U Dubrovniku danas završava dvodnevni Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži i više je od 35 tisuća mladih vjernika na misnim slavljima diljem dubrovačkih župa. Slavi se druga uskrsna nedjelja, Bijela nedjelja, nedjelja Božanskog milosrđa, a kako je 27. travnja - Crkva u Hrvatskoj slavi i spomendan najstarije hrvatske blaženice dominikanke Ozane Kotorske. Misno ćemo slavlje zato, uz sudjelovanje brojnih mladih hodočasnika, prenositi iz crkve i samostana sv. Dominika u staroj dubrovačkoj jezgri. Misu će od 11.00 sati predvoditi provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. Anto Gavrić, a pjevat će Vokalno-instrumentalni sastav "Veritas". Deset minuta prije prijenosa, od 10 i 50, predstavit ćemo dubrovačku dominikansku zajednicu s kojom slavimo današnju euharistiju.

Emisiju "Susret u dijalogu" posvetit ćemo analizi dvodnevnoga Nacionalnog susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku. Što je više od 35 tisuća mladih katolika iz cijele Hrvatske i iz drugih zemalja u kojima žive Hrvati u Dubrovniku čulo i doživjelo? Koje će im vjerske poruke i poticaji ostati u sjećanju? Što taj Susret znači za Crkvu u Hrvata i ima li Crkva dobru perspektivu u svojim mladim članovima? Kako je bilo organizirati tako zahtjevan dvodnevni program i kako su Dubrovnik i Dubrovačka biskupija proživjeli dva dana s 35 tisuća mladih gostiju? O tome će govoriti dubrovački biskup mons. Mate Uzinić s više mladih vjernika suradnika. "Susret u dijalogu" bit će realiziran iz dubrovačkoga studija Hrvatskoga radija, a emisija će se moći slušati i na 1. programu Hrvatskoga radija i na Radio Dubrovniku. Početak je nakon vijesti u 09.00 sati, a urednica je Tanja Baran.

Uskrs se u početku slavio svake nedjelje, a kasnije se počinje slaviti jedanput godišnje tj. između 22. ožujka i 24. travnja. Saznajte zašto svake godine dolazi do promjene datuma i kako se taj datum izračunava.

Mijenjanje datuma godišnje proslave Gospodinova uskrsnuća povezano je s činjenicom da se uskrsnuće dogodilo u nedjelju nakon proslave židovske Pashe kao njezino ispunjenje i dovršenje. Krist je vazmeni – pashalni Jaganjac Novoga saveza žrtvovan na križu i blagovan u dvorani Posljednje večere. On je onaj koji je u svojoj muci, smrti i uskrsnuću pobijedio smrt i zlo, on je onaj koji je donio svijetu spasenje. Kao što je Pasha bila liturgijsko sjećanje na čudesno izbavljenje izabranoga naroda iz egipatskoga sužanjstva, tako je i godišnja proslava Uskrsa liturgijsko sjećanje na čudesno izbavljenje i spasenje čitavoga čovječanstva. Zbog svih ovih razloga, način određivanja godišnje proslave Pashe, na koji se kasnije nadogradio običaj da se Uskrs slavi nedjeljom, postao je temeljem sustava za određivanje datuma proslave Uskrsa.

Pasha se slavila četrnaestoga nisana (prije babilonskoga sužanjstva taj se mjesec zvao abib), tj. četrnaestoga dana prvoga proljetnog mjeseca koji odgovara našem ožujku – travnju. Četrnaesti nisan ne odgovara, kao ni proslava Uskrsa, jednom određenom datumu našega kalendara, već je to dan – bolje rečeno noć – prvoga proljetnog punog mjeseca. Vrlo vjerojatno i Crkva apostolskih vremena slavi godišnju proslavu muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova na dan židovske Pashe, tj. četrnaestoga nisana.

Kako se uskrsnuće dogodilo u nedjelju – a za kršćane je svaka nedjelja Uskrs – to se u nekim dijelovima Crkve s vremenom pojavila praksa da se i godišnja proslava Gospodinova uskrsnuća slavi nedjeljom. Ovim se želi istaći važnost koju za kršćane ima nedjelja, ali i izbjeći u to vrijeme prisutnu opasnost da se Uskrs poistovjeti sa židovskom Pashom te kršćane sa židovskom sektom. Nisu se svi slagali s ovom praksom i razlozima na kojima je počivala pa se neko vrijeme Uskrs u pojedinim dijelovima Crkve slavio na dan Pashe bez obzira na dan u tjednu, a u drugim se slavio u nedjelju nakon Pashe. Nije to bila samo različita praksa, nego i povod za žučne rasprave koje su zaključene tek godine 325. na Prvom ekumenskom saboru u Niceji. Sabor je odredio, želeći zaključiti raspravu koja je dijelila Crkvu, da se godišnja proslava Uskrsa slavi nedjeljom koja slijedi nakon dana prvoga proljetnog punog mjeseca. Ovom odlukom, koja je i danas na snazi i prema kojoj se i danas određuje datum Uskrsa, Sabor je uspio, zadržavajući teološku vezu između vazmenoga otajstva muke, smrti i uskrsnuća i starozavjetne Pashe, izbjeći opasnost poistovjećivanja kršćanskoga pashalnog otajstva sa židovskom Pashom te je uspio zadržati liturgijski običaj da se Uskrs slavi nedjeljom. Ovaj način određivanja datuma godišnje proslave Uskrsa dozvoljava proslavu Uskrsa u rasponu od pet tjedana, tj. od 22. ožujka do 24. travnja.

Zbog novih okolnosti modernoga društva kojemu ne odgovara tako velika pomičnost datuma godišnje proslave Uskrsa, u posljednjim se desetljećima pojavila potreba stabilnijega datuma proslave Uskrsa. U tom smislu su već vođeni ekumenski razgovori između različitih Crkava i crkvenih zajednica iz kojih su izišla dva vrlo slična prijedloga. Prvim se za proslavu Uskrsa predlaže nedjelja nakon druge subote u travnju (od 9. do 15.travnja), a drugim se kao dan proslave Uskrsa predlaže druga nedjelja u travnju (od 8. do 14. travnja). Uz pozitivnu tradiciju Crkve kojom se Uskrs slavi nedjeljom, oba prijedloga uvažavaju povijesne činjenice jer veliki broj znanstvenika, unatoč kronološkim problemima povezanim uz određivanje datuma iz Isusova života, smatra vrlo vjerojatnim kao datum Kristova raspeća petak 7. travnja 30., a nedjelju 9. travnja 30. kao nedjelju uskrsnuća Gospodinova. Premda nijedna od zainteresiranih Crkava i crkvenih zajednica nema prigovora oko ovih prijedloga, dogovor još nije postignut. Ostaje za pretpostaviti da se Uskrs zbog njegove povezanosti s nedjeljom ni u slučaju dogovora ne će svake godine slaviti istoga datuma.

mons. Mate Uzinić

Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”

HTV1 27.04.2014. 09:59

Vatikan: Kanonizacija Ivana XXIII. i Ivana Pavla II., prijenos

Na blagdan Božanskog milosrđa papa Franjo svetima će proglasiti blaženog Ivana XXIII. i blaženog Ivana Pavla II. Papa Ivan Pavao II. vodio je Katoličku crkvu od 1978. do 2005. Bio je Poljak po nacionalnosti i prvi papa netalijan nakon 400 godina.
Papa Ivan XXIII., poznat i kako "Ivan Dobri", sazvao je II. vatikanski koncil i transformirao Katoličku crkvu tijekom svoje vladavine od 1958. do 1963.
Očekuje se kako će na kanonizaciji sudjelovati više stotina tisuća hodočasnika jer je na svečanosti proglašenja blaženim Ivana Pavla II. u svibnju 2011. nazočilo oko milijun i pol vjernika od kojih su mnogi došli iz Poljske.
Izravni prijenos iz Vatikana komentirat će s. Mirjam Kuštreba i pater Tonči Trstenjak.

Urednik: Mario Raguž

U Dubrovniku se u subotu i nedjelju održava Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži. Središnji događaj, za koji je prijavljeno više od 35 tisuća mladih, bit će u subotu u 17.00 sati na otvorenom prostoru dubrovačke luke Gruž. Svečano koncelebrirano misno slavlje predvodit će dubrovački biskup Mate Uzinić, a koncelebrirat će apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico, predsjednik Hrvatske biskupske koferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik Vijeća HBK za mlade biskup Mijo Gorski te brojni drugi biskupi i svećenici.
Hrvatski će radio izravno prenositi taj središnji događaj na svojem Prvom programu. Početak prijenosa je u 16.55 sati, urednica je Tanja Baran.

U emisiji "Trag vjere" najavljujemo nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži u subotu i nedjelju u Dubrovniku i kanonizaciju dvojice papa - Ivana Pavla II. i Ivana XXIII. u nedjelju u Vatikanu. Dr. Tonči Matulić objasnit će u čemu je novost i tolika privlačnost sadašnjega pape, pape Franje, za medije. Izvijestit ćemo s blagoslova nove crkve u Kuli kraj Kutjeva, a maestro Vladimir Kranjčević najavit će Festival sv. Marka koji u Zagrebu započinje danas, u petak, na blagdan sv. Marka. "Trag vjere" započinje nakon vijesti u 18.00 sati, urednica je Tanja Baran.

Isusovački novicijat traje dvije godine. Hrvatski isusovci imaju novicijat u Splitu, na Manušu. Tamo uče meditirati, živjeti u zajednici, biti bliski sa siromašnima i bolesnima — biti Božji ljudi. Najzahtjevniji i najvažniji dio novicijata su velike duhovne vježbe svetoga Ignacija koje se obavljaju u potpunoj šutnji kroz mjesec dana uz pet jednosatnih meditacija svakoga dana. Pored toga novaci tijekom te dvije godine izučavaju isusovačku duhovnost, pripremaju se za teološki fakultet, rade sa siromašnima… U ovom desetominutnom dokumentarcu novaci i njihov magister (učitelj) iskreno i otvoreno govore o svojim iskustvima vjere, Boga, Crkve, isusovaštva…

Ovih dana puno se priča i o papi Franji koji je isusovac te je također završio velike duhovne vježbe i svoj odnos s Bogom i ljubav prema siromasima učio u isusovačkom novicijatu, a kasnije je i sam bio učiteljem novaka.

Zašto bi netko uopće poželio postati isusovac?

Na to pitanje novak Hrvoje Juko ovako odgovara: “Čovjek koji bi spoznao nešto veće od sebe sama, nešto veće od svega što je do tada imao, od svega što je do tada radio i od svih svojih prijašnjih ideala, a to ne bi slijedio, ne bi ostavio sve da bi to slijedio — je luda. Ja ne želim biti luda.”

Za postati isusovački novak treba se osjetiti pozvanim od Boga. Ako osjećaš da te Gospodin poziva da postaneš isusovac, ili možda naslućuješ da te Gospodin poziva, iako nisi siguran, možeš se javiti mladom patru Sebastijanu Šujeviću koji je zadužen za razgovor s kandidatima. Njegov mail je: sebastiansujevic@yahoo.com

Petar Nodilo SJ (isusovac)

22. travnja u rimskoj crkvi Imena Isusova za đakona je zaređen Hrvoje Mravak, član Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Svetu misu s obredom ređenja, u koncelebraciji sa stotinjak subraće i sudjelovanjem rodbine i prijatelja ređenika, te brojnoga naroda, predvodio je mons. Cyril Vasyil' SJ, tajnik Kongregacije za Istočke Crkve.
Uz Hrvoja su zaređena još sedmorica isusovaca: iz Slovačke provincije Jakub Garčár i Jaroslav Mudroň, iz Talijanske provincije Michele Papaluca, iz provincije New Orleans Eric Ramirez, iz Portuglaske provincije Francisco Campos i Fernando Ribeiro i iz provicije Šri Lanke Tharanga Samirathan.

Izvor: Isusovci.hr

Nino Baša, trinaestogodišnji je dječak kojeg spina bifida i niz drugih dijagnoza ne sprječava da vrti svoj film, uživa u stolnom tenisu i niže sportske uspjehe. Pravi sportaš koji je i sam sudjelovao u pisanju svoje životne priče. Sretno Nino i nadamo se da ćeš potaknuti još mladih koji će pročitati tvoju priču da zavole sport i vidjevši iskrice zadovoljstva u tvojim očima. Sve to ne bi bilo moguće bez pomoći obitelji i prihvaćanja okoline.
"Sa stolnim tenisom sam počeo aktivnije s osam godina, upoznao sam nove prijatelje koji imaju iste interese kao i ja. Treniram četiri, ponekad i pet puta na tjedan po sat i pol. Igram u kolicima. U slobodno vrijeme odrađujem obaveze oko škole i onda se zabavljam s labradoricom Suri. Zanima me još i nogomet koji volim pogledati s tatom Damirom, navijam za Dinamo i Barcu.
Najviše me u stolnom tenisu obradovala zlatna medalja iz češkog Brna, to mi je bila i prva koju sam osvojio ekipno sa Pavom Jozićem. Prošlog mjeseca bio sam u mađarskom Egeru na turniru i bio četvrti, te ušao prvi puta na svjetsku rang listu. Obradovala me nedavna bronca s državnog prvenstva. Cilj mi je kao svakom sportašu olimpijada, ali za to treba još puno truda, ima vremena. Zahvalan sam roditeljima i sestri koji se puno žrtvuju i pomažu, Zoranu Križancu koji mi je otvorio pravi put u sport, Nino Bujan koji me trenira, te Mireli Šikoronji, trenerici reprezentacije koja me vodi na kampove. Uz puno odricanja i treniranja nadam se da me tek čeka put u svijet", optimističan je s razlogom Nino.
Evo što o svome sinu priča ponosna mama Željka.
"Nakon kontrolirane i uredne trudnoće u veselju smo iščekivali porod, ali kad je na kontroli u 38 tjednu trudnoće ginekolog vidio proširene latelarne moždane komore odmah me šalje u županijsku bolnicu u Čakovec u slučaju da se dogodi porod da pedijatri budu spremni. Primili su me i obavili nekoliko UZ, da bi me na kraju poslali u polikliniku Vili u Zagreb na kontrolu. Tada se vidio hidrocefalus, ali ne i spina bifida. Iz Vilija me šalju na Sv. Duh i drugi dan nakon zaprimanja sam dobila prirodne trudove i porodili me carskim rezom, 3400gr/ 50 cm/ apgar 10/10.
Nino sa stolnotenisačicom Sandrom Paović
Dok sam se ja u intenzivnoj oporavljala od poroda doktori su me informirali o stanju bebe. Po porodu se vidjela spina bifida, naravno da nisam imala pojma o tome. Drugi dan se pojavila temperatura i uslijedio je meningitis. Nakon pet provedenih dana na Sv Duhu mene su poslali kući, a bebu prebacili u Vinogradsku. Pošto se defekt na leđima mora čim prije zatvarati, to se nama nije desilo, jer se Nino rodio u vrijeme godišnjih odmora pa se zatvaralo. Hidrocefalus je jako brzo napredovao. Morali su prvo liječiti meningitis. Prva operacija zatvaranje defekta na LS kralježnici uslijedila je sa dva tjedna starosti, a s jednim mjesecom ugradnja Pudenz- a u glavu. Tek s dva mjeseca starosti stigao je kući iz bolnice. Nakon dolaska svi smo bili u strahu, pojma nismo imali što nas čeka, ama baš nikakve informacije nismo dobili u bolnici.Kad sam krenula u sa njime na fizikalne terapije u Vinogradsku u program majka-dijete, tek sam tamo malo više saznala o pravima od samih roditelja koji se već to prošli. Kćer je tada imala samo 4 i pol godine i kada je naviše trebala mamu i tatu mi smo se kretali u krugovima bolnica i svakim danom otkrivali nove dijagnoze. Srećom tu su uvijek bili baka i deda koji su svu pažnju posvećivali samo Ani kako bi ona čim manje osjetila naš izostanak. Danas je lijepa i pametna 17-godišnja djevojka koja maksimalno pomaže svome bratu.
S devet mjeseci starosti rečeno nam je da se mora kateterizirati i to je bio tada najveći šok.
Premalo aktivan mjehur obično nastaje zbog prekida lokalnih živaca koji opskrbljuju mjehur. Najčešći uzrok u djece je prirođeni poremećaj poput spine bifide (rascjepa koštanog dijela kičme, obično u donjem dijelu, odnosno području krsta) ili mijelomeningokele (stanja kod kojeg rascjep kičme prati još i vrećasto izbočenje kralježnične moždine). Urinarna kateterizacija (cathing)je postupak u kojem se urinarni kateter (cjevčica načinjena od lateksa, poliuretana ili silikona) uvodi kroz uretru do pacijentova mokraćnog mjehura. Kateterizacija omogućava slobodno istjecanje pacijentova urina iz mokraćnog mjehura, radi sakupljanja istoga.
Kateterizaciju najčešće izvodi zdravstveni djelatnik, obično medicinska sestra, no moguće je i da ju pacijent samostalno obavlja. Kateter može biti trajni (permanentni) ili intermitentni, koji se uklanja poslije svakog pražnjenja mjehura.
Uslijedile su operacija bruha, pa bruha i testisa, priraslice na kralježnici, a najteža je bila sa deset godina kada je zakazala pumpica bez koje ne može živjeti. Nakon svakodnevnih velikih glavobolja upravo dok smo bili kod dr i čekali naručeni CT, Nino je pao u komu. Otišli smo u Čakovec u bolnicu, a oni nam nisu željeli raditi CT, kao ni poslati nas u Zagreb. Sami smo uzeli Ninu i vozili u Zagreb dok je ležao u komi. U Klaićevoj je odmah bio operiran i jedva preživio. Upozorili su nas da se moglo dogoditi ono najgore da ga nismo doslovce ukrali iz bolnice u Čakovcu. Sve je na kraju hvala dragom Bogu dobro završilo, pumpica je promijenjena i sada je u redu. Sa jedanaest godina preventivna oprecija Arnold- Chiare SY. Danas nako deset operacija ima niz dijagnoza hydrocephalus, spina bifida, parapareza donjih ekstremiteta, skolioza, opstipacija. U školu je krenuo sa osam godina i vrlo dobar je učenik šestog razreda.
Dok razmišljam kako smo sve to prošli, bili smo mlađi, prihvačali, ali ni u jednom trenutku ga nismo doživljavali drugačijim, maksimalno smo se posvetili liječenju. Danas smo puno jači i više nas bolest ne može zaustaviti. Tako je moralo biti i nosili smo se s time.
Unatoč svim poteškoćama krenuo je s četiri godine u vrtić 'Maslačak' u Čakovec s djecom bez teškoća u razvoju i nikada nismo imali nikakvih problema zahvaljujući tetama Mirjani i Vesni koje i dan danas volimo posjećivati. Polaskom u prvi razred svi smo strahovali kako će ga prihvatiti i kako će se on uklopiti u školske klupe. Srećom da smo opet dobili prekrasnu učiteljicu Gordanu Juras koja ga je podigla i djecu u razredu jako dobro učila kako mu mogu pomoći. Svi su ga dobro prihvati i nikada ne rade razliku, pomažu mu i glavna je faca u školi. Ima asistenticu u školi koja mu pomaže oko barijera, a nije s njime na nastavi jer nije potrebno.
Naš dan počinje naravno sa školom, potom dolazi fizioterapeut, pa domaća zadaća i trening. Nino ima terapeutskog psa Suri iz centra Silver. Suri je dio naše obitelji od 2013., pomaže mu psihički i fizički. Iako je dobar učenik škola ga baš i ne muči, bitno je da je sve gotovo do treninga.
U školi i okolini je dobro prihvaćen, svi se slažu s njime, ali nema baš pravog prijetelja sa kime bi mogao podijeliti dobro i zlo, zato smo i zatražili psa da ima nešto svoje.
Učlanjeni smo u Udrugu DDICP u Čakovcu od koje bi voljela da se više bavi sa djecom, ne samo sa starijima, ali tako je u manjim sredinama. Preko udruge smo dobili asistenta u nastavi na čemu sam im jako zahvalna.
Nino je pametno, bistro i mirno dijete, uvijek je sa svime zadovoljan, sve mu je ravno, najviše ga veseli dobar trening i u tome ga podržavam. Već oko treće godine je dobio igračku stolni tenis i sa time se najviše igrao. Počeo je trenirati sa 8 godina u Mladosti iz Ivanovaca. U lokalnim novinama smo vidjeli članak o stolnom tenisu osoba s invaliditetom i tako došli do olimpijca Zorana Križanca iz Varaždina koji ga je počeo trenirati. Danas trenira u STK Mihovljan četiri puta tjedno pod vodstvom Nine Bujana. Naporno nam je, često smo stalno u autu po tri puta na dan u školu. Vozimo ga u školu, pa ga nakon 3. sata odlazimo kateterizirat već tko stigne muž, kćer ili ja i onda opet po njega u školu. Sreća da nam je škola udaljna samo jedan km od kuće., ne mogu zamisliti drugačije kako bi sve funkcioniralo. Radim četiri sata, muž stalno noćne pa se nekako pokrivamo. Stolni tenis ga ispunjava i vidim da je tada najsretniji, trenira sa osobama bez invaliditeta jer u našem kraju nema suigrača s invaliditetom. Stoga povremeno ide u Varaždin kako bi trenirao sa osobama s invaliditetom. Postao je ponosni član hrvatske reprezentacije koja ga vodi sa sobom na trening kampove zahvaljujući divnoj trenerici Mireli Šikoronja", zahvalna je Ninina mama.
Božica Ravlić

Izvor: http://www.in-portal.hr/in-portal-news/in-mreza/4413/moja-prica-nino-basa

U okupiranim gradovima i selima, džihadisti i ekstremističke muslimanske skupine kršćanima su nudili šehadet (rečenica koja izražava temelj islamskog vjerovanja) ili smrt… Njima je bilo neprihvatljivo odreći se svoje vjere i stoga su podnijeli mučeništvo, rekla je sestra Raghida, bivša voditeljica kršćanske škole u Damasku za Radio Vatikan.

Islam ili smrt! – izbor je pred kojim su se u vrijeme najžešćih sukoba u Siriji našli brojni sirijski kršćani, a o strahotama koje su pogodile kršćansko stanovništvo ove bliskoistočne države, nekada poznate po skladnom suživotu muslimana i kršćana, progovorila je sestra Raghida, bivša voditeljica kršćanske škole u Damasku.
- U okupiranim gradovima i selima, džihadisti i ekstremističke muslimanske skupine kršćanima su nudili šehadet (rečenica koja izražava temelj islamskog vjerovanja) ili smrt… Njima je bilo neprihvatljivo odreći se svoje vjere i stoga su podnijeli mučeništvo. Ali radilo se o zastrašujuće neljudskom mučenju i neizrecivom nasilju – izjavila je u razgovoru za Radio Vatikan ova sirijska redovnica koja trenutno djeluje u Francuskoj. Njezin opis zvjerstava koje su počinili ekstremisti ostavlja bez riječi.
- Na primjer, u Maalouli su razapeli dva mladića jer su odbili izreći šehadet. Rekli su im: „Dakle, želite umrijeti kao učitelj u kojega vjerujete? Birajte: ili se odrecite (vjere) ili ćete biti razapeti!“ Jedan od njih razapet je pred svojim ocem koji je nakon toga ubijen. U Abri, industrijskoj zoni na periferiji Damaska, tek što su ušli u grad počeli su ubijati muškarce, žene, djecu. Nakon masakra, igrali su nogomet njihovim glavama. A kad se radilo o trudnicama, vadili su njihovu djecu i vješali ih na stabla pupčanim vrpcama.
Ovakve strahote, unatoč pozivima na ostanak od strane poglavara kršćanskih Crkava, a posebno pape Franje, otjerale su skoro dvije trećine kršćana iz Sirije, kaže sestra Raghida, te dodaje kako oni koji su ostali uglavnom nemaju novca za odlazak ili su im uskraćene vize, kao što je slučaj s njezinom obitelji.
Unatoč svemu, za sestru Raghidu, kao i za preostale sirijske kršćane, ne postoje riječi poput očaja ili beznađa!
- Na sreću, nada i život jači su od smrti. Nakon pokolja, slavili smo misu za pokojne, a naša je molitva bila još jača – prisjetila se hrabra redovnica, a na pitanje koji su razlozi njezine nade odgovara
- Gospodin nas neće napustiti… Naša zemlja će se oporaviti i obnoviti, a naša predanost Kristu bit će još jača!

Miodrag Vojvodić | Bitno.net

U Dubrovniku održana konferencija za medije
Završne pripreme za SHKM
U tijeku su završne pripreme Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u Dubrovniku 26. i 27. travnja ove godine, naglašeno je na konferenciji za medije održanoj u utorak, 8. travnja u prostorijama Biskupijskog ordinarijata u Dubrovniku. Na ovom skupu sudjelovat će oko 35 000 mladih katolika iz Hrvatske, inozemstva i Dubrovačke biskupije, što bi trebalo biti najveće okupljanje mladih hrvatskih katolika do sada, objavljeno je na mrežnoj stranici Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije.

Pripreme za ovaj projekt započele su prije dvije godine, a proteklih nekoliko mjeseci se pod vodstvom Organizacijskog odbora SHKM intenzivno koordiniraju s Gradom Dubrovnikom, Dubrovačko–neretvanskom županijom i Policijskom upravom Dubrovačko–neretvanskom.

Više od 22 000 mladih hodočasnika bit će smješteno kod obitelji širom Dubrovačke biskupije, uključujući i elafitske otoke, Mljet, Korčulu i Pelješac. Oko 6 000 mladih smjestit će se u školskim i sportskim dvoranama, dok će oko 500 mladih boraviti po samostanima i župnim uredima. Pedesetak mladih hodočasnika iz Vukovara smjestit će se u Biskupskom dvoru u Gospinom polju.

Festival mladih

U tjednu uoči Susreta hrvatske katoličke mladeži, od 21. do 26. travnja 2014., održat će se Festival mladih, što uključuje raznovrstan kulturni i duhovni program, kao i bližu pripremu mladih Dubrovačke biskupije za Susret.

Prvog dana Susreta, 26. travnja, zabavni i duhovni program započet će već u jutarnjim satima na 17 različitih lokacija Gradu. Svečano otvorenje susreta predviđeno je ispred crkve sv. Vlaha u 12 sati. U 14,30 sati mladi će krenuti u procesiji iz Grada prema Gružu, gdje će se u 17,00 sati održati euharistijsko slavlje koje će predvoditi dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u koncelebraciji s predsjednikom HBK mons. Želimirom Puljićem, apostolskim nuncijem u Hrvatskoj mons. Alessandrom D’Erricom, 14 nad/biskupa i 500 svećenika.

Euharistijsko slavlje slavit će se na prostoru od oko 15 000 m2, na istom mjestu u luci Gruž na kojem je prije 11 godina misu služio papa bl. Ivan Pavao II., koji će sljedeći dan u Rimu biti proglašen svetim, a čije će relikvije biti izložene ispred oltara. Euharistijsko slavlje izravno će prenositi Hrvatska televizija.

Sudjelovanje u euharistijskom slavlju biti će moguće isključivo uz akreditacije koje, uz sudjelovanje u euharistijskom slavlju, omogućuju i besplatno korištenje javnog gradskog prijevoza, slobodan ulaz u gradske muzeje i popuste u određenim ugostiteljskim objektima. Prostor euharistijskog slavlja će biti podijeljen na 12 polja i imat će 4 ulaza.

Broj sudionika nadmašio očekivanja

Poziv iz Grada slobode ‘Na slobodu pozvani’ (Gal 5, 13) prepoznalo je kao vrijedan projekt 32 000 mladih katolika koji dolaze na Susret. Dubrovački biskup Mate Uzinić je rekao kako je broj sudionika SHKM-a premašio očekivanja i da je ovaj susret najveći susret do sada. Izrazio je oduševljenje odazivom obitelji. Zahvalio je svima koji su omogućili da se SHKM u Dubrovniku dogodi: Organizacijskom odboru, župnicima i župnim vijećima, svakom od 1600 volontera, svakoj obitelji, svakom samostanu koji će otvoriti svoja vrata i svima koji na bilo koji način sudjeluju u pripremi Susreta. Posebno je zahvalio Gradu Dubrovniku, Dubrovačko–neretvanskoj županiji i Policijskoj upravi Dubrovačko–neretvanskoj na iznimnoj pomoći u organizaciji Susreta, medijima, kao i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i njezinom Vijeću za mlade na čelu s mons. Mijom Gorskim. „Hvala svima i svakom pojedinačno što su se uključili i tako postali dio ovog projekta Susret hrvatske katoličke mladeži, Dubrovnik 2014! Molimo da istinska ljubav, zajedništvo i svjedočenje žive Crkve koje će se očitovati u Susretu mladih katolika u Dubrovniku trajno ostane prisutno među nama!“ – istaknuo je biskup.

Izniman događaj

Načelnik PU Dubrovačko neretvanske Tonći Radibratović rekao je kako je ovo izniman događaj te da od 2003. godine nije bio organiziran sličan. Intenzivne pripreme za ovaj događaj se odvijaju već tri mjeseca, stanje sigurnosti na području grada i županije je dobro, te će se uz sve poduzete radnje moći zajamčiti maksimalna sigurnost odvijanja skupa, istaknuo je načelnik policije.

Gradonačelnik Andro Vlahušić napomenuo je da će mnogi mladi ljudi dolazeći na ovaj susret prvi put doći u Dubrovnik. Ta brojka od 35 000 ljudi je cijeli jedan grad, tako da je otprilike svaki čovjek primio jedno dijete, rekao je gradonačelnik i zahvalio svima posebno biskupiji i župnicima koji su motivirali obitelji da prime sudionike u svoje domove. Dubrovački gradonačelnik je najavio da će u subotu, 26. travnja, grad biti zatvoren za promet i pretvoren u pješačku zonu te da neće biti dopušten promet osobnim automobilima. Svi sudionici će imati besplatan prijevoz autobusima „Libertasa.“ Spomenuo je i da se to jutro u gradu očekuju gosti s kruzera, te najavio kako će neki detalji još biti dogovoreni i na vrijeme priopćeni. Ulaz u sve kulturne institucije grada će biti besplatan za sve sudionike.

Župan Nikola Dobroslavić je čestitao biskupu Uziniću na ovom veličanstvenom događaju u gradu, biskupiji i županiji te izrazio uvjerenje kako će organizacija biti odlična te da će skup proteći uspješno kao što je i zamišljeno. Županija od početka podupire ovaj događaj, kazao je župan, te je u školama i dvoranama omogućeno više mjesta za smještaj sudionika nego što je na kraju trebalo jer su obitelji pružile dodatna mjesta. Također je poželio dobrodošlicu sudionicima SHKM-a.

Autor: Pastoral mladih/mladi-dbk.com

Održan križni put za mlade na Ksaveru
Križni put - odgovor na sva životna pitanja
Već tradicionalno, na Žalosni petak uoči Nedjelje muke Gospodnje, više od tisuću mladih Zagrebačke nadbiskupije okupilo se na ksaverskoj kalvariji kako bi zajedno razmatrali Kristovu muku i smrt koja nam otkriva najveći iskaz ljubavi. Sa svojim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, koji je predvodio pobožnost križnoga puta, mladi su u tišini, molitvi i pjesmi koračali postajama Kristova križnog puta obasjavajući tamu noći s tisuću plamićaka u želji da i oni sami, upravo poput svijeća koje su držali u rukama, svojim životima rasvjetljavaju tame ovoga svijeta.

Hodajući za križem, mladi su se na križnome putu susreli sa svojim Otkupiteljem. Koncipiran kao razgovor mladih s Isusom, tekst križnoga puta mlade je potaknuo na produbljivanje njihova prijateljstva s Kristom. Mladi su u svakoj postaji križnoga puta pred Isusa stavili svoje brige i vlastite križeve, postavljajući mu brojna pitanja koja pritišću njihove mlade živote. Isus je svakom postajom svoga križnoga puta nudio odgovor, ne posustajući i hrabro noseći na svojim leđima težak križ naših grijeha i pozivajući nas da i mi hrabro i bez straha ustrajemo u nadi i ljubavi kojom možemo promijeniti svijet.

Poruka križa

U svom nagovoru na kraju pobožnosti križnoga puta i zagrebački je nadbiskup ohrabrio mlade rekavši im kako im je Isus uvijek bliz, a osobito na njihovim životnim križnim putevima. „Večeras nam je Isus govorio i o padovima i o dizanjima, o tome da treba ustrajati do kraja“, rekao je Kardinal mladima te svratio njihov pogled na križ: „Vi gledate kiževe, tri su križa ispred nas. Tu je Isusov križ, tu su i naši križevi, a s Isusova križa progovara ljubav. On je završio na križu jer nas je ljubio, i to je taj misterij Boga koji je toliko ljubio čovjeka. Kad god pogledamo križ, mi mislimo na ljubav, vidimo očima vjere na križu ljubav, Božju ljubav koja nas čeka, koja nam oprašta, koja nas obnavlja. To je poruka križa!“

Govoreći i opraštanju, Kardinal je podsjetio mlade na riječi pape Franje koji je u nekoliko navrata ponovio kako se Isus nikada ne umara opraštati nam, već smo mi ti koji se umaramo tražiti oproštenje. Potom je poručio mladima: „Nikada se, dragi mladi, ne umorite upravo to – tražiti oproštenje. I u svom životu računajte s jednim velikim sredstvom napretka, a to je sveta ispovijed. Ispovijed je sredstvo našega napretka i rasta.“

Ne bojte se!

Ova pobožnost bila je ujedno i susret zagrebačkoga nadbiskupa s mladima koji se pripremaju za Susret hrvatske katoličke mladeži koji se 26. i 27. travnja održava u Dubrovniku, budući da kardinal neće sudjelovati na SHKM, već će prisustvovati kanonizaciji bl. pape Ivana Pavla II. i bl. pape Ivana XXIII. Kardinal je mladima zaželio radostan i plodonosan susret te ih podsjetio na prve i najsnažnije riječi koje su obilježile ponfitikat pape Ivana Pavla II.: „Ne bojte se! Ne bojte se Krista! Otvorite vrata svoga srca Kristu jer Krist zna što je vama potrebno!“ Zagrebački je nadbiskup završio svoj nagovor upravo molitvom da „uvijek vrata svoga srca raskrilimo k Kristu jer on je na našoj strani“, nakon čega je mladima udijelio blagoslov.

Mladi Zagrebačke nadbiskupije i ovoga su puta pokazali svoje veliko srce svojim dobrovoljnim prilozima pri kupnje svijeća koji su namijenjeni Fondu „Mladi za mlade“; a račun Fonda povećali su i kupnjom igre „Na slobodu pozvani“ po simboličnoj cijeni od 10 kuna. Podsjećamo da mladi Zagrebačke nadbiskupije ove akademske godine putem Fonda "Mladi za mlade" stipendiraju petero studenata.

Autor: Valentina Gusić