijetio je Sveti Otac te upozorio – I mi imamo naučiti više slušati vlastitu savjest. Ali, pazite! To ne znači nasljedovati vlastito ja, činiti ono što me zanima, što mi se isplati, što mi se sviđa… To nije to! Savjest je unutarnji prostor slušanja istine, dobra, slušanja Boga – upozorio je Papa. Savjest je unutarnje mjesto moga odnosa s Bogom koji govori mojemu srcu i pomaže mi raspoznavati, razumjeti put koji imam prijeći; a kad jednom donesem odluku, pomaže mi ići naprijed i ostati vjeran – napomenuo je papa Franjo.

Imali smo divan primjer toga kakav je taj odnos s Bogom u vlastitoj savjesti; novi je to, divan primjer – rekao je Papa te objasnio – papa nam je Benedikt XVI. dao taj veliki primjer, kada mu je Gospodin dao da u molitvi shvati koji korak ima učiniti. Velikim je osjećajem za razbor i hrabrost slušao svoju savjest, odnosno Božju volju koja je govorila njegovu srcu. I taj nam primjer, svima nama, čini mnogo dobra, kao primjer koji valja nasljedovati – rekao je Sveti Otac te istaknuo Gospu koja je – kako je rekao – vrlo jednostavno slušala i razmatrala u sebi Riječ Božju, i ono što se događalo Isusu. I nasljedovala je svojega Sina duboko uvjerena i čvrste nade. Neka nam Marija pomogne da postanemo sve više muškarci i žene savjesti, slobodni u savjesti, (…) sposobni slušati Božji glas i odlučno ga nasljedovati – rekao je na kraju Sveti Otac. Pozdravljajući nazočne hodočasnike, Papa je podsjetio da se u Italiji slavi Dan Papine kršćanske ljubavi. Stoga je zahvalio biskupima i svim župama, a posebno onima najsiromašnijima, na molitvama i prinosima koji podupiru brojne pastoralne i karitativne pothvate Petrova nasljednika na svim krajevima svijeta.

Izvor: rv/bitno.net

Ne bojte se živjeti po vjeri, osjećajte se živim udovima Crkve – poticaj je pape Franje sudionicima ‘Šestih dana mladih’ u Kaunasu, u Litvi, o temi ‘Nazvao sam vas prijateljima’.

U prigodnoj poruci Papa također ističe da Kristova ljubav i njegovo prijateljstvo nisu nestvarni te poziva mlade da budu Kristovi svjedoci svojim vršnjacima.

U poruci Papa dalje piše: ‘Isus vas ljubi i u vašoj krhkosti i slabosti, da biste se, dirnuti njegovom ljubavlju, mogli neprestance obnavljati. Kristova je ljubav stvarna i tiče se svih, a Isus na križu pokazuje kako je ta ljubav konkretna.’

Da biste živjeli u toj ljubavi, i da bi ta ljubav donosila plodove života i ljepote, valja vam se iskreno truditi oko iskrenosti srca i nastojanja u produbljivanju duhovnoga života, ističe također Sveti Otac te posebice spominje sakrament Euharistije i pomirenja, slušanje Božje riječi i napokon uranjanje u otajstva Isusova života s Marijom po molitvi krunice.

(rv/bitno.net)

Tiskovni ured Svete Stolice danas je najavio da će prva enciklika pape Franje pod nazivom “Lumen fidei” (Svjetlo vjere) biti objavljena u petak 5. srpnja. Encikliku će predstaviti kardinal Marc Ouellez i nadbiskupi Gerhard Muller i Rino Fisichella.

Autorstvo ove enciklike zajedničko je papi emeritusu Benediktu XVI. i sadašnjem papi. Benedikt XVI. započeo je encikliku još prije svog odlaska u mirovinu, a papa Franjo je preradio i dovršio.

Nova enciklika “Lumen fidei” fokusira se na temu vjere i njezino je objavljivanje jedno od glavnih događaja Godine vjere, koja završava 24. studenoga.

Izvor: Bitno.net

U nedjelju, 30. lipnja 2013., u Zagrebu u crkvi sv. Martina služena je mlada misa po izvanrednom obliku rimskog obreda. Ovo je prva takva mlada misa u Hrvatskoj nakon 50 godina otkako je provedena liturgijska reforma II. vatikanskog koncila.

Mladu misu je služio velečasni Marko Tilošanec iz Kotoribe, kojeg je 22. lipnja zaredio biskup Josip Mrzljak u Varaždinu. Mladomisničko geslo vlč. Tilošaneca je Ut in nomine Jesu omne genu flectatur (da se na ime Isusovo prigne svako koljeno, usp. Fil 2,10).

U propovijedi mladomisnik je izložio što je svećeništvo i euharistija pozivajući se na riječi same liturgije kao i svetog Pavla koji kaže da se svaki svećenik od ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu Bogu, da prinosi darove i žrtve za grijehe (usp. Heb 5,1).

Vlč. Marko je rodom iz Kotoribe, rođen je 1986. godine u šesteročlanoj obitelji. Vlč. Marko je u rodnoj Kotoribi služio mladu misu po redovitom obliku rimskog obreda 23. lipnja.

Inače, u crkvi sv. Martina u Zagrebu se na zamolbu grupe vjernika, odlukom kardinala Josipa Bozanića, u skladu s motuproprijem Svetog Oca pape Benedikta XVI. redovito služi misa po izvanrednom obliku rimskog obreda u 11:30 nedjeljom i zapovjednim blagdanima.

Vjernici koji žele njegovati tradicionalnu liturgiju okupili su se oko društva za promicanja tradicionalne latinske mise „Benedictus“ koje ima i svoje web stranice na kojima se može naći više informacija o tradicionalnoj latinskoj misi i djelovanju društva.

Izvor: Z.Ć. | Bitno.net

Jednog dana probudio sam se rano ujutro kako bih promatrao izlazak sunca. Ah, ljepotu Božjeg stvaranja nemoguće je opisati. Dok sam gledao, veličao sam Boga za Njegovo divno djelo. Sjedio sam tamo i osjetio Božju prisutnost pored sebe.

On me upitao: ”Voliš li me?”
Odgovorio sam: ”Naravno, Bože! Ti si moj Gospodin i Spasitelj!”

Zatim je pitao: ”Da si tjelesno hendikepiran, bi li me još uvijek volio?”
Bio sam zbunjen. Pogledao sam dolje na moje ruke, noge i preostale dijelove moga tijela te se iznenadio koliko stvari mogu uraditi, za koje sam jednostavno mislio da mi pripadaju. Pa sam odgovorio: ”To bi bilo teško, ali ja bih te još uvijek volio.”

Tada je Gospodin rekao: ”Kad bi bio slijep, bi li i tada volio ono što sam stvorio?”
Kako bih mogao voljeti nešto ako to ne mogu vidjeti? Tada sam pomislio na sve slijepe ljude u svijetu te kako su mnogi od njih voljeli Boga i Njegovo stvaralaštvo. Pa, odgovorio sam:”Teško je zamisliti, ali ja bih te i tada volio.”

Nadalje me Gospodin pitao: ”Da si gluh, bi li i tada slušao Moju riječ?”
Kako bih mogao bilo što čuti ako bih bio gluh? Tada sam shvatio. Za slušanje Božje riječi ne trebaju nam samo naše uši, nego naša srca. Odgovorio sam: ”To bi bilo teško, ali ja bih i tada slušao Tvoju riječ.”

Zatim je Gospodin ponovno pitao: ”Kada bi bio nijem, bi li i tada slavio moje ime?”
Kako bih mogao slaviti bez glasa? Onda sam shvatio: Bog želi da ga slavimo iz naših srca i duša. Nije važno kako nam glas zvuči. I slavljenje Boga nije uvijek s pjesmom. Kada smo ustrajni u zahvaljivanju riječima, i u nevoljama mi dajemo Bogu hvalu. Pa sam odgovorio: ”Iako ne bih mogao pjevati, ja bih i tada slavio Tvoje ime.”

No Gospodin je opet pitao: ”Voliš li me zaista?”
S uvjerenjem hrabro i snažno, odgovorio sam odlučno: ”Da, Gospodine! Volim te zato što si Ti jedini istiniti Bog!” Mislio sam kako sam dobro odgovorio, ali…

Bog me je upitao: ”ZAŠTO ONDA GRIJEŠIŠ?”

Odgovorio sam: ”Jer sam samo čovjek i nisam savršen.”

“Zašto onda u danima mira odlutaš tako daleko? Zašto samo u danima teškoće moliš najiskrenije?”

Odgovorile su samo suze.

Gospodin je nastavio: ”Zašto pjevaš samo na Misi? Zašto me tražiš samo u vrijeme slavljenja? Zašto moliš tako sebično? Zašto moliš tako nevjerno?”

Suze su mi neprekidno i dalje klizile niz obraze.

”Zašto me se stidiš? Zašto ne objavljuješ Radosnu vijest? Zašto za vrijeme progonstva plačeš drugima na ramenu kada ti Ja pružam moje rame da plačeš na njemu? Zašto tražiš izgovor kada ti dajem prilike služiti u moje ime?”

Pokušavao sam odgovoriti, ali odgovora nije bilo.

”Tvoj život je blagoslovljen. Stvorio sam te da ne odbacuješ ovaj poklon. Blagoslovio sam te talentima da mi služiš, a ti se stalno okrećeš u stranu. Otkrio sam ti Moju Riječ, ali ti ne napreduješ u spoznaji. Govorio sam ti, ali tvoje su uši bile gluhe. Pokazivao sam ti svoje blagoslove, ali tvoje oči su bile slijepe. Slao sam ti svoje sluge, ali ti si sjedio lijeno, dok su oni bili otjerani. Čuo sam tvoje molitve i odgovorio na njih.”

”VOLIŠ LI ME ZAISTA?”

Nisam mogao odgovoriti. Kako bih? Bilo mi je nevjerojatno neprijatno. Nisam imao opravdanje. Što sam mogao reći na sve ovo?

Kad mi je srce glasno zaplakalo i suze potekle, rekao sam: ”Molim te, oprosti mi Gospodine. Ja nisam dostojan da budem Tvoje dijete.”

Gospodin je odgovorio: ”To je moja milost, dijete moje.”

Upitao sam: ”Zašto mi neprestano opraštaš? Zašto me toliko voliš?”
Gospodin je odgovorio: ”Zato što si ti moje stvaralaštvo. Ti si moje dijete. Nikada te neću napustiti. Kada plačeš, suosjećam i plačem s tobom. Kad kličeš od radosti, ja ću se smijati s tobom. Kada si u nevolji i kloneš, bit ću s tobom i pomoći ću ti. Kada padneš, ja ću te podići. Kada si umoran, ja te nosim. Bit ću s tobom do kraja, i uvijek ću te voljeti.”

Plakao sam kao nikada prije. Kako sam mogao biti tako ravnodušan? Koliko sam samo povrijedio Boga? Upitao sam Ga: ”Koliko ti mene voliš?

Gospodin je ispružio svoje ruke, i vidio sam kako su čavlima bile probodene. Kleknuo sam pred noge mog Spasitelja, Isusa. I po prvi puta, iskreno se molio.

Nepoznati autor

Izvor: http://www.bitno.net/duhovne-price/volis-li-me-zaista/

Drage školarke i školarci iz Maksimira.
Što bih vam drugo poručio nego to da ste me za kraj dana ugodno počastili svojim zalaganjem na "novom" treningu i odradili ga odlično. Svaka promjena u radu utječe na čovjeka i
to je ono na čemu ću cijelo vrijeme našeg druženja do prvog cilja - a to je zagrebački polumaraton - paziti, i da te promjene što manje osjetite a primjetite da se vaše pretrčane distance produžuju. Ovaj tjedan će biti malo zahtjevniji ali već sljedeći tjedan započinjemo sa laganijim ritmovima.
Ugodan ostatak večeri želi vam Vedran.

Plamen Olimpijskih igara gluhih je zapaljen i gluhi biciklisti ga prenose kroz Francusku sve do Bugarske!!!!
Štafeta olimpijskog plamena je stvorena za Olimpijske igre gluhih u Sofiji, s ciljem podizanja svijesti o sportu gluhih te važnosti sigurne biciklističke staze posebno za gluhe bicikliste.

Povodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju, niz muzeja i galerijskih prostora, na već postojeće ili posebno pripremljene programe, 1. srpnja 2013. godine omogućuju besplatan ulaz:

DRŽAVNI MUZEJI koji će 1. srpnja osigurati besplatan ulaz posjetiteljima:


1. Arheološki muzej Istre
(besplatan ulaz u sve prostore i izložbene programe, osim Amfiteatra u Puli)

2. Arheološki muzej Narona

3. Arheološki muzej u Splitu

4. Arheološki muzej Zadar
(besplatan ulaz bit će omogućen u Muzej i crkvu Sv. Donata, dok će se u gradu 1. srpnja odvijati brojni glazbeni i kulturni događaji čiji će detaljni sadržaj biti objavljen na web stranici Muzeja: http://amzd.hr)

5. Dvor Trakošćan

6. Galerija Klovićevi dvori
(besplatan ulaz samo na izložbu Mirila!)

7. Hrvatski muzej naivne umjetnosti

8. Hrvatski povijesni muzej
(besplatan ulaz na izložbu „Gnalić – blago potonulog broda iz 16. stoljeća“

9. Hrvatski športski muzej

10. Javna ustanova Spomen područje Jasenovac

11. Javna ustanova „Zbirka umjetnina Ante i Wiltrude Topić Mimara“ – Muzej Mimara
(besplatan ulaz će biti omogućen za izložbu stalnog postava i izložbu „Transparentna ljepota – staklo iz zbirki hrvatski muzeja“, u suradnji s Arheološkim muzejom u Zagrebu i Mezejom za umjetnost i obrt)

12. Moderna galerija
(od 11 do 19h, izložba stalnoga postava „Hrvatske likovne umjetnosti od 19. do 21. st.“)

13. Muzej antičkog stakla u Zadru

14. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika

15. Muzej Slavonije
Besplatan ulaz od 9 do 15h

16. Muzeji Hrvatskog zagorja
(Povodom ulaska Republike Hrvatske u EU, u popodnevnim satima će u Muzeju Seljačkih buna, u Gornjoj Stubici, biti održan prigodni program, dok će Muzej krapinskih neandertalaca biti zatvoren)

17. Muzeji Ivana Meštrovića
(besplatno će za posjetitelje biti otvoren Atelje Meštrović u Zagrebu dok će Galerija Meštrović u Splitu biti zatvorena iz tehničkih razloga)

18. Tiflološki muzej
Besplatan ulaz od 10 do 17h

19. Hrvatski muzej turizma
(30. lipnja (nedjelja) će imati produženo radno vrijeme do ponoći, dok će 1. srpnja biti zatvoren)

Ostali muzeji:

Tehnički muzej: Prvi dan u EU provedite u Tehničkom muzeju! - besplatan ulaz 1. srpnja 2013. uz redovita vodstva odvijati će se prema sljedećem rasporedu:
Rudnik u 11 i 15 sati
Kabinet Nikole Tesle u 11.30 i 15.30 sati Planetarij u 12 i 16 sati

Hrvatski školski muzej: ulaz je besplatan za sve posjetitelje, besplatna stručna vodstva po stalnom postavu u 11.00, 13.00 i 15.00 sati; od 2. do 5. srpnja besplatne radionice iznenađenja, svakog dana u vremenu od 10.00 do 12.00 sati.

Muzej za umjetnost i obrt: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. od 11 - 18 sati; izložba Transparentna Ijepota: staklo u zbirkama hrvatskih muzeja.

Muzej sv. Ivan Zelina: 30. lipnja u 20.00 bit će otvorena izložba ''Upoznaj države Europske unije'', u 20.30 će biti svečani koncert puhačkog sastava ''Ad gloriam brass'', a u 21.30 performance ''Zastave''. Od 1. srpnja posjetitelji mogu razgledati izložbu ''Upoznaj države Europske unije'', a muzej je otvoren za posjetitelje od 08.00 do 15.00 i ulaz za sva događanja je besplatan.

Muzej Moslavine Kutina: besplatan ulaz na etnografsku izložbu CRAFTATTRACT (Tradicijski obrti - nove atrakcije za kulturni turizam) povodom ulaska RH u EU; Udruga UP u suradnji sa Gradom Kutina i Udrugama i Institucijama Grada organizira svečanost u povodu ulaska RH u EU u ponedjeljak, 01.srpnja od 18,30 sati u Gradskom parku, Trg kralja Tomislava, Kutina.

Gradski muzej Drniš: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.

Gradski muzej Novalja: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.

Muzej Staroga Grada: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.; u Starome Gradu odvija se manifestacija Festival Divljeg cvijeće Europe (program u privitku), a u sklopu Festivala u Muzeju je postavljena izložba radova na temu divlje cvijeće otoka Hvara.

Zavičajni muzej Našice: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.; u Izložbenom salonu može se besplatno razgledati izložba "Novo putovanje starom prugom" u sklopu projekta "Od carske željeznice do održivog turističkog razvoja područja Slatina-Našice-Szentlörinc", koje je financirala Europska unija iz sredstava IPA.

Muzej grada Trogira: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.; u povodu ulaska Hrvatske u EU 28.6.2013. otvara izložbu radova Ljubice Buble Dragojević, pod naslovom Hortus conclusus Ljubice Buble
Dragojević.

Gradski muzej Vinkovci: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. od 09.00 do 15.00 sati; izložba „Najstariji europski grad Vinkovci“ koja se otvara 28.6.2013. u izložbenom prostoru palače Kulmer (Katarinin
trg 2) u Zagrebu povodom ulaska RH u EU.

Muzej grada Rijeke: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.

Prirodoslovni muzej i zoološki vrt Split: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. od 9.00 do 22.00

Prirodoslovni muzej Rijeka: besplatan ulaz 1. srpnja 2013., Dan otvorenih vrata uz razgled stalnog postava i privremene izložbe Spužve povodom ulaska RH u EU.

Zavičajni muzej Slatina: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.

Gradski muzej Korčula: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.

Muzej Turopolja: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.

Muzej grada Šibenika: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. od 10.00 - 22.00

Gradski muzej Makarska: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.

POU Hrvatski dom Petrinja i Galerija „Krsto Hegedušić“: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. od 9.00 - 20.00

Galerija umjetnina Split: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. od 11.00 -19.00; stalni postav i Retrospektivna izložba akademskog kipara Kuzme Kovačića

Muzej Međimurja: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.; U Izložbenom salonu Muzej Međimurja organizira zajedno s Veleposlanstvom Mađarske u Zagrebu i Balassy institutom iz Budimpešte izložbu poznatog mađarskog likovnog umjetnika Somogy Gyozea

Muzej Grada Umaga - Museo Civico Di Umago: Otvaranje likovne izložbe SVJETSKIH UMJETNIČKIH IGARA 1.7.2013 u 20:00

Muzej Prigorja: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.

Arheološki muzej u Zagrebu: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. od 10.00 - 18.00 sati

Muzej - Museo Lapidarium, Novigrad - Cittanova: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. prema sljedećem radnom vremenu: 10 - 13 i 18 - 22 h

Gradski muzej Bjelovar: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.; stalni postav i tematske izložbe lutkica u narodnim nošnjama iz zemalja Europske unije i kataloga izložbi europskog značaja i tematike GMB u razdoblju od 1996. do 2011. godine.

Gradska galerija Antuna Gojaka, Makarska: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. 9 - 12 i 19 - 21 sati

Narodni muzej i galerija Novi Vinodolski: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. od 9.00 - 21.00 sati

Etnografski muzej u Zagrebu: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. od 10 - 18 sati; fotografija Berta Teunissena pod nazivom Domaći krajolici - Hrvatska u Europi

Gradski muzej Karlovac: 1. srpnja 2013. u 16 sati predavanje Karlovačka arheološka baština u europskom kontekstu. Ulaz na predavanje je besplatan.

Muzej grada Zagreba: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. od 10 - 18 sati

Hrvatski pomorski muzej Split: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. od 9 - 20.30 sati

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.

Muzej grada Pazina: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.

Gradski muzej Križevci: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.

Prirodoslovni muzej Dubrovnik: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.

Samoborski muzej: besplatan ulaz 30. lipnja 2013. uz svečani koncert u 11 sati povodom ulaska Hrvatske u EU. Na programu kojeg će izvesti prof. Ljubomir Gašparović (glasovir) naći će se djela
Mozarta, Bacha, Livadića i dr.

Muzej grada Splita i Galerija Emanuel Vidović: besplatan ulaz 1. srpnja 2013.; Izložba povodom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji: Herve Baurel, Stamped city i drugi izložbeni programi

Gradski muzej Vukovar: besplatan ulaz 1. srpnja 2013. od 10 - 21 sati;
10.00 sati Promocija marke PRIJAM RH u EU uz podjelu prigodnih dopisnih karata
10.00 – 18.00 sati Poštanski ured Vukovar imat će otvoren poštanski šalter u dvorcu Eltz za slanje pošiljki sa prigodnim žigovima RH i Grada Vukovara
19. 00 sati Otvorenje izložbe Svjetskih umjetničkih igara HRVATSKA U EU, SVIJET U HRVATSKU – 60 radova umjetnika iz 50 zemalja svijeta.

U emisiji Susret u dijalogu govorimo o pravnom položaju vjerskih zajednica u zemljama Europske unije i vjerskim slobodama. Postoje li zemlje Unije koje imaju takozvanu državnu Crkvu? Zašto se vjerski simboli često osporavaju imaju li oni kulturnu i tradicijsku vrijednost? Uvažavaju li zemlje unije svoju vjersku tradiciju – kako su je implementirali u zakonska rješenja? Kakve odnose s Europskom unijom ima Sveta Stolica i Katolička crkva? U emisiji govore politolog Hrvoje Špeha s Fakulteta političkih znanosti, pravnik Vanja Ivan Savić s Pravnog fakulteta i teolog Niko Bilić s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove. Urednica emisije je Blaženka Jančić.

Zagreb, (IKA) – Salezijanci župe Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu i ove su godine u duhu duhovnog-odgojnog poslanja svoga osnivača sv. Ivana Bosca, od 24. do 28. lipnja održali „Dječje ljeto" za djecu osnovnoškolske dobi iz salezijanskih župa Jaruna, Knežije, Rudeša te Podsuseda, kojima su se ljetos pridružila i djeca iz drugih susjednih župa. Više od stotinu dječaka i djevojčica od prvog do osmoga razreda, među kojima je ovoga puta bilo i nekoliko srednjoškolaca, pod vodstvom salezijanca don Stjepana Trbuljaka i salezijanskih animatora te predanimatora, koji se spremaju to postati, provelo je pet lipanjskih dana u ljetnom oratoriju, od 10 do 12.30 te od 16 do 18.30 sati. Pod geslom „Družimo se s Laurom Vicunom i Dominikom Saviom", „Dječje jarunsko ljeto" održavalo se u prostorima i na igralištima oko župne crkve - svetišta Sveta Mati Slobode na Jarunu. Djeca su uz duhovni dio programa – molitvu i crkvene pjesme, družila se, igrala, sudjelovala u kvizu znanja, nastupala u športskim natjecanjima i kulturnim programima te radila u raznim radionicama – izrađivala nakit, crtala na papiru. Na svetkovinu apostolskih prvaka, svetih Petra i Pavla, u subotu, 29. lipnja slavit će zajednički misu, u 10.30 sati u župnoj crkvi – svetištu Sveta Mati Slobode koju predvodi voditelj ljetnog oratorija don Stjepan, a u nedjelju, 1. srpnja zajednički je jednodnevni izlet u Tuheljske Toplice, čime završava ovogodišnje „Dječje ljeto na Jarunu".

Izlazak sljedećeg broja HKD Novosti planira se u rujnu 2013., a tema broja biti će Europska unija (institucije, europski projekti, zakonodavstvo, manjine). Tekstovi se primaju do 31. kolovoza 2013. Pozivamo vas da se javite s idejama, komentarima, prijedlozima i, naravno, s tekstovima.

Ponedjeljak 10:00

Sjedim u uredu buljeći u pročelje svojeg računala s blago iskrivljenim osmjehom na licu na kojem bi mi sasvim sigurno pozavidila i sama Mona lisa. Novi osjećaj za početak tjedna, stran i nepoznat, možda freaky, ali lijep. Mozak funkcionira, a tijelo kao da svoje stanje prenosi upravo u taj iskrvljeni smiješak. Čitav dan moje je razumijevanje i strpljenje bilo neizmjerno i kao da sam jedva čekala da mi se netko javi kako bih mu eto baš ja pomogla u dubiozama i uljepšala dan. Zaljubljenost?! Polako…rikverc ekipa, vratimo se na subotu i ovako većina najboljih stvari počinje s njom.

Subota 07:58

Promatram đukce na nasipu i pospana lica nas novopečenih trkača koji se nalazimo s istim filmom u rane jutarnje sate. Nekako mi je taj dio tjedna postao najdraži, znam da bih u protivnom još visila u krevetu i da ziher ne bi u 09:07 u trkačkim tajicama ispijala kafu s mojoj Maristelom. Osjeća se napetost dok izmjenjujemo informacije u grupi tko i kako sutra ide na Plitvice, gdje se nalazimo, kolika je staza, treba li jesti prije, nosi li tko domaću rakiju i hoćemo li preživjeti. Rastajemo se u neizvjesnosti i nadi da ćemo se sutra svi pojaviti tamo gdje treba.

Spušta se večer, moj dragi odlučio je bajkom osvojiti obronke zagrebačkog Maksimira te zaliti sve s pivom uz dobro društvo. Ja biram mirnu večer, ne bih li sve pripremila za sutrašnji Veliki dan. Uzbuđenje je kulminiralo mojem prebrojavanjem ovaca i ostalih četveronožnih živina koje su preskakale ogradu, gredu, kamen i loptu na napuhavanje, no san nije dolazio. Malo prije nego što se oglasio prvi pijetao negdje u istočnijem dijelu države sklopila sam oko. Taman u trenu kad mi je tajni agent 007 bio na vratima oglasila se budilica na mojem mobitelu.

Nedjelja 06:00

Nakon prve jutarnje kave i čitanja zadnjih uputa krenula sam na put koji se činio neizmjerno dug uz konstantni osjećaj da kasnimo. Ulaz broj dva i gomila automobila koji su skrenuli u istom smjeru značila je samo jedno – stigli smo. Pozdravljam sve adidas maslačke koji su također vidno uzbuđeni ček se i jedan kineski kukmasti pas tresao, mora da je znao kako je nama. Uzimam svoj startni broj i pridružujem se na snimanju Milenijske fotke i razgibavanju koje mi je sada kao u nekoj maglici treme i očekivanja. Stojim i slušam Majin motivacijski govor, ponavljam si mi to možemo, što je za nas pet kilometara trčali smo i više (čak 6) i naravno tko izda p… Glasni smijeh i poneki uzvik jasni je pokazatelj da smo motivacijski ustali kao Ivica nakon učiteljičine prozivke. Gruvajući se pred start cupkamo na mjestu da se u preostalim minutama ne ohlade mišice.

Krenuli smo gurajući se i pokušavajući uhvatiti brzinu, smjer i ravnotežu. Ne gubi trenera iz vida jedna je od zapovjedi koje sam ponavljala sama sebi. Prvi kilometar prošao je kao metar što nam je budilo nove nade. Fokusiram se na jezero, divan zrak i drveni mostić s puno previše fotoaparata koje su nosili dragi nam gosti sve redom ljubitelji riže. Krenuli smo uzbrdo, bez straha, osjećaj se mijenjao sa svakim zavojem nakon kojeg se uspon nastavljao još više.

Lažna nada bile su cure s tacnama nekih suhih keksiju s kojima bi se uz ovo hiper ventiliranje mogla jedino udaviti i kockicama šećera koje bi vjerojatno lipicancu bile draže. Možemo mi to nema odustajanja, nema stajanja slušala sam trenericu gledajući u ljude koji su se borili da ostanu u kretnji koja je na granici brzog hodanja, puzanja i levitiranja istovremeno. Okret i sad se samo pustite i kotrljajte dole nemojte se kočiti upute su naših trenera od čega mi je nekako ovaj glagol kotrljanja najviše odgovarao u tom trenutku.

Pred kraj nizbrdice na prelasku drvenog mostića slušam uzvike stranih nam navijača i naše navijanje radi osvojene „planine“ tko izda p… OK, najgore je prošlo, nastavljam dalje, trudim se gurati tempo malo ispred grupe što mi je uspjelo radi onog kotrljanja prije. Još dva kilometra samo toliko slušam upute i muku mučim s uzbrdicama. Počinjem sažaljevati svoju patnju kad ispred sebe uočavam gospođu godina moje bake kako trči i stojički to podnosi. Eto mi sad mladosti, ponosa i kasno izjedenih bureka. Stisni zube i praši dalje.

U pozadini čujem Maju kako viče ajmo Ivana idemo još malo. Obzirom da nas je nekoliko imenjakinja u grupi ne znam jeli bilo upućeno meni ali došlo je kao naručeno u tom trenutku. Kako iz daljine uviđam neku bijelu traku na visini od cca 3 metra postajem svjesna da smo zaista blizu kraja. Prisjećam se radijske emisije od drage mi postaje koja je neki dan imala temu koju biste željeli pjesmu čuti dok prolazite kroz cilj. U zadnjim mukama pokušavam se sjetiti neke pametne kad moje misli prekine uzvik tri po slobodnoj procijeni peto godišnjakinja WOW BRAVO TETA IVANA! (imena nam pišu na majicama) koje su stajale u publici. Eto osvojile su mi srce i izmamile osmjeh na lice što će sigurno pridonijeti fotogeničnosti na djelu naših fotografa.

Nisam žurila zadnje metre što zbog umora, što zbog činjenice da sam prvi ulaz na start željela proći onako graciozno ulazeći na velika vrata.

Ponedjeljak 10:03

haaa…sreća, neopisiva sreća. Jedva čekam danas trening….

Istrčala i napisala: Ivana R.

Izvor: http://www.skola.trcanje.hr/tko-izda-p/2337

Izvještaj iz škole

Treća genercija adidas škole trčanja krenula je s s prvim treninzima 04.03. 2013. Od tada smo prošli kroz 13 tjedana. Najprije smo 3 tjedna bili formirani u proizvoljnim grupama te smo na kraju trećeg tjedna napravili testiranje na 1km na kojem smo polaznike homogenizirali u grupe prema njihovim sposobnostima.

Izvedeno je 5 različitih grupa, svaka od njih od tada ima svoj plan i program, tako da su treninzi prilagodeni sposobnostima polaznika. Polaznici veoma brzo napreduju u početku, ne samo zbog plana i programa koji im to omogućava, nego i radi same redovitosti na treninzima.

Prvi trening u školi nam se u glavnom dijelu sastojao od 2 minute trčanja i 2 minute hodanja i tako 5x. Na tom treningu smo sveukupno otrčali manje od 1,5 km. Pošto smo ušli u 14. tjedan treninga, polaznici su u stanju otrčati od 5-8 km u kontinuitetu, ovisi o jakosnoj grupi te ne samo da su razvili izdržljivost već su također razvili i brzinu te je tempo na treninzima od podjele po grupama brži za više od 1:00 min/km.

Polaznike smo pripremili za prvu službenu utrku od 5 km na Plitvicama, koju su svi završili.

Vrijeme nam ove godine u školi i nije bilo najbolji prijatelj te su neki polaznici i odustali zbog toga. Zbog loših vremenskih uvjetazaeradala je neredovitost na treninzima zbog čega polaznici nisu bili u stanju pratiti sljedeće treninge.

Prolazimo kroz bazični period u kojem gradimo temelje za Zagrebački polumaraton u 10-om mjesecu, u bazičnom periodu radimo na razvoju izdržljivosti, koordinacije, brzine te učimo pravilnu tehniku.

Kako nam je bilo na prvoj utrci na Plitvicama čitajte dalje…

(Napisao: Perica Kišiček)



Izvještaj s Plitvica

Ovogodišnje izdanje već tradicionalnog Plitvičkog maratona doseglo je rekordan broj od oko 2.300 sudionika iz 30 država svijeta koji su se natjecali na dionicama od 5km, 16km i najduže utrke od 42km.

28. Plitvički maraton ostat će u lijepom sjećanju i 3. generaciji adidas škole trčanja Zagreb koja je također brojala rekordan broj od preko 200 polaznika iz Zagreba i Rijeke, a natjecali su se na dionici od 5km.

Iz Zagreba ispred Boćarskog doma krenula su tri puna autobusa polaznika, a po raspoloženju koje je vladalo u sva tri ne bi se dalo zaključiti da je bilo tek 6h ujutro.

Troje trenera, Perica, Marko i Vedran, bila su zadužena za po jedan bus da tokom putovanja polaznicima daju nekoliko korisnih informacija vezanih za program koji ih očekuje i za samu utrku. Kako se putovanju približavao kraj, tako je i nestrpljenje polako raslo među polaznicima. Ipak, velika većina će prvi put nastupiti na jednoj ovakvoj masovnoj manifestaciji međunarodnog karaktera.

Po dolasku, svaki od trenera odveo je grupu na podjelu startnih brojeva koja se odvijala ispod terase Hotela Plitvice. Po preuzimanju startnih brojeva i prigodnih vrećica, planirano je okupljanje na parkingu svih polaznika adidas škole trčanja i oblačenje za samu utrku u kojoj smo bili orginalni i prepoznatljivi po žutim adidas majicama i našim imenima na njima te u nastavku „is all in“.

Milenijsku fotografiju koju dočarava najbolje preko 200 polaznika 3. generacija adidas škole trčanja, napravljena je 200-tinjak metara iza starta uz odličnu atmosferu i poze. Možemo slobodno reći da od početka zagrijavanja koje su vodili treneri Perica, Marko, Maja, Nikola, Bruno i Vedran, nitko nije više pokazivao znakove treme i nestrpljivosti ili su to dobro pojedinci prikrili. Pet minuta do početka utrke i sve grupe su bile spremne na startu sa svojim trenerima.

Nakon označavanja početka utrke, prolaskom kroz startnu liniju, putem chipa na startnom broju, počelo je teći i vrijeme svakog polaznika u utrci. Prvi kilometar se trčalo nizbrdo pa su neki prerano i nesvjesno ubrzali. Potom je slijedilo kilometar ravnijeg djela staze, a zadnjih 500-tinjak metara prije okreta na polovici utrke trebalo se popesti na uzbrdicu i povratak istim putem natrag.

Prvi polaznik je prošao kroz cilj za oko 22 minute dok je zadnjem polazniku trebalo oko 45 min što je opravdalo naša očekivanja. Nije zabilježeno niti jedno odustajanje što nas trenere veoma veseli jer su svi pokazali borbenost do posljednjeg metra i kolegijalnost u samoj utrci što su iskazivali međusobnim bodrenjem i dodavanjem vode na okrepnoj stanici onom tko nije stigao uzeti.

Poslije utrke, unatoč umoru, nastavilo se druženje u vedrom raspoloženju tokom cijelog popodneva. Organizator NP Plitvička jezera se potrudio osigurati ručak svakom sudioniku u obližnjem restoranu te besplatan ulaz u Nacionalni park Plitvicka jezera što je upotpunilo poseban doživljaj i time svrstava organizaciju plitvičkog maratona kao jednu od utrka koju nikako ne bi trebalo zaobilaziti, a posebno ne u društvu adidas škole trčanja.

Smijeha nije nedostajalo ni u povratku natrag u Zagreb u popodnevnim satima tako da je omogućeno svim polaznicima razgledavanje i najudaljenijih mjesta NP Plitvice.

Moje prvo pravo iskustvo u trčanju dogodilo se s adidas školom trčanja ove godine. Svi prethodni pokušaji trčanja počinjali su nadobudnim dogovorom s prijateljicom na nasipu i završavali u obližnjem kafiću na kavi nakon 100 metara „iscrpljujućeg treninga“.

Činilo mi se da ni teoretski ne postoji mogućnost da ja otrčim od mosta od mosta u kontinuitetu, opravdavale smo ostale trkače s onom „ma oni sigurno treniraju od djetinjstva“.

I tad sam naišla na web stranicu adidas škole trčanja. Mislila sam, OK, probam još i to i onda definitivno odustajem od pomisli trčanja.

Prijatelji su mi se smijali, čekajući da odustanem. Prvi trening, hrpa nepoznatih ljudi, nije mi bilo svejedno, ali tad mi se otvorio svijet trčanja u najboljem svjetlu: pozitivni otvoreni motivirajući treneri, različiti odrasli ljudi s istom željom: prebroditi tabu trčanja, lijepa lokacija i strašno dobra cjelokupna atmosfera.

Prvi treninzi su izgledali smiješno: grupice ljudi koje crkavaju već na 4×100 metara zagrijavanja, o dinamičkim vježbicama fleksibilnosti da ne govorim, ali treneri su davali osjećaj sigurnosti i samouvjerenosti da vjeruju i znaju ono što rade, uvjeravajući nas da će svatko od nas kroz niti dva mjeseca moći pretrčati 3 kilometra. Tri kilometra?! Smijali smo se, ali i dalje dolazili na treninge pod hrvatskim geslom „ne mogu oni mene trenirati koliko ja ne mogu trčati“

Danas, nešto više od 3 mjeseca pohađanja adidas škole trčanja, trčimo 9 kilometara u komadu. U komadu!!! Na kavi s prijateljima palim Endomondo aplikaciju snimljene rute treninga i hvalim se. Iako i dalje ne vjeruju da zaista ja to trčim.

Bilo bi pretjerano reći da mi se život promijenio, ali definitivno je dobio nove nijanse boja. Veselim se svakom treningu, susretu s tim relativnim neznancima iz grupe s kojima dijelim dileme oko brzine odrađenih treninga, kupljenog šuškavca ili plana promjene prehrane. Međusobno pitanje „koliko minuta kilometar si trčao“ nam je jedna od češćih tema i čini me sretnom, daje mi osjećaj da mogu više i bolje. I kad propustimo trening ili padnemo u samopouzdanju, treneri nas dižu. Živa pozitiva.

I nekako se taj naš zajednički cilj, polumaraton, čini ostvarivim, sve vidljivijim tamo negdje iz magle. I taj osjećaj da možemo pomaknuti vlastite granice nas mijenja u svakom segmentu našeg svakodnevnog života. I to na bolje

O.B., polaznica adidas škole trčanja Zagreb