Sljedeće subote, 5. travnja na rasporedu je Uskrs kup prvopričesnika koji je ove godine u organizaciji g. Josipa Štefanca iz župe Sv. Marka Krževčanina. Ukoliko želite sudjelovati sa svojom ekipom na Uskrs kupu, javite se g. Štefancu na mail: josipstef@gmail.com ili na broj mobitela: 091 444 2910.

Kuća susreta TABOR
Informativni bilten
God. XIX., br. 2 (72) - 2014.
10430 SAMOBOR - Langova 18
Tel.: 01/3369-781
Faks: 01/3361-844
Mob.: 091 5986972


Živjeti radosnu vijest Evanđelja

Riječ Evanđelje dolazi od grčkog „euangelion“ i znači „radosna vijest“. U čemu se sastoji ta radosna vijest? Ovako nam govori sv. Pavao: „Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, po kojem se spasavate… Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima“ (1 Kor 15, 1-4).
Od vremena kad je Isus hodio ovom zemljom propovijeda se ova Radosna vijest svim narodima i pucima onom istom snagom kojom su je propovijedali prvi apostoli. Zahvaljujući njihovom propovijedanju i svjedočanstvu, u sili i snazi Duha Svetoga, i mi smo danas dionici te Radosne vijesti. Ono što je temelj u propovijedanju i svjedočenju Evanđelja jest vjera u Isusa Krista, uskrsla i živa.
Iskustvo da je Isus i danas prisutan i živ i da u istoj snazi djeluje i poziva one koje će ga slijediti na putu potpunog predanja pomaže nam da ostavimo za sobom sve lažne sigurnosti i prolaznosti ovoga svijeta, te usmjerimo sve svoje snage prema vječnim vrednotama, koje nalaze svoj duboki smisao samo u Bogu.
Sam Isus započinje svoje javno djelovanje propovijedanjem evanđelja Božjega: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1, 14-15).
Ovaj Isusov poziv otkriva nam svu brigu i ljubav koju Otac nebeski ima prema nama, jer nas želi ispuniti istinskom sigurnošću i radošću. Kraljevstvo Božje u osobi Isusa Krista došlo je među nas. On je Radosna vijest. On sam jest Evanđelje spasenja. Zato živjeti Evanđelje znači živjeti u toj neprestanoj blizini Isusa Krista, svjesni da smo upravo po njemu, i samo po njemu, postali blagoslovljeni i zamilovani od nebeskog Oca.

Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva.

fra Ivan Matić


RASPORED DUHOVNIH OBNOVA:

1. - 4. svibnja 2014. – “Prepoznaše ga u lomljenju kruha” – voditelj fra Ivan Matić
15. - 18. svibnja 2014. – “Ja sam put, istina i život” – voditelj fra Ivan Matić
22. - 25. svibnja 2014. – “Otac nam daje Branitelja” – voditelj fra Ivan Matić
29. svibnja - 1. lipnja 2014. – “Oče, proslavi Sina svoga!” – voditelj fra Ivan Matić
5. - 8. lipnja 2014. (uz svetkovinu Duhova) – “Primite Duha Svetoga!” – voditelj fra Ivan Matić
19. - 22. lipnja 2014. (uz svetkovinu Tijelova) – “Ja sam kruh živi koji je s neba sišao” – voditelj fra Ivan Matić
26. - 29. lipnja 2014. (Udruga JOB) – “Ti si Krist, Sin Boga živoga” – voditelj fra Ivan Matić
3. - 6. srpnja 2014. – “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje” – voditelj fra Ivan Matić
10. - 13. srpnja 2014. (Franjevački svjetovni red) – “Ljubav nije ljubljena” - voditelj fra Ivan Matić
3. - 6. kolovoza 2014. (od nedjelje do srijede, uz blagdan Preobraženja Gospodnjega) - “Ovo je Sin moj, Ljubljeni. Slušajte ga!“ - voditelj fra Ivan Matić
Najave duhovnih obnova su kratke, ali svaka će vas pozvati na obraćenje, a tijekom programa bit će i mogućnost svete ispovijedi, molitve za ozdravljenje i oslobođenje te svakodnevno slavljenje euharistije.
Prijave: Telefonom: 01/3369-781 (radnim danom od 8 do 12 sati); porukom na mobitel: 091 5986 -972; faksom: 01/3361-844; elektronskom poštom na adresu: info@tabor.com.hr
Kod prijave ostavite svoje ime i prezime i broj telefona.

OPĆE OBAVIJESTI: IDUĆI BILTEN IZIĆI ĆE POČETKOM KOLOVOZA 2014. GODINE.

Napomene: Za sve seminare koji su obilježeni jačim crnim slovima može se prijaviti i doći na boravak, odnosno na sudjelovanje, svatko tko osjeti poticaj i želi sudjelovati u programima.

Cijene boravka: Puni pansion je 120 kn. Redoviti seminari uključuju 3 puna pansiona, tj. ukupnu cijenu od 360 kuna. Sobe su dvokrevetne odnosno trokrevetne, sa sanitarnom kabinom u svakoj sobi.
Za samo slušanje na seminarima bez boravka i hrane ne plaća se ništa.
Parkiranje vaših automobila:uz Kuću Tabor i u šumici okolo ima mjesta za parkiranje.
Nemojte parkirati uz franjevački samostan i nemojte parkirati na zelenim površinama!

Raspored na seminarima (ako nije drukčije naznačeno):
- Prvi dan: početak u 17 sati, program traje do 22 sata.
- Drugi i treći dan: od 9 do 12:30 sati i od 15 do 22 sata; od 14 sati drugoga dana je ispovijed.
- Posljednjeg dana program traje do 12:45 sati (potom ručak); završna misa počinje u 11:30 sati.

POTREBE TABORA: Gosti Tabora mogu uživati blagodati boravka. Bez Vaše dobrote i pomoći u svim tekućim potrebama Tabora mi ne bismo mogli! Jednako tako, često neki potrebni ne mogu financijski podmiriti troškove boravka na Taboru. Svojim darom možete pomoći takvima, koji su potrebni Spasitelja. Hvala Vam za sve što ste do sada učinili. Tabor djeluje i blagoslov je mnogima. Mnogi zahvaljuju Bogu za ovu mogućnost, a mnogi svjedoče kako su se ovdje gotovo „nanovo rodili“.

Naš žiro-račun kod PBZ: Franjevački samostan Kuća susreta Tabor, Langova 18, 10430 Samobor:
HR1223400091110016506. Za doznake iz inozemstva tražite podatke od tajnice Donate: 091 5242889.

Za dobročinitelje Tabora molimo svakodnevno; također tijekom održavanja seminara i svakog utorka od 20 sati kod molitve cijelog ružarija (tu možete i vi sudjelovati). Potom skupina molitelja nastavlja od 22 sata klanjanje pred Presvetim sve do 6 sati ujutro. U te su molitve uključeni i svi koji se preporučuju u molitve, a osobito oni koji su to napisali na posebnim ceduljama u Taboru, na drugim duhovnim susretima diljem naše domovine, ali i po drugim duhovnim centrima u Europi i šire, ili pak oni koji su se preporučili putem pošte.

Oko ovogodišnje parade povodom obilježavanja Dana svetog Patrika, jednog od središnjih događaja u njujorškoj turističkoj ponudi, lomila su se koplja sve do zadnjeg trena. Parada je ostala bez svog glavnog sponzora Guinessa samo dan prije održavanja, a nekoliko dana ranije sponzorstvo su otkazali Heineken i još neke pivovare, izvješćuje britanski The Guardian. Organizatori nisu željeli da se irski vjerski i tradicionalni blagdan pretvori u marš LGBT udruga.

Parada povodom Dana svetog Patrika, katoličkog sveca i zaštitnika Irske, održava se svakog 17. ožujka u New Yorku još od 1766. godine i predstavlja spektakularan događaj koji se ne propušta, čak i ako nemate ni kapi irske krvi. Radi se o velikoj njujorškoj turističkoj atrakciji koja privuče oko milijun gledatelja na ulice, a na njoj svake godine maršira više od 150 000 sudionika. To je dan kada se svi vesele na irski način, nose zeleno, plešu i piju Guiness i Jameson pivo. Parada se kreće širom Pete avenije, a najveća gužva stvara se oko same katedrale svetog Patrika.

Iako se radi o najpopularnijem događaju u New Yorku, ove je godine njujorški gradonačelnik Bill de Blasio odlučio bojkotirati paradu zbog zabrane organizatora da se na paradi ističu obilježja homoseksualnog pokreta te da na njoj otvoreno sudjeluju LGBT udruge. Prvi put u povijesti New Yorka jedan je gradonačelnik odlučio izostati s proslave Dana svetog Patrika. Organizatori parade zapravo nisu zabranili sudjelovanje gay grupa ili gay pojedinaca na samom maršu već su zabranili isticanje gay oznaka i bilo kakvo identificiranje s LGBT pokretom ili udrugama, budući da se radi o vjerskom blagdanu.

Slično su postupili organizatori bostonske parade povodom obilježavanja Dana svetog Patrika. Nisu dozvolili najvećoj homoseksualnoj udruzi u Massachusettsu MassEquality marširanje na paradi zbog čega je bostonski gradonačelnik Marty Walsh, inače irski Amerikanac, također bojkotirao proslavu. Međutim, irski premijer Enda Kenny nije želio popustiti pritiscima gay udrugama i prije negoli je krenuo na put u SAD izjavio je novinarima: „Parada svetog Patrika u New Yorku je parada na kojoj se izražava pripadnost našoj irskoj kulturi i naciji, a ne određenoj seksualnoj orijentaciji, i rado ću na tim paradama sudjelovati.“

Neke su LGBT udruge planirale protestirati uzduž rute parade na Petoj aveniji dok su druge planirale bacati boce s Guinness pivom sa polica Stonewall Inna, gay bara u New York Cityju koji se smatra mjestom rođenja pokreta za homoseksualna prava. Na taj su način mislili protestirati protiv najvećeg sponzora parade, međutim otkazali su nasilne akcije u nedjelju jer je Guinness netom prije održavanja parade odustao od sponzorstva.

Guiness je svoje odustajanje od sponzorstva nad najvećom tradicionalnom manifestacijom u New Yorku objasnio u krajnje ideološki obojenom priopćenju koje je stiglo iz njihove matične tvrtke Diageo: „Guinness ima vrlo dugu tradiciju podržavanja različitosti i zagovaranja jednakosti za svih. Nadali smo se da će organizatori na ovogodišnjoj paradi prekinuti sa svojom politikom isključivosti. Kako se to nije dogodilo, Guiness je povukao svoje sudjelovanje. Nastavit ćemo djelovati zajedno s vođama lokalne zajednice kako bismo osigurali da na budućim paradama bude prisutna politika inkluzije“.

To je bio samo nastavak žestokog pritiska na organizatore i sponzore budući da su prije Guinessa u petak svoje sponzorstvo nad paradama u Bostonu i New Yorku povukli Heineken i Sam Adams. Velike multinacionalne kompanije tako su se radije priklonile zahtjevima homoseksualnog lobija raspoznavši da će imati manju ekonomsku štetu budu li odustali od sponzorstva negoli se zamjerili homoseksualnom lobiju koji je očito iznad njih.

Izvor: The Guardian/Market Watch

Pozivamo sve mlade (od 16 do 30 godina) da se pridruže 2. splitskom Planinarskom križnom putu (PKP_St) u organizaciji SKAC_St-a (Studentskog katoličkog centra Split). Termin održavanja je 29.-30. 3. 2014. godine. Započinjemo u Kaštel Lukšiću prema Trogiru gdje je osigurano spavanje u gradskoj sportskoj dvorani, u vrećama. Planinarski križni put završava u nedjelju na Čiovu nakon čega slijedi prigodan agape. Cijena je 220 kn po osobi, a uključuje: prijevoz autobusom iz ZAGREB - SPLIT - ZAGREB, obilježje PKP-a, ručak i večeru u subotu te doručak i agape u nedjelju.

BROJ MJESTA OGRANIČEN

Polazak iz Zagreba petak 28.3. popodnevni, večernji sati, točno vrijeme i mjesto polaska ćemo javiti naknadno.

PRIJAVE:

Domagoj Eršek ; 099 851 5748 ili na dersek@gmail.com

- mjesto i vrijeme uplate naknadno ćemo javiti

Susret koji je uvijek jedinstven i uvijek različit. Tu nas prima Dobri pastir, ozdravlja nas, čisti nas, okrjepljuje nas.

Korizma je prikladno vrijeme da temeljito povedemo brigu o načinu na koji pristupamo sakramentu pokore, tom susretu s Kristom, koji je nazočan u osobi svećenika. Taj susret uvijek je jedinstven i uvijek različit. Tu nas prima Dobri pastir, ozdravlja nas, čisti nas, okrjepljuje nas. U ovome se sakramentu izvršava ono što je Gospodin bio obećao preko prorokâ: »Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka. Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom.«

Pristupajući ovome sakramentu moramo prije svega gledati u Krista. On treba biti središte sakramentalnog čina. Slava Božja i ljubav prema njemu trebaju biti u prvom planu u odnosu na naše grijehe. Radi se o tome da više gledamo Isusa nego li sebe; njegovu dobrotu više nego li našu bijedu, jer je unutarnji život dijalog ljubavi u kojemu smo uvijek okrenuti Bogu.

Na kraju svakog dana, kada razmišljamo o svojim djelima, mogli bismo zaključiti: »Smiluj mi se, Bože.« Svatko od nas zna koliko mu je potrebno Božje milosrđe. Tim stavom pristupimo ispovijedi: zamolimo odrješenje od grijeha, kao milostinju koju ni izdaleka ne zaslužujemo. Ali pođimo s pouzdanjem, uzdajući se u njegovo milosrđe, koje je vječno i beskonačno, uvijek spremno na oprost. »Cor contritum et humiliatum, Deus, non despicies – Srce raskajano i ponizno, Gospodine, nećeš prezreti.«

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

Danas je 12. obljetnica smrti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića. Tim povodom u cijelosti prenosimo njegovu čuvenu propovijed izrečenu na blagdan Velike Gospe u Mariji Bistrici 1991. Ova propovijed nazvana je kasnije jasnom porukom Evanđelja u teškim i burnim ratnim vremenima, izrečena prije svega hrvatskim katolicima koji su tada branili svoju domovinu od agresije.

Dragi hodočasnici!

Koliko danas vjernika moli diljem naše domovine u svim našim crkvama, u svim velikim i malim svetištima u čast Majke Božje: ovdje u Mariji Bistrici, na Trsatu, u Sinju, na Širokom Brijegu, u Međugorju, Kondžilu, Olovu. Nažalost, u svetištu Majke Božje u Aljmašu danas ne mole, rastjerani su.

Koliko danas ima hodočasnika u Molvama, u Biškupcu, u Stenjevcu, po svim našim svetištima. Svi su okupljeni oko Božjeg oltara i svi nose u srcu jednu želju, jednu nakanu ijednu molitvu da se rasvijetli obzorje naše domovine koje je zamračeno nasiljem, mržnjom. Molimo za mir!

Mir znači mnogo toga. Mir najprije znači unutarnja povezanost u vjeri, nadi i ljubavi čovjeka s Bogom. To je mir duše očišćene od zla. To je mir srca ispunjenog ljubavlju, opraštanjem, pomirenjem. Mir znači slobodu za svakog čovjeka, za svaki narod, da ljudi i narodi u slobodi budu prijatelji, suradnici, jedan drugome pomoć, nikada prijetnja, nikad izvor straha.

Mir znači pravednost: biti pravedan u sebi, biti pravedan prema drugome. Mir znači sigurnost.

Za taj mir, koji u sebi sadrži sve vrijednosti čovjeka i života i suživota s drugima, mi danas molimo po zagovoru Kraljice mira od Spasitelja našega Isusa Krista, Sina Božjega.

Naša razmišljanja usredotočit ćemo na prvo čitanje iz knjige Otkrivenja i na Evanđelje, premda nam drugo čitanje iz Poslanice Korinćanima tumači veliku istinu, koja je istina i Marijina uznesenja: to je istina uskrsnuća, istina vječnog života, da čovjek dušom i tijelom ima svoju vječnu egzistenciju u Bogu, u svjetlu, u radosti.

Marija je uskrsnula. Nakon Isusa Krista ona je prvi plod Otkupljenja kao Uskrsnula jer je dušom i tijelom preobražena za tu puninu slavnog života u Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetom.

Bog ne priča priče nego otkriva stvarnost Božju i odraze Božje u stvorenome. Isto tako otkriva i ponore zla i Zloga, što se također odrazuje u stvorenome, u životu, u povijesti. Čuli smo Evanđelje: Nazaretska Djevica, skromna i ponizna, tiha i uronjena u Boga koji u njoj živi, u Boga koji se u njoj utjelovio kao Riječ da se rodi kao dijete, kao čovjek, dolazi u posjet Zahariji i Elizabeti. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i pozdravlja: “Blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda mi da majka Gospodina mojega dođe k meni?… Blažena ti što povjerava da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” (Lk 1, 42, 43, 45). Tako Bog otkriva Mariju kao čisto, bezgrešno stvorenje, ispunjeno ljepotom duše i dobrotom srca. Duh je Sveti otkriva kao blagoslovljenu među svim ženama jer je sama blagoslovljena darom i blagoslovom koji nosi pod svojim srcem u djevičanskom krilu. Taj je plod Isus Krist, utjelovljena Riječ, Bog koji je čovjekom postao. On je po riječima Zaharijinim “Mlado Sunce s visine” (Lk 1,78) jer je svjetlost svijeta, svjetlost istine i ljubavi, svjetlost milosrđa i opraštanja, svjetlost mira.

Stoga i na Mariju primjenjujemo s punim pravom veliki znak na nebu: “Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda” (Otk 12,1). To Sunce koje je obasjava je Isus Krist kojemu je ona majka i učenica, prva vjernica i prvi savršeni plod Otkupljenja jer je bila otkupljena već u svom početku, u svom začeću milosti puna, sačuvana od baštine grijeha.

Marija je, dakle, stvorenje u kojem je Bog ostvario svu ljepotu, čistoću, svjetlost stvorenoga bića koje je ispunjeno Bogom, zato ispu­njeno svetošću i ljubavlju.

Marija u svojoj pjesmi zahvalnici izražava opet svu istinu odnosa stvorenja prema svome Stvoritelju. Ona priznaje da je sve dar Božji: njezino postojanje, njezina svetost, njezina vjera, blažena je jer je vjerovala; njezino neoskvrnjeno djevičanstvo u majčinstvu, njezino čudesno Bogomajčinstvo. Zato ona pjeva: “Veliča duša moja Gospo­dina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom” (Lk 1,46-48).

Danas, na ovaj blagdan njezina uznesenja na nebo dušom i tijelom, ispunja se proročka riječ: nazivamo je blaženom. “Zdravo, milosti puna!” (Lk 1,28). Ali ona zna kao stvorena zahvaljivati i prizna­vati: “Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo!” (Lk 1,49). Ona priznaje da je dar Božji sve što jest i što ima; i sluša. Poslušnost Bogu je konačno ostvarenje stvorenja u sličnosti sa samim Bogom. Poslušnost je dar samoga sebe Bogu da bi Bog mogao biti dar čovjeku sa svojim životom, svojom ljepotom i konačno svojom vječnom radošću. Poslušnošću sve što je stvoreno trebalo je ostati dobro. To je poruka Evanđelja.

Svaki bi se čovjek morao odnositi prema Bogu poput Marije: zahvalan, poslušan, darivajući se Bogu jer se Bog dariva čovjeku.

Ako se toliko zla, patnji i umiranja razvilo u stvorenome, onda je uzrok tome ne Bog, koji je Ljubav, nego svjesno odbacivanje Boga od strane stvorenja. Zlo izvire iz neposlušnosti stvorenoga Stvoritelja. To je neposlušnost Istini i Ljubavi. Grijeh je u svim svojim izrazima i oblicima neposlušnost, razaranje. Shvatimo već jednom da bi svijet posve drugačije izgledao, da bi se ljudski život i povijest sasvim druga­čije odvijali da ljudi prihvate svojom slobodom, svojim razumom i svojom savješću Božji plan sa sobom, Božju volju, izraženu u Deset Božjih zapovijedi, sažetih u onoj jednoj: Ljubi Boga svoga i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe (usp. Lk 10,27). Tko je taj bližnji? To je svaki čovjek bez obzira na rasu, naciju, vjeru, kulturu.

U prvom čitanju sveta knjiga Otkrivenja otkriva nam izvor zla, otkriva nam jedno drugo stvorenje koje stoji protiv Žene i njezina Djeteta. To je Zmaj, ognjeni Zmaj koji plamti, možemo kazati, crnim sjajem. On je svim svojim bićem protivnik Božji, zato je svim svojim bićem protiv čovjeka, svakog čovjeka rođenog od žene! On je protiv života, protiv svega stvorenoga!

U istoj glavi Otkrivenja, iz koje je uzet današnji tekst, piše: “I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bi im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija, imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi” (Otk 12,7).

I ta glava završava: “I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo” (Otk 12,17).

To nije priča! To je stvarnost. U povijesti, nakon što je čovjek uskratio svoju vjeru i povjerenje Bogu, postoji rat na zemlji. Rat protiv Istine i ljubavi, rat protiv pravednosti i mira. Rat protiv Boga i čovjeka!

Nije Sotona bio stvoren zao! Bio je stvoren kao jedan od najljepših duhova, kao Svjetlonoša, ali grijeh gaje izobličio u duha mržnje! Mržnja je njegov život! Laž je njegova metoda! Uništenje čovjeka je njegov cilj. Zato stoji pred Ženom da čim porodi Dijete da ga proždere. On je ubojica jer mrzi. Zato želi razoriti sve što je Bog lijepo i uzvišeno smislio i stvorio. On je ubojica, čovjekoubojica, kaže Isus.

Možemo li razumjeti sve zlo ljudske povijesti bez utjecaja toga duha mržnje? Može li se samo ljudskom psihologijom i ljudskom zloćom razumjeti sva razaranja, sva uništavanja, sve pokolje izvršene nad ljudima, koji su u ovom našem stoljeću dosegli vrhunce brojem i okrutnošću? A baš u ovom našem stoljeću Sotona je proširio svoju najveću laž da ga nema. Tu je laž pokušao ubaciti u Crkvu. A možemo li razumjeti bez njega sva ta uporna nastojanja baš u našem stoljeću da se izbriše svaka misao o Bogu iz srdaca ljudi, da se uništi svaki spomen na Isusa Krista, da se Crkva, trajni i živi svjedok Isusa Krista i vjesnica Evanđelja i Otkupljenja, neopozivo ušutka i konačno uništi? Crkva nam je također predočena u knjizi Otkrivenja kao Žena koja u bolovima rađa dijete koje Sotona hoće da proždre. Zašto tolika mržnja na sve što je Božje? Zašto tolika mržnja protiv čovjeka?

U nacističkom logoru u Poljskoj za vrijeme rata salezijanac Kovalski kao robijaš imao je u džepu krunicu. Ta mu je krunica ispala iz džepa pred jednim višim stražarom. Kad je taj vidio krunicu na podu, zapovjedio je Kovalskom da je zgazi nogama. Svećenik je krunicu podigao i pobožno poljubio. Zato je bio udaran čizmama tako dugo dok nije na mjestu ostao mrtav. Možemo li tu mržnju razumjeti samo ljudskom zloćom?

Biskup Sloskans u Sovjetskom Savezu proveo je niz godina u Staljinovim zatvorima, mučen na razne načine. Jednom su mu u samicu pustili 50 gladnih štakora da ga pojedu živoga. On se molio, i štakori ga nisu ni dirnuli! Zar je protumačiva tolika okrutnost i svi načini koje su ljudi izmislili u ovomu našem stoljeću da muče ljude: da ih muče tjelesno, da ih muče duhovno, da im gaze srce i savjest, da unište u njima svako dostojanstvo? Je li ta dubina mržnje protumačiva samo ljudskom psihologijom, samo ljudskom zloćom? A kolika su mnoštva i milijuni prošli kroz takva iskustva i uništenja? I Dalj sa svojim pokoljem, i Sarvaš, i Struga, i Lovinac i tolika mjesta danas! S kolikom se mržnjom napadaju mirna naseljena mjesta zato što u njima žive Hrvati, Mađari. Zašto se gađaju crkve? I onda nakon što su se povukli branitelji i pobjeglo pučanstvo, zašto se one miniraju i pale? Zar možemo onda nijekati Sotonu kad je on čovjekoubojica od početka, od Abelova ubojstva po Kainu, pa sve do naših dana?

Što je sve čovjek izmislio i kolike kapitale uložio, i u ovomu našem stoljeću, u pakleni instrumentarij masovnog ubijanja. Koliki je novac, zarađen žuljavim rukama radnika, utrošen u te tenkove, avione, rakete i bombe da bi se što uspješnije i što masovnije moglo rušiti i ubijati ljude? Zašto je čovjek tako protiv čovjeka? Zašto se uvijek izmišljaju ideologije mržnje? Zašto se uvijek planiraju otimačine i osvajanje tuđih prostora? Zašto su huškači na mržnju tako ustrajni i vesele se ratu? Svaki rasizam, imperijalizam, šovinizam uvijek su izazivali i izazivaju ratove. A da bi se pridobilo ljude za klanje, najprije ih se truje mržnjom, lažima i opija bijesom, a onda se ubacuju parole: Sravnit ćemo sve sa zemljom! Ili: Zaklat ćemo počevši od onoga što je samo jednu kilu teško!

Zar ne vidimo u svemu tome Zmaja? Htjeti rat, ubijati, rušiti, razarati domove miroljubivog stanovništva koje nikoga ne ugrožava i želi sa svakim živjeti u miru, to nije samo ljudska zloća, to je satanizam! Zmaj je na djelu. I takvom smo satanizmu izloženi danas!

To nije samo zemaljska borba; to je duhovna borba između dobra i zla. To nije samo borba protiv čovjeka ili naroda, to je borba protiv samoga Boga. Zmaj vodi tu borbu, onaj koji želi proždrijeti Dijete: Zmaj smrti! Ali spomenimo ovdje da taj Zmaj smrti djeluje i skriveno, djeluje sasvim tiho, djeluje i u našemu hrvatskom narodu. Statistika kaže da je samo u dvadeset godina pobijeno u Hrvatskoj 842 tisuće nerođenih. Kako Zmaj čeka da proždre, da ubije!

U sjeni tog Zmaja je svaki grešnik, jer Zmaj je otac grijeha.

Zato naše opredjeljenje za Boga, za Isusa Krista, uz Mariju i s Marijom mora biti izraženo našim obraćenjem od svakoga grijeha, našim unutarnjim oslobođenjem od mraka i djela tame da iziđemo na svjetlo Božje.

Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost, ali uvijek u zakonitosti pravne države. Zato se ne smije ništa učiniti ni protiv ljudske osobe, ni protiv njene imovine što bi bilo izvan zakonite obrane i što bi bilo samo izraz mržnje i osvete!

Stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko. Stoga ponavljam ono što sam kazao nedavno u Petrinji: Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre!

To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!

Obraćenje, molitva i post su najmoćnija sredstva u borbi sa Zmajem! Ljubiti istinu, činiti dobro, vršiti pravednost, zakoni su Božjega svijeta u kojem nema mjesta Zmaju. A mi hoćemo takav svijet, svijet mira i slobode! Za takav mir mi molimo. Bog neka pobijedi Zmaja u svakoj duši i savjesti da ljudi budu ljudi mira a ne rata!

Stoga, braćo i sestre, iskrenim srcem i skrušenom dušom pokajmo se za sve svoje grijehe koje ćemo nabrojiti sada u posebnoj molitvi Bezgrešnom Srcu Marijinu. Budimo skrušeni, budimo Božji! Pobjeda pripada Bogu i onima koji su Božji. Zmaj uvijek gubi rat. Čini se da dobiva koju bitku. Može dobiti bitku u pojedinoj savjesti kad zarobi čovjeka, kad ga zlom okuje, i psovkom, i mržnjom, i bludnošću i nevjernošću, ali on ipak uvijek gubi rat.

Zato, braćo i sestre, povjerit ćemo se Bezgrešnom Srcu Majke Božje. Ona, na nebo uznesena, živa dušom i tijelom, živi s nama, u Bogu nas gleda, u Bogu nas voli, u Bogu gleda sve naše nevolje. Ona zna najbolje sve naše nevolje. Skrušenim srcem povjerimo sebe, svoju obitelj, svoj narod, svoju domovinu njezinoj zaštiti i njezinu zagovoru da moli s nama i za nas Spasitelja! Zmaj se boji Djevice, Zmaj se boji Bogomajke. On je ponižen njezinom poniznošću: on je poražen i njezinom poslušnošću. Mi ćemo, ponizni i poslušni poput Marije, nadahnuti njezinim duhom, njezinom dušom i srcem pobijediti Zmaja u sebi i oko sebe. Ona je neodjeljiva od Isusa Krista, svoga Sina, i zato vodi k njemu da budemo dionici njegova Otkupljenja i s njima pobjednici nad svakim zlom i Zlim! Amen!

Marija Bistrica, 15. kolovoza 1991. godine

Izvor: BITNO.NET

Dragi prijatelji,
Udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti - Blaženi Alojzije Stepinac pokreće molitvenu akciju 'Moli za saborskog zastupnika!', kao naš zajednički doprinos pozitivnim promjenama u našoj Domovini.

Cilj akcije
Cilj ove akcije je pokrenuti mrežu molitelja koja će moliti za saborske zastupnike i zastupnice Hrvatskog sabora. Nama nisu važne stranke kojima pripadaju, njihovi trenutni stavovi ili politike za koje se zalažu. Nama je važno njihovo urođeno ljudsko dostojanstvo i vrijednost koje svaki čovjek ima pred Gospodinom. Važno nam je da ih molitvom zagovaramo pred Gospodinom i na taj način pomognemo da odluke koje donose u Hrvatskom saboru budu nadahnute Božjom mudrošću i Božjim duhom! Želimo moliti da ih u njihovom svakodnevnom djelovanju vodi duh služenja i ljubavi prema Hrvatskoj i Hrvatskom narodu, usmjerenost općem dobru, poniznost i mudrost.

Zato u ovoj akciji ističemo samo njihovo ime i prezime, datum i mjesto rođenja. Mi molimo za njih kao osobe, koje donose iznimno važne i odgovorne odluke koje se tiču svih nas, našeg naroda, naših obitelji i budućnosti naše djece. Pridruži se!

Kako se možeš uključiti?
Vrlo jednostavno! Možete se uključiti ispunjavanjem obrasca na našoj web stranici na http://udruga-bas.hr/index.php/projekti/moli-za:

Svakome tko ispuni obrazac, program će nasumično dodijeliti jednog/jednu od 151 saborskog zastupnika/zastupnica i tekst molitve koju mole svi članovi ove molitvene mreže.

Koje obveze preuzimam uključivanjem u akciju 'Moli za saborskog zastupnika!'?
Kao član ove molitvene mreže pristajete svakodnevno moliti molitvu koju ćete, zajedno s podacima o saborskom zastupniku, dobiti u e-mailu nakon što ispunite obrazac.

Uz navedenu zajedničku molitvu koju svakodnevno mole svi članovi ove molitvene mreže, možete, ako želite, uključiti post ili moliti i neke druge molitve po osobnom izboru.

Ove informacije slobodno proširite svojim kontaktima!

Želimo Vam mir i dobro!

Udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti - Blaženi Alojzije Stepinac
Krešimir Miletić, predsjednik

Više od 30 tisuća mladih okupit će se na Susretu hrvatske katoličke mladeži

Za nadolazeći Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM), koji će se održati u Dubrovniku 26. i 27. travnja ove godine, zaprimljen je rekordan broj od 31.917 prijava, te je procjena da će, uz mlade Dubrovačke biskupije, u Dubrovniku sudjelovati preko 35.000 sudionika, što će biti najveće okupljanje mladih u odnosu na prethodne susrete, koji se organiziraju od 1996. godine, izvjestili su iz Organizacijskog odbora SHKM-a.

Prijavljeno 6525 mladih Zagrebačke nadbiskupije

S obzirom na dosadašnje susrete većina biskupija prijavila je rekordni broj mladih, koji će sudjelovati na SHKM-u Dubrovniku. Najveći broj prijava zaprimljen je iz Zagrebačke nadbiskupije (6525), Đakovačko-osječke nadbiskupije (3728), Splitsko-makarske nadbiskupije (3637), Požeške biskupije (1886), Zadarske nadbiskupije (1758), Sisačke biskupije (1039), Šibenske biskupije (1022), Riječke biskupije (1055), dok se iz Mostarske biskupije očekuje 3296 i Vrhbosanske nadbiskupije 1416 mladih. Ovaj susret ima i međunarodni karakter, jer će na njemu sudjelovati i 524 mladih iz svijeta, a dolaze iz Austrije, Njemačke, Italije, Mađarske i Makedonije. Ističemo kako će na ovom susretu sudjelovati čak sto mladih iz Križevačke eparhije, što će u Hrvatskoj biti najveće okupljanje mladih grkokatolika do sada.

1600 volontera

Organizatori su ponosni da je ovaj dubrovački susret mladih, koji je započeo s pripremama prije dvije godine, nakon susreta mladih katolika u Sisku u lipnju 2012. godine, okupio 1.600 mladih volontera iz Dubrovačke biskupije, koji se već mjesecima pripremaju za ovaj susret nesebično odvajajući svoje vrijeme, ulažući svoje talente dajući time novo lice Crkvi.

Duhovno buđenje Dubrovačke biskupije

Brojne obitelji iz Dubrovnika i okolice, otvorile su svoja srca i vrata svojih domova kako bi bili dijelom zajedništva mladih i ugostili mlade vjernike, koji će nazočiti na dvodnevnom susretu, a kojima je potrebno tek “2 kvadrata”, gdje će smjestiti svoju vreću za spavanje na jednu noć. Sve ovo svjedoči o živoj Crkvi, zajedništvu i duhovnom buđenju dubrovačke Biskupije, koje je potaknuo ovaj susret mladih.

‘Na slobodu pozvani’ (iz Poslanice Galaćinama Gal 5,13) tema je 9. susreta mladih katolika u veličanstvenom Dubrovniku, gradu bogate tradicije iskustva slobode. U raznovrsnom, dvodnevnom, duhovnom i zabavnom programu Dubrovnik i njegovi mladi ispričat će na posve nov i drugačiji način priču o istinskoj ljubavi, zajedništvu i slobodi - razigrano, sanjarski, otvorenog srca prema budućnosti i životu, na način kako samo mladi znaju.

Autor: mladi-dbk.com

Brojka koja pokazuje broj objava na blogu za ovaj članak će označit kao 6000 .
Hvala Vam svima koji me redovno pratite, na svemu.
Pokušat ću i dalje pisat ovaj blog koji je za mene terapija.
Želim sam sebi poniznost.
Sve moje aktivnosti su pretežno vezane za crkvu u kojoj se osiječam kao gubavac.
Da nema pastorala sportaša i molitvene zajednice Srca Isusova, prijatelja koji redovno mole za mene, već bi odavno bio Izgubljen sin' koji se povremeno vrača.
Da nema moje obitelji, ambulante dr. Meštović, medicinske sestre Dragice, doktorice Šagud na KBC-u, opet bi bio stanovnik jedne ustanove.
Hvala Vam još jednom.
Davor Seljan, autor bloga Davorove novosti.

Vatikan, (IKA) - Na prvu nedjelju korizme u Domu Božanskog učitelja u Aricciji u 18 sati započele su duhovne vježbe za rimsku kuriju na kojima će sudjelovati papa Franjo, priopćio je 9. ožujka Tiskovni ured Svete Stolice.
Meditacije će držati mons. Angelo De Donatis, župnik župe sv. Marka Evanđeliste na Campidogliu u Rimu.
Duhovne vježbe završavaju u petak 14. ožujka.
Za vrijeme trajanja duhovnih vježbi otkazane su sve audijencije, uključujući opću audijenciju u srijedu 12. ožujka.

Draga braćo i sestre, dobar dan!
U Evanđelju ove prve korizmene nedjelje svake se godine donosi događaj Isusovih kušnji, kada je Duh Sveti Isusa, sišavši na njega nakon krštenja u Jordanu, nagnao Isusa da se otvoreno suoči sa Sotonom u pustinji, kroz četrdeset dana, prije nego će započeti svoje javno poslanje.
Napasnik pokušava odvratiti Isusa od Očeva nauma, odnosno od puta žrtve, ljubavi koja prinosi samu sebe kao žrtvu pomirnicu, te ga navesti da se opredijeli za lakši put uspjeha i moći. Borba između Isusa i Sotone vodi se citatima iz Svetog Pisma. Đavao, naime, da bi odvratio Isusa od puta križa, stavlja mu pred oči lažne mesijanske nade: materijalno blagostanje, označeno mogućnošću pretvaranja kamenja u kruh; spektakularnost i čudotvorstvo preko ideje da se baci s vrha jeruzalemskog hrama kako bi tako bio spašen od anđela; te na kraju brzi uspon do moći i vlasti, u zamjenu za čin klanjanja Sotoni. To su tri skupine kušnji: one su i nama dobro poznate!
Isus odlučno odbacuje sve te kušnje i potvrđuje čvrstu volju da slijedi put koji je odredio Otac, bez ikakvog kompromisa sa grijehom i logikom svijeta. Pripazite kako Isus odgovara. On ne razgovara sa Sotonom, kao što je učinila Eva u zemaljskom raju. Isus zna dobro da sa Sotonom nije moguće razgovarati, jer je ovaj veoma lukav. Zbog toga Isus, namjesto da razgovara kao što je učinila Eva, odlučuje uteći se Božjoj riječi i odgovara snagom te riječi. Upamtimo to: u trenucima kušnji, naših kušnji, nema raspravljanja sa Sotonom, već se moramo uvijek braniti Božjom riječju! I to će nas spasiti. U svojim odgovorima Sotoni, Gospodin, koristeći Božju riječ, podsjeća nas nadasve da "ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta" (Mt 4, 4; usp. Pnz 8, 3); i to nam daje snagu, podupire nas u borbi protiv mentaliteta svijeta koji srozava čovjeka na razinu osnovnih potreba, uslijed čega gubi glad za onim što je istinito, dobro i lijepo, glad za Bogom i njegovom ljubavlju. Podsjeća nas usto da "pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" (r. 7), jer put vjere vodi također kroz mrak, sumnju, i jača se strpljivošću i ustrajnim iščekivanjem. Isus na kraju podsjeća da "pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!"" (r. 10); odnosno moramo se odvratiti od idolâ, ispraznostî i graditi svoj život na onom bitnom.
Te će Isusove riječi pronaći konkretni odgovor u njegovim djelima. Njegova potpuna vjernost naumu Očeve ljubavi dovest će ga nakon tri godine do konačnog obračuna s "knezom ovoga svijeta" (Iv 16, 11), u času muke i križa, i ondje će Isus izboriti svoju konačnu pobjedu. To je pobjeda ljubavi.
Draga braćo, korizma je povoljna prilika za sve nas da idemo putom obraćenja, iskreno se uspoređujući s ovim tekstom iz Evanđelja. Obnovimo svoja krsna obećanja: odrecimo se Sotone i svih njegovih djela i zasjeda – jer on je zavodnik – da bismo mogli kročiti Božjim putovima i tako "doći do Uskrsa u radosti Duha Svetoga" (Zborna molitva prve nedjelje došašća, godina A).

Nakon Angelusa
[...]
Imajmo pred očima u ovoj korizmi poziv Međunarodnog Caritasa u njegovoj kampanji protiv gladi u svijetu. Svima želim da ovaj netom započeti korizmeni put bude bogat plodovima; i molim vas da se sjetite u svojoj molitvi mene i suradnika u rimskoj kuriji, jer večeras započinjemo duhovne vježbe koje će trajati tjedan dana. Hvala.
Svima želim ugodnu nedjelju i dobar te. Doviđenja!

Izvor: IKA

Zarađivao je i po 30.000 eura na noć, a onda je shvatio da si je uništio život.

Mjesto u stambenoj zajednici Udruge za borbu protiv ovisnosti "Ne-ovisnost" čeka 26-godišnjeg Duška Benića iz Karlovca koji već 15 mjeseci provodi u terapijskoj zajednici u Vrbici.
Kovanica od pet kuna koju je izvukao iz džepa još kao 13-godišnjak odredila je do danas njegov život koji želi iz temelja izmijeniti.
- Godine 1999. ubacio sam je u poker-aparat i dobio 300 kuna. To nije bilo ništa spram iznosa od 30.000 eura koje sam u samo jednoj noći znao zarađivati što na poker-aparatima, a što na ruletima. Sav džeparac trošio sam na to i kad bih dobio veći iznos, živio bih nekoliko dana kao kralj, a onda opet ispočetka. Imao sam veliku podršku prijatelja i sam sebi bio bih jako važan kad bih dobio velik novac koji sam trošio isključivo i samo za luksuz. Nisam ni pomišljao da bih pomogao svojoj obitelji, točnije majci, koja me naposljetku izvukla iz toga pakla - priča Duško koji ne krije i da je pokušao liječenje u nekoliko ustanova, no u to je vrijeme dobivao velike količine tableta na koje se "navukao", a istovremeno nije si mogao pa ni htio priznati da je ovisan o kocki.
Iscijedio obitelj
Kaže kako su u to vrijeme otvorene i brojne kladionice, ali onamo nije često zalazio. No u kockarnicama je zarađivao nezamislive svote novca, a istovremeno je, kaže, "iscijedio" majku do posljednje kapi.
- Imam imućnu obitelj i nije mi bio problem neprimjetno uzeti novac, bez kojeg sam bio bolesna osoba. Da sam doista bolestan shvatio sam 4. prosinca 2012. godine kad sam došao u Vrbicu. Nisam se odmah privikao jer sam živio brzo, a ovo je nešto sasvim drugo. Ovdje dijelim sudbinu s nekolicinom drugih koji su u sličnoj situaciji kao ja, a potom dolazim u Osijek, gdje ću u stambenoj zajednici sebe još jednom testirati i vidjeti gdje sam - kaže Duško čiji je otac također bio ovisnik o kocki, a što je bio još jedan šok za majku kad je shvatila da je sin u istom problemu.
Ipak, vjeruje da će nakon izlaska iz Udruge uspjeti s uobičajenim životom, kakvog bi imao da nije, kaže, kobne kovanice od pet kuna, ali i vlastite slabosti. Da predispozicije za kvalitetan život ima pokazuje i činjenica da ga je kontaktirala bivša šefica i rekla mu da se, nakon završene terapije, može vratiti na svoje staro radno mjesto. To je, priznaje, svjetlo na kraju tunela u kojem je proveo posljednjih 13 godina.
Dr. Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za psihijatriju "Vrapče", kaže da tamo dolaze ovisnici koji imaju značajne smetnje funkcioniranja.
Zlato, krediti...
- Još uvijek se ne vidi stvaran broj ovisnika iako ih u Hrvatskoj ima zacijelo između 50.000 i 100.000. Još uvijek troše zlato, dižu kredite i prodaju kuće pa im ovisnost ostaje prikrivena. Mnogi od njih ne suočavaju se s problemom i ne prihvaćaju ga, a dugove istovremeno uspijevaju pokrivati. Ipak, ni to ne traje beskonačno pa u su konačnici takve osobe prisiljene su tražiti pomoć - pojašnjava Bagarić.
Dodaje da je riječ o izlječivoj bolesti i lažno je mišljenje, kaže, da je jednom registriran ovisnik uvijek ovisnik. Poznati su mu slučajevi bivših ovisnika koji žive uobičajenim životom, dok se neki ponovo "navuku" na kocku, zbog čega su prisiljeni ponovo krenuti s programom liječenja.
“Procjenjujemo da ćemo imati vrlo ozbiljnu epidemiju ovisnih o kocki i klađenju jer je to poprimilo ozbiljne razmjere.” Poručio je to Tomislav Mišetić, predsjednik Udruge "Ne-ovisnost", koja trenutno broji između osam i 20 članova u grupi anonimnih kockara te šest u terapijskoj zajednici. “Da netko spozna ovisnost nije nužno da izgubi golemu količinu novca, već da sve životne prioritete ostavi nauštrb kockanja. Onaj tko ne plaća režije, a većinu vremena provodi u kockarnici ili kladionici očekujući rezultate, ima ozbiljnih problema. Srećom, u zajednici imamo vrlo dobre rezultate”, kaže Mišetić, dodajući da više od 70 ovisnika o kocki i klađenju koji završe program uspješno apstinira. Dodaje da je mnogo profesionalnih kockara kojima je dobiveni iznos na kocki jedini od izvora prihoda.
Marija MIHELIĆ

''Godine 1999. ubacio sam je u poker-aparat i dobio 300 kuna. To nije bilo ništa spram iznosa od 30.000 eura koje sam u samo jednoj noći znao zarađivati na poker-aparatima i ruletima. Sav džeparac trošio sam na to i kad bih dobio veći iznos živio bih nekoliko dana kao kralj, a onda opet ispočetka'', ispričao je 26-godišnji mladić iz Karlovca koji je 13 godina proveo trošeći i svoj i tuđi novac na kocku, te si potpuno uništio život.
Mjesto u stambenoj zajednici Udruge za borbu protiv ovisnosti "Ne-ovisnost" čeka 26-godišnjeg Karlovčanina koji već 15 mjeseci provodi u terapijskoj zajednici u Vrbici.

Kovanica od pet kuna koju je izvukao iz džepa još kao 13-godišnjak odredila je do danas njegov život koji želi iz temelja promijeniti, piše Glas Slavonije.

Živio kao kralj par dana, a onda ispočetka

''Godine 1999. ubacio sam je u poker-aparat i dobio 300 kuna. To nije bilo ništa spram iznosa od 30.000 eura koje sam u samo jednoj noći znao zarađivati što na poker-aparatima, a što na ruletima. Sav džeparac trošio sam na to i kad bih dobio veći iznos, živio bih nekoliko dana kao kralj, a onda opet ispočetka.

Imao sam veliku podršku prijatelja i sam sebi bio bih jako važan kad bih dobio velik novac koji sam trošio isključivo i samo za luksuz. Nisam ni pomišljao da bih pomogao svojoj obitelji, točnije majci, koja me naposljetku izvukla iz toga pakla'', sipričao je 26-godiđšnjak koji ne krije da je pokušao liječenje u nekoliko ustanova, no u to je vrijeme dobivao velike količine tableta na koje se "navukao", a istovremeno nije si mogao ni htio priznati da je ovisan o kocki.

'Iscijedio' majku do posljednje kapi

Kaže kako su u to vrijeme otvorene i brojne kladionice, ali onamo nije često zalazio. No u kockarnicama je zarađivao nezamislive svote novca, a istovremeno je, kaže, "iscijedio" majku do posljednje kapi.

''Imam imućnu obitelj i nije mi bio problem neprimjetno uzeti novac, bez kojeg sam bio bolesna osoba. Da sam doista bolestan shvatio sam 4. prosinca 2012. godine kad sam došao u Vrbicu. Nisam se odmah privikao jer sam živio brzo, a ovo je nešto sasvim drugo. Ovdje dijelim sudbinu s nekolicinom drugih koji su u sličnoj situaciji kao ja, a potom dolazim u Osijek, gdje ću u stambenoj zajednici sebe još jednom testirati i vidjeti gdje sam'', ispričao je te dodao kako mu je otac također bio ovisnik o kocki, pa je majka bila šokirana kad je shvatila da je sin u istom problemu.

Vjeruje da može

Karlovčanin vjeruje da će nakon izlaska iz Udruge uspjeti nastaviti sa običnim životom, kakvog bi imao da nije, kaže, kobne kovanice od pet kuna, ali i vlastite slabosti. Da mogućnosti za kvalitetan život ima pokazuje i činjenica da ga je kontaktirala bivša šefica i rekla mu da se, nakon završene terapije, može vratiti na svoje staro radno mjesto. To je, priznaje, svjetlo na kraju tunela u kojem je proveo posljednjih 13 godina.

Izvor: http://danas.net.hr/hrvatska/zaradjivao-30000-eura-na-noc-a-onda-je-shvatio-da-si-je-potpuno-unistio-zivot

Svečano euharistijsko slavlje u prigodi dolaska u Zagreb "Luči sv. Benedikta", u nedjelju 9. ožujka, u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Svjetlo mira u procesiji u katedralu unijeli su predstavnici benediktinskih gradova Norcia, Subiaco i Cassino. Uz nositelje luči u procesiji su bili i gradonačelnici tih gradova, kao i priori benediktinskih samostana i opat iz Subiaca Mauro Meacci koji je na početku mise kardinalu Bozaniću predstavio izaslanstva pojedinih gradova. Izrazio je radost što se nalazi u zagrebačkoj katedrali, u blizini groba bl. Alojzija Stepinca, velikog svjedoka Katoličke Crkve u 20.stoljeću, te kardinalu prenio pozdrave i predao pismo nadbiskupa Spoleta-Norcia Renata Boccardija.

Opat Mauro Meacci podsjetio je kako se ove godine slavi 50. obljetnica proglašenja sv. Benedikta zaštitnikom Europe, a u toj prigodi im se činilo prikladnim "Luč sv. Benedikta" donijeti upravo u zemlju koja je posljednja postala članicom Europske unije.

"Za nas Europska unije nije samo prostor za trgovinu, već i prostor zajedništva. Naša je želja da u toj zajednici možete sačuvati vaše vrijednosti i obogatiti je", rekao je.

U tom duhu nastavio je i kardinal Bozanić, koji je zahvalio hodočasnicima iz središnje Italije za dolazak u Zagreb, a posebno za donošenje luči mira. Istaknuo je kako će to svjetlo biti predano papi Franji za opće audijencije 19. ožujka.

"To je vanjski znak europske povezanosti koja je utemeljena na kršćanskoj kulturi. Hrvatski narod osjeća se dijelom te velike europske kulture koja je utemeljena na Evanđelju. To želimo danas posvijestiti našim prijateljima u ovom slavlju koje predvode benediktinci iz velikih opatija", rekao je kardinal Bozanić.

U homiliji je podsjetio da je korizmeno vrijeme posebno vrijeme crkvene godine kada nas Crkva poziva na produbljenje kršćanskog života, na vježbanje kršćanskih krijeposti.

"Čovjek se kao biće treba usavršavati u svemu što ga izgrađuje, pa i u dobru. Trebamo nastojati iz dan u dan sve više biti kršćani. U korizmi nas Crkva osobito poziva na post, odricanje intenzivniju molitvu i na dobra djela, djela ljubavi. Postom se učvršćuje naš karakter, naša osobnost, a po molitvi se približavamo Bogu, ulazimo u jače zajedništvo s Njim, dok nas dobra djela, djela milosrđa odvajaju od našeg egoizma", istaknuo je kardinal te se kratko osvrnuo na misna čitanja. Pojasnio je kako nam Božja riječ posvješćuje tajnu zla, đavlovu metodu po kojoj on napastuje čovjeka.

"Kada god otkažemo poslušnost prema Bogu, poklonili smo se đavlu, zlu, a zlo je zarazno, ono se širi od postanka svijeta do danas. No, s druge strane postoji zakon dobra, zakon milosti. Mi, kao vjernici, kao kršćani i kao članovi Crkve pozvani smo biti širitelji dobra, širitelji mira, kulture života, a ne kulture smrti, nositelji zajedništva.

I večeras u ovom slavlju osjećamo upravo to nastojanje zajedništva, povezivanja među ljudima. Ideja je nikla među benediktincima, među benediktinskim opatijama, a znamo što predstavljaju benediktinci za povijest Europe. Oni su nosili evanđelje s geslom "Ora et labora". I danas je to za nas itekako aktualno: moli, budi otvoren prema Bogu i odgovorno radi u svojoj sredini", upozorio je kardinal Bozanić.

Osvrćući se na hodočasnike iz Italije, kardinal je rekao "kad nam gosti dolaze dobronamjerno pomažu nam otkrivati kako ima puno dobra među nama. Kad odlaze, nositelji su dobroga glasa o Hrvatskoj. Nama je to itekako upravo u ovo vrijeme potrebno da ojačamo svoje samopouzdanje u dobro koje živi među nama".

Nakon popričesne molitve kardinal Bozanić blagoslovio je luč mira, a potom je gradonačelnik Norcie Gian Paolo Stefanelli pročitao ovogodišnju poruku mira čiji su supotpisnici gradonačelnici Francesco Pelliccia i Giuseppe Petrarcone. Euharistijsko slavlje pjevanjem je obogatio mješoviti zbor iz Subiaca.

Uz mnoštvo vjernika, misi su nazočili voditelj predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Branko Barišević te hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici Filip Vučak, koji je dao velik prinos dolasku "Luči sv. Benedikta" u Zagreb.

Izvor: Laudato/IKA

Lokacija: Samostan Karmelićanki BSI, Vrhovec 29, Zagreb
Datum i vrijeme: 14.3.2014 17:00:00

Isuse, uzdam se u Tebe!

Duhovne vježbe za mlade (studenti i radnička mladež; djevojke i mladići) održat će se 14.-16.3.2014. u samostanu Karmelićanki BSI, Vrhovec 29, Zagreb.

Prilog za troškove: studenti 150 kn, radnička mladež 250 kn (ili prema mogućnostima)

Kroz tumačenje slike Milosrdnog Isusa razmišljat ćemo o temama: Božja ljubav – Grijeh – Spasenje – Poslanje. Program se sastoji od: kateheza, dinamičnih radionica, meditacija (sat šutnje), euharistijskog klanjanja, slavlja svete mise (subota i nedjelja), molitve časoslova sa sestrama. Bit će mogućnost i za sv. ispovijed i duhovni razgovor.

Napomena: Info i prijave do 5.2. i od 9.-13.3. 2014. (izvan navedenog vremena nisam u mogućnosti odgovoriti)

s. Maja Pavla Bašić
smajapavla@gmail.com
ili inbox fb „Mladi Karmela BSI“

Duhovna obnova za sportaše Zagrebačke nadbiskupije
Sloboda i radost temelj su športa
U organizaciji Ureda za pastoral mladih, odjela za šport Zagrebačke nadbiskupije, u subotu 8. ožujka u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu održana je duhovna obnova i sveta misa za sportaše koju je predvodio mons. dr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Susretu su prisustvovali predstavnici svih Katoličkih športskih liga Zagrebačke nadbiskupije te ugledni gosti, objavljeno je na mrežnoj stranici Zagrebačke nadbiskupije.

Šport može postati odgojan

Biskup Šaško u prigodnom je govoru govorio o važnosti uloge športa u društvu te je napomenuo kako kao takav ima i religiozan temelj, dotaknuvši se i negativnih i pozitivnih aspekata športa. „Sloboda i radost temelj su športa. A šport sam po sebi nije odgojan, ali u okviru određenih vrijednosti on to doista može postati. A Crkva promatra vrijednosti kroz razne aktivnosti i načine života. Ustrajnost, odlučnost, raspoloživost, zajedništvo, solidarnost, pravednost te svijest o svojim vlastitim granicama i mogućnostima, krijeposti su koje se stječu športskim načinom života“, istaknuo je biskup Šaško.

Odgajati za prihvaćanje pobjede i poraza

Govoreći o fair-playu i važnosti nastupanja iznad pobjede, biskup je istaknuo kako to baš i ne odgovara samoj istini. „Želja za pobjedom, za postizanjem dobrih rezultata, sastavni je unutarnji, a ujedno i neizostavni element športske prakse. To je čimbenik poboljšanja, a ujedno i uvjet napretka natjecanja. Ono što treba isključiti jest da to natjecanje ne postane živi antagonizam naspram drugih. Dakle, mora se odgajati za prihvaćanje pobjede i poraza što zahtjeva odgojni put velikog moralnog zalaganja“, zaključio je mons. Šaško.

Sam susret protekao je u interaktivnoj komunikaciju kroz koju su sudionici duhovne obnove, nakon biskupova izlaganja, postavljali biskupu pitanja te vodili raspravu o ključnim pitanjima športa u Nadbiskupiji.

Autor: Marijan Spehnjak

Za nadolazeći Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM), koji će se održati u Dubrovniku 26. i 27. travnja ove godine, zaprimljen je rekordan broj od 31.917 prijava, te je procjena da će, uz mlade Dubrovačke biskupije, u Dubrovniku sudjelovati više od 35.000 sudionika, što će biti najveće okupljanje mladih u odnosu na prethodne susrete, koji se organiziraju od 1996. godine.

S obzirom na dosadašnje susrete većina biskupija prijavila je rekordni broj mladih, koji će sudjelovati na SHKM u Dubrovniku. Najveći broj prijava zaprimljen je iz Zagrebačke nadbiskupije 6.525, Đakovačko-osječke nadbiskupije 3.728, Splitsko-makarske nadbiskupije 3.637, Požeške biskupije 1.886, Zadarske nadbiskupije 1.758, Sisačke biskupije 1.039, Šibenske biskupije 1.022, Riječke biskupije 1.055, dok se iz Mostarske biskupije očekuje 3.296 i Vrhbosanske nadbiskupije 1.416 mladih.

Ovaj susret ima i međunarodni karakter, jer će na njemu sudjelovati i 524 mladih iz svijeta, a dolaze iz Austrije, Njemačke, Italije, Mađarske i Makedonije. Ističemo kako će na ovom susretu sudjelovati čak sto mladih iz Križevačke eparhije, što će u Hrvatskoj biti najveće okupljanje mladih grkokatolika do sada, objavio je u priopćenju Organizacijski odbor SHKM-a.

Iznimno smo ponosni da je ovaj dubrovački susret mladih, koji je započeo s pripremama prije dvije godine, nakon susreta mladih katolika u Sisku u lipnju 2012. godine, okupio 1.600 mladih volontera iz Dubrovačke biskupije, koji se već mjesecima pripremaju za ovaj susret nesebično odvajajući svoje vrijeme, ulažući svoje talente dajući time novo lice Crkvi.

Brojne obitelji iz Dubrovnika i okolice, otvorile su svoja srca i vrata svojih domova kako bi bili dijelom zajedništva mladih i ugostili mlade vjernike, koji će nazočiti na dvodnevnom susretu, a kojima je potrebno tek “2 kvadrata”, gdje će smjestiti svoju vreću za spavanje na jednu noć. Sve ovo svjedoči o živoj Crkvi, zajedništvu i duhovnom buđenju dubrovačke Biskupije, koje je potaknuo ovaj susret mladih.

‘Na slobodu pozvani’ (iz Poslanice Galaćinama Gal 5,13) tema je 9. susreta mladih katolika u veličanstvenom Dubrovniku, gradu bogate tradicije iskustva slobode. U raznovrsnom, dvodnevnom, duhovnom i zabavnom programu Dubrovnik i njegovi mladi ispričat će na posve nov i drugačiji način priču o istinskoj ljubavi, zajedništvu i slobodi - razigrano, sanjarski, otvorenog srca prema budućnosti i životu, na način kako samo mladi znaju.

Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM) je nacionalni susret mladih koji se održava svake dvije godine. Susret hrvatske katoličke mladeži prvi put je održan 10. lipnja 1996. godine u Splitu, zatim 2000. godine u Rijeci. Nakon toga, svake druge godine, susreti su se održavali u Osijeku, Šibeniku, Puli, Varaždinu, Zadru i Sisku. Dosadašnji susreti okupljali su od 5.000 do 30.000 mladih. Susreti mladih su svojevrstan Festival mladih ispunjen entuzijazmom, ljubavlju i zajedništvom.

Izvor: Laudato/SHKM Dubrovnik

Papina poruka za korizmu 2014., koja počinje 5.ožujka, fokusira se na Kristovo siromaštvo, „Najveće od svih blaga: Isusovo bogatstvo leži u bezgraničnom povjerenju u Boga Oca, njegovoj neprekidnoj vjeri, njegovoj želji da uvijek i jedino vrši volju Očevu i da mu daje slavu. Isus je bogat na jednak način kao i dijete koje se osjeća voljeno i koje voli svoje roditelje, bez da u njihovu ljubav i nježnost i na trenutak posumnja. Isusovo bogatstvo leži u činjenici da je Sin.“

Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite" (2 Kor 8, 9)


Draga braćo i sestre,

želim vam povodom korizme ponuditi neka korisna razmišljanja za naš osobni i zajednički put obraćenja. Ona se nadahnjuju na riječima svetog Pavla: "Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite" (2 Kor 8, 9). Apostol se obraća kršćanima u Korintu da ih potakne da budu velikodušni u pomaganju vjernicima u Jeruzalemu koji su bili u potrebi. Što te riječi svetoga Pavla govore nama, današnjim kršćanima? Što taj poziv na siromaštvo, na život u siromaštvu u evanđeoskom smislu znači nama danas?

Kristova milost

Prije svega pokazuje način na koji Bog djeluje. Bog se ne objavljuje zaogrnut u svjetovnu moć i bogatstvo, već u slabost i siromaštvo: "Premda bogat, radi vas posta siromašan…". Krist, vječni Božji Sin, jednak u moći i slavi s Ocem, postao je siromašan; sišao je među nas, približio se svakom od nas; ponizio se, "oplijenio se", da u svemu postane sličan nama (usp. Fil 2, 7; Heb 4, 15). Božje je utjelovljenje veliki misterij! Ali razlog za sve to je njegova božanska ljubav, ljubav koja je milost, velikodušnost, želja za blizinom i on ne oklijeva darovati se i žrtvovati se za ljubljena stvorenja. Ljubav, milosrđe znači dijeliti sve s onim koga se ljubi. Ljubav nas čini sličnima, stvara jednakost, ruši zidove i poništava udaljenosti. Bog je to učinio s nama. Isus, naime, "radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem. Rođen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu" (Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, 22).

Postavši siromašan, Isus nije tražio siromaštvo zbog njega samog, već – kako kaže sveti Pavao – "da se vi njegovim siromaštvom obogatite". To nije igra riječi ili puka fraza. U tome je sažeta Božja logika, logika ljubavi, logika utjelovljenja i križa. Bog nam nije spasenje odaslao s neba, kao milostinju u kojoj se iz čistog altruizma i samilosti daje ono što je suvišno. Kristova ljubav nije takva! Kada Isus silazi u vode Jordana i daje se krstiti od Ivana Krstitelja, ne čini to zato što treba pokoru ili obraćenje; on to čini zato da bude među ljudima koji trebaju oproštenje, među nama grešnicima, i da preuzme na sebe teret naših grijeha. To je put koji je izabrao da nas utješi, da nas oslobodi od naše bijede. Upada u oči da Apostol kaže da smo oslobođeni ne Kristovim bogatstvom, već njegovim siromaštvom. Ipak sveti Pavao poznaje dobro "neistraživo bogatstvo Kristovo" (Ef 3, 8), koji je "baštinik svega" (Heb 1, 2).

Što je dakle to siromaštvo kojim nas Isus oslobađa i obogaćuje? To je upravo način kojim nas ljubi, način na koji nam postaje blizak, baš poput Dobrog Samarijanca koji je bio bližnji onom čovjeku koji je polumrtav ostavljen kraj puta (usp. Lk 10, 25s.). Ono što nam daje pravu slobodu, pravo spasenje i pravu sreću je njegova suosjećajna i nježna ljubav kojom je povezan s nama. Kristovo siromaštvo koje nas obogaćuje je njegovo utjelovljenje, njegovo preuzimanje na sebe naših slabosti i grijeha kao izraz beskrajnog Božjeg milosrđa. Kristovo je siromaštvo najveće bogatstvo: Isusovo je bogatstvo njegovo beskrajno povjerenje u Boga Oca, njegovo stalno pouzdanje u njega, njegova želja da traži uvijek i jedino njegovu volju i njegovu slavu. On je bogat kao što je bogato dijete koje osjeća da je voljeno i koje voli svoje roditelje i ne sumnja ni trenutka u njihovu ljubav i nježnost. Isusovo je bogatstvo to što je Sin; njegov jedinstveni odnos s Ocem je najveći prerogativ toga siromašnog Mesije. Kada nas Isus poziva da uzmemo na sebe njegovo "laki jaram", on nas poziva da se obogatimo tim njegovim "bogatim siromaštvom" i "siromašnim bogatstvom", da dijelimo s njim njegov sinovski i bratski Duh, da postanemo sinovi i kćeri u Sinu, sinovi i kćeri u bratu prvorođencu (usp. Rim 8, 29).

Rečeno je da je jedina žalost ne biti sveti (L. Bloy); mogli bismo također reći da postoji samo jedna prava bijeda: ne živjeti kao Božji sinovi i Kristova braća.

Naše svjedočenje

Mogli bismo misliti da je taj "put" siromaštva bio Isusov put, dok mi, koji dolazimo nakon njega, možemo spasiti svijet odgovarajućim ljudskim sredstvima. Ali to nije tako. U svakom dobu i na svakome mjestu, Bog nastavlja spašavati ljude i svijet Kristovim siromaštvom, koji čini sebe siromašnim u sakramentima, u svojoj riječi i u svojoj Crkvi, koja je narod siromašnih. Božje bogatstvo ne može prolaziti kroz naše bogatstvo, već uvijek i jedino kroz naše osobno i zajedničko siromaštvo, oživljeno Kristovim duhom.
Po uzoru na našeg Učitelja, pozvani smo boriti se protiv siromaštva naše braće, susretati ih, preuzeti na sebe teret toga siromaštva i konkretno djelovati da ga ublažimo. Bijeda nije isto što i siromaštvo; bijeda je siromaštvo bez vjere, bez solidarnosti, bez nade. Možemo razlikovati tri vrste bijede: materijalnu, moralnu i duhovnu. Materijalna bijeda je ona koju se obično naziva siromaštvom i pogađa one koji žive u uvjetima nedostojnim čovjeka: one koji su lišeni temeljnih prava i osnovnih dobara kao što su hrana, voda, higijenski uvjeti, posao, mogućnost kulturnog razvoja i rasta. Kao odgovor na tu bijedu Crkva nudi svoju pomoć, svoju diakoniju, da izađe ususret potrebama i izliječi one rane koje nagrđuju lice čovječanstva. U siromašnima i posljednjima mi vidimo Kristovo lice; ljubeći i pomažući siromašne ljubimo i služimo Krista. Naši su napori usmjereni također na to da u svijetu prestanu kršenja ljudskog dostojanstva, diskriminacije i zlostavljanja, jer su oni, u mnogim slučajevima, uzrok bijede. Kada moć, luksuz i novac postanu idoli, tada oni imaju prednost nad potrebom za pravednom raspodjelom bogatstava. Zato je nužno da se naše savjesti obrate pravdi, jednakosti, umjerenosti i zajedništvu.

Ništa manje nije zabrinjavajuća ni moralna bijeda, koja se sastoji u robovanju poroku i grijehu. Kolike su obitelji u tjeskobi jer je jedan od njezinih članova – često mlađe osobe – rob alkohola, droge, kocke, pornografije! Koliki ne vide više smisao života ili perspektive za budućnost, koliki su samo izgubili nadu! I kolike su osobe u tu bijedu gurnuli nepravedni uvjeti u društvu, nezaposlenost koja im oduzima dostojanstvo kao hraniteljima i pomanjkanje jednakog pristupa obrazovanju i zdravstvenoj skrbi. U tim se slučajevima moralna bijeda može s pravom smatrati prijetećim samoubojstvom. Ta vrsta bijede, koja je također uzrok financijskog kraha, uvijek je povezana s duhovnom bijedom, koja nas pogađa kada se udaljimo od Boga i odbacujemo njegovu ljubav. Ako mislimo da ne trebamo Boga koji dopire do nas u Kristu, jer mislimo da smo dovoljni sami sebi, tada smo krenuli putom propasti. Bog je jedini koji doista spašava i oslobađa.

Evanđelje je pravi protulijek duhovnoj bijedi: kršćanin je pozvan nositi u sve sredine oslobađajući navještaj da postoji oproštenje za počinjeno zlo, da je Bog veći od naše grešnosti, da nas uvijek slobodno ljubi i da smo stvoreni za zajedništvo i vječni život. Gospodin nas poziva da budemo radosni navjestitelji te poruke milosrđa i nade! Lijepo je iskusiti radost širenja te radosne vijesti, dijeliti s drugima blago koje nam je povjereno, da bismo utješili srca skršena i davali nadu tolikoj braći i sestrama koji su obavijeni tamom. To znači slijediti i nasljedovati Isusa, koji je išao siromašnima i grešnicima kao što pastir s puno ljubavi traži izgubljenu ovcu. U jedinstvu s njim možemo hrabro otvoriti nove putove evangelizacije i promicanja osobe.

Draga braćo i sestre, neka ova korizma nađe Crkvu spremnu i pripravnu svjedočiti onima koji žive u materijalnoj, moralnoj i duhovnoj bijedi poruku evanđelja, čija je srž navještaj ljubavi milosrdnog Oca, koji je spreman prigrliti u Kristu svaku osobu. Moći ćemo to učiniti u mjeri u kojoj budemo suobličeni Kristu, koji je postao siromašan i obogatio nas svojim siromaštvom. Korizma je prikladno vrijeme za samoodricanje; bilo bi dobro da se zapitamo čega se to možemo odreći da drugima pomognemo i obogatimo ih svojim siromaštvom. Ne zaboravimo da pravo siromaštvo boli: odricanje ne bi bilo valjano bez te pokorničke dimenzije. Nepovjerljiv sam prema milostinji koja čovjeka ništa ne stoji i koja ne boli.

Neka nas Duh Sveti, zavaljujući kojem "[smo] kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju" (2 Kor 6, 10), podupre u našim odlukama i ojača našu pozornost i odgovornost prema ljudskoj bijedi, da bismo postali milosrdni i činili milosrđe. S tom željom, jamčim svoju molitvu da svakom vjerniku i svim crkvenim zajednicama korizmeni hod bude plodonosan i molim vas da molite za mene. Neka vas Gospodin blagoslovi i Gospa čuva!


Iz Vatikana 26. prosinca 2013.
Blagdan svetog Stjepana, đakona i prvomučenika

FRANCISCUS

U emisiji 'Budimo mladi' u ponedjeljak, 10. ožujka u 20.30: Tko studira teologiju, tko se u Đakovu i Zagrebu uključuje u molitvene zajednice mladih i koliko vas putuje na SHKM u Dubrovnik?

„Tko studira teologiju? Tko su ti mladi ljudi?“, najbolji odgovor - večer uoči Dana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu - dat će Ida Valentinc, dugogodišnja voditeljica Studentske referade zagrebačkog KBF-a.
Upoznat ćemo i dvije molitvene zajednice mladih " Srce Isusovo " Molitvena zajednica iz Zagreba i Stado malo iz Đakova. Ugostit ćemo njihove voditelje Alana Hržicu i s. Jelena Damjanovic.
U BUM-u ćemo imati i posebno javljanje iz Dubrovnika. Saznajemo (Ana Marčinko) koliko mladih dolazi na Susret hrvatske katoličke mladeži. Emisiju uređuju i vode: Diana Tikvić i Ante Novak.

U emisiji "Susret u dijalogu" raspravljamo o bontonu u crkvi i crkvenim prostorima. Znaju li se vjernici primjereno ponašati na misi? Ometa li praćenje mise nečije čavrljanje, smijanje, loše a preglasno pjevanje, mobiteliranje ili pisanje poruka, dječje skakutanje ispred oltara? Kako spriječiti preoskudno odijevanje na bogoslužju, posebice kada dođu topliji dani? A što je s ponašanjem na vjenčanjima, krštenjima, sprovodima? O tim temama govorit će pastoralni teolog prof. dr. Josip Šimunović s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i magistar pastorala Antun Sente, župnik župe sv. Barbare u zagrebačkom Vrapču. "Susret u dijalogu" započinje nakon vijeti u 09.00 sati, urednica je Tanja Baran.

Kristijan Horvat, 18-godišnji mladić obolio je od ASL-a, smrtonosne i neizlječive bolesti. Čeka ga smrt gušenjem. Majka vapi za hitnom pomoći.
Mladost i budućnost 18-godišnjeg Kristijana Horvata naglo je prekinula bolest, smrtonosna i, po klasičnoj medicini neizlječiva bolest, 'Motor neuron disease', odnosno ALS. Majka i teško bolesni sin nisu naišli na razumijevanje institucija. Pravo na život osnovno je pravo svakog čovjeka, ali bolesni Kristijan mora se boriti za to pravo. S majkom živi u podstanarskom stanu. Jedini prihod je njegova invalidnina od 1.250 kuna i pomoć Grada Zagreba u iznosu od 200 kuna. Potrebna su mu električna invalidska kolica, jer on se rukama ne može služiti. Potrebna mu je i visokoproteinska prehrana kako bi izdržao do transplantacije, a oni jedva preživljavaju. Kiki danas veoma teško izgovara riječi, možda već sutra one budu nerazumljive. Možda već i sutra više neće moći govoriti, gutati...do zadnjeg trenutka ostaju mu jedino oči i zdrav razum i takav će dočekati smrt gušenjem, pri punoj svijesti, ukoliko se hitno ne pomogne, vapi majka.

Sve je došlo naglo i neočekivano, kazuje Kristijanova majka Slavica.

'Kristijan je par dana nakon početka 2013. godine pao u nesvjest. Došao je u bolnicu 'Sveti duh' gdje mu je otkrivena cista na mozgu. Nedugo nakon toga i ALS'.

Upućeni su na mnoštvo pretraga i prepušteni sami sebi. Čekajući nalaze, koji bez obzira na progresivnu bolest nisu svrstani u hitne medicinske pretrage. Kristijan je u roku desetak dana postao osoba s invaliditetom. Uz pomoć liječnice Novak, Kristijan je polako napredovao, osjećao se bolje iako nije bio sposoban sam obavljati svakodnevne zadatke.
Skupili smo sve nalaze i došli na kontrolu gdje smo doživjeli šok, prepričava majka. 'Kristijan je bio presretan jer mu je bilo dobro i tako je i rekao liječnici, da bi na to dobio odgovor: 'Kristijan, pomiri se s tim da za tvoju bolest nema lijeka i spasa!' Bez prisutnosti Kristijana, ponudila mi je želim li da Kristijan umre kod kuće ili da ga stave na respirator i da umire kod njih. Tek sam u tom trKristijan je teško bolestan, ali institucije ne mareenutku bila u potpunosti svjesna koliko smo sami, napušteni. Posjetili smo i neurokirurga da nam dam svoje mišljenje da li je cistu na mozgu potrebno operirati i evo nam opet šoka: Kristijan ima tumor na mozgu kojeg treba operirati. Upućuje nas odmah svojem kolegi koji nas prima kroz 20 minuta i koji nakon gledanja istih nalaza kaže: 'To je cista i nije potrebna operacija.' Nisam mogla vjerovati što čujem! Tko je postavio točnu dijagnozu: gledali su iste nalaze, isti magnet glave i govorili kontradiktorno!?', još uvijek u nevjerici prepričava majka.

Nakon brojnih peripetija, pogrešnih dijagnoza i nedovoljnog razumijevanja za bolesnog mladića, Kristijan odlazi SAD po drugo mišljenje. ALS je potvrđen.

Osim problema sa zdravstvenim institucijama, Slavica i Kristijan nisu imali sreće ni s Centrom za socijalnu skrb. Zahtjev majke za produženu roditeljsku skrb, predan u srpnju prošle godine, još nije odobren.

Nada za novi život

Jedina nada ovom mladiću je presađivanje matičnih stanica. Slavica je pronašla kliniku u Kini koja ima 95 posto pozitivno rješenih transplatacija. Kristijan i Slavica klinici trebaju do 26. travnja uplatiti četiri tisuće dolara pologa.
Financijsku potporu možete majci i sinu pružati na žiro – račun 2360000-3115715481, a za inozemstvo 2360000-3239682806 IBAN HR9723600003239682806 SWIFT ZABAHR2X Kristijan Horvat. Za svaki drugi vid pomoći javite se Slavici Hodak na broj 385 95 875 54 44.

Izvor: http://www.dnevno.hr/vijesti/116529-video-kikija-ceka-smrt-gusenjem-pri-punoj-svijesti-ovo-je-vapaj-ocajne-majke.html

Poštovani čitatelji portala Laudato! Radost nam je najaviti novi projekt Laudata, pod nazivom 'Papa s nama', u produkciji Laudato Internetske TV i Vatikanskog TV centra. To je jedinstvena ponuda u hrvatskom medijskom prostoru.

Naime, od 5. ožujka 2014. godine, Laudato ITV omogućuje Vam izravno, uz hrvatski prijevod, prijenos Opće audijencije s papom Franjom u Vatikanu, svake srijede od 10 sati, te prijenos Angelusa s Trga sv. Petra, svake nedjelje u 12,00 sati. Snimke svih prijenosa možete pogledati i u našoj arhivi na www.laudato.tv. Taj je projekt rezultat suradnje i potpisanog ugovora između Laudato internetske televizije i Vatikanskog televizijskog centra.

Poštovani pratitelji Laudata! Budite s nama u pravom trenutku, na pravom mjestu! Izravni prijenosi susreta s papom Franjom na Trgu sv. Petra omogućuju Vam aktualni i autentični prijem papinih poruka, u trenutku kad ih izriče cijelom svijetu. Papu ćemo posredstvom slike, i iz našeg studija u Zagrebu, moći dodatno doživjeti u njegovim gestama, pokretima i susretima, koji osvajaju ljude dobre volje diljem svijeta.

Prijenosi na Laudato ITV započinju na značajan dan u Crkvi – Pepelnicu! U danu kojim započinje četrdesetodnevni korizmeni hod do Uskrsa, vidimo simboličku utemeljenost početka nove staze našeg medijskog puta. Pritom se ne zaustavljamo na pepelu kao znaku ljudske prolaznosti. Dapače, podsjeća nas kako je Bog u čovjeka, krhkog poput praha, udahnuo svoj Dah života, velikodušno ga i milosrdno prateći, podižući ga k sebi po otvaranju ljudskog srca. Tom životvornom duhu, bez kojega je svako ljudsko nastojanje nedostatno, zahvaljujemo za dar novog projekta po kojem postajemo još bliži Petrovom nasljedniku u njegovim susretima s ljudima iz cijelog svijeta.

Budite s nama, s papom Franjom i sveopćom Crkvom! Premijerno, na Pepelnicu, 5. ožujka. Pratite nas na Laudato ITV, svake srijede, od 10 sati i svake nedjelje, u 12,00 sati – u izravnim prijenosima iz Vatikana - Papa s nama!
Dobro došli!
Vaš Laudato ITV team

Film je rađen prema istinitoj priči o životu Solomona Northupa, slobodnog crnca rođenog u New Yorku kojeg dvojica prevaranata odvode u Washington i 1841. prodaju u roblje na jug SAD-a gdje je robovlasništvo u to vrijeme bilo legalno.

Socijalno angažirane teme kao što su kršenje ljudskih prava i borba za ista, raskrinkavanje grijeha struktura i podsjećanje na razne totalitarne i ine ideologije, filmsko platno i filmska publika voljeli su od samih početaka sedme umjetnosti (prisjetimo se samo Netrpeljivosti Davida W. Griffitha iz 1916.). Ne čudi stoga što su mnogi, pretežno američki filmovi koji su se okitili zlatnim kipićima ili za njih bili nominirani pričali priče o strahotama holokaustu, i općenito ratova koji su harali svijetom u 20. stoljeću, kao i ropstvu i ponižavanjima koje su afroamerikanci trpjeli sve donedavno. Upravo je ovo posljednje tema britansko-američke povijesne biografske drame 12 godina ropstva Stevea McQueena, nominirane za čak devet ovogodišnjih Oscara (između ostaloga za najbolji fim, režiju, glumca u glavnoj ulozi, glumca u sporednoj ulozi, glumicu u sporednoj ulozi, adaptirani scenarij itd.), i ovjenčane Golden Globeom za najbolji film u 2013., baš kao i prvim mjestima među brojnim filmskim kritikama. Radi se naime o adaptaciji istoimenih memoara koje je 1853. napisao Solomon Northup, slobodni crnac rođen u New Yorku kojeg dvojica prevaranata na lukav način odvode u Washington i 1841. prodaju u roblje na jug SAD-a gdje je robovlasništvo u to vrijeme bilo legalno, promijenivši mu život stubokom u roku od samo nekoliko sati. Film kroz diskontinuiranu montažu prati 12 potresnih godina Solomonovog (Chiwetel Ejiofor) ropstva koje je proveo na plantažama Louisiane, u nemogućnosti da dokaže vlastitu slobodu te se vrati ženi i djeci koji nisu imali ni najmanjeg pojma gdje im je suprug i otac. Solomon, kojem mijenjaju ime u Platt dodijelivši mu tako identitet nekog odbjeglog roba iz Georgie, od samih je početaka filma prikazan kao jedan od brojnih hitchcockianovskih krivo otpuženih likova čiji je cilj dokazati vlastitu nevinost i pravi identitet, dok gledatelji kroz 134 minute žive u napetosti hoće li se Northup izvući iz te bizarne situacije u koju ga je dovela prokleta sudba, sa dva pitanja koja vise negdje u zraku: kako milosrdni Bog dopušta takve strahote i stradanja nevinih ljudi te hoće li intervenirati u svojoj providnosti? Pitanja su to koje si postavljaju i sami likovi; biblijski citati provlače se naime kroz gotovo cijeli film, bilo na usnama nevinih žrtava (svakako su upečatljive scene robova dok berući pamuk pjevaju gospel i odaju hvalu Bogu prizivajući Njegovo milosrđe i pravdu) mučki bičevanih i zlostavljanih (neke scene uistinu podsjećaju na one iz Pasije Mela Gibsona), bilo na usnama progonitelja. Svi citiraju riječi istog Isusa iz Nazareta, ali svatko njegovu poruku tumači iz vlastite perspektive i u vlastitu korist: neki da umire vlastitu savjest, neki da izdrže križ koji im je nametnut nadajući se pravdi barem u Kraljevstvu nebeskom.

Kada robovlasnik William Ford (Benedict Cumberbatch), u želji da ga sačuva od sigurne smrti kojom mu prijeti rasistički tesar John Tibeats (Paul Dano), proda Solomona bešćutnom Edwinu Eppsu (Michael Fassbender) počinje pravi križni put jednog američkog crnca s kojim se poigrala sudbina. Epps je prikazan kao prototip i utjelovljenje američkih robovlasnika koji su crnce doživljavali kao bića nižeg ranga i od samih životinja te na njima trenirali svoju moć i ego (baš kao što su nacisti činili sa Židovima, čemu su također svjedočila mnoga filmska ostvarenja poput npr. Spielbergove Shindlerove liste), neminovno ostavljajući za sobom pitanje: zar je to stvarno moguće? I zato kada ga jedna ropkinja u očaju upozorava da je to što čini grijeh, Epps odgovara da grijeh ne postoji i da je čovjeku dopušteno sa svojim vlasništvom činiti što ga je volja. On vjeruje da je njegovo ugnjetavanje robova Božja volja te, citirajući nekad prava nekad izmišljena Biblijska mjesta koja su permisivna u odnosu na robovlasnički sustav, ohrabruje robove da se pokore toj navodno božanski predestiniranoj sudbini kojom je zahvaćena čitava jedna rasa. Pa čak i kada mu polje pamuka napadnu crvi i urod propadne, Epps to neće protumačiti kao upozorenje s Neba, već kao Božju kaznu koju su uzrokovali novi robovi. Lik koji na neki način predstavlja Božjeg poslanika i glas savjesti, a koji se pojavljuje tek na kratko u filmu na samom njegovom koncu, kanađanin je Bass (Brad Pitt), koji Solomonu pomaže u njegovoj namjeri da dokaže svoj status slobodnog američkog građanina kako bi se nakon 12 godina napokon vratio onima koje voli. Solomon Northup je u 12 godina ropstva prikazan kao jedan od rijetkih robova koji se diže poput Krista pod križem svaki puta kada pod istim padne, i ohrabruje ostale da ne klonu duhom jer kada se čovjek prepusti očaju tada je kraj reći će on više puta svojoj braći. On je neka vrsta mesijanskog lika, američki usamljeni heroj, ukoliko tješi i ohrabruje ostale robove u ustrajnosti i vjeri u bolje sutra, no ipak, na kraju jedini koga spašava je on sam, pa ga teško možemo definirati filmskim kristolikim likom iako poveznice postoje.

U 12 godina ropstva McQueen dakle progovora o ljudskoj okutnosti američkog istočnog grijeha, ropstva i rasizma, ali i transcendenciji i milosti koja nudi izlaz iz ljudske uvjetovanosti zlom, te je film koji nikako ne spada u „lako štivo“. Ne samo zbog realističnosti fizičkog nasilja koje je konstanstno prisutno u filmu i koje je ponekad teško izdržati, već i poradi toga što ulazi u samo pitanje postojanja onog praistinskog zla koje može obitavati ljudsko srce slobodno da bira, i pred čime kao promatrači i susvjedoci ostajemo nemoćni. Da se ne radi o istinitom događaju koji izrazito vjerno prenosi na filmsko platno sadržaj Northopovih sjećanja, rekli bismo da se radi o još jednom američkom pretjeranom sentimentalizmu i preuveličavanju koji po tko zna koji puta u nekom vestern stilu opisuje borbu dobra i zla te želi bijelcima nametnuti osjećaj krivnje, te u kojem dobro pobjeđuje zahvaljujući klasičnoj stilskoj figuri deus ex macchina. No kada si posvjestimo da prisustvujemo priči jedne stvarne ljudske sudbine, tada nas misterij ljudske patnje i čudotvornog otkupljenja može na tren zaustaviti i natjerati na jedno dublje promišljanje o onim vječnim ljudskim pitanjima budući da je ista sudbina mogla zadesiti bilo koga od nas: odakle zlo u svijetu, ima li patnja smisla, vidi li Bog naše jade i hoće li nas iz njih izbaviti? I Solomon Northup si je postavljao ista pitanja, a odgovor je našao u čvrstoći duha koji niti u jednom trenutku s horizonta nije izgubio vjeru da postoji neka viša Sila koja će mu prije ili kasnije pomoći; on nadilazi samoga sebe, prkos njegova duha tjera tijelo i dušu da ne posustanu niti u najgorim okolnostima jer njegov život usprkos svemu ima smisla, on je svetinja. Pa kad ga robinja Patsey (Lupita Nyong’o) zamoli da je oslobodi muka i utopi je u obližnjem jezeru, on to kategorički odbija jer je život božanski dar. Patnja i križ nemaju zadnju riječ, ljudska sudbina u Božjim je rukama i nikada ne znamo što nas čeka sutra. Te su misli Solomona Northupa tjerale naprijed, on nikada nije izgubio vjeru u mogućnost da će ponovno vidjeti ženu i djecu kojima se odlučio vratiti pod svaku cijenu. U tom smislu ova ljudska sudbina priziva u pamćenje misli bečkog psihijatra i utemeljitela logoterapije Victora Frankla, koji je i sam preživio koncentracioni logor, te koji je nakon tog iskustva čovjeka definirao kao životinju koja se može priviknuti na sve, a ukoliko nađe smisao u onome što mu se događa i ne klone duhom, i ukoliko ima neki motiv za koji vrijedi živjeti, onda ta „životinja“ može izdržati i najgore torture. I upravo se u tome krije ljudska sloboda: dva čovjeka, ista situacija, dvije različite reakcije. Ne stoji stoga veličina naše patnje u nekim izvanjskim okolnostima nad kojima objektivno nemamo moć, već u našem stavu koji slobodno zauzimamo u odnosu na neki traumatični događaj. Neki su u tome uspjeli, neki su posustali i predali se očaju. Solomon Northup je vjerovao da će jednog dana ponovno sve biti kao nekada, da će uživati ljubav svojih bližnjih, te mu je po toj vjeri milost i darovana. On je znao da je sloboda stvar duha a ne fizičkog zatvora, pa nam poručuje, poput patnika Joba, da u patnji bilo koje vrste nikada ne posustajemo, čak i kada nam se sve čini beznadnim, jer zadnju riječ neće imati ljudski sudac. Upečatljive u tom smislu ostaju Isusove riječi koje na nedjeljnom bogolužju u jednoj sceni svojim robovima čita William Ford, proklamirajući istovremeno na neki način i samoosudu: “Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku. Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan” (Mt 18,6). Riječi su to koje odzvanjaju i danas, u 21. stoljeću, dok se ljudska prava diljem svijeta i dalje krše, a ljudski život nije ništa manje obezvrjeđivan nego u 12 godina ropstva, samo pod krinkom nekih drugih, ništa manje opasnih, ideologija. I zato nikada previše filmova koji progovaraju o ovakvim temama koje nas potiču da preispitamo vlastitu savjest u odnosu na poštivanje dostojanstva svakog čovjeka, bez obzira koliko bio različit od nas bilo na fizičkoj bilo na ideološkoj razini.

Steve McQueen odlučio je film snimati na 35mm vrpci, u widescreen formatu, što na estetskoj razini doprinosi povijesno-epskoj atmosferi priče o nezamislivoj ljudskoj izdržljivosti i prkosu duha. Redatelj koristi pregršt krupnih planova i detalja koje dopuštaju da priču proživljavamo kroz oči i izraze lica likova, tehnika koja je inače više namijenjena televizijskog nego kino produkciji, kao i dugih meditativno-transcendentih kadrova s ciljem da gledatelj proživi s likovima njihove fizičke i emotivne patnje koju su okusile tisuće ljudi iz jednog jedinog razloga – drugačije boje kože i ljudske oholosti. Zanimljiva je također upotreba plošnih kadrova koji djeluju pomalo nestvarno i stilizacijski čime nas redatelj prisiljava da se koncentriramo primarno na lik i ono čime se on bavi, gurajući u drugi, neoštri plan, sve nebitno iz kadra. Zadivljujuće fotografije prirodnih ljepota louisianskog kraja koju je ljudska tragedija ostavila netaknutom prikazana je kroz duge kadrove, čime kao da nam redatelj poručuje da su nebo i šume još jedini preostali nijemi svjedoci svih strahota koje su se u i pod njima događale i koje će zauvijek ostati sakrivene u njihovom pamćenju.

Izvor: http://www.bitno.net/kultura/12-godina-ropstva-film-o-grijehu-rasizma-pobjedi-vjere-u-bozju-milost/#.UxRjjuN5Nz6