Još jedna sezona Katoličke odbojkaške lige je pred nama!
Prijave su već otvorene, prijaviti se možete do 22.09., sastanak voditelja će biti par dana nakon (možda već odmah 23.09.), a s natjecanjem bi počeli krajem 9.mjeseca ili početkom 10. (ovisno o broju prijavljenih ekipa). Kao i uvijek, kategorije u kojima se možete prijaviti su djevojke, muški i mješovita pa ćemo sve dalje organizirati ovisno o broju ekipa (npr. ako bi se ženska liga opet sastojala od samo 4 ekipe, dogovorili bi se pa bi se umjesto klasične lige igralo par manjih turnira). Zato prijavite se za sve za što ste zainteresirani pa ćemo se za sve mogućnosti dogovoriti na početnom sastanku! Bitno je da se igramo i družimo u katoličkom duhu!

Pozdrav!

Igra turnir selekcije protiv međunarodnog gostujući tim je godinama bio jedan od vrhunaca njemačkog nogometnog prvenstva radionica za osobe s invaliditetom. Organizatori su zadovoljni ove godine posjetiti iz Hrvatske.
Zahvaljujući potpori Hrvatskog saveza radionica Osvit je uspio pozvati tim da Kamen-Kaiserau, koji se sastoji od tri hrvatska nogometaša radionice. Ova ekipa je u srijedu, 11. Rujna 2013 da se natječu protiv selekcije turnira. Na ovom turniru izbor, svih 16 reprezentacija prvak će nominirati jedni igrača. Je zadužen za turnirskom selekcijom Dennis Grädtke (Njemački športski savez invalida) i Daniel Staneva (Specijalna olimpijada Njemačka). Dodatne informacije o hrvatskim gostima i radionica u kojima posluju,

Hvaljen Isus i Marija!

Poštovani voditelji ekipa,

sve Vas pozivamo na sastanak povodom početka nove sezone KMNL-a 2013/2014.! Sastanak će se održati u petak (30. kolovoza) s početkom u 18.00 sati i to na staroj adresi Ureda za pastoral mladih, Branjugovoj 1.

Na sastanku ćete biti upoznati sa svim detaljima natjecanja i Pravilnikom za novu sezonu, stoga je bitno da ako voditelj pojedine ekipe ne može doći, pošalje svog zamjenika odnosno predstavnika ekipe. Ove godine je obavezno da sve ekipe na sastanak donesu POTVRDU sa popisom igrača koja je ujedno i službena prijavnica za ligu, i to potvrđenu od strane župnika ili župnog vikara.

Kotizacija i za ovu sezonu iznosi 2000 kn, te će se ekipe po prošlogodišnjem plasmanu ponovno rasporediti u 3. lige po 16 ekipa.

Sva pitanja, konstruktivne pohvale i kritike ili nove ideje koja bi dodatno obogatile KMNL molimo da iznesete na sastanku, kada ćemo se svi okupiti i di će uz voditelje lige prisustvovati g. Marijan Spehnjak (povjerenik za sport) i vlč. Ivica Budinščak (povjerenik Ureda za pastoral mladih).

Uvijek smo otvoreni za sva Vaša pitanja, kritike i pohvale te nove ideje koje nam uvijek možete slati na ovaj službeni mail lige.

Prvi duhovni susret povodom početka KMNL-a koji će se bodovati (ako ekipa dođe sa 5 ili više igrača će dobiti 3 dodatna boda) održati će se u subotu 7. rujna na Hodočašću mladih u Mariji Bistici i to sudjelovanjem na misnom slavlju u 12.00 sati na Vinskom Vrhu. Više o svemu ćete imati prilike saznati na skorašnjem sastanku.

U prilogu Vam šaljemo POTVRDU IGRAČA koju je potrebno ispunjenu i potvrđenu donijeti na sastanak. Podsjećamo da prema Pravilniku se može dodati 4 igrača na polusezoni i to do ukupnog broja 20.

Pozdrav u Kristu!
___________________________
Matija Capar & Petar Anić

Mnogi ljudi dolaze u Rim u nadi da će izbliza vidjeti Papu. Pa, kako to učiniti? Svakoga tjedna, Papa se dva puta obraća javnosti na nedjeljnoj molitvi Angelusa koja počinje u 11.50 sati i traje 20-ak minuta i srijedom na općim audijencijama. Ulaznice za oba događaja mogu se nabaviti u Prefekturi Papinskog domaćinstva. Iako su ulaznice besplatne, treba ih ranije rezervirati. Za Angelus, ulaznice nisu potrebne jer se Papa obraća hodočasnicima sa svog prozora.
No, opće audijencije srijedom počinju u 10.30 sati na Trgu sv. Petra, a ponekad se zbog vremena održavaju i u dvorani Pavla VI. Velike grupe trebaju javiti iz koje župe ili škole dolaze kako bi ih se najavilo prije audijencije. Papa Franjo puno vremena provede obilazeći hodočasnike na Trgu u svom papamobilu, pa je uputno doći ranije.

Hodočasnici prilikom rezervacije ulaznica također mogu zatražiti putem svog župnika i neki svoj zagovor. Papa potom na kraju audijencije upućuje poseban pozdrav pojedinim grupama.

Prvu opću audijenciju, nakon ljetne stanke, papa Franjo imat će u srijedu 4. rujna.

Prefektura se brine i za ulaznice na liturgijska slavlja u Bazilici sv. Petra čiji je broj vrlo ograničen.

Pisani zahtjevi mogu se slati, na engleskom i talijanskom jeziku, na adresu:

Prefettura della Casa Ponteficia
00120 Cittŕ del Vaticano

Postira – Pod geslom "Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas odmoriti", od 21. srpnja do 24. kolovoza održano je ljetovanje studenata Zagrebačkoga sveučilišta u pastoralnomu centru Sv. Josipa u Postirima na Braču. Već 6. godinu za redom studenti iz Zagreba, cijele Hrvatske i susjedne Bosne okupljaju se na Braču pod vodstvom studentskoga kapelana Grada Zagreba salezijanca Damira Stojića, te ljetne dane provode sadržajno i kreativno u župi koja ih je s radošću prihvatila. Prema riječima kapelana Stojića, svakoga tjedna okupilo se oko 60 studenata po grupi, a susreti su bili zamišljeni kao ljetovanje s duhovnim programom, pri čemu svaka skupina ljetovanje počinje nedjeljnom večerom, a završava subotnjim doručkom. Govoreći o programu ljetovanja u pastoralnomu centru, voditelj Stojić ističe: "Svakoga dana imali smo jutarnju molitvu, zatim, prije ručka misu, poslijepodne krunicu, a na kraju dana večernji duhovni program u župnoj crkvi. Prema salezijanskoj tradiciji, dan završava Riječju za laku noć. Ove godine teme su bile: 'Božja ljubav' i 'Poslanje' (Biti u svijetu, ali ne od svijeta). Molitvu i prigodna svjedočanstva predvodili su animatori kao najbliži suradnici. Pri tome, sve grupe koje ljetuju u župi prolaze navedene teme. U petak navečer studenti slave misu kod zavjetne crkve sv. Josipa na Glavici, moleći za Domovinu i hrvatske branitelje. "S radošću ističe da je u šest godina u toj bračkoj župi ljetovalo oko tisuću studenata, uglavnom između 18. i 25. godine života. Posebno je istaknuo suradnju sa župom: "Imamo jaku suradnju sa župnikom koji dolazi i na naš duhovni program. Isto tako, mi sudjelujemo i u životu župe koliko je to moguće, od animiranja nedjeljnih misa do npr. sudjelovanja na hodočašću za sv. Lovru u Lovrečinu. Ove su godine "Primjećujemo da su nas i župljani prepoznali, te rado sudjeluju u našemu duhovnom programu", istaknuo je don Damir Stojić. Postirski župnik mons. Ante Jelinčić na kraju studentskih ljetovanja izrazio je zahvalnost hvarskomu biskupu Slobodanu Štambuku što je podržao inicijativu gradnje pastoralnoga centra u župi koja se pokazala odličnim odredištem brojnih studenata ljetnih dana.

U današnjoj emisiji "Trag vjere" izvještavamo s Dana mučeništva sluge Božjega Miroslava Bulešića u Lanišću i Svetvinčentu, najavljujemo 42. obiteljsku ljetnu školu kod otaca isusovaca na zagrebačkom Jordanovcu, predstavljamo multimedijalnu monografiju o glagoljaškom crkvenom pjevanju na Velom Ižu te film o indologu i misionaru Filipu Vezdinu za koji je na festivalu vjerskih filmova na Trsatu nagrađena novinarka HRT-a Jasminka Domaš. "Trag vjere" slušajte od 14 sati i 5 minuta.
Urednica je Tanja Baran.

"Ja sam Bog svakog tijela.
Meni ništa nije nemoguće!"
Jeremija 32,26

MOLITVA ZA OZDRAVLJENJE
Dragi našii, pozivamo vas da nam se pridružite na sv. Misi i molitvi za oporavak našeg Ivan Draganić -Cico koja će se održati u velikogoričkoj crkvi bl. Alojzija Stepinca u petak od 18:30 sati. Cico je borac, a Bog čini čuda i sve okreće na dobro onima koji Ga ljube - zato se nadamo i vjerujemo u njegovo ozdravljenje!

Vidimo se!
Dragi našii, pozivamo vas da nam se pridružite na sv. Misi i molitvi za oporavak našeg Ivan Draganić -Cico koja će se održati u velikogoričkoj crkvi bl. Alojzija Stepinca u petak od 18:30 sati. Cico je borac, a Bog čini čuda i sve okreće na dobro onima koji Ga ljube - zato se nadamo i vjerujemo u njegovo ozdravljenje!

Vidimo se!

Pozdrav svima

Mnogi ste čuli u temama naših dragih animatora o Duhovnim vježbama svetog Ignacija (Program Injigo) i plodovima takve duhovnosti koji se najbolje sabiru u osobnoj molitivi i šutnji kroz razmatranje Svetog Pisma ...

Radi se o DV u šutnji 3 i 6 dana (imamo ih preko ljeta na raznim mjestima) i DV 30 tjedana koje se održavaju kroz godinu. Program vodi Zajednica Injigo a duhovnik je vlč. Marinko Miličević (ko ga ne zna upoznat će ga za Novu godinu, pravi čovjek i svećenik

1. DV u šutnji imamo još u rujnu u Baškim Oštarijama (kod Gospića) od 22.-27.9. (6 dana) i 22.-25.9. (3 dana). Što da vam kažem, šuti se 24 sata, osim onih koji pričaju u snu a Bog govori i progovara o stvarima koje inače nismo sposobni čut.. Meni se osobno s godinama s obavljanjem DV "sluh" poboljšao :))

Prijave za taj termin su do 18.9. (tj. dok ima mjesta). Trošak boravka (3 dana) za studente je 600 kn a za radnike 750 kn a za 6 dana (studenti 1200 kn a radnici 1350). U slučaju da netko nije u mogućnosti platiti a želi ići, Program će platiti za njega.

2. DV od 30 tjedana - duhovne vježbe u svakodnevici, razmatra se i moli kod kuće prema zadanim točkama (materijali se preuzmu preko weba), uz jedan sat razgovora tjedno s pratiteljem (telefonski ili uživo) koji vam se dodjeli iz Programa. Postoje tjedni i mjesečni susreti s uputama i svjedočenjima na koje je u početku dobro ići ali nisu obvezni. DV počinju 14.10. Prijave su do 15.9. Više o svemu možete naći na www.injigo.com

Novi sportski doživljaj u Vrbovcu! KMNL organizira turnir u rukometu na pijesku!
- 7. rujna!
- pješčano igralište u centru!
- kotizacija 100 kn po ekipi!
- ako će postojati interes, organizirat ćemo natjecanje i u ženskoj kokurenciji!
- više o rukometu na pijesku:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Rukomet_na_pijesku
- prijave na: kmnl.vrbovec@ymail.com / 097 607 4201 / inbox stranice!
vidimo se!

U gradu Manzanillo na jugoistoku Kube kapelica Svetoga Tarzicija vraćena je Crkvi nakon 52 godine državne okupacije, izvijestila je 19. kolovoza Kubanska biskupska konferencija a prenosi Radio Vatikan.

Kapelicu je blagoslovio biskup Alvaro Beyra Luarca o blagdanu svetoga Tarzicija te je otvorena za službu Božju i za katehezu djece i odraslih.

(ika/bitno.net)

Dragi volonteri Socijalne samoposluge "Kruh sv. Elizabete", koji to već jeste ili koji bi željeli postati, nakon kolovoškog odmora, udarno krećemo s prikupljanjem hrane u trgovačkim centrima za rujansko otvaranje vrata SS na adresi Brajda 7. Ne zaboravite, police su prazne!

Akcija je ove subote u čak tri trgovačka centra pa si prema mogućnostima izaberite jedan termin u nekom od njih! I to, ukoli...ko možete, čim prije da formiramo smjene!

Svaka smjena ima svoga koordinatora koji će sve vas, posebno nove, rado i brzo uputiti u sve radosti pomaganja za najsiromašnije Riječane. ...

Slobodno podijelite ovu informaciju s vašim prijateljima! Hvala vam svima unaprijed!

Konzum Tower
9-13 Katarina (koordinator smjene), Josip Kukuljan,
13-17 Jelena Krpan (koordinator smjene),
17-21 Vinko Marijanović (koordinator smjene), Andrej Forza,

C&C Krimeja
9-13 Vinko Galić (koordinator smjene), Sonja Glassl-Žic,
13-17 Mladena Tadej (koordinator smjene), Doris Pujić,
17-21 Elida Verunica (koordinator smjene), Davor Molnar, Ljuban Mandic,

Kaufland Zamet
9-13 Ismeta Odobašić (koordinator smjene), Diana Zic,
13-17 Maja Šimičić (koordinator smjene), Daniel Thako, Sanja Knezevic (od 14h),
17-21 Saša Mikić (koordinator smjene),

Brajda 7 - slaganje prikupljene hrane na police
20:30h Ljuban Mandic, Ismeta Odobašić,

p.s.
- molimo sve koji misle ići autom da jave radi organiziranja volontera i materijala

Prostor udruge SKAC_ST (Studentski centar Spinut - 3. kat)
Description
Hej! Jesi li sasvim zadovoljan sobom i svojim životom?

Želiš li:
– upoznati i prihvatiti sebe i svoj život,
– urediti život ne dajući se voditi od neurednih nagnuća,
– tražiti i nalaziti Boga - u svemu otkrivati, osluškivati Njegovu prisutnost,
– staviti ga u središte tj. dati Mu da naš život vodi svojim Duhom,
– postići unutarnju slobodu duha i otvorenost za promjenu života,
– živjeti stalno povezan s Kristom u duhu predanja,
– stalno rasti u iskustvu Duha i to iskustvo prenositi bližnjima?

SKAC_St ima prijedlog za tebe - „MALE DUHOVNE VJEŽBE U SVAKODNEVICI” - apsolutno najvažniji posao!

ZAŠTO?
Zato jer je temeljna poruka vjere za svakog vjernika ova: Smisao života je u tome da Boga tražimo, nađemo, Njemu služimo, Njega ljubimo i tako ostvarujemo smisao zbog kojega nas je Bog stvorio i idemo sigurnim putem prema vječnom zagrljaju s Bogom.
Male DVS obuhvaćaju:
– cijeli mjesec rujan
– svakodnevno samostalno razmatranje od 1 sata
– zajedničku molitvu i podjelu iskustava (tjedni susret)
– tjedni osobni razgovor s voditeljem.

PRIJAVE: hrvoje.mravak@isusovci.hr
_prijave su otvorene od 20.7.2013.
_prijaviti se mogu mladi od 18-30 godina

------------------------------------------------------------------

Napominjemo, ove duhovne vježbe su zahtjevne, preporučujemo ih osobama koje su spremne vrlo ozbiljno raditi, koje su željne duhovnog napredovanja, koje zrelošću vjere žele služiti drugima – široj zajednici i društvu, koje su uravnotežene i zrele, te koje su spremne na refleksiju i duhovno razlučivanje.

DVS traže ustrajno, svakodnevno nastojanje u osobnom susretu s Bogom!
Budući da se radi o duhovnom području, neki pomišljaju kako se eventualni nemar tu lako može sakriti no pokazalo se da vrijedi dobronamjerno upozorenje voditelja na početku DVS: „Na kojoj razini budete radili Vježbe, na toj razini očekujte plodove!“

------------------------------------------------------------------

U ovim Vježbama mnogi uvide kako su do sada zapravo površno živjeli svoju vjeru. Vježbe idu za tim da osoba uspostavi dubok i iskren odnos prema Bogu. To znači prihvatiti Božju sliku o sebi samom, prihvatiti Božji plan s vlastitim životom i prihvatiti naporan proces promjene svoga bića kako ga Bog ostvaruje. Nužna je spremnost stalno i čvrsto surađivati s Božjom milošću, stalno se mijenjati, stalno dopuštati Bogu da me mijenja.

Tu je i stalno ulaganje napora da čovjek napusti svoj Ja kao svoje središte i da dopusti da Bog bude središte njegova bića. Taj proces je bolan, traži stalne napore, odricanje i žrtvu, umiranje sebi. To je posve suprotno od prazne euforije koja se danas nerijetko očekuje od molitve i molitvenih skupova. DVS zahvaćaju daleko dublje i tko se velikodušno odazove taj doživljava radost pravog procesa duhovnog rasta i prave, duboke, istinske, temeljite promjene života!

U ovim Vježbama učimo otvarati se Božjem djelovanju, a da se to ostvari, prema sv. Ignaciju: „Treba se odreći sebe“ (DV 21), u vjeri dopustiti da Bog raspolaže mojim životom po svojoj svetoj volji. Kada se ostvari ta promjena prema Bogu, tada se i naši odnosi prema ljudima temeljito mijenjaju. To vidimo mi sami, a to primjećuju i ljudi oko nas. Iz ove bitne promjene slijedi i promjena stava prema poslu i uopće prema čovjekovu djelovanju. Čovjek više ne gleda na osobnu korist nego na ono što je prepoznao važnijim: kako prepoznati i učiniti ono što je više na Božju slavu i na veće dobro drugih ljudi.

Jedna osoba koja je u Vježbe došla iz stanja velike udaljenosti od Boga, vjere i molitve, rekla je tijekom vježbi: „Ove duhovne vježbe su mi toliko otvorile vidike da vjeru gledam na posve drukčiji način…“ Nije ostala samo na riječima, njena duboka promjena utjecala je i na cijelu obitelj.
O rezultatima i plodovima DVS mogao bi se napisati poduži zasebni članak. U prosjeku 80% upisanih vježbenika shvati ove vježbe vrlo odgovorno i one se pokažu kao snažna pomoć i pouzdani orijentir u današnjem uzavrelom svijetu.

------------------------------------------------------------------

Budimo suputnici na putu prema Vječnom Cilju, dragi prijatelju u Kristu!
DVS su intenzivni hod prema Cilju koji je sav smisao našeg ljudskog života.
One su mnogima bile životna prekretnica!
"Ljubav mi je sve objasnila, ljubav sve riješila..." Ivan Pavao II

Leteći beduin preskočio tri deve.

Pustinjska Olimpijada: Tradicionalno natjecanje u jemenskoj Sani.

Ljetni festival u Sani, glavnom gradu Jemena, počeo je kao i svake godine tradicionalnim natjecanjem beduina u preskakanju deva. Osim atrakcije za turiste beduinima je preskakanje deva i stvar prestiža.

Izvor: VL

BubaMari, kako je od milja zovu najbliži, dijagnosticiran je zloćudni tumor na mozgu - anaplastični astrocitom gradus 3. Mara je osjećala jake glavobolje, velike je probleme imala s desnom stranom tijela, glavom, udovima...

Hrvatska je u bezbroj prijašnjih situacija pokazala kako ima veliko srce. Stephanie, Nora, Ena, obitelj Šišak, samo su neki kojima su naši sugrađani na sve načine pokušali pomoći u najtežim životnim izazovima. No velikodušnost tu ne smije - a sigurni smo da ni neće - stati.

Pred Hrvatskom je novi izazov - pomoć Šibenčanki Mari Roši! BubaMari, kako je od milja zovu najbliži, dijagnosticiran je zloćudni tumor na mozgu - anaplastični astrocitom gradus 3. Mara je osjećala jake glavobolje, velike je probleme imala s desnom stranom tijela, glavom, udovima...

Nakon CT-a u Šibeniku otišla je za Zagreb, gdje je dobila strašnu dijagnozu. S obzirom da domaći liječnici nisu preporučali operativni zahvat zbog mogućih komplikacija, obitelj Roša krenula je u potragu za liječenjem u inozemstvu. I tu se rodio tračak nade.

Naime, jedan slovenski liječnik pojasnio je da može operirati 92 posto tumora, dok bi se ostatak skinuo kemoterapijom. A operacija bi se trebala obaviti što prije i zato je Marina sestra Kata otvorila Facebook grupu BubaMARA kako bi hrvatsku javnost upoznala sa slučajem njezine sestre i tim putem zamolila za pomoć.

"Dobri ljudi velika srca unaprijed Vam hvala", napisala je, između ostalog, Kata u Facebook grupi.

UPLATE ZA DONACIJU NAVESTI NA: MARA ROŠA

NA BROJ ŽIRO RAČUNA: IBAN HR3724840083114640777 - RAIFFEISEN BANK

Autor: M. B. RTL TV

Dragi mladi, kao što znate, bliži se Hodočasnički dan za mlade varaždinske biskupije koji će se održati 24. kolovoza s početkom u 14h u Ludbregu, našem biskupijskom svetištu (kojeg sve više prepoznaju i posjećuju hodočasnici iz obližnjih nam zemalja, pa i drugih kontinenata). Susret počinje u crkvi Presvetog Trojstva, a kasnije se selimo u crkvu na otvorenom (ako će vrijeme biti prikladno) gdje slijedi nastavak programa. Vjerujem da vam je u sjećanju ovogodišnji 13. križni put, zajedničko bdijenje uoči Duhova, a sada se po prvi put organizira na biskupijskoj razini i ovo hodočašće u kojem, vjerujem, neće izostati snaga i radost zbog susreta svih nas na jednom mjestu, ni manje ni više, Svetištu predragocjene Krvi Kristove jer "Otkupio si nas Gospodine, krvlju svojom". Božji blagoslov +

Tihomir Kosec

Izvor: Fejs

Dragi naši sportaši, vrijeme je da se počnemo pripremati za novu sezonu naših natjecanja, te vam donosimo plan početka natjecanja po svim ligama!

KMNL ZAGREB (mali nogomet) - početak natjecanja: 14. rujna 2013. - prijave do 1. rujna 2013. na mail kmnl.zagreb@gmail.com.

KMNL KARLOVAC, JASTREBARSKO I KLINČA SELA - početak natjecanja: 21. rujna 2013. - prijave: do 15. rujna 2013. na mail hrvoje.hrkac1@gmail.com.

KOL (odbojka) - početak natjecanja: 28. rujna 2013. - prijave: do 22. rujna 2013. na mail kol.blim@gmail.com.

KSTL (stolni tenis) - početak natjecanja: mjesec listopad - prijave: na mail kstl.zagreb@gmail.com.

KKL (košarka) - početak natjecanja: 28. rujna 2013. - prijave do 22. rujna 2013. na mail kkl.zagreb@gmail.com.

Pozivamo sve nove ekipe da nam se pridruže, te se slobodno javite u vezi bilo kakvih pitanja na navedene mail adrese!

Enrique Martinez Dominguez iz Meksika zaređen je za svećenika u 71. godini.

Kao 17-godišnjak ušao je u sjemenište, ali je nakon nekoliko godina morao zbog zdravstvenih problema napustiti studij teologije, zaposlio se u rudniku i oženio. Smrt supruge prije dvije godine teško ga je pogodila, no utjehu i snagu našao je u vjeri.

„Kad ste u životu potpuno predani Bogu, smrt ne gledate kao tragičan kraj, već kao razmišljanje o tome kamo idemo“, rekao je Dominguez.

Ponovno je odlučio zarediti se te se dao na raspolaganje biskupu u gradu Chihuaha. Nakon godine i pol dobio je odobrenje Svete Stolice.

“Oduvijek želim biti poslušan Bogu, ne birati svoj put, već da mi ga Bog odredi. Mislim da je ovo posljednja etapa mog života. Ne osjećam ni strah ni nostalgiju jer samo nastavljam izvršavati Božju volju“, ukazao je Dominguez.

Na ređenju je bilo svih njegovih osmero djece i 18 unuka.

Izvor: Laudato/EWTN

Prvi put u posljednjih 1600 godina koptski kršćani u mjestu Minya (Gornji Egipat) nisu proslavili nedjeljnu večernju Svetu misu, dok je ona jutarnja, zbog izrazito napete situacije, bila vrlo kratka.

Prema riječima oca Selwanija Loftyja, župnika u Minyi, islamski ekstremisti, pristaše svrgnutog egipatskog predsjednika Morsija, uništili su Samostan Blažene Djevice Marije i tri crkve u sklopu samostana, od kojih je jedna vrijedan arheološki lokalitet. Jedan od ekstremista na zidu je ispisao grafit „donate to the Martyrs Mosque“, aludirajući na prosvjednike ubijene u akciji egipatske vojske.

U organiziranoj kampanji zastrašivanja kršćana, islamski su ekstremisti u posljednjih nekoliko dana uništili gotovo 60 kršćanskih objekata u Egiptu, o čemu je izvijestio i Bitno.net.

-Oni (Muslimanska braća, op. a.) misle da su kršćani odgovorni za Morsijev pad. Točno je da su kršćani sudjelovali u prosvjedima protiv Morsija, ali ondje je bilo i 30 milijuna Egipćana, većinom muslimana, koji su izašli na ulice… Napadom na kršćane žele u Egiptu izazvati kaos – izjavio je u razgovoru za Agenciju Fides Koptski katolički biskup Luxora, mons. Youhannes Zakaria.

-Želim istaknuti da Katolička crkva u Egiptu, od Aleksandrije do Aswana, vodi više od 200 škola u kojima kršćani i muslimani sjede jedni kraj drugih… Samo dijalogom i uzajamnim poštovanjem možemo izaći iz ove dramatične situacije – zaključio je mons. Zakaria.

Značajna je i izjava kardinala Leonarda Sandrija, prefekta Kongregacije za Istočne Crkve, koji je osudio nasilje nad kršćanima u Egiptu i pozvao na nacionalno pomirenje.
-Uništavanja kršćanskih crkava je neprihvatljivo. Obnova zemlje mora započeti poštivanjem ljudske osobe, uzajamnim poštivanjem svih religija, te uvažavanjem vjerske slobode. Božja zapovijed ljubavi prema bližnjemu mora vrijediti za svakoga – i muslimana i kršćanina – izjavio je za Radio Vatikan kardinal Sandri, te naglasio kako religija ne smije služiti kao opravdanje za nasilje.

Izvor: M. V. Bitno.net

Dana 13. kolovoza u Osijeku, održan je sastanak članova UO KMNL Đakovačko-osječke nadbiskupije, na kojemu je odlučeno da se prijave ekipa za narednu sezonu vrše do najkasnije 1. rujna 2013 godine, a sezona počinje u ponedjeljak 9. rujna 2013 godine pa nadalje ovisno o pojedinoj regiji. Svi zainteresirani za sudjelovanje u novoj sezoni, mogu se prijaviti svome već dobro poznatom voditelju ili nama ovdje mailom.
Nakon završetka procesa prijava održati će se sastanci po regijama.
Sve informacije su na http://www.kmnl.hr/

- početak natjecanja: mjesec listopad
- prijave do 5. listopada 2013 na mail kmnl.zagreb@gmail.com

Papa emeritus Benedikt XVI. u tajnosti je, u nedjelju 18. kolovoza, posjetio Castel Gandolfo, ljetnu papinsku rezidenciju blizu Rima.

Prema vatikanskim izvorima, Joseph Ratzinger napustio je nakratko samostan kamo se povukao na vatikanskom brežuljku kako bi automobilom otišao u Castel Gandolfo, poznat po svježem zraku, gdje je ranije provodio gotovo svako ljeto svojega papinstva.

Papa emeritus, danas 86-godišnjak, prošetao se prekrasnim parkom iznad jezera Albano na jugoistočnim brežuljcima Rima, s molitvenikom u ruci. Potom je kao veliki ljubitelj glazbe prisustvovao malom klavirskom recitalu te se kasnije vratio u Vatikan.

Taj izlet izvan Rima pokazuje da se Benedikt XVI. osjeća dobro, usprkos umoru s obzirom na njegove godine.

Papa Franjo odlučio je ne ljetovati u Castel Gandolfu, ali ga je ipak dosad dva puta posjetio te je tamo predvodio i svetu misu na blagdan Velike Gospe.

Izvor: Laudato/Hina

Razgovor s Tatianom Cameron Tajči

Svi je poznajemo kao slatku djevojku u narančastoj haljinici, no ona je puno više od toga. U svojoj skromnosti napustila je svo blještavilo i sav glamur koji joj je donio njezin zvjezdani status i započela jedan novi život – život ispunjen Ljubavlju. Tajči je čula da ju Bog zove i hrabro mu se odazvala, a svoje je svjedočanstvo spremno podijelila s nama i – oduševila nas.

Vratimo se na početak, u Vaše djetinjstvo i ranu mladost, početke karijere - tamo gdje Tajčina priča počinje. Bili ste zvijezda, svi su mislili da imate sve i da je Vaš život idealan, ali to je samo naizgled bilo tako, nešto je nedostajalo, zar ne?

Ja sam bila odgajana u komunističko vrijeme. Moja majka je iz velike vjerske obitelji, međutim, meni je vjera oduvijek bila strana. U školi smo učili da je vjera nešto rezervirano za one koji su neobrazovani, za one koji ne znaju bolje... Tako da sam osjećala odbojnost i strah prema vjeri, ali od malena sam imala neki osjećaj da me netko čuje. Sada znam da je to Bog, ali tada sam prihvatila taj sistem, nisam imala potrebu nešto tražiti jer sam imala glazbu, jer je kod kuće bilo sve u redu... Kada si okružen samo svjetovnim ciljevima i motivacijama, onda ne možeš izgraditi sebe i naučiti se cijeniti, pogotovo je to slučaj kod djevojaka. Bila sam odlikašica i bavila se glazbom, ali nisam znala svoju vrijednost, nisam znala da je moj život nešto sveto, da moj život nije moj i da ga trebam poštivati. Željela sam voljeti i biti voljena, a nisam znala kako voljeti, nisam znala što je ljubav. Kada sam postala popularna, onda se sve to udeseterostručilo - samoća, izgubljenost - sve se pomnožilo sa sto jer svaki prijatelj je bio tu samo iz koristi, samo zato što sam ja neka velika zvijezda. Tada mi se još više počelo javljati pitanje jesam li ja vrijedna ljubavi samo zato što pjevam, samo zato što sam zvijezda, samo zato što sam postigla neki uspjeh? I što ću biti bez toga - jednom kad ostarim, kad neću više pjevati, ako nisam više lijepa, ako ne stanem u narančastu haljinicu...? Znači li to da neću više biti vrijedna ljubavi? Sva ta pitanja pretvorila su se u strah i osjećala sam se usamljeno, izolirala sam se. Uz to, moj brending i status zvijezde bili su toliko jaki i intenzivni da su u potpunosti zasjenili moj identitet. Niti ja, niti ljudi oko mene više nisu znali tko je Tajči. Svi su me vidjeli kao nešto izvanjsko i ja sam se počela gubiti. I muzika je postala nešto komercijalizirano, nešto što me uništavalo umjesto da me približi k Bogu. Počela sam osjećati kao da lažem - bila sam na pozornicama, tisuće mladih ljudi me gledalo, mislili bi da ja imam sve: glamur, super haljine, šminku... Ali samo ja sam znala kako je meni. Kada oni odu kući, ja odem sama, skinem šminku i plačem, cijelu noć plačem jer se bojim. Počela sam osjećati kao da sve te ljude vodim u nekakvu laž... Nisam mogla niti htjela tako živjeti.

Kako ste u toj krizi identiteta, u toj samoći i traženjima napokon uspjeli pronaći Boga, a potom i sebe?

U jednom momentu me prijateljica iz srednje škole pitala bih li otišla s njom kod dominikanaca na jedan susret mladih – tek toliko da upoznam neke nove prijatelje. Moja prva reakcija je bila: „Ma ne, nisam ja za to!“ Pitala sam se kako će oni mene gledati jer nisam bila odgajanja vjernički, nisam ništa znala... Ipak sam odlučila otići s njom jedan petak i tamo sam našla jednu grupicu ljudi koja je bila totalno drukčija od svih koje sam ja do tada poznavala. Na moj 21. rođendan dominikanci su me zamolili da pjevam „Krist na žalu“. Ja sam se u međuvremenu uključila u njihov zbor, tamo bih se sakrila i pjevala. Htjela sam pjevati, ali taj strah koji čovjek osjeća kada ne poznaje Boga me mučio, no željela sam to i rekla sam: “Hajde, pjevat ću!“ Kada sam počela pjevati i kada sam došla do dijela: „Ti trebaš dlanove moje, moga srca ražaren plamen i kaplje znoja, samoću moju“ - kada sam izgovorila tu samoću, odjednom sam počela plakati. Kao da sam izašla iz svoga tijela i kao da mi je duša lebdjela, ja sam jednostavno izašla iz sebe i otvorila se Bogu. Slušala sam samu sebe i pitala se: „O, Bože, zar si pozvao mene? Mene? Baš mene?“ I shvatila sam da me On čuje, on želi čuti moju pjesmu. Ono što sam osjetila kao mala djevojčica, da me netko čuje dok pjevam, tada je postalo stvarnost - On me čuo i zove me. Zove mene! U tom trenutku jednostavno nije bilo drugog odgovora, nego idem. Jer u tom trenutku sam osjetila onu ljubav koju nikad prije nisam poznavala niti sam mislila da postoji. U tom trenutku sam shvatila da je On jedini koji od mene ne očekuje niti šminku, niti narančastu haljinicu, niti uspjeh, niti punu dvoranu fanova, niti dobre ocjene, sve ono što misliš da moraš imati u životu da bi bio voljen. Bog kaže: „Ne, ja te volim, ne moraš ništa, samo mi se predaj.“ I kada sam to osjetila u tom trenutku, nisam to mogla pustiti. Odmah sam znala da želim živjeti u toj ljubavi.

Ali zasigurno nije bilo lako spakirati kofere i otići na drugi kraj svijeta? To nije lako ni kada si anonimna osoba, a kamoli kada si Tajči... Neki bi rekli da je to bila hrabrost, a neki bi to nazvali ludošću. Kako iz današnje perspektive gledate na taj korak koji ste učinili?

Pa ja nisam baš imala izbora, bila sam toliko očajna. Znala sam da je to moj spas, da ću ja tu ponovno oživjeti. Bila sam tužna i sama, ali u vjeri moraš skočiti, a On će te dočekati, On zna što je dolje. Istina, nije bilo nimalo lako. Trebala sam otići, trebala sam spakirati kofere, trebala sam producentima reći da odlazim, trebala sam roditeljima reći da napuštam izvrsnu karijeru koja je i njima pomogla. Rat je počeo, nisam željela ići pred rat. Rekla sam samoj sebi: „Želim ostati ovdje, dati što mogu!“ Ali nisam mogla ništa, nakon zadnje uzbune u Zagrebu sam otišla. Nekako sam skupila snagu, našla sam jednu školu u New Yorku pa sam objasnila i publici i menadžerima da se idem školovati i da ću se vratiti. Mislila sam se se vratiti, ali trebao mi je taj odmak da naučim nešto, da nađem sebe i da počnem živjeti sasvim drukčijim životom. U New Yorku sam upisala muzičku akademiju i tamo sam se povezala s franjevcima i osvojio me taj franjevački duh. Sve sam ostavila, došla sam u New York s par stotina dolara, prijatelj mi je platio prvih deset dana hotela i dalje sam se morala snaći. Ali to oslobođenje koje sam osjetila, ta spoznaja da kada se osloniš na Boga nećeš propasti – to je neprocjenjivo. Bog će ti uvijek otvoriti neka vrata i imat ćeš način da zaradiš, da te netko nahrani, da ti netko da krov nad glavom... S franjevcima sam stvarno učila, oni su me učili svojim djelima, učila sam gledajući ih kako se ponašaju prema ljudima, odriču se svojih planova... Jednom smo fra Svetozar i ja bili na putu i on me upitao: „Tajči, što si ti sebi isplanirala za sljedećih pet godina?“ Ja velim: „O, za pet godina ja ću imati audicije, bit ću na Broadwayu...“ A fra Svetozar veli: „Odlično, a sad ti to sve lijepo baci kroz prozor!“ A bili smo na nekih deset tisuća metara. I ja velim: „Zašto? Vi ne vjerujete da ja to mogu?“ „Ne“, veli on meni,“ baci jer ono što Bog ima za tebe isplanirano je deset puta bolje i ljepše od tvog najboljeg plana!“ I to je bila najbolja lekcija koju mi je netko mogao dati. To mi je i vodilja u životu - treba puno raditi, biti marljiv, znati kuda ideš i planirati dobro, ali moraš pustiti, moraš biti stalno otvoren i spreman prepoznati znak koji ti Bog daje da tu uđeš, da ti se tu otvore vrata i da pustiš ona koja su zatvorena jer On ih je zatvorio. Treba imati povjerenja da te čeka nešto bolje i ljepše.

Bog Vam je u Americi otvorio i vrata ljubavi iza kojih se nalazio Vaš suprug Matthew. Čime vas je osvojio?

Ja sam Matthewa dosta dugo odbijala jer sam imala listu kakav treba biti idealan muškarac, a on mi po listi nije štimao. Međutim, kada sam se trebala seliti, pozvala sam sve udvarače da mi pomognu slagati kutije i nositi stvari. Došao je Matthew i još jedan, ali Matthew je ostao, a ovog drugog je poslao doma. Dok sam ja tako slagala veš, on je posložio cijelu kuhinju. I onda sam ja pomislila: „Hmmm... to nije bilo na listi, ali možda sam mogla to staviti - pazi - muško u kuhinji!“ I tako smo mi počeli pričati. On je bio iz vjerničke obitelji, živio je predbračnu čistoću, nikad nije propustio nedjeljnu misu, molio je krunicu svaki dan... Ja sam odmah rekla: „Čuj, ti nemaš sa mnom što tražiti jer ja imam prošlost, ja sam prošla jako puno, ti trebaš nekoga tko je tebe čekao cijeli život. Što ću ja sada? Dobiti takav dar, takav poklon, takvog čovjeka...?“ Opet sam se osjećala manje vrijednom. To je ono na čemu sam najduže trebala raditi - taj osjećaj manje vrijednosti... No Matthew meni veli: „Gledaj, Tajči, s Bogom nema jučer, nema prošlosti. Ako si ti to njemu predala, mene to ne zanima, mene samo zanima to što si ti danas!“ Ja sam nakon dosta padova i učenja također željela čekati dok ne nađem pravu osobu i bila sam u nekom vakuumu - ni na nebu, ni na zemlji - zato što ljudi poput Matthewa nisu mogli prihvatiti moju prošlost, a ovi drugi nisu mogli prihvatiti moju sadašnjost. Tog trena kada mi je Matthew to rekao, odmah je lista nestala.

Danas imate trojicu sinova. Zajedno radite, zajedno putujete i svjedočite svoju vjeru. Koliko vas to jača kao obitelj?

Ja pjevam, a Matthew je producent, zajedno imamo producentsku kompaniju, zajedno produciramo svaki koncert. Kad sam srela Matthewa, on je bio oduševljen idejom o besplatnim koncertima. Nikad nismo naplaćivali karte, nego smo željeli dati što imamo pa da nam ljudi onda vrate kako misle da mogu. I to nas je oduševilo - mi već 13 godina na taj način radimo, sada ćemo imati tisućiti koncert. Svi su nam rekli da to nije moguće - kad dođu djeca, trebat će to mijenjati, ali i djeca sudjeluju. Ja sam pjevala i dok sam bila trudna i moja se trudnoća na tim koncertima slavila. Danas svi zajedno pjevamo „I do believe“. Djeca shvaćaju življenje vjere i koliko dotiču srca ljudi kojima pjevaju. Proveli smo tih 13 godina na putu, kao obitelj, podijelili smo taj put, radost, vjeru s ljudima, trudili se da ih inspiriramo. Ja sam uvijek kroz sve te godine žudila za time da i moja glazba i moje iskustvo pomognu nekoj djevojci koja je bila u strahu kao i ja... Tako da smo se sve više počeli širiti u svjetovnu glazbu i tržište tako da stvarno dopremo do ljudi kojima treba pomoć.

Rekli se da ste se sami borili s kompleksom manje vrijednosti, imali problem sa samopouzdanjem. To su veliki problemi današnjih mladih, posebno djevojaka. Što biste poručili djevojkama koje se bore s tim kompleksima i koje se još uvijek traže?

Kod mene je to bila glazba i slava, kod nekog mogu biti ocjene i ispiti. Radi se o potrebi da se ti negdje iskažeš zbog očekivanja. Da li su to tvoja očekivanja koja sam sebi zadaš ili su to očekivanja drugih... To su teške stvari. Moraš sam prihvatiti da je to teško. Teško je biti mlad, to su godine u kojima se tražimo, u kojima se forsiramo. To ne znači da si ti zato manje vrijedna ili manje pametna ili manje osviještena. Ja uvijek velim - ako smo svjesni da nas je stvorio Bog u svojoj ljubavi, kako onda mi možemo reći da to nije dobro?! Meni je strašno puno pomogao govor Nelsona Mandele koji kaže da naš najveći strah nije da nismo dovoljno dobri, već da smo i previše snažni. Ja na to gledam kao na molitvu - moraš prihvatiti tu svjetlost koja je u tebi, koju ti Bog daje, i koja je tvoj život, tvoja snaga, sve što ti jesi. Vjeruj u sebe, glavu podigni!

Autor: Valentina Gusić

Izvor: http://pastoralmladih.hr/Fokus/Razgovori/Vjeruj-u-sebe,-glavu-podigni!.aspx

Organizacijski odbor Susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku raspisao je krajem travnja ove godine natječaj za himnu i logo Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će biti održan u Dubrovniku u travnju 2014. Tijekom natječaja zaprimljena su 74 rada za logo i 14 radova za himnu. Svi radovi proslijeđeni su stručnom žiriju koji je odlučio o rezultatima natječaja, prenosi Informativna katolička agencija.

Nakon zaprimljenih mišljenja članova žirija za himnu se, nažalost, nije moglo odrediti tri najbolja rada. Dok prema mišljenju članova žirija za logo niti jedan od pristiglih radova ne zadovoljava u potpunosti potrebe vizualnog identiteta SHKM Dubrovnik 2014.

S obzirom da se iz objektivnih razloga kasnilo više od mjesec dana s objavom rezultata natječaja, te natječaj nije donio gotovo rješenje, mons. dr. Petar Palić, predsjednik Organizacijskog odbora, poštujući mišljenje stručnoga žirija, donio je sljedeću odluku: "Za natječaj za himnu neće biti podijeljena niti jedna nagrada. Za izradu himne potražit će se pomoć ostalih izvođača duhovne scene u Hrvatskoj.

Za natječaj za logo su podijeljene dvije druge i jedna treća nagrada. Drugu nagradu osvojili su radovi autora Tomislava Hačka i autora Tvrtka Zelića, a treću nagradu rad autorica Lee Đurović Ruso i Maje Čadeš. Cjeloviti vizualni identitet susreta razvit će se u suradnji s 'Dizajnerskim studiom m&m' iz Dubrovnika."

Autor: IKA

Ansambl duhovnog mjuzikla "Život za život" iz Zagreba, koji se počeo prikazivati u ožujku ove godine, nalazi se na duhovno-studijskom putovanju u Poljsku. Njihov je cilj obići mjesta koja su povezana sa životom sv. Maksimilijana Kolbea, poljskog franjevca i svećenika, utemeljitelja "Vojske Bezgrešne" koji je 14. kolovoza 1941. godine ubijen u koncentracijskom logoru Auschwitz, prenosi Informativna katolička agencija.

Tijekom protekloga vikenda boravili su u Niepokalanowu, gradu Bezgrešne što ga je godine 1927. u središnjoj Poljskoj počeo graditi Kolbe sa svojom subraćom. Uoči dolaska u to duhovno središte, pohodili su Kolbeovu rodnu kuću u Zdunskoj Woli koja danas, u muzejskom obliku, čuva uspomene na njegovo rođenje godine 1894., djetinjstvo i obitelj, te Pabianice, gradić u kojem je Kolbe 1907. doživio Gospino viđenje dviju kruna – bijele i crvene, simbole čistoće i mučeništva. To hodočašće četrdesetak članova zbora sastavljenog od mladih iz više zagrebačkih župa koriste i za promociju pjesama iz mjuzikla koje pjevaju u poljskim crkvama.

Producent mjuzikla fra Ivan Bradarić istaknuo je nakanu takvog rada s mladima. "Mladi pokazuju i zanimanje, ali i strahopoštovanje prema sv. Maksimilijanu Kolbeu kojega su upoznavali i kroz knjigu i kroz pjesme. A sada su mu još bliži u njegovoj rodnoj zemlji, Poljskoj, u kojoj je stvarao i stvarno dao život za Život", istaknuo je fra Ivan u razgovoru za Hrvatski katolički radio i naglašava koliko je važno duhovno ulagati u mlade. "Cijeli projekt nije upitan, jer je okupio mlade koji žele kroz primjere svetaca upoznavati ono što nam Crkva nudi. Osjeća se njihova duhovna glad i radoznalost da steknu nešto novo i nešto više. Premda će mnogi reći da je teško s mladima, ali iskustvo nam govori da kada im se ponudi nešto kvalitetno, projekt u kojem potpuno zauzeto i oni mogu sudjelovati, onda odaziv nije upitan. Odaziv sudionika i zainteresiranih za mjuzikl zaista nas je ugodno iznenadio."

Zbor mjuzikla "Život za život", nakon što su posjetili i Varšavu, ovoga tjedna pohodi i mjesta vezana uz Ivana Pavla II. - Čenstohovu, Krakov i Wadovice te na kraju i koncentracijski logor Auschwitz u kojem je mučeničkom smrću umro sv. Maksimilijan Kolbe.

Autor: IKA

Bruce McComb kaže da život duguje svom župniku Jonathanu Goertzu iz župe sv. Timothyja u američkoj saveznoj državi Virginiji. 60-ogodišnji McComb bio je teško bolestan i očajnički mu je trebala nova transplantacija bubrega. Na prvoj transplantaciji bubreg mu je darovala supruga, no tijelo je ubrzo odbacilo organ.

U isto vrijeme, 31-ogodišnji otac Goertz istraživao je mogućnost doniranja svog bubrega odgovarajućem primatelju. Javio se u Nacionalni registar živih darivatelja bubrega, nakon čega je prošao potrebna testiranja. Tamo su mu rekli da oko 100.000 Amerikanaca čeka na transplantaciju bubrega i da će sigurno se naći netko kompatibilan. Usput je doznao i za slučaj svoga župljanina.

„Uvijek me se dojmi kad upoznam nekoga tko je u nevolji – bilo tjelesnoj, duhovnoj ili emocionalnoj – te se zapitam mogu li ja pomoći toj osobi“, rekao je svećenik.

„Nakon jedne nedjeljne mise, otac Jonathan mi je prišao i rekao da mi želi dati bubreg. To me oborilo s nogu“, prisjetio se McComb.

Kaže da je četiri godine čekao na novi bubreg, stalno odlazeći na dijalizu. Svi članovi obitelji su se testirali, ali nitko nije bio podudaran.

„Mislim da me Bog doveo u crkvu upravo te nedjelje, na Cvjetnicu, i tamo postavio oca Jonathana ne samo za mog župnika već i za mog idealnog donora. I dalje mi je nevjerojatna činjenica da smo se nas dvojica sreli u tako malom mjestu i da mi je, milošću Božjom, pomogao tjelesno i duhovno“, rekao je McComb.

McComb je operiran ovog lipnja i sve je prošlo u redu.

"Noć prije operacije, otac Jonathan došao je Bruceu udijeliti sakrament bolesničkog pomazanja te je pozvao i mene i našu djecu da mu se pridružimo u molitvi. Bruce se na to potpunu umirio uoči operacije“, prisjeća se supruga Mimi McComb.

„Kao župnik i pastir, mislim da je neodgovorno zanemariti zdravlje i potrebe stada. Žrtva je pravi aspekt života svakog kršćanina. Svi smo pozvani na prave, značajne, teške, ponekad i bolne žrtve", zaključio je otac Goertz.

Izvor: Laudato/CNS

Ako ste ovih dana prolazili pokraj Milenijskog križa u Velikoj Gorici, možda ste primijetili da jednog križa nema. Naime, s obje strane križa s raspetim Isusom, nalazi se po još jedan križ, a sada onaj lijevi nedostaje.

Vlč. Vlado Razum, župnik župe Navještenja Blažene Djevice Marije pojašnjava da je s vremenom došlo do truljenja drveta u podnožju križa, pa je s autorom, akademskim kiparom Mladenom Mikulinom, i tvrtkom Gradel koja je bila zadužena za njegovo postavljanje, dogovoreno da se križ privremeno makne te da se zamijeni vertikala.

Inače, Milenijski križ je podignut 2002. godine u znak zahvale Kristu i Djevici Mariji što su čuvali Veliku Goricu od ratnih razaranja u Domovinskom ratu. Na upit zašto je drugi bočno križ nakošen – vlč. Razum objašnjava da se radi o simbolici. “Razbojnik koji je bio razapet zdesna Kristu se pokajao i „okrenuo“ Bogu, te je s toga njegov križ nagnut prema Isusovom. S druge strane, križ kojeg obnavljamo, bio je nagnut od Krista, jer je na njemu bio razapet razbojnik koji Isusa nije prihvatio – kaže vlč. Razum.

Izvor: City Portal

Načelnik Ivan Klarin danas je primio dosadašnjeg betinskog župnika don Jakišu Dominikovića, koji je od sutrašnjeg dana raspoređen u novu župu – Primošten Burnji. Razgovaralo se o izuzetno dobroj suradnji između Općine Tisno i betinskog župnog ureda za vrijeme gotovo desetogodišnjeg boravka velečasnog Dominikovića u Betini. Velečasni se zahvalio načelniku Klarinu i Općini Tisno na velikoj potpori tijekom obnove crkve Sv. Frane. Načelnik je poželio don Jakiši puno sreće i uspjeha u novoj službi te mu poklonio sliku crkve Sv. Konštancija kao uspomenu na boravak na području Općine Tisno.

Izvor: http://www.tisno.hr/Default.aspx?sifraStranica=1108

"Ja sada hodam normalno kao svaka druga žena. Normalno pričam bez tremora glave, nema mucanja. Ja sada normalno govorim. Prije sam Boga molila da mi pomogne,tražila sam odgovore. Ja sada hodam fenomenalno, ne mogu biti nenasmijana. Toliko je emocija u meni, do sada nedoživljenog. Moja mama je plakala, suprug, sinovi..."
Portal grad-bjelovar.com jučer je izvijestio o čudesnom ozdravljenju za vrijeme duhovne obnove koju je povodom Antunova u bjelovarskoj Župi sv. Antuna Padovanskog vodio fra Zvjezdan Linić. Očevici kažu da su nakon misnog slavlja brojni vjernici ostali zaprepašteni kada su vidjeli ženu, do tada, oboljelu od multiple skleroze kako je nakon tri godine ustala iz kolica, prohodala, zaplesala i počela razgovjetno govoriti i svjedočiti okupljenima o tome što joj se upravo dogodilo. Prisutni su pljeskali i radovali se zajedno s gospođom Elizabetom, koja do tada nije mogla samostalno stajati niti hodati.

O svom ozdravljenju za portal grad-bjelovar.com rekla je slijedeće:

"Od prvog mjeseca ove godine moje se stanje definitivno pogoršalo. Bila sam u fazama kada nisam mogla napraviti pet koraka bez držanja, nisam iz kuće mogla izaći bez kolica. Išla sam kod fra Zvjezdana Linića s velikom vjerom, išla sam sa žarom, uistinu željom. Dio njegove propovijedi kao da se ticao mene, baš kao da se oslovljava na moj život. U biti, ja sam ušla u crkvu sa svojim grubim kretnjama tijela koje ne mogu kontrolirati, niti folirati, niti ne imati. Osim mog žara molitve, gledajući u raspelo, kad je fra Zvjezdan stao na podij i počeo držati misu, događala se u meni ta vjera i nekako nemogućnost da razdvojim ruke. Ruke sam sklopila i nisu se dale razdvojiti. Dok je fra Zvjezdan nabrajao bolesti prilikom molitve za ozdravljenje, događalo mi se kao da netko s mojom glavom ide lijevo desno ili gore dolje. Kada je spomenuo multiplu sklerozu, kao da mi je neka nježna sila pomaknula lijevu nogu i spustila je dolje. Moja mama, onako uplakana, pitala me je hoću li da mi podigne nogu, a ja nisam mogla ni progovoriti, bila sam s Isusom i paterovim riječima. Ja sada hodam normalno kao svaka druga žena. Normalno pričam bez tremora glave, nema mucanja. Ja sada normalno govorim. Prije sam Boga molila da mi pomogne,tražila sam odgovore. Ja sada hodam fenomenalno, ne mogu biti nenasmijana. Toliko je emocija u meni, do sada nedoživljenog. Moja mama je plakala, suprug, sinovi... Želim ponovno svom mužu biti žena, svojoj djeci majka, unuku baka... želim voziti bicikl. Znala su mi djeca reći: Mama tebe kao da nema. To je bilo strašno. Uvijek sam govorila da ću pobijediti tu svoju bolest, moja vjera se proslavila kroz tu bolest. Zvala sam bolničku ljekarnu i rekla da ne želim injekcije! Ja sam sada uistinu druga osoba! Želim sve pretrage dokumentirati, a tada ću otići u Tabor i pjevati! Vjera čini čuda. Želim biti Isusova i ići za njim, da pratim njegove putove i pratim njegov karakter. Uistinu sam sretna i bit će mi zadovoljstvo ako moje svjedočanstvo u drugima probudi vjeru.“

Danas je u redakciju Dnevno.hr pristigao meil čitatelja koji je bio u službi svirača za vrijeme duhovne obnove. Ovaj vjernik svjedoči o dirljivoj radosti sudionika ali i to da je fra Zvjezdan djelovao dosta umorno, čak je morao na 5 minuta prekinuti propovijed jer mu je bilo slabo, pa zaključuje: stvarno je potrebno pojačati molitve za njega!

Izvor: http://www.dnevno.hr/vjera/svjedocanstva/89038-cudo-u-bjelovaru-na-duhovnoj-obnovi-fra-zvjezdana-linica-zena-potpuno-ozdravila-od-multiple-skleroze.html?fb_action_ids=10151657243934795&fb_action_types=og.likes&fb_source=other_multiline&action_object_map=%7B%2210151657243934795%22%3A640248496002565%7D&action_type_map=%7B%2210151657243934795%22%3A%22og.likes%22%7D&action_ref_map

Najmanje 58 kršćanskih crkava, škola i domova opljačkano je ili uništeno u trodnevnom valu nasilja u Egiptu.

Pripadnici radikalne islamističke skupine Muslimanska braća i pristaše bivšeg egipatskog predsjednika Mursija proglasili su petak, 16. kolovoza, „Danom gnjeva“ te pozvali na masovne prosvjede zbog nedavnih brutalnih akcija egipatskih oružanih snaga. U sukobima prosvjednika i vojske stradalo je više od 600 Egipćana, a na posebnom udaru našli su se egipatski kršćani koji su stali na stranu vojske i policije.

Prema izvješćima svjetskih medija, kršćani u Egiptu doživljavaju pravi teror, a sa minareta mnogih džamija koje pripadaju Muslimanskoj braći odjekuju pozivi na rušenje kršćanskih objekata. U posljednja tri dana uništeno je 49 kršćanskih crkava i samostana, te 9 kršćanskih objekata. Listu uništenih objekata možete pronaći na linku.

” Žao mi je što to moram reći, ali neće biti lako pronaći postići dogovor, budući da Muslimanska braća kao i ostale egipatske stranke ne ulažu dovoljno napora u traženju političkog rješenja. Narod želi mir u Egiptu, dok istovremeno mala skupina širi nasilje i teror i u najmanjim egipatskim mjestima”, izjavio je u razgovoru za Radio Vatikan glasnogovornik katoličkih biskupa u Egiptu o. Rafiq Greiche, te dodao kako su riječi pape Franje s posljednjeg Angelusa u Egiptu dočekane s velikim oduševljenjem i nadom.

“Katolici, pravoslavci, muslimani – svi, odmah su prenijeli Papine riječi u svim novinama i na svim internetskim portalima kao da su iščekivali što će Papa izjaviti. Papinu blizinu osobito su osjetili katolički vjernici: da moli za njih, te da želi učvrstiti njihovu nadu”, rekao je o. Greiche.

Kršćani koji čine 10% egipatskog stanovništva već godinama trpe različite oblike diskriminacije, a od dolaska radikalnih islamista na vlast 2012. godine, tisuće pripadnika kršćanske manjine napustilo je Egipat.

Izvor: M.V. Bitno net

Tradicionalno hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije u hrvatsko nacionalno marijansko svetište Majke Božje Bistričke ove će se godine održati u subotu i nedjelju, 7. i 8. rujna.

Za mlade koji će u subotu, 7. rujna krenuti u Mariju Bistricu bit će organiziran poseban hodočasnički vlak koji će krenuti u 7.20 sati s Glavnog kolodvora u Zagrebu prema Konjščini. Zaustavit će se i na postajama: Vrapče, Gajnice, Zaprešić i Zabok gdje će se priključiti skupine s većim brojem prijavljenih mladih. Za mlade Karlovačkog područja bit će organiziran prijevoz autobusima do Konjščine. Mladi koji neće putovati vlakom i skupine mladih iz različitih dijelova Nadbiskupije okupit će se u 9.15 sati u Konjščini odakle će se planinarskim putevima krenuti prema Mariji Bistrici. Oko podneva će mladi imati euharistijsko slavlje u kapelici u Vinskom Vrhu. Stoga pozivamo sve mlade koji u Mariju Bistricu dolaze u vlastitom aranžmanu, da se pridruže misnom slavlju u Vinskom Vrhu.

Bogat program

U poslijepodnevnim satima mladi se okupljaju u šatoru u crkvi na otvorenom gdje ih očekuje bogat program uz katehezu prožet pjesmama te mogućnošću za ispovijed. Ove će godine katehezu mladima održati zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić. U večernjim satima slijedi put svjetla po bistričkoj kalvariji, predstava koju pripremaju mladi, a dugački dan završava klanjanjem u bazilici.

U nedjelju mladi sudjeluju u programu zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba, animiraju pobožnost križnog puta te sudjeluju na svečanoj misi.

Prijave i uplate

Zbog velikog broja mladih koji se očekuju na ovom hodočašću potrebno je da župa Uredu prijavi točan broj mladih najkasnije do petka, 30. kolovoza kako bismo se pobrinuli za smještaj koji će biti organiziran u školi i šatorima. Voditelji mladih su dužni ispuniti tablicu za prijavu i poslati je elektroničkom poštom u Ured za pastoral mladih (mladi@zg-nadbiskupija.hr). Cijena hodočašća po osobi iznosi 70 kuna. Uplatu će voditelji izvršiti u ponedjeljak, 1. rujna i utorak, 2. rujna od 9 do 16 u Uredu za pastoral mladih (Branjugova 1). Mladi se za hodočašće prijavljuju isključivo u svojim župama kod svojih animatora mladih. Donja dobna granica za sudjelovanje u hodočašću je 16 godina.

Redari

Kao i svake godine do sada, postoji velika potreba za mladim volonterima i redarima koji će svim mladim hodočasnicima biti na pomoći, održavati red tijekom hodočasničkog pješačkog puta, procesije, u prostorijama za smještaj... Pozivamo stoga sve koji žele na taj način sudjelovati u hodočašću da ispune prijavni listić za redara i pošalju ga na e-mail: mladi@zg-nadbiskupija.hr.


Program hodočašća:

subota, 7. rujna
7.20 – polazak hodočasničkog vlaka s Glavnog kolodvora prema Konjščini
9.15 – hodočasnički put kreće iz Konjščine prema Mariji Bistrici
12.00 – euharistijsko slavlje
13.30 – dolazak u Mariju Bistricu, smještaj u školi i šatorima
16.00 – početak programa
15.30 – kateheza zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića (prilika za ispovijed)
17.30 – doček hodočasnika grada Zagreba
20.00 – služba svjetla
21.15 – predstava
22.30 – klanjanje pred Presvetim

nedjelja, 8. rujna
9.00 – križni put
11.00 – misno slavlje s hodočasnicima iz Zagreba
14.00 – polazak prema Konjščini
16.15 – polazak hodočasničkog vlaka prema Zagrebu

Ansambl duhovnog mjuzikla "Život za život" iz Zagreba, koji se počeo prikazivati u ožujku ove godine, nalazi se na duhovno-studijskom putovanju u Poljsku. Njihov je cilj obići mjesta koja su povezana sa životom sv. Maksimilijana Kolbea, poljskog franjevca i svećenika, utemeljitelja "Vojske Bezgrešne" koji je 14. kolovoza 1941. godine mučenički ubijen u koncentracijskom logoru Auschwitz.

Proteklog vikenda boravili su u Niepokalanowu, gradu Bezgrešne što ga je 1927. godine u središnjoj Poljskoj počeo graditi Kolbe sa svojom subraćom. Uoči dolaska u ovo duhovno središte, pohodili su Kolbeovu rodnu kuću u Zdunskoj Woli koja danas, u muzejskom obliku, čuva uspomene na njegovo rođenje 1894. godine, djetinjstvo i obitelj, te Pabianice, gradić u kojem je Kolbe 1907. doživio Gospino viđenje dviju kruna – bijele i crvene, simbole čistoće i mučeništva. Ovo hodočašće četrdesetak članova zbora sastavljenog od mladih iz više zagrebačkih župa koriste i za promociju pjesama iz mjuzikla koje pjevaju u poljskim crkvama.

"Mladi pokazuju i zanimanje, ali i strahopoštovanje prema sv. Maksimilijanu Kolbeu kojeg su upoznavali i kroz knjigu i kroz pjesme. A sada su mu još bliži u njegovoj rodnoj zemlji, Poljskoj, u kojoj je stvarao i stvarno dao život za Život", kaže producent mjuzikla fra Ivan Bradarić i naglašava koliko je važno duhovno ulagati u mlade.

"Cijeli projekt nije upitan, jer je okupio mlade koji žele kroz primjere svetaca upoznavati ono što nam Crkva nudi. Osjeća se njihova duhovna glad i radoznalost da steknu nešto novo i nešto više. Iako će mnogi reći da je teško s mladima, iskustvo nam govori da kada im se ponudi nešto kvalitetno, projekt u kojem potpuno zauzeto i oni mogu sudjelovati, onda odaziv nije upitan. Odaziv sudionika i zainteresiranih za mjuzikl zaista nas je ugodno iznenadio", napomenuo je fra Ivan.

Osim mladića i djevojaka, u mjuzikl "Život za život" uključena je i obitelj Bardun – Sanja i Branko, sa svoje dvije kćeri. Sanja kaže da je ovakvo pjevanje duhovne glazbe za sve njih svojevrsno poslanje.

"Pjevanje i glazba – to je naš život. A baviti se duhovnom glazbom, to je nešto što nas pokreće. Naše su kćeri stasale da mogu s nama pjevati i svirati, pa nas raduje što kao obitelj kvalitetno provodimo vrijeme zajedno stvarajući nešto vrijedno. Mjuzikl nas je obogatio tako što smo i mi učili o Maksimilijanu Kolbeu."

Ovo hodočašće Sanja smatra predivnom krunom projekta "Život za život", a kada spontano pjevaju u crkvama u Poljskoj, i sami ponovno prolaze snagu Kolbeovog mučeništva i svjedočanstva.

"Tekstovi imaju dubinu i život sveca. Pjesme se moraju pjevati srcem, jer drugi način ne bi mogao prenijeti Kolbeovu poruku", zaključuje Sanja.

Niepokalanow je poput gradića, smješten sat vremena od Varšave. Radi se o samostanskom kompleksu koji je nazvan Gradom Bezgrešne i koji je u Maksimilijanovo vrijeme imao i do 800 redovnika. Danas ih je ovdje 140. Maksimilijan je u Niepokalanovu pokrenuo tiskaru, 1938. godine osnovao i radio postaju koja i danas djeluje. Osim časopisa "Vitez Bezgrešne" jedno vrijeme tiskao je i katolički dnevnik, a zadivljuje kako se u vrijeme uoči Drugoga svjetskog rata radilo o milijunskoj nakladi. Maksimilijanu je na srcu bio apostolat putem medija. Uz samostanski kompleks u kojem se čuva radna i spavaća soba sv. Maksimilijana, braća franjevci su podigli monumentalnu baziliku u čast Bezgrešne.

Zbor mjuzikla "Život za život", nakon što su posjetili i Varšavu, pohodit će i mjesta vezana uz Ivana Pavla II. - Czestohowu, Krakow i Wadowice, te na kraju i koncentracijski logor Auschwitz u kojem je mučeničkom smrću umro sv. Maksimilijan Kolbe.

Izvor: Laudato/Tanja Popec

Akademski kipar Tomislav Ostoja darovao je Gradu Zagrebu zbirku svojih umjetničkih radova i stan od 130 četvornih metara u Opatičkoj ulici, a darovnicu je potpisao u Gradskoj upravi u nazočnosti gradonačelnika Milana Bandića i Biserke Rauter Plančić, ravnateljice Moderne galerije koja će, u suradnji s Gradom, brinuti o toj donaciji.

Riječ je o 336 umjetnikovih skulptura, slika i crteža i to od kiparovih početnih radova do recentnih djela. Na javnim prostorima širom Hrvatske postavljeno je 19 njegovih skulptura i spomenika, od čega ih je sedam u Zagrebu.

To je, među ostalim, spomenik Silviju Strahimiru Kranjčeviću, Zdenac mladosti na Ciglenici, skulputra na ŠRC Mladost, spomenik Alojziju Stepincu.

Ostoja je u svom stanu, u neposrednoj blizini Kamenitih vrata, kojeg je darovao Zagrebu, postavio ambijentalnu izložbu s pregledom svojih ostvarenja od početnih do najnovijih radova u bakru, čeliku, željezu, bronci, kamenu.

Izvor: Laudato/Hina

Jaga Stojak iz Knina zaposlenica Opće bolnice 'Hrvatski ponos' u Kninu preko noći je ušla u hrvatske medije i postala simbolom borbe protiv abortusa. Ova kninska primalja doduše u medije nije dospjela svojoj voljom, na taj čin bila je primorana zbog nepravde koja joj je nanesena. Za svoju hrabrost skromna primalja dobila je pohvale od biskupa, a spominjala se ovih dana često i u političkim krugovima.

Jaga Stojak iz Knina zaposlenica Opće bolnice 'Hrvatski ponos' u Kninu preko noći je ušla u hrvatske medije i postala simbolom borbe protiv abortusa. Ova kninska primalja doduše u medije nije dospjela svojoj voljom, na taj čin bila je primorana zbog nepravde koja joj je nanesena. Za svoju hrabrost skromna primalja dobila je pohvale od biskupa, a spominjala se ovih dana često i u političkim krugovima. No, cijela ta priča za nju nije nimalo ugodna zbog otkaza koji je dobila nakon što je odbila asistirati pri zahtjevima namjernog prekida trudnoće, donosi Dnevno.hr.

Stojak je odbijala odrađivati pobačaje pozivajući se na svoja vjerska uvjerenja, odnosno na priziv savjesti. U obrazloženju pismenog otkaza kojega je poštar donio na njezina vrata stoji doslovno da je 'odbila prisustvovati zahvatu jer da se to kosi s njezinim vjerskim uvjerenjima'.

Jagine muke počinju koncem 2010. godine kada na odjel dolazi doktorica Mira Hemerich. S njezinim dolaskom počeli su se obavljati namjerni prekidi trudnoće u čemu je liječnici asistirala glavna sestra Monika Grgić. 'Govorili su mi da i ja moramo sudjelovati u tome jer je to dio posla', kaže Stojak. Osim toga, liječnica je, kako nam govori Stojak, zahtijevala da svi koji ne žele izvoditi abortuse to stave na papir, potpišu i argumentiraju. Nakon što je ona to učinila, uslijedio je mobing. 'Na radnom mjestu neprestano sam trpjela pritisak, dobivala otkaze, a prijetilo mi se i otkazom', priča uznemirena Jaga.

Probleme je Jaga imala i s glavnom sestrom bolnice te kod ravnatelja Olivera Ojdanića. 'Prisiljavali su me da moram raditi nešto što ne želim i govorili mi kako primalje nemaju pravo na priziv savjesti', kaže Stojak. Uz to što je nad njom vršen mobing izostavljana je iz smjenskog rada koji je dodatno plaćen, a podmetane su joj nestručnosti i pogreške prilikom obavljanja posla.

Ove godine u ožujku Jaga je dobila pismeno upozorenje pred otkaz u kojemu se pored optužaba za nestručnost i pogreške u obavljanju posla kao razlog navodi i odbijanje asistencije pri zahvatu namjernog prekida trudnoće. U istom obrazloženju stoji da primalje nemaju pravo pozivati se na vjerničku savjest.

'Otišla sam k ravnatelju i rekla da ja ne želim to raditi, ali on me doslovno istjerao kao pseto iz ureda'. Budući da od svoga stava nije odustajala, primalja u srpnju dobiva otkaz koji je potpisala tek imenovana sanacijska upraviteljica bolnice Antonela Karačić koja s Jagom uopće nije imala kontakta.

'Osjećam se grozno, zbog cijele situacije morala sam uzeti bolovanje', ističe Stojak. Uz to nadodaje kako je na posao vraćena jer joj je žalba prihvaćena. Niti nakon brojnih šikaniranja i neugodnosti koje je pretrpjela na radnom mjestu ova primalja ne boji se povratka na posao. 'Nije me strah, volim svoj posao, ali potreban mi je odmor', pojasnila je Stojak.

Također tvrdi da joj je drago što je uspjela dokazati ono u što je od početka vjerovala. 'Primalja je dužna štititi dijete od začeća do rođenja', tumači Stojak u nadi da će se situacija promijeniti. Sve se, kako nam objašnjava, slomilo preko njezinih leđa, ali radi toga joj nije žao jer ne želi da se to niti jednoj njezinoj kolegici ponovi.

Jaga se u razgovoru zahvalila i svima koji su joj u teškim danima davali potporu, a najveću potporu ova primalja dobivala je od Crkve.

Njezino ime postalo je sinonim za hrabrost, odlučnost i borbu, a jedna primalja smogla je hrabrosti izboriti se ne samo za sebe nego i za sve svoje kolegice. Vodila je Jaga tešku bitku, bitku protiv sustava i zakona i svima je jasno dala do znanja da se zalaže za život pod svaku cijenu. Šteta je samo što u Lijepoj našoj ne postoji više ovako odvažnih ljudi koji su spremni ići do kraja u borbi za prava, i to ne samo svoja nego i tuđa.

Izvor: Dnevno.hr i laudato

U produženom vikendu, od petka 21. lipnja do utorka 25. lipnja, posjetili smo Ramu.Vlatko je bio glavni inicijator putovanja pa i voditelj ovog neobičnog izleta kojem se pridružilo tridesetak članova i prijatelja Zajednice, sudionika svih uzrasta.
Putovanje je započelo u kasnim večernjim satima petka, a završilo u utorak u večernjim satima. U periodu od četiri dana dogodilo se toliko susreta u okviru planiranih sadržaja, a još više u neplaniranim situacijama koje nam je Gospodin slao ususret kao svoj blagoslov. Čitav susret u odmaku od nekoliko dana izgleda kao jedan veliki san. Posjetili smo Ramu, prostor između planina Raduše, Ljubuše, Vrana, Čvrsnice, obronaka Bitovnje i Zeca. Stanovnici ovog prostora - Ramljaci - naseljeni su uz gornji tok rijeke Rame, danas Ramskog jezera, u plodnoj ramskoj dolini pod imenom Gornja Rama (župe Rama-Šćit i Rumboci), u naseljima od planine Kolivrata do Zec planine uokvirenima u Srednju Ramu (župe Prozor i Uzdol). Posebnost ovog prostora nije samo u njegovu imenu ili geo¬graf¬skom izgledu, nego još više u povijesnoj sudbini njegovih stanovnika koja ih je na svoj način pokušavala lomiti i sebi prilagoditi. Mnogi su stoga morali otići nekamo u nepovrat, u iseljeništvo, u potragu za boljim i sigurnijim životom. No, bez obzira gdje su, mogu biti ponosni na svoj kraj. Vidjeli smo samostan na Šćitu i etnografski muzej kraj samostana, Blidinje, Prozor, Uzdol i proštenje sv. Ivana Krstitelja, planinarili nad Ramskim jezerom, imali katehezu na grobu Dive Grabovčeve, učili o tornjacima i u Masnoj Luci vidjeli jednu od lijepših crkvi franjevaca, palili svitnjak (krijes u čast svetom Ivanu), susretali s ljudima, učili o bogatoj povijesti, molili i slavili Gospodina u igri i pjesmi. U povratku razgledali smo Jajce i stali u svetištu svetog Ivana u Podmilačju. U trenucima odmora od bogatog sadržaja okupali smo se u jezeru, igrali odbojku na pijesku, boćali,razgovarali…
Posebno je lijepo bilo sresti ljude koji su nas već drugi dan prepoznavali svugdje gdje smo se pojavili. Sreli smo i drage prijatelje, obitelj Joze Glibe iz Uzdola, nekadašnjih sudionika i voditelja Planinarskih križnih putova. U zajedništvu tih dana međusobno smo se bolje upoznali, približili jedni drugima. Bilo nam je žao što s nama nisu neki „stalni“ članovi Zajednice, ali zato smo i kovali planove još ponekad pokazati im ovaj prelijep kraj kojeg smo posjetili.

Izvor: http://www.ekosspiritus.hr/index.php/posljednje_objavljeno/610

Sa posljednjim danima ljeta, dok se svi vraćaju sa godišnjih odmora, dovršavaju se i pripreme za 52. planinarski križni put. Pohod će krenuti iz župe Uzvišenja sv. Križa u Kerestincu prema župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Rakov Potoku. Noćenje će biti u Klinča Selima, a misa subote navečer u tamošnjoj župnoj crkvi sv. Josipa Radnika. Nedjeljni hod će biti preko vinorodnih okićkih brežuljaka župe Okićka Sveta Marija i završiti u starom prošteništu i župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Novom Selu Okićkom.
Rezervirajte već sada vikend 12. i 13. listopada!
Neće vam biti žao!

Udolina Veliki Lom u najmlađem hrvatskom nacionalnom parku Sjeverni Velebit neraskidivo je vezana s planinarskim društvom Sv. Patrika. Iako je zbog birokratskih zavrzlama i strogih državnih pravila dozvolu za kampiranje sve teže dobiti, upornost organizatora je i ove godine urodila plodom. Aniti i Tomislavu možemo zahvaliti što je tridesetak članova i ove godine, od 15. – 21. srpnja, uzišlo u neke više sfere. I tu ne mislimo samo na nadmorsku visinu. Planina je mjesto za sebe. Uvijek je bila.
Veliki broj sudionika kampa su bili povratnici. Nekada se zapitamo zašto je sve manje onih koji se odvaže po prvi put doći slušati kako jecaju planine… Ostatak vremena smo jednostavno sebično zahvalni što smo među onima koji su jednom bili hrabri spakirati zimsku odjeću u srpnju i otići tamo kamo na kraju stižu samo odabrani. Živjeti iznad 1200m, pod suncem, vjetrom i kišom, uz vatru otvorenog ognjišta i dobre ljude… puno bolje od toga ne može.
Bogatstvo našem boravku u najljepšim katedralama koje čine velebitske šume, livade i stijenje ove godine su podarila dvojica svećenika: vlč. Florijan i p. Marko. Nekih godina boravimo u kampu bez svećenika – tada vjeroučitelji brinu o duhovnim sadržajima i svi svjedoče da su to lijepi trenuci vjerskog rasta. Lijepi, ali ne mogu se usporediti sa svakodnevnim euharistijama koje smo imali ove godine. I svaki kamen postaje oltar, svaki cvijet koji raste oltarni ukras, a Gospodin koji dolazi da spasi nas više je nego dobrodošao. Prepreke u obliku televizora, interneta, automobila, buke i žurbe jednostavno nestaju. Doslovno nestaju. I on dolazi da spasi nas. Vidjeli smo ga.
Lijepo vrijeme omogućilo je i kvalitetne planinarske sadržaje. I nije to samo popeti se na vrh da bi se s njega spustili. To je i odlučnost, hrabrost i tvrdoglavost. Znatiželja. Prisjećanje. Iskušavanje vlastitih ograničenja. Stvaranje uspomena za neku daleku budućnost kada će noge postati preteške da se fizički penju prema vrhuncima… jer neke prizore, kada ih vidiš, nećeš zaboraviti do kraja života. Oko planinarskog doma na Zavižanu bili smo na Balinovcu i Velikom Zavižanu, obišli Botanički vrt i Vučjak. I lajao je na nas pas imenom Medo i navodno nas iz gustiša gledala lisica koja služi kao kućni ljubimac Ani koja kuha kavu kada nakon nekoliko dana svi zaboravimo kako se točno pali plinska peć... Kapelica na Zavižanu ove godine bila je mjesto jedne euharistije, jedne (uspješne) prosidbe i bezbrojnih molitava upućenih tamo gdje vjerujemo da nas netko sluša. Nikada nisam vidjela toliko krunica u rukama kao ove godine. Netko je prokomentirao: „Ovo su ljudi koji bez riječi svjedoče svoju vjeru.“ I zaista jesu.
Iznad izvora na Štirovači odšetali smo na prekrasan vrh Šatorina koji je svojim travnatim zaršetkom nešto posve drugačije od onoga na što smo navikli na Velebitu. Stijene su nas čekale na i oko Premužićeve staze. Kukovi za prave hajduke i nikoga više i Gromovača s koje su nas potjerali – gromovi. Ne bi išli na Gromovaču da smo znali za gromove. Ali jutro u kampu je bilo sunčano. Uspon iz Škrbine Drage, drag malo kome, bio je i te kako praćem vrućinom. Kao da se odnikuda pojavio crni oblak iz kojega je zagrmilo. „To je na moru“, mudrovali smo. I mudrujući, ubrzanim korakom krenuli se spuštati niz stijene. Jer more i nije toliko daleko kada si na Velebitu, a nitko ne želi biti na Gromovači dok se čuju gromovi. A tamo, vrlo blizu, nalazi se planinarsko sklonište Rossijeva koliba. O kako je bio mudar taj Rossi dok ju je gradio! A kako smo tek mi bili mudri kada smo, nekoliko godina za redom, sudjelovali u njenoj obnovi! Taj dan, dok smo, praćeni prvim kapima krupne kiše, ulijetali pod siguran krov, zaboravili smo koliko je bilo teško nositi građu i materijal, spuštati šutu i otpad. Zaboravili smo bol u koljenima i leđima. Sjećat ćemo se samo sreće sjediti pod limenim krovom u kamenoj kućici dok vani kiša prelazi u tuču i vjetar koji šiba sve koji se nađu van skloništa. A mi smo bili unutra. Sreća beskrajna. I kada je oluja prošla i kada smo se počeli spuštati prema kampu, dugo se topio led oko nas, po šumama i dragama. Led se topio, a zahvalnost je rasla. Hvala.
Nakon nekoliko godina stanke, zbog događaja o kojem je pisano u nekoj od priča o prijašnjim kampovima, opet smo bili i na Velikom Raincu. Još je puno veći u našim očima. Još ne možemo naći najkraći put do gore. Još se na taj uspon odlučuju samo odabrani i još su puni priča na povratku. Neću vam govoriti o tom Raincu, brdu koje je gorjelo. Dođite i vidite.
Kao i cijeli Velebit. Dođite i vidite. Mi planinari ga gledamo izvana. Dijeliti smo kamp sa špiljarima koji su spremali ekspediciju Lukina jama 2013. koji ga gledaju iznutra. A netko od gore još to vidi sve. Trudimo se živjeti tako da mu se svidi što će vidjeti. Mi smo ljudi kršćani. Jeste li to znali?

Izvor: http://www.ekosspiritus.hr/index.php/projekti/611

Svjetska prvakinja u skoku s motkom, jedna od najpopularnijih sportašica u Rusiji, rekla je da poštuje svačiji izbor, ali ne i promoviranje homoseksualizma.

Svjetska prvakinja u skoku s motkom Ruskinja Jelena Isinbajeva dala je potporu zakonima nedavno donesenim u njezinoj zemlji koji zabranjuju promoviranje homoseksualizma mlađima od 18 godina i rekla kako oni odražavaju raspoloženje među njezinim sunarodnjacima.

Nedavno doneseni zakon izazvao je bijes među pojedinim krugovima na zapadu, pa su neki pozvali i na bojkot Zimskih olimpijskih igara koji se trebaju održati u Sočiju iduće godine. Isinbajeva je pojasnila svoje stavove.

- Svatko može sudjelovati na Igrama, naravno, svatko se može natjecati. Ali, ako promoviraju svoje seksualne odnose na ulici to neće biti dobro jer smo jednostavno protiv toga. Mi smo protiv promoviranja homoseksualnosti, ali naravno nismo protiv izbora svake pojedine osobe. To je njihov život, njihov izbor i njihovi osjećaji, ali mi smo protiv promocije i to podržavam – rekla je Isinbajeva i dodala:

- Mi smo Rusi. Možda smo drugačiji od ostalih Europljana. Ali, imamo svoje zakone koje drugi trebaju poštivati. I ja se slažem s njima.

Isinbajeva je osvojila dva olimpijska zlata, više puta je oborila svjetske rekorde u skoku s motkom za žene, a sada je ponovno postala i svjetska prvakinja u toj disciplini na svjetskom atletskom prvenstvu u Moskvi. Jedna je od najpopularnijih sportašica u Rusiji.

- Uplašeni smo za svoju naciju jer se smatramo normalnim, uobičajenim ljudima. Kod nas muškarci žive sa ženama, a žene s muškarcima. To je nešto što dolazi iz tradicije. Nikada nismo imali takvih problema u Rusiji, a ne želimo ih imati niti u budućnosti – rekla je sportašica.

Ruskinja je kritizirala švedsku skakačicu u vis Emmu Green Tregaro koja se natjecala s noktima obojenim u boje duge, simbola LGBT pokreta. Nazvala je te proteste „uvredljivim za njezinu zemlju“.

- Kada idemo u druge države, mi Rusi ne namećemo svoje zakone, nego poštujemo one koji vrijede u toj državi – komentirala je postupke Šveđanke.

Isinbajeva će, u to nema sumnje, zasigurno izazvati već uobičajene reakcije koje nastaju kada netko o homoseksualizmu progovori drugačije nego establishment. Tako je američki trkač Nick Symmonds, koji je svoju srebrnu medalju na 800 metara posvetio gay zajednici već izjavio kako ne može vjerovati da „obrazovana, mlada žena koja je toliko putovala može biti toliko iza svoga vremena“. Osim što je, dakle, proglašena nazadnom, Isinbajevoj je prigovoreno da se ne ponaša kao što bi svjetska zvijezda trebala.

- Očito nije u dodiru s ostatkom svijeta. Čudim se da je njezin management nije upozorio da bude opreznija u izražavanju svojih stavova – rekla je bivša sedmobojka Denise Lewis, preporučujući, valjda tako, Ruskinji da treba šutjeti o tome što i kako misli ako želi biti „sportska zvijezda“.

J.I. | Bitno.net

Kip Naše Gospe od Krunice iz Fatime putovat će iz Portugala u Vatikan kako bi papa Franjo u povodu proslave Marijanskog dana u listopadu cijeli svijet posvetio zagovoru Bezgrešnom Srcu Marijinom, donosi Rome Reports.

Kip Naše Gospe od Krunice iz Fatime putovat će iz Portugala u Vatikan kako bi papa Franjo u povodu proslave Marijanskog dana u listopadu cijeli svijet posvetio zagovoru Bezgrešnom Srcu Marijinom, donosi Rome Reports.

Na proslavi Marijanskog dana, a koja će se održati 13. listopada u Vatikanu, okupit će se stotine pripadnika vjerskih pokreta i institucija koji su posvećeni Mariji. Misa planirana u sklopu proslave toga dana jedna je od posljednjih glavnih događaja u obilježavanju „Godine vjere“.

Prije svečanog euharistijskog slavlja, planira se bogat program u Vatikanu. Tako će u subotu navečer, 12. listopada, vjernici hodočastiti na grob sv. Petra, a Sveti Otac će u nedjelju, 13. listopada, predvoditi misu na Trgu sv. Petra u Vatikanu na kojoj će biti okupljeno tisuće vjernika.
Kip Gospe Fatimske dolazi u Rim na molbu pape Franje koji od prvog dana svog pontifikata pokazuje veliku pobožnost Majci Mariji.

Kip će iz svetišta u Fatimi biti otpremljen u jutarnjim satima subote, 12. listopada, a bit će vraćen u popodnevnim satima u nedjelju, 13. listopada.

Izvor: Laudato/Rome Reports

"Danas je stigao neočekivani poziv... na moj Halo? dobio sam odgovor: „Ciao Michelle, pri telefonu papa Franjo..." bilo je to jedinstveno uzbuđenje", opisao je Michelle Ferri.

"Ciao Michelle, papa Franjo pri telefonu..." - tim je riječima telefonskim pozivom iz Vatikana papa Franjo iznenadio 40-ogodišnjeg Michellea Ferrija, brata vlasnika nekoliko benzinskih crpki kojeg je prije dva mjeseca ubio njegov zaposlenik. To je užasno pogodilo Michellea čija rana nikako da zacijeli, čak je na Facebooku iskalio svoju bol: „Uvijek sam ti sve oprostio. Ovaj put ne, o Bože, ovaj put ti ne praštam.“

Premda je znao da sad u Vatikanu boravi Papa koji voli normalan život – moramo biti normalni – odgovorio je onima koji su se čudili da ulazi u zrakoplov noseći svoju torbu – Michelle ipak nije očekivao telefonski poziv koji je stigao u srijedu, a o kojem je izvijestio i dnevnik Messaggero.

Sam Michelle, koji je već godinama prikovan za bolnička kolica, oglasio se na svojem Facebook profilu.

"Danas je stigao neočekivani poziv... na moj Halo? dobio sam odgovor: „Ciao Michelle, pri telefonu papa Franjo...“ bilo je to jedinstveno uzbuđenje", opisao je Michelle dodajući: "Papa mi je rekao da je plakao kad je čitao pismo koje sam mu napisao“.

Među brojnim protokolarnim probojima, na koje nas navikava papa Bergoglio, je i izravno telefoniranje, bez posrednika ili tajništva. Tako se ponašao i u Buenos Airesu, a čim je izabran, istu večer, telefonski je nazvao dvije obitelji prijatelja, koje je običavao pohoditi kad je dolazio u Rim. Potom je osobno zvao osobu od koje je kupovao novine da joj kaže kako zbog novoga rimskog zaduženja neće moći dolaziti po svoj omiljeni dnevnik „La Nación“.

Papa je morao uvjeravati Michellea kako nije riječ o nečijoj dosjetki, nego da je doista Papa na drugom kraju telefonske žice. Papa je također nazvao i svojeg stomatologa u Buenos Airesu da zbog više sile otkaže već dogovoreni susret: morao je ostati u Vatikanu. Na poziv je odgovorila liječnikova tajnica, koja u početku nije mogla vjerovati svojim ušima. Papa Franjo osobno je telefonirao prijateljima kao i svećenicima i laicima koji su mu pisali. Tako se putem telefona zahvalio na primljenoj knjizi. Papin razgovor ne najavljuju tajnici: „Moramo biti normalni“ - njegovo je geslo.

Izvor: Laudato/Radio Vatikan

Iza mene je nekoliko prekrasnih dana (tjedan) na Modravama (4 - 11. 08.) Prekrasnim ih je učinilo nekoliko faktora: ambijent koji osobito u rano jutro i u predvečerje "govori" na poseban način; imanje vremena za primjećivanje detalja; divni mladi ljudi čije "ljepote" postaneš posebno svjestan u ovakvim prilikama; duboke ispovijedi ili iskreni razgovori; silna mladenačka kreativnost u izvornom izdanju bez posredovanja tehnike; zauzeti animatori - krhki u svojoj ljudskosti, a jaki u svojem raspoloženju da se stave drugima u službu; kolega svećenik s kojim sam proveo izuzetne su-radničke trenutke; mogućnost da dadneš od sebe ono što ti je Bog stavio na raspolaganje; jutarnje krunice i časoslov sa kolegom bogoslovom ili nekim od mladih koji bi se priključili; nekolicina bogoslova koji su se zatekli u grupi - tako prilagođeni, a toliko svoji; spontane, raspjevane mise; cjelodnevno klanjanje i svjedočki molitveni stav pred Presvetim jednog dijela mladih ... Obično mi stariji, mi svećenici mislimo da smo pozvani davati duhovne vježbe drugima: mladima ili odraslima, a meni su Modrave duhovne vježbe s mladima s naglaskom na "vježbe". Hvala svakom sudioniku za ovo preksrasno iskustvo uz veliku muku i žalost što moji mladi župljani, zbog ovog nesretnog turističkog (materijalističkog) mentaliteta ne mogu doživjeti jedno ovakvo okrepljujuće i inspirativno iskustvo.

Na festivalu duhovne glazbe Marija fest 2013., koji će se održati u nedjelju, 13. listopada 2013., u Molvama, podravskom marijanskom svetištu Majke Božje Molvarske, nastupit će deset izvođača koje su odabrali organizatori.

Na festivalu duhovne glazbe Marija fest 2013., koji će se održati u nedjelju, 13. listopada 2013., u Molvama, podravskom marijanskom svetištu Majke Božje Molvarske, nastupit će deset izvođača koje su odabrali organizatori, a to su::

1. Čedo Antolić i zbor Hrid
2. Apostoli mira
3. VIS Izidor
4. VS Matheus
5. Mihovil
6. VIS Proroci
7. Ivo Šeparović
8. Maja Tadić
9. Davor Terzić
10. Ljubo Vuković i klapa Levanda

Na Marija festu izvest će se 20 skladbi. Svaki će izvođač izvesti po dvije pjesme - jednu novu i neobjavljenu, tematski vezanu uz Blaženu Djevicu Mariju a drugu, već poznatu i objavljenu, po izboru organizatora.

Već četvrtu godinu zaredom, dan uoči samog festivala, organizira se za sve sudionike Festivala glazbeno-duhovni kamp. U subotu, 12. listopada, predavanje će održati legenda hrvatske glazbene scene Čedo Antolić, mladi će sudjelovati na glazbenim radionicama i skladati nove pjesme. a na kraju dana, na svetoj misi i klanjanju, svi će zajedno, zahvaliti Gospodinu za Njegovu Majku, darovane talente i svoje živote.

I to je ujedno molitveni hod i priprema za sam Festival koji će se održati drugoga dana, u nedjelju, 13. listopada. Svetu misu predslavit će varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, a uvodnu skladbu na festivalu izvest će Zbor mladih varaždinske biskupije koji će zajedno sa svim izvođačima i animirati pjevanje na svetoj misi. Voditeljica Festivala je Tanja Popec.

Nakladnik Festivalskog albuma je Laudato koji potpisuje i vizualni identitet Marija festa. Generalni medijski pokrovitelj je Hrvatski katolički radio.

Pokrovitelji Festivala su Varaždinska biskupija i Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, a organizatori su Nacionalni centar Udruge Vojske Bezgrešne, Ured za mlade Varaždinske biskupije, galerija hrvatske sakralne umjetnosti „Laudato“ i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Molve.

Želja je organizatora da Marija fest ostane i dalje festival koji u molitvenom ambijentu okuplja duhovne izvođače te ih spaja da zajedno stvaraju.

Izvor: laudato.hr

“Vjera nas ne ostavlja u prošlosti niti udaljava u budućnost, nego nas vidi prisutne i odgovorne na polju odgoja, kulture, zdravstva, zakonodavstva, politike, gospodarstva. Svojim kršćanskim svjedočenjem ne želimo biti opozicija društvenoj stvarnosti, nego je obogatiti temeljnim ljudskim i evanđeoskim vrjednotama: općeg dobra, dostojanstva čovjeka i obrane života, ne samo na početku i kraju, nego tijekom cijelog hodočasničkog puta ovom zemljom”, poručio je nadbiskup Barišić.

U Svetištu Gospe Sinjske, na slavlje svetkovine Uznesenja blažene Djevice Marije na nebo – Velike Gospe, pod geslom “O Gospe Sinjska, pogledaj i čvrstu vjeru ti nam daj!”, okupilo se više od sto tisuća vjernika iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, i šire. Hodočanici, od kojih su neki pješačili i po nekoliko sati, u svetište su počeli pristizati u ranim jutarnjim satima pa im je već od 3 sata na raspolaganju za sakrament pomirenja bilo oko 50 svećenika. Prvu misu u 4 sata predvodio je sinjski župnik fra Ante Bilokapić. Potom su mise slavljene svakih pola sata, sve do 9.30 kada je slavljenje zvona i sviranje fanfara označilo da iz Gospina svetišta kreće svečani ophod -tradicionalna procesija gradskim ulicama sa slikom čudotvorne Gospe Sinjske. Staru Gospinu sliku, okićenu zlatom, dragim kamenjem te brojnim zavjetnim darovima nosili su alkarski momci u starim odorama, a uz njih u procesiji su sudjelovali i bogoslovi, redovnice, alkari, djevojke u narodnim nošnjama, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, hrvatske vojske, MUP-a, braniteljskih udruga, majke, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbenici, djelatnice Caritasa župe Sinj, poduzetnici, medicinsko osoblje, različite crkvene i civilne udruge te puk grada Sinja i cijele Cetinske krajine. Tekstove za razmišljanja za vrijeme procesije na temu “Otajstva svjetla – Svrni svete oči blage” priredila je s. Judita Čovo, a čitali su ih fra Stipe Šušnjara, fra Antonio Mravak i Helena Balajić.

Euharistijsko slavlje, kao i svečani ophod, predvodio je mons. Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski, u koncelebraciji s provincijalom fra Joško Kodžoman, sinjskim gvardijanom fra Petarom Klapežom, župnikom Gospe Sinjske fra Antom Bilokapićem, dekanom Cetinskog dekanata don Stipom Ljubasom, provincijalom iz Foggie (Puglia) fra Giuseppeom Pomiriem i još 25 svećenika.

U homiliji nadbiskup je podsjetio na Marijin pohod Elizabeti. Marija dolazi bez poziva jer je Elizabeti potrebna pomoć. Danas, drugi pored nas znaju ostati sami u svojoj potrebi, a često smo i mi u potrebni, no ostajemo zaboravljeni i prepušteni sami sebi. “Zahvaća nas mentalitet u kojemu se sve rjeđe kuca na vrata bližnjih, a još manje ide u pohode potrebnima. Ako se to i dogodi, obično kucamo radi sebe i svojih potreba. U opasnosti smo da postanemo zatvoreni, sebični i proračunati, izolirani pojedinci, a sve manje osobe sa sviješću pripadnosti zajednici”, kazao je nadbiskup te nadodao kako se u takvom mentalitetu gubi kultura zajedništva, solidarnosti i suživota te kako poremećeni odnosi rađaju strah i nepovjerenje, a bližnji nam postaje sredstvo za naše potrebe. Teško drugoga uvažavamo i prihvaćamo kao cjelovitu osobu, no, rado se poslužimo bližnjim, ovisno o tome tko je, što je i koliko od njega imamo koristi. „Sami bez drugih ne možemo živjeti ni biti sretni. Isus Krist nas upućuje na bližnjega, ne da nas osiromaši i ponizi, već obogati i usreći. Ako u svojoj sebičnosti zaobilazimo bližnjega, doista se krećemo lažnim i zavodljivim putem, putem udaljavanja od Boga i od čovjeka, pa i od samih sebe”, istaknuo je nadbiskup te nadodao kako je još veća opasnost ako nam taj put postane navika te tako, polako i neprimjetno, ono neljudsko postaje prihvatljivo, neprirodno prirodno, a nenormalno normalno. Ljudi se s pravom trebaju upitati imamo li još uvijek kriterija po kojima možemo razlikovati zlo i dobro, zid i vrata, smrt i život? Imamo li ih mi kršćani, i jesmo li i koliko smo uključeni u život svog naroda? Nadbiskup smatra da ne bismo bili ljudi, a još manje vjernici, kada bismo ostali indiferentni i neutralni prema pojavama i događajima u našem društvu jer Krist nas poziva i šalje u našu stvarnost biti sol zemlje i svjetlo svijeta, poštujući i uvažavajući druge i drugačije. Upravo zbog toga je kršćanima strana svaka homofobija, strah i prezir čovjeka jer „Krist, ljubitelj čovjeka, sa svojim čovjekoljubljem, utemeljuje i brani dostojanstvo svake ljudske osobe, bez obzira na naciju, jezik, kulturu, vjeru, spol, subjektivnu orijentaciju”, no moramo priznati da ponekada nismo svjesni svoga dostojanstva, a još manje dostojanstva našeg bližnjega. „Vjera nas ne ostavlja u prošlosti niti udaljava u budućnost, nego nas vidi prisutne i odgovorne na polju odgoja, kulture, zdravstva, zakonodavstva, politike, gospodarstva. Svojim kršćanskim svjedočenjem ne želimo biti opozicija društvenoj stvarnosti, nego je obogatiti temeljnim ljudskim i evanđeoskim vrjednotama: općeg dobra, dostojanstva čovjeka i obrane života, ne samo na početku i kraju, nego tijekom cijelog hodočasničkog puta ovom zemljom”, poručio je nadbiskup te izrazio žaljenje što, zbog ostatka ideološke prošlosti, kršćani kao da su još uvijek za neke opasna i donekle tolerirana društvena hereza.

U nastavku homilije nadbiskup je pozdravio Jagu Stojak, primalju Opće bolnice “Hrvatski ponos” u Kninu te joj čestitao na ljudskom i kršćanskom ponosu. “Jaka si, Jago, jer uza sve poteškoće povezuješ vrata vjere i vrata života. Onaj koji vjeruje da s Kristom uskrslim i Marijinim uznesenjem grobna ploča nije zid, već otvorenost budućnosti, ne može po svojoj savjesti dopustiti da majčina utroba postane grob, a prestane biti vrata života”, ukazao je nadbiskup i pojasnio kako sam naziv i profesija primalje govori o primanju na ruke nevinog stvorenja, a ne odbijanje i ubijanje novog života. Zaštitom ljudskoga života gđa. Jaga je dovela sebe i svoju obitelj u nepovoljan društveni položaj. No, kolike su Jage u odgoju, zakonodavstvu, kulturi i zdravstvu, pa i u strankama sputane u svojoj ljudskosti, ugrožene u savjesti, zarobljene u slobodi? „Nitko sam sebi nije dao vjere, kao što nitko sam sebi nije dao život. Život i vjeru primamo od drugoga i drugima ih predajemo. Bog ne želi biti samo na periferiji našeg života i na granicama naših mogućnosti, već želi biti stožer našega smisla, naših patnji i nadanja života”, kazao je nadbiskup te majkama i očevima poručio kako su i oni mali, ali važan stožer u životnoj igri i odgoju svoje djece. Bez roditeljskog ljudskog i kršćanskog svjedočenja, oni gube svoje središte, uporište, usmjerenje, a svi smo na gubitku ako nam Bog, početak i smisao našega života, Stožer svega stvorenoga, postane suvišan, opasan, staromodan i nazadan. “Majko Marijo, Vrata nebeska, uznesena na nebo, vezu neba i zemlje! Evo nas danas k tebi. Kucamo na vrata tvog doma u svetištu Gospe Sinjske. Ohrabri nas, Majko, u našim poteškoćama i strahovima, u nadi i solidarnosti s bližnjima. Gospe Sinjska, Majko naša, učenice i učiteljice vjere, budi s nama i u ovom zahtjevnom vremenu našega naroda i Domovine. Uči nas povezivati vrata vjere i vrata života, kako bismo svi mi tvoji hodočasnici nakon ovoga zemaljskog puta, prispjeli u istu nebesku slavu tvoga uznesenja”, zaključio je nadbiskup svoju homiliju.

Na kraju misnog slavlja, na kojem je pjevao Zbor Svetišta pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić, hodočasnicima se obratio gvardijan i upravitelj svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Petar Klapež koji je zahvalio svima koji su sudjelovali u svečansti.
Proslava svetkovine u sinjskom svetištu završit će svečanom večernjom misom na Trgu dr. F. Tuđmana u 18 sati koju će predvoditi provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman. Slavlje će u Sinju potrajati još nekoliko dana. Tako je u petak, 16. kolovoza, misa zahvalnica je na Gospinu Gradu u 7 sati, a u nedjelju, 18. kolovoza, u samostanskom dvorištu u 18 sati s posvetom djece Gospi Sinjskoj. (ika/bitno.net)

“Kao uvjerena ljevičarka i lezbijska profesorica posve sam prezirala kršćane. A onda sam sama postala kršćankom.” Tako počinje svoje napeto svjedočenje Rosaria Champagne Butterfield, obraćenica.

Ona o tome priča u blogu naslovljenom ‘Bez Boga sve je besmisleno’. Isusovo joj je ime uvijek zastajalo u grlu i kadšto se zagrcnula, čak je pokušavala razumjeti ga pa i one koji su se na to ime pozivali, ali istodobno ona ih je mrzila ili sažalijevala.

Inače je Butterfield bila na najboljem putu da postane profesorica engleskoga i za pitanja o istraživanju o ženskim pravima kao strastvena pristalica Freuda, Hegela, Marxa i Darwina. Izvorna lezbijska profesorica htjela je istražiti i politiku mržnje prema homoseksualcima. Da bih to mogla, priznaje profesorica, morala sam pročitati jednu knjigu, koju su, prema mojem umovanju, mnogi odbacili, a riječ je Bibliji. Tražeći nekog bibličara koji bi me podupro u mojim istraživanjima, da bih bolje napadala, dobila sam pismo jednoga pastora koji me je stavio pred ozbiljna pitanja. Najprije nisam znala što bih s tim, a onda sam se susrela s tim pastorom koji je pokazivao veliko razumijevanje za moje teškoće.

Postupno je Biblija postajala moje svagdanje jelo, pjevala sam psalme, ali još mi je trebalo mnogo hrabrosti da se oslobodim lezbijske veze, dok se konačno nisam udala za čovjeka s kojim doista dijelim sve. Odonda nemam drugog razloga za život nego svjedočiti o svojem susretu s Kristom i Božjom Riječju. (rv/bitno.net)

Svečanim euharistijskim slavljem, kojeg je u zajedništvu sa svećenicima i okupljenim vjernicima predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, proslavljena je u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije.

1. Na današnju se svetkovinu diljem naše Domovine, diljem svijeta, hrvatski katolici rado okupljaju na slavlja, osobito u marijanskim svetištima. Mnoštvo hodočasnika u radosti slavi Boga i zahvaljuje Blaženoj Djevici Mariji. Onaj tko traži razloge, pitajući hodočasnike zašto odlaze na put, zašto se odriču udobnosti i prihvaćaju napore hodočašća, dobiva odgovore koji u najdubljemu sloju očituju vjeru. Jednako se tako ne može previdjeti da je očitovanje vjerničkoga stava iznimno snažno upravo u marijanskim svetištima, jer se u njima na blizak način spajaju sve značajke ljudskoga života koji izvire iz Boga i kojemu je cilj zajedništvo s njime. U proslavi Uznesenja Marijina u nebo osjećamo radost te cjeline koja je vidljiva svjetlom vjere, koja nam je darovana.

Braćo i sestre u vjeri, u ovom trenutku među nama živo osjećamo duhovnu prisutnost Presvete Bogorodice Marije. To je majčinska, bliska prisutnost. Marija je Isusa pratila na njegovom zemaljskom putu. Ona je, kako kaže Drugi vatikanski koncil, »koračala naprijed u hodu vjere te je svoju sjedinjenost sa Sinom vjerno održala sve do križa« (LG 58). A pošto je dovršila tijek zemaljskoga života, tijelom i dušom je bila uznesena u nebesku slavu. U Godini vjere želimo se ugledati na Mariju putnicu koja slijedi Isusa Krista i predhodi svima nama na putu vjere.

U ovoj smo Godini vjere u tome smislu primili dragocjeni papin dokument, encikliku Lumen fidei – Svjetlo vjere. Već i sam tijek njezina nastanka pobuđuje pozornost, jer ju je započeo pisati papa Benedikt XVI., a dovršio papa Franjo, koji ju je i objavio na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla, 29. lipnja 2013. godine. Taj slijed i povezanost otkriva ljepotu vjere koja se naviješta i nastoji prenijeti iz naraštaja u naraštaj, a ujedno Crkvu trajno upućuje na istinu da živi od vjere, da smo svi mi vjernici, u bilo kojoj službi i poslanju, nošeni istom snagom u raznim vremenima i okolnostima. Naime, Petrov je nasljednik jučer, danas i sutra, i uvijek, pozvan učvršćivati svoju braću i sestre u vjeri, u onome blagu vjere što ga Bog daje svakom čovjeku kao svjetlo na njegovu putu.

Braćo i sestre, rado vas potičem da sami, u obiteljima, osobito s mladima, u župnim i drugim zajednicama, pročitate što je sadržano u tome papinom pismu koje se bavi ključnim pitanjem ljudskoga života – vjerom.

2. Enciklika Lumen fidei – Svjetlo vjere podijeljena je u četiri dijela u kojima se lijepo oslikava stvarnost naše vjere. Kao voditeljicu pred sobom možemo imati Blaženu Djevicu Mariju, koja je blažena što povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina (usp. Lk 1, 45). Osjećamo da nas Ona, proslavljena u nebu, prati na našim putovima kroz nejasnoće i teškoće. Moleći njezin zagovor molimo da nam budu vidljiviji tragovi njezine vjere, po kojoj je Bog započeo djelo Utjelovljenja i Otkupljenja; po kojoj je ljudska slabost postala novom snagom. Njezina nam vjera govori o susretu i Božjoj blizini, da bismo lakše razumjeli i živjeli dane i godine u otajstvu Crkve, Kristova tijela i njegove ljubavi u svijetu.

Sabrani u svetištu Majke Božje Bistričke, kao i drugi vjernici na drugim mjestima, mi živimo iskustvo svoje vjere, ali ujedno smo i znak te vjere, duboko utkane u ljudsku zbilju, u naš narod i hrvatsku kulturu. Premda se vjera danas više nego prije podvrgava raznim propitivanjima koja dolaze iz onoga mentaliteta koji životne sigurnosti želi svesti na suženo poimanje racionalnoga i znanstvenoga, oslanjajući se na tehnološke pomake (usp. Benedikt XVI., Porta fidei), kao Crkva znamo da vjera ponire u dubine istine. I to danas svjedočimo.

3. Gledajući nas okupljene, u molitvi i pjesmi, u hodu i blizini; promatrajući naše geste kojima izražavamo zahvalu i preporuke, prinošenje i zavjete, ljudi koji nemaju vjere mogu se pitati zašto to činimo; odakle nam ta potreba i koja je svrha; u kakvome su suodnosu suvremena pitanja i ovo naše slavlje.

Svjesni smo da živimo u Europi, u tzv. zapadnoj civilizaciji, odnosno u onome dijelu svijeta koji je prvi osjetio pogubne posljedice sekularizma. Danas u slojevitim okolnostima gospodarskih i društvenih poteškoća jasnije vidimo da su one plod moralnih stranputica koje su u svojoj jezgri kriza vjere. Istina je i to da je slabost vjere usko vezana uz oslabljenost razumskoga pristupa, te se s raznih strana pokušava nametnuti dojam kako je čovjeku uskraćen put do istine; kako do nje ne može doprijeti.

Marijanska svetišta, i mi u njima, očituju da je za pristup punini stvarnosti potrebno svjetlo vjere, jer onaj tko vjeruje istinski razumije i vidi stvarnost u njezinome dubljem smislu. Čuli smo riječi iz Knjige Otkrivenja: otvori se hram Božji na nebu; pokaza se Kovčeg saveza; pokaza se veliko znamenje na nebu: Žena zaodjenuta suncem; i pokaza se drugo znamenje na nebu – Zmaj velik; začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!«. Darom vjere vidljivi su i čujni znakovi koji ne pripadaju zemaljskomu, nego pomažu razumjeti zbilju na našemu hodočašću zemljom.

Kao što piše papa Franjo, vjera je sposobna osvijetliti sav ljudski život i postojanje (usp. LF, 4). To je moguće jer vjera se ne može svesti na privatnost (usp. LF, 22); ona nije tek neko subjektivno mišljenje, niti se ograničuje na neku skupinu ljudi. Ona je oblik spoznaje i razumijevanja istine, osobito istine o posvemašnjoj Božjoj ljubavi koja se tiče temeljnoga iskustva svakoga čovjeka. Vjera je usko povezana s ljubavlju. Tako smijemo reći da tamo gdje je u krizi istina, gdje se ona relativizira, postoji dublja kriza ljubavi, jer je zanemarena važnost vjere. Taj nam put otvara oči, da vidimo gdje se rađaju naše tjeskobe; odakle zabrinutost, nezadovoljstvo i narušeni odnosi; da bismo dali više mjesta vjeri.

4. Današnja svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije u nebo osobito je povezana s četvrtim dijelom Enciklike koja osvjetljava povezanost vjere i općega dobra. Vjera se ne tiče samo onostranosti, nego je uvijek konkretna zauzetost. Vjera s pogledom prema vječnosti ljude ne ostavlja nepokretnima. To potvrđuju tolika djela kršćanske ljubavi i skrbi za potrebne; taj je trag moguće slijediti u najuzvišenijim umjetničkim djelima i dosezima ljudskoga duha.

Zapravo, povijest pokazuje da vjernici svaku zemaljsku stvarnost promatraju u svjetlu vjere. Nema niti jednoga iskustva, događaja i doživljaja koji se ne može gledati u svjetlu vjere. A s druge strane: kako bi se samo odgovornije i poniznije postupalo, donosilo odluke, ophodilo s drugima, kada bi se mislilo na vječnost. Jer, ako se zakloni i oslabi, ili – što je najgore – pokuša ugasiti svjetlo vjere i savjesti, tada mrak obuzima prostore odnosa među ljudima, u obiteljima, među skupinama, ali i među narodima i državama, unoseći nemir i nepravde.

Uznesenje Bogorodice ostvarenje je čežnje za novim svijetom koji nam je darovan Kristovim uskrsnućem. U njoj promatramo ispunjenje vjere i poraz posljednjega Božjeg neprijatelja; rušenje zadnje zaprjeke do radosti zajedništva s Bogom.

5. U prenošenju vjere posebnu ulogu ima obitelj. Papa Franjo kaže: »Tu prije svega mislim na stabilnu zajednicu muškarca i žene u braku. Ta je zajednica plod njihove ljubavi, koja je znak i prisutnost Božje ljubavi, priznavanje i prihvaćanje dobrote spolne različitosti, zbog čega se bračni drugovi mogu združiti u jedno tijelo i sposobni su rađati novi život…

Utemeljeni na toj ljubavi, muškarac i žena mogu jedno drugom obećati uzajamnu ljubav činom koji uključuje cijeli život, i u kojem se zrcale mnogobrojne odlike vjere. Obećati trajnu ljubav može se samo tada kada se otkrije naum koji je veći od vlastitih planova, koji nas podupire i omogućuje nam darivati cjelokupnu budućnost ljubljenoj osobi. Vjera nam isto tako pomaže shvatiti rađanje djece u svoj svojoj dubini i bogastvu, jer pomaže u njima prepoznati ljubav Boga Stvoritelja, koji nam daruje i povjerava misterij nove osobe« (LF, 52), naglašava papa Franjo i objašnjava:

»U obitelji vjera prati sva životna doba, počevši od djetinjstva: djeca se uče uzdati u ljubav svojih roditelja. Zbog toga je toliko važno da roditelji u obitelji njeguju zajedničke izraze vjere, da prate djecu u njihovu rastu u vjeri. Osobito mladi, koji prolaze kroz životno doba koje je tako složeno, bogato i važno za vjeru, moraju osjetiti blizinu, potporu i pozornost obitelji i crkvene zajednice na njihovu putu vjere« (LF, 53), upozorava nas Sveti Otac. Naime, iako je vjera Božji dar, ona traži da bude vidljiva i življena, osobito kod onih koji su pozvani prvi svjedočiti ljubav.

Dragi kršćanski roditelji, u svome plemenitom i zahtjevnom poslanju budite istinski Božji suradnici u usmjeravanju svoje djece prema dobroj budućnosti. Riječima i djelima prenosite temeljne istine o životu i ljudskoj ljubavi. Nasuprot »kulture otpada«, koja relativizira vrijednost ljudskoga života, kako to kaže papa Franjo, roditelji su pozvani svojoj djeci prenositi svijest da život uvijek treba štititi, sve od majčina krila, priznajući ga darom Božjim i jamstvom budućnosti čovječanstva, ali su jednako tako pozvani prenositi svijest o poštivanju starijih, naročito djedova i baka, koji su živi spomen jednoga naroda i koji prenose životnu mudrost (usp. Papinu poruku za brazilski nacionalni tjedan obitelji, kolovoz 2013.).

6. Draga braćo i sestre, posebno nas raduje što taj odgovor Crkve pronalazimo utjelovljen u našim župnim zajednicama, u našim nedjeljnim slavljima, u hodočašćima; u ovome odgovoru vjere koji je i složen i jednostavan. Složen je zbog društvenih okolnosti u kojima živimo; zbog potreba koje osjećamo, a jednostavan zbog kršćanske radosti koja se otvara pred nama.

Sve je to lako moguće provjeriti i danas na našem hodočašću, naročito zbog prisutnosti djece. Dragi roditelji, upravo ovdje ne uskratite svojoj djeci odgovore ljubavi, te tragove svjetla vjere. Dok su uz vas; dok se kreću u svetištu, vodite ih i odgovarajte im srcem, objašnjavajte im slike i prostore, dopustite im znatiželju koja će izazvati i vaša pitanja. Jer onaj odgovor koji prihvate djeca, najbolje je polazište za odgovore na pitanja odraslih. Poučavajte ih da budu privržena Isusovoj Majci i da je poštuju, jer kada osjetite da su vaše ruke preslabe da biste ih nosili i noge nesigurne za hod kroz život, Majčin će ih pogled voditi. A svjetlo vjere upaljeno vašom ljubavlju omogućit će im da ne odustanu i da se, ako zalutaju, mogu vratiti na put radosti.

Roditelji, blagoslovite svoju djecu i uzajamno se prihvatite novom ljubavlju. Supružnici, molite jedni za druge; ispovjedite se i oprostite jedni drugima. U svjetlu neba neka se obnovi sve što je obavijeno nejasnoćama i grijehom. Svjetlo vjere pronalazi nove početke.

Svjetlo vjere potrebno je svakomu od nas, ali ta potreba tiče se i našega naroda, naročito najodgovornijih za život hrvatskoga društva. Za njih često molimo svjetlo Božjega Duha, ali to nas ne oslobađa od naše odgovornosti kao vjernika. U konačnici, o brizi za svjetlo vjere u nama, ovisi i svjetlo na putu Domovine i naroda hrvatskog.

Neka vas sve ovdje prisutne i one koje smo u srcu poveli sa sobom Majka Božja Bistrička blagoslovi i čuva. Ona je – kako pjevamo – »od sunca sjajnija i od zvijezda krasnija«; ona, majka Božjega svjetla zna najbolje sve naše nevolje. Amen.

Bitno.net

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 15. kolovoza 2013.

Draga braćo i sestre, na završetku ovog slavlja obratimo se Djevici Mariji molitvom Anđeo Gospodnji. Marijin put prema nebu započeo je onim “da” izgovorenim u Nazaretu, kao odgovor nebeskom glasniku koji joj je navijestio Božju volju za nju. I zapravo i jest tako: svako “da” Bogu je korak prema nebu, prema vječnom životu. Zato jer ovo želi Gospodin: da sva njegova djeca imaju život u izobilju! Bog nas želi sve uza se, u svojoj kući!

Iz Egipta nažalost dolaze tužne vijesti. Želim zajamčiti svoju molitvu za žrtve i članove njihovih obitelji, za ranjene i za sve koji trpe. Molimo zajedno za mir, dijalog i pomirenje u toj dragoj zemlji i u čitavom svijetu. Marijo, Kraljice mira, moli za nas: kažimo svi: Marijo, Kraljice mira, moli za nas.

Želim podsjetiti na 25. obljetnicu apostolskog pisma Mulieris dignitatem blaženog pape Ivana Pavla II. o dostojanstvu i pozivu žene. Taj dokument je bogat poticajima koji zaslužuju da im se vratimo i produbimo ih; a u pozadini svega je Marijin lik, naime to je pismo izašlo u marijanskoj godini. Ponovimo i mi molitvu koja se nalazi na kraju toga apostolskog pisma (usp. br. 31): da, razmatrajući biblijsko otajstvo žene, zgusnuto u Mariji, sve žene u njoj pronađu same sebe i puninu svoga poziva.

Zahvaljujem svima prisutnima, stanovnicima Castel Gandolfa i hodočasnicima, na poseban način onima iz Gvineje s njihovim biskupom. (na španjolskom) Srdačno pozdravljam učenike pasionističkog Zavoda “Michael Ham” iz Vicente Lópeza u Argentini; kao i mlade glazbenog sastava Zavoda José de Jesús Rebolledo iz meksičkog grada Coatepeca.

Pomolimo se sada svi zajedno Gospi.

Angelus Domini…

Svima želim ugodnu današnju svetkovinu, Gospin dan: ugodan blagdan i dobar tek!

(Ika/Bitno.net)

U Rimu je od 3. do 10. kolovoza održana je 10. jubilarna Karmelijada. Karmelijada je godišnji susret Mladih Karmela BSI iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, karmelskih laika (laikića :-)) i simpatizera Karmela koje okupljaju i vode Sestre Karmelićanke Božanskog Srca Isusova (BSI). Ovogodišnji susret okupilo je 103 karmelska srca iz Zagreba, Hrvatskog Leskovca, Bibinja, Strmca, Splita, Punta, Gabela Polja, Slavonskog Broda, Belice, Požege i Siska. Uz sestre koje su povele mlade s nama je bio i naš duhovno – (avan)turistički vodič karmelićanin o. Dario Tokić. Po želji i daru Božje Providnosti ova jubilarna Karmelijada poklopila se i sa Godinom vjere te je donešena odluka da se održi upravo na izvorima vjere u Rimu. Osobito smo radosni što smo susreli novog papu Franju koji je na Angelusu i pozdravio karmelsku mladež iz Hrvatske!

Obasuti Božjom milošću

Susret je započeo uvodnim programom u zagrebačkom samostanu na Vrhovcu gdje je s. Maja Pavla Bašić uvela mlade u geslo Karmelijade: „U vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene!“ (Gal 2,20). Uz pomoć vrijednih animatora mladi su zatim na kreativan način podijeljeni u male skupine u kojima su se mogli bolje upoznati te izmijeniti razmišljanje o temi i iskustvo vjere. U Rimu su nas obiteljski dočekale i ugostile naše sestre u svom samostanu i hodočasničkom centru Monte Mario, a ključna karika za svu organizaciju i događaje u Rimu bila je s. Dijana Mlinarić. Posjetili smo i sestre u samostanu Rocca di Papa pored Rima koji čuva ostavštinu i uspomenu na utemeljiteljicu bl. Mariju Tereziju od sv. Josipa. Njezinu poruku i značenje boravka u Rimu za naš Karmel BSI prenijela nam je s. Anica Marija Cvitković. Teško je ukratko opisati bogatstvo i ljepotu susreta i svetih mjesta koja smo obilazili i na kojima smo molili u Rimu. Već sam spomen pokreće bujicu dojmova i milosti. Angelus s papom Franjom u srcu Crkve, slavlje Svete mise na grobu bl. Ivana Pavla II., molitva uz relikvije sv. Terezije Avilske, tolike crkve, katakombe i mjesta mučeništva prvih kršćana, ljepota Vječnoga grada, zatim iskustvo pustinje kod Padre Pija u San Giovanni Rotondu samo su dio našeg druženja. Bio je to doista hod vjere kojeg smo produbljivali kroz svakodnevno slavlje Svete mise, simboličan duhovni zadatak dana te euharistijsko klanjanje svake večeri. Naravno, nije nedostajalo niti trenutaka pjesme, igre, kviza i plesa koji također izgrađuju zajedništvo.

Težimo prema pravom Vječnom gradu!

Vjerni pratioc na putu bio je legendarni vodič „faithbook“ pripremljen za tu prigodu. Za kraj jedan poticaj s „profila“: „Hodočasteći u Vječni grad, prolazeći tragovima vjere svetaca i mučenika, neka se i horizonti naših života prošire dalje od ove zemlje – prema Nebu, jer nemamo ovdje trajnoga grada, nego onaj budući tražimo! Svjedoci vjere koji su članovi naših „grupa“ pokazuju nam da Život struji puno dublje ispod kože, ispod svega opipljivog, prolaznog i potrošnog... Iskusili su da je smiraj naših najdubljih čežnji i traženja u Bogu i On je vrijedan svake borbe! Zato nas sveti prijatelji i „događaji“ pozivaju da i mi budemo istinski prijatelji Prijatelja i nikada ne zaboravimo važno: U vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene! (Gal 2,20)

Karmelska mladež u Vječnom gradu

Mladi su podijelili i svoje dojmove s nama pa tako i Antonija iz Zagreba nije mogla sakriti svoje: „Ova 10 Karmelijada meni je prva i baš sam došla na jubilarnu u Godini vjere u Rim! Ne mogu opisat koliko mi je drago što sam dio karmelske ekipe. Na hodočašću mi je bilo prelijepo. Mislim da niti na jednom drugom putovanju ne bi imala tako bogat duhovni sadržaj. Posebno mi je bilo kad nas je papa Franjo pozdravio! Na Svetim stubama smo mogli osjetit barem dio Isusove patnje i muke koji je prošao za nas. U katakombama gdje su toliki sveci mučenici prolili krv da posvjedoče vjeru u Isusa. Kod padre Pija sam osjećala kako je bio veliki svetac i dublje sam ga upoznala preko priča koje smo čuli o njemu. Napisala sam mu i pismo. Svaku večer na Karmelijadi smo završili klanjanjem koje nam je pomoglo da bolje promislimo o svetim mjestima na kojima smo bili i o svome životu. Ova Karmelijada će mi uvijek ostati u srcu i nadam se da ću u životu moći nastaviti primjenjivati sve što sam započela u Rimu!“

Iva iz Bibinja je također prvi puta bila na Karmelijadi i evo što je rekla: „Ovo je bila moja prva Karmelijada i moram priznati da sam na put krenila malo bezvoljna, plašilo me kako će sve to ispasti i hoću li ja moći sve to izdržati. Prvi mi je dan bio najteži. Bila je to moja borba sa svim i svačim. U jednom sam trenu čak i pomislila što je ovo meni trebalo pa mogla sam sjediti ispod bora u hladu, brojiti valove i lizati sladoled. Međutim, Bog je i ovoga puta pokaza koliko je velik. Prvo je klanjanje ostavilo najviše traga na mene. Onako u tišini, predana Isusu, u meni se nešto probudilo. Suze su počele kliziti niz lice. Nisam imala pojma što se događa, pokrila sam glavu rukama da netko ne vidi kako plačem, bilo me sram. Nakon klanjanja, kada sam legla u krevet i počela razmišljati, shvatila sam da je to nešto najljepše što mi se dogodilo, bila sam nekako ispunjena. Nakon toga dana ništa mi više nije bilo teško... Puno smo toga vidjeli i prošlim, ali nekako su mi se najviše svidjele katakombe sv. Kalista, ne samo zbog niske temperature u njima već i zbog same priče o njihovoj namjeni. Isto tako, večernji je program bija jako bogat i zanimljiv. Svaki puta bi se pošteno umorila. Na povratku kući šalila sam se sa svojim prijateljima kako je ovo za mene bio pravi ''ljetni duhovno-kondicijski kamp''. Hvala svima na lijepom druženju i jedva čekam ponovni susret.“

Autor: s. Maja Pavla Bašić

Izvor: http://pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/U-vjeri-zivim.aspx

U Italiji je nedavno prevedena knjiga „Duhovni život djece“ Roberta Colesa, poznatog američkog psihijatra i dobitnika Pulitzerove nagrade za svoja istraživanja upravo na tom području.

Istraživao je od Amerike, Irske, Afrike, Bliskog istoka, katolike, muslimane, Židove u Europi, Indijance u Americi i anketirao barem pet stotina djece.

U knjizi izvodi nekoliko zaključaka: „Djeca su kao hodočasnici postojanja, mladi putnici, i usprkos dobi, svjesni da je život tijek koji ima svoj kraj, ali željni su da mu daju smisao jednako kao i odrasli.“

Tridesetogodišnji trud ovog psihijatra protivi se Freudovu shvaćanju da je vjera tek plod iluzije ili mašte. „Da djeca posjeduju i određenu duhovnost osim vjerskih pitanja, dokazuju i ona djeca koja odrastaju i ateističkim, agnostičkim i zadrto protuvjerskim obiteljima“, piše Coles.

„Djeca se jednostavno zanimaju za Boga, za nadnaravno, za zadnji smisao života, za njegovu svetu stranu, premda im se to nije ponudilo ni katekizmom ni odlaskom u crkvu ili drugu bogomolju“, navodi autor i izdvaja dva primjera dječaka i djevojčice od deset godina.

Dječak se pita o značenju neke iznenadnosti, primjerice kad netko pogine ili kad promatra starost djedovu. Djevojčica se, premda dolazi iz izrazito antiklerikalne obitelji čudi tomu što se u njoj zbiva kad učini nešto dobro, odnosno kad učini nešto nevaljalo. Kad učinim nešto zlo gledam u zvijezde i pitam se ima li nekoga da to vidi što se to u meni zbiva.

Izvor: Laudato/Radio Vatikan

"To je božansko svjetlo. Bog nam je svima dao sunce i svjetlo je za sve. Tkogod to želi, može na ovaj način uštedjeti novac. Ne može vas 'udariti' struja i ništa vas ne stoji“, istaknuo je izumitelj Alfredo Moser.

Svojim izumom Brazilac Alfredo Moser želi osvijetliti svijet. Prije 11 godina ovom se mehaničaru 'upalila lampica' u trenutku nestanka struje te se dosjetio kako da osvijetli svoju kuću uz pomoć plastične boce napunjene vodom i malo izbjeljivača.

Njegov se izum u posljednje dvije godine proširio svijetom, a očekuje se da će ga do sljedeće godine koristiti više od milijun domova.

„Izum se temelji na principu refleksije sunčeve svjetlosti. Plastična boca od dvije litre napuni se vodom i u to se dodaju dva čepa izbjeljivača, kako ne bi nastale zelene alge. Što je čišća boca, to bolje“, objašnjava Moser.

Potom se u krovu izbuši rupa, u koju se ugura grlo i četvrtina boce. Boca se fiksira silikonom, kako ne bi prokišnjavalo.

"Jedan je inženjer došao i izmjerio jačinu svjetla koje je, ovisno o jačini sunca, 40 do 60 Watta“, istaknuo je Moser.

Kaže da je na ideju došao tijekom čestih redukcija struje u Brazilu 2002. kada se sva energija preusmjeravala u tvornice, dok su domovi ostajali bez struje.

"To je božansko svjetlo. Bog nam je svima dao sunce i svjetlo je za sve. Tkogod to želi, može na ovaj način uštedjeti novac. Ne može vas 'udariti' struja i ništa vas ne stoji“, hvali svoj izum Moser.

Svoje lampe u bocama postavio je u nekoliko susjednih kuća i u obližnju trgovinu. Za postavljanje lampi zaradi par dolara, a s obzirom na kuću u kojoj živi i automobil iz 1974., očito je da Moser nije od izuma profitirao. No, ipak vrlo je ponosan na svoje djelo.

"Jedan je čovjek postavio ovakve lampe i za mjesec dana uštedio je na struji dovoljno da kupi osnovne namirnice svom djetetu, koje se tek trebalo roditi. Zamislite to!“, opisuje Moser.

Njegov izum posebno hvali Illac Angelo Diaz, izvršni direktor fondacije 'MyShelter' na Filipinima koja se bavi izgradnjom kuća za siromašne od recikliranih i alternativnih materijala.

"Dobili smo jako puno doniranih boca, ispunili smo ih blatom i tako napravili zidove, druge smo ispunili vodom i napravili prozore i onda smo čuli za izum Alfreda Mosera“, ispričao je Diaz.

Moserove lampe počeli su ugrađivati 2011., a na taj način ljudima je omogućeno i da nešto zarade. Danas na Filipinima te lampe osvjetljavaju više od 140.000 domova.

Ideja je ubrzo prihvaćena i u 15 drugih zemalja od Indije, Bangladeša, Tanzanije, Argentine i Fijija. Neki čak uspijevaju i uzgojiti neke poljoprivredne kulture.

"Alfredo Moser promijenio je živote velikom broju ljudi“, zaključio je Diaz.

Izvor: Laudato/BBC

Papa Franjo primio je u utorak u svojoj rezidenciji u Vatikanu nogometne reprezentativce Italije i Argentine, koji će danas na rimskom Olimpicu odigrati prijateljski susret.

- Hvala vam svim što ste ovdje. Srećom, ovo je prijateljska utakmica, jer u suprotnom ne bih znao za koga bih navijao – rekao je papa Franjo, koji je Argentinac, no ima talijanskih korijena.

Talijanska i argentinska reprezentacija poklonile su papi Franji drvo masline, koje će nakon susreta biti posađeno u vatikanskom vrtu. Dar su mu zajednički poklonili kapetani reprezentacija – Gianluigi Buffon i Lionel Messi.

Messi je s novinarima podijelio kako se osjećao dok je bio u blizini svog starijega sunarodnjaka, novoizabranog Pape.

- Bio je ovo poseban dan. Ponosan sam što sam bio kod Pape, pogotovo zato što je Argentinac. Nogomet me odveo po cijelom svijetu, na nevjerojatna mjesta, ali ovo je bilo nešto posebno i nezaboravno. Odgovoran sam da budem dobar primjer na travnjaku i izvan njega. Najbolji način je učiniti to već sutra kako bi se na pravi način nastavio današnji dan – rekao je Messi.

Izvor: http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/leo-messi-odusevljen-papom-franjom-ovo-je-uistinu-nesto-posebno/

14.08.2013. srijeda - Zadar - župna crkva Sv. Josipa - misa u 20,00 sati nakon mise koncert

15.08.2013. četvrtak - Privlaka - župa Rođenja Bl. Djevice Marije - misa u 11,00 sati, nakon mise koncert

15.08.2013. četvrtak - Vir - misa i koncert

17.08.2013. subota - Novalja - župna crkva - misa u 20,00 sati

18.08.2013. nedjelja - Rab - katedrala - misa u 20,00 sati, nakon mise koncert

Slijedeći, trinaesti tečaj Velikih Ignacijevskih duhovnih vježba u svakodnevnom životu održat će se u Zagrebu, u Palmotićevoj 31 u vremenu od:

14. siječnja 2014. do 17. lipnja 2014.

Zainteresirani polaznici mogu se prijaviti kod p. Slavka Pavina, na slijedeće brojeve telefona:

fiksni telefon: 01/480 3020
mobitel: 091/54 88 423

Prijaviti se možete i na e-mail adresu p. Slavka Pavina: paterpavin(at)gmail.com

Nakon prijave slijedi razgovor s patrom o uvjetima za obavljanje duhovnih vježbi i upis u duhovne vježbe.

Duhovni pomoćnici onima koji se odluče obaviti duhovne vježbe bit će petorica isusovaca i četiri stručne suradnice.

Papa Benedikt XVI ponovio je nekoliko puta da su Ignacijevske duhovne vježbe remek-djelo kršćanske duhovnosti.

Tko god želi, može se obavljajući duhovne vježbe, uvjeriti da je ta papina izjava potpuna istina!

Dobro došli!

p. Slavko Pavin

Izvor: http://www.zkz.hr/index.php/dvs/112-obavijest

Animatorsko ljeto 2013.

Animatorsko ljeto, kao što je već svima poznato, održava se svake godine u Domu svetog Martina na Malom Lošinju. Po dvoje animatora iz različitih župa naše Nadbiskupije prolaze zanimljiv program koji želi na mladima razumljiv i prihvatljiv način prenijeti vrijednosti duhovnog života, crkvenog zajedništva te važnost timskog rada. Tako je uistinu bilo i ove godine.

Nakon prve tri grupe koje su prošle taj lijepi program, došao je 5. kolovoza kada je četvrta grupa krenula za Mali Lošinj. Skupili smo se sa različitih strana naše lijepe Nadbiskupije; iz Duge Rese, Travna, Kustošije, Lukavca, Zlatara, Trnja, Retkovca, Stenjevca, Remeta, Lobora, Marije Bistrice i Stubice. Bio je prisutan i jedan bogoslov iz Siska, tako da je i zajedništvo biskupija bilo ostvareno. Mješovito društvo dragih ljudi otišlo je na prekrasnu avanturu upoznavanja Boga, sebe i svojih bližnjih.

Tema o kojoj smo razmišljali kroz cijeli tjedan je bila molitva. Geslo ovogodišnjeg animatorskog ljeta u skladu s temom je „Neka se moja molitva uzdigne k Tebi!“. Mladi koji su sudjelovali kažu da su oduševljeni programom i ljudima koje su upoznali. Sedam dana zajedništva u vjeri i druženju ostavilo je traga na njima. Naučili su da molitva nije samo Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu iako su one temeljne molitve naše vjere. Naučili su moliti Božanski časoslov, što su to pučke pobožnosti i kršćanska meditacija.

Velika im je čast bila što je prisustvovao i kardinal Josip Bozanić i potaknuo sve sudionike na svjedočenje vjere vlastitim životom u svojim sredinama, u obiteljima, unutar grupe prijatelja i u društvu koje nas okružuje. Uistinu je tako cijeli program potaknuo mlade animatore na razmišljanje o osobnoj molitvi kroz življenje svakodnevnog života i molitvi Crkve, te na zauzetije animiranje mladih u župama oko zajedničkih projekata u idućoj pastoralnoj godini, a uz bogate radionice i nadasve zanimljiv program koji su se održavali uz budno oko sjajnog povjerenika vlč. Ivice Budinšćaka i zalaganje ovotjednih animatora Jurice Gregurića, s. Damjane Barbarić i Josipa Čuliga te svećenika Tomislava Kasića, Ivana Valentića i Nikole Platužića, bilo je i nekoliko lijepih iznenađenja.

„Ovaj svijet ne poznaje riječi kojima se može dočarati ovaj tjedan i ljubav Božja koju smo svi primili.“, sukus je razmišljanja mladih sudionika. Neka svima nama to bude poticaj na svetost života i autentično življenje vjere. Predragi Bože, umnoži nam vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav!

Autor: Josip Čulig

Gotovo 3 mjeseca i oko 26 000 m2 materijala mladim Brazilcima bilo je potrebno da izrade veliku zastavu s likom pape Franje, prenosi Rome Reports.

Stotinjak marljivih ruku iz 72 župa, 18 škola i 11 vjerskih zajednica uložilo je svoj trud i dobre želje u izradi ove jedinstvene zastave s ispisanim porukama za papu Franju. Trojica mladih Brazilaca do ideje su došli promišljajući o tome kako Svetome Ocu prirediti toplu dobrodošlicu.

„Razmišljali smo o tome na koji način impresionirati Papu. Kako je naš rad usko povezan s umjetnošću pomislili smo; Zašto ne bismo napravili veliko umjetničko djelo na kojem možemo predstaviti čitavi svijet, te smo iz tog razloga odlučili uključiti različita mjesta u izradi zastave“, istaknuo je Gabriel jedan od idejnih začetnika projekta.

Nakon puno rada i uloženog truda, mlada ekipa stigla je na brazilsku Copacabanu tijekom trajanja SDM-a kako bi slavili Gospodina u zajedništvu. Alexandre, član dizajnerskog tima govori o kompleksnosti samog projekta.

„Moj je zadatak bio koordinirati umjetnički dio projekta. Kako je cjelokupan dizajn zastave napravljen od manjih komadića, točnije na 5 metara zastave nalazi se 160 malih dijelova, trebalo je paziti da svi dijelovi koje smo slali različitim župama u Rio de Janeiru te okolnim zajednicama dođu u 'jednom komadu'“, istaknuo je Alexandre.

Na svojoj facebook stranici, mladi dizajneri postavili su video u kojem prikazuju službeno predstavljane zastave koje se održalo na poznatom brazilskom nogometnom stadionu Maracana. Mlada ekipa već sada ima dosta planova i ideja za realizaciju, a idući potez im je dostaviti zastavu na pravu adresu – papi Franji u Rim.

Autor: M.A./Rome Reports

Od 2. do 10. kolovoza u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku.

Bio je to petak 2. kolovoza 2013. u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku. U zraku se osjetilo iščekivanje i veliki posao koji slijedi. Mladi koji su došli iz Zagreba, Dugog Sela, Sesveta, Kaštela, Šibenika, Omiša, Pule i Mostara imali su čežnju Dobrotu, Istinu i Ljubav pronaći u sebi. Na tom putu vodio ih je dr. Tomislav Ivančić – istraživač antropološke medicine i utemeljitelj hagioterapije koji je i potakao ovaj susret. Organizator susreta bili su Matična vrhovna uprava Zajednice Molitva i Riječ iz Zagreba i Zajednica Molitva i Riječ – Podružnica Šibenik.

Radost zajedništva

Za ovu priliku smještaj u dvokrevetnim i trokrevetnim sobama s klimom u sklopu Katoličkog školskog centra u Šibeniku bio je vrhunski, a da o hrani u restoranu i ne govorimo. Predivno i za dušu i za tijelo! Nogometna umijeća u gimnastičkoj dvorani bila su zgodna za one koji vole kada je „ljubav okrugla“. Kapelica sv. Mihovila u kojoj su imena svih poginulih branitelja 113. Šibenske brigade HV-a podsjetila je sve na Dan Domovinske zahvalnosti i kako se isplati život dati za drugog. Vidjeti preko 200 maslina u krugu KŠC-a odavalo je duh Maslinskog vrta i suočavanja sa životom i smrti. Radost zajedništva mladih na susretu s Crkvom upotpunili su posjeti šibenskih svećenika i to ravnatelja KŠC-a don Bože Škembera, dugogodišnjeg radnika na njivi Gospodnjoj don Ive Babačića i župnika Bristivice fra Mira Bustruca koji je i predvodio euharistiju u subotu. Jedna od najbitnijih stvari za uspjeh cijelog ovog projekta bila je odlična suradnja s gospodinom Milanom Zaninovićem i gospođom Zoranom Soža, djelatnicima tvrtke Mihovil d.o.o., koji su i omogućili izvrstan smještaj, hranu i logističku potporu.

Susret sa živim Bogom

Pitanje smisla života i dolaska do Isusa bilo je glavno pitanje tih 9 dana zajedničkog života, druženje, kupanja, molitve i razmatranja evanđelja. Vodič cijelom ovom susretu bila je knjiga Susret sa živim Bogom kojoj je autor dr. Ivančić. Ona je proizašla iz prvokršćanskog katekumenata Crkve, a cilj joj je da kršćani postanu nanovo evangelizirani i stvarno živi i zdravi u duhovnom smislu. Izvrsna praktična dvorana Oratorija bila je mjesto gdje se moglo sve to činiti. Skupina od 30-tak mladih svaki dan je imala dva zajednička razmatranja i jedno osobno razmatranje u prirodi, svojoj sobi ili tamo gdje mogu doći do tišine. Sveta misa bila je u 21 sat svaku večer na kojima su gosti bili i drugi Šibenčani koji su željeli čuti Istinu evanđelja.

U petak i subotu mladi su izrekli radost zbog svojih novih spoznaja, odluka, vizija, ozdravljenja duhovnih tegoba, otkrića talenata, življenja života u punini, novog povjerenja u sebe i ljude, ljubavi nad svakom ljubavlju.

Svoje dojmove s ovog susreta mladih poslala nam je sudionica susreta Sanja Božac iz Pule: Na susret mladih krenula sam s ciljem kako se odlučiti za iskorak u slobodu, ući u nju i živjeti je, prihvatiti čitavu sebe, potvrditi poziv hagioterapije i još niz osobnih pitanja... Isus iz Nazareta je rekao da se treba izgubiti život, da bi se dobio Život tj. On, koji je život, istina, ljubav, svjetlo i put moga življenja. Kako da se to dogodi? I tu Istina i Život progovaraju: „Zavoli se i zadivi sebe, imaj povjerenja u Onoga koji te je više puta i na više načina proveo kroz smrt u život. Tako će i sada biti. Ne boj se, samo vjeruj! Nisam li ti rekao, budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?!“ Uzimam to obećanje na koje imam pravo kao dijete Njegovo, kao dijete Kraljevstva Božjega koje primih po sakramentima koje smo tu, sada, u Šibeniku obnovili. Svaki dan sam razmišljala o Riječi, njome se hranila kako bi u meni zaživjela..., a Ona daje Duha Svetoga, u kome vjerujem, mogu i hoću veličanstveno ostvariti život u punini na koji me poziva i obećaje..., ispunja ljubavlju, koja će se, razlivena u mom srcu, prelijevati i biti za druge koji čeznu i vape za njom. To je onda radost! U srcu sam na koncu susreta pjevala: „Idi kaži cijelom svijetu da i slijepi opet gledaju, idi kaži cijelom svijetu da Bog je s nama Tu...“ Sada i uvijek!!! Znam kome sam povjerovala!

Autor: Robert Šimić

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Susret-mladih-u-Sibeniku.aspx

Ove se godine u Dubrovniku, po drugi puta, održao Forum+ - susret mladih katolika iz cijele Hrvatske. Pedeset mladih se okupilo s ciljem informiranja, edukacije, umrežavanja i pokretanja inicijative te su o tome slušali predavanja i raspravljali tijekom 8 dana održavanja Foruma, od 04.08. do 11.08. u organizaciji Studenskog katoličkog centra Split – Skac_St i Studentskog katoličkog centra – SKAC-a.
Forum je prvoga dana, 04.08. svečano otvorio msgr. Mate Uzinić, biskup Dubrovačke biskupije te pozvao mlade da otvore svoja srca jedni drugima, kao što je Dubrovnik otvorio svoje srce njima. Poručio im je: „Bolje se upoznajte, preduvjet je to da možete ujedinjeni promijeniti stvarnost svijeta u kojemu živimo“. Biskup je u natavku programa predvodio svečanu misu i euharistijsko klanjanje u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Za vrijeme trajanja Foruma, predavanja su održali devet domaćih i inozemnih predavača. Edukativni je program započet u ponedjeljak predavanjem Rodrigo Guerra Lopeza iz Meksika na temu „New evangelization: its nature, its challenges“, a predavanje je održao i kollumnist Glasa Slavonije, Ivica Šola, na temu medija u Hrvatskoj. U utorak su o inicijativi „U ime obitelji“ govorili Željka Markić i Lino Zonjić, a poslijepodne mladima je na temu „Teorije i tehnike fotografije“ govorio don Hrvoje Katušić. U srijedu mladima je inicijativu Catholic Voices predstavio njihov član administracije James Newman. U četvrtak predavanje je održala Ivana Marić na temu „Izrada strategije i planiranje projekta“. U petak Forum plus je ugostio Frigide Barjot, suosnivačicu inicijativa „La Manif Pour Tous“ i „Avenir Pour Tous“ u Francuskoj, uz koju je o toj inicijativi progovorio i glasnogovornik inicijative Clement Boriolio. U subotu su mladi imali još dva predavanja; prvo je održao don Domagoj Matošević na temu „Božji poziv na vodstvo“ te pater Ivan Mandurić DI, na temu „Čovjek kao srce projekta“. Osim predavanja, mladi su svaki dan imali i bogat duhovni program- svaki je dan započinjao svetom misom i zajedničkom molitvom, a mladi su kroz cijeli tjedan imali i molitvene večeri koje su predvodili fra Ante Vučković, pater Arek Krasicki, pater Ivan Mandurić, don Marin Lučić te don Hrvoje Katušić.
Kako bi se mladi još bolje upoznali i povezali, u četvrtak poslijepodne organiziran je izlet brodom po elafitskim otocima uz stanjanje na Lopudu, a u petak je organiziran i izlet na Lokrum. Mladi su na taj način dobili priliku u opuštenom i neformalnom okruženju bolje se upoznati, razgovarati te stjecati nova prijateljstva uz kupanje i pjesmu. Osim toga, mladi su imali organiziran turistički obilazak po gradu te obilazak zidina grada Dubrovnika.
Za mlade forumaše posebno su značajna bila predavanja James Newmana o inicijativi Catholic Voices te predavanje Frigid Barjot o inicijativi Manif Pour Tous. Catholic Voices inicijativa je koja je krenula iz Velike Britanije prije tri godine kao odgovor na potrebu obrazovanja katolika u medijskom nastupanju, a koja se do danas proširila na deset zemalja diljem svijeta. Mladima je bilo posebno zanimljivo i dojmljivo što je Catholic Voices posebno aktivan na području edukacije i treninga te pripreme za javne nastupe na temu gorućih pitanja Crkve i društva. Zainteresirali su se za mogućnosti pokretanja ove inicijative u Hrvatskoj te su sa Jamesom uspostavili kontakt i dogovorili prve korake.
Osim Catholic Voices, za Forum plus je od posebnog značaja bio posjet Frigide Barjot zbog aktualnih događanja u Hrvatskoj tokom prošle godine. Ona je mladima pružila svjedočanstvo o počecima i razvoju inicijative te njenoj temeljnoj misiji. Govorila je o svojoj motivaciji i razlozima zašto se zalaže za definiranje braka kao zajednice muškarca i žene, te mladima pružila nadu i poticaj za aktivnije djelovanje u društvu i bavljenje problemima koji su važni za razvoj naše domovine.
Pred kraj tjedna, mladi su se okupili na neformalnom sastanku gdje su predstavili projekte i ideje od kojih su neke osmišljene upravo na Forumu i time pokazali da Forum već donosi svoje plodove. Oformili su grupe koje su zainteresirane za pojedine predstavljene projekte te započeli planirati moguću daljnju suradnju. Ovime se, još jednom, potvrđuje da je Forum mladima potreban i koristan i da će se nastaviti održavati budući da postoji velik interes. Mladi su se rastali u nedjelju, 11.08. ohrabreni i dodatno potaknuti na djelovanje i zalaganje za kršćanske vrednote u našem društvu.

Pišu: Maja Pažin i Katarina Gugić

Mlada Katie Lentz konačno zna ime katoličkog svećenika koji joj je pomogao nakon što je doživjela prometnu nesreću na autocesti u američkoj državi Missouri. Radi se o ocu Patricku Dowlingu, koji je sam objavio priču o tome kako je unesrećena djevojka bila zarobljena u gotovo posve uništenom automobilu, a spasioci je nikako nisu uspijevali izvući.

„Umirio sam Katie i pomolio se s njom, a zatim sam se maknuo i vidio da i spasioci u tišini mole krunicu“, opisao je otac Dowling.

Ubrzo se udaljio te je svima ostala tajna tko je on i otkud se pojavio.

Spasioci su rekli da im je svećenik rekao da budu mirni i da će je sada uspjeti osloboditi.

Otac Dowling kaže da tu nema nikakve tajne, a posebno je pohvalio policajce i spasioce koji su zajedničkim naporima uspjeli spasiti 19-ogodišnju djevojku.

"Morate znati da je tamo bilo jako puno ljudi i svi su molili... za njezino ozdravljenje i spašavanje. Ja sam se tek našao tamo, kao odgovor na njihove molitve", skromno je rekao svećenik na brojne upite novinara.

U nastavku slijedi njegov cijeli opis događaja:

„Služio sam misu i dok sam se vraćao vidio sam prometnu nesreću. Policija je preusmjeravala promet. Kad sam se približio slupanom automobilu, stao sam i zamolio šerifa da dođem na mjesto nesreće. Pomolio sam se s Katie. Zatim sam se maknuo i vidio da spasioci čekaju sa strane i u tišini mole krunicu. Otišao sam kada je heliopter odvezao djevojku. Posebno me zadivila smirenost dvojice policajaca koji su posve vladali situacijom. Svi su radili potpuno usklađeno na spašavanju. Vjerujem da su bili prisutni i anđeli, i stoga posebno zahvaljujem vatrogascima, policajcima, liječnicima i svima drugima koji su pomogli. Neka Bog blagoslovi njihov rad“, napisao je otac Dowling.

Katie Lentz oporavlja se u bolnici.

Izvor: Laudato/CNN

Zovem se p. Tomislav Mesić, član sam Misijske Družbe Duha Svetoga. Kao Misionar živim i djelujem među plemenom Maasai na sjeveru Tanzanije. Do sada sam djelovao u župi Ngorongoro u istoimenom parku prirode. Milošću Božjom i voljom lokalnog nadbiskupa, župa Ngorongoro, koja je bila 150 km s jednog kraja na drugi, sad je podijeljena na 2 župe, a ja sam imenovan župnikom novo osnovane župe.

Na području novo osnovane župe živi oko 30000 Maasaia, što je največa populacija Maasaia po km2 u Tanzaniji. Novo osnovana župa ima oko 3000 katolika. Pored 3000 katolika, na području župe živi i nekih 1000 pripadnika drugih kršćanskih denominacija, a ostalih 26000 su pripadnici tradicionalne Maasai religije. Od 3000 katolika, 1500 redovito prakticira vjeru dok ostali prakticiraju povremeno.

Pored centralnog sela novo osnovane župe – Nainokanoka, ostala sela, filijale, su: 1. Irkeepusi, 2. Olchanemelock, 3. Alelilai, 4. Sendui, 5. Bulati, 6. Kapenjiro, 7. Naiyobi. Pored tih filijala imamo i Nainokanoka Srednju Školu i Sopa Lodge, što je sve skupa 9 filijala. Veliku pomoć nam pružaju Vjeroučitelji, koji su završili dvogodišnji tečaj. Do sada, od početka evangelizacije u ranim 70-im godinama prošloga stoljeća, evangelizacija se provodila po „boma“ – ma, obiteljskim kućama. Sada se želimo usredotočiti na evangelizaciju kroz školu, pružanje medicinske pomoći i kroz razne seminare za laike.

TRENUTNE AKTIVNOSTI U ŽUPI:

a) Poduka katakumena za krštenje – trenutno preko 300 ljudi pohađa poduku za krštenje

b) Kateheza djece u osnovnoj i srednjoj školi – na području novo osnovane župe imamo 8 osnovnih škola s nekih 4000 đaka i 1 srednju školu koja je započela s radom prije 2 godine i za sada ima 400 đaka

c) Obilazak „boma“ i bolesnika

d) Slušanje problema župljanja i ako je moguće rješavanje istih

e) Rad s mladima

POTEŠKOĆE:

Pošto novo osnovana župa pokriva nekih 500 km2 poteškoče na koje nailazimo su:

a) Osoblje – za sada imamo samo 8 vjeroučitelja i 1 svećenika – mene, a za bolju evangelizaciju nam je potrebno barem dva puta toliko

b) Financijska stabilnost – pošto su župljani jako siromašni problem nam je i kako naći novac za plaće vjeroučiteljima. Za sada za njihovu pomoć dobivaju nagradu od nekih 30€ mjesečno svaki, dok je 100 kg kukuruza, koji je osnova hrana ljudi, nekih 50€. Ovih 30€ po vjeroučitelju, a ima ih 8, koji im do sada dajemo je pomoć koju dobivamo od Provincije Družbe Duha Svetoga u SAD–u koja pomaže novo osnovanu župu s 500$ mjesečno (375€). Ostali prihodi su misne nakane koje dobijamo iz domovine i povremene donacije od nekoliko prijatelja.

c) Prijevoz – auto koji sada koristim je preko 20 godina star i stalno se kvari tako da bi trebali nabaviti novi. Također, vjeroučitelji koriste bicikle za obilazak sela a stvarno bi im trebali ili planinski bicikli ili motori.

PLANOVI ZA BUDUĆNOST:

a) Obnova postojećeg župnog dvora – sadašnji je kućica od 4 sobe. Planiramo kompletno obnoviti župni dvor, ako uspijemo skupiti potrebna sredstva. Potrebno je promjeniti drvne konstrukcije krova jer su grede i letve istrunule te zamjeniti dotrajali limeni krov. Uz to bi sagradili još jednu kupaonicu te preurediti dosadašnju šupu koja je u sklopu temelja kuće u dnevni boravak.

b) Izgradnja nove župne crkve – sadašnja crkva je izgrađena od bambusa i drvenih dasaka i pokrivena limenim krovom. Ako skupimo sredstva planiramo novu crkvu izgraditi u naredne 3 godine.

c) Vrtić i osnovna škola – zbog malog broja osnovnih škola u regiji a velikog broja djece koje žele ono osnovno, a to je obrazovanje – planiramo u narednih 5 godina izgradnju vrtića i osnovne škole.

d) Ambulanta i rodilište – na području naše župe (500 km2) postoje samo dvije ambulante bez rodilišta, na 30.000 ljudi!

e) Obrazovanje za odrasle i djevojčice – oko 80% žena i nešto manji broj muškaraca starijih od 25 godina ne zna niti čitati niti pisati svoj vlastiti jezik – Maasai, a skoro 70 posto žena starijih od 25 godina ne zna ni Swahili – nacionalni jezik Tanzanije. Stoga želimo početi sa školom za odrasle. Također veliki broj djevojčica koje završe osnovnu školu, pošto su im roditelji siromašni i mogu plaćati srednju školu samo jednom djetetu te prednost daju sinovima, ne nastavljaju sa srednjom školom već ih udaju. U župi se borimo protiv te prakse i pokušavamo za sada barem nekima od njih osigurati sredstva za školovanje. Uz vašu pomoć mogli bi puno više djevojčica spasiti od preuranjene udaje i osigurati im školovanje a samim time i bolju budućnost.

Vjera, obrazovanje i zdravstvena zaštita su put ka boljem i dostojanstvenijem životu naše braće u dalekoj i siromašnoj nam Tanzaniji!

Ukoliko nam želite pomoći u našim projektima to možete učiniti uplatom na:

Tomislav Mesić
Trg Sv. Antuna 1
35107 Podvinje (Slavonski Brod)

Splitska banka d.d.
Tekući Račun: HR06 2330003-3252751326
Devizni Račun: HR06 2330003-3252751326
BIC: SOGEHR22

U opis plaćanja upišite za koji projekt uplaćujete ili donaciju namijenite za pomoć misiji.

Uskoro nas možete naći i na www.zupanainokanoka.org (web stranica u izradi).

UZ OBILJE BOŽJEG BLAGOSLOVA, HVALA OD SRCA!

Izvor: http://www.dnevno.hr/vjera/iz-zivota-crkve/90084-pismo-iz-tanzanije-misionara-tomislava-mesica-i-poziv-na-suradnju.html

U Rakovici će se u nedjelju, 18. kolovoza, na spomendan sv. Jelene održati nacionalna proslava 1700. obljetnice tzv. Milanskog edikta po kojem je, nakon tri stoljeća progona, Crkva u Rimskom carstvu dobila slobodu.

Edikt je objavljen 313. u Milanu, a vezan je uz ime rimskog cara Konstantina, sina sv. Jelene čiji se spomen slavi 18. kolovoza. Taj događaj umnogome je promijenio tijek povijesti. Edikt je objavljen nakon Konstantinove pobjede nad neprijateljem, a ta pobjeda naviještena je u znaku križa. Prema predaji, Konstantin je prije presudne bitke vidio na nebu znak križa i ispod njega natpis: "U ovom ćeš znaku pobijediti!"

Događaj iz daleke 313. zaslužuje da ga i Crkva u Hrvata obilježi na nacionalnoj razini. Tada su udareni novi temelji društvu i počelo je novo razdoblje koje usmjerava mnoge svjetske povijesne tokove sve do naših dana. Naš narod i naša Crkva u to su veoma aktivno uključeni, suparništvo između duhovne i svjetovne vlasti pomalo će stvoriti pretpostavke demokratskog društva, istaknuo je gospićko-senjski biskup Mile Bogović, dodajući kako su hrvatski kršćani posebno osjetljivi na pobjedu u znaku križa jer je našim braniteljima križ na krunici oko vrata bio znak u kojemu su se nadali pobjedi i u kojem su pobijedili.

„Pobjeda i sloboda (oslobođenje) ne smiju se odvajati od poruke križa Kristova, inače lica i pobjede i oslobođenja mogu biti jako iznakažene“, upozorava biskup Bogović i dodaje kako povijest donosi brojna svjedočanstva da se pobjeda znade koristiti za ponižavanje čovjeka.

U povodu visoke obljetnice Milanskog edikta, Crkva u Hrvata posebno želi istaknuti da je u tom događaju koji je izmijenio tijek povijesti veliku ulogu odigrala jedna skromna i samozatajna žena – sv. Jelena, i to ne toliko svojom ulogom carice nego prvenstveno svojom savjesnom ulogom žene majke unutar obitelji. U tom smislu proslava se nadovezuje uz sve one akcije unutar naše Crkve koje su išle za zaštitom obitelji i njezinog kršćanskog oblika ("Uime obitelji!" i druge).

„Po zdravoj obitelji spašava se narod i društvo općenito“, ističe biskup Bogović i upozorava kako neka suvremena idejna strujanja idu za tim da se omalovaži i relativizira uloga žene kao majke i čuvarice obiteljskog ognjišta.

"Bez Jelenina obiteljskog odgoja ne bi Konstantin mogao spoznati vrijednost i snagu kršćanstva. Ova obljetnica je prilika da se i na primjeru sv. Jelene ta uloga žene istakne i afirmira", poručio je biskup.

Slavlje će 18. kolovoza početi u 10.30 sati dolaskom folklornih skupina i KUD-ova, braniteljskih i ostalih udruga na mjesto slavlja. Misu, s početkom u 11 sati, predvodit će zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a uz kardinala, bit će predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, biskup domaćin Mile Bogović, svećenici, ministranti.

Oltar će biti podignut pred crkvom na otvorenom. Voditelj kroz program je mons. Tomislav Rogić, upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Pjevanje će predvoditi senjski pjevački zbor s Ivanom Prpićem Špikom.

Pojedinosti slavlja na tiskovnoj konferenciji 13. kolovoza u 12 sati u župnom stanu u Rakovici predstavit će biskup Bogović i načelnik Općine Rakovica Franjo Franjković.

Izvor: IKA/Laudato

Caritas Dubrovačke biskupije predstavio je posudionicu medicinskih pomagala koja će biti na raspolaganju svima onima kojima je takva vrsta pomoći potrebna.

Ravnatelj Caritasa mr. don Robert Ćibarić ispričao je kako su na tu ideju došli nakon Tjedna volontera održanog krajem svibnja ove godine, a u sklopu kojeg se govorilo o pomoći bolesnicima u terminalnoj fazi bolesti. Zahvaljujući ulaganjima Dubrovačko-neretvanske županije i Dubrovačke biskupije koje su darovale po 30 tisuća kuna, to se ubrzo i ostvarilo.

„Glavni cilj nam je olakšati situaciju obiteljima koje su suočene s velikim troškovima liječenja članova svojih obitelji,“ rekao je don Ćibarić istaknuvši kako je svima nama obveza briga o terminalnim bolesnicima.

Djelatnik Caritasa Pero Srijemse rekao je da je u posudionici 10 medicinskih kreveta sa svom opremom, 10 kolica, 5 princeza, 5 stolica za kupanje, 5 daski za kupanje, dekubitusni madraci i štake.

Potrebiti nakon prijave Caritasu i kratke procedure mogu dobiti na uporabu ono što im treba.

Predstavnica županije Marija Vučković istaknula je kako ovakve akcije pomažu svima da budemo bolji ljudi te da se nada da će sličnih domišljatih i korisnih ideja za pomoć drugima biti i ubuduće.

Don Ćibarić također je pozvao sve žitelje županije koji možda imaju doma nešto od sličnih pomagala, a više im ne trebaju, da to s povjerenjem donesu u biskupijski Caritas koji će onda pomagala proslijediti potrebnima.

Izvor: Laudato/Dubrovačka biskupija

Krakov - Krakov je vrlo obradovala najava pape Franje u Rio de Janeiru da će upravo taj poljski grad biti domaćin Svjetskoga dana mladih 2016. godine. U rekordnom vremenu otvorena je internetska stranica www.krakow2016.com s prvim informacijama na pet svjetskih jezika. Na njoj je i video-poruka nadbiskupa domaćina kardinala Stanislawa Dziwisza, u kojoj ističe da je to velika radost za Krakov i Poljsku te napominje da će se u slavlje uključiti sve poljske biskupije kao i civilno društvo. Mons. Dziwisz svoju je poruku uputio mladima cijeloga svijeta želeći ih i službeno pozvati u Krakov, istaknuvši da će učiniti sve da ih srdačno i dostojno dočekaju. Već ih je sad zamolio da "Poljskoj donesu entuzijazam i nadu za budućnost, jer im je njihova potpora zaista potrebna". Nadbiskup je također podsjetio da je Svjetski dan mladih uvijek povezan s velikim likom bl. Ivana Pavla II., čiji je Krakov bio biskupski grad te izrazio nadu da će ga tada u njegovoj domovini Poljskoj već moći častiti kao sveca. Svjetski dan mladih 2016. bit će ujedno zahvala za njegovu osobu, njegovu ljubav prema mladima, i njegovu dragocjenu baštinu, istaknuo je kardinal Dziwisz, prenosi agencija Kathpress.

Vjerojatno je najvažniji govor pape Franje bio onaj koji je tijekom Svjetskoga dana mladih uputio predstavnicima latinsko-američkog episkopata (Celam). Tada im je postavio nekoliko upita koji se zapravo odnose na svakog crkvenog pastira. U razgovoru s novinarom Radio Vatikana, rimski pomoćni biskup Guerino di Tora osvrnuo se na neke Papine upite. Prije svega, čini mi vrlo lijepom činjenica da Papa ne govori samo biskupima, nego govori i sebi samom. Dakle, ustvrditi „Ja sam pastir kao i vi i s vama“ znači da se želi osjećati blizak i u skladu sa svim pastirima. A prvi problem s kojim se suočava odnosi se, po mom mišljenju, na redovito stanje, odnosno kako upravljanje uskladiti s pastoralnim djelovanjem – kazao je biskup te dodao: Mnogo sam godina bio župnik u jednoj velikoj rimskoj župi i sjećam se te svoje brige... držanje u redu računa, provjeravanja da nešto nije promaklo... Mora nam biti jasno da su župa i biskupija u službi pastoralnog djelovanja. Na prvom mjestu ima biti pastoral, stoga i ta upravna pitanja moramo promatrati s motrišta vjere i sigurnosti da je sve ono što činimo na čast Bogu i da nas Gospodin ne ostavlja, da se Providnost koju propovijedamo drugima odnosi i na nas – ustvrdio je biskup di Tora. Na primjedbu da Papa pita tko ima veću blagodat od crkvenog djelovanja, organizacija ili puk Božji, rekao je da uvijek prijeti opasnost zapovijedanja i posjedovanja. Moramo uvijek paziti da ne prevlada struktura, da na prvom mjestu bude Božji puk, odnosno zajednica. Često se razmišlja o uljepšavanju Crkve.Nažalost i mi često vidimo novodošle župnike da odmah misle kako „obnoviti oltar“, umjesto da razmišljaju kako se približiti narodu, da upoznaju ekonomsko-društveno ili strukturalno stanje u stambenoj četvrti gdje se nalazi dio Crkve, odnosno župa – primijetio je biskup. Na primjedbu da Papa poziva da se uđe u probleme naroda, upozorio je na ljudsku prilagodbu stvorenoj situaciji. Upriličimo određenu stvarnost i mislimo da je ona nepromjenljiva. Često nismo kadri shvatiti da se svijet naglo mijenja, i ne samo s ekonomskog, globalizacijskog i kulturalnog gledišta, te da se to snažno odražava i u vjerskom kontekstu – ustvrdio je biskup dodajući:. Na to uvijek moramo biti pozorni, poput stražara, stoga Papa veli da moramo biti među narodom, u stadu, kako bismo mogli shvatiti kamo ide i što čini da ga možemo bolje voditi. Vjerojatno velike župe u nama stvaraju osjećaj mase, naprotiv Papa naglašava pozornost prema svakoj osobi. Vrijeme je da se kaže: Moramo ići prema narodu! Moramo imati centrifugalni a ne centripetalni pokret – zaključio je biskup di Tora. (kta/rv)

Rio de Janeiro - Ovo je hodočašće vjere i kada se vratite u domovinu živite radosno svoju vjeru i budite radosni i vedri kršćani bez straha pred budućnošću, jer bilo što se dogodilo Bog je s vama, rekao je predsjednik Odbora za mlade Hrvatske biskupske konferencije zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski na završetku misnoga slavlja i treće kateheze u petak 26. srpnja u crkvi Sv. Petra u Rio Compridu. Na posljednjoj se katehezi okupilo najviše sudionika jer su se hrvatskoj skupini pridružila 154 pripadnika Neokatekeumenskoga puta iz Zagreba i Splita te Slovenije i Makedonije, koji su te noći stigli iz Sao Paola, te je skupina dosegnula konačnu brojku od gotovo 350 sudionika. Nakon raspjevanog okupljanja u prostranom dvorištu ispred crkve Sv. Petra, lijepo sunčano vrijeme dalo je novoga poleta za molitvu Jutarnje, koju su uz gromoglasno pjevanje uz gitare predvodili članovi Neokatekumenskoga puta. Treća kateheza nosila je naslov "Biti misionar" i uklapa se, kako je rekao mons. Gorski, u veliki pothvat nove evangelizacije koji je Crkva započela s nakanom da o uvijek novoj poruci evanđelja progovori na novi način. Vjera se ne prenosi knjigama nego svjedočanstvom života, rekao je mons. Gorski, pojasnivši da se život današnjih kršćana treba jače prepoznavati u osobnoj i društvenoj dimenziji vjere: u zauzimanju za pravednost i milosrđe u svijetu, iskrenoj molitvi koja jača izgradnju mističnoga Tijela Kristova i povezanost svih članova Crkve te vjerodostojan vjernički život koji ne ostaje zatvoren u okvirima privatnosti. Navevši nadalje mjesta života i djelovanja kršćana, mons. Gorski pozvao je okupljene na jače djelovanje na području medija, posebice interneta, u življenju odgojnih obiteljskih vrjednota te na području kulture, umjetnosti i politike. Internet je sredstvo silnih mogućnosti i upravo jer se putem Interneta širi toliko različitih ideja suprotnih kršćanskim životnim stavovima unesite na to područje svoje stavove i preplavite ga Evanđeljem, istaknuo je mons. Gorski, podsjetivši da su kršćani i u vrijeme progona ostavljali svoje simbole po mjestima u kojima su živjeli, posebice "Ihthis", znak ribe ali i svjedočanstvo vjere u Isusa Krista, sina Božjega i spasitelja. U homiliji biskup Gorski je na temelju Isusovih riječi iz evanđelja "Duh Gospodnji na meni je jer me pomazao", protumačio da je svaki kršćanin po sakramentu krštenja poslan donositi radosnu vijest spasenja ljudima svojega vremena po svom vjerodostojnom životu. Na kraju misnoga slavlja, koje je mons. Gorski predvodio u koncelebraciji s 23 svećenika, zahvalio je svim sudionicima koji su vjerno i zauzeto pohađali kateheze te se na taj način pripremali za veliki Svjetski dan mladih i susret sa Svetim Ocem. Riječ zahvale izrekao je i domaćinima u crkvi Sv. Petra koji su se nesebično potrudili u prihvatu i organizaciji boravka u njihovoj crkvi. Biskup Gorski također je obavijestio sve sudionike, da će se svi susreti sa Svetim Ocem nastaviti na Copacabani, jer su posljedice nedavne kiše onemogućile daljnje organiziranje susreta na predviđenom "Polju vjere" na Guaratibi. U poslijepodnevnim satima mladi su se uputili na Copacabanu gdje su sudjelovali u dojmljivom Križnom putu s papom Franjom, kojeg su uz postaje na Copacabani scenski izvodili tisuće aktera, a u meditacijama su bila naznačena brojna mjesta patnje suvremenih Brazilaca ali i ljudi cijeloga svijeta – od početka života do njegova prirodnog završetka. Posljednjega dana kateheza, iz župe sv. Franje Ksaverskoga su na mjesta kateheza uz dvadesetak biskupa išla i trojica kardinala: Andre Vingt Trois iz Francuske, George Pell iz Australije i Joseph Zen, umirovljeni nadbiskup Hong Konga.

Izvor: Ured HBK za mlade

Jos ovaj tjedan mnoštvo programa:

12.8. u 17 h ispred škole počinje radionica RESTAURACIJE NAMJEŠTAJA, voditeljice DONA TOMIĆ i DANIJELA ŠUŠAK
13.8., utorak - 18 h ispred škole počinje VIDEO RADIONICA, voditeljica ANA PEČAR
13.8. PREDPREMIJERA "Zatvaranje ljubavi", redatelj Ivica Buljan, glume Marko Mandić i Pia Zemljič, dvor PIKALO, okupljanje kod AMBULANTE u 20:55, predstava počinje u 21 h, na slovenskom jeziku s titlovima na hrvatskom
14., 15. i 16. 8. TABOR FILM FESTIVAL @ SILBA od 21 h ispred škole
17.8. u 21 h prezentacija svih ovoljetnih radionica + SIRENA MARIOLA, predstava za djecu i mlade, red. Maja Šimić
18.8. u 21 h PETRA HRAŠĆANEC: Love will tear us apart, plesni solo

VIDIMO SEEE !!!!

Rio de Janeiro - Hrvatska zastava koja se ponosno vijorila na najistaknutijem mjestu svečanoga dočeka pape Franje na Copacabani u četvrtak 25. srpnja bila je u rukama hrvatskog predstavnika Mate Čuture, župljanina župe sv. Nikole Biskupa u zagrebačkom Stenjevcu. Iznoseći svoje dojmove, istaknuo je: "Sav se trud isplatio. Obučen u šestinsku narodnu nošnju držao sam u rukama hrvatsku zastavu tako da su je svi mogli vidjeti. Vožnja taksijem, pješačenje, probijanje kroz gužvu, sve je to neusporedivo u odnosu na radost koju sam tada osjećao u srcu. Mene se nije moglo vidjeti jer sam bio zajedno s predstavnicima drugih naroda te volonterima, ali se zato zastava vidjela. Drugi su predstavnici bili obično obučeni, neki su imali jednostavan znak, poput Meksikanca koji je imao veliki šešir, a neki su imali svoju nacionalnu zastavu prebačenu preko leđa. Ja sam imao štap za zastavu i Bogu hvala, unio sam ga bez problema na binu sa sobom. Mislio sam da neću moći, ali probao sam i na svu sreću, prošlo je. Iznimna mi je čast bila predstavljati domovinu pred tolikim svijetom. Naša zastava bila je, koliko sam uspio čuti, non-stop u kadru a televizijski prijenos išao je po cijeloj kugli zemaljskoj. Pokraj mene je bio i brazilski predstavnik sa zastavom, ali je nije stalno držao podignutu. U Brazilu nismo mi Hrvati bili organizatori, a hrvatska zastava bila je u prvom planu, to je poseban osjećaj", rekao Mate Čutura, zahvaljujući Uredu za mlade Hrvatske biskupske konferencije i djelatnici Ureda Ivani Čogelja koja je uspjela srediti sve formalnosti i dobiti akreditaciju za pristup na svečanu binu u neposrednoj blizini pape Franje. Pripreme za to sudjelovanje počele su davno prije polaska na hodočašće u Rio de Janeiro. Prema traženim propozicijama, Ured za mlade trebao je iz Zagreba poslati podatke o izabranim predstavnicima u Rio de Janeiro za dva događaja: za doček pape Franje i za bdjenje s papom Franjom u subotu 27. srpnja. Nakon što se tristotinjak Hrvata na Copacabani radovalo s Čuturom 25. srpnja, Hrvatsku će na bdjenju u subotu, u neposrednoj blizini Svetoga Oca, predstavljati Sunčica Biškup iz župe sv. Vida u Varaždinu.

Izvor: Ured HBK za mlade

„Biti autentičan u onome što radiš, imati otvoreno srce za potrebe drugog čovjeka, ali i za njegove talente i sposobnosti kako bi mladi mogli motivirati jedni druge za stvaranje pozitivnih promjena u svojim sredinama i čitavom društvu“, poruka je i zaključak drugog Foruma+ 2013., Foruma mladih katoilika Hrvatske koji je ove godine održan u Dubrovniku.

U organizaciji civilnih udruga Skac St iz Splita i Skac Palma iz Zagreba s namjerom umrežavanja, inicijative, edukacije i informacije, Forum+ okupio je 50 mladih intelektualaca iz svih područja društvene stvarnosti, a koji su kroz razne organizacije izrazito aktivni u društvu.

Tematski određen kroz tri cjeline: upoznavanje specifičnog položaja mladih u društvu, ukazivanje na mogućnost i potrebu aktivacije mladih u svim segmentima društva te upoznavanje suvremenog jezika društvene uključenosti, Forum je nudio niz izazovnih tema: „New evangelization: its nature, its challenges“, „Mediji u Hrvatskoj“, „Inicijativa U ime obitelji“, „Teorije i tehnike fotografije“, „Catholic Voices“, „Izrada strategije i planiranje projekta“, „Manif Pour Tous“, „Božji poziv na vodstvo“ te „Čovjek kao srce projekta“.

Nakon izlaganja održani su forumi i rasprave uz rad u grupama. Rodrigo Guerra Lopez, Ivica Šola, Željka Markić, Lino Zonjić, Hrvoje Katušić, James Newman, Ivana Marić, Frigide Barjot, Clement Boriolio, Domagoj Matošević, Ivan Mandurić, Ante Vučković, Arek Krasicki i Marin Lučić, predavači i voditelji duhovnih programa, mlade su potaknuli na zajedničko promišljanje o stanju u našem društvu, potrebama te mogućnostima iznalaženja zajedničkih rješenja kao odgovor na potrebe kroz razmišljanje o pokretanju različitih inicijativa i projekata.

Autor: Laudato/Katarina Gugić

OVO ĆE SIGURNO DOČI I DO NAS.
Dali je ovo kraj svijeta, ne znam ali da smo blizu kraju svijeta jesmo što se pokazuje na 101 primjeru.
Tekst stavljam u cijelosti.

Inicijativa o ubojstvu tek rođene djece dobiva sve više odobravanja od strane američkih građana.

Kako prenosi Campus Reform, a javlja Dnevno.hr, nekolicina studenata sa Sveučilišta George Mason je potpisala peticiju kojom zahtjevaju da zastupnici legaliziraju abortus u 'četvrtom tromjesječju'.

Svrha peticije koja je kružila Sveučilištem je bila poslati poruku donositeljima zakona da žene imaju pravo činiti što žele sa svojim tijelom, ali i djecom nakon porođaja.

Što je 'abortus u četvrtom tromjesječju'?

Abortus u četvrtom tromjesječju prestavlja period nakon rođenja djeteta (trudnoća – devet mjeseci; prva tri tromjesječja), a traje tri mjeseca u kojem roditelj (majka) ima pravo odlučiti želi li ubiti dijete ili ne. Ovakvo pravo je zasnovano na tipičnom zahtjevu za abortus u kojem se žena poziva da ima pravo činiti što želi sa svojim tijelom.


U videu koji pokazuje kako američki studenti potpisuju inicijativu mladić imenom Joseph skupljajući potpise je istaknuo: 'Pobačaji u četvrtom tromjesječju su trenutno ilegalni u svih 50 saveznih država. Mi ih želimo legalizirati kako bi žene imale pravo izbora. Smatramo kako je i to dio ženinog tijela...'

Jedna mlada žena je upitala Josepha: 'Hoće li to uzrokovati štetu djetetu?', (?!) na što je on odgovorio: 'Pa.. dijete će umrijeti. To je abortus.' Nakon toga je potpisala peticiju. Nekim studentima se ovakva inicijativa učinila 'cool' pa su je potpisali, dok su je drugi u šoku odbili. Joseph koji je skupljao potpise je prilično zadovoljan odazivom jer je tijekom ljeta studentski kampus poluprazan. Čini se da mladi obrazovani američki građani ne vide nikakav problem u ubojstvu tek rođenog djeteta... piše Dnevno.hr

Izvor: http://www.samopismo.net/2013/08/uzas-u-americi-studenti-potpisuju.html#sthash.OtCNmdeq.dpuf

Ne jenjavaju reakcije na otkaz primalji Jagi Stojak, koja je dobila otkaz u kninskoj bolnici, jer nije htjela sudjelovati u pobačajima, pozvavši se na priziv savjesti.

Ne jenjavaju reakcije na otkaz primalji Jagi Stojak, koja je dobila otkaz u kninskoj bolnici, jer nije htjela sudjelovati u pobačajima, pozvavši se na priziv savjesti. U nedjelju se pismom ministru zdravlja dr. Rajku Ostojiću oglasio i hrvatski europarlamentarac Davor Ivo Stier, koji kaže da se primalji Stojak otkazom "krše temeljna prava koja su zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, te Poveljom Europske unije o temeljnim pravima".

- Posebno vam želim obratiti pažnju da Parlamentarna skupština Vijeća Europe u Rezoluciji 1763 (2010), izglasanoj 07. listopada 2010. izražava pravo medicinskih radnika i ustanova na priziv savjesti da „niti jedna osoba, bolnica ili ustanova ne treba biti prisiljena, ni biti smatrana odgovornom, niti biti diskriminirana na bilo koji način zbog svojeg odbijanja da izvrši, omogući, potpomogne ili pošalje na abortus, izvršenje bilo kakve vrste pobačaja, ili eutanazije ili bilo kojeg čina koji bi prouzročio smrt ljudskog fetusa ili embrija, zbog bilo kojeg razloga“ - kaže Stier, dodajući kako bi "svaka vlast koja bi prisiljavala građane da naprave ili sudjeluju u pobačaju bila bi nedemokratskog, odnosno totalitarnog karaktera".

Izvor: Večernji list

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove nedjelje (Lk 12, 32-48) govori nam o želji za konačnim susretom s Kristom, željom koja nas potiče da budemo uvijek pripravni, budna duha, da očekujemo taj susret čitavim svojim žićem, sa svim onim što jesmo. To je temeljni aspekt kršćanskog života. Postoji jedna želja koju svi mi, bilo otvoreno bilo skriveno, imamo u svom srcu, svi imamo tu želju u srcu.

I to je Isusovo učenje važno promatrati u konkretnom, egzistencijalnom kontekstu u kojem ga je on prenio. U ovom slučaju, evanđelist Luka nam pokazuje Isusa koji s učenicima ide prema Jeruzalemu, prema svojoj Pashi smrti i uskrsnuća, i na tome putu ih poučava povjeravajući im ono što on sâm nosi u srcu, duboke stavove svoje duše. Među tim stavovima su i odvajanje od zemaljskih dobara, povjerenje u Očevu providnost i – upravo – budnost duha, djelatno očekivanje Božjeg kraljevstva. Za Isusa to je očekivanje povratka u Očevu kuću. Za nas pak riječ je o očekivanju samoga Krista koji će doći da nas uzme i povede vječnoj slavi, kao što je već učinio sa svojom Majkom Presvetom Marijom: poveo ju je u nebo sa sobom.

To nam Evanđelje želi reći da je kršćanin onaj koji nosi u sebi veliku, duboku želju za susretom sa svojim Gospodinom zajedno s braćom, svojim suputnicima. A sve je to sažeto izraženo u onom poznatom Isusovu izričaju: “Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti” (Lk 12, 34). Srce koje želi… Svi mi imamo neku želju! Jadni su oni ljudi koji nemaju želju! Želju da se ide naprijed, prema cilju, a za nas kršćane taj cilj je susret s Isusom, susret upravo s njim, koji je naš život, naša radost, ono što nas usrećuje. Želim vam postaviti dva pitanja. Prvo glasi: imate li svi vi srce ispunjeno željom, srce koje želi? Razmislite i odgovorite u tišini i u svom srcu: ti, imaš li srce koje želi, ili je tvoje srce zatvoreno, uspavano, neosjetljivo za život? Želja: ići naprijed ususret Isusu. Drugo pitanje glasi: gdje je tvoje blago, ono što ti želiš. – Jer Isus nam je rekao: “Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti” (Lk 12, 34) – i ja postavljam pitanje: gdje je tvoja želja? Što je za mene najvažnija, najdragocjenija stvarnost, stvarnost koja privlači moje srce poput magneta? Što privlači tvoje srce? Mogu li reći da je to Božja ljubav? Postoji li u meni želja da drugima činim dobro, da živim za Gospodina i za našu braću? Mogu li to reći? Neka svatko odgovori u svom srcu. Ali netko mi može reći: oče, ja radim, imam obitelj, za mene je najvažnije uzdržavati obitelj, ići na posao… Istina, to je važno. Ali koja je to snaga koja drži obitelj ujedinjenom? To je upravo ljubav, a ljubav u naše srce unosi Bog, Božja ljubav: upravo Božja ljubav daje smisao malim svakodnevnim obavezama te pomaže suočiti se s velikim kušnjama. To je pravo čovjekovo blago. Kročiti kroz život s ljubavlju, s onom ljubavlju koju je Gospodin posijao u srce, s Božjom ljubavlju. I to je pravo blago.

No što je to Božja ljubav? To nije nešto nejasno, neki općeniti osjećaj; Božja ljubav ima jedno ime i jedno lice: to je Isus Krist, Isus. Božja ljubav se očituje u Isusu. Jer mi ne možemo ljubiti zrak… Ljubimo li zrak? Ljubimo li sve? Ne, to se ne može! Ljubimo osobe, a osoba koju mi ljubimo je Isus, Očev dar među nama. To je ljubav koja daje vrijednost i ljepotu svemu drugom; ljubav koja daje snagu obitelji, radu, učenju, prijateljstvu, umjetnosti, svakoj ljudskoj djelatnosti. I daje smisao također negativnim iskustvima, jer nam ta ljubav omogućuje nadići ta iskustva i krenuti dalje, da ne ostanemo zarobljeni zlom, već nam omogućuje ići dalje, otvara nas uvijek nadi. Božja ljubav nas otvara uvijek nadi, onom obzoru nade, konačnom cilju našeg putovanje. Tako i napori i padovi nalaze neki smisao. I naši grijesi nalaze neki smisao u Božjoj ljubavi, jer nam ta Božja ljubav u Isusu Kristu uvijek oprašta, ljubi nas toliko da nam uvijek oprašta.
Dragi prijatelji, danas u Crkvi spominjemo svete Klare Asiške, koja je po Franjinom primjeru ostavila sve da se posveti Kristu u siromaštvu. Sveta Klara nam daje jedno vrlo lijepo svjedočanstvo ovog današnjeg evanđelja: neka nam, zajedno s Djevicom Marijom, pomogne da ga živimo i danas, svatko prema vlastitom pozivu.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre, sjetimo se da idući četvrtak slavimo svetkovinu Uznesenja Marijina. Mislimo na našu Majku, koja je došla u nebo s Isusom i toga dana je štujmo.
Upućujem pozdrav muslimanima iz cijeloga svijeta, našoj braći, koja su upravo proslavila završetak mjeseca Ramazan, posvećenog na poseban način postu, molitvi i milostinji. Kao što sam napisao u svojoj poruci za tu prigodu, da se kršćani i muslimani zauzimaju za promicanje uzajamnog poštivanja, osobito odgajanjem novih naraštaja.

Od srca pozdravljam sve Rimljane i prisutne hodočasnike. Radost mi je i danas pozdraviti neke skupine mladih: prije svega one koji su došli iz Chicaga na hodočašće u Lurd i Rim; zatim mlade iz Locatea, Predorea Tavernola Bergamasca te skaute iz Vittorije. Ponavljam i vama riječi koje su bile tema velikog susreta u Riju: “Pođite i učinite mojim učenicima sve narode”.

Svima želim ugodnu nedjelju, i dobar tek! Do viđenja!

Prijevod: IKA

Tradicionalno hodočašće Gospi Sinjskoj u organizaciji Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije, okupilo je i ove godine, u subotu 10. kolovoza, više tisuća mladih vjernika. Okupljanje je počelo ispred crkve Gospe od Otoka u Solinu gdje su mladi mogli pristupiti sakramentu pomirenja kako bi čista srca mogli krenuti put Sinja. Nakon zajedničke molitve krunice uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, predstojnikom Ureda za mlade don Mihaelom Provićem, župnikom Gospe od Otoka don Vinkom Sanaderom i nadbiskupovim tajnikom don Franjom Frankopanom Velićem.

Pozdravivši braću svećenike i sve hodočasnike, nadbiskup je izrazio radost što vidi toliko mladosti koja hodočasti od Gospe od Otoka do Gospe Sinjske. “Još sam pod dojmom hodočašća mladih u Rio de Janeiro. Kada vas vidim ovako radosne osjećam da je ovo hodočašće produžetak toga”, kazao je nadbiskup i osvrnuo se na prvotno hodočašće, ono Izraelaca kroz pustinju do Obećane zemlje. Ljudima je s vremenom postalo teško, počeli su posustajati, no Gospodin je bio s njima kao što je s hodočasnicima večeras, samo treba otvoriti uši i srce i imati povjerenja u Njega.

“Ljudski život je hodočašće, on ima svoj početak, rast, cilj i smisao. Dogodi se da na tom putu često budemo izgubljeni i ne znamo kako se vratiti. Možemo se vratiti ako Gospodina upišemo duboko u srce”, kazao je nadbiskup i pojasnio kako ovo hodočašće ima za zadatak upravo to, postaviti Gospodina na prvo mjesto u našem životu. Nadbiskup je istaknuo kako kršćani ne mogu živjeti sami već s bližnjima te da svatko u srcu nosi svoje teškoće ali i brige svojih bližnjih. Često zbog toga živimo na distanci s Njim. Ali ne smijemo se tome prepustiti već poći k njemu koji će vas rasteretiti.

“Isus je rekao, da imate vjere koliko je zrno gorušičino, brda bi ste premještali. Ovo hodočašće je prilika da pomaknete i preobrazite brda u sebi, brda egoizma, osvete, zavisti, požude i pohlepe”, zaključio je nadbiskup te mladima poručio ono što im je i papa Franjo rekao na Copacabani, da budu pobunjenici protiv ovog svijeta materijalizma i egoizma, i mirni Isusovi revolucionari koji će u svijet unijeti vjeru, ljubav, nadu i mir.

Domaćin prve postaje hodočašća, župnik Gospe od Otoka don Vinko Sanader, zahvalio je nadbiskupu na riječima poticaja, svećenicima koji su ispovijedali, VIS-u Papa band iz Solina koji je pjevanjem pratio susret i svima koji su se odazvali na hodočašće. Mladima je poručio da u hodu između dva svetišta ištu ono što je dobro za njihovo spasenje i spasenje njihovih bližnjih. Hodočasnicima se obratio i don Mihael Prović koji im je poželio sretan put i zamolio da tu noć hoda i bdjenja, unatoč umoru, provedu dostojanstveno.

Poslije nadbiskupova blagoslova, kolone mladih vjernika krenule su na hod dug 30-ak kilometara kako bi Majci Mariji donijeli svoje nakane, molitve i pjesme. Da bi sve proteklo u redu, na putu su imali policijsku i medicinsku pratnju, a župljani iz Dicma su, kao i svake godine kod crkve Sv. Jakova za hodočasnike pripremili tjelesnu okrepu. Došavši u Sinj u osvit nedjeljnoga dana 11. kolovoza, nakon višesatnog pješačenja u molitvi, u dvorištu svetišta Gospe Sinjske, hodočasnici su zajedno sudjelovali na misnom slavlju, na kojem je pjevao zbor mladih “Znak pobjede” iz Košuta, a koje je predvodio generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić, zajedno don Mihaelom Provićem i s gvardijanom i upraviteljem svetišta u Sinju fra Petrom Klapežom, koji je izrazio dobrodošlicu hodočasnicima i pozvao sve one koji se još nisu ispovjedili da to učine u prostorijama samostana. U homiliji mons. Ćubelić istaknuo je kako nismo stvoreni samo radi sebe, da nismo otok i da nije naš život smisao samom sebi već da u vjeri povjerujemo, shvatimo i živimo da smo Božji i da On kroz život ide s nama.

“Volio bih da s ovog hodočašća ponesete sigurnost da je Bog sa mnom, u mojim naporima da ostvarim nešto dobro, a isto tako u mojim križevima, u mojim patnjama, u svemu što pokušavam nisam sam. Dok pokušavam izgraditi čestitu mladost, Bog je sa mnom”, kazao je generalni vikar i mladima poručio da se ne boje jer su kroz ovu hodočasničku noć mogli vidjeti koliko vjernika putuje k istom cilju, što dokazuje da nismo lutalice na ovom svijetu nego hodočasnici koji znaju svoj cilj. (ika/bitno.net)

Asiz - Od 25. srpnja do 5. kolovoza održan je jubilarni dvadeseti hod Franjevačke mladeži pod geslom "Daj mi pravu vjeru". Geslo je dio molitve sv. Franje koju je molio pred raspetim Kristom kako bi pronašao smisao i način kako vršiti volju Božju. Na hod je krenulo 80 mladih iz cijele Slavonije koji pripadaju svojim mjesnim bratstvima Franjevačke mladeži u pratnji duhovnih asistenata. Cilj hoda Franjevačke mladeži uvijek je Asiz i blagdan Gospe od Anđela gdje se prolaskom kroz malenu crkvicu - Porcijunkulu zadobiva potpuni oprost. Početak hoda i okupljanje bilo je u Požegi, odakle se pješice krenulo prema Pleternici. U u svetištu Gospe od suza misno slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Uputio je riječi potpore i pohvale svima koji su se odvažili na taj korak te je pozvao sve framaše da se ugledaju na lik sv. Franje u njegovoj radosti i odvažnosti da promijeni svijet. Pješačeći svakodnevno oko 15 kilometara mladi su prošli Sibinj, Garčin, Podvinje, Trnavu i Dragotin te konačno Stare Perkovce i Donje Andrijevce kao konačni cilj putovanja po Hrvatskoj koje je trajalo do 1. kolovoza. Veseli duh i radost svjedočenja vjere framaša ni ovoga puta nije izostala, a na tom tragu, prolaskom kroz sela lijepe Slavonije još su jednom pokazali kako mladi mogu provesti ljeto s Bogom, slaveći i pjevajući mu čak i po najvećim vrućinama. U svakom mjestu koje su posjetili i kroz koje su prošli bili su dočekani s velikom radošću i gostoprimstvom. Uzvratili su zahvalnošću svima koji su odvojili svoje vrijeme kako bi im omogućili da se osjećaju lijepo i ugodno. U jutarnjim satima 2. kolovoza autobusima su stigli na La Vernu, brdo gdje je sv. Franjo primio svete rane te nastavili do Asiza gdje su zajedno sa svim sudionicima hoda iz Hrvatske slavili misu u bazilici Sv. Franje. Popodne istoga dana primili su potpuni oprost prolaskom kroz baziliku Gospe od Anđela i Porcijunkulu. Uslijedilo je slavlje na trgu zajedno sa svim sudionicima Franjevačkoga hoda. Drugog dana boravka u Italiji posjetili su Greccio, mjesto gdje je sv. Franjo napravio prve jaslice za tada nadolazeći Božić. Ondje su slavili misu zajedno za svim bratstvima iz Hrvatske pjevajući božićne pjesme, što je za sve bilo neobično i nezaboravno iskustvo. Opisujući Hod kao duhovnu obnovu koja traži odricanje i tjelesni napor, mladi su pojasnili da se nakon potpunog oprosta u bazilici Gospe od Anđela svaki žulj zaboravi, a svaka poteškoća ili prepreka dobije smisao u novim prijateljstvima, snažnoj povezanosti kroz molitvu i rad u skupinama koji je unaprijed isplaniran. Osjetiti Božju blizinu i toliku radost u ljudima koje susretnete i putem upoznate bogatstvo je koje se brižno čuva u srcu, naglašavaju framaši ističući kako je Hod vrhunac framaške godine, kada se zaključuje cjelokupni godišnji rad u mjesnim bratstvima.

Izvor: Ured HBK za mlade

Na dan koncerta Robbie Williamsa, u utorak, 13. kolovoza, koji će se održati na stadionu Maksimir, odobreno je korištenje javnog gradskog prijevoza na svim linijama, uz predočenje ulaznice za koncert.

Na blagdan Velika Gospa, u četvrtak, 15. kolovoza u tramvajskom i autobusnom prometu primjenjivat će se nedjeljni vozni red.

Tijekom proštenja koje se tradicionalno na blagdan Velika Gospa, 15. kolovoza, održava ispred crkve u Stenjevcu i u svetištu Majke Božje Remetske, autobusi na linijama 119 Črnomerec - Podsused most, 146 Črnomerec – Malešnica – Jankomir i 203 Svetice – Vinec – Krematorij vozit će izmijenjenim trasama.

Autobusi na liniji 119 Črnomerec - Podsused most vozit će u srijedu, 14. kolovoza, u poslijepodnevnim satima te u četvrtak, 15. kolovoza do večernjih sati, redovnom trasom do raskrižja Ilica/Vrapčanska, nastaviti Ilicom, Alejom Bologne i Škorpikovom te dalje Samoborskom do Podsuseda.

Autobusi na liniji 146 Reljkovićeva - Malešnica - Jankomir vozit će srijedu, 14. kolovoza, u poslijepodnevnim satima, te u četvrtak, 15. kolovoza do večernjih sati, redovnom trasom, ali skraćeno do raskrižja I. B. Mažuranić/Stenjevečka (rotor). Ulazno-izlazno stajalište bit će u Ulici I. B. Mažuranić poslije okretanja autobusa na rotoru u smjeru grada.

Autobusi na liniji 203 Svetice – Vinec – Krematorij vozit će 15. kolovoza od 9 sati ujutro do večernjih sati skraćeno, samo do Vinca.

Autobusi na linijama 172 Zagreb (Črnomerec) - Zaprešić, 176 Zagreb (Črnomerec) - Gornja Bistra i 177 Zagreb (Črnomerec) - Poljanica - Gornja Bistra tijekom dana zaustavljat će se na stajalištu Gospodska, u oba smjera.

U petak, 16. kolovoza, u tramvajskom i autobusnom prometu primjenjivat će se - SUBOTNJI VOZNI RED, osim na autobusnim linijama na kojima će se primjenjivati vozni red radnog dana:

107 Jankomir - Žitnjak;
109 Črnomerec - Dugave;
140 Mihaljevac - Sljeme;
159 Savski most - Strmec Odranski;
204 Kvaternikov trg - Horvatovac - Voćarska - Kvaternikov trg;
222 Remetinec - Žitnjak;
225 Sesvete - Kozari Bok;
228 Svetice - Rebro - Svetice;
232 Dubrava - Jazbina i
268 Zagreb (Glavni kolodvor) - Velika Gorica.

Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1999. god. proglasila je 12. kolovoz “Međunarodni dan mladih” sa ciljem podizanja svijesti o važnosti sudjelovanja mladih i ulaganjem u mlade. Papa Ivan Pavao II je inicirao proslavu Svjetskih dana mladih kroz dva važna događaja: Jubilej 1984. i Međunarodni dan mladih 1985. godine. Odaziv mladih na poziv Svetoga Oca bio je izniman. Mladima je predao križ, simbol jubilarne godine; križ koji je postao križ mladih, križ svjetskih dana mladih.

Prvi Svjetski dan mladih nakon osnivanja ovoga crkvenog događaja slavio se na razini dijeceze (biskupije) u Rimu 1986., a izvan Rima prvi put 1987. godine, na Cvjetnicu u Buenos Airesu. Sudjelovalo je više od milijun mladih. Nakon toga došao je na red Santiago de Compostela 1989. god.

Uslijedilo je drugo svetište: Chestokowa 1991. god. Ova je proslava ušla u povijest kao prva u kojoj su se susreli mladi iz dvaju bivših neprijateljskih blokova nakon pada Berlinskoga zida. Sljedeće slavlje održalo se 1993. god. u Denveru, u modernoj metropoli u koju je trebalo dovesti Krista, trebalo je svjedočiti Krista.

Sljedeći je Dan mladih održan u Manili 1995. god., a ušao je u povijest kao proslava s najvećim brojem sudionika: oko 4 milijuna! Na red je došla i Francuska 1997. godine. Jubilarne 2000. god. slavi
se u Rimu. Više od 2 milijuna mladih osjećalo je kairos, to sveto i posebno vrijeme Jubileja.

Ponovo smo u modernoj metropoli, u Torontu, 2002. godine. Godine 2005. slijedi Köln kao proslava s dvama papama: Ivanom Pavlom II, koji je odabrao taj grad i pripremao susret, i papa Bendikt XVI, koji ga je proslavio i potpuno se prepoznao u tom programu evangelizacije mladih koju je predložio Ivan Pavao II. Sljedeća je proslava održana 2008. god. u Sydneyu. Samo 20% stanovništva čine katolici, no usprkos tome, doček i prijem bili su odlični.

Svjetski dan mladih se svečano proslavio u Madridu od 16. do 21. kolovoza 2011. u zajedništvu s papom Benediktom XVI. Blaženi papa Ivan Pavao II. je proglašen zaštitnikom Svjetskoga dana mladih. Svjetski dan mladeži pokazuje vječno mlado lice Crkve. Današnjoj je mladeži potrebno da otkriju novi život koji dolazi
od Boga, da se nahrane istinom koja svoj izvor ima u umrlome i uskrslome Kristu, a koju je Crkva primila kao blago za sve ljude.

2013. godine Svjetski dan mladih svečano se proslavio u Rio de Janeiru u Brazilu. Rekordnih 3,7 milijuna ljudi sudjelovalo je na misi s papom Franjom na Copacabani, najposjećenijem događaju netom završenog Svjetskog dana mladih (SDM), priopćio je Organizacijski odbor SDM-a u Rio de Janeiru.

Copacabana nije još nikad vidjela toliko ljudi, sretnih i angažiranih za izgradnju boljeg svijeta, istaknuo je predsjednik Odbora mjesni nadbiskup Orani Tempesta, podsjetivši da je sve prošlo bez izgreda, nasilja i krađa.

Prema predstavljenim statističkim podacima, na misi otvaranja SDM-a sudjelovalo je 600 tisuća mladih, na svečanosti dobrodošlice Svetome Ocu okupilo se 1,2 milijuna osoba, dva milijuna sudjelovalo je na križnom putu s Papom, a 3,5 milijuna molilo je na bdjenju.

U događaju su sudjelovali mladi iz 175 zemalja svijeta, najviše njih iz Brazila, Argentine, SAD-a, Čilea, Italije, Venezuele, Francuske, Paragvaja, Perua i Meksika. Među sudionicima žena je bilo 55 posto.

Oko 800 umjetnika sudjelovalo je u središnjim događanjima, volontera je bilo 60.000, a o svemu je izvještavalo 6.500 akreditiranih novinara iz 57 zemalja. Među prijavljenim sudionicima bilo je 7.814 svećenika i 644 biskupa, među njima 28 kardinala. Bilo je postavljeno stotinu ispovjedaonica i podijeljeno četiri milijuna hostija.

Današnja kultura u nekim dijelovima svijeta, ponajviše na Zapadu,
želi izuzeti Boga, ili vjeru smatrati privatnom stvari, bez ikakve važnosti u društvenome životu. Dok se skup vrjednota koje su u temelju društva a koje proizlaze iz Evanđelja zatiru, promiče se odbijanje kršćanstva i poricanje blaga primljene vjere, što predstavlja opasnost od gubljenja vlastitoga identiteta. Tamo gdje pojedinci i narodi prihvaćaju Božju prisutnost, gdje ga štuju u istini i slušaju njegov glas, tamo se konkretno gradi civilizacija ljubavi. Mladi u Europi, koja treba ponovno pronaći svoje kršćanske korijene, i općenito mladi na planetu, u ovome vremenu globalizacije, trebaju biti svjedoci kršćanske nade.

„Dragi mladi, idući naš susret za Svjetski dan mladih 2016. bit će u Krakovu u Poljskoj", najavio je papa Franjo nakon molitve Anđeo Gospodnji s mladima na Copacabani na kraju završne mise Svjetskog dana mladih 2013. Svjetski dan mladih tako se, nakon 25 godina, ponovno vraća u domovinu pape Ivana Pavla II. nakon što je 1991. održan u Čenstohovi. Tako su mladi Brazilci predali križ mladim Poljacima.

Prijave su do 5. listopada na kmnl.zagreb@gmail.com .
Početak natjecanja je u listopadu.

Nesvakidašnja vijest stiže iz Missourija (SAD). U nedjelju prijepodne, 26-godišnji Aaron Smith, prešavši na suprotnu kolničku traku, naletio je na 19-godišnju Katie Lentz. Vrlo brzo na mjesto nesreće pristigla je spasilačka ekipa koja je skoro sat vremena neuspješno pokušavala osloboditi vozačicu, zarobljenu između upravljača i sjedala starijeg modela Mercedesa.

- To je izuzetno kvalitetan auto. Kad povežete kvalitetne materijale oni postaju još čvršći i tada morate rezati ne jedan, nego više slojeva – objašnjava Raymond Reed, šef vatrogasne ekipe iz New Londona.

Nakon više neuspješnih pokušaja izvlačenja, unesrećena djevojka zamolila je spasioce da mole zajedno s njom. I tada se, niotkuda, pojavio misteriozni svećenik.

- Došao je k nama i približio se unesrećenoj te počeo moliti. Bio je to katolički svećenik i imao je kod sebe ulje za bolesničko pomazanje. Osjećaj mira nadvio se nad djevojku i nad nas. Ne znam što je točno rekao, ali kolega vatrogasac i ja čuli smo kako trebamo ostati mirni, da će naš alat profunkcionirati te da ćemo ju izvući iz auta – posvjedočio je Reed.

Tek što je molitva završila, pojavila se vatrogasna ekipa iz Hannibala, donijevši sa sobom novu opremu. Nakon uspješnog izvlačenja mlade djevojke, spasioci su poželjeli zahvaliti svećeniku. No, njega bilo na vidiku – iako je taj dio ceste bio zatvoren za sav promet.

- Odakle je došao taj čovjek? Tražili smo svećenika, ali nitko ga nije vidio. Bilo da je riječ o svećeniku ili anđelu, on je doista bio pravi anđeo za sve nas, a osobito za Katie – kaže Travis Wiseman, prijatelj unesrećene djevojke.

- Htjeli bismo pronaći tog gospodina i zahvaliti mu. Kao onaj koji je prvi na mjestu nesreće, nikad ne znam što ću zateći. Imamo mnogo alata i prolazimo posebnu obuku, ali u ovom slučaju smatram da se radi o stvari vjere i pravom čudu – zaključio je Raymond Reed.

Stradala djevojka prebačena je u bolnicu i čeka ju nekoliko operacija, ali unatoč tome, kažu njezini prijatelji, njezin je duh ostao snažan.(bitno.net)

"Neka vas ovaj blagdan vašeg utemeljitelja učvrsti u karizmi i učini suvremenicima i svjedocima svjetla", poručio je nadbiskup Barišić mladim dominikancima.
U sklopu završetka Generalne skupštine Dominikanskog reda, u četvrtak 8. kolovoza, u dominikanskom samostanu u Splitu proslavljen je blagdan sv. Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika. Tom prigodom trojica mladih dominikanaca, od kojih dvojica iz Hrvatske dominikanske provincije, fr. Dominik Kristijan Gerbic i fr. Ivan Gavranović, položili su redovničke zavjete.

Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s hvarsko-bračko-viškim biskupom Slobodanom Štambukom, provincijalom Hrvatske dominikanske provincije o. Antom Gavrićem, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, priorom dominikanskog samostana sv. Katarine u Splitu fr. Nikolom Dugandžićem i stotinjak dominikanaca iz cijeloga svijeta, predvođenih Učiteljem reda Brunom Cadoreom, koji su se okupili u Trogiru na Generalnoj skupštini Dominikanskoga reda. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor župe Gospe od Ružarija i zbor dominikanskih studenata iz Zagreba.

Dobrodošlicu i riječi pozdrava svim okupljenima uputio je domaćin, prior dominikanskog samostana u Splitu fr. Nikola Dugandžić koji je podsjetio da su dominikanci prije nešto više od 770 godina došli na vrata palače cara Dioklecijana kako bi nastavili svjedočiti i propovijedati vjeru koju je on nekoć progonio.

"Danas u našu provinciju i grad Split dolaze dominikanci iz cijelog svijeta da pokušaju postaviti temelje novoj budućnosti Dominikanskog reda. To je za nas velika čast i priznanje", rekao je prior te zaželio da proslava blagdana sv. Dominika bude poticaj daljnjoj suradnji i zajedništvu.

Na samom početku misnog slavlja nadbiskup Barišić pozdravio je sve nazočne, a dominikancima čestitao blagdan njihova utemeljitelja i zahvalio ima na njihovoj prisutnosti, ne samo u hrvatskom narodu nego i u Katoličkoj Crkvi koju već osam stoljeća obogaćuju u filozofskoj, teološkoj i duhovnoj dimenziji. "Neka vas ovaj blagdan vašeg utemeljitelja učvrsti u karizmi i učini suvremenicima i svjedocima svjetla", poručio je nadbiskup.

Nakon Službe riječi započeo je obred redovničkog zavjetovanja triju dominikanaca prostiranjem pristupnika ispred oltara u obliku križa. Upravo taj čin zavjetovanja i veličina dara posvećenog života bila je okosnica homilije učitelja Reda o. Bruna Cadorea.

"Na taj izvanredni dar koji nam Sin daje u svom prijateljstvu, svakoga dana imamo isti odgovor. Taj odgovor je dar, a istodobno i žurna molba. On je ponajprije dar jer što bismo mogli zauzvrat dati osim svoje nazočnosti, vlastitog života do smrti. To je i molba da nas podigne i nosi, da nas zahvati Božje milosrđe", ukazao je Cadore. Mladim dominikancima koji su položili redovničke zavjete poručio je da na svom putu nadiđu sve podjele i napasti te da postanu propovjednici zajedništva i mira.

Poslije homilije uslijedio je polaganje zavjeta. Zavjetovanici su stavili svoj život u ruke učitelja Reda, iskazujući spremnost sudjelovati u poslanju Reda u službi Crkve te su obećali posluh Bogu, Bl. Djevici Mariji, sv. Dominiku i učitelju Reda.

Provincijal Gavrić je na kraju misnog slavlja zahvalio Bogu na svim darovanim milostima, zagovoru sv. Dominika i zaštiti bl. Augustina Kažotića i svima koji su na bilo koji način pridonijeli organizaciji Skupštine. Posebnu zahvalu uputio je i nadbiskupu za sudjelovanje u euharistijskom slavlju ali i na molitvi i na potpori koju im je neprekidno pružao.

"Molite za braću iz samostana, a oni će moliti za vas i vaš pontifikat", pozvao je provincijal te je u znak zahvalnosti nadbiskupu Barišiću i biskupu Štambuku poklonio štole s motivima Generalne skupštine.

Izvor: IKA/Laudato

Mnogi se pitaju što to točno privlači mlade na put s jednog kontinenta na drugi već dvadeset i osam puta, odnosno skoro četrdeset godina.

Još davne 1975. godine papa Pavao VI. započeo je ova međunarodna okupljanja, a kasnije ih je oživio papa Ivan Pavao II. Svake godine Dan mladih slavi se na Cvjetnicu, posebno svečano u Rimu, no svakih nekoliko godina ovaj događaj dobiva međunarodne razmjere i Susret se seli s kontinenta na kontinent. Tako su susreti organizirani u Manili, Parizu, Rimu, Torontu, Kolnu, Sydneyu, Madridu i ove godine u Rio de Janeiru. Sljedeći susret bit će održan 2016. godine u Krakovu.

Dakle, što je to što mlade ljude iz godine u godinu tjera da napuštaju udobnost svojih domova i kreću na put, na hodočašće s ruksakom na leđima i vrećom za spavanje? Ono što će vam svatko od njih reći je da je to radost dijeljenja vjere s vršnjacima, upoznavanje drugih kultura i spoznaja kako nisu sami i jedinstveni na svijetu s problemima koje svijet donosi, ali i da prave vrijednosti vrijede svugdje u svijetu jednako.



Ovogodišnji Svjetski dan mladih

Ove godine susret je održan u Brazilu – zemlji svima poznatoj po sambi i karnevalu, dugačkim pješčanim plažama i nogometu. No, ta je zemlja puno više od toga.

Preko tristo mladih iz Hrvatske odvažilo se na ovo hodočašće. Upozorenja o tome kako trebaju paziti na osobnu sigurnost i zdravlje nisu ih odvratila od želje za susretom s vršnjacima u Sao Paulu i Rio de Janeiru, te susretu s novim papom Franjom.

Tjedan misija
Prvi dio hodočašća ili Tjedan misija dio Hrvata proveo je u Sao Paulu, raspoređeni u četiri župe. Trinaestoro ih je bilo smješteno u župi sv. Ivane Orleanske gdje su ih domaćini dočekali otvorena srca i primili ih radosno u svoje domove. Po jedan hodočasnik bio je smješten u jednu obitelj, budući da se puno obitelji javilo primiti nekoga, a mnogi su ostali tužni jer nas nije bilo dovoljno. No, svi su se zato rado okupljali na misnim slavljima, raznim radionicama, a domaćice su nas častile svojim ukusnim kolačima.

Svakog dana u jutarnjim satima održavane su kateheze, radionice u kojima se učilo o zajedništvu, važnosti biti vjeran pravim vrijednostima isprepletenim s klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, molitvom križnog puta i krunice, te misnim slavljem. Popodnevni dio bio je rezerviran za upoznavanje s gradom i mladima župe.

Na prvom misnom slavlju predali smo domaćinima i župniku padreu Betu, posudu za pričest sa Susreta Hrvatske katoličke mladeži u Sisku kao poveznicu našeg nacionalnog i ovog međunarodnog susreta mladih, što je domaćine jako razveselilo i željeli su saznati sve o našem susretu i od tada se ta posuda na oltaru nalazila prilikom svakog misnog slavlja. Župnik se trudio dio mise govoriti na engleskom kako bismo lakše mogli sudjelovati, a rado su nas uključili i u glazbeni dio mise.

Moram reći kako su zahvaljujući njihovom brazilskom temperamentu i njihova misna slavlja prilično drugačija od naših, s puno pjevanja i pljeskanja na što smo se svi brzo naviknuli. No, to zarazno veselje nikako nije umanjivalo doživljaj svetosti trenutka, jer je upravo žar vjere koji nose u srcima ono što smo prvo zapazili. Nekoliko puta smo ih iznenadili na ovim radionicama kada smo brzo reagirali na smjernice u kojima je trebalo prepoznati kako tek pomažući jedni drugima možemo uspjeti. U tim trenutcima smo se šalili kako smo mi ipak vjernici od pamtivijeka pa znamo te stvari. Najviše su se radovali kada bismo svaki trenutak iskoristili za pjevanje nekih nama dragih hrvatskih pjesama koje su i sami željeli naučiti.

Obilazeći grad upoznali smo njihovu povijest, muzeje, floru i faunu, svakodnevan način života, pokazali su nam neke svoje crkvene običaje, proslavili smo zajedno župnikov rođendan, priredili su tipičnu zabavu koju priređuju svakog lipnja i srpnja u župnom dvorištu s puno pjesme, plesa i hrane.

Bili i dio susreta svih hodočasnika sjevernog dijela Sao Paula s njihovim biskupom. Susret je započeo pjesmom i plesovima, susretom s hodočasnicima iz drugih zemalja od kojih je najviše bilo onih iz Latinske Amerike tako da smo na ovoj hemisferi mi Hrvati bili egzotična pojava obučeni u kockaste majice i ponosno mašući svojom zastavom. Nažalost dio ovog programa prije svete mise pokvarila je jaka kiša, no do misnog slavlja sve se smirilo, tako da smo svi rado učestvovali. Hrvatska i ovog puta nije bila zaboravljena tako da je jedan naš predstavnik sudjelovao na početku misnog slavlja zajedno s predstavnicima ostalih zemalja.

Probali smo puno tipične brazilske hrane, voća i sokova raznih okusa od voća kojem nismo stigli niti imena zapamtiti jer su se brzo izmjenjivali s novim okusima. Često smo govorili kako više ne možemo jesti, ali bi se zatim domaćini pojavili s novim tipičnim brazilskim jelom za koje smo morali naći mjesta.

Svi smo osjećali kako smo postali dio njihovih obitelji, pa čak i oni koji su bili smješteni blizu favela doživjeli su istu radost i zajedništvo ljudi koji i sami imaju jako malo, ali i to malo uvijek dijele s drugima. No, vidjeli smo i onaj tužni dio života tako velikog grada gdje siromašni i ovisnici spavaju na ulicama, postoje prilično opasni dijelovi grada u koje nije preporučljivo ulaziti, no domaćini su se uvijek dobro brinuli za našu sigurnost i nismo osjećali nikakve opasnosti.

Iako mnoge obitelji koje su nas primile nisu govorile engleski ili drugi strani jezik, svi su se trudili komunicirati na razne načine koje današnja tehnologija dopušta, pa su tako google prevoditelj i druge aplikacije bili svima od velike pomoći, ali ono što je najvažnije - osmjeh na svakom jeziku znači isto.

Na zadnjem misnom slavlju u župi svima koji su pomagali darovali smo sitnicu obećavši kako će nam uvijek ostati u srcima, dok je cijela župna zajednica plakala želeći da ostanemo još i duže i vratimo im se što prije, a što bi mnogi od nas rado i učinili. Mnogi nisu znali niti gdje se Hrvatska nalazi, ali svojim ponosom na našu Domovinu, pjesmama i pričom o njenim ljepotama, zainteresirali smo mnoge koji će možda u skoroj budućnosti i posjetiti našu zemlju kako bi se uvjerili u istinitost naših priča. Tome su pridonijele i monografije i ostali materijali SHKM iz Siska koje je darovala Sisačka biskupija i promotivni materijal Turističke zajednice grada Siska koje smo podijelili domaćinima kako u Sao Paulu tako i u Riu.

Početak SDM u Rio de Janeiru

Na putu do Ria de Janeira zaustavili smo se u najvećem brazilskom marijanskom svetištu Majke Božje od Aparecide. Milijuni hodočasnika svake godine posjete ovo svetište u kojem su po zagovoru Marije zabilježena mnoga čudesna ozdravljenja i uslišane molitve. Ovdje smo se nalazili upravo kada je papa Franjo sletio na brazilsko tlo što je domaćinima predstavljalo posebno uzbuđenje i radost. Mjere osiguranja su bile velike tako da nismo mogli posjetiti neke dijelove svetišta, no već samo sudjelovanje na molitvi s mnoštvom mladih bio je poseban doživljaj.

Dolazak u sam Rio nije bio baš svečan jer su nas na samim vratima župne crkve dočekale demonstracije koje je policija rastjerala suzavcem, a mi zahvaljujući spretnosti vozača brzo izbjegli i vratili se nakon što se situacija smirila. Nakon toga nismo doživjeli više nikakvih neugodnosti.

I ovog puta imali smo sreće biti smješteni u obiteljima jako blizu samog centra Ria. Misom otvorenja koju je na Copacabani predvodio nadbiskup Ria, započeo je sam susret, a usprkos kiši okupilo se oko milijun mladih. Kako je loše vrijeme koje nije tipično za to doba godine, trajalo nekoliko dana, poremetilo je planove organizatora za odvijanje bdijenja i završnog misnog slavlja s Papom na prostoru izvan samog Ria, tako da su se sva važna događanja odvijala na plaži Copacabana dugoj 4 kilometra.

Mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, vodio je tri dana kateheze i misna slavlja za Hrvate u jednoj od crkava Ria, kojom prilikom su se mladi mogli i ispovjediti. U popodnevnom dijelu mogao se pratiti drugi program raspoređen u raznim dijelovima grada kao što su koncerti duhovne glazbe, razne radionice, rad u favelama, klanjanje, ispovijed u jednom od parkova, pratiti promocija duhovnih zvanja i slično, te uz sve i razgledati grad i posjetiti Šećernu glavu, kip Krista Otkupitelja, razne muzeje i crkve. Za razliku od prvog dijela susreta ovdje mladi nisu bili vezani posebno za jednu župu već su slobodno birali program koji će pratiti, a uz to mnogi su sklopili i prijateljstva s hodočasnicima iz drugih zemalja.

Zanimljivo je kako smo mi Hrvati bili prepoznati na svakom koraku zahvaljujući zastavi i kockicama, a svi su se željeli fotografirati s nama. Zanimljivi su bili susreti s dvije Argentinke čiji su baka i djed porijeklom iz Hrvatske, s dvije sestre rođene u Njemačkoj, ali žive u Kanadi, no roditelji su im iz Hrvatske, mladim Hrvatima iz BiH koji su došli s Austrijancima, Amerikancima koji vuku korijene iz Hrvatske, Hrvatom iz Subotice koji je s Mađarima sudjelovao u bojanju kuća u favelama i drugima.

Mnogi su čuli za Međugorje, a dosta ga je starijih Brazilaca i posjetilo, no još uvijek smo im kao narod nepoznanica. Kada bismo im rekli kako Hrvata ima svega 4,5 milijuna smijali su se govoreći kako samo u Sao Paulu toliko ima automobila. A nama je bilo teško pojmiti veliku napučenost njihovih gradova.

Ono što svima upada u oči je briga za sigurnost. Kuće obično imaju veliku ogradu, često sa bodljikavom žicom na vrhu ili pak žicom sa strujom, dok sve stambene zgrade osim visoke ograde obično sa šiljcima imaju i dvadesetčetiri satnu zaštitu čuvara koji provjeravaju tko ulazi i izlazi u zgradu. Nismo vidjeti niti djecu koja se slobodno igraju u parkovima, već u sklopu zgrada uobičajeno postoji još jedan ograđeni dio u kojem se djeca mogu igrati.

Sami susreti s Papom na Copacabani bili su posebni. Svaki puta - za sam doček Pape, križni put, bdijenje i završnu misu broj sudionika se povećavao za stotine tisuća. Službeni podatak za završno misno slavlje je 3,7 milijuna sudionika što je stvarno impresivna brojka. Sama Copacabana bila je popunjena skoro do samog kraja i bilo je nevjerojatno biti dijelom te mase ljudi koja pobožno prati sve što se na prostoru oltara događa preko video ekrana sudjelujući kroz pjesmu ali i tišinu, pozorno prateći riječi Pape. Kada smo nakon mise otvorenja odlazili s Copacabane policija je bila u stanju pripravnosti jer nisu znali što točno mogu očekivati. No, mladi koji su bili radosni zbog međusobnih susreta, činjenice da se nalaze zajedno u Brazilu i što mogu podijeliti vjeru koju nose u sebi razilazili su se u miru, s pjesmom na usnama i šireći osmjehe i radost oko sebe, tako da su i svi iz osiguranja bili zatečeni. Poslije sam saznala da je to tako jer svaki puta kada se na tom istom mjestu dočekuje Nova Godina ili neko drugo slavlje obično bude velikih nereda. Na to su bili spremni i ovog puta. No, za intervencijama stvarno nije bilo potrebe, tako da su se i policajci i vojnici drugi puta radosno fotografirali s mladima.



Papa Franjo i njegove poruke

Papi je ovo prvo međunarodno putovanje i sigurno da je njemu kao i mladima bio veliki poticaj i ispunilo ga zadovoljstvom što se moglo vidjeti i iz njegovih reakcija koje su često bile spontane, a po svom običaju je često mijenjao i dogovoreni protokol, koji se na licu mjesta prepravljao.

On je kao i stotine drugih svećenika ispovijedao mlade u jednom od brazilskih parkova, susreo se sa svojim mladima iz Argentine, s volonterima, biskupima, sjemeništarcima, političarima, ali i običnim ljudima. Posjetio je jednu favelu, tamo obišao jednu obitelj u njihovoj skromnoj kući objašnjavajući kako je to posjet svim obiteljima koji žive u takvim naseljima kojima želi pružiti toplu riječ i s njima se pomoliti. Tom prigodom posebno je naglasio kako svatko mora biti osjetljiv na nejednakosti koje vladaju u svijetu i svatko prema svojim mogućnostima mora učiniti sve da se te nejednakosti okončaju.

Papa je posjetio i bolnicu gdje se liječe ovisnici kojima je poručio da se ne predaju tim slabostima već pronađu snage boriti se za svoj život. Progovorio i o važnosti obitelji, brizi za djecu, mlade i starije. Potaknuo je mlade da se odvaže na sakrament braka umjesto samo zajedničkog života. Posebno je dojmljiv bio prizor obitelji koja je na traženje samog Pape tijekom prinosa darova na oltar prinijela i svoju teško bolesnu djevojčicu za koju su liječnici savjetovali da se nad njom izvrši abortus, na što roditelji nisu pristali te se i sada s ljubavlju skrbe za nju pružajući joj najviše što mogu.
Poruke koje je papa izrekao svima su vrlo jednostavne i poticajne. Obraćao se razumljivim jezikom često naglašavajući kako sami mladi moraju biti aktivni sudionici društva, kako ne smiju dozvoliti da život prolazi kraj njih, da budu na repu događaja i gledaju kako drugi stvaraju svijet i svoje prilike, već je molio da mladi sami budu pokretači društvenih događaja. U duhu gesla Susreta „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode“ Papa je govorio mladima o osobnoj odgovornosti svakoga od njih za bolje sutra, o lošem utjecaju ovisnosti i raznih vrsta kriminala, o potrebi da svatko učini najviše što može za brata čovjeka kojem je pomoć potrebna. Ali isto tako neka ne budu sami, već zajedničkim snagama ostvaruju ciljeve ne bojeći se nositi Radosnu vijest i Krista i u najudaljenije krajeve svijeta i društva.

Mladi su odgovarali skandiranjem – ovo je Papina mladež, dirnuti riječima ohrabrenjem i poticaja koje im je papa Franjo uputio. Sigurno je kako će se još dugo razmatrati njegove poruke, a Latinska Amerika i Brazil doživjeli su jedan novi obrat, doživjeli su eksploziju dobre volje, čiste vjere i pozitivnog razmišljanja, za koje je jedan stariji čovjek dok smo prolazili rekao kako je upravo to ono što im treba da bi se trgnuli iz zatvorenog kruga demonstracija i nezadovoljstva u kojoj se nalaze.
U jednom od razgovora s novinarima pitali su Papu osjeća li se sada više Argentincem ili Brazilcem, a on je u duhovitom odgovoru rekao kako je on po rođenju Argentinac, ali je svima poznato kako je Bog ipak Brazilac, aludirajući na čestu uzrečicu Brazilaca koji upravo to tako tvrde. Odgovarao je i na pitanja o tome zašto se ne preseli u papinsku vatikansku rezidenciju kada je naglasio kako te prostorije nisu raskošne kako se misli, ali da je on jednostavno navikao biti s ljudima, a tamo gdje sada boravi se nalaze biskupi i druge osobe s kojima često surađuje zbog čega se s njima želi nalaziti i u neformalnim situacijama, što sve olakšava njihovu svakodnevnu komunikaciju. Upravo svojim neposrednim odnosom, konkretnim odgovorima koje mnogi nisu očekivali, Papa je zadobio srca mnogih, a mnoge natjerao da propitaju svoje ponašanje i osjećaje i sigurno je da će se o njegovim porukama još mnogo govoriti i proučavati ih.

Mladi koji su imali prilike sudjelovati na ovom susretu vratili su se kućama noseći sa sobom ljubav brazilskih domaćina, potaknuti Papinim riječima na djelovanje u svojim zajednicama i s novim žarom za vjernije služenje Bogu i ljudima.

Marija Zaloker

Izvor: http://www.biskupija-sisak.hr/index.php/arhiv/1816-za-shkm-u-sisku-se-ulo-i-na-sdm-u-brazilu

Na Olimpijskom stadionu u Rimu, u srijedu 14. kolovoza, prijateljsku utakmicu odigrat će nogometne reprezentacije Argentine i Italije, a sve u dobrotvorne svrhe.

Iako se nagađalo, papa Franjo ipak neće doći gledati utakmicu, ali će potpuno u privatnom obliku primiti nogometaše dviju reprezentacija i to u dvorani Clementini u apostolskoj palači dan ranije, 13. kolovoza.

Mnogi su se nadali da će papa Franjo, koji je član nogometnog kluba San Lorenzo iz Buenos Airesa i kojem su tijekom proteklih mjeseci poklanjane majice raznih nogometnih klubova, otići makar nakratko do Olimpijskog stadiona, ali Sveta Stolica opovrgla je tu mogućnost.

Tijekom boravka u Rio de Janeiru na 28. Svjetskom danu mladih, papa Franjo je primijetio da je u Brazilu, kao i u drugim zemljama, nogomet velika nacionalna ljubav.

Prihod od ulaznica s prijateljske utakmice Italije i Argentine ići će u crkvene fondove za pomoć.

Izvor: http://www.laudato.hr/Najave/U-Rimu-prijateljska-nogometna-utakmica-Italija-Arg.aspx

Prigodom proslave Ramazanskog bajrama kardinal Bozanić uputio je čestitku vjernicima islamske vjeroispovijesti u RH u kojoj, između ostalog, stoji:
"Proslava Ramazanskoga bajrama prigoda je da Vama osobno i vjernicima islamske vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj, uputim iskrene čestitke sa željom da se slavljenjem svetih dana obogatite iskustvom Božje dobrote i milosrđa."

'Nema pomaka. Markeri mu se ne spuštaju, a mi jedva spajamo kraj s krajem. Nemoćna sam', kaže nam Zlatica Zec iz Brežana Lekeničkih, majka hrabrog dječaka Nina kojemu je prije čak šest godina dijagnosticiran zloćudni tumor jetre.

U petak 9. kolovoza Ninu Zecu je deveti rođendan. Nažalost, njegovi rođendani su i podsjetnik na trenutak koji je Zlatici Zec i njenoj obitelji 2007. godine okrenuo život naglavačke. Primijetila je, naime, da s njenim sinom nešto nije u redu. Od tada se bore s tumorom i dobra se razdoblja smjenjuju lošim, koja traju predugo i naprežu ih do krajnjih granica - kako psiholoških tako i financijskih. Obitelj Zec, naime, odgaja čak šestero djece, a u kućanstvu zarađuje jedino otac Mišo Zec, koji radi za minimalnu plaću.

"Markeri su mu opet narasli i skoro svaki dan moramo putovati u Zagreb, a više ni za to nemam novca. Prima injekcije i terapiju, ali ni njegova doktorica više nije uvjerena da će mu to pomoći. Predlaže transplantaciju jetre", kazala nam je dok je još bila u Klaićevoj bolnici.

Svaka je pomoć dobrodošla
Nino se jedva sjeća života prije tumora zbog kojega se morao odreći bezbrižnog djetinjstva, pa čak i škole. Gotovo cijelog života oko sebe promatra drugu teško bolesnu djecu koju zove kolege i zajedno sa svojom majkom tješi se kada nekoga od njih nadživi. No, i dalje pronalazi snagu da se bori, kao i njegova majka.

Ninova borba za život sad već traje dva puta dulje nego period u kojemu je bio zdrav, ali njihova volja nije dovoljna, potrebna im je i materijalna pomoć.

Ako i sami želite pomoći, možete to dogovoriti pozivom gospođi Zec na +385 91 989 91 26.

Novčana sredstva možete uplatiti na tekući račun dječakovog oca Miše Zeca u Zagrebačkoj banci na 2360000-3238542201.

Izvor: danas.hr

Zagreb, 08. kolovoza 2013. – Danas je prema Crnoj Gori upućen prvi od dva elektromotorna vlaka serije 412/416 u vlasništvu Željezničkog prevoza Crne Gore AD Podgorica, a koji se u Gredelju nalazio na velikom popravku i modernizaciji. Prema istom ugovoru Gredelj će isporučiti još jedan elektromotorni vlak iste serije.
Znači, prema ugovoru Gredelj će na dva elektromotorna vlaka napraviti glavni popravak i modernizaciju s promjenom vanjskog izgleda uz vanjsko lakiranje u skladu s dizajnerskim rješenjem naručitelja, kao i potpunom promjenom interijera. Promjena interijera uključuje i ventilaciju i klimatizaciju kao i modifikaciju upravljanja grijanjem iz kabine, pojačano provjetravanje prostora za putnike, ozvučenje te postavljanje ALTRO poda od nezapaljivog materijala. Tu je također uključena zamjena prozora kao i zamjena sjedišta u putničkom prostoru uz potpuno novi dizajn, rekonstrukciju zida koša radi oslanjanja sjedišta, kao i postavljanje novog modernog toaleta itd. U upravljačnice će se ugraditi klima uređaji, automatska pritvrdna kočnica, kao i prinudno hlađenje vučnih motora. Potrebno je naglasiti kako će se ovim elektromotornim vlakovima značajno podići standard i sigurnost prijevoza putnika.

Ovaj projekt je nastavak dugogodišnje suradnje s Željezničkim prevozom Crne Gore. Tako je za Željeznički prevoz Crne Gore AD Podgorica, samo u razdoblju zadnje tri poslovne godine, Gredelj izvršio popravke različite razine složenosti na preko 30 putničkih vagona i na 4 lokomotive.
IZVOR: Odnosi s javnošću TŽV Gredelj

„Papi smo poklonili jednu solnicu jer nas je on sam podsjetio da obnova Crkve polazi od mladih koji u svakodnevni život moraju staviti soli, odnosno vjeru ljubav i nadu“, rekao je velečasni Tuccinardi.

Papa Franjo je posjetio vatikanske katakombe, koje se nalaze ispod bazilike svetoga Petra, kako bi se u prigodi 35. obljetnice preminuća pape Pavla VI. pomolio na njegovu grobu. Tamo se susreo sa skupinom mladih iz Brescie, koji su hodočastili na grob svojega sugrađanina. Mlade je predvodio velečasni Alessandro Tuccinardi, ravnatelj Ureda za duhovnost i zvanja u biskupiji u Brescii.

„Susret je bio neočekivan. Odavno smo tražili da se susretnemo sa Svetim Ocem, mogli smo sudjelovati na jednoj općoj audijenciji, ali je sve bilo odgođeno. Tada smo se jednostavnim i zajedničkim sredstvima obratili Providnosti da nam pomogne. Papa je za to saznao i omogućio je da ga sretnemo“, rekao je velečasni Tuccinardi za Radio Vatikan.

S Papom su se susreli u predvorju Doma Svete Marte, a mladi su u razgovoru podsjetili Svetoga Oca na neke njegove poruke tijekom Svjetskoga dana mladih u Riju.

„Papi smo poklonili jednu solnicu jer nas je on sam podsjetio da obnova Crkve polazi od mladih koji u svakodnevni život moraju staviti soli, odnosno vjeru ljubav i nadu“, rekao je velečasni i dodao da ih je Papa pitao tko su, iako je znao da se mladi pripremaju za duhovna zvanja. Svakog je pozdravio i ohrabrio ih da pronađu pravi put u svojem duhovnom pozivu.

Izvor: Laudato/Radio Vatikan

Dragi prijatelji Tabora, Gospodin vam dao svoj mir!

Najprije od srca zahvaljujemo svima koji svojom molitvom i ljubavlju prate našega fra Zvjezdana Linića kroz ovo vrijeme i svakodnevno šalju svoje poruke podrške, blizine i ljubavi. Zaista je prekrasno vidjeti koliko je silna snaga tog zajedništva u vjeri i molitvi, i zbog toga svima iskreno i od srca hvala.

Od početka srpnja na Tabor je došao fra Ivan Matić koji će pomagati oko vođenja seminara i duhovnih obnova. U zadnjih 13. godina fra Ivan je boravio u Rimu u našoj Generalnoj kuriji Reda Manje Braće gdje je vršio službu Generalnog duhovnog asistenta za Franjevački svjetovni red i Franjevačku mladež. Nakon povratka iz Rima on se, već od konca svibnja, uključivao i pomagao fra Zvjezdanu oko duhovnih obnova, a od početka srpnja je i službeno namješten u Taboru.

Pred nama su i mnoga događanja na Taboru koja su nastavak našeg zajedničkog hoda u ovoj Godini vjere, tako da će i različite duhovne obnove koje ćemo organizirati u ovim slijedećim mjesecima imati kao osnovne teme one koje će biti usko povezane s našom vjerom, s našim pozivom i s našim poslanjem u Crkvi i svijetu. S obzirom na to da Godina vjere službeno završava na Blagdan Krista Kralja (24. studenoga 2013.), tom ćemo prigodom imati i jedan poseban termin duhovne obnove s kojim ćemo i ovdje na Taboru proslaviti ovaj veliki blagdan i završetak Godine vjere.

Neka na sve vas siđe Božji blagoslov i neka vam Gospodin udjeli milost da uvijek budete postojani u svojoj vjeri.

• 22.-25. kolovoza: duhovna obnova: “Marija, Kraljica mira!” Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.
• 29. kolovoza do 1. rujna: duhovna obnova: “Valja se vratiti u svakodnevne poslove ali s novim duhom ljubavi.” Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.
• 5.-8. rujna: duhovna obnova: “Vjera te tvoja spasila!” Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.
• 12.-15. rujna: duhovna obnova: “Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!” Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.
• 19.-22. rujna: duhovna obnova: “Isus, vidje njihovu vjeru.” Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.
• 24.-27. listopada: duhovna obnova: “Ustani, vjera te tvoja spasila! Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.
• 31. listopada - 3. studenoga: duhovna obnova: “Budite sveti, jer sam ja svet!” Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.
• 11.-14. studenoga (ponedjeljak do četvrtak ) : duhovna obnova: “Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere.” Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.
• 21.-24. studenoga: duhovna obnova: “Neka vam bude po vašoj vjeri.” Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.
• 5.-8. prosinca: duhovna obnova: “Dođi, Gospodine Isuse.” Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.
• 12.-15. prosinca: duhovna obnova: “Neka mi bude po Riječi tvojoj.” Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.
• 19.-22. prosinca: duhovna obnova: “Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama.” Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.
• 29. prosinca - 1. siječnja: (nedjelja do srijeda) duhovna obnova: “Po Mariji k Isusu.” Vode fra Zvjezdan i fra Ivan.

Prijave: Telefon: 01 3369-781 (radnim danom od 8 do 12 sati) ili porukom na mobitel: 091 5986-972; Faksom: 3361-844 ili elektronskom poštom na adresu: info@tabor.com.hr
Kod prijave ostavite svoje ime, telefon i mail adresu ako ju imate

Mladifest 2013. završio je u Međugorju misnim slavljem u ranu zoru, na blagdan Preobraženja Gospodinova, na brdu Križevcu.
Uz nazočnost tisuće i tisuće mladih euharistijsko slavlje je predslavio fra Danko Perutina, koordinator molitvenog susreta mladih. On je u svom obraćanju mladima rekao: “Mi sudionici na završnoj misi molitvenog susreta mladih kažemo Gospodinu i dajemo mu svoje obećanje da ćemo nastaviti putem onim na koji nas je on pozvao budući da je rekao za sebe: “Ja sam put, istina i život”. Četrdeset tisuća mladih iz više od 60 zemalja svijeta sa svih kontinenata i strana svijeta s oko 500 svećenika bilo je nazočno na tradicionalnom 24. međunarodnom susretu mladeži - popularnom Mladifestu u svetištu Kraljice mira u Međugorju. U hercegovačkom svetištu su se proteklih dana okupili mladi svih boja, rasa i nacija.
Procesija sa svijećama

Program koji je mlade u Međugorju okupljao tijekom cijeloga tjedna protekao je ispunjen molitvom, pjesmom, svjedočanstvima, obraćeničkim iskustvima, klanjanjima i misnim slavljima. Posebno je bila zanimljiva procesija s upaljenim svijećama kroz međugorsku župu i program s predstavom “Credo” Zajednice Cenacelo. Tijekom susreta organiziran je orkestar i zbor koji su sačinjavali glazbenici iz mnogih zemalja svijeta, a koji su pjesmom uveličali ovo druženje mladeži svijeta. Impresivan susret mladih koji je trajao od 1. do 6. kolovoza završio je jučer na brdu Križevcu, misnim slavljem pokraj tamošnjeg velikog betonsko-armiranog križa izgrađenog prije 79 godina. Izgrađen je rukama župljana Međugorja 1934. godine, a visok je 8,5 metara. Program festivala mladih prevodilo se simultano na 17 svjetskih jezika. Zadnjeg dana mladima se predstavila zajednica Milosrdni otac koja djeluje u Bijakovićima u župi Medjugorje. Zajednicu je mladima predstavio njen upravitelj fra Svetozar Kraljević.

Ni vrijeme nije smetalo

Zanimljivo, iako su proteklih dana bile velike vrućine u Međugorju, mladi su i ujutro i poslijepodne bili nazočni brojnim svjedočanstvima, predavanjima, te redovitom večernjem molitvenom programu i pljeskom pozdravili svaki nastup zajedničkog zbora i orkestra ovog molitvenog susreta mladeži.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/vijesti/medjugorje/84-vijesti/mladi-iz-cijeloga-svijeta-tjedan-dana-zivjeli-u-molitvi-i-pjesmi

Ako bismo u slici htjeli opisati boravak mladih u Međugorju, mogli bismo ovako napisati: Mladi su u te dane napustili svoje nesigurne lađe i ukrcali se na jednu zajedničku, Gospinu lađu
u Međugorju.
Kormilarica – voditeljica na toj lađi bijaše Gospa. Cilj putovanja bijaše stići do luke – do Isusa. Vesla na toj lađi su u Gospinim rukama, a snaga tih vesala bijaše molitva, klanjanje Isusu, sveta Misa, pjesma, te radosno i zanosno slavljenje Gospodina. Ukrcati se na takvu lađu, koja plovi do Isusa, znači biti spreman na sve. U njoj nemamo pravo računati na svoje sposobnosti, svoju sigurnost, misliti samo na svoje odredište. Isusova lađa nosi sa sobom potpuno darivanje sebe, ona donosi rizik. Na Isusovoj lađi treba veslati uvijek naprijed, kroz bure i oluje, u zgodno i nezgodno vrijeme. Ta lađa, po ljudsku, plovi u nepoznato, u avanturu duha. To je zato jer nas Isus poziva da izvezemo na pučinu. I baš tamo,

na pučini, u nepoznatome i neočekivanome čeka me On – moj Bog i Spasitelj. Zapravo, cijeli naš kršćanski život trebao bi sličiti na tu lađu. Mi smo trajni putnici. Mi bismo trajno, sukladno pozivu na nasljedovanje, trebali hoditi, trčati i tražiti Isusa.

Isus nas poziva da dođemo k njemu. On je tu radi nas. On želi biti naše društvo. On je moj prijatelj koji uvijek strpljivo čeka moju lađu da uplovi u njegovu luku. A uz Isusa je uvijek najljepše, s njim je uvijek zabavno. Kod Isusa nema dosade. Kod njega je svaki trenutak smisleno ispunjen. Kod njega nema razočaranih, neshvaćenih, izgubljenih. Kod Isusa su svi dobro došli. Kod njega si osobno voljen. On za nas osjeća. On diše našim plućima. Njegovo srce kuca za naša srca, on misli naše misli. On je spreman sve učiniti za nas. On nije Bog sudac, nego Bog ljubav i kao takav poziva nas na gozbu sa sobom. On nas želi ispuniti i nahraniti hranom koja nikad ne propada i ne gubi snagu. I takvom hranom nasićeni i takvim pićem napojeni u Isusovom pristaništu, mladi zakoračiše u svijet koji po njima dobiva nova vrata nade.
http://medjugorje-info.com/hr/kolumne/79-kolumne/gospinom-ladom-do-isusa

Maria Elena Bergoglio, mlađa sestra pape Franje, izjavila je u jednom razgovoru njemačkom novinaru iz Düsseldorfa Michaelu Hesemannu, da njezin brat želi dati crkvi njezino novo lice.

"On je jedna revolucija za Europu i svijet", kaže 64-ogodišnja Maria te dodaje: "On želi crkvu pastira koji se ne uzdižu iznad vjernika, nego koji žive među ljudima i služe im. Zato on ne želi nositi crvene cipele, jer je to za njega znak kraljevanja. Onaj tko želi promjene mora se naprije sam početi mijenjati. Ovaj proces može samo postupno ići".

Maria živi sa svojom obitelji u pregrađu argentinskog glavnog grada Buenos Airesa. Kaže da je brat često telefonski zove i da razgovaraju o obiteljskim temama.

Izvor: Laudato

Pod geslom "Daj mi pravu vjeru", od 25. srpnja do 5. kolovoza, održan je jubilarni 20. hod Franjevačke mladeži. Geslo je dio molitve sv. Franje koju je molio pred raspetim Kristom kako bi pronašao smisao i način kako vršiti volju Božju.

Na hod je krenulo 80 mladih iz cijele Slavonije koji pripadaju svojim mjesnim bratstvima Franjevačke mladeži u pratnji duhovnih asistenata. Cilj hoda Franjevačke mladeži uvijek je Asiz i blagdan Gospe od Anđela gdje se prolaskom kroz malenu crkvicu - Porcijunkulu dobiva potpuni oprost.

Početak hoda i okupljanje bilo je u Požegi, odakle se pješice krenulo prema Pleternici. U svetištu Gospe od suza misno slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Uputio je riječi potpore i pohvale svima koji su se odvažili na taj korak te je pozvao sve framaše da se ugledaju na lik sv. Franje u njegovoj radosti i odvažnosti da promijeni svijet. Pješačeći svakodnevno oko 15 kilometara mladi su prošli Sibinj, Garčin, Podvinje, Trnavu i Dragotin te konačno Stare Perkovce i Donje Andrijevce kao konačni cilj putovanja po Hrvatskoj koje je trajalo do 1. kolovoza.

Veseli duh i radost svjedočenja vjere framaša ni ovoga puta nisu izostali, a prolaskom kroz sela lijepe Slavonije još su jednom pokazali kako mladi mogu provesti ljeto s Bogom, slaveći i pjevajući mu čak i po najvećim vrućinama.

U jutarnjim satima 2. kolovoza autobusima su stigli na La Vernu, brdo gdje je sv. Franjo primio svete rane te nastavili do Asiza gdje su zajedno sa svim sudionicima hoda iz Hrvatske slavili misu u bazilici sv. Franje. Popodne istoga dana primili su potpuni oprost prolaskom kroz baziliku Gospe od Anđela i Porcijunkulu. Uslijedilo je slavlje na trgu zajedno sa svim sudionicima Franjevačkoga hoda.

Drugog dana boravka u Italiji posjetili su Greccio, mjesto gdje je sv. Franjo napravio prve jaslice za tada nadolazeći Božić. Ondje su slavili misu zajedno za svim bratstvima iz Hrvatske pjevajući božićne pjesme, što je za sve bilo neobično i nezaboravno iskustvo.

Opisujući Hod kao duhovnu obnovu koja traži odricanje i tjelesni napor, mladi su pojasnili da se nakon potpunog oprosta u bazilici Gospe od Anđela svaki žulj zaboravi, a svaka poteškoća ili prepreka dobije smisao u novim prijateljstvima, snažnoj povezanosti kroz molitvu i rad u skupinama koji je unaprijed isplaniran. Osjetiti Božju blizinu i toliku radost u ljudima koje susretnete i putem upoznate bogatstvo je koje se brižno čuva u srcu, naglašavaju framaši ističući kako je Hod vrhunac framaške godine, kada se zaključuje cjelokupni godišnji rad u mjesnim bratstvima.

Autor: Laudato/IKA

Forum+ se zahuktao.

Forum mladih katolika Hrvatske koji je u nedjelju otvoren u Dubrovniku okupio je brojne stručnjake koji mladima na dinamičan i pristupačan način prenose svoja iskustva vezana uz širok raspon tema.

Led je u ponedjeljak, 5. kolovoza probio prof. dr. sc. Rodrigo Guerra López, voditelj Centra za istraživanje društvenog napretka u Meksiku. Govoreći o novoj evangelizaciji, prof. Guerra López mladima je pojasnio kako je Evanđelje uvijek isto, ali kako u svakom novom kulturalnom kontekstu treba iznaći nove načine za njegovo prenošenje. „Živimo u vremenu promjena, rađa se nova epoha. To je novi trenutak u povijesti svijeta, ali Evanđelje je uvijek isto“, rekao je prof. Guerra López pozivajući se na papu Ivana Pavla II. te naglasio kako je vjeru potrebno, osim riječima, prenositi djelima i vlastitim životom. Prof. Guerra López upozorio je na dvije opasnosti s kojima se vjernici suočavaju – moralizam i gnosticizam te upozorio mlade kako Krista ne smiju svesti samo na moralne vrijednosti, već na prvo mjesto mora doći on kao izvor tih vrijednosti. Također je naglasio da Crkvu osim svetaca čine i grešnici, a iz toga proizlazi stalna potreba za reformom. Ohrabrivši mlade da idu na periferije i ruše granice, prof. Guerra López ih je ohrabrio da budu ambiciozni u evangelizaciji.

Popodnevno predavanje održao je dr. sc. Ivica Šola, novinar i kolumnist Glasa Slavonije, osvrnuvši se na medijsku sliku Crkve kroz povijest i danas. Prisjećajući se medijskih napada na prve kršćane, Šola je zaključio kako su oni posijali sjeme nove vjere i kako iz iskustva koje su proživjeli prvi apostoli, a koje ih nije pokolebalo, trebamo naučiti ustrajati u svjedočenju. Šola je s mladima podijelio svoje iskustvo rada u medijima, a posvjedočio je i o istinskoj slobodi koju osjeća u Crkvi.

Dan je završio malom duhovnom obnovom fra Ante Vučkovića, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu te duhovnika SKAC-a Split. Govoreći o poslanju kao o posluhu onome koji nas šalje, fra Ante Vučković naglasio je da je najbolje kada prihvatimo Božju volju kao svoju volju kako bi to postala jedna ista volja. Prisjećajući se Isusova poziva prvim apostolima, objasnio je mladima kako Isus poziva dvanaest različitih ljudi, dvanaest različitih osobnosti koji se nikada sami ne bi mogli organizirati nego su povezani Isusovom voljom. Isto tako i mi smo pozvani svojim različitostima djelovati zajedno u Kristu.

U utorak ujutro mladi su razmišljali o društvenom zagovaranju. Željka Markić i Lino Zonjić iz građanske inicijative U ime obitelji proveli su mlade kroz pripremu i realizaciju prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma kojim se traži definiranje braka u Ustavu Republike Hrvatske kao zajednice žene i muškarca. Markić je napomenula kako je društveno zagovaranje vrlo važno za demokratsko društvo i ono iskazuje (ne)zadovoljstvo građana određenom politikom, nudi rješenja i otvara prostor za javnu raspravu. Također je pojasnila društveno-medijski kontekst na temelju kojega je inicijativa nastala te razložila napore uložene u stvaranje mreže volontera koji su inicijativu i ostvarili što je, kako je rekla Markić, „dokazalo da zajednički možemo donositi pozitivne promjene u društvu“. „I da nikad ne bude referenduma, društveno zagovaranje je samo po sebi vrijedno jer su ljudi shvatili da nas je puno koji želimo iste promjene u društvu“, zaključila je Markić.

Popodnevni dio programa trećeg dana Foruma+ nastavio se predavanjem vlč. Hrvoja Katušića o komunikaciju kroz fotografiju. „Važno je prepoznati karakter određenog medija i iskoristiti sve njegove mogućnosti“, naglasio je vlč. Katušić te pojasnio karakteristike novih medija. Rekavši kako je fotografija „zaseban jezik koji svakome priča osobnu priču“ te kako je ona snažnija od teksta, vlč. Katušić objasnio je kako kvalitetno fotografijom dočarati osobiti trenutak.

Dan je završio nagovorom i klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom kojega je predvodio p. Arek Krasicki, studentski kapelan u Osijeku koji je s mladim sudionicima Foruma podijelio i svoje osobno svjedočanstvo o radu sa studentima.

U srijedu je na Forumu gostovao James Newman ispred britanske organizacije Catholic Voices koja se bavi medijskim treningom laika koji se uključuju u javnu debatu zastupajući stavove i vrijednosti Katoličke crkve. Newman je istaknuo kako je vrlo važno razumjeti medije i ne gledati na njih kao na neprijatelje jer su oni tu da postavljaju pitanja. „Mi smo tu kako bismo pomogli ljudima razumjeti, kako bismo pojasnili i osvijetlili vrijednosti koje živimo“, rekao je Newman te naglasio kako moramo biti spremni argumentirano izložiti sve teme koje nas se neposredno tiču. Bogatim iskustvom dijaloga s britanskim medijima, Newman je uvelike doprinio edukaciji mladih forumaša.

Autor: Valentina Gusić i Elizabeta Mikulić

Izvor:http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Mladi-uce-kako-biti-u-svijetu,-a-ne-od-svijeta.aspx

- početak natjecanja: mjesec listopad
- prijave na mail kstl.zagreb@gmail.com

- početak natjecanja: 28. rujna 2013.
- prijave do 22. rujna 2013. na mail kol.blim@gmail.com

- početak natjecanja: 14. rujna 2013.
- prijave do 1. rujna 2013. na mail kmnl.zagreb@gmail.com

- početak natjecanja: 28. rujna 2013.
- prijave do 22. rujna 2013. na mail kkl.zagreb@gmail.com

- početak natjecanja: 21. rujna 2013.
- prijave do 15. rujna 2013. na mail hrvoje.hrkac1@gmail.com

"Nova župa u Petrinji bit će trajni znak nove slobode koja je uslijedila poslije teških trpljenja i ratnih stradanja u Domovinskom ratu“, istaknuo je sisački biskup Vlado Košić na prvom misnom slavlju na mjestu buduće crkve Preobraženja Gospodnjeg u petrinjskom naselju Slatina.

„Ono što je za čitavu Hrvatsku bila proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, to je za Petrinju 6. kolovoza, dan njezina oslobođenja tijekom akcije Oluja“, istaknuo je sisački biskup Vlado Košić na prvom misnom slavlju na mjestu budućeg pastoralnog centra i crkve župe Preobraženja Gospodnjeg u petrinjskom naselju Slatina.

Podsjetivši kako govori kao svjedok koji je u jutarnjim satima toga dana došao u Petrinju, biskup se prisjetio riječi koje je tada izgovorio: „Danas je blagdan Preobraženja Gospodnjeg. Znakovito je da je baš na današnji dan oslobođena Petrinja. I ona se danas preobrazila. Molim Gospodina, da preobrazi našu žalost zbog poginulih i žalost zbog tolikih podnesenih muka u progonstvu u novi život, život u miru i slobodi“, te istaknuo kako kada je trebalo osnovati novu župu u Petrinji poslije rata i nakon što je uspostavljena Sisačka biskupija, nije dvojio kako se ona treba nazvati, a to je: ŽUPA PREOBRAŽENJA GOSPODNJEGA.

„Zašto? Zato što je to u našoj novijoj povijesti sličan kamen temeljac kao i blagdan svetoga Lovre. Naime, 10. kolovoza 1594., na blagdan sv. Lovre, godinu dana nakon sisačke pobjede, oslobođena je Petrinja i zato je taj dan uzela za blagdan svoga zaštitnika – prije je od 1334. Petrinja imala zaštitnika sv. Stjepana kralja. Dakle, blagdan sv. Lovre neprestano podsjeća Petrinjce na oslobođenje, na darovanu i izborenu slobodu. Sveti Lovro je blagdan slobode za Petrinju, slobode koja je izvojevana u obrani od turske okupacije. Međutim u nedavnom Domovinskom ratu izvojevana je sloboda nakon srpske okupacije Petrinje, i stoga će ovaj blagdan Preobraženja Gospodnjega, 6. kolovoza i ova nova župa u Petrinji biti trajni znak nove slobode koja je uslijedila poslije teških trpljenja i ratnih stradanja u Domovinskom ratu“, dodao je biskup.

Poručio je da nam Transfiguratio – preobraženje Kristovo - može biti nadahnuće da razmišljamo kako bismo se mi svi, i svaki pojedinačno, trebali neprestano preobražavati u sliku Kristovu.

„Ako Krista nasljedujemo, ako i mi imamo osjećaja i snage da vidimo patnje i potrebe drugih i pomažemo im. Također trebali bismo razmišljati što učiniti da se čitavo naše hrvatsko društvo preobrazi u zemlju poštenja, rada, povjerenja, međusobnog prihvaćanja i zajedništva, a ne da naše društvo bude društvo podjela i svađa. Molimo se danas i za sve odgovorne u našem društvu da se to dogodi“, zaključio je biskup.

Izvor: http://www.laudato.hr/Vijesti/Hrvatska/-Nova-zupa-u-Petrinji-bit-ce-trajni-znak-nove-slob.aspx

Dvadeset i četvrti međunarodni molitveni susret mladih – Mladifest, koji je započeo u četvrtak 1. kolovoza 2013. završio je u utorak 6. kolovoza sv. Misom zahvalnicom na Križevcu u 5 sati ujutro.
Mladifest je održan pod geslom „Vjera ljubavlju djelotvorna“. Svetu Misu predslavio je fra Danko Perutina, koordinator susreta. Na Festivalu u Međugorju ove godine okupili su se desetci tisuća mladih iz 60-ak zemalja. Program Mladifesta započinjao je jutarnjom molitvom u 9 sati, a nastavljao se svjedočanstvima, pjesmom i poukom kršćanskoga života.

Program se nakon podnevne stanke nastavljao u 16 sati, nakon čega su mladi sudjelovali u molitvi Krunice u 18 sati, te na središnjem susretu- svetoj Misi u 19 sati.

Svetu Misu otvaranja 1. kolovoza predslavio je i propovijedao dr. fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.

U petak, subotu i nedjelju večernju svetu Misu predslavili su mladomisnici Hercegovačke franjevačke provincije fra Stanko Ćosić, fra Mario Ostojić i fra Josip Serđo Ćavar, a propovijedali su fra Slaven Brekalo, fra Petar Ljubičić i fra Svetozar Kraljević. U ponedjeljak je sv. Misu predslavio fra Mijo Šarčević, a propovijedao fra. Danko Perutina. Najviše svećenika sv. Misu je suslavilo u četvrtak, njih 515.

U subotu 3. kolovoza predstavu za mlade izveli su članovi zajednice Cenacolo, a u nedjelju 4. kolovoza nakon večernje svete Mise održana je tradicionalna procesija kroz međugorsku župu uz Gospin kip i upaljene svijeće u rukama nepreglednoga broja sudionika. Događaje Festivala glazbom i pjesmom pratio je Međunarodni zbor i orkestar pod ravnanjem prof. Damira Bunoze dok je sam Festival simultano prevođen na 17 jezika, a izravno su ga prenosile mnoge radiopostaje i internetski portali.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/vijesti/medjugorje/84-vijesti/misom-na-krizevcu-zavrsio-24-festival-mladih-u-medugorju

Još ovog proljeća po prvi puta je glasovao na izborima za EU, a nakon toga redovno je glasovao i na lokalnim izborima.

U 101. godini života i 77. godini svećeništva danas je u Požegi, u Domu pape Ivana Pavla II. preminuo umirovljeni jakšićki župnik Ivan Benić, najstariji svećenik Požeške biskupije. Još ovog proljeća po prvi put je glasovao na izborima za EU parlament, o čemu je pisao Večernji list, a nakon toga redovno je glasovao i na lokalnim izborima. Rođen je 21. ožujka 1913. u Batrini kraj Nove Kapele. Za svećenika ga je zaredio nadbiskup Alojzije Stepinac 1936. Bio je kapelan u Novoj Gradiški i Mariji Bistrici, 1940. godine postaje župnik u Stražemanu, a nakon tri godine odlazi u Staro Petrovo Selo. Župnik u Jakšiću bio je od 1945. pa sve do umirovljenja 1982. godine.

Od 1956. do 1958. bio je dekan Požeškog dekanata. Zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić 1982. godine imenovao ga je počasnim kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Prigodom sedamdesete obljetnice svećeništva, 2006. godine, požeški biskup Antun Škvorčević uvrstio ga je među posebno zaslužne svećenike Požeške biskupije i dodijelio Srebrenu biskupijsku plaketu s Poveljom priznanja i zahvalnosti uz obrazloženje da je to zaslužio „za svećeničko služenje ispunjeno vjernošću, savjesnošću, požrtvovnošću i ljubavlju prema Crkvi i svome hrvatskom narodu“. Za stotu obljetnicu života i sedamdeset šestu obljetnicu svećeništva papa Benedikt XVI. poslao mu je čestitku. Sprovod preminulog svećenika započet će svetom misom zadušnicom u četvrtak, 9. kolovoza, u župnoj crkvi sv. Barbare u Jakšiću u 17 sati.

Izvor: VL

Koncert duhovne šansone najpoznatijih sastava duhovne glazbe na hrvatskoj duhovnoj sceni oduševio je prisutne radošću duha mladih i ljepote pjesme, a koji je održan u petak, 2. kolovoza, ispred svetišta sv. Arnira u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u sklopu humanitarne akcije „Srce za Afriku – 3 u 1“. Na koncertu u organizaciji župe sv. Luke u Dubravi i udruge Ime dobrote i galerije hrvatske sakralne umjetnosti Laudato nastupili su Apostoli mira, VIS Izidor, VS Mathues, VIS Mihovil i VIS Proroci.

Kako je istaknula direktorica galerije hrvatske sakralne umjetnosti Laudato i predsjednica udruge „U ime dobrote“ Ksenija Abramović, već godinama „Laudato“ pomaže udruge koje za svoj cilj imaju osiguravanje doma i hrane potrebitima u Africi, a istodobno im pružaju i svjedočanstvo Kristove ljubavi.

„Kumovi smo i petero afričke djece. Tako su se Laudato i naša udruga 'Ime dobrote' odlučili pridružiti don Jakoslavu Baniću u humanitarnoj akciji 'Srce za Afriku'. A plemenita ideja vašeg župnika potakla je i nas da svi zajedno iz raznih krajeva Lijepe naše i čak i iz Vojvodine, doputujemo, otvorimo svoja srca, raširimo ruke i darujemo koncert za malene u Nigeriji i Kongu. Gospodin nam šalje i ljude i poruke, a mi smo tu da osluškujemo Njegov glas u srcu. I da mu otvorimo vrata“, istaknula je direktorica Laudata.

Kako je rekao župnik don Jakoslav Banić, na koncertu se osjetila prisutnost Boga te je mladenački zanos digao sve na noge.

„Uistinu su mladi na koncertu djelovali po riječima papa Franje: Došli ste ovdje kao hodočasnici, a odlazite kao misionari. Gospođi Kseniji, direktorici Laudata, zahvaljujem na riječima ohrabrenja kojim nas svaki put podigne te nas podupire u našem radu kako bi pomogli misijama“, poručio je don Jakoslav.

Također, zahvalio se i voditeljici programa Tanji Popec na mislima izrečenima tijekom koncerta. Naglasio je kako je koncert imao i jedno lijepo iznenađenje. Naime, na koncertu je bila i misionarka iz Konga zajedno sa svojom provincijalkom.

„Na kraju koncerta svi smo zajedno završnom pjesmom ujedinjeni u pjesmi zahvaljivali Bogu i predali sve svoje molitve da On upravlja njima. Slika svetišta sv. Arnira više nikad neće biti ista. Odjekivat će ljubav prema Bogu i Crkvi koja raste u vrijednosti ispunjena različitostima“, poručio je don Jakoslav.

U povodu blagdana sv. Arnira, u organizaciji župe sv. Luke u Dubravi održava se humanitarna akcija „Srce za Afriku – 3 u 1“ koja za cilj ima financijski pomoći školovanje djeci u Africi. Naime, kupnjom jedne ulaznice od 30 kuna, podržavatelji ove akcije moći će sudjelovati na koncertima koji će se održavati tri večeri i to od 2. do 4. kolovoza ove godine.

Drugoga dana svečane proslave blagdana sv. Arnira, u subotu, 3. kolovoza, organiziran je svečani prijenos slike i moći ovog sveca s početkom u 18 sati iz župne crkve sv. Luke u svetište sv. Arnira. Potom će se održati koncert klape Žrnovnica, a posjetitelji će nakon koncerta moći uživati u velikoj torti s likom sv. Arnira koju će izraditi domaće župljanke zajedno s poznatim slastičarima iz Splita.

Na sam blagdan svetog Arnira, biskupa i mučenika, u nedjelju, 4. kolovoza, kod svetišta sv. Arnira misno slavlje s početkom u 10 i 30 predvodit će mons. dr. Ante Mateljan, kanonik i profesor na splitskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. U 18 sati održat će se tradicionalni blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom koji je u Dubravi poznat od davnina. Navečer toga dana, u 20.30 sati, održat će se susret klapa Sv. Arnir 2013 nakon koje je organizirana besplatna pučka fešta.

Papinsko vijeće za obitelj organizira foto natječaj na temu „Life…in HD” (Život... u HD-u), a najbolje fotografije bit će predstavljene papi Franji u listopadu u Rimu.

Mladi su pozvani da postanu fotografi pape Franje u fotonatječaju za mlade u povodu Hodočašća obitelji.

Mogu sudjelovati svi mladi u dobi od 12 do 18 godina, a na fotografijama trebaju pokazati papi Franji što za njih znači život u punini.

Fotografije treba poslati na Facebook stranicu Papinskog vijeća do 15. listopada, a najbolje će biti prikazane na Hodočašću obitelji koje će se održati 26. i 27. listopada u Rimu.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je čestitke za Ramazanski bajram predsjedniku Mešihata Islamske vjerske zajednice Muftiji Azizu ef. Hasanoviću i vjernicima islamske vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj.

"Tijekom mjeseca Ramazana, islamski su se vjernici češće okupljali na molitvu, obdržavali post i činili djela milosrđa čime su jačali svijest da je čovjek Božje stvorenje i da nije svejedno hoće li i kako će uzvratiti svojemu Stvoritelju i njegovu pozivu na život. Proslava Ramazanskoga bajrama prigoda je da Vama osobno i vjernicima islamske vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj, uputim iskrene čestitke sa željom da se slavljenjem svetih dana obogatite iskustvom Božje dobrote i milosrđa", stoji u čestitci kardinala Bozanića.


Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, na blagdan blaženog Augustina Kažotića, 3. kolovoza 2013., osnovao je novu župu na području Vrbani III u Zagrebu. Titular nove župe je Bogojavljanje – Sveta tri Kralja.

Granice nove župe su : Ulica Hrvatskog sokola na istočnoj strani, Petrovaradinske ulica do savskog nasipa na zapadu, Horvaćanska cesta na sjeveru te Aleja mira na južnoj strani.

Novoosnovana župa pripada Trešnjevačkom dekanatu i počet će voditi župne knjige od 1. rujna 2013. godine.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

More se bora, kao i zemlja
More i proljeće podrhtava
zemlja se brazda, a more nabire
i čini se da svijet stari
da se rasipa, osipa, ljušti
jer bore su znak starosti

No upravo je suprotno
Rastakanje i nabiranje utrobe znak je skorog poroda
i drhtanje je tektonika rađanja

Ne nabire more samo sebe
to vjetar more nabire i navlači na nj bonacu

Ti živiš u mladoj starosti;
kao, valjda, veliki Tin.
Dvadeset i osam ti je godina
a čelo izbrazdano borama
kaža ishlapljela i isušena
kao ova zemlja dalmatinska i ovo more

Sutra je Cvitna nedilja
Netko bi rekao da si umoran od briga,
no upravo je ustanovljeno da silogizam treba usuprot navrnuti

Ne nabire more samo sebe
to vjetar zemlju i more nabire pa navlači na njih bonacu
I tvoje će se čelo, dakle, raspući
da bi se pod njim pokazala uljano glatka koža
novog Čovjeka

Uoči Cvjetnice 2011., rt Ovanj, Modrave
Marina Katinić*

* Marina Katinić bila je članica SKAC-a od 2003. do 2008. Pet je godina bila animatorica na Modravama (neki put i dio katehetskog tima), te je vodila i kreativne radionice u kampu. Jedno je vrijeme bila članica Izvršnog vijeća SKAC-a. Animirala je klanjanje, jedno vrijeme je vodila lectio divina susrete, pripremala je i animirala tečaj ignacijevske duhovnosti te je također pisala za Skacovu stranicu (rubrika "lectio divina" i još ponešto)

Evo jedne zanimljive zgode iz zrakoplova na Papinu povratku u Rim iz Brazila kad je na novinarovo pitanje osjeća li se još uvijek isusovcem Papa odgovorio: Po svojoj sam duhovnosti isusovac, jer mislim i djelujem kao isusovac. Ali se pritom i našalio kad je kazao da isusovci polažu zavjet poslušnosti Papi. I što sad kad je Papa isusovac? Možda bi morao slušati isusovačkoga generala…?

Tema 47. svjetskog dana mira koji će se slaviti 1. siječnja 2014. bit će "Bratstvo, temelj i put za mir", priopćio je 31. srpnja Tiskovni ured Svete Stolice, a javlja Informativna katolička agencija.

Svjetski dan mira, koji je pokrenuo papa Pavao VI. slavi se prvog dana u godini. U prigodnoj poruci redovito se doziva u svijest bitna vrijednost mira i nužnost neumornog rada na postizanju mira. Papa Franjo izabrao je za temu svoje prve poruke za Svjetski dan mira bratstvo. Od samog početka svoje službe rimskog biskupa Papa je isticao važnost prevladavanja "kulture odbacivanja" i promicanja "kulture susreta" kako bi se krenulo prema ostvarivanju pravednijeg i mirnijeg svijeta.

Biti protagonisti razvoja

Bratstvo je dar koji svaki muškarac i žena nose sa sobom kao ljudska bića, djeca istog Oca. Pred mnogim dramama koje pogađaju svijet, kao što su siromaštvo, glad, podrazvijenost, sukobi, migracije, zagađenja, nejednakost, nepravda, organizirani kriminal, fundamentalizmi, bratstvo je temelj i put za mir.

Kultura blagostanja dovodi do gubljenja osjećaja odgovornosti i bratskog odnosa. Drugi, namjesto da budu nama "slični", su antagonisti ili neprijatelji i često ih se svodi na stvari. Nije rijetkost da se siromašne i potrebite smatra "teretom", zaprekom razvoju. Ne promatra ih se kao braću, koja su pozvana dijeliti darove stvorenog svijeta, dobra napretka i kulture, sudjelovati za istim stolom života u punini, biti protagonisti cjelovitog i uključivog razvoja.

Dar i zadatak

Bratstvo, dar i zadatak koji dolazi od Boga Oca, potiče nas da se zalažemo da budemo solidarni i borimo se protiv nejednakosti i siromaštva koji slabe društveni život, da se brinemo za svaku osobu, osobito najmanje i nezaštićene, da ih ljubimo kao samoga sebe, kao što ih je Isus Krist ljubio.

U svijetu u kojem neprestano raste uzajamna ovisnost, ne smije nestati dobra bratstva, koje pobjeđuje širenje one globalizacije ravnodušnosti, koju je papa Franjo u više navrata spomenuo. Globalizacija ravnodušnosti mora ustupiti mjesto globalizaciji bratstva.

Bratstvo mora prožeti sve aspekte života, uključujući ekonomiju, financije, civilno društvo, politiku, istraživanje, razvoj, javne i kulturne ustanove.
Papa Franjo, na početku svoje službe, porukom koja je u kontinuitetu s porukama prethodnika predlaže svima put bratstva, da bi se svijetu dalo čovječnije lice.

Autor: IKA

Eric Henry Liddell (1902.-1945.) bio je škotski atletičar koji je na Olimpijskim igrama u Parizu 1924. godine osvojio zlatnu medalju u utrci na 400 m. Sama činjenica osvajanja zlatne medalje i ne bi bila toliko zanimljiva da nije povezana s jednim drugim događajem. Naime, Liddell je odbio sudjelovati u utrci na 100 m – u kojoj je inače imao najbolje rezultate – iz razloga što se ta utrka odvijala u nedjelju. Kao kršćanin, Liddell je smatrao da je nedjelja dan koji je posvećen samo Bogu i njegovoj slavi i da stoga smije i mora staviti u drugi plan vlastitu slavu, kao i slavu Velike Britanije koju je predstavljao. Umjesto toga, odlučio je sudjelovati u utrci na 400 m u kojoj je inače imao slabije rezultate s obzirom na međunarodne standarde.

Mjesecima prije Olimpijskih igara u Parizu ulagao je dodatni napor kako bi poboljšao svoj rezultat u utrci na 400 m i uspio je. Ovaj događaj prikazan je i u filmu Vatrene kočije (Chariots of fire) iz 1981. godine u kojem Liddell govori: „Danas ste došli vidjeti utrku, nečiju pobjedu. Slučajno sam to bio ja. Ali nemojte samo gledati utrku. Sudjelujte u njoj. Želio bih usporediti vjeru s trčanjem koje je jako teško i za koje je potrebna snažna volja i duhovna snaga. Kad pobjednik presječe ciljnu vrpcu, vi ste ushićeni. Naročito ako ste se kladili na njega. Ali koliko dugo to traje? Nakon toga vraćate se kući. Večera vam je možda zagorjela. Možda ste i nezaposleni. Pitam se stoga: tko sam ja da vam kažem 'vjerujte' dok se suočavate sa životnim realnostima? Htio bih vam dati nešto trajnije, ali mogu vam samo pokazati put. Nemam dobitničku formulu za utrku. Svatko trči na svoj način. Međutim, odakle dolazi snaga za dovršetak utrke? Iznutra. Isus je rekao: 'Kraljevstvo Božje je u vama. Ako me svim srcem doista tražite, sigurno ćete me pronaći.' Ako se predate ljubavi prema Kristu, trčat ćete pravu utrku.“

Put koji traži Njegovu slavu

Svatko od nas doista trči utrku vlastite životne realnosti na svoj način. Najradije bismo od nekoga uzeli dobitničku formulu za uspjeh te naše utrke. Zato se i lijepimo za svakodnevne prodavače recepata za uspjeh koji nam govore kako je samo njihov put pravi i jedini za sigurnu pobjedu. Razočaramo se svaki put kad nasjednemo takvim uvjeravanjima. Možda ipak više treba vjerovati onima koji znaju da sami od sebe ne mogu dati ništa trajno i sigurno i da je stoga teško biti sudionikom te utrke. Međutim, takvi ljudi nam pokazuju put na kojem se traži ponajprije Njegova slava. To su ljudi koji žive od unutarnjeg povjerenja u kraljevstvo Božje koje je među nama. Možda ćemo upitati: a što nam garantira uspjeh ako krenemo tim putem? Svjedočanstvo. Liddellov životni put nakon Olimpijskih igara u Parizu bio je njegov konačni argument.

Predanje u ljubavi prema Kristu

Godine 1925. otišao je u Kinu kako bi sa svojom obitelji služio kao misionar. Uslijed kinesko-japanskog sukoba 1943. godine zarobljen je i smješten u logor u Weifangu. Tu je i umro 1945. godine i to samo pet mjeseci prije oslobođenja. Godine 2008., prije Olimpijskih igara u Pekingu, kineske vlasti su objavile da je Liddell – u sklopu britansko-japanske razmjene zarobljenika – imao mogućnost biti oslobođen, ali je svoje mjesto prepustio jednoj trudnici. To može učiniti samo čovjek vjere koji zna da trči pravu utrku samo ako se predaje u ljubavi prema Kristu. Stoga je i Sveučilište Edinburgh – na kojem je Liddell diplomirao – pogodilo srž njegova života podignuvši nadgrobni spomenik na njegovu grobu u Weifangu na kojem piše: „Al onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.“ (Iz 40, 31)

Autor: vlč. Ivan Dodlek

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr/Oaza/Promisljaj-srcem/Trcati-pravu-utrku.aspx

Krakov je vrlo obradovala najava pape Franje u Rio de Janeiru da će upravo taj poljski grad biti domaćin Svjetskoga dana mladih 2016. godine. U rekordnom vremenu otvorena je internetska stranica www.krakow2016.com s prvim informacijama na pet svjetskih jezika, javlja Informativna katolička agencija.

Na mrežnoj stranici je i video-poruka nadbiskupa domaćina kardinala Stanislawa Dziwisza, u kojoj ističe da je to velika radost za Krakov i Poljsku te napominje da će se u slavlje uključiti sve poljske biskupije kao i civilno društvo. Mons. Dziwisz svoju je poruku uputio mladima cijeloga svijeta želeći ih i službeno pozvati u Krakov, istaknuvši da će učiniti sve da ih srdačno i dostojno dočekaju. Već ih je sad zamolio da "Poljskoj donesu entuzijazam i nadu za budućnost, jer im je njihova potpora zaista potrebna".

Nadbiskup je također podsjetio da je Svjetski dan mladih uvijek povezan s velikim likom bl. Ivana Pavla II., čiji je Krakov bio biskupski grad te izrazio nadu da će ga tada u njegovoj domovini Poljskoj već moći častiti kao sveca. Svjetski dan mladih 2016. bit će ujedno zahvala za njegovu osobu, njegovu ljubav prema mladima, i njegovu dragocjenu baštinu, istaknuo je kardinal Dziwisz.

Autor: IKA

„Bolje se upoznajte, preduvjet je to da možete ujedinjeni promijeniti stvarnost svijeta u kojemu živimo“, rekao je biskup Mate Uzinić otvarajući u nedjelju, 4. kolovoza Drugi forum mladih katolika Hrvatske koji se pod geslom „U svijetu, ali ne od svijeta" održava u Dubrovniku od 4. do 11. kolovoza.

Prilikom otvaranja koordinatorica Foruma Ana Marčinko pozdravila je prisutne te, objasnivši ciljeve Foruma, zaželjela dobrodošlicu sudionicima pozvavši ih da svoju vjeru hrabro svjedoče u svim životnim okolnostima. Nakon uvodnih riječi program je nastavljen biskupovim nagovorom, euharistijskim klanjanjem i svetom misom u katedrali Uznesenja blažene Djevice Marije.

Pokušavajući pojasniti mladima kako biti u svijetu, ali ne od svijeta, biskup Uzinić naveo je tri kušnje s kojima se mladi vjernici danas susreću: težnja podređivanja svijeta kršćanskom pogledu na svijet, bijeg iz svijeta, te prilagođavanje sebe svijetu. Biskup Uzinić je primijetio kako kršćani često nameću svoj pogled na svijet pokušavajući tako prilagoditi svijet sebi, što nije dobro. Naglasio je i da bijeg iz svijeta nije pravo rješenje jer vjera nije privatna stvar te potaknuo mlade da ne pristaju na pokušaje istjerivanja kršćanstva iz svakodnevnog života i „zatvaranja u crkve i sakristije“. Biskup je također primijetio da se mnogi mladi deklariraju kao kršćani, ali „ne žive u skladu s kršćanskom logikom, nego logikom svijeta“. Prilagođavajući sebe svijetu „nećemo promijeniti svijet, nego sebe, utopit ćemo se u svijetu i prestati biti ono što jesmo“. Citirajući papu u miru Benedikta XVI. i papu Franju ohrabrio je mlade da se ne boje „plivati protiv struje“ koju nameće svijet. Nakon nagovora biskup je s mladima ostao u polusatnom klanjanju, a potom je predvodio euharistijsko slavlje u kojem se osvrnuo na Dan domovinske zahvalnosti.

U homiliji mons. Uzinić potaknuo je prisutne da ne zaborave na prošlost poručivši mladima da iz nje preuzmu ono što je dobro, a iz lošeg izvuku pouku za budućnost. „Znam da vi to možete! Zadaća je to drugačija, ali ne manje važna nego li prije dvadeset godina – obraniti vrijednosti za koje živimo“, zaključio je biskup ohrabrivši mlade da preuzmu odgovornost za društvo u kojem žive.

Autor: Pastoral mladih/Forum+

Uspinjača, zbog velikog interesa turista i građana Zagreba, od 3. kolovoza 2013. vozit svakim danom do ponoći!

I dalje će ostvarivati polaske svakih deset minuta, počevši od 6.30 sati.

KMNL ZAGREB

- početak natjecanja: 14. rujna 2013.
- prijave do 1. rujna 2013. na mail kmnl.zagreb@gmail.com

KMNL KARLOVAC, JASTREBARSKO I KLINČA SELA

- početak natjecanja: 21. rujna 2013.
- prijave do 15. rujna 2013. na mail hrvoje.hrkac1@gmail.com

KOL

- početak natjecanja: 28. rujna 2013.
- prijave do 22. rujna 2013. na mail kol.blim@gmail.com

KSTL

- početak natjecanja: mjesec listopad
- prijave na mail kstl.zagreb@gmail.com

Nathan de Brito, devetogodišnji dječak koji je prošloga tjedna tijekom papinog prolaska ulicama Rija probio zaštitne ograde kako bi zagrlio papu Franju i prenio mu svoju želju da postane svećenik, dočekan je s oduševljenjem u svojoj školi u Cabo Riju.

Kako prenosi brazilska televizija, Nathan je na početku nove školske godine dočekan s gromoglasnim pljeskom, a njegovi školski kolege izjavili su kako su ponosni što je njihov prijatelj tako hrabro prošao kroz osiguranje i uspio zagrliti papu. Najviše su ih zanimali detalji susreta, te odakle mu hrabrost za taj čin.

Podsjetimo, nakon što se probio kroz osiguranje, dječak je papi šapnuo: „Vaša Svetosti, želim postati Kristov svećenik, predstavnik Krista“, a papa mu je kroz suze odgovorio: “Molit ću se za tebe, ali te molim da i ti moliš za mene.“ Prekrasna i dirljiva slika ovog susreta obišla je svijet.

-Moram još svladati malo teologije – rekao je sa smiješkom devetogodišnji Nathan, te dodao kako je potpuno spreman za sve što svećenički poziv od njega bude tražio.
-Njegovo dobro ponašanje plod je kršćanskih načela koja su njega usađena, a osobito poslušnosti – izjavila je Nathanova učiteljica Keyla Fernandes.

Otac Valdir Mesquita, dječakov župnik, posvjedočio je kako je Nathan već s pet godina govorio o svećeništvu, a uvjeren je kako će njegov čin potaknuti mnoge dječake da razmisle o duhovnom pozivu.
-Ovaj će susret zasigurno ostati u njegovom srcu i zauvijek promijeniti njegov život – dodao je otac Mesquita.

Izvor Miodrag Vojvodić | Bitno.net

Kada su njemački liječnici vidjeli posljednje Dejanove nalaze roditeljima su poručili: Možemo mu pomoći, ali dođite čim prije! Njegovi roditelji sada mole za pomoć.

Dejan Avgustinović od teškog oblika epilepsije boluje od svoje 12. godine. Sada ima 19. 'Napadi mu znaju trajati i do 5 sati, a u nesvjesti bude od 3 do 7 minuta', prepričava nam njegov otac Anto Avgustinčić. 'Sinoć je imao napad oko 19:30 i to je trajalo skoro do ponoći. Došla je Hitna kao i svakog puta, ali mu ne mogu puno pomoći', prepričava.
'Iz dna u dan mu je sve gore. Sati su u pitanju...', kaže nam njegov otackoji pokušava prikupiti još oko 25.000 eura koliko mu je potrebno da sina odvede na liječenje u Njemačku.
Naime, od hrvatskih liječnika, kaže, nije mogao dobiti potrebne potpise, pa tako ni financijsku pomoć od HZZO-a. Operacija i liječenje u trajanju od 11 dana koštaju 35.000 eura, a obitelj je zahvaljujući dobrim građanima uspjela prikupiti oko 10.000 eura. Trebaju još 25.000 eura!
Njemački liječnici: Možemo mu pomoći, ali dođite čim prije!
Svaki je sat važan jer kada su njemački liječnici vidjeli njegove zadnje nalaze rekli su roditeljima da dođu što prije u kliniku.
Obitelj Avgustinčić je tražila i mišljenje američkih liječnika koji su im potvrdili da su 'na dobrom putu' kada je u pitanju njemačka klinika Schon. Liječnici ondje tvrde da su 99,9 posto sigurni da mogu operirati i izliječiti Dejana.
Naime, prošle godine u srpnju Dejan je bio hospitaliziran u klinici Schon u Vogtareuhu u Njemačkoj gdje je napravljena pre-kirurška obrada s EEG-om u budnom stanju i tijekom spavanja te visokorezolucijskom MR kranija u narkozi.
Obitelj Avgustinović moli sve građane koji mogu pomoći Dejanu da ozdravi da to naprave uplatom na sljedeći broj računa:
Avgustinović Dejan
Kozari put 78, 10000 Zagreb
OIB: 36692288130
Žiro račun : 2402006 -3102451973
ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK DD
SWIFT ADRESA (BIC): ESBC HR 22
IBAN:HR8824020063102451973
KONTAKT : OTAC ANTUN – 091- 2522-463

Izvor: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/sati-su-u-pitanju-19-godisnjem-dejanu-avgustincicu-hitno-treba-pomoc-da-ode-na-operaciju-u-njemacku---297031.html

Zato što trčanje mijenja život ljudima više nego što netko tko nikad nije trčao može zamisliti.

Trčanje je više od samog trčanja

Trčanje ne znači samo skakati s noge na nogu nekoliko kilometara dnevno, trčanje je životna filozofija koja mijenja pogled na svijet svakome tko se počne baviti ovom aktivnošću. Tijelo se počinje mijenjati, navike se počinju mijenjati, način razmišljanja, prehrane, čak se ljudi s kojima se družimo mijenjaju (novi ljudi zamijenjuju stare)… Sve ove promjene su promjene na bolje.

Informiraj se

Odlučili ste – počinjete trčati.

Da li ste spremni za jedan takav korak?
Imate li trening plan?
Znate li gdje ćete trčati?
Da li ste sebi odredili cilj koji želite postići u trčanju?
Ovo su samo neka pitanja na koja treba odgovoriti prije nego što počnete s trčanjem. Informacije koje će vam pomoći možete dobiti na trkačkim web stranicama, od iskusnijih trkača ili trenera trčanja. Jedan od načina je upisivanje u školu trčanja gdje je sve prilagođeno početnicima koju vode treneri koji mogu svojm savjetima usmjeriti vaš trkački razvoj u dobrom smjeru.

Trening plan trčanja

Postoji bezbroj trening programa trčanja na internetu. Koji je odgovarajući za vas? Niti jedan. Svako od nas se razlikuje po godinama, spolu, građi, ciljevima, brzini napredovanja, karakteru, i ostalim karakteristikama. Idealno bi bilo da svatko ima svoj individualni program trčanja.

Principi tog programa moraju biti:

postepeni porast opterećenja,
kontinuitet,
usmerenost prema cilju,
strukturiran i uravnotežen trening plan,
uvažavanje potreba svakog pojedinca prema njegovim raspolozivim sredstvima(vrijeme, novac, trenutno stanje organizma…).
Na početku treninga je obavezno se zagrijati laganim trčanjem, razgibavanjem i dimamičkim istezanjem, a na kraju treninga statičko istezanje i rastrčavanje. Na taj način vaš trening dobija strukturu i zadovoljava sve standarde ozbiljnog treninga.

Tenisice za trčanje

Došao je i taj dan kada ste odlučili krenuti s trčanjem, ali ste se sjetili da nemate odgovarajuće tenisice za trčanje. Nema veze, to nije razlog za odustajanje. Slobodno nastavite trenirati u starim tenisicama prvih par tjedana dok ne kupite svoje prve trkačke tenisice.

U prvim tjednima se trče kratke distance tako da tanak đon ili zatvorene i tvrde tenisice neće raditi neke veće probleme. No, kako vrijeme prolazi i vi ulazite u sve bolju formu, trčite duže distance, izlažete vaš lokomotorni sustav velikim udarcima i tada se može desiti da zbog neadekvatne obuće zaradite prve trkačke ozljede. Čim vaši treninzi pređu distancu od 5 km ili vremenski duže od 30 min obavezno nabavite tenisice za trčanje.

Prehrana

Naš organizam se počinje buditi kada počnemo trenirati. Vraća se u svoje prirodno stanje. Zato mu je potrebno što više prirodne hrane. Troši više energije, oslobađa se masti i toksina, uspostavlja ravnotežu. A prirodna ravnoteža znači da sve što potrošimo treningom nadoknadimo hranom.

Tijelo traži svježe voće i povrće jer su mu njihovi mikronutrijenti potrebni za normalno funkcioniranje. Minerali i vitamini se nalaze u svježem voću i povrću u svom prirodnom obliku i samo takvi se mogu apsorbirati u organizam.

Početničke tegobe

Često se dešava da početnici u trčanju osjete tegobe, u kuku, koljenu ili nekom drugom zglobu. To su početnicke tegobe u trčanju. Kako one nastaju?

Postoje dva sustava u organizmu koja su dominantna kod trčanja, to su:

kardiovaskularni
lokomotorni
Kardiovaskularni sustav (srce, pluća, krvotok) se mnogo brže razvija i adaptira na trenažne napore od lakomotornog (kosti, zglobovi, mišići).

Lokomotorni susutav u velikom postotku čine tvrda tkiva (kosti, zglobovi, ligamenti i tetive) i ta tkiva se sporije adaptiraju na opterećenja koja dolaze iz vanjske sredine, tj. trenažna opterećenja.

Najčešća greška koju početnici prave je da su vođeni osjećajem dobre kondicije trče distance za koje njihovi zglobovi još uvek nisu spremni. Na taj način dolazi da do raznih oštećenja, a najčeće je to upala tetive. Najbolja prevencija u ovom slučaju je strpljivo i lagano povećanje distance trčanja.

Počeci trčanja – najljepši period vašeg trkačkog staža

Entuzijazam kod onih koji su početnici u trčanju je nevjerovatna pokretačka sila. Na to utječu brojni faktori:

Tjelesni – zbog osjećaja snage i opuštenosti poslije treninga kada tijelo izlucuje endorfin
Psiholški – zbog izlaska iz zone komfora, razvoja samodiscipline, samopouzdanja i samopoštovanja
Socijalni – zbog upoznavanja novih ljudi koji se isto bave trčanjem
Gore navedeno je više nego dovoljno razloga zasto početi trčati. Napravite tu životnu promjenu za koju je došlo vrijeme. Pokrenite se, obucite tenisite i krenite trčati :)

Napisao: Damir Mesec

Pustimo mašti na volju i zamislimo da smo u srednjem vijeku, da imamo zlatni rudnik i tražimo način kako ga obraniti od ratnih stradanja i pljački. Izgradili bismo zidine, što drugo? Isto to su napravili u 14. stoljeću na Pelješcu, radi zaštite solane koja je davala sol, tada dragocjenu poput zlata. Zid i obrambene zidine solane i gradića Stona i Malog Stona morale su biti velike, nedodirljive, prijeteće i zaštrašujuće. Takve su bile i ostale.

Drukčiji doživljaj susreta sa zidom je onaj koji ostaje nakon Ston Wall Marathona. Jedan od težih maratona ujedno je i jedan od neobičnijih u svijetu, održava se svake godine početkom rujna na poluotoku Pelješcu u Hrvatskoj, sa startom i ciljem u povijesnom dragulju, gradiću Stonu.

Maratonska staza je, iako naporna, dobro osmišljena, najteži dio, Stonske zidine, trče se na samom početku, nakon laganog prvog kilometra kad se već malo tijelo i duh pripreme, gledajući strme visoke zidine s lijeve strane staze. Nakon zidina i prolaska kroz Ston staza pruža priliku za odmor i hvatanje koraka dvokilometarskim trčanjem ravnom stazom pored mora. Osvježeni, pripremljeni ste za prelaz preko prijevoja koja vas vodi u jedan novi svijet, svijet netaknute prirode i veličanstvenih vizura kroz koju prolazi samo cesta. Povratak prema Stonu daje još jednu priliku za odmor trčanjem od 27. do 29. km po ravnici uz more, nakon čega još slijedi razmjerno lagana valovita cesta do cilja.

Na ovoj stazi nećete postići osobni rekord, nećete biti niti blizu. Nećete vidjeti publiku, nećete čuti buku, nećete vidjeti reklame. Vidjet ćete netaknutu prirodu, doživjet ćete povijest. Bit će naporno, izuzetno naporno, ali nezaboravno. Maraton nije prikladan početnicima, svakako se okušajte nekoliko puta ranije na kakvom maratonu, iako vremenskog limita nema. Za bolji rezultat obavezno je iskustvo u trčanju brdskih dugoprugaških utrka.

Da se doživljaj uspona na najveći europski očuvani obrambeni zid i pogled koji se s njega nudi približi svima, organizirane su i dvije kraće utrke. Jedna od 15 km, druga od 4 km.

Za kraj mali savjet: Dok pred kraj uspona stubištem na zidinama jedva dižete nogu po nogu strmim neravnim stubama, pogledajte kratko oko sebe s vrha zidina, sjetite se da su stoljećima istim tim stubama gazila tvrda stopala noseći vodu, hranu, oklope, oružje, alat, kamen i vlasnici tih stopala tako zarađivali za život i odmah lakše idete dalje.

Izvor: http://www.trcanje.hr/stonski-maraton/6206/

Iako sam se godinama šalio oko svoje debljine nije mi baš bilo svejedno i brinuo sam se za svoje zdravlje, priznaje Thomas koji je imao 195, a sad ima 85 kilograma.

Thomas McIntyre (43) iz Sjeverne Irske bio je težak 195 kilograma na visinu od 188 centimetara.
- Iako sam se godinama šalio oko svoje debljine nije mi baš bilo svejedno i brinuo sam se za svoje zdravlje. Brinuo sam se sve više i više i počeo sam razmišljati o svojoj smrtnosti. Kako bi se utješio, puno sam jeo - kaže Thomas. Pretio je bio više od 20 godina.
- U dvadesetima sam se prestao baviti nogometom no i dalje sam jeo brzu hranu. Morao sam kupovati sve veću i veću odjeću. Za vjenčanje, prije pet godina, sam potajno naručio veće odijelo, za svaki slučaj. Veličina je bila 8XL - kaže Thomas. Dodaje kako mu je debljina bila teret.
Budući je veliki ljubitelj nogometa i često ide na utakmice, počeo je zapinjati u vratima na ulasku u stadion. Odlučio se na dijetu. Smršavio je 110 kilograma i s veličine 8XL došao na M, piše Heraldscotland.
- Prije nego sam otišao na dijetu nisam imao energije. Cijele dane sam samo sjedio u fotelji. Sad mi je sve puno lakše i puno sam sretniji. Ako imamo sreće, postat ćemo roditelji i bit ću aktivan otac kao što sam to uvijek htio - kaže Thomas koji sad ima 85 kilograma.

Izvor:24 sata

U Međugorju je počeo tradicionalni međunarodni susret mladih - Mladifest i okupio više desetaka tisuća hodočasnika iz cijeloga svijeta koji će u ovome svetištu provesti sljedećih pet dana u molitvi i pobožnostima.

Prema navodima organizatora, oko 50.000 mladih koje prati 400 svećenika iz 59 zemalja svijeta je u Međugorju na 24. međunarodnom susretu mladih gdje se vjernici okupljaju zbog Gospinih ukazanja. Oni sudjeluju u molitvama, iznošenju svjedočanstava, procesijama, pjesmi, klanjanju, molitvi krunica, svetih misa, koncertima i druženju.

Na početku Mladifesta prije mise svoje pozdrave iznijeli su predstavnici 60 zemalja svijeta na svojim jezicima među kojima su i mladi iz Hrvatske, BiH, Argentine koji su iskazali sreću zbog pape Franje, zatim Austrije, Belgije, Brazila, Kanade, Centralne Afrike, Kine, Češke, Njemačke, Italije, Japana, Poljske, Rusije, Južne Koreje, Sjedinjenih Država, Vatikana.

Ovogodišnji Mladifest održava se pod geslom „Vjera ljubavlju djelotvorna“.

Mlade je pozdravio međugorski župnik fra Marinko Šakota te pritom prenio posljednju Gospinu poruku s posebnim pozivom da se u molitvama otvore Gospi i Isusu.

Izvor: Laudato/Hina

Kada gledam ovaj naslov, pogotovo iz pozicije sebe prije par godina, gotovo mi djeluje kao neki oksimoron. Kakvo majčinstvo i sport pa to ne ide zajedno! Prvo si sportaš, a kada odlučiš završiti karijeru, onda se odlučiš za majčinstvo. Isto je i s rekreativnim sportom – tko će normalan tih (često) par desetaka minuta dnevno za sebe koristiti na dodatno umaranje kroz fizičku aktivnost, kada je puno jednostavnije leći i odmoriti se.

Kod nas se uloga majke neki puta shvaća dosta rigidno iz pozicije žrtvovanja i da svaka majka treba u potpunosti zanemariti sebe te sve podrediti svom djetetu, inače nije dobar roditelj. Nije rijetkost da se popreko gledaju mame koje ostave dijete na čuvanje da bi popile kavu u miru s frendicom ili otišle u teretanu vježbati. Naravno, takvo razmišljanje je u potpunosti pogrešno, jer takav stav uglavnom izaziva velike količine stresa i nakupljenog nezadovoljstva kod žene, što se na kraju opet prenosi na dijete.

Najbolja mama je sretna mama, a majčinstvo treba biti prvenstveno izvor sreće i ispunjenosti. Da bi majke to postigle, nužno je da u svakom danu izdvoje neko vrijeme za sebe, barem sat vremena, gdje će one biti prvenstveno žene, a onda majke i postoji li bolji način nego provesti tih sat vremena u nekoj fizičkoj aktivnosti, poput trčanja :) Prije nego u startu prekrižite i samu pomisao, evo par razloga zašto je fizička aktivnost (trčanje) super za mame:

Većina žena ipak nakupi pokoji ekstra kilogram tokom trudnoće i onda se još godinama bori s njima pa dođe drugo dijete, koje onda podupla taj višak itd. Trčanje je jedna od najučinkovitijih aerobnih aktivnosti za skidanje kilograma, a za početak vam ionako treba samo 15min dnevno, tako da zaista nemate izlike da nemate vremena početi trčati.
Trčanje otpušta endorfine – osjećati ćete se duplo bolje već poslije 10 min fizičke aktivnosti, a nije zanemarivo ni da ćete puno bolje spavati ono malo vremena što vam dijete dopusti (taktika umorom protiv umora) te ono najbitnije – biti će te sveukupno pod puno manjim stresom jer ćete imati isključivo svoje vrijeme, a trčanje je najbolje oružje protiv stresa.
Ako vam je izlika da nemate kome ostaviti dijete, postoje visokofunkcionalna kolica za trčanje na 3 kotača, koja čak imaju i vlastitu kočnicu, a s njima možete trčati i po makadamu. Postoji li bolji način za provesti vrijeme sa svojim djetetom? Osim toga, biti ćete apsolutni hit među drugim ljudima i trkačkom zajednicom.
S obzirom da ste sve donedavno nosili drugi organizam u sebi, žene neposredno poslije poroda (efekt traje do 8 mjeseci poslije poroda) imaju povećani volumen krvi i povećanu mogućnost opskrbljivanja mišića kisikom i do 30%. Drugim riječima, vi ste na prirodnom dopingu za aerobne sportove i puno će vam biti lakše početi trčati i ući u trening.
Imat ćete veće samopouzdanje i osjećati se kompetentnije, što je jako važno za ulogu majčinstva. Ako napravite to za sebe, s pravom ćete se osjećati kao super-mama, a i pridodati ćete svojoj osobnosti jedan važan identitet – žena, mama, trkačica!
Jako je važno odbaciti bilo kakvo grizodušje, jer ćete na ovaj način samo profitirati i vi i vaše dijete. Ako vam se i dogodi da netko nešto zločesto komentira, to je samo zato što je ta osoba ljubomorna jer ste vi superiorni i radite nešto što ta osoba ne može raditi.

Vlastito iskustvo

Kada sam pisala tekst „Trčanje u dvoje“, Kala (kćer) je imala tek 5 mjeseci, a ja još službeno nisam niti bila triatlonka, iako sam cijelu zimu marljivo trenirala. Godinu i 5 mjeseci kasnije, Kala je već curica koja hoda, priča, smije se, mali čovjek, a ja vlasnik 7 postolja na državnim prvenstvima u triatlonu, uključujući najvišu stepenicu u dugom akvatlonu, plus još nekoliko postolja iz ostalih sportova koje obuhvaća triatlon. I ne, ja nisam profesionalan sportaš, ovo je tek 5. godina da se uopće bavim nekim od ta tri sporta (plivanje, biciklizam, trčanje), trudnoća uračunata. Pritom imam slabašnu logističku podršku, Kala još ne ide u vrtić i uglavnom se oslanjam na treninge do 8 ujutro, iza 21h i vikende, a treninga je uvijek dvoznamenkasti broj na tjednoj razini. Uz sve to odrađujem svoj pripravnički staž kao psiholog u jednoj udruzi.

Ovo je možda ekstreman primjer i zahtjeva jako puno volje, ljubavi prema sportu te tvrdoglavosti, ali nakon svega nabrojanog, ne možete reći da si ne možete posvetiti barem 3 sata tjedno. To je samo 3 sata tjedno ulaganja u sebe, a preobraziti ćete se u jednu veselu, punu energije i snažnu ženu, koja se ne bori s konfliktom uloga, nego točno zna što želi i pritom neizmjerno uživa, a svama i vaš/i anđeo/li! :)

Napisala: Maja Bonačić

Izvor: http://www.trcanje.hr/majcinstvo-i-sport/6215/

Vatikan je zbog financijskog skandala zatražio povlačenje vrha slovenske Katoličke crkve. U srijedu su smijenili nadbiskupe Antona Stresa i Marijana Turnšeka.

Vatikanska komisija kontrolirala je rad mariborske nadbiskupije. Utvrdili su da vjerovnici, među kojima su i banke, od njih potražuju čak 600 milijuna eura. Službeni Vatikan je zbog njihova financijskog skandala zatražio hitno povlačenje vrha slovenske Katoličke crkve. U srijedu su smjenili Antona Stresa i Marijana Turnšeka, nadbiskupe iz Ljubljene i Maribora.
Ljubljansku biskupiju do daljnjega će voditi Anton Glavan, dosadašnji biskup Novog Mesta, a mariborsku biskup Celja, Stanislav Lipovišek.

Izvor: http://www.24sata.hr/svijet/mariborska-nadbiskupija-je-natukla-dug-od-600-milijuna-326266?utm_source=Facebook&utm_medium=Status&utm_content=326266&utm_campaign=FB+page+statusi

Blažena Djevica Marija je odigrala presudnu ulogu u životu sv. Ignacija, a njezino je mjesto nenadomjestivo u životu svakog kršćanina. U kućnoj kapelici štovala se inače slika Majke Boli.
Odanost prema Majci Božjoj iz djetinjstva ponio je Ignacije u svoj život, pa čak i u godinama svoje objesne mladosti pjevao je pjesme njoj na čast. Gospa mu se ukazuje s djetetom Isusom. Sam piše o tom viđenju: "Jedne večeri, dok je bio budan (Ignacije govori o sebi u trećem licu!), jasno je vidio lik Naše Gospe sa svetim djetetom Isusom. Iz toga viđenja je kroz dugo vrijeme crpio vrlo veliku utjehu. U njemu se pojavila tako velika odvratnost prema njegovom prošlom životu, a posebno prema stvarima tijela, te mu se činilo da mu je iz duše nestalo svih predodžbi koje su u nju bile utisnute. Uoči Navještenja Blažene Djevice Marije pred Gospinom slikom provodi cijelu noć u molitvi "da prikupi snagu za svoj put". I ujutro otpaše svoj vojnički mač i stavi ga uz Gospin Oltar zauvijek. Tu polaže i zavjet čistoće Našoj Gospi i molio ju da bi ga uzela pod svoju zaštitu i obranu.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/molitve/duhovni-kutak/105-duhovni-kutak/uloga-bdm-u-zivotu-sv-ignacija

Larry Swilling iz Južne Karoline ima 78 godina, a njegova supruga Jimmie Sue 76. U braku su 57 godina, a supruga koja je rođena samo s jednim bubregom, sada ostaje i bez njega.

Jedini način da nastave dugogodišnju ljubavnu priču je da Sue dobije novi bubreg, no duga lista čekanja znači da bi bubreg mogla dobiti tek za dvije ili tri godine. Ona nema toliko vremena, pa je suprug odlučio uzeti stvari u svoje ruke, te krenuo šetati gradom s velikim oglasom da traži bubreg za svoju suprugu.

To radi već godinu dana i za to je vrijeme prešao više stotina kilometara. Upornost mu se isplatila utoliko što su ga počeli zvati potpuni stranci i nuditi svoje bubrege, no za sada niti jedna testirana osoba, uključujući njega i cijelu njihovu obitelj, nije kompatibilan donor.

Pozivi su počeli stizati i sa svih strana svijeta, uključujući Švedsku i Egipat, a Sue se nada da će ova kampanja proširiti svijest i ako već ne uspije naći bubreg za sebe, barem nekome drugome donijeti više sreće.

Izvor: http://webcafe.net.hr/svastara/video-prica-koja-ce-vas-dirnuti-ravno-u-srce-i-bubreg