Susret koji je uvijek jedinstven i uvijek različit. Tu nas prima Dobri pastir, ozdravlja nas, čisti nas, okrjepljuje nas.
Korizma je prikladno vrijeme da temeljito povedemo brigu o načinu na koji pristupamo sakramentu pokore, tom susretu s Kristom, koji je nazočan u osobi svećenika. Taj susret uvijek je jedinstven i uvijek različit. Tu nas prima Dobri pastir, ozdravlja nas, čisti nas, okrjepljuje nas. U ovome se sakramentu izvršava ono što je Gospodin bio obećao preko prorokâ: »Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka. Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom.«
Pristupajući ovome sakramentu moramo prije svega gledati u Krista. On treba biti središte sakramentalnog čina. Slava Božja i ljubav prema njemu trebaju biti u prvom planu u odnosu na naše grijehe. Radi se o tome da više gledamo Isusa nego li sebe; njegovu dobrotu više nego li našu bijedu, jer je unutarnji život dijalog ljubavi u kojemu smo uvijek okrenuti Bogu.
Na kraju svakog dana, kada razmišljamo o svojim djelima, mogli bismo zaključiti: »Smiluj mi se, Bože.« Svatko od nas zna koliko mu je potrebno Božje milosrđe. Tim stavom pristupimo ispovijedi: zamolimo odrješenje od grijeha, kao milostinju koju ni izdaleka ne zaslužujemo. Ali pođimo s pouzdanjem, uzdajući se u njegovo milosrđe, koje je vječno i beskonačno, uvijek spremno na oprost. »Cor contritum et humiliatum, Deus, non despicies – Srce raskajano i ponizno, Gospodine, nećeš prezreti.«
Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)
Post je objavljen 12.03.2014. u 11:29 sati.