U utakmici 2. kola skupine D Europskog prvenstva u futsalu Hrvatska je u belgijskom Antwerpenu odigrala 3-3 (2-1) s Češkom, a izjednačujući pogodak koji Hrvatsku praktički vodi u četvrtfinale postigao je opet Matija Capar kao "leteći vratar" minutu i 40 sekundi prije kraja utakmice.

Hrvatska je do same završnice gubila od Čeha, a poraz bi značio i ispadanje, no Capar je ponovio podvig protiv Španjolske, kada je također ušao umjesto vratara i zabio za izjednačenje 3-3. Hrvatska sada ima dva remija i samo bi je remi Čeha i Španjolaca s rezultatom većim od 3-3 izbacio iz četvrtfinala, no malo je vjerojatno da Česi mogu napraviti podvig protiv četverostrukih uzastopnih prvaka Europe, kao što je to učinila Hrvatska u srijedu.

Dvoboj su bolje otvorili Česi i poveli u 9. minuti preko Novotnog, da bi u 14. minuti Franko Jelovčić izjednačio na dodavanje Darija Marinovića, koji je u 16. minuti iz kontre doveo naše u vodstvo 2-1. No, izabranici Mate Stankovića su loše zaigrali u drugom dijelu, nakon pogreške našeg vratara Ive Jukića Mareš je već u 28. sekundi drugog dijela izjednačio, a u 24. minuti je Belej doveo Čehe u vodstvo od 3-2. Hrvatska je opasno "visila", Jukić je pet i pol minuta prije kraja obranio penal Seidleru, da bi pet minuta prije kraja Capar ušao umjesto vratara Jukića i s igračem više spasio naše poraza i ispadanje, te praktički donio četvrtfinale.

U nedjelju se sastaju sastaju Španjolska i Češka, a Hrvatska bi u slučaju prolaska u četvrtfinale igrala s momčadi iz C skupine u kojoj su u prvoj utakmici Slovenci senzacionalno pobijedili Talijane.

Izvor: Jutarnji list

U DRAMATČNOJ UTAKMICI EURA U FUTSALU HRVATSKA SPASILA BOD PROTIV ČEŠKE
“Leteći” Capar nas doveo na prag četvrtfinala.

Među osam u Europi nećemo ući samo ako Španjolska i Češka odigraju remi veći od 3:3
JOŠ VIJESTI

GRAFIČAR VODOVOD:
U subotu okupljanje na igralištu u Retfali

ODBO0JKA
Osječanke svladale Puljanke i potvrdile četvrto mjesto na tablici

USPJEŠNO KRENULI U PRVOJ B LIGI “SJEVER”
Osječki vaterpolisti potopili Delfin sa Samirom Baraćem
HRVATSKA3 (2)
ČEŠKA3 (1)
ANTWERPEN - Lotto Arena. Gledatelja: Suci: Ivan Šabanov (Rusija) i Mark Brikett (Engleska). Strijelci: 0:1 Novotny (9), 1:1 Jelovčić (14), 2:1 Marinović (16), 2:2 Mareš (21), 2:3 Belej (24), 3:3 Capar (38). Žuti kartoni: Suton, Jelovčić, Babić, Matošević, Novak, Jukić (Hrvatska), Nowotny, Frič (Češka).
IGRAČ UTAKMICE: MATIJA CAPAR (HRVATSKA)
HRVATSKA: Jukić, Novak, Marinović, Suton, Jelovčić, Grcić, Grbeša, Pavić, Capar, Babić, Protega, Matošević, Duvančić, Stojkić
ČEŠKA: Gerčak, Cupak, R.Mareš, Rešetar, Slovaček, Zdansky, Novotny, Oliva, Frič, Kovacs, Rodek, Seidler, Slama, Belej.
Dramatičan susret odigrala je Hrvatska protiv Češke i na kraju spasila bod na posve isti način kao i protiv Španjolske. “Leteći vratar” Matija Capar zabio je za 3:3 minutu i pol prije kraja susreta i saučuvao nam nadu za prolazak u četvrtfinale. Bili smo bolji od Čeha, ali loš dan vratara Ive Jukića koji je primio dva sigurno obranjiva pogotka doveo nas je u probleme, ali smo se na kraju ipak iščupali.
Na vrlo “zanimljiv” način su Česi otvorili utakmicu. Već nakon dvije minute imali su tri akumulirana prekršaja. Kao da su žestinom željeli prepasti naše reprezentativce. Nije im to, naravno, uspjelo. Hrvatska je većim dijelom prvog poluvremena bila bolja, ali je propustila realizirati dvije dobre prilike u prvoj polovici tog dijela igre. Jedan Jelovčićev udarac izbačen je ispred praznih vrata, a nakon toga odličnu kontru Grcića i Jelovčića ovaj potonji nije uspio realizirati promašivši loptu ispred praznih vrata. I zato je stigla kazna. U 9. minuti primili smo vrlo nespretan pogodak kada je Novotny iz teškog kuta pogodio kroz noge Jukiću i doveo Čehe u prednost. Srećom, nisu naši igrači izgubili glavu nakon što su stvari krenule krivim tijekom. Nastavili su igrati svoju igru i to je ubrzo dalo rezultat u obliku preokreta. U 14. minuti Marinović je brzo izveo udarac iz kuta na drugu vratnicu, tamo je zaboravljen ostao Jelovčić i rutinski pogodio za izjednačenje. Samo dvije minute kasnije Hrvatska je došla u prednost nakon što je Babić presjekao napad Češke, Novak i Marinović odigrali su savršenu kontru koju je Marinović završio polaganjem lopte u prazna vrata. Do odmora mogli su Česi poravnati preko iskusnog Mareša, ali je njegov udarac, srećom, završio poktaj desne vratnice.
Nastavak utakmice otvorili smo užasno. Već nakon 40-ak sekundi iskusni Mareš je poravnao na 2:2, ali taj pogodak posve ide na dušu našem vrataru Ivi Jukiću, koji je mlak udarac iskosa nekim čudom propustio u mrežu. Bio je to šok koji nas je ubrzo doveo u još veću rupu. U 24. minuti Česi su odigrali odličnu akciju koju je na asistenciju Seidelra na drugoj vratnici pogotkom zaključio Belej. Nakon toga Hrvatska je pristinula, redala prilike, ali nedostajalo je preciznosti i odlučnosti u ključnim trenucima. Uvukla se i nervoza pa smo susret završili s čak sedam žutih kartona i ispunjenim bonusom. Česi su šest minuta prije kraja imali priliku zaključiti utakmicu iz “deseterca”, ali je Jukić prvo obranio udarac Kovacsa, ali su suci ponovili udarac, ali Jukića nije uspio prevariti ni Seidler. Tako se naš vratar djelomično iskupio za loše reakcije kod prva dva pogotka i ostavio nam nadu za izjednačenje. To smo iskoristili na isti način kao protiv Španjolske. Ušao je “leteći vratar” Matija Capar te minutu i pol prije kraja susreta pogodio za izjednačenje koje bi nam, osim u slučaju nekakvog čudnog rezultata, trebalo biti dovoljno za prolaz u četvrtfinale.D.Keler


Skupina D
Rezultati: Španjolska - Hrvatska 3:3, Hrvatska - Češka 3:3, Češka - Španjolska (2. veljače)
TABLICA
1.Hrvatska 2 0 2 0 6:6 2 2.Češka 1 0 1 0 3:3 1 3.Španjolska 1 0 1 0 3:3 1
MOGUĆI RASPLET SKUPINE
Hrvatskoj odgovara sve osim remija s puno pogodaka
Plasman u četvrtfinale Eura 2014. više nije u našim rukama. Ovisimo o utakmici Češka - Španjolska, ali izgledi su nam dobri. U tom susret bilo čija pobjeda vodi nas u četvrtfinale s drugog mjesta. Remiji od 0:0 do 2:2 također. Ako bude 3:3, odlučivat će ždrijeb jer će sve tri reprezentacije imati isti broj bodova i istu razliku i broj postignutih i primljenih pogodaka. S Eura nas izbacuje samo remi s više pogodaka od 3:3, dakle 4:4, 5:5 i tako dalje.

Izvor: Glas Slavonije

Hrvatska reprezentacija u futsalu sasvim je blizu plasmana u četvrtfinale Europskog prvenstva kojem je domaćin belgijski Antwerpen…

Poslije velikog iznenađenja i osvojenog boda protiv Španjolske (3-3), na isti je način Hrvatska odigrala i protiv Češke (3-3). Ukoliko Španjolska, kako je i za očekivati, u posljednjem ogledu skupine D slavi protiv Češke, onda će u četvrtfinale iz te skupine zajedno Hrvatska i Španjolska.

Gol za 3-3, samo minutu i pol prije kraja, je zabio Matija Capar i tako doveo Hrvatsku na prag velikog uspjeha. Ranije su pogotke za Hrvatsku zabili Jelovčić i Marinović u 14. i 16. minuti, čime su do poluvremena okrenuli vodstvo Češke od 1-0.

No, u nastavku je Češka bila ta koja je okrenula rezultat (s 1-2 na 3-2), ali se potom kao spasitelj, baš kao i protiv Španjolske, ukazao Capar.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Hrvatska je u belgijskom Antwerpenu odigrala 3-3 (2-1) s Češkom, a izjednačujući pogodak koji Hrvatsku praktički vodi u četvrtfinale postigao je opet Matija Capar kao »leteći vratar« minutu i 40 sekundi prije kraja utakmice

ANTWERPEN/ZAGREB U utakmici 2. kola skupine D Europskog prvenstva u futsalu Hrvatska je u belgijskom Antwerpenu odigrala 3-3 (2-1) s Češkom, a izjednačujući pogodak koji Hrvatsku praktički vodi u četvrtfinale postigao je opet Matija Capar kao »leteći vratar« minutu i 40 sekundi prije kraja utakmice.
Hrvatska je do same završnice gubila od Čeha, a poraz bi značio i ispadanje, no Capar je ponovio podvig protiv Španjolske, kada je također ušao umjesto vratara i zabio za izjednačenje 3-3.
Hrvatska sada ima dva remija i samo bi je remi Čeha i Španjolaca s rezultatom većim od 3-3 izbacio iz četvrtfinala, no malo je vjerojatno da Česi mogu napraviti podvig protiv četverostrukih uzastopnih prvaka Europe, kao što je to učinila Hrvatska u srijedu.
Dvoboj su bolje otvorili Česi i poveli u 9. minuti preko Novotnog, da bi u 14. minuti Franko Jelovčić izjednačio na dodavanje Darija Marinovića, koji je u 16. minuti iz kontre doveo naše u vodstvo 2-1. No, izabranici Mate Stankovića su loše zaigrali u drugom dijelu, nakon pogreške našeg vratara Ive Jukića Mareš je već u 28. sekundi drugog dijela izjednačio, a u 24. minuti je Belej doveo Čehe u vodstvo od 3-2.
Hrvatska je opasno »visila«, Jukić je pet i pol minuta prije kraja obranio penal Seidleru, da bi pet minuta prije kraja Capar ušao umjesto vratara Jukića i s igračem više spasio naše poraza i ispadanje, te praktički donio četvrtfinale.
U nedjelju se sastaju sastaju Španjolska i Češka, a Hrvatska bi u slučaju prolaska u četvrtfinale igrala s momčadi iz C skupine u kojoj su u prvoj utakmici Slovenci senzacionalno pobijedili Talijane.

Izvor: Novi list

Hrvatska reprezentacija u futsalu sasvim je blizu plasmana u četvrtfinale Europskog prvenstva kojem je domaćin belgijski Antwerpen…

Poslije velikog iznenađenja i osvojenog boda protiv Španjolske (3-3), na isti je način Hrvatska odigrala i protiv Češke (3-3). Ukoliko Španjolska, kako je i za očekivati, u posljednjem ogledu skupine D slavi protiv Češke, onda će u četvrtfinale iz te skupine zajedno Hrvatska i Španjolska.
Gol za 3-3, samo minutu i pol prije kraja, je zabio Matija Capar i tako doveo Hrvatsku na prag velikog uspjeha. Ranije su pogotke za Hrvatsku zabili Jelovčić i Marinović u 14. i 16. minuti, čime su do poluvremena okrenuli vodstvo Češke od 1-0.
No, u nastavku je Češka bila ta koja je okrenula rezultat (s 1-2 na 3-2), ali se potom kao spasitelj, baš kao i protiv Španjolske, ukazao Capar. (TS)
EP u futsalu, skupina D:
Hrvatska - Češka 3-3 (2-1)
Redoslijed: 1. Hrvatska 2, 2. Španjolska 1 (-1), 3. Češka 1.

Izvor: http://gol.dnevnik.hr/clanak/nogomet/reprezentacije/ep-u-futsalu-matija-capar-doveo-hrvatsku-nadomak-cetvrtfinala---321666.html

http://esava.info/off-topic/infarktna-zavrsnica-capar-ponovno-u-posljednjim-trenucima-za-izjednacenje-prolaz-u-drugi-krug/

Na Europskom prvenstvu u futsalu, Hrvatska je u petak osvojila svoj drugi bod. Ponovno je odigrala 3:3, ovoga puta protiv Češke, a za izjednačenje je ponovno pogodio Capar, "leteći vratar", u završnici susreta.

Samo dva dana nakon velikog pothvata protiv Španjolske i remija (3:3), Hrvatska je odmjerila snage s Češkom te stigla nadomak plasmana u četvrtfinale europske smotre u Belgiji.

Do prvog je pogotka na utakmici, nakon nekoliko solidnih propuštenih šansi s obje strane, stigla češka reprezentacija. Novotny se probio po lijevoj strani i uspio prizemnim udarcem prevariti Jukića.

No, izabranici Mate Stankovića potom su režirali preokret. U 14. minuti Marinović je izvrsno izveo udarac i kuta i pronašao nečuvanog Jelovčića, koji je precizan za 1:1, a sjajan hrvatski protunapad dvije minute poslije, u izvedbi Novaka i Marinovića, mirno je realizirao Marinović, koji je ostao sam pred praznom mrežom.

Mogla je Hrvatska prije odmora i do trećeg pogotka, no ponovno je u drugo poluvrijeme ušla s 2:1 na semaforu.

Mareš je, međutim, na samom početku nastavka poravnao rezultat, uz slabiju reakciju Jukića, da bi Marinović ubrzo propustio sjajnu prigodu za novo vodstvo Hrvatske. Kazna je stigla u 24. minuti, kada je Belej ostao sam na drugoj vratnici i spremio još jednu loptu u hrvatsku mrežu.

Uslijedio je niz stopostotnih hrvatskih prilika: dva su ih puta propustili Jelovčić i Suton, dok je Novaka zaustavila vratnica. Potom je Češka imala dva puta priliku izvesti kazneni udarac zbog šest hrvatskih prekršaja, no Jukić je osujetio Kovacsa pa Seidlera.

Hrvatska je momčad tako još jednom morala uvesti dodatnog igrača u polju umjesto vratara, a ulogu je kao i protiv Španjolske preuzeo Capar. I isplatilo se - minutu i pol prije kraja, nakon strpljivo izgrađene akcije, Capar je bio na pravom mjestu i zabio za konačnih 3:3.

Izvor: http://hns-cff.hr/news/4353/capar-ponovno-osigurao-bod-hrvatskoj/

Hrvatska sada ima dva remija i samo bi je remi Čeha i Španjolaca s rezultatom većim od 3-3 izbacio iz četvrtfinala.

U utakmici 2. kola skupine D Europskog prvenstva u futsalu Hrvatska je u belgijskom Antwerpenu odigrala 3-3 (2-1) s Češkom, a izjednačujući pogodak koji Hrvatsku praktički vodi u četvrtfinale postigao je opet Matija Capar kao "leteći vratar" minutu i 40 sekundi prije kraja utakmice.

Hrvatska je do same završnice gubila od Čeha, a poraz bi značio i ispadanje, no Capar je ponovio podvig protiv Španjolske, kada je također ušao umjesto vratara i zabio za izjednačenje 3-3. Hrvatska sada ima dva remija i samo bi je remi Čeha i Španjolaca s rezultatom većim od 3-3 izbacio iz četvrtfinala, no malo je vjerojatno da Česi mogu napraviti podvig protiv četverostrukih uzastopnih prvaka Europe, kao što je to učinila Hrvatska u srijedu.

Dvoboj su bolje otvorili Česi i poveli u 9. minuti preko Novotnog, da bi u 14. minuti Franko Jelovčić izjednačio na dodavanje Darija Marinovića, koji je u 16. minuti iz kontre doveo naše u vodstvo 2-1. No, izabranici Mate Stankovića su loše zaigrali u drugom dijelu, nakon pogreške našeg vratara Ive Jukića Mareš je već u 28. sekundi drugog dijela izjednačio, a u 24. minuti je Belej doveo Čehe u vodstvo od 3-2. Hrvatska je opasno "visila", Jukić je pet i pol minuta prije kraja obranio penal Seidleru, da bi pet minuta prije kraja Capar ušao umjesto vratara Jukića i s igračem više spasio naše poraza i ispadanje, te praktički donio četvrtfinale.

U nedjelju se sastaju sastaju Španjolska i Češka, a Hrvatska bi u slučaju prolaska u četvrtfinale igrala s momčadi iz C skupine u kojoj su u prvoj utakmici Slovenci senzacionalno pobijedili Talijane.

- Česi su naši stari znanci. Prvo smo gubili od njih, onda smo im 2012. godine u Splitu naplatili te dugove.

Nakon senzacionalnog remija protiv Španjolske u prvom kolu Europskog prvenstva, hrvatsku futsal reprezentaciju čekao je novi izazov. Na rasporedu je bila utakmica protiv Češke, a završila je 3:3.

Izabranici Mate Stankovića nisu dobro otvorili utakmicu, djelovali su sporo i umorno od susreta protiv Španjolske pa su Česi to iskoristili i poveli. U devetoj minuti prvog dijela Novotny je prošao pokraj Capara i zabio za 1:0.

Stanković je tada pozvao minutu odmora, a naši su nakon toga dobro reagirali. Počeli su stvarati prilike, a sve je rezultiralo izjednačenjem u 13. minuti. Marinović je nabacio, a Jelovčić iz voleja zabio. Komentator na Eurosportu tu je akciju nazvao jednom od najljepših na cijelom turniru. A samo tri minute poslije i Marinović se upisao u strijelce nakon akcije s Novakom. Na odmor je tako Hrvatska otišla s vodstvom.

No, i u nastavak smo krenuli loše. Već u 30. sekundi Mareš je zabio za izjednačenje, a u 5. je Belej vratio Češku u vodstvo. To je ponovno pokrenulo Hrvatsku, ali su Suton, Jelovčić i Grcić promašivali prilike. Pet minuta prije kraja ponovno je Capar ušao u igru kao 'leteći vratar', a to se isplatilo minutu i pol prije kraja susreta kada je Capar zabio za remi 3:3.

Ovaj rezultat nam odgovara jer za očekivati je da će Španjolska u posljednjem kolu pobijediti Češku i osigurati nam četvrtfinale. Ako, pak, Češka pobijedi, i onda smo sigurno u drugom krugu, a ako završi bez pobjednika onda će sve ovisiti o gol-razlici.

Izvor: Vecernji list

Hrvatska futsal reprezentacija u još jednoj infarktnoj završnici je došla do 3-3 remija protiv Čeha, a novi bod opet je donio Matija Capar. Jako smo blizu četvrtfinala Eura.

Na europskom futsal prvenstvu u Belgiji hrvatska reprezentacija očito ne može bez drame i infarktnog scenarija u završnicama utakmica. Nakon što je prije dva dana momčad Mate Stankovića došla do povijesnog remija protiv šesterostrukog prvaka Europe Španjolske, večeras se protiv Čeha dogodio gotovo identični scenarij.
Ovaj puta s druge strane stajala je Češka, a pobjeda bi nas odvela izravno u četvrtfinale Eura. No 'mini-kockasti' bili su nadomak šokantnog ispadanja iz natjecanja dvije minute prije kraja, a onda se dogodio deja vu. Stanković je uveo Matiju Capara kao 'letećeg' golmana, koji je dvije minute prije kraja zabio za 3-3 izjednačenje!
Baš kao što je to učinio i Španjolcima, večeras je napravio i opasnim Česima, ponovno u 38. minuti utakmice! No ovaj gol bio je puno važniji te je 'produljio život' Hrvatskoj u Belgiji.
Češka je povela u 9. minuti preko Novotnyja, no u razmaku od dvije minute naši nogometaši su preokrenuli na 2-1 golovima Jelovčića i Marinovića u 14. i 16. minuti te se s tim rezultatom otišlo na poluvrijeme. A onda u nastavku uslijedio je neshvatljiv pad Hrvatske, što je Češka iskoristila zabivši u razmaku od tri i pol minute za preokret na 3-2.
Hrvatska je pritiskala, no nikako nije uspjela naći put do mreže pa se izbornik odlučio na provjerenu formulu, koja se, srećom, ponovo pokazala dobitnom!

U posljednjem okršaju u skupini igraju Španjolska i Češka, pobjeda jedne od te dvije momčadi vodi nas dalje, a remi veći od 3-3 značio bi ispadanje Hrvatske iz natjecanja.
Prođemo li dalje čekaju nas Slovenija, Azerbajdžan ili Italija, ovisno kako će se rasplesti u skupini C.

Izvor: 24 sata

Rimska agencija INTER Press Service javlja da je međunarodna koalicija od preko sto nevladinih organizacija iz svijeta pokrenula svjetsku kampanju za udaljavanje Vatikana iz UN-a.

Koalicija želi da generalni tajnik i Generalna skupština UN-a službeno razmotre 'status Vatikana' u tom svjetskom političkom tijelu. Zašto smetaju glavni principi diplomacije Svete Stolice: promicanje mira, jednakost u pravima i solidarnost među državama, poštovanje prava, pravde, demokracija, obrana i očuvanje života i obitelji, međureligijski dijalog?

Jasni su razlozi za neprijateljsko raspoloženje: zbog stava Svete Stolice prema populacijskim pitanjima, čime se ometa rad LGBT Core Group. Sveta Stolica je u Kairu 1994. osujetila međunarodno pravo na pobačaj, podržava pro-life subjekte u sprječavanju donošenja rezolucija kojima se čovjeka ubija i degradira. Predstavnik Svete Stolice u UN-u protivi se i potpomognutom samoubojstvu starijih osoba.

Nikakve su šanse da 'ujedinjeni nevladini sektori' ostvare svoj cilj. Oni ipak otežavaju rad Svete Stolice u UN-u, uznemiruju legalnost i legitimnost djelovanja međunarodno priznatog subjekta, uzurpiraju (međunarodno) pravo. Je li nam to poznata praksa?

Potpisom peticije na www.DefendTheHolySee.org ostavljate maleni, a glasom vjere i čovještva veliki trag podrške i zahvale djelovanju Svete Stolice na svjetskoj razini..

Puno je junaka senzacionalnog uspjeha hrvatske reprezentacije na startu Futsal Eura u Belgiji, no nema dvojbe da je nakon remija protiv europskih prvaka Španjolaca najsretniji bio Matija Capar.
Fantastičan uspjeh ostvarila je hrvatska futsalska reprezentacija na startu Europskog prvenstva u Antwerpenu izborivši bod protiv sjajne i za europske protivnike uglavnom nedodirljive Španjolske.

Pogodak za nevjerojatnih 3:3 postigao je Matija Capar kao "leteći vratar" dvije i pol minute prije kraja, za šok i nevjericu na španjolskoj klupi i veliko slavlje na hrvatskoj.

Capar je nakon utakmice teško kontrolirao emocije jer za njega to nije bio samo pogodak europskim prvacima već i svojevrsna katarza nakon velikih problema s ozljedama:

"Kakav je osjećaj? Pa teško je, plakao sam kao malo dijete da budem iskren. Puno se toga nakupilo, u zadnje tri godine imao sam dvije teške operacije, mislio sam da više neću igrati nogomet, ali vjerovao sam... Molio sam Boga da barem s prijateljima mogu igrati na igralištu jer stvarno volim futsal i živim za ovaj sport. Bog me nagradio i dao mi da zabijem taj gol protiv Španjolske, prvaka Europe. Presretan sam, pogađaju me emocije."

Bilo je očigledno da Hrvatska u dvoboj sa Španjolskom nije ušla sa strahom kakav bi bio shvatljiv nakon što od te iste ekipe izgubite s 10:0 u kvalifikacijama:

"I Španjolci su ljudi, kada ih udariš i njih boli, nisu strojevi. U futsalu su bolji od nas, više i kvalitetnije treniraju, ali imamo i mi nekoliko pojedinaca koji mogu igrati na svakom nivou, Marinović, Novak, Jelovčić, Jukić na golu, i Suton i Matošević. Rekao bih da imamo i širinu, vjerujem u sve dečke koji su tu, svi su zaslužili poziv svojim radom, disciplinom i ponašanjem", rekao je Capar nakon utakmice.

Nije skrivao zadovoljstvo i vlastitom izvedbom: "Mislim da sam u drugom dijelu pokazao da mogu igrati s dečkima na ovoj vrhunskoj razini. Bitno je, uostalom, da ekipa dobro igra i da pobjeđujemo."

Hrvatsku sada čeka ogled s Češkom koji će, bez obzira na ovaj veliki rezultat, biti presudan za plasman u četvrtfinale:

"Mi danas ipak još nismo ništa napravili, ako izgubimo od Češke, ispast ćemo. Nama je sljedeća utakmica finale, mi smo se i prije Eura tako spremali za tu utakmicu. Ako prođemo dalje, onda što bude - ako možemo igrati sa Španjolcima, možemo i s Talijanima ili bilo kim drugim."

Za Matiju nije bilo upitno komu posvećuje pogodak za izjednačenje: "Majka i otac bili su uz mene u najtežim trenucima nakon ozljeda, ovo je pogodak za njih."

Izvor: http://hns-cff.hr/news/4340/capar-a-mislio-sam-da-vise-necu-igrati-nogomet/

I Španjolci su ljudi, kada ih udariš i njih boli, nisu strojevi. Bog me nagradio i dao mi da zabijem taj gol protiv Španjolske, prvaka Europe, rekao je strijelac Matija Capar.

Hrvatska futsal reprezentacija na otvaranju Europskog prvenstva u Belgiji napravila je pravu senzaciju odigravši 3-3 remi sa šesterostrukim europskim prvakom Španjolskom. Povijesni bod 'kockastima' donio je Matija Capar kao 'leteći golman' dvije minute prije kraja.
- Kakav je osjećaj? Pa teško je, plakao sam kao malo dijete da budem iskren. Puno se toga nakupilo, u zadnje tri godine imao sam dvije teške operacije, mislio sam da više neću igrati nogomet, ali vjerovao sam... Molio sam Boga da barem s prijateljima mogu igrati na igralištu jer stvarno volim futsal i živim za ovaj sport. Bog me nagradio i dao mi da zabijem taj gol protiv Španjolske, prvaka Europe. Presretan sam, pogađaju me emocije - rekao je Capar za službenu stranicu HNS-a i osvrnuo se na Španjolce:
- I Španjolci su ljudi, kada ih udariš i njih boli, nisu strojevi. U futsalu su bolji od nas, više i kvalitetnije treniraju, ali imamo i mi nekoliko pojedinaca koji mogu igrati na svakom nivou, Marinović, Novak, Jelovčić, Jukić na golu, i Suton i Matošević. Rekao bih da imamo i širinu, vjerujem u sve dečke koji su tu, svi su zaslužili poziv svojim radom, disciplinom i ponašanjem.
Sa Češkom će se u petak boriti za ulazak u četvrtfinale.
- Mi danas ipak još nismo ništa napravili, ako izgubimo od Češke, ispast ćemo. Nama je sljedeća utakmica finale, mi smo se i prije Eura tako spremali za tu utakmicu. Ako prođemo dalje, onda što bude - ako možemo igrati sa Španjolcima, možemo i s Talijanima ili bilo kim drugim.
Izbornik Stanković: Odigrali smo herojski, ali nas je i sreća poljubila
Zadovoljan je nakon remija bio i izbornik Mato Stanković.
- Ne bih više po onom klišeju 'čestitam svojim momcima', ali moram - odigrali su jednu herojsku utakmicu, pametnu, hrabru. Imali smo padova u igri, ali sve u svemu ono što smo dogovarali maksimalno smo ispoštovali. Malo nas je sreća poljubila, ali da bi se sa Španjolcima ovako odigralo mora se poklopiti dosta stvari.

Izvor: 24 sata

Nismo iznenađeni, znali smo da će biti izjednačena utakmica. No nismo mislili da će baš završiti neodlučeno, kaže je izbornik španjolske futsal reprezentacije, Lopez.

Hrvatska futsal reprezentacija napravila je senzaciju u prvom kolu Europskog prvenstva u Belgiji. Dvaput smo vodili protiv šesterostrukih europskih prvaka, Španjolaca.
Na kraju smo osvojili bod (3-3).
Nevjerojatan je to pothvat naše reprezentacije protiv momčadi koja je najbolja u povijesti ovog sporta. Španjolska je od osam europskih prvenstava osvojila šest, samo su se Rusija 1999. godine i Italija 2003. godine uspjeli osladiti naslovom.
Španjolska osim šest europskih naslova ima i dvije svjetske titule.
- Skidamo kapu Hrvatima. Nismo iznenađeni, znali smo da će biti izjednačena utakmica. No nismo mislili da će baš završiti neodlučeno. Hrvatska je odigrala sjajno - rekao je španjolski izbornik Venancio Lopez i dodao:
- Hrvatska je igrala izravno u prvom poluvremenu i dobro je kontrolirala utakmicu. Mi nismo bili dobri u obrani, popravili smo to u nastavku.
Hrvatska u petak (18.30 sati) igra odlučujuću utakmicu protiv Češke za četvrtfinale. Češku smo dobili na posljednjem Euru koji se održao u Hrvatskoj 2012. Španjolska je tad osvojila naslov, Rusija je bila druga, Italija treća, a Hrvatska - četvrta...
Jelovčić: Bolji smo od Češke
Nadamo se ponoviti ovu igru protiv Češke. Dobro ih poznajemo, imaju dobre pojedince, ali mislim da smo bolji. S pravim nastupom možemo u četvrtfinale, rekao je hrvatski reprezentativac, Franko Jelovčić, jedan od strijelaca u remiju protiv Španjolske.
- Vidjeli smo da možemo igrati sa Španjolcima odmah na početku utakmice. Super je osjećaj. Shvatili smo da nisu takav bauk i uzeli smo im bodove - dodao je.

Izvor: 24 sata

„Molila sam Boga da 'to' ne bude na moj imendan“ započinje sjećanje na šestogodišnjeg dječaka Dina s. Antonija Šilović koja je sa susestrama iz družbe Sestre Franjevke od Bezgrešne bila pratiteljicom i udomiteljicom njegovih zadnjih mjeseci života te, 2006. g. I 'to' se nije dogodilo na blagdan sv. Ante, nego dan poslije, 14. lipnja.

Dino je bio bistro dijete. Nije se nikoga ustručavao, bio je pun pitanja o svemu što mu nije bilo jasno. Uvijek smo mu morale sve odgovoriti, kaže s. Antonija za tog znatiželjnog dječaka koji je sad kao anđeo dobio odgovore na svoja pitanja sa zemlje - gdje je živio s maskicom na licu, hrabro, uveseljavajući okolinu, usprkos padovima svojih trombocita.

Dino je bolovao od leukemije. U Zagreb je došao na pregled s majkom porijeklom iz okolice Splita i tatom iz Makarske. Jedna je redovnica zamolila franjevke od Bezgrešne da prime tu obitelj u njihovoj kući na Pantovčaku u Zagrebu, jer nisu imali gdje odsjesti. „Trebali su biti dvije večeri, a ostali su punih sedam mjeseci. Dino je bio predškolac. U rujnu je 'trebao' krenuti u školu, a u lipnju je preminuo. Njega je fascinirao naš način života – časne sestre! Sve mu je to bilo interesantno. U kući imamo kapelu, i na svaku našu molitvu, kad bismo pozvonile za dolazak, uvijek je istrčao iz svoje sobe i htio s nama moliti. Mi smo ga poučavale, kad uđe u kapelicu da se prekriži, uzme blagoslovljenu vodu. Sjeo bi s nama u klupu. Molio bi.. Za vrijeme klanjanja, kad imamo ispit savjesti, mi bismo neko vrijeme šutjele. Dino bi mi znao šapnuti: 'Antonija, zašto šutiš? Ti si sigurno zaljubljena u Isusa'“, pripovijeda s. Antonija o dječaku koji je i u njihovoj samostanskoj kući, radi preventive, na licu nosio maskicu. Odlazio bi i u vrtić s drugom djecom.

'Kad se vratim, skupa ćemo nositi pričest!'

„Rekle smo mu da se kao časne sestre svaki dan pričešćujemo. Neko vrijeme s. Serafina je bila bolesna, a ja sam od biskupa dobila dozvolu da joj mogu odnijeti pričest. Dino je pitao: 'Što je to pričest?' Rekle smo mu: 'Ideš s nama, pa ćeš vidjeti. Molit ćemo, imat ćemo ciborij, to je kao čaša u kojoj su hostije koje svećenik posveti na oltaru'. Obukle bismo ga u ministrantsku haljinu, dale mu svijeću. On bi to uzeo i svečano išao s nama, kao mali anđelak. Kad smo izmolili, Dino nije znao od sreće kuda će. Bio je radostan, to mu je bilo veliko i posebno – on je časnoj Serafini nosio pričest! Mi smo nju pričestili! On držeći svijeću, svečano. Ne bi okom trepuno. Jedne nedjelje sam mu rekla da je slobodan popodne, do 17,00 sati, kada časnoj Serafini nosimo pričest. U međuvremenu mu nije bilo dobro. Pali su mu trombociti. Odmah je to osjetio, tjelesno bi malaksao. I dođe meni Dino u sobu i kaže: 'Znaš što. Ja ti sad ne mogu sa časnom u pet sati pomoći nositi pričest. Idem u bolnicu na Rebro primiti trombocite. Ti mene sačekaj, nemoj prije ići. Kad se ja vratim, skupa ćemo nositi pričest'. Brzo je uletio liječniku u ordinaciju i rekao mu: 'Znate što! Vi sad morate požuriti, moram se brzo vratiti kući! Moramo časnoj Serafini nositi pričest'. Doktor ga upita, 'Pa što ti je to pričest'. Dino mu je tumačio da je u kući kod sestara na Pantovčaku. Primiti hostiju znači primiti Isusa. Sve mu je rekao što koja časna radi, i da se one svaki dan pričešćuju. Pokazale smo mu i kako se hostije peku.

'Kad bih ja umro... Pa to ne bi bilo čudno'

Jedno poslijepodne odmarala sam u svojoj sobi i nisam bila odjevena u redovničko odijelo. Dino je pokucao na vrata sobe, a ja sam mu rekla: 'Možeš ući, ali ne smiješ me gledati, nisam u 'uniformi'. A on je stavio svoje rukice na oči: 'Ali moram ti reći, samo me saslušaj. Nemoj časni Serafini nositi pričest, dok ja ne dođem. Dok se ne vratim iz bolnice'. Vrtić sestara 'Brat Sunce' na Pantovčaku pohađala su i djeca pjevača Marka Perkovića Thompsona koji je znao doći i družiti se s djecom, pjevao bi im uz gitaru. Dino mi je jednom rekao. 'Znaš što, Antonija. Ja mislim, kad bih ja umro… Pa ne bi to bilo čudno. Ako ja umrem, ja ću biti anđeo!' Hrabrila sam ga da će još poživjeti, ali Dino je bio uporan: 'Ako ti ja umrem... Ja volim Ivana Pavla II. i Tuđmana – ja ću s njima gore pjevati. Oni jako vole pjevati - i mi ćemo biti pravi, sretni. Što ima veze ako umrem? Ja ću ti biti anđeo!'

U vremenu boravka kod sestara na Pantovčaku, obavljene su tri transplantacije koštane srži koju je Dino primao od svoje sestre godinu i pol starije sestre Anđele. U nedjelju popodne njegova mama je nazvala s. Antoniju i zamolila je ako može pronaći aloa veru, Dino se gušio od gljivica. Sutradan ujutro pao je u komu. Umro je u bolnici na Rebru. Vjerujem da imamo anđela koji moli za nas“ zaključuje s. Antonija Šilović. Sad je u službi sakristanke u župi Gospe van Grada u Šibeniku. Redovnica je 33 godine. Rodom je iz mjesta Kladnjice, župa Črljevo, općina Kaštela. S. Antonija je u samostanu sestara u Zagrebu djelovala 13 godina. Dvadeset godina je djelovala kao odgajateljica.

Epizoda druga: AMPUTIRANA NOGA – DODANA LJUBAV

„Na primjeru života Majke Klare Žižić, utemeljiteljice družbe Sestre franjevke od Bezgrešne, vidjelo se kako je išla Franjinim stopama. I njen naziv za našu Družbu je bio 'Male sestre – Manjurice'. Narod je to na svoj način izrekao, iz poštovanja se govorilo. To je časno ime. Mala sestra - jer sv. Franjo je osnovao red za koji je htio da budu jednostavani, maleni. Kako se za fratre kaže Fratres minores – Mala braća, tako je s. Klara htjela Sorores minores – Male sestre“ kaže s. Zdravka Gverić, poglavarica te Družbe od 2013. g. Sestre pažnju posvećuju i duhovnim susretima za djevojke i mlade; svake godine u kući matici u Šibeniku imaju obnove za djevojke osnovne i srednje škole iz biskupije i drugih krajeva.

Franjevke udomiteljice

Kao što je primjer Dina, ljudi u potrebi koji nemaju gdje odsjesti kad dođu na liječnički pregled, najčešće je to Zagreb, budu smješteni u njihovu samostansku kuću. „Kod nas imaju besplatan stan, gostinjsku sobu. U Domovinskom ratu primili smo i smjestili kod sebe i muslimanku s kćeri i izbjeglice. Nepoznati kad su zakucali na vrata, primali smo koliko smo mogli. Na Grbavici u Sarajevu mladića Mladena u ratu pogodio je snajper od čega mu je amputirana noga. Majka mu je iz BiH, a otac iz Šibenika. Došli su kod nas u kuću u Zagreb, dok se liječio. Majka je ostala tri godine kod nas, a otac je bio u šibenskom Solarisu s izbjeglicama. Bojali su se kako će Mladen započeti novi život bez noge, a mi sestre smo tražile donaciju da dobije protezu. Dobio je i smještaj u Studentskom domu. Studirao je arhitekturu koju je uspješno završio. Njegovoj majci Jelici sam rekla: 'Vidjet ćete Vi da ćete doživjeti još imati i nevjestu i unučad'. Ona je rekla: 'Iz Vaših usta u Božje uši'. I Bog mu je providio prekrasnu suprugu koja je u njemu vidjela dobrotu, sposobnost. Nije je smetalo što on ima protezu. Mladen je plemeniti, fini gospodin. Mi sestre smo išle na vjenčanje, nosile smo tortu. Bilo je to 1995. g. Sada su roditelji Lane i Lucije. Došli su živjeti u Šibenik, rodni kraj njegovog oca. Lana je pohađala naš vrtić u samostanskoj kući. Žive skladno, imaju atelje kao arhitekti“ pripovijeda s. Zdravka. Življenje njihove Družbe s najpotrebnijima vidljivo je i u pomaganju jedne socijalno ugrožene gospođe koja je imala bolesnog sina. „Svaki dan je dolazila na vrata naše kuće u Šibeniku, mi smo joj davale ručak, jelo. Svima nam je bila draga. Kad smo joj otvorile vrata, ona bi se nasmješila i rekla: 'Joj što ste Vi morali biti lijepi, kad ste bili mladi'. Svima je dijelila komplimente. S. Nevenka, tada časna majka, išla je u njen stan, bio je bez struje, osnovnoga za život. Bilo je važno da svaki dan imaju pojesti ona i sin. Sin je umro u proljeće prošle godine, a ona mjesec dana iza njega. Imamo osjećaja za najslabije“ kaže s. Zdravka. Poručuje djevojakama da se ne ustručavaju, da budu odlučne. „Bog zove! Isus ne prestaje zvati one koji će mu se do kraja posvetiti i služiti narodu, djeci, mladima, starima, bolesnima. Toliki trebaju našu pomoć. Redovnice to mogu na poseban način - više učiniti, više se dati – jer imamo takav stil života, da se možemo do kraja posvetiti poslu kojeg činimo“ zaključuje s. Zdravka Gverić. Nije to posao. Sestre do kraja žive pulseve i impulse srca, koje im je darovano.

Izvor: Ines Grbić/Laudato

Ja i Matija surađujemo u pastoralu sportaša Zagrebačke nadbiskupije.
Ovo je dok ovo pišem 5900 članak na blogu kojeg posvečujem upravo njemu.

Fantastičan uspjeh ostvarila je hrvatska futsalska reprezentacija na startu Europskog prvenstva u Antwerpenu izborivši bod protiv sjajne i za europske protivnike uglavnom nedodirljive Španjolske.

Pogodak za nevjerojatnih 3:3 postigao je Matija Capar kao 'leteći vratar' dvije i pol minute prije kraja, za šok i nevjericu na španjolskoj klupi i veliko slavlje na hrvatskoj.

Capar je nakon utakmice teško kontrolirao emocije jer za njega to nije bio samo pogodak europskim prvacima već i svojevrsna katarza nakon velikih problema s ozljedama:
''Kakav je osjećaj? Pa teško je, plakao sam kao malo dijete da budem iskren. Puno se toga nakupilo, u zadnje tri godine imao sam dvije teške operacije, mislio sam da više neću igrati nogomet, ali vjerovao sam... Molio sam Boga da barem s prijateljima mogu igrati na igralištu jer stvarno volim futsal i živim za ovaj sport. Bog me nagradio i dao mi da zabijem taj gol protiv Španjolske, prvaka Europe. Presretan sam, pogađaju me emocije.''
Bilo je očigledno da Hrvatska u dvoboj sa Španjolskom nije ušla sa strahom kakav bi bio shvatljiv nakon što od te iste ekipe izgubite s 10:0 u kvalifikacijama:
''I Španjolci su ljudi, kada ih udariš i njih boli, nisu strojevi. U futsalu su bolji od nas, više i kvalitetnije treniraju, ali imamo i mi nekoliko pojedinaca koji mogu igrati na svakom nivou, Marinović, Novak, Jelovčić, Jukić na golu, i Suton i Matošević. Rekao bih da imamo i širinu, vjerujem u sve dečke koji su tu, svi su zaslužili poziv svojim radom, disciplinom i ponašanjem'', rekao je Capar nakon utakmice.
Nije skrivao zadovoljstvo i vlastitom izvedbom:
''Mislim da sam u drugom dijelu pokazao da mogu igrati s dečkima na ovoj vrhunskoj razini. Bitno je, uostalom, da ekipa dobro igra i da pobjeđujemo.''
Hrvatsku sada čeka ogled s Češkom koji će, bez obzira na ovaj veliki rezultat, biti presudan za plasman u četvrtfinale:
''Mi danas ipak još nismo ništa napravili, ako izgubimo od Češke, ispast ćemo. Nama je sljedeća utakmica finale, mi smo se i prije Eura tako spremali za tu utakmicu. Ako prođemo dalje, onda što bude'', ako možemo igrati sa Španjolcima, možemo i s Talijanima ili bilo kim drugim.
Za Matiju nije bilo upitno komu posvećuje pogodak za izjednačenje:
''Majka i otac bili su uz mene u najtežim trenucima nakon ozljeda, ovo je pogodak za njih.'' (Agencija VLM)

Izvor: gol.dnevnik.hr

X (27) i Y (25) spojila je vjera i ljubav prema Bogu, koja je odredila i njihovu dugogodišnju vezu. Oboje su na samom početku čvrsto odlučili da će prije braka živjeti u čistoći i u tome su ustrajali svih šest i pol godina hodanja. Na šestu godišnjicu veze zaručili su se i potom vjenčali u župi Sv. Nikole u kolovozu prošle godine.
Već na prvi pogled ovaj se par razlikuje od drugih. Njihova gostoljubivost, vedrina, mudrost, skromnost i pobožnost osjeti se već u prvim minutama razgovora. Da za njih vjera ima poseban značaj vidi se po raspelu u dnevnoj sobi i malom oltariću na kojemu se nalaze krunica i Biblija.

„Vjera je moj život. Da nema Boga moj život ne bi imao smisla“, govori Dominik na samom početku razgovora i dodaje kako je više puta od prijatelja čuo da je za njih vjenčanje samo običan papir koji ništa ne mijenja. No, za njega i Y sakrament vjenčanja i bračni život mnogo su više od papira.

„ Meni je nakon vjenčanja sve bilo novo. Brak je otkriće novog svijeta i poziv u kojem se ostvaruješ. Poseban je osjećaj sjediniti se s voljenom osobom i zahvalna sam Bogu što se prije vjenčanja nisam upuštala u takve odnose“, govori Jelena iz koje, baš kao i iz X, zrači sigurnost i predanost vjeri.

Upravo je predbračna čistoća razlog zbog kojeg je njihov brak poseban blagoslov i radost. Budući da vezu nisu gradili na fizičkom već na emocionalnom planu izgradili su kvalitetan odnos u kojem su ostavili više prostora za duhovni rast i intelektualne aktivnosti.

Kroz razdoblje hodanja bolje su se upoznali i pozornost usmjerili na ostale zajedničke aktivnosti poput pjevanja u zboru, odlazaka na kateheze i hodočašća, a u posebnom su im sjećanju ostala predavanja don Damira Stojića o teologiji tijela. Dominika su se posebno dojmile njegove riječi koje opisuju bračni čin.

„Don Damir Stojić vrlo lijepo kaže kako činom bračnog sjedinjenja (prije braka) govoriš osobi - tvoj sam zauvijek što god bilo, no u stvarnosti ti nisi dao to obećanje.“

Upravo su ih te riječi potaknule da ustraju u čistoći znajući da će nakon odricanja uslijediti život u istinskoj radosti. No, za život u čistoći potrebna je volja i vjera oba partnera.

„Ja sam prva potaknula temu predbračne čistoće i X se složio samnom. Kako bi ustrajali u odluci potrebna je obostrana podrška i Božja pomoć“, rekla je Jelena i dodala kako im nije uvijek bilo lako, ali ih je jačala spoznaja da će ovaj poseban izražaj ljubavi ostaviti za brak.

Obraćenje i pokret fokolara

Roditelji su i Y i X još u djetinjstvu uveli u vjeru i to onu koja se istinski živi, a ne samo površno poznaje. Njihove su životne priče ponešto drugačije ali imaju zajedničko obilježje koje ih je na kraju dovelo do njihovog susreta.

X je rođena u Zagrebu 30. ožujka 1985. godine, a odrastala je u brojnoj katoličkoj obitelji s čak devet članova. Majka Neda i otac Vladimir svoje su sedmero djece odgajali u vjeri i redovito ih vodili na misu u crkvu Sv. Nikole na Kustošiji. Budući da je odrasla sa tri sestre i tri brata, Jelena kaže kako je u kući stalno bila gužva ali im nikada ništa nije nedostajalo.

„Majka bi nas radnim danima uvijek vodila na misu, a otac je bio zadužen za nedjeljne mise. Vodio nas je na misu na Sljeme ili na misu na latinskom koja nam se posebno nam sviđala“, kaže Jelena i dodaje kako su braća često ministrirala, a najmlađi brat Josip danas je đakon. I sama je prošla kroz razne oblike duhovnosti, što smatra dobrim jer je bogatstvo Crkve upravo u njezinoj različitosti.

„Tijekom osnovne škole išla sam na duhovne seminare karizmatskog tipa, a u srednoj školi me kao vjernicu najviše obilježio pokret fokolara koji mi je približio evanđelje u svakodnevnom životu. Tada sam sa sedamnaest godina doživjela obraćenje i otišla sam u gradiće koje su osnovali fokolari u Njemačkoj i Italiji gdje sam sudjelovala u programima duhovne formacije s brojim mladima.“

Osim ovog duhovnog iskustva njena je vjera posebno ojačala u ratnim godinama. „Baka je bila prognana i doselila se k nama, te smo kao obitelj svi zajedno puno molili,“ priznaje Jelena i dodaje kako uz molitvu obožava čitati duhovnu literaturu, posebice o životima svetaca.

„Budući da sam rođena dan nakon blagdana sv. Josipa i da imam brata Josipa, taj mi je svetac obilježio život i posebno mi je drag. Svaki puta kada bih mu se utjecala uslišio bi mi molitve.“ Jednom ga je zamolila da položi tri vrlo zahtjevna ispita u kratkom roku kako ne bi pala godinu na Ekonomskom fakultetu. Položila je sve ispite i sada je od diplome dijeli tek nekoliko dana.


„Božjom providnošću spoznao sam blagodati vjere i to vrlo rano u životu. Kasnije sam svoju vjeru svakim danom produbljivao, najviše kroz molitvu“, rekao je Dominik i dodao kako je i on često molio za uspjeh na ispitima i bio uslišan.

Veliko nadahnuće vidi u ocu Z koji je nakon povratka iz rata doživio obraćenje. Iako je otac i prije redovno išao na misu, u tim teškim trenucima njegova je vjera porasla i dala mu snagu za život. Unatoč svim nedaćama Bog ih nije napuštao.

„ Živjeli smo vrlo siromašno i baš kada smo se našli na granici izdržljivosti tata je dobio poziv iz jedne tvrtke koja mu je ponudila čak tri puta veću plaću. To je bila velika Božja milost!“

Da ga Bog zaista čuje uvjerio se nebrojeno puta. To se najviše vidjelo kada mu je majka završila u komi makon teške operacije srca.

„ Čim smo saznali da joj srce ne radi počeli smo za nju moliti. Zvali smo i fokolarine i njih je stotinjak molilo s nama. Ubrzo joj je čudom proradilo srce.“

Bog mu je pomogao i pri zapošljavanju. Tek je postao magistar računarstva, a već je dobio poziv iz jedne privatne tvrtke i ugovor na neodređeno. Upravo im je taj posao omogućio da ozakone svoju dugogodišnju vezu i presele u stan u Savskom gaju.

Upoznavanje

X i Y upoznali su se na rođendanu zajedničke prijateljice iz crkve i zaljubili na prvi pogled. Jelenu je posebno privukla Dominikova majica na kojoj je pisalo: Isus je zakon! X je odmah znao da je Y ona prava.

„Osjetio sam da bi to moglo biti to. Nije to bila ona tipična zaljubljenost. Imao sam osjećaj kao da sam preskočio taj korak i već je volio.“

Njihov prvi izlazak bio je na molitvu bdijenja kod fokolarina i od tada su nerazdvojni. Zajedno su rasli u vjeri, išli su na duhovne vježbe u Palmotićevu, te na kateheze na Trešnjevku.

Vjera im je pomogla da se nose s brojnim iskušenjima života u čistoći. Izbjegavali su grešne prilike pa tako nikada nisu ljetovali sami u apartmanu, već samo s obitelji i prijateljima. Pomoglo im je i to što su oboje živjeli čistoću i prije nego su se upoznali.

„Kada mi je bilo najteže znao sam da će odricanje na kraju uroditi plodom. U teškim trenucima podizali smo jedno drugoga, a najviše nam je pomogla molitva“, rekao je X.

Njihova ustrajnost bila je uglavnom dobro prihvaćena kod prijatelja i u obitelji.

„Bilo je manje negativnih nego pozitivnih komentara. Prijatelji poštuju našu odluku, pogotovo oni iz župe. Nekima smo uzor pa i sami žive čistoću prije braka. Roditelji i obitelj su oduvijek bili uz nas, iako neki od njih nisu vjerovali da govorimo istinu. Puno nam znači potpora okoline“, rekla je X.

Otvoreni prema životu i potrebama drugih

Iako još ne planiraju djecu otvoreni su prema životu i željeli bi imati barem troje djece. Zasad uživaju u bračnom životu, odlascima u župu Sv. Anđela gdje pjevaju u zboru i brojnim humanitarnim aktivnostima.

„Odlučili smo svaki mjesec izdvojiti deset posto svojih primanja i darovati ih Crkvi ili u humanitarne svrhe. Nedavno smo pomogli jednoj siromašnoj obitelji iz Slavonije, a više smo puta posjetili domove za djecu bez roditelja. Deset posto ili crkvena desetina nije previše niti premalo za činiti dobra djela i veseli nas što možemo pomoći onima u potrebi“, zaključili su mladi supružnici.

Izvor: Glas Koncila i dnevno.hr

Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da se Andreja sjedećom odbojkom bavi tek godinu dana a već je postala kapetan ženske odbojkaške reprezentacije. Uz brojne obveze koje ima u klubu i reprezentaciji, stigne obavljati i posao u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Njezina priča može poslužiti kao inspiracija svim onim ženama s invaliditetom koje su klonule duhom.

Andreja Giba uistinu je jedna "endemska biljka" u velikoj zajednici sportašica s invaliditetom. Sjedećom odbojkom, naime, počela se baviti tek prije godinu dana, trenira u klubu u kojemu je većina sportaša muškog spola, a već iza sebe ima zapažene rezultate. Ona je hodajuća ilustracija teze da tjelesni invaliditet može predstavljati ograničenje samo ako je duh slab.

U dobrom muškom društvu

Rođena je 1980. godine u Virovitici gdje je završila osnovnu i srednju ekonomsku školu sa zvanjem ekonomist. Trenutačno živi u Zagrebu, a od 2006. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje na radnom mjestu Kontrolora obračuna računa zdravstvenih ustanova. Evo njezine priče.Andreja pod naletom adrenalinaAndreja pod naletom adrenalina

"Tjelesni sam 80-postotni invalid, a sjedećom odbojkom za invalidne osobe bavim se godinu dana i članica sam kluba 'Hrabri' iz Zagreba u kojemu je većina sportaša muškog spola. Članica sam novoformirane Hrvatske ženske reprezentacije u sjedećoj odbojci koja se prvi puta sastala 2012. godine, iako sjedeća odbojka u Hrvatskoj postoji već gotovo 45 godina. Okosnica Hravtske reprezentacije su upravo igračice kluba 'Hrabri'. Od formiranja ženskog kluba sjedeće odbojke, odnosno ženske nacionalne momčadi, kapetanica sam kluba i reprezentacije te sam zadužena za većinu službenih protokola kada je u pitanju ženska sjedeća odbojka.

Kod rođenja mi je slomnljen kuk na desnoj nozi i ta mi je noga 23 cm kraća od lijeve. Moji roditelji nikad nisu radili razliku između mene i ostale djece. Nikad nisam bila u kontaktu s nekim udrugama niti sudjelovala u bilo kakvim aktivnostima za osobe s invaliditetom. Uvijek sam bila energična i željna adrenalina, htjela sam biti vozačica automobilskih utrka, a ne sportašica (hahaha). Nikad nisam pokazivala interes za sportom niti se njime bavila, čak ni u školi.
Ženska reprezentacija u sjedećoj odbojci (Andreja uz Ratka Kovačića, predsjednika HPO-a)Ženska reprezentacija u sjedećoj odbojci (Andreja uz Ratka Kovačića, predsjednika HPO-a)Godine 2012. bivši predsjenik Saveza doslovno me zaustavio na ulici, počeo pričati o sjedećoj odobjci i pozvao na trening. Jedan trening bio je dovoljan da se zaljubim u taj sport. Nisam ni znala da sam sportski tip. Kako treniram u muškom klubu, sve što sam naučila je zahvaljujući njima i treneru. Imali su puno živaca sa mnom jer je sjedeća odobjka - i sport općenito - bila velika nepoznanica za mene.

Adrenalin i brzina

S obzirom da sam u ovom sportu jako kratko, najdraži trenutak bila je prva pobjeda s reprezntacijom i sudjelovanje na Europskom prvenstvu u Poljskoj, nakon čega je želja za ovim sportom samo još više narasla. Ne mogu opisati riječima zašto volim ovaj sport, ali svatko tko igra sjedeću odbojku će razumjeti kad kažem; jednostavno se volim loptati. Kad sjednem na teren samo je u glavi odbojka, ništa više, sve ostalo se zaboravlja.
Zbog brzine igre, adrenalina, timskog rada u ovom sportu sam se jednostavno našla da ispucam svu svoju energiju na terenu i lopti. Ne propuštam niti jedan trening i kao kapetan reprezentacije trudim se svoj tim motivirati i gurati da još više rade i treniraju. Pošto ženska ekipa sjedeće odbojke u Hvatskoj postoji tek godinu dana, želja mi što više promovirati ovaj sport i privući što više žena kako bi jednog dana imale i svoju žensku ligu", zaključuje svoju priču Andreja.

Zabilježio: Mladen Kristić

Izvor: In magazin

„Papa nam je poručio: 'povežite škole, popularni sport i solidarnost'. Kad se te vrijednosti spoje i sa sportašima kojima se djeca dive, možemo promovirati dobre vrijednosti i obrazovanje“, rekao je Enrique Palmeyro, jedan od direktora "Škole susreta", projekta koji se bavi umrežavanjem škola diljem svijeta.

Prema najnovijim brojkama Ujedinjenih Naroda, više od 61 milijuna djece nema pristup obrazovanju te je oko 250 milijuna djece bez osnovnog obrazovanja. S takvim alarmantnim brojkama, papa Franjo podržao je projekt pod nazivom „Škola susreta“ (Scholas Occurrentes). Riječ je o mreži škola diljem svijeta koje su se umrežile putem interneta te na taj način dijele znanje.

Voditelj ovog projekta je José María del Corral koji je bio jedan od tri Papina osobna gosta na njegovoj inaugaracijskoj misi. Ovaj profesor je u Buenos Airesu radio s današnjim Papom zajedno s Enriqueom Palmeyrom koji je također jedan od direktora ove škole.

U Argentini, tadašnji kardinal Bergoglio zamolio je Palmeyra da dođe u kontakt s ljudima koji žive od recikliranja smeća kako bi pomogao obrazovanju njihove djece te pridonio boljem umrežavanju škola u Buenos Airesu što je kasnije dovelo i do umrežavanja škola diljem svijeta.

„Sveti Otac nam stalno daje svoju potporu, i da, istina je da nas često zove i šalje e-mailove“, istaknuo je Palmeyro.

Ova inicijativa mreža škola samo nastavlja rasti. Kada je pokrenuta u kolovozu prošle godine svoju poptoru su dali i dvije nogometne zvijezde Lionel Messi i Gianluigi Buffon.

„Papa nam je poručio: 'povežite škole, popularni sport i solidarnost'. Kad se te vrijednosti spoje i sa sportašima kojima se djeca dive, možemo promovirati dobre vrijednosti i obrazovanje“, pojasnio je Palmeyro.

Ali ovaj projekt „Scholas Occurrentes“ nije samo za djecu. I odrasli se mogu uključiti. Podupiratelji programa pripremili su poseban poklon za Svetog Oca prigodom skorašnjeg obilježavanja godine dana njegovog pontifikata u ožujku.

„Prišao nam je jedan od najpopularnijih talijanskih nogometaša Pupi Zanetti. On je kršćanski nogometaš i predstavio nam je Dudua Aoutatea koji je Židov te su pozvali i jednog muslimanskog igrača da im se pridruži u njihovom naumu. Njihov poklon Papi bit će prva vjerska nogometna utakmica za mir“, rekao je Palmeyro.

Pravi dar Papi će biti kombinacija sporta pomiješana sa solidarnošću. A sve u sklopu projekta koji se bavi obrazovanjem pod budnim okom pape Franje.

Izvor: ROme Reports i Laudato.hr

Bazilika Srca Isusova, Palmotičeva 31, Zagreb.
Utorak 4.2.2014. u 20 sati.

Susret svih koji su hodočastili u Strasbourg i prijatelja Taizea

Bazilika Srca Isusova Palmotićeva 31, Zagreb.

Ne želim živjeti kao da Te nema. Čak i kad mi se čini da Te nema, kad Te ne pronalazim, želim živjeti srcem koje zna da si ovdje - Ti Beskrajni, beskrajno blizak meni. Jedino tako moj je život živ. Potpunost moja u potpunosti ovisi o Tebi, o Tebi u meni. Biti u Tvojoj prisutnosti, to je kraljevstvo za kojim čeznem, za to Te molim. I molit ću, dok ne dobijem.

I stog - dođi kraljevstvo Tvoje u učmale odaje moje. Propuši Gospodine mnome, razbacaj i odnesi sve ono što se nakupilo pa stoji na putu od mene do Tebe. Probij ustajalost moje vjere, da progledam i ugledam Te u svakoj stopi mog života. Od mene tražiš tek sjeme prave vjere. Najmanje sjeme, prave vjere. Blago za koje dati ću sve.

Daj mi da znam: i ja Tebi nedostajem, i više nego Ti meni. Tu ljubavnu čežnju naše odvojenosti osjećamo oboje. Razbij u meni posljednje ostatke sumnje, razuvjeri moje slabe misli koje šapću da me ignoriraš, da si hladan, nezinteresiran. Razbij okove Gospodine. Razvali laži moje. Oslobodi me. Učini me djetetom kojem pripada kraljevstvo.

Liturgijska čitanja: http://www.hilp.hr/liturgija-dana/?god=2014&mj=1&dan=31

Misu mladih „O kraljevstvu“ predvodi don Marin Lučić, povjerenik za mlade Dubrovačke nadbiskupije.

20:00 Ispovijed
20:30 Misa mladih i kratko klanjanje
Druženje u SKACu uz čaj

Nakon, većinom, "proljetnog" siječnja vremenski uvjeti konačno su dopustili početak zimskih radosti na Sljemenu. Sezona počinje besplatnim noćnim skijanjem u četvrtak.

Gotovo mjesec dana nakon otkazivanja Snježne kraljice skijaši rekreativci su konačno dočekali testirati sljemenske staze. Sezonu otvara noćno skijanje, besplatno za sve skijaše, u četvrtak od 19 do 22 sata.

Za skijanje su pripremljeni Crveni spust sa žičarom Trosjed i Bijela livada sa Bijelom vučnicom. Zeleni, Plavi i Bijeli spust nisu još spremni za sigurno skijanje i skijanje na njima nije dozvoljeno.

Za razliku od prošlih godina cijene skijanja su niže 30% pa će se za dnevnu kartu, umjesto 70 izdvajati 50 kuna tijekom tjedna, a vikendom 70 umjesto 100 kuna. Cijena skijaške karte za noćno skijanje snižena je za 20 kuna, pa iznosi 40 kuna. Poludnevna karta tijekom tjedna stajat će 30 kuna, a ne 50 kao prošle sezone. Vikendom će poludnevna karta koštati 40 umjesto 60 kuna.

Za djecu do 15 godina karte tijekom ove skijaške sezone bit će besplatne.

Izvor: HRT

Putujte na turističku manifestaciju Seljača buna po promotivnoj cijeni od 5,00 kn
Posebni izletnički vlak ''Zagorski cug'' vozit će dana 08. 02. 2014. godine na relaciji Zagreb – Donja Stubica i natrag na turističku manifestaciju Seljačka buna.

Pozivnica na izlet vlakom za sve koji žele provesti dan u prirodi Gupčeva kraja, vratiti se u prošlost i doživjeti prikaz spektakularne Bitke kod Stubice na imanju Majsecov mlin.

U ponudi je i razgled Muzeja seljačkih buna uz popust za ulaznicu 50%, srednjovjekovni sajam s bogatom ponudom zagorskih specijaliteta, zabavni program i koncerti.

Promotivna cijena prijevozne karte za dvosmjerno putovanje izletničkog vlaka je 5,00 kuna.

Vozni red:

Vlak polazi iz Zagreb Glavnog kolodvora u 09.22 sati, iz Zagreb Zapadnog kolodvora u 09.27, iz Gajnica u 09.33, iz Zaprešića u 09.43, iz Zaboka u 10.13 i dolazi u Donju Stubicu u 10.30 sati.

Povratak vlaka iz Donje Stubice je u 18.09 sati, dolazak u Zabok u 18.25, u Zaprešić u 19.21, u Gajnice 19.31, u Zagreb Zapadni kolodvor u 19.38 i u Zagreb Glavni Kolodvor u 19.43 sati.

U ponedjeljak, 27. siječnja u prostorijama restorana „Maksimir“ u Zagrebu osnovan je ogranak naše stranke za gradsku četvrt Maksimir u Gradu Zagrebu. Riječ je o gradskoj četvrti koja broji gotovo 50 tisuća stanovnika u 11 mjesnih odbora, a gdje Hrast nije bio još značajnije lokalno prisutan.

Na početku osnivačke skupštine, sve prisutne pozdravio je g. Goran Rubić, jedan od osnivača Hrasta - pokreta za uspješnu Hrvatsku te su se svi nazočni predstavili i iznijeli svoju motivaciju za uključivanje u Hrast.

Svoja iskustva u Hrastu te o budućim projektima Hrasta prenijeli su djelatnik ureda Hrasta g. Vladimir Marić te član Predsjedništva Hrasta g. Ante Čikotić.

U formalnom dijelu osnivačke skupštine ogranka, kojim je predsjedao g. Goran Rubić, svi prisutni jednoglasno su odlučili osnovati ogranak Hrasta – pokreta za uspješnu Hrvatsku za gradske četvrtu Maksimir, a većina prisutnih na osnivačkoj skupštini koji imaju prebivalište na području gradske četvrti Maksimir, formirala je Vijeće ogranka koje broji 9 članova. Za predsjednika ogranka izabran je g. Ante Kasalo, a za njegovog zamjenika g. Mile Skelin, a za tajnika g. Ivan Runje.

U raspravi koja je uslijedila najčešća pitanja bila su kako poboljšati gospodarsko stanje u zemlji te je izneseno nekoliko prijedloga za bolji život u samoj gradskoj četvrti Maksimir.

Prije utrke, u terminu od 20:00 do 21:00 sat, za sve sudionike utrke, u trgovinama Arena Centra će biti organiziran nagradni natječaj „Ljubavna poruka“. Parovi koji su se registrirali i preuzeli startne brojeve za utrku parova, uz predočenje računa u minimalnoj vrijednosti od 100,00 kuna potrošenih u Arena Centru od 10.2.2014. do 14.2.2014. na promo-štandu utrke mogu popuniti prijavnicu za sudjelovanje u natječaju.

Promo-štand se nalazi u prizemlju Arena Centra kod panoramskog lifta, a prijave za natječaj se zaprimaju od 9.2.2014. do 14.2.2014. od 12:00 sati do 20:00 sati.

U 20:00 sati sudionici utrke će dobiti „mapu natječaja“ s navedenima trgovinama u kojima ih čekaju „skrivene“ riječi te je njihov cilj za sat vremena, od 20:00 do 21:00 sat obići sve trgovine i sastaviti rečenicu. Prvih 10 parova koji slože rečenicu i predaju je napisanu na papiru osobi na promo pultu dobivaju poklone. Prvih 10 parova dobivaju 10 poklon paketa koje su sastavljeni od nagrada trgovina Arena Centra, u minimalnoj pojedinačnoj vrijednosti od 600 kuna.

Preuzimanje nagrada odvijat će se 14.02.2014. u 21:00 sat u trgovačko-zabavnom centru Arena Centru, Zagreb, prizemlje, promotivni pult utrke kod panoramskog lifta.

Datum utrke: 14.02.2014.
Mjesto utrke: Zagreb
Datum održavanja: petak, 14.2.2014. u 22 sata
Mjesto održavanja: Arena Centar, Lanište 32, Zagreb
Dužina staze: 1.065m (prvi član štafete trči 535m, a drugi 530m)

Na utrku se prijavljuju mješoviti parovi (muško i žensko). Utrka je štafetna, a redoslijed trčanja u štafeti nije određen (bilo koji član tima može prvi nastupiti). Prvi član tima starta u prizemlju kod Intersporta, a drugi član tima preuzima štafetu na prvom katu i utrku završava također ispred Intersporta.

Start natjecatelja je kronometarski - starta se po jedan natjecatelj/ica svakih 15 sekundi.
Broj parova/timova je ograničen na 350 parova.
Nastup na utrci je besplatan.
U prostoru starta/cilja (pored Intersporta) osigurane su odvojene svlačionice za muškarce i žene.
Toaleti se nalaze u prizemlju i na 1. katu Arena Centra.
Stanica s osvježenjem (voda) je postavljena u prostoru starta/cilja utrke.
Dress code ili kako se obući za utrku?
Dress code je fancy tj. obucite se za večernji izlazak, nastupite na utrci i osvojite nagradu jer najbolju odjevnu kombinaciju nagrađujemo. Dress code nije obavezan ali je poželjan.

Kako osigurati mjesto na utrci?
Prijavite osobne podatke oba člana tima putem online obrasca na www.racebase.hr/hrv/utrka/102/prijava_na_utrku.
PRIJAVA PODATAKA NE OSIGURAVA MJESTO U UTRCI!! Mjesto se osigurava preuzimanjem startnog broja.
Startni brojevi se dijele po principu - tko prvi. Brojevi se dijele dok se ne podijele svih 350. Startni broj može preuzeti samo par koji je prethodno ispunio prijavni obrazac.
Startni broj se preuzima na promo-štandu utrke u Arena Centru od nedjelje 9.2. do četvrtka 14.2. od 12-20h ili dok se ne podijele svi brojevi. Zato, požurite u Arenu! Promo-štand se nalazi kod panoramskog lifta.
Pokloni i nagrade
Sudionici utrke na dar dobivaju t-shirt majicu i Arena Centar platnenu vrećicu.
Pokloni se preuzimaju u ciljnom prostoru nakon utrke.
Pobjednički par osvaja poklon bon Arena Centra u vrijednosti 1.500kn, drugoplasirani par u vrijednosti 1.000kn, a trećeplasirani u vrijednosti od 500kn. Poklon bon se može iskoristiti u bilo kojoj trgovini unutar Arena Centra.
Svi parovi će biti fotografirani prije starta, a fotografiju će primiti na svoju e-mail adresu do 28.2.2014.
Proglašenje pobjednika će biti 20 minuta nakon završetka utrke.
Startna lista
Prilikom preuzimanja startnog broja moći ćete birati okvirno vrijeme u kojem želite nastupiti na utrci (22:00-22:30; 22:30-23:00 ili 23:00-23:30h). Organizator će izraditi startnu listu večer prije utrke te će je svim sudionicima poslati putem e-maila. Na ovaj način će svaki sudionik znati točno u koliko sati je njegov start. Zbog kronometarskog starta utrka će trajati cca 1,5 sat pa će podatak o vremenu starta pomoći trkačima da dođu na vrijeme i da nepotrebno ne čekaju do svoga starta. Svi koji propuste vrijeme svoga starta moći će nastupiti tek na kraju utrke!
Rezultati
Tijek utrke će se moći pratiti putem interneta na adresi www.racebase.hr. S obzirom da je start utrke kronometarski, pobjednički par se neće znati do samog kraja utrke.

Napomene
Natjecatelji utrke nastupaju na vlastitu odgovornost i izdržljivost.
Organizator ne snosi odgovornost za nastale štete, povrede ili nezgode za vrijeme održavanja utrke.
Natjecatelji pristaju biti snimljeni zvučno, video i slikovno bez ograničenja.
Natjecatelji su obvezni nastupati u čistim i tenisicama koje se ne kližu po podlozi Arena Centra.
Organizatori utrke: Društvo športske rekreacije Aktivan život i Arena Centar
Sponzor utrke: Intersport
Obrada rezultata: RaceBase.hr

Tiskarsko - izdavačka struka u Hrvatskoj unatoč kriznim vremenima ponovno prednjači ne samo u regiji, već i u svijetu. Ponosno održavamo tradiciju prve hrvatske tiskare u Kosinju i tiska vrijednih publikacija.

Nakon tri godine realizacije, krenuo je tisak najvećeg kataloga na svijetu pod nazivom Neodoljiva Hrvatska. Katalog je original hrvatski proizvod, impozantnog formata 1,7x1,4 m. Kandidiran je i za Guinnessovu knjigu rekorda. Sunčana Matić iz agencije LUX, autor, organizator i voditelj projekta kazala je „Cilj nam je bio zasjati ne samo najvećim formatom, već i najkvalitetnijim sadržajem. Objedinili smo i predstavili sve vrednote naše Hrvatske - narod, očuvanu prirodu, kulturnu baštinu, gospodarstvo, sportske uspjehe i nove, posebne oblike turističke ponude. Vjerujem da će katalog Neodoljiva Hrvatska, engl. Irresistible Croatia uvelike pridonijeti stvaranju kvalitetnijeg imidža Hrvatske u svijetu jer na njemu je neovisno radilo pedesetak stručnih suradnika što ga čini značajnim i privlačnim projektom za promociju Hrvatske i hrvatskog turizma. Istodobno je zanimljiv i kao nevjerojatan tehnološki pothvat“.

Davor Ferdebar iz tvrtke FED, specijalizirane za tisak velikih formata, potvrdio je kako će se u izradbi kataloga koristiti najsuvremenija, napredna digitalna tehnologija za tisak. Za ovaj pothvat se mjesecima pripremaju, odrađene su i mnoge probe kako bi putem tiska najvećeg kataloga sveukupna hrvatska tiskarsko - izdavačka industrija pokazala kako je unatoč kriznim vremenima itekako tržišno konkurentna te u mogućnosti odraditi najzahtjevnije poslove i ideje. Dugotrajan i zahtjevan proces dorade, do sada neviđen na svijetu u kojem će biti iskorišteno stotine kvadratnih metara papira, vode Nenad Glavaš i Predrag Vrzić ispred tiskare Offset NP GTO.

Kako bi svi segmenti tiska zadovoljili najviše međunarodne standarde i GWR uvjete, te kako bi ovim projektom Hrvatska ukazala na tehnološku konkurentnost, fazu tiska nadgleda jedan od vodećih stručnjaka, dr. sc. Igor Majnarić sa Katedre za tisak Grafičkog fakulteta u Zagrebu.

Svima je zadovoljstvo biti dio Neodoljive Hrvatske, vrijednog projekta koji će zasigurno uskoro pozitivno predstaviti jedinstvenu i drugačiju Hrvatsku svijetu na svečanoj promociji u hotelu The Westin, Zagreb.

Svakog utorka u 20 sati na Kamenitim vratima moli se krunica, pjeva te svi koji dođu imaju priliku s Bogom i drugima na tom mjestu podijeliti svoje osobne molitve i izraziti svoje želje.

Molitvu na Kamenitim vratima organizira Župa Presvetog Srca Isusova.

Budimo zajedno u molitvi da Gospodin blagoslovi sve naše pute i pokaže nam prave ceste!

Izvor: Laudato.hr

Tradicionalna kulturno - turistička manifestacija Noć muzeja, u organizaciji Hrvatskog muzejskog društva, bit će u petak, 31. siječnja. Vrata svih muzeja bit će otvorena od 18 do 1 sat poslije ponoći, uz besplatan ulaz za posjetitelje.

ZET se uključuje u manifestaciju besplatnim prijevozom na izvanrednim linijama od 18 do 1 sat poslije ponoći.

Turistički tramvaj vozit će na muzejskoj liniji kružnom trasom Trg maršala Tita – Frankopanska – Trg bana Jelačića – Zrinjevac – Mihanovićeva – Vodnikova – Savska – Trg maršala Tita.

Tri minibusa vozit će svakih 15 minuta od Muzeja Mimara na Gornji grad, trasom Frankopanska - Mesnička - Matoševa - Jezuitski trg - Opatička - Ilirski trg - Opatička - Markov trg - Mesnička - Frankopanska - Muzej Mimara.

Autobus će voziti i na liniji od Trga Mažuranića do Muzeja suvremene umjetnosti i natrag.

Uspinjača ZET-a vozit će do 2 sata ujutro.

Iranac Ali Mohammadiana postao je nacionalni heroj kada je u znak solidarnosti obrijao glavu. Pohvalio ga je i predsjednik Rohani.

Biti učitelj težak je, slabo plaćen i iznimno zahtjevan posao. Sreća da te činjenice nisu pokolebale Iranca Alija Mohammadiana kada je birao životni poziv. Taj je predavač iz osnovne škole u Marivanu postao nacionalni heroj nakon što obrijao glavu zbog solidarnosti s bolesnim učenikom.

Mohammadiana se na potez odlučio nakon što je uočio da djeca u razredu ismijavaju bolesnog Mahana Rahimija, koji je ostao bez kose, piše Guardian. Četrdesetpetogodišnji učitelj potom se slikao s bolesnim dječakom te zajedničku fotografiju objavio na Facebooku početkom siječnja.

– Naše glave osjetljive su na kosu. Mahan je izoliran nakon što je oćelavio, nestao je smijeh s njegova lica i bio sam zabrinut za njegove ocjene. Zato sam odlučio obrijati glavu kako bi mu pomogao da se vrati na pravi put – napisao je u znak podrške. Ubrzo je prikupio "lajkove" tisuća Iranaca. Preko noći je postao medijska senzacija. Gostovao je na televiziji i bio na prijmu ministra obrazovanja.

Onda je uslijedila najbolja reakcija od svih – djeca iz razreda koja su ismijavala bolesnog kolegu također su obrijala glave!

Zadovoljni učitelj ne krije zadovoljstvo promjenom ponašanja svojih učenika. Ne krije ga ni predsjednik Hasan Rohani koji ga je osobno pohvalio te ponudio financijsku pomoć za dječakovo liječenje. Iranski liječnici ustanovili su da maleni Mahan ima problem s imunitetom. Još se ne zna od čega točno boluje, a liječnici se nadaju da će im u postavljanju dijagnoze pomoći kolege iz Njemačke s kojima surađuju.

Izvor: Večernji list

UNATOČ snijegu i niskim temperaturama roditelji djece s poteškoćama okupili su se na mirnom prosvjedu na Markovom trgu kako bi poručili da se s teškoćama mogu nositi, ali s nepravdom ne.
Pod time misleći na katastrofalan Zakon o ortopedskim pomagalima koji djeci od 18. godine daje pravo na jedne ortopedske cipele u dvije godine. Zatim na niz nepravednih propisa koji im dodatno otežavaju život.

"Snijeg nije ništa naspram onog što nam Vlada čini", poručili su prosvjednici koji su u Zagreb stigli iz Siska, Šibenika, Splita, Slavonije, Istre, Karlovca, Križevaca, Koprivnice.

Dosta ih je došlo sa djecom koja su u invalidskim kolicima, dok je u isto vrijeme pred Vladu u Audiju stigla potpredsjednica Vlade i ministrica Vesna Pusić.

Popraćena zvižducima Pusić je umarširala u Banske dvore ni ne pogledavši prosvjednike, čija su se djeca smrzavala u kolicima, no to je jedini način da javnost na njih obrati pažnju, kazali su prosvjednici.

"Štedite na sebi, nemojte voziti Audije, a našoj djeci uskraćivati prava koja su im garantirana UN-ovom konvencijom", poručili su oni noseći transparente "HZZO možete li vi ići bosi", "3,64 kn/h roditelj njegovatelj", Poštivanje UN-ove konvencije", Koji od vas je po vašem sudu višak".

Magda Grubić Čabo na prosvjed je došla iz Sinja zbog svog brata koji je 100 postotni invalid i jedna je od organizatora prosvjeda. Kaže kako prvenstveno traže da se ide u hitne izmjene Zakona o ortopedskim pomagalima i da se počnu poštivati Un-ove konvencije te da se donese odredba o jedinstvenoj komisiji za dodjeljivanje invaliditeta.

"Unatoč stalnim opomenama iz EU komisija, UN-ovih vijeća za ljudska prava i organizacija civilnog društva, reorganizacija i deinstitucionalizacija praktički se ne provodi, a djeca su i dalje suočena sa stigmom, izolacijom i diskriminacijom samo na osnovu vlastitog invaliditeta", kaže ona.

U manjim gradovima nema logopeda, psihijatra, fizioterapeuta

Nives Barakovac na Markov je trg stigla iz Siska i to s 5,5 godišnjim sinom Ervinom koji je autističan. Za Index kaže kako u Sisku nema liječničku podršku. Privatnog defektologa plaća dva puta tjedno, logopeda u Sisku ne može naći, a preko HZZO-a kaže dobiva uputnicu svaka dva mjeseca i to za samo 45 minuta terapije s logopedom.

Marijana Raić iz Šibenika došla je na prosvjed sa 12-godišnjom kćeri koja je 100 postotni invalid, a budući da kaže živi u maloj sredini, probleme s kojima se konstantno suočava su ogromni.

"Kao prvo Opća bolnica u Šibeniku uopće nema psihologa, a nemamo ni fizikalnu terapiju. Da bi mogli otići na kategorizaciju moramo donijeti nalaz psihologa kojeg moram pronaći privatno i platiti. Gdje god dođem pokucam na vrata i prvo mi kažu ti je 100 kuna, izvolite, ovo karikiram, ali gdje god dođem moram platiti. Oko 350 kuna dajem za dijagnostičke preglede. A ovaj Zakon o ortopedskim pomagalima, grozan je. Moja kćer svakih osam mjeseci treba nove cipele jer ih izliže, ona se može oslanjati na noge, a po Zakonu će nakon 18. moći dobiti jedne cipele u dvije godine", rekla je Marijana Raić.

Iako se kaže, ona još i snalazi, pita se što je s ljudima koji nemaju status i nemaju primanja.

"Oni koji nemaju novaca djecu s invaliditetom mogu samo zaključati u kuću"

"Oni po selima prisiljeni su raditi na polju i držati životinje i ne mogu se baviti djetetom kojeg pritom moraju zaključati u kući, to je strašno. Kod nas nema oblika stambenih zajednica za invalide, a kad im roditelji umru, onda invalide smještaju u psihijatarske ustanove. A što se Udruga tiče pa naše Udruge imaju ista prava kao i Udruge za zaštitu vrtnih patuljaka, što je apsurdno", rekla je Marijana Raić.

U Zagreb je stigla i Vinkovčanka sa 6,5 godišnjom djevojčicom koja je također 100 postotni invalid. U sustavu rehabilitacije djeteta u Vinkovcima kaže nema niti defektologa niti fizioterapeuta.

"Mi privatno dolazimo u Polikliniku Polovina u Zagreb i samo za vježbe mjesečno dajemo 1500 kuna. Također u Vinkovcima ne postoje ni vrtić ni škola gdje bi mogla upisati svoju djevojčicu što znači da ne može biti uključena u normalan razvoj", kazala nam je Vinkovčanka.

Na prosvjed je došla i Zagrepčanka Marica Gregurić čiji je 22-godišnji sin ima 100 postotno tjelesno oštećenje.

"On je student Prava i komunikologije, a ujedno je i naš paraolimpijac, bio je i u Londonu na Paraolimpijadi, a budući da ima sportsku stipendiju sad će mu oduzeti invalidninu. Nama ta stipendija ionako ode samo na prijevoze do treninga, a svejedno će mu oduzeti invalidninu. Ne znam što bih rekla, valjda djeca koja su invalidi moraju biti zaključana", kazala je Marica Gregurić.

Trinaestogodišnjakinja traži asistenta da ne mora samo s mamom u kino

Na prosvjed je došla i 13-godišnja Nika u invalidskim kolicima. Kaže kako joj je najveći problem jer ne može dobiti asistenta pa bi tako mogla otići s društvom u kino ili na sok, a ovako svugdje mora ići s mamom.

Kaže kako je odlična učenica 7. razreda i da joj prijatelji u školi pomažu u svemu, no ipak bi kaže, htjela imati pravo na asistenta koji bi joj uvelike olakšao život.

Njezina mama kaže kako je problem jer ništa za njezinu bolest ne ide na doznake.

"Njoj su svake godine potrebna kolica koja sama plaćam 18.000 kuna, potreban joj je poseban pribor za kupanje, krevet za spavanje, prehrana. Evo doktorica mi neki dan veli da bi trebala jesti svaki dan ribu, pogotovo sad u pubertetu, a ja dobivam svega 25000 kuna mjesečno za nju. Pa od čega da sve poplaćam pitam se. U isto vrijeme naša Vlada se vozi u najnovijim Audijima, zašto na sebi ne štede, a ne na našoj djeci", pita se ona.

Roditelji djece s poteškoćama poručuju kako se unatoč stalnim opomenama iz EU komisija, UN-ovih vijeća za ljudska prava i organizacija civilnog društva, reorganizacija i deinstitucionalizacija praktički ne provodi, a njihova su djeca i dalje suočena sa stigmom, izolacijom i diskriminacijom samo na osnovu vlastitog invaliditeta.

Zahtjevi Roditelja djece s poteškoćama
Od Vlade traže veću pomoć države jednoroditeljima koji imaju djecu s poteškoćama kao i roditeljima s više djece s poteškoćama. Traže da se ukine uvjetovanje roditelju koji ima status njegovatelja satnicom boravka djeteta u školi te da se riješi problem statusa njegovatelja.

Traže ukidanje Pravilnika i Zakona o satnici boravka djeteta u zdravstvenim i školskim ustanovama, osiguranje sredstava za asistente osobne i u nastavi tijekom cijele godine i kvalitetno rješavanje njihovog statusa te osiguranje Rane intervencije svoj djeci s poteškoćama.

Traže i otvaranje vrtića djeci s poteškoćama, podizanje rehabilitacijskih ustanova i u manjim sredinama.

Jedno od zahtjeva je da se vrati invalidnina djeci do prve godine života tj. njege i pomoći.
Da se zakonski riješi statusa roditelja koji skrbi o djetetu s poteškoćama i ostvarivanja prava ako je bračni partner pomorac.

Traže i smanjenje administracije i broja komisija, pogotovo za djecu kod kojih je moguće utvrditi trajno teško oštećenje zdravlja.

Također zahtijevaju ukidanje plaćanja usluga socijalne skrbi koje su rehabilitacijskog karaktera jer su one u sustavu zdravstva besplatne za djecu do 18. godine.

Jedan od zahtjeva je da se osnuje jedinstvena komisija za utvrđivanje invaliditeta i da se rješenje izdaje na duži period osobito kod djece s najtežim invaliditetom te da se osigura dječji doplatak i nakon 27. godine djeteta s poteškoćama tj. osobe s invaliditetom jer potrebe nakon i prije 27. godine života ostaju iste.

Traže osiguranu pomoć u stambenom zbrinjavanju invalida putem inkluzija, osnivanje dijagnostičkog Centra za djecu s autizmom, uklanjanje svih prepreka i prilagodba svih objekata invalidima, sustavno kvalitetno rješavanje školovanja djece s poteškoćama te izmjenu pravilnika o Ortopedskim pomagalima.

Ministarstvo tvrdi: Nije ukinut status njegovatelja roditeljima djece s poteškoćama

Ministarstvo socijalne politike i mladih opovrgava tvrdnju s prosvjeda roditelja djece s poteškoćama u razvoju i invaliditetom, koji je održan danas na Markovu trgu, da je novim Zakonom o socijalnoj skrbi od 1. siječnja ukinut status njegovatelja roditeljima čije dijete s invaliditetom ili poteškoćama u razvoju više od četiri sata dnevno boravi u predškolskoj ili školskoj ustanovi.

"U novom Zakonu o socijalnoj skrbi odredbe o ostvarivanju statusa roditelja njegovateljima nisu mijenjane u odnosu na stari zakon. Odredba u članku 65. stavak 3 da status njegovatelja ne može ostvariti roditelj čije dijete s invaliditetom ili poteškoćama u razvoju više od četiri sata dnevno boravi u nekoj od socijalnih, zdravstvenih, obrazovnih ili drugih ustanova u zakonu je stajala i prije.

No, stavak 4 istog članka kaže da pravo mogu ostvariti i roditelji čija su djeca više od četiri sata u ustanovi, ako u vrijeme "iznad" četiri sata roditelji u ustanovi asistiraju, odnosno pružaju njegu djetetu. Dakle, roditeljima se daje mogućnost da u programima koji traju više od 4 sata dnevno budu uz svoju djecu..

U rijetkim slučajevima (zabilježena su tri slučaja), problem se pojavio zato što su djeca pohađala ustanovu koja je pod Ministarstvom obrazovanja, znanosti i sporta. Majke nisu dobile mogućnost da tamo budu uz djecu, pa je nadležni Centar za socijalnu skrb dobio podatak da djeca provode više od 4 sata dnevno u ustanovi, što automatski diskvalificira njihove roditelje da i dalje imaju status roditelja njegovatelja.

Taj je problem u praksi sada riješen međuresornom suradnjom, odnosno dogovorom između Ministarstva socijalne politike i mladih i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Ministrica Milanka Opačić je prema Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta odaslala naputak o postupanju u takvim slučajevima, to jest da se roditeljima omogući da u instituciji budu uz svoje dijete i tako ostanu u zakonskim okvirima koji im omogućuju zadržavanje statusa roditelja njegovatelja.

Tvrdnju da Ministarstvo ukida status roditelja njegovatelja na bilo koji način demantiraju i statistički podaci. Naime, zakonsko pravo da država daje plaću roditeljima da se brinu za vlastitu djecu koja imaju teški invaliditet ili neki drugu ekstremnu teškoću od 2007. (prije uopće nije bilo takve mogućnosti), konstantno koristi sve više osoba.

Npr. u 2012. godini to je pravo koristilo 2.876 korisnika na što je iz državnog proračuna utrošeno 112 milijuna kuna. U rujnu 2013. to pravo je koristilo 3093 osoba što pokazuje jasan rast i namjeru države da pomogne većem broju roditelja djece s teškim oštećenjima, a ne da reducira prava.

Osimm toga, Ministarstvo je u Zakonu o socijalnoj skrbi ispravljalo stare nepravde, kao na primjer diskriminaciju djece s invaliditetom, korisnike invalidnina, koja su u ustanovama provodila više od 4 sata dnevno.

Naime, 659 njih u 2012. godini primalo je smanjeni iznos osobne invalidnine jer su boravili više od 4 sata dnevno u predškolskoj, školskoj ili zdravstvenoj ustanovi ili kod drugih pružatelja usluga boravka. Sa stupanjem novog zakona na snagu svi oni ponovno primaju punu invalidninu.

Osim što se broj roditelja njegovatelja konstantno povećava, isto je i s brojem osobnih asistenata za osobe s visokim stupnjem invaliditeta kojih je u 2011. bilo 551, a u 2013. godini 631. Lani je Ministarstvo osiguralo sredstva za 16 videćih pratitelja za slijepe osobe. Usluga asistenta u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju dosegla je brojku od 150.

Puno je pokazatelja koji govori o tome da Ministarstvo, u skladu sa zakonima i financijskim mogućnostima, kontinuirano proširuje usluge za djecu i odrasle osobe s invaliditetom, a ne da ih reducira", kaže se u priopćenju.

Izvor: Index.hr

U petak 31. siječnja 2014. godine obilježavamo „Dan kada je Tovarnik plakao“. Riječ je o spomenu na 31. siječnja 1998. kada su na mjesnom groblju pokopani posmrtni ostatci 48 mještana ekshumirani iz masovne grobnice. Tovarnik je prije 23 godine dao veliku žrtvu u stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske. Imena njih 72 na spomen obilježju trajno podsjećaju na žrtvu koju su podnijeli.

Program obilježavanja

15,00 - Polazak kolone sjećanja
Kolona sjećanja polazi ispred Spomen obilježja u dvorištu zgrade Općine Tovarnik i kreće prema groblju Svetog Križa. Polaganje cvijeća, paljenjem svijeća i molitvom odati će se poćast za sve poginule i nestale mještane Tovarnika.

17,00 – Sveta misa zadušnica za sve poginula i nestala mještane Tovarnika služit će župnik Stjepan Vukovac u župnoj crkvi Sv. Mateja apostola i evanđeliste.

ORGANIZACIJA: Odbor za branitelje Općine Tovarnik

I dok popularni LGBT marševi uredno dobiju prvo mjesto u američkim večernjim vijestima te ih se gura u sve društvene i životne sfere, ovi ljudi koji su došli odati počast 56 milijuna mrtve djece, koliko ih je ubijeno tijekom posljednjih godina zbog bezgraničnog prava na abortus, nisu zaslužili niti jedan televizijski prilog.
Medijska cenzura usmjerena na one koji još uvijek brane temeljne životne vrijednosti već je nekoliko godina u SAD-u u punom jeku. No, ono što se dogodilo prošlog tjedna naprosto je konsterniralo svijet. Više stotina tisuća ljudi izašlo je na ulice diljem zemlje. Najviše prosvjednika okupilo se na ulicama Washingtona gdje ih je izašlo oko dvjesto tisuća. Niti jedan mainstream medij ove prosvjede nije smatrao bitnima, a sada pročitajte i zašto. Riječ je o maršu pod nazivom -Za život- koji se tradicionalno organizira od 1973. godine kada su diljem SAD-a ukinuti svi pro-life zakoni, a sva nerođena djeca u tom trenutku ostala su bez apsolutno ikakvih prava diljem ove zemlje.

I dok popularni LGBT marševi uredno dobivaju prvo mjesto u američkim večernjim vijestima te ih se gura u sve društvene i životne sfere, ovi ljudi koji su došli odati počast 56 milijuna mrtve djece, koliko ih je ubijeno tijekom posljednjih godina zbog bezgraničnog prava na abortus, nisu zaslužili niti jedan jedini televizijski prilog. Iako je prošlog tjedna na ulicama Washingtona bilo -14 celzijevih stupnjeva, to nije obeshrabrilo ove divne ljude i male i velike i stare i mlade da izađu i ukažu na najveći problem današnjice - nepoštivanje i svakodnevno, nečovječno oduzimanje života.

No, američki mediji dobili su zabranu promoviranja života te svjesno i na silu prisiljavaju širu javnost da prihvati njihovu kulturu smrti. Naime, najgledanija TV kuća MSNBC tog dana, 22. siječnja, umjesto priloga o prosvjedu koji slavi život, u večernju emisiju dovodi šestero radikalnih zagovarača pobačaja, a među njima i pojedince koji zagovaraju ubojstvo djeteta čak i nakon njegova rođenja. Upravo tom emisijom, američki mediji su pokazali koliko velikom zlu oni služe.

U ovom slučaju zanimljivo je još nešto. Iako se već mjesecima kroz medije provlači baš svaka izjava pape Franje te mu se zamjera što ne govori u javnosti oštro protiv abortusa, mainstream mediji ovoga puta cenzurirali su i njega. Naime, on je putem Twittera dao snažnu podršku ovom prosvjedu kada je napisao: "Pridružujem se Maršu za život u Washingtonu svojim molitvama. Neka nam Bog pomogne da poštujemo svaki život, posebno najugroženije", ali to je ostala jedna od rijetkih njegovih izjava koja ovog puta nije obišla svijet.

No, unatoč zabrani prijenosa, šokantnoj cenzuri života, jedna je istraživačka novinarka napravila video s prosvjeda i pustila ga u virtualni svijet. Mnogima je upravo ovaj kratki video dokazao da dobro postoji, iako mu brane postojati; da postoje ljudi koji vjeruju u život, unatoč nepravdi kojom ga društvo svakodnevno ograničava. Ovi ljudi pokazali su da ih ima te da će unatoč svim neprilikama i dalje glasno ljubiti čovjeka od samog začeća, a ne ga ubijati samo zato što su neki nebitni lažci rekli da čovjek u utrobi nije čovjek.
Na vama je da se zapitate zašto javnost u ovom slučaju nije smjela znati za održavanje ovog marša koji je unatoč zabrani prijenosa zagolicao duše diljem planeta, uz Božju pomoć.
U videu pogledajte kako to izgleda kada stotine tisuća ljudi zajedno slave život.

Izvor: http://dnevno.hr/vjera/pro-life/113060-video-mainstream-mediji-presutjeli-prosvjed-vise-stotina-tisuca-ljudi.html

Irac je u svojoj rodnoj zemlji već poznat kao aktivist koji se bori protiv rušenja predrasuda o osobama s Downovim sindromom

Vatikanski radio, taj višejezični medij Svete Stolice, nedavno je zaposlio svog prvog studenta koji je stažirao kod njih. Riječ je o 34-ogodišnjem Ircu Michaelu Gannonu koji studira novinarstvo, a iza sebe ima iskustvo rada na televizijskim postajama i u dokumentarnoj produkciji, glumačko iskustvo, napisanu autobiografiju i dokazanu kvalitetu svojih novinarskih radova. E da, Michael ima i Downov sindrom.

Američka kršćanska internet stranica LifeSiteNews nedavno je napravila priču o Gannonu koji za sebe kaže da je aktivist kojeg zanimaju mediji. Njegov cilj? Srušiti sve predrasude koje ljudi imaju o ljudima s Downovim sindromom. Zbog toga je napisao knjigu o sebi, pojavljivao se u medijima, a sada je u Vatikanu kao stažist na njihovom radiju.

Kako je došlo do tog angažmana? Prije dvije godine Gannon i njegova majka su boravilu u Rimu u organizaciji jedne udruge koja pomaže osobama s Downovim sindromom. Tamo je Michael susreo urednika izdanja Radio Vatikana na engleskom jeziku Sean Patricka Lovetta. Upitao ga je li Radio ikada zaposlio osobu s Downovim sindromom kao stažista, te dobio odgovor da medij nikada nije niti zapošljavao stažiste, ali da će on biti prvi. I tako je Gannon završio u Vatikanu.

Kako piše LifeSiteNews, Michael je nakon završene srednje škole nakon nekog vremena nastavio školovanje na sveučilištu u Maynoothu, u sklopu programa za osobe s intelektualnim poteškoćama. Mediji su bili njegovim glavnim interesom i njima je i danas posvećen. Svoje iskustvo u Rimu opisao je kao “fantastično” i kaže kako je tijekom “prakse” prošao sve faze radijske produkcije. Njegova prva ljubav ipak je televizijsko novinarstvo. Njegova majka May Gannon, predana katolkinja, rekla je kako je uvjerena da Duh Sveti bdije nad njezinim sinom i pomaže mu na različite načine. Michael je, kaže, imao taj blagoslov da je uvijek nailazio na pedagoge i profesore koji su mu bili spremni pomoći i učiti ga. Ona i njezin suprug su odlučili da sina neće školovati na uobičajeni način kako se to čini s osobama s Downovim sindromom, nego će naći klasičnu osnovnu i srednju školu koja ga je spremna primiti i raditi s njim. U svemu tome Michael je imao sreće.

“Primjerice, jedna poznata televizijska producentica slušala je radijsku emisiju u kojoj se Michael pojavio i govorio o problemima osoba s Downovim sindromom. Čula ga je kako govori da bi želio raditi na televiziji i ponudila mu posao na televizijskoj postaji”, ispričala je gospođa Gannon.

Upitan ima li poruku za one koji opravdavaju abortus djece s Downovim sindromom, Michael je odgovorio:

“Prestanite razmišljati o Downovom sindromu i gledajte na osobu. Vidite osobu takvom kakva jest i ono što radi u svom životu. Htio bih poručiti roditeljima da vide mogućnosti u svojoj djeci, da im pomognu ostvariti njihove potencijale”.

Njegova majka May Gannon je tome dodala kako je najbolji način za pomoć osobama s Downovim sindromom da ih se zaposli.

“Kada su oni na običnim svakodnevnim radnim mjestima, tako se šalje najbolja poruka. Da je imati Downov sindrom nešto što vas ne spriječava imati normalan, ispunjen i bogat život.”

G. An. | Bitno.net

Pročitajte novo izvješće našeg dopisnika iz Ukrajine, gdje situacija sve više izmiče nadzoru i počinje poprimati oblike političkog progona vjernika.

Situacija u Ukrajini sve je bliža građanskom ratu i sve više izmiče kontroli. Ukrajinske vlasti sve više u dijalogu s narodom koriste zastrašivanje, posežu za montiranim sudskim procesima, bezrazložnim uhićenjima, divljačkim premlaćivanjima, otmicama ljudi, ubojstvima.

Ima dokaza da je ukrajinska policija pucala na prosvjednike protuoklopnim mecima te željeznim mecima koji su samo pokriveni tankim slojem gume. Također, unatoč ukrajinskom potpisu Međunarodne konvencije o zabrani mučenja, ukrajinska je vlada i službeno dopustila policiji da protiv prosvjednika koristi vodene topove, bez obzira na to što su trenutne temperature u Ukrajini duboko ispod ništice. Osim toga, prosvjednici su međunarodnim predstavnicima ponudili dokaze da policija ljepljivom trakom učvršćuje čavle i staklo na bombe s plinom, pretvarajući ih tako u terorističko oružje. Postoje i snimke koje upućuju na to da policija namjerno puca „gumenim“ mecima u oči prosvjednika i novinara. Osim toga, specijalna policija namjerno puca po novinarima i njihovim kamerama, premlaćuje i zatvara novinare. Isto tako prolaze i liječnici te predstavnici Crvenog križa.

Nečovječno ponašanje policije prema ranjenicima postala je svakodnevica ukrajinskog glavnog grada. Policija jednostavno upada u bolnice, zatvara i premlaćuje ranjenike pa čak i one u životnoj opasnosti. Na udaru su i oni koji ne žele zauzima strane u ovom sukobu. Naime, policija smatra zločincem svakoga tko se u glavnom gradu Ukrajine u ovo vrijeme prijavljuje u traumatološku bolnicu te se takve ljude uhićuje. Ljudi se boje tražiti pomoć liječnika u bolnicama i ambulantama ili zvati hitnu pomoć. Broj nestalih već je odavno premašio brojku od 169 osoba. Tako da se već sada može tvrditi da ukrajinske vlasti krše sve međunarodne konvencije.

S obzirom na ove događaje u Ukrajini, Europska pučka stranka zaprijetila je predsjedniku Janukoviču Haaškim međunarodnim tribunalom. Ali prema tvrdnjama ministra unutarnjih poslova Ukrajine Vitalija Zaharčenka, ukrajinske vlasti smatraju da svi koji prosvjeduju protiv njih jesu ekstremisti koji ugrožavaju opstanak države te je država jednostavno dužna upotrijebiti sva raspoloživa sredstva da uspostavi red.

Mnogi politički komentatori naglašavaju i to da ukrajinske vlasti pokušavaju isprovocirati međuvjerske sukobe. Razlog je tome što su katolici oba obreda (rimskog i rutenskog) masovno podržali proteste protiv pokušaja nametanja diktature u Ukrajini. Uz katolike, proteste masovno podržavaju i ukrajinski pravoslavci te protestanti, dok pravoslavci koji su u jedinstvu s Moskovskom patrijaršijom zapravo deklariraju podršku vlastima. U katoličkim župama oba obreda prikuplja se materijalna pomoć za prosvjednike, napose za žrtve policijskog nasilja. Katolički svećenici oba obreda s ukrajinskim pravoslavnim svećenicima redovito predvode molitve u žarištu prosvjeda – na Trgu neovisnosti u Kijevu. Grkokatolički svećenici probijaju se i u zatvore kako bi zatvorenim prosvjednicima pružili pomoć, te njihovoj rodbini prenijeli informacije o njima. Upravo preko tih privremenih zatvorskih kapelana svijet i doznaje o sudbinama nevino pritvorenih ili zatvorenih. Sve je ovo trn u oku ukrajinskim vlastima.

Osim toga, regije u kojima katolici čine većinu pučanstva (Lavov, Ivano-Frankivsk, Ternopil), dakle Galicija te regije u kojima katolici čine značajan broj stanovništva, a također regije pretežito nastanjene ukrajinskim pravoslavcima – Vynnycya, Zhytomyr, Poltava, Chernihiv s dijelom Cherkasy te veći dio regije Kyjiv, kao i djelomice sam grad, odmetnuli su se od središnje kijevske vlasti, proglasivši da zakonitom vlašću u Ukrajini smatraju isključivo Narodni savjet građana i opozicije. Katolički biskupi oba obreda jednoznačno su izjavili da podržavaju miran protest naroda i njegove zahtjeve. Na strani naroda je i Kijevska patrijaršija te većina protestantskih denominacija. Poradi takve situacije, režim Viktora Janukoviča traži ne samo legitimaciju kroz tijesnu suradnju s moskovskim pravoslavljem, već koristi tu konfesiju za pokušaje raspirivanja međureligijske mržnje.

Tako je prošlog tjedna grupa ruskih pravoslavaca naoružanih bejzbol palicama blokirala grkokatoličku crkvu sv. Nikole u Kijevu tražeći da im država preda sve grkokatoličke crkve u gradu i zatvori rimokatoličke. Osim toga, vlada pokreće sudske procese protiv grkokatoličkih svećenika. Zahvaljujući poljskim i belgijskim diplomatima te poljskim novinarima, u javnost su dospjeli detalji koji svjedoče da vlast pokreće te postupke na temelju potpuno lažnih optužbi. Obznanjivanje detalja tih procesa ipak je imalo učinak na ukrajinske vlasti, naime, svi sudski postupci trenutno su stavljeni na mirovanje, ali u bilo kojem trenu mogu biti opet pokrenuti.

Isto tako, policija ciljano napada baš katolike. O tome svjedoči i nedavno stravično ubojstvo istaknutog grkokatoličkog laika iz Lavova, Jurija Werbyckog. On i građanski aktivist Ihor Lucenko bili su oteti iz bolnice u Kijevu. Kasnije je divljački izmasakrirano tijelo Werbickog, istaknutog laika i predavača na Fizikalno-matematičkoj akademiji u Lavovu, pronađeno smrznuto u šumi pored Kijeva. Prema svjedočenju Ihora Lucenka, koji je preživio otmicu, otmičari su posebnom okrutnošću mučili i premlaćivali Werbickog, naglašavajući pri tome da su to činili iz mržnje prema njegovim vjerskim uvjerenjima i galicijanskom podrijetlu. Na njegovu sprovodu u Lavovu grkokatolički nadbiskup i metropolita mons. Ihor Voznjak naglasio je da je pokojni Werbycki stradao od ruke vlasti i da je vlast odgovorna za ovaj stravični čin.

Također specijalna je policija „Berkut“ usred Kijeva bezrazložno uhitila 17-godišnjeg unuka poznatog grkokatoličkog svećenika vlč. Mychajla Nyzkohuza koji nosi isto ime kao i njegov djed. Maloljetnog Mychajla pripadnici postrojbe „Berkut“ svukli su do gola na temperaturi minus 15 Celzijevih stupnjeva te su ga provukli kroz špalir specijalaca koji su ga tukli. Potom su mu nanijeli nekoliko udaraca nožem u debelo meso te ga pustili da krvari. Samo uplitanje novinara spasilo mu je život. Kao posljedice maltretiranja ostale su rane od noža, slomljena ruka i nos, slomljena rebra, hematomi te posjekotine na licu. Prema svjedočanstvu Mychajla, „Berkut“ je podvrgnuo ovakvim ili sličnim torturama sve koga god je uhitio, odabirući ljude koji su bili prepoznatljivi po galicijanskom, volynskom ili kakvom drugom govoru sa zapada Ukrajine. Postrojba „Berkut“ već je postala poznata u svijetu po svojim torturama da zarobljenike redovito svlače do gola na temperaturama ispod ništice i premlaćuju.

Trenutno se ne zna točan broj poginulih i ranjenih. Danas, 28. siječnja, katolički biskupi oba obreda pozvali su vjernike na post i molitvu pred Gospodinom za mirno rješavanje krize u zemlji. Prošle nedjelje, 26. siječnja, u svom govoru poslije „Angelusa“ Sveti Otac Franjo izjavio je da svojim molitvama obuhvaća dragi ukrajinski narod. Papa Franjo je također rekao da moli za vječni mir za poginule prosvjednike te je pozvao na obustavljanje nasilja u toj zemlji. U međuvremenu svoju podršku katolicima Ukrajine iskazala je Poljska biskupska konferencija (inače, u nedjelju 26. siječnja u crkvama širom Poljske održane su mise za ukrajinski narod) te Biskupska konferencija Kanade. Te dvije zemlje izjavile su da su spremne prihvatiti ukrajinske izbjeglice u slučaju potrebe. Svoju je podršku iskazao i američki kardinal Timothy Dolan, čija se nadbiskupija pridružuje molitvama za mir.

U petak 24. siječnja predstavnici Općeukrajinskog vijeća Crkva i vjerskih zajednica (Crkve, denominacije, vjerske zajednice koji su članovi tog Vijeća, obuhvaćaju 90% stanovništva Ukrajine koje deklarira svoju pripadnost nekoj vjeri) sastali su se s Viktorom Janukovičem da mu izlože poziciju svojih vjernika. Janukovič je tijekom tog susreta izjavio da se u zemlji sve odvija u granicama zakona. Na upit o mučenju i ubojstvima, nezakonitim uhićenjima i otmicama ljudi, Janukovič je uz ciničan smiješak rekao da nasilje rađa nasilje, potpuno šokiravši svoje sugovornike. Većina je Janukovičevih sugovornika oštro osudila ponašanje vlasti i samog predsjednika uz navode konkretnih zločina vlasti.

Usprkos nasilju vlasti, vjerski autoriteti Ukrajine pozivaju vlast da se vrati poštovanju Ustava Ukrajine i ljudskih prava te produži dijalog s građanima i opozicijom. Vrhovni nadbiskup kijevsko-galicki mons. Sviatoslav Ševčuk pozvao je vlasti da prestanu s represijama i vrate povjerenje društva, naglasivši da ovo nije građanski ili politički konflikt, već konflikt društva i sadašnjeg državnog aparata. U svom priopćenju Rimokatolička biskupska konferencija Ukrajine izrazila je nadu da će sadašnja vlast naći mogućnost mirnog rješenja krize, te je oštro osudila ponašanje ukrajinskih vlasti usporedivši njihov terorizam koji je okrenut protiv naroda s grijehom bratoubojice Kajina. Sljedećih nekoliko dana pokazat će hoće li ukrajinske vlasti krenuti putem nasilja i krvoprolića ili stvarnog dijaloga s društvom. U sadašnjem trenutku ukrajinski katolici najviše trebaju molitvenu potporu svoje braće te izraz solidarnosti s njihovom borbom za vlastita prava i slobodu njihove Domovine.

Za Bitno.net iz Ukrajine

Orest Wilczynski, svećenik Ukrajinske grkokatoličke crkve

Uskoro ovaj blog slavi mali jubilej.
10. godina.
Povodom toga uskoro dolazi i web izdanje bloga.
Hvala Vam na svemu.
Bilo je tu jako lijepih stvari, ali i onih ružnih.
Dobro pamtim, loše zaboravljam.
Ono što Vam mogu obečat da će web izdanje ovog bloga biti još bolje i sa svim informacijama koje će Vas zanimat.
I dalje sam dostupan na mail, tako da se slobodno javljate.
Svako dobro.

Zbog lijekova koje je morao uzimati, Zacu je otpala sva kosa te je ostao ćelav. Vincent je odlučio da će se ošišati kako bi njegovom prijatelju bilo lakše.

Kada je 7-godišnji Vincent saznao da je njegov najbolji prijatelj bolestan, odlučio je da će mu pomoći kako god bude mogao. Njegovom prijatelju Zacu liječnici su dijagnosticirali tešku bolest leukemiju. Zbog lijekova koje je morao uzimati, Zacu je otpala sva kosa te je ostao ćelav. Vincent je odlučio da će se ošišati kako bi njegovom prijatelju bilo lakše.

- Sve sam ošišao zato da se Zac ne bi osjećao kao da je jedini bez kose - rekao je Vincent.

Zacova mama kaže kako su dečki nerazdvojni i ponosna je što njezin sin ima tako dobrog prijatelja.

Izvor: 24 sata

Spencer i Josh bili su nerazdvojni. Obojica dječaka borila su se protiv raka. Josh je izgubio bitku i preminuo. Spencer mu je posvetio pobjednički koš s polovice terena.

Spencer Wilson i Josh Rominger bili su nerazdvojni. Najbolji prijatelji. Obojica su imala rak. Spencer je opaku bolest dvaput pobijedio, Josh je preminuo prije 9 mjeseci...
Spencer igra košarku za Srednju školu Bishop. Čekala ga je utakmica protiv najvećih rivala, Srednje škole Mount Airy.
- Evo na ovoj staroj lopti napišite jedno ime, sjetite se nekoga kome ćete posvetiti utakmicu - rekao je trener srednjoškolske momčadi Bishopa, Josh Thompson.
Dječaci su to prihvatili sa šalom, ali Spencer Wilson toga se prihvatio daleko ozbiljnije. Nije dvojio ni sekunde čije će ime staviti na loptu. Uoči utakmice protiv vršnjaka iz Mount Airyja poslao je pismo Joshovoj majci.
- Htio sam vam reći koliki utjecaj i danas ima vaš sin na mene. Nikad ga neću zaboraviti. Bio je poseban. Igram za Josha - napisao je mladi košarkaš.
- Čitala sam pismo i plakala. Bili su nevjerojatno vezani - rekla je majka preminulog dječaka, Denna Rominger.
Na dan utakmice i Josh je bio uz Spencera. Srednja škola Bishop gubila je 82-81. Do kraja utakmice bile su dvije sekunde. Spencer je uzeo loptu i pogodio s više od polovice terena. Bio je to pobjednički koš. Koš za najboljeg prijatelja.
- Svaki put kad bi trener pozvao minutu odmora, tražio bih mjesto na lopti na kojem sam napisao Joshovo ime. Kad bih pronašao to mjesto stavio bih tamo ruku - ispričao je mladi Spencer nakon utakmice.
Čini se kako se asistencija za pobjednički koš piše Joshu.

Izvor: 24 sata

P. Luka Rađa stajao je na nogama nekoliko sekundi bez da ga je itko držao!.
Ljudi ovo je vijest ravna utemeljenju Modrava prije 12 godina. P. Luka Rađa stajao na nogama nekoliko sekundki bez da ga je itko držao! "Velik si"

Izvor: HKR

Ako je osoba koja je primila obavijest o ovrsi nasljednik preminulog, neka se pismeno žali i žalbu s osmrtnicom uputi javnom bilježniku.

Pitanje: Stigla nam je ovrha od HRT-a. preuzeo sam je, a poslije zaključio da je na ime pokojnika. Dug je iz 2004. godine. Što možemo učiniti u ovoj situaciji?
Na pitanje čitatelja odgovara Igor Vujović, tajnik društva Potrošač.
Odgovor: Ako je osoba koja je primila obavijest o ovrsi nasljednik preminulog, neka se pismeno žali i žalbu s osmrtnicom uputi javnom bilježniku. On će to proslijediti ovrhovoditelju. Dug treba riješiti da se s godinama ne skupe kamate. Ako osoba nije nasljednik, isto se mora pismeno žaliti te navesti da nije nasljednik i da ne mora podmiriti dug. Važno je i je li dugovanje u zastari. Prema zakonu, zastara za TV pristojbu ide nakon jedne godine. Ovaj dug je iz 2004., no treba vidjeti kad ju je javni bilježnik zaprimio. Ako je od datuma nastanka duga do dana kad ga je zaprimio javni bilježnik prošla godina, tada je dug u zastari. Ovršenik se javnom bilježniku sam mora pozvati na zastaru jer ona ne nastupa sama po sebi.

Izvor: 24 sata

"Nikada neću zaboraviti tu noć, prvu noć u kampu, koji je pretvorio moj život u jednu dugu noć, zapečaćenu sedam puta. Nikad neću zaboraviti taj dim. Nikad neću zaboraviti lica male djece čija sam tijela vidio kako se pod tihim nebom pretvaraju u dim. Nikad neću zaboraviti onaj plamen u kojem je moja vjera zauvijek izgorjela. Nikad neću zaboraviti noćnu tišinu, koja mi je oduzela želju za životom za svu vječnost. Nikad neću zaboraviti one trenutke koji su ubili mog Boga i moju dušu i pretvorili moje snove u prah i pepeo. Nikada neću zaboraviti te stvari, čak da mi je suđeno da živim dugo koliko i sam Bog. Nikada." Elie Wiesel, preživjela žrtva Holokausta

Prva mobilnost djelatnika Nacionalne i sveučilišne knjižnice, prijavljena u sklopu projekta Implementacija europskog znanja u temeljenim poslovima nacionalnog knjižničarstva, koji je novčano potpomogao Program za cjeloživotno učenje Europske unije kroz potprogram Leonardo da Vinci, počinje 27. siječnja 2014. u Arhivu Republike Slovenije.

Riječ je o trotjednoj mobilnosti u sklopu koje će se djelatnica Odjela za zaštitu i pohranu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu stručno usavršavati u području konzervatorsko-restauratorske djelatnosti specijalizirane za uvez starih i vrjednijih knjiga.

Očekuje se da će se djelatnica za vrijeme stručne prakse upoznati s većim brojem tehnika obrade materijala te sa strukturama uveza knjiga u različitim stoljećima. Stručna će praksa uvelike pridonijeti njezinu osobnom radu, kao i poboljšanju rada Odjela u kojem je zaposlena. Stečeno će znanje po povratku iz Arhiva diseminirati kolegama s kojima svakodnevno surađuje i kolegama iz drugih institucija koje se bave tom djelatnošću.

Izvor: NSK

U sklopu 2. godine programa "Effata" krajem siječnja počet će tečaj meditacije koji će biti uvod u duhovne vježbe u svakodnevici koje će početi krajem veljače i trajati dva mjeseca. Mladi koji nisu u Effati mogu se prijaviti za sudjelovanje u tom dijelu programa kroz sljedeće dvije opcije:

- sudjelovanje u tečaju meditacije (29.1. - 19.2.)
- sudjelovanje u tečaju meditacije i u duhovnim vježbama (29.1. - 30.4.)

Tečaj meditacije uključivat će zajedničke susrete svake srijede u 20 sati u velikoj dvorani u Palmotićevoj i svakodnevne kraće meditacije kod kuće.

Duhovne vježbe će započeti jednodnevnom duhovnom obnovom u subotu 22.2. te će također uključivati susrete svake srijede u 20 sati. Uz to, polaznici će svaki tjedan doma prolaziti po 4 meditacije (svaka u trajanju po sat vremena) te će imati periodične susrete s duhovnikom koji će ih pratiti.

Za sve koji se prijave obavezno je sudjelovanje u svim aspektima programa.

Prijaviti se mogu mladi od 18 do navršenih 30 godina. Prijave se primaju do početka programa (29.1.) preko
https://docs.google.com/forms/d/1zmJewbY--h5Kc3KkzntK4ZmJL4afpKmwQKRkFOjD2bY/viewform

NAPOMENA: Prijavljuju se samo oni koji nisu u Effati, a željeli bi sudjelovati.

Mnogo je novih inicijativa pape Franje, a najnovija je susret sa zaručenim parovima na Valentinovo. „Ovo će biti prvi put da će se Sveti Otac susresti s toliko mnogo parova. Osobito, zaručnika koji se pripremaju za brak“, istaknuo je o. Carlos Simon Vazquez iz Papinskog vijeća za obitelj.

Susret će se održati u petak, 14. veljače, u vatikanskoj dvorani Pavla VI. pod sloganom „Radost odgovora 'DA' je zauvijek“. Smisao je da se sav marketing vezan uz dan vjenčanja stavi po strani te da mu se vrati njegovo osnovno značenje – ljubav i opraštanje.

„Brak znači radost i sreću, ali i žrtvu te potreban trud kako bi se bilo uz drugoga“, istaknuo je o. Vazquez.

Istraživanja su pokazala je prva godina braka najteža. Trenutno je u svijetu velika stopa razvedenih te se organizatori ovog susreta u Vatikanu nadaju kako će nove generacije zaručnika osvijestiti o tom problemu. I papa Franjo je bio prilično jasan u svojim savjetima:
„Mladencima uvijek dajem ovaj savjet: svađajte se koliko želite, i ako želite neka lete tanjuri. Ali nikad nemojte završiti dan a da se niste pomirili. Nikad!“

Budući da brakovi imaju svoje uspone i padove, Sveti Otac će parovima govoriti kako da osnaže svoju vezu i vjeru.

„Ljubav je nešto što se uči, razvija i čini. A pružanje potpore i oproštenje se može i naučiti“, poručio je o. Vazquez.

Poziv Pape na susret otvoren je svim zaručnicima koji se prirpemaju za vjenčanje u Crkvi. Kako bi se upisali možete poslati mail na events@family.va do 30. siječnja.

Izvor: http://laudato.hr/Novosti/Vatikan/Tisuce-zarucenih-parova-dolazi-na-Valentinovo-u-Va.aspx

Od 10. do 12. siječnja održana je duhovna obnova za mladiće u Karmelu pod geslom „Potrebni su jaki prijatelji Božji da podrže slabe“. U znaku te izjave sv. Terezije Avilske, iz burnog razdoblja 16. stoljeća, petnaestak je mladića, pod vodstvom o. Branka Zebića OCD iz Splita, promišljalo o radosti Evanđelja i prepuštanju vodstva svoga života Isusu u današnja izazovna vremena.

„Potrebno je dati se potpuno da bi se živjelo, pšenično zrno mora istrunuti da bi dalo roda“, poručio je voditelj, potkrjepljujući taj poziv živopisnim primjerima iz svoga pastoralnog i osobnog pozivskog iskustva. Tematizirani su uzroci ukočenosti na duhovnom putu i primjećena je razlika između običnog „biti sretan“ i Bogu otvorenog „biti još sretniji“. Kao glavni pokretać predstavljen je Duh Sveti: „On čini osobi nezamisliva djela, kad čovjeka zahvati iznenađuje i one koji čovjeka susreću i čovjeka samoga“, naglasio je o. Branko u homiliji Nedjelje Krštenja Gospodinova. Mladići su uz animiranje braće karmelićana imali prilike za intenzivnu razmjenu iskustava, povezujući svoju osobnu povijest, doživljene poticaje Božje i vlastite probleme sa živom porukom Evanđelja i svetačkim iskustvima. Karmelski provincijal o. Vinko Mamić također se obratio sudionicima, pri čemu je pohvalio njihovu spremnost da ulažu u duhovni život i izrazio im daljnju spremnost karmelske zajednice da im pomogne na tom putu.

Liturgijska i meditativna molitva, rad u skupini i osobni razgovori, vlastito iskustvo i otvorenost iskustvu drugih – to je bio ritam obnove koja je završila srdačnim susretom s karmelićankama u Mariji Bistrici.

Više o ovom susretu, njegovim plodovima i mogućim budućim poboljšanjima iščitajte iz dojmova sudionika i priloženih fotografija.

Izvor: karmel.hr

Papa Franjo je danas, 17. prosinca, proglasio svetim Petra Fabera, jednog od prvih drugova svetog Ignacija.
Primivši danas popodne u audijenciju prefekta Kongregacije za kauze svetaca kardinala Angela Amata papa Franjo je proširio na čitavu Crkvu liturgijsko štovanje bl. Petra Fabera, svećenika Družbe Isusove, uvrstivši ga u broj svetaca.
Svet Petar Faber, prvi drug svetog Ignacija, rođen je 13. travnja 1506. u Le Villaretu u Francuskoj, a umro je 1. kolovoza 1546. u Rimu.
P. Josip Antolović je u svom djelu Duhovni velikani o novom svecu zabilježio sljedeće. Pišući o Petru Fabreu, prvom svećeniku Družbe Isusove, njegov subrat o. Morel kaže da je riječ o čovjeku kratka života, a dugih putova. Faber, taj prvi i veoma dragi prijatelj Ignacija Loyole, prijateljskim vezama povezan također s Franjom Ksaverskim, živio je samo 40 godina, od 1506–1546. godine.
Rodio se 13. travnja 1506. u Villaretu, ubavom savojskom seocu na padinama Grand Bonnarda. U rodnom je kraju proveo gotovo polovinu svoga vijeka u krilu dobre kršćanske seljačke obitelji, zatim u obližnjoj skromnoj školi, gdje je imao vrlo pametnog i duboko vjernog učitelja koji mu je u srce usadio ljubav prema knjizi i učenju. Napredovao je poput Isusa u Nazaretu u dobi, u pobožnosti i u mudrosti. Već u dobi od 12 godina položio je zavjet čistoće.
Druga postaja Faberova života bio je Pariz. Onamo ga je g. 1525. odvukla želja za znanjem, i u Parizu će ostati desetak godina. Uronuo je u studentski život u sredini u kojoj su se skupljali studenti iz gotovo svih europskih zemalja, gdje je bilo stjecište najrazličitijih ideja i pogleda, a sve to u jednom razdoblju punom napetosti i promjena, koje bar po nekim vidovima bijaše slično vremenu što ga mi danas proživljavamo. U Parizu je u kolegiju Sv. Barbare započeo studij filozofije. Ondje mu bijaše drug studija, a s kojim je dijelio i sobu, njegov vršnjak vatreni Franjo Ksaverski. Kasnije im se pridružio i Ignacije Loyola, koji bijaše stariji. On je Faberu brzo postao učitelj duhovnoga života i izveo ga iz teških duševnih tjeskoba.
Faber je postigao najprije bakalaureat, a onda licencijat iz filozofije. Nakon toga je g. 1533. kratko vrijeme proboravio u rodnom kraju, da se opet vrati u Pariz te početkom g. 1534., pod vodstvom sv. Ignacija, obavi velike mjesečne duhovne vježbe. Tada se odlučio da će slijediti svog duhovnog učitelja.
Od veljače do svibnja 1534. Faber je primio niže i više redove i tako postao svećenik. Iste godine 22. srpnja, na blagdan Sv. Magdalene, s velikom je pobožnošću služio svoju prvu misu, o čemu daje oduška i u svome duhovnom dnevniku, zvanom Mémorial, koji je počeo pisati nalazeći se u Njemačkoj u lipnju 1542. Pisao ga je djelomično španjolskim, djelomično latinskim jezikom. Taj je dnevnik i njegova pisma najpouzdaniji izvor za upoznavanje njegove duhovne fizionomije. Iako je Faber pisao svoj Memorial posljednje 4 godine života, u njemu je obuhvaćeno sve važnije u njegovu životu. Kroz cijeli se taj spis kao crvena nit provlači njegova velika otvorenost i pažljivost prema pokretima Duha. Njime je prožet već kao dvanaestgodišnjak, dok je još čuvao svoje stado. O tome piše ovako: »O Duše Sveti, ti si me zvao, ti si me predusreo tolikim blagoslovima!… Ti si me zahvatio te obilježio neizbrisivim pečatom tvoga straha…«
Faber je s Ignacijem i još s 5 sudrugova 15. kolovoza 1534., na svetkovinu Velike Gospe, na Montmartreu u Parizu položio zavjete siromaštva, čistoće te da će hodočastiti u Jeruzalem. Bilo je to u kapeli Naše Gospe od sedam žalosti. Faber, jedini svećenik među sudrugovima, služio je toga dana misu Naše Gospe te se u času pričesti s hostijom u ruci okrenuo prema sudrugovima. Tada su položili svoje zavjete. Ako u roku od godine dana ne budu mogli hodočastiti u Jeruzalem, stavit će se na raspolaganje papi.
S tom su namjerom 15. studenoga 1536. ostavili Pariz te pošli u Veneciju. Prvoj sedmorici pridružiše se još nova tri sudruga. Kako je put u Svetu zemlju zbog rata između Venecije i Turske bio nemoguć, pođoše u Rim i staviše se na raspolaganje papi Pavlu III. Faber je u Rimu najprije kroz dvije godine na učilištu Sapienza predavao pozitivnu teologiju. U proljeće 1539. Ignacije i njegovi sudrugovi počeše sa savjetovanjima o osnutku Družbe Isusove. Red je 27. rujna 1540. potvrdio svojim vrhovnim ugledom sam papa Pavao III.
Faber je g. 1539. bio skupa s Laynezom poslan u Parmu, gdje je djelovao sve do konca listopada sljedeće godine, a nakon toga počinje njegov život stalnoga putnika. Ipak možemo reći da su bila dva glavna polja njegova rada: Njemačka te Iberski poluotok. U jednom zbog reformacije veoma burnom svijetu Faber se sve više i više angažirao, a putujući glavnim putovima Europe vršio je silan utjecaj na velik broj ljudi svakoga položaja. Bilo je među njima i onih koji su bili veoma utjecajni.
U Njemačkoj je sudjelovao u vjerskim razgovorima u društvu Petra Ortiza, savjetnika Karla V., zatim je davao duhovne vježbe, propovijedao, pohađao samostane, pisao razne upute, tako Opomene o vjeri i ćudoređu, O bratskoj ljubavi, Pouku za putovanje, Opomene o ispovijedima, Za nečiju privatnu obnovu.
U Njemačkoj je pridobio za Družbu Petra Kanizija, koji ga je veoma cijenio i volio. Bio je to za novi red izvanredan dobitak. U Španjolskoj je mnogo učinio da se ondje Družba učvrsti te poraste i brojem i kakvoćom. Bio je pozvan da sudjeluje u radu Tridentskog sabora te se iz Španjolske dao na put. Kažu da je tada rekao: »Isusovac ne mora živjeti, ali mora slušati.« Te nam riječi danas mogu izgledati staromodne, no one to nisu jer iza njih stoji čovjek koji je bio uvijek otvoren onome što je spoznao kao volju Božju.
Stigavši 17. srpnja 1546. u Rim Faber je nakon kratke bolesti umro u Vječnome gradu već 1. kolovoza. Savojski biskup sv. Franjo Saleški naredio je da se g. 1626. pokrene postupak za Petrovo proglašenje blaženim. Papa Pio IX. svečano je 5. rujna 1872. odobrio da se Petar Faber može štovati kao blaženik. Kao takvoga štovali su ga već prije mnogi sveci.
Isusovac o. Guitton izdao je g. 1934. u Parizu knjigu pod naslovom Duša blaženoga Petra Fabera. Drugo prerađeno izdanje te knjige objelodanjeno je u Lyonu g. 1960. Tko je čita oduševit će se za bl. Petra Fabera. Bio je to čovjek blage ćudi, profinjene osjećajnosti, pravi anđeo u ljudskoj spodobi. Zato su ga toliko voljeli i poštivali svi koji su mu se približili. On je imao jako mnogo prijatelja i jedva mu je tko i mogao biti neprijatelj. Bio je čovjek molitve koji je, prema nauku svetog Ignacija, nalazio Boga u svim stvarima. Njegova su duga putovanja bili satovi najtoplije i najproživljenije molitve, o kojoj govore najljepše stranice njegova Memoriala. Gajio je veliku pobožnost prema Euharistiji, misa mu je bila središte i izvor duhovnoga života. Bio je i velik poštivalac anđela i svetaca. Na putu bi im se uvijek preporučivao i zazivao ih, osobito zaštitnike pojedinih zemalja, krajeva i gradova. Oružje njegova veoma plodnog apostolata bijahu duhovni razgovori i duhovne vježbe. Sam je sv. Ignacije tvrdio da u davanju duhovnih vježbi Faber nadmašuje sve druge.
Jedan svjedok svjedoči za Fabera da je bio »čudesno privlačiv, u vladanju ponizan, veoma ozbiljan, rječit i učen«. Simon Rodriguez svjedoči o njemu ovako: »Posjedovao je neku vedru blagost i srdačnost kakve nikad kod nikoga nisam susreo. Ne znam kako je ulazio u prijateljstvo s drugima, on je malopomalo djelovao na njihovo srce tako da ih je svojim načinom djelovanja i svojom dražesti uvodio u ljubav prema Bogu.« Svim tim, uistinu, bogatim darovima srca valja još nadodati i solidno znanje koje posjedovaše, osobito odlično poznavanje Svetoga pisma u kojem se odlikovao tako da je pred najrazličitijim slušateljstvom s lakoćom mogao tumačiti pojedine svetopisamske tekstove.

U nedjelju 8. prosinca 2013. u crkvi Bezgrješnog srca Marijina na Jordanovcu svoje svečane redovničke zavjete u Družbi Isusovoj položio je p. Niko Bilić. Sv. Misu je u zajedništvu sa zavjetovanikom, brojnom subraćom isusovcima i okupljenim narodom predvodio p. Ante Tustonjić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.
U svojoj homiliji p. Provincijal je razmišljajući o liturgijskim čitanjima druge nedjelje Došašća prisutnima pokušao približiti ovo liturgijsko vrijeme u svjetlu lika Ivana Krstitelja, glasa koji viče u pustinji. U tom duhu i p. Niku je potaknuo da bude "glas u pustinji, onaj koji poziva i ohrabruje sebe i druge na putu obraćenja". Obraćajući se nadalje zavjetovaniku, p. Tustonjič je istaknuo: "Dragi Niko, radujemo se s tobom, i obećavamo ti naše molitve. Neka ti naš sveti Utemeljitelj i tolika vojska blaženih i svetih isusovaca u nebu, budu potpora u teškoćama, a u uspjesima poziv da ostaneš ponizan i za sve zahvaljuješ Bogu koji je počelo i izvor svakoga dobra. Gledamo svijet oko sebe i vidimo da su i danas ljudi potrebni vjerodostojnih proroka i svjedoka Božje prisutnosti. Ljudi su potrebni onih koji će im na ispravan način tumačiti Božju riječ, a još više su potrebni onih koji će svojim životom posvjedočiti što to znači biti Kristov i za Krista. Želimo ti od sveg srca da budeš i jedno i drugo – i prorok i svjedok".
P. Niko Bilić rođen je 1967. godine u Zagrebu. U Družbu Isusovu, u kojoj je prošao uobičajenu redovničku izobrazbu, stupio je 1987. godine. Dovršivši teološke studije na Sveučilištu Franje Leopolda u Innsbrucku u Austriji postiže naslov magistra teologije. Godine 1998. zaređen je za đakona, a 1999. po rukama zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića prima svećenički red. Pod vodstvom prof. dr. Georga Fischera u Innsbrucku izradio je i obranio disertaciju o Jeruzalemu i narodima u posljednjim poglavljima Knjige proroka Zaharije ("Jerusalem und die Völker in Sach 12–14") te je 2006. promoviran u doktora teologije. Od tada je predavač za religijske znanosti na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i nastavnik za Stari zavjet na Teološkom studiju pri Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove u Zagrebu.

Izvor: isusovci.hr

Don Bosco te poziva na stolnoteniski i malonogometni turnir koji će se održati u subotu 25.1.2014. od 9 sati u prostorijama Svete Mati Slobode. Prijaviti se možeš svaki dan poslije večernje mise u uredu Vijeća mladih. Kotizacija iznosi 10 kuna po osobi. Dođi i zabavi se!

MALI NOGOMET

- igra se 4 na 4

-kategorije: 5. i 6., 7. i 8. razred O.Š.

STOLNI TENIS

-kategorije: muški i ženski, od 6. razreda O.Š. do 2. razreda S.Š.

"Igrajte se, skačite, vičite, samo nemojte griješiti."
- don Bosco

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić prisustvovao je 23. siječnja na bogoslužju u sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg na Cvjetnom trgu, koje je u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana predvodio pravoslavni mitropolit zagrebačko-ljubljanski gospodin Jovan Pavlović. Na bogoslužju je sudjelovao i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Alessandro D’Errico.

- Ovo je izuzetna prilika da se sastanemo i da svijetu posvjedočimo da smo kršćani, da imamo jednu Bibliju, jedno Sveto pismo i da nam je vjera kršćanska, bez obzira na naše nacionalne opredijeljenjosti i naše običaje – rekao je mitropolit Pavlović na početku svojeg obraćanja.

Istaknuo je dužnost kršćana da svojim moralnim životom čuvaju ovo društvo od negativnosti.

- Dužnost nas kršćana je da budemo svjetlost u ovome svijetu. To je naš kršćanski ideal i vjerujem da će Bogu biti draga naša molitva i ovaj ekumenski susret za jedinstvo kršćana – istaknuto je mitropolit i svoje obraćanje zaključio pozivom na molitvu za mir u svijetu, a posebno za mir u onim sredinama gdje vladaju ratne nevolje.

Kardinal Bozanić prisjetio se samih početaka ekumenskog hoda po Zagrebu, koji već tridesetu godinu zaredom potvrđuje povezanost kršćana.

- Ono što nas povezuje je Krist koji je Sin Božji i Sin čovječji i koji nas čini djecom Božjom. To je temelj naše vjere, temelj našeg zajedništva, to je ideal kojem težimo i to je ono što želimo u ovim našim ljudskim okolnostima živjeti – kazao je kardinal.

Kako je napomenuo, zajedništvo kršćana nije uvijek jednostavno živjeti, ali to je naš imperativ, to je ono što od nas očekuje svijet i građani naše domovine Hrvatske.

- Drago mi je da smo večeras ovdje da zajedno molimo, da pred Boga donesemo naše želje i težnje. Puno je više onoga što nas povezuje, nego onoga što nas dijeli. Neka uvijek imamo pred sobom onu zapovijed Isusa Krista: ‘Da svi budemo jedno’ – zaključio je.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Prenosimo sadržaj pisma koji je Kanađanka poslala fra Tomislavu Peku u Norval i zahvalila na potpori.

Bitno.net je već pisao o slučaju kanadske pro-life aktivistkinje Mary Wagner koja se trenutačno nalazi u zatvoru jer je ulazila u klinike za pobačaje i odgovarala žene koje bi zatekla tamo od ubijanja svoje nerođene djece. Pozvali smo vas da se pridružite akciji kojoj su organizirali prijatelji Mary i pošaljete joj Božićnu čestitku u zatvor. Čini se kako se veliki broj vas odazvao tom pozivu. Fra Tomislav Pek OFM, župnik župe “Kraljice Mira” u Norvalu kod Toronta, gdje se okuplja veliki broj hrvatskih vjernika, poslao nam je sadržaj pisma kojeg je nedavno dobio od Mary Wagner. U njemu se ona zahvaljuje njegovim župljanima, ali i svim Hrvatima koji su joj poslali čestitku za Božić. Evo teksta tog pisma:

Dragi oče Tom,
pozdravljam Vas u svjetlu Isusova rođenja i na blagdan Sveta tri kralja!
Bila je neopisiva radost primiti Vašu čestitku kao i stotine čestitki Vaših župljana. Jako me dirnula Vaša ljubaznost i brižljivost. Posebno mi je drago bilo čitati poruke djece.
Željela bih svakome osobno odgovoriti, ali osim vaših božićnih čestitki primila sam još 1000 drugih! Zaista nevjerojatno! Iznenađena sam količinom ohrabrenja i molitvi. Jedna od čestitki iz vaše župe bila je od jedne obitelji iz Hrvatske, koja je napisala da je ‘vijest stigla do Hrvatske’, vezano za ovaj slučaj. Tada sam počela primati brojne čestitke Hrvata. Wow! Koja ljubaznost!
Oče Tom, sjećam se priče od prije nekoliko godina o časnoj sestri Hrvatici (sestra Lucija?), koju su silovali vojnici tijekom rata. Nakon toga je ostala trudna. Svojoj je časnoj majci poslala tako dirljivo i snažno pismo koje je kasnije izašlo u javnost. Ne sjećam se točno njezinih riječi, ali izjavila je kako je spremna napustiti samostan, vratiti se u selo svojoj majci, i odgajati svoje dijete. Vjerovala je da će ona i njezino dijete biti svjedoci istine da ljubav i oprost pobjeđuju zlo. Njezino je dijete danas odrasla osoba i zamislite samo kakav je on ili ona svjedok u svijetu koji sve više vidi smrt kao odgovor na patnju.
Oče Tom, molim Vas podijelite ovo pismo sa svojim župljanima i recite im da sam vrlo zahvalna na njihovim molitvama i da i ja molim za njih.
Za Vas i Vašeg kolegu svećenika (netko je spomenuo da vas je dvoje) posebno ću moliti. I, ako Bog da, jednog ćemo se dana upoznati! To bih zaista željela.
Bog Vas blagoslovio i čuvao,
Mary Wagner

Kako je poručio fra Tomislav Pek, Mary rado čita pisma i zato vas ohrabrujemo da joj i dalje pišete. Njezina adresa je:

Mary Wagner
Vanier Centre for Women
P.O Box 1040
655 Martin St.
Milton, ON L9T 5E6
CANADA

Pri tome, pazite na sljedeća pravila:

1. Ne šaljite ništa plastično, metalno kao ni naljepnice.
2. Stavite povratnu adresu na čestitku kao i na kovertu.
3. Ne spominjite nutarnje radnje zatvora.
4. Imajte na umu da će zaštitari pažljivo pregledati svu poštu i sve povjerljive sadržaje.

Bitno.net

Lindsay, koja je nepokretna, nije usamljena, jer sve vrijeme uza sebe ima svojega starijeg brata Trentona.

Lindsay Kokran rođena je s rijetkom bolešću. Ima spinalnu mišićnu atrofiju i od svoje je druge godine vezana za invalidska kolica. Iako nepokretna, Linsay nije usamljena, jer sve vrijeme uza sebe ima svojega starijeg brata Trentona.

- Ona je moj najbolji prijatelj. Primio bih metak za nju – rekao je Trenton prije nego što je briznuo u plač, jer postane vrlo emotivan kada govori o tome koliko je posvećen svojoj sestrici.

- Lakše prolazim kroz život jer pored sebe imam brata koji brine o meni – rekla je malena Lindsay.

Prošle godine Trenton je dobio nagradu za „Pravog heroja“ koju dodeljuje radio stanica „K-LOVE“, posvećena baš ovakvim pozitivnim i ohrabrujućim pričama.

Izvor: http://www.bitno.net/mulitmedija/video-neizmjerna-ljubav-pogledajte-kako-stariji-brat-brine-o-mladoj-bolesnoj-sestri/

Jedna majka u Zagrebu imala je dvije kćeri koje su pošle s mladićima na ljetovanje. Majka,u boli za djecom,koja su se odala neurednom životu,s prjateljicama je počela postiti i moliti za njih..
Sestre su međutim doživjele prometnu nesreću. Jedna od njih bijaše teško,a druga lakše povrijeđena. Teško povrijeđena djevojka je na aparatima vegetirala nešto preko 30 dana. Svi su izgubili nadu u njeno ozdravljenje,ali majka nije. Ona je vjerovala u snagu molitve. I nastavila je moliti. Pozvala je svećenika da joj podijeli pomazanje. Odaziva se nadaleko poznati p.Zvjezdan. Dok je dijelio pomazanje,iskreno se molio za nesretnu djevojku i dok se on tako molio ,djevojka je treptanjem očnih kapaka pokazala bolničkom osoblju da se u njoj nešto događa. Hitno su je iz Rijeke helikopterom uputili u bolnicu Rebro. Malo po malo pojedine vitalne funkcije počele su joj se vračati. A što je najljepše u svemu tome,to je njeno svjedočanstvo: "Bog me je spasio po molitvi jednog svećenika. On me hvalio pred Bogom, ali ja nisam bila takva." Ona i njena sestra postale su poslije toga najbolje suradnice crkve u svojoj župi. Ne gubimo nikada nadu. Bog je tu da nam pomogne. On to i hoće!

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/medjugorje/o-medjugorju/svjedocanstva/107-svjedocanstva/kako-je-molitva-fra-zvjezdana-linca-ozdravila-jednu-djevojku.html

Široj javnosti postao je poznat kao Jajan u TV showu 'Noćna mora', koji je za njega uistinu bio noćna mora sve dok se nije zaposlio u ustanovi URIHO gdje je, kako kaže, pronašao svoje mjesto pod suncem. Samo za In-Portal otkriva šokantne i potresne detalje iz svog turbulentnog života.

Rođen sam 23. veljače 1961. godine u Gradini pokraj Konjica u Bosni i Hercegovini. Imao sam izuzetno nesretno djetinjstvo i od malena sam bio zanemaren i zapostavljen zbog invaliditeta koji me pratio od samog rođenja. Očuh me je zbog toga fizički i psihički zlostavljao a majka, nažalost, nije ništa poduzimala jer je bila ovisna o njemu. Štoviše, i ona tukla. Jedno vrijeme bio sam smješten u dom. Unatoč teškoj situaciji ipak sam u Sarajevu uspio završiti srednju školu i steći zvanje tapetar. Zbog zlostavljanja sam promijenio prezime.

(Pre)živjeti u okrutnom svijetu

Prije 30 godina, kad sam još praktički bio dijete, došao sam u Zagreb. Kako u to vrijeme u Zagrebu još nikoga nisam poznavao, bio sam prisiljen spavati na kolodvoru, u prihvatilištima za beskućnike, a i na ostalim neveselim lokacijama. Da bih preživio bio sam prisiljen prihvaćati razne poslove. Nažalost, moju nezavidnu situaciju mnogi su zloupotrebljavali i iskorištavali. Za pošteno odrađeni posao davali bi mi sitnice, a događalo bi se da mi posao ne bi platili već bi me Vlado na svom radnom mjestu tapetaraVlado na svom radnom mjestu tapetarajednostavno otjerali. Nisam imao nikakvu zaštitu i nisam im ništa mogao jer sam bio sam i ovisio sam isključivo o sebi. Preživljavao bih dan za danom. U takvim uvjetima nisam mogao držati do higijene i bio sam zaista neugledan. Ono malo što bih zavrijedio radom potrošio bih na prehranu ali, nažalost, i na alkohol.

Noćna mora od TV showa

Šutio sam i nisam se žalio. Prijavio sam se u iznimno popularnu TV emisiju koja je emitirana na jednoj lokalnoj televiziji u Zagrebu a prikazivala se subotom od 23 do 5 sati ujutro. Tadašnji TV urednik i voditelj osigurao bi enormne količine alkohola znajući za moju, a i ostalih sudionika, slabost prema piću. Pred kamere smo izlazili tek kada bismo bili pod znatnim utjecajem alkohola a popularnost je emisija stjecala tako što smo mi nasmijavali gledatelje radeći od sebe budale. Što smo više gluposti izgovarali, emisiji je popularnost rasla. Imala je svoju publiku koja je ovaj nakaradni show iz vikenda u vikend redovito pratila. Mi, koji smo do tada bili anonimusi, postali smo naglo 'zvijezde', barem smo tako tada mislili. Za posao koji smo za urednika i voditelja obavljali dobivali smo niske honorare i to neredovito, a na kraju nam je i ostao dužan određenu svotu.

Novi život u ustanovi URIHO

Godine 1987. zaposlio sam se u tadašnjem DIOZ-u (danas URIHO), u Odjelu tiska i kartonaže koji je bio smješten u Ilici 29. Tamo sam radio do prije tri godine kada sam zbog problema sa zdravljem premješten na radno mjesto u „Ivančicu“ gdje radim i danas. U ustanovi URIHO trenutno sam zaposlen na radnom mjestu pomoćnog radnika. Ovdje sam napokon našao sebe i ostvario nova prijateljstva. Ustanova URIHO za mene je obitelj a ravnatelj Josip Držaić, mogu bez pretjerivanja reći, mi je više i od rođenog oca. Kada su o njemu počele kružiti neistine, nisam mogao samo stajati po strani jer sam znao kako se mogao osjećati u tim trenucima. Smislio sam i slogan: "Dosta nam je kleveta i laži, nakon svega Josip nam je sve draži i draži“. Organizirao sam peticiju podrške ravnatelju među djelatnicima koje ustanova zapošljava i brine o njima. Zauvijek sam mu zahvalan jer mi je dao šansu za novi početak u životu. Omogućio mi je, i ne samo meni, da budem Vlado ispred pogona ustanove URIHO na Kajzerici, gdje je i zaposlenVlado ispred pogona ustanove URIHO na Kajzerici, gdje je i zaposlenravnopravan član društva. Da je potrebno, za ovu ustanovu bih dao i život. Sretan sam svaki dan kad dođem i budem sa svojim kolegama. Nerijetko ostanem i duže jer ne želim ostaviti započeti posao, a ako sitaucija zahtijeva nije mi teško doći i subotom odraditi. Želeći da posao za koji sam zadužen bude kvalitetno odrađen, uhvatim se da o njemu razmišljam i kad sam doma te se preispitujem da nisam možda nešto zaboravio.

Bezuvjetna ljubav supruge Biserke

Ne mogu ne spomenuti svoju kolegicu Jadranku Blagus koja je u mnogočemu zaslužna što sada mogu voditi spokojan život. Ona me je uvijek poticala, a još me uvijek podupire, kako u sportskom životu tako i kao pretpostavljena na poslu.

Na radnom mjestu upoznao sam i današnju suprugu Biserku s kojom ću 23. travnja obilježiti desetu godišnjicu braka. Dok sam bio nezamijećen od okoline, ona me je primila u svoj dom i pružila mi je sve ono što tijekom života nisam imao - sigurnost, brigu, ljubav, topli obrok i pripadnost nekome. Otkad se Biserka skrbi za mene na posao dolazim sit, uredan, trijezan i više ne kasnim. U URIHO-u sam i glasnogovornik ŠDOI URIHO. Pored posla bavim se i sljedećim sportovima: pikadom, šahom i stolnim tenisom. Sudjelovao sam na raznim natjecanjima pa tako i na državnim. Vatreni sam navijač stolnotenisačice Ivane Knežević Šambić, predsjednik sam fan kluba "Ivana Knežević Šambić“, zdušno za nju navijam kad god je imam prigodu pratiti na turnirima.

Autobiografija jednog Urihovca

Tijekom života imao sam četiri operacije. Izdvojit ću samo dvije nezgode koje sam preživio. Prva je bila kada me udario automobil dok sam išao u disko klub i tada su mi bile slomljene obje noge. Druga je bila kad sam, u TV studiju gdje sam radio, pao penjući na stolac kako bih na obješenoj karti pokazivao mjesta koja su se tražila u nagradnoj igri za gledatelje. Tada sam također slomio noge.

Moram se pohvaliti da privodim kraju pisanje svoje biografije koja bi trebala biti objavljena krajem svibnja ove godine za koju imam veliku podršku od ravnatelja ustanove URIHO, Josipa Držaića, ali i od gradonačelnika Milana Bandića, koji je rekao da mi u slučaju potrebe stoji na raspolaganju.

Tekst i foto: Marko Damjanović

Izvor: IN portal

Jedan mladi svećenik M. N. (SAD) pred nekoliko tisuća ljudi na Konferenciji za Međugorje javio se za riječ i iznio dirljivo svjedočanstvo o sebi.
Priznao je da je bio narkoman. Njegov otac želio mu je pomoći, ali bilo je sve uzalud. Istjerao ga je iz kuće na ulicu, kojoj je već ionako pripadao. U toj nevolji dozna od prijatelja kako se u Međugorju ukazuje Gospa, koja pomaže ljudima u njihovim potrebama. On odmah poželi onamo poći. Prijatelji njegova oca obećaju mu kupiti putnu kartu. Po dolasku u Međugorje neko je vrijeme znatiželjno promatrao što se oko njega događa. Gledao je kako se mnogi ljudi usrdno mole, a drugi ispovijedaju. Idućega dana se ispovijedi. Poslije ispovijedi osjetio se vrlo radostan i odlučio je bezuvjetno ostaviti drogu.


Još na povratku kući dođe mu misao da pokuša biti svećenik. Ode svome biskupu i očitova mu svoju želju. Biskup ga je u malo duljem razgovoru štošta pitao, a on mu odgovarao. Ali nije mu otkrio da je uživao drogu, jer se bojao da će ga odbiti. Biskup mu je obećao da će ga primiti u sjemenište i dati mu priliku da ostvari svoju želju i bude svećenik. Završivši uspješno studij postao je svećenik. Ubrzo potom, isti taj biskup ga zaduži da pastorizira mlade koji su se odali skitnji i drogi, onakve iste među koje se i on nekad ubrajao. Završavajući svoje uzbudljivo svjedočanstvo o sebi podiže ispružene ruke u vis i reče: „Pogledajte ove ruke! One su nekoć uzimale i dijelile drugima drogu. Danas uzimaju u posvećenoj hostiji živoga Isusa Krista i darivaju Ga onima koji u Njega vjeruju i u Njemu nalaze smisao, radost i sreću svoga života.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/medjugorje/o-medjugorju/svjedocanstva/107-svjedocanstva/dirljivo-svjedocanstvo-mladoga-svecenika.html

Ovo je priča o trijumfu duha nad tijelom. Keko je, nakon teške prometne nesreće, završio u invalidskim kolicima davne 1987. godine, ali to ga nije spriječilo da živi život punim plućima i postane majstor fotografije.

Veselo i bezbrižno djetinjstvo u Trebinju, nemirna duha danas kao i tada, to je Budimir Željko Keko. Pokretniji i brži od velikog broja onih koji mogu a stoje na mjestu i život ih mimoilazi. Keko ga živi. Iako je osjetio što znači koračati, prihvatio je kolica i juri prema novim izazovima. Neizostavan dio njegova života, njegov drugi grad, mjesto gdje često boravi i koje ga inspirira za brojene fotografije je Vela Luka. Javnost i struka prepoznaje snagu i ljepotu njegovih fotografija te je ušao među pedeset najboljih u izboru za "Fotografija godine BIH", 24. siječnja u Umjetničkoj galeriji BIH gdje se izlažu fotografije finalista.

Ovjekovječiti trenutak za vječnost

"Fotografija u mom je životu jednostavno sve", priznaje Keko. "Trenutno sam u fazi kada svijet oko sebe vidim kroz fotografiju. Jednostavno, uvijek je neka fotografija pred mojim očima. Kamera je uvijek prisutna. Često kada napravim neku dobru fotku, zna se dogoditi da je promatram i po sat vremena, ona me ispunjava, popravi mi dan. Nemam neki plan kada radim fotografije. Većinom su nastale spontano. Mislim da su mi portreti najdraži, ali ima tu svega. Digitalna fotografija dozvoljava i pruža velike mogućnosti obrade, ali ne treba pretjerivati. Svatko ima svoj stil i to poštujem. Sama kamera daje mnogo toga da se podesi prije fotografiranja, tako da je i to jedna vrsta obrade. Moglo bi se o tome mnogo razgovarati.

Odrastao sam uz rijeku i uvijek smo imali nešto zanimljivo za raditi, vrijeme bez interneta i facebooka, izrađivali bi splav, odlazili na ribolov. Aktivno sam trenirao plivanje. Često odlazio na takmičenja i osvajao medalje. Ljubav su mi bili i motori, tako sam i dospio u ovaj naš svijet u kolicima. Više se i ne sjećam toga dana, bio je listopad 1987., imao sam 15 godina. Nesreća je bila teška, prema tadašnjim prognozama danas ne bih bio među živima. Mjesec dana sam ležao na granici života i smrti, a nakon šest mjeseci počeo sam pomalo fizički dolaziti u bolje stanje. Poslije nesreće operiran sam u bolnici Risan, Crna gora, i taj period nakon nekoliko dana provedenih u komi bio je nešto strašno, mirovanje u krevetu, duge noći bez sna, bolovi, neizvjesnost i beznađe. Tada sam mislio da je to prolazno, trenutno stanje. Prebacivanjem na rehabilitaciju u Igalo počeo je moj prvi kontakt s kolicima, vježbama i osamostavljivanju. Možda su moje godine i mladost razlog što sam sve te događaje prihvatio kao neku igru i svoju obavezu da je završim i izvučem se kao pobjednik.
Nakon godinu dana konstantnog cjelodnevnog vježbanja otišao sam u Ljubljanu, Soča, na daljnju rehabilitaciju. Tamo je krenuo profesionalan tretman, vježbanje, pripreme za samostalan život, učenje svladavanja prepreka, obuka o samozbrinjavanju od prelaska u kolica, fizioloških potreba kao i individualne, specifične za paraplegiju. U Soči sam upoznao brojne osobe, ostvario prijateljstva i zahvaljujući kvalitetnoj rehabilitaciji i osoblju često sam se vraćao. Nisam imao puno vremena za razmišljanje o vlastitom stanju i posljedicama. Prijatelji, izlasci, putovanja... sve me to tjeralo naprijed. Bilo je teških trenutaka, razočaranja, nervoze, pa ipak nesvjesno prihvaćao sam svoje stanje, paraplegiju i nadvladale su pozitivne misli. Završio sam ekonomsku školu i kako nisam imao uvjeta, a i mogućnosti su bile puno manje nego danas, stao sam sa školovanjem.

Preživjeti ratne godine

Došle su ratne godine i borba za egzistenciju. Radio sam u brojnim diskotekama i noćnim klubovima kao DJ. To mi je dugo vremena bio izvor zarade i način da opstanem. Fotografija je došla mnogo kasnije, iako je uvijek je bila prisutna. Invaliditet mi nije puno odmogao, ali ni pomogao u fotografiranju. Ima situacija kada bih volio fotografirati, ali nisam u mogućnosti prići dobroj lokaciji. To me malo oneraspoloži, ali nadoknadim na nekom drugom mjestu. Moji prijatelji fotografi mi u šali kažu kako sam u prednosti u odnosu na njih jer se nalazim u tzv. međuprostoru, posebno ako fotografiram lijepe žene.
Veliko zadovoljstvo, nezaboravno iskustvo, pričinila mi je škola surfanja na vodi za osobe u invalidskim kolicima na Krku. Imali smo šest dana treninga i sedmi dan organizirano je natjecanje. Upoznao sam nevjerojatne ljude koji su me oduševili gostoprimstvom i usadili mi veliku ljubav prema ovom sportu. Čak sam naručio i dasku za surfanje kako bih nastavio surfati.
Sudjelovao sam u plesnim radionicama na poziv prijateljice Olge Zulović koja je projekt realizirala s partnerima iz Miamia, pozvala me da dođem i vidim kako to izgleda u Trebinju, gdje je održana prva radionica. Naravno da sam prihvatio i ostao sedam dana. Bilo je to nevjerojatno dobro iskustvo. Upoznao sam nove prijatelje i Karen Peterson koja se već trideset godina bavi umjetničkim plesom za osobe s invaliditetom i prava je profesionalka u tome. Uslijedio je poziv u Miami. Nevjerojatno iskustvo, naporan put koji traje 24 sata, ipak to me nije pokolebalo. Tamo smo imali radionice i nastup. U međuvremenu događala se fotografija, na putovanjima puno sam bilježio kamerom i prijatelji fotografi pozvali su me da prisustvujem tečaju fotografije u sklopu projekta "CAMPUS 17" u Arnhemu, Nizozemska. Još jedno predivno iskustvo sedam dana u Arhnemu i Amsterdamu. Uslijedio je još jedan poziv iz Miamia i novi performans. Radionica u Herceg Novom s Karen Peterson Dancers Miami i Perform Ars International, iz Podgorice u sklopu projekta 'Bez granica - inkluzija, kultura i umjetnost'.

Fotografija i egzistencija

Poslije toga ista ekipa i radionica u Sarajevu, Karen Peterson, Dancers Miami i Tanzelarija Sarajevo u sklopu projekta 'Dance for four'.
Barijere u mome životu ne postoje, kao ni prepreke, to je stvarnost koju treba prihvatiti, ublažiti i zaobići. Naravno da ima problema, društvo je takvo da mi osobe s invaliditetom nismo interesantni, moglo bi se puno bolje, ali život treba živjeti.
Planovi za budućnost su neizvjesni, fotografija je u prvom planu, moja ljubav i preokupacija, radim na nabavci opreme. Sve je vezano uz novac i skupo, pa to ide teže. Fotografija i egzistencija, fokus mi nije komercijalizacija, još učim i radim na kvaliteti fotografija. Konkurencija u ovom poslu je zdrava i poželjna, nema pretjeranih tenzija, jednostavno pokažeš što znaš. Postoje ljudi koji prate moj rad, angažirali su me na nekoliko projekata, tako da su se otvorile nove mogućnosti. Moram reći, iznenađen sam koliko ima mladih i dobrih fotografa. Istovremeno savjet starijeg i iskusnijeg kolege uvijek je dobrodošao.
Održao sam tri samostalne izložbe te sudjelovao na nekoliko klupskih. Na zadnjoj sam osvojio prvu nagradu za kolekciju fotografija pod nazivom 'Quatro fumare' , to su bili portreti. Četiri moje fotografije bile su izložene u Miamiu, u Miami Dade County Auditorium, u sklopu jednog performansa.
Moje fotografije su jednostavne, bez nekih velikih razmišljanja, jer to su momenti iz stvarnog života s ulice i nema tu neke specijalne poruke, ustvari, poruka ljudima bi bila da uživaju u trenutku i dopuste da im fotografije ispričaju priču o sebi", zaključuje Keko.
Mnogobrojne fotografije Budimira Željka Keke možete vidjeti na fb stranici Budimir Zeljko fotokeko, a slobodno ga kontaktirajte i na mail bkeko_no1@yahoo.com, želite li da fotografira vas ili događaje koje ćete sačuvati vrhunskom fotografijom. Uostalom, o kakvom je meštru riječ svjedoče fotografije koje objavljujemo u galeriji.

Božica Ravlić

Izvor: http://www.in-portal.hr/clanak/moja-prica-budimir-eljko-keko

"Kršćani, zatvorite vrata ljubomori, zavisti i ogovaranju, što trgaju i uništavaju naše zajednice", rekao je papa Franjo tijekom mise u Kući svete Marte.

Papa započinje svoje razmatranje polazeći od prvog čitanja (1 Sam 18,6-9; 19,1-7): Izraelci pobjeđuju Filistejce zahvaljujući mladom Davidu. No, radost pobjede u srcu kralja Šaula ubrzo se pretvara u tugu i ljubomoru, kad vidi kako žene pjevaju o Davidovoj pobjedi nad Golijatom. Tada, „ta velika pobjeda u kraljevom srcu postaje poraz“, jer se u njega uvukao crv ljubomore i zavisti, kao u Kajinovo srce. I kao što je Kajin odlučio ubiti Abela, tako i Šaul odlučuje ubiti Davida.

„Djelo ljubomore u našim srcima je zli nemir, koji ne podnosi da moj brat ili sestra imaju nešto što ja nemam“. Šaul, umjesto da pjesmom slavi Boga zbog pobjede, radije odabire ogorčeno se zatvoriti u sebe, i „prokuhati svoje osjećaje u loncu gorčine“, rekao je Papa.

„Ljubomora vodi prema ubojstvu. Zavist dovodi do ubojstva. Upravo je na ta vrata, na vrata zavisti, đavao ušao u svijet. Biblija kaže: po zavisti je đavlovoj zlo ušlo u svijet (usp. Mudrost 2,24). Ljubomora i zavist otvaraju vrata svakom zlu. I uzrok su podjelama u zajednici. Kad u kršćanskoj zajednici dolazi do zavisti: ona postaje podijeljena, svi se okreću jedan protiv drugoga. Radi se o snažnom otrovu, kojeg nalazimo već na prvim stranicama Biblije, u priči o Kajinu“.

"U srcu osobe koja se predala ljubomori i zavisti događaju se dvije savršeno jasne stvari: prva je gorčina, a druga želja za ogovaranjem."

„Zavidna i ljubomorna osoba je puna gorčine, ne zna pjevati, ne zna slaviti, ne zna što je radost, uvijek gleda 'što onaj drugi ima, a ja nemam'. Nastaje gorčina koja se razlijeva na cijelu zajednicu. To su sijači gorčine. Drugo, ljubomora i zavist vode u ogovaranja. Zato što ovaj ne podnosi da onaj ima nešto: nalazi rješenje u ponižavanju drugoga, kako bi on sam bio veći. To se čini putem ogovaranja. Razmisli i vidjet ćeš da se iza ogovaranja uvijek kriju ljubomora i zavist. A ogovaranja dijele zajednicu, uništavaju zajednicu. Ogovaranje je đavolsko oružje“.

„Mnoge su dobre kršćanske zajednice lijepo napredovale, sve dok u nekog njihovog člana nije ušao crv ljubomore i zavisti, tuga, gorčina i ogovaranje. Čovjek pod utjecajem ljubomore i zavisti ubija", naglašava Papa kako kaže apostol Ivan: „Tko mrzi svojeg brata – ubojica je“ (1 Iv 3,15). Ljubomora, zavist su početak mržnje vlastitog brata.

Papa zaključuje: „Danas, tijekom ove mise, molimo za naše kršćanske zajednice, da sjeme ljubomore ne bude posijano među nama, da zavist ne uđe u naše srce, u srce naših zajednica, te mognemo ići naprijed slaveći Boga, radosno hvaleći Boga. To je velika milost: ne upasti u tugu, u gorčinu, ljubomoru i zavist“.

Izvor: www.it.radiovaticana.va i laudato.hr

Postoje tisuće, milijuni ljudi koji danas ne bi bili živi da su njihovi roditelji poslušali liječnike i odlučili se na pobačaj zbog djetetovih mogućih fizičkih ili psihičkih oštećenja. U mnogim slučajevima, pokazalo se suprotno i djeca su rođena zdrava.

Jedan od tih koji može zahvaliti na životu je biskup Andrew Cozzens iz nadbiskupije sv. Pavla u Minneapolisu. Sljedećeg tjedna u Sjedinjenim Državama održat će se veliki „Marš za život“, a on će predvoditi skupinu učenika iz benediktinskog koledža.

„Kad je moja majka bila oko 20 tjedana trudna sa mnom, pukao joj je vodenjak te je odmah otišla u bolnicu. Zajedno s mojim ocem cijelu noć su molili da ne izgube bebu. Sljedećeg jutra liječnik im je rekao da su testovi pokazali da beba ima brojna oštećenja te su preporučili preuranjeni porod, odnosno prekid trudnoće“, ispričao je biskup Cozzens u intervjuu za CatholicVote.

"Moja majka je to odlučno odbila, a liječnik joj je odgovorio da će dijete biti nakazno. 'Ne zanima me to što govorite', rekla je moja majka odlučna da zadrži dijete te je zatražila drugog liječnika. On je, pak, rekao da je beba zasad u redu i da bi moglo sve ispasti dobro ako trudnoću u potpunosti preleži“, rekao je biskup dodajući kako je roditelje ipak brinulo pitanje kako će platiti troškove dugotrajnog boravka u bolnici.

No, novi im je liječnik rekao da ne brinu i da se s njihovim prethodnim liječnikom okladio da će se dijete roditi zdravo i normalno. Ako tako bude, prvi će liječnik platiti troškove boravka u bolnici.

„Kad sam se rodio, drugi je liječnik pozvao onog prvog da dođe vidjeti 'malu nakazu' jer ja sam zapravo bio potpuno zdrava beba“, nasmijao se biskup Cozzens.

Kaže da ga je životni put već od djetinjstva vodio prema svećeničkom pozivu. Njegovi roditelji vjeruju da je sve bilo predodređeno još kad su se upoznali. Majka Judy pohađala je katolički koledž, a za Jacka se zaručila svega četiri tjedna nakon što su se upoznali. Jednog dana odveo ju je do kapelice na kampusu.

„Nakon molitve, zaprosio sam je u kapelici i odmah je pristala i dok sam joj stavljao prsten, zazvonila su zvona. Pogledao sam na sat i bilo je 6.23, nije bilo razloga da zvone u to vrijeme i to nam se činilo kao dobar znak. Možda nam se već tada navijestilo da ćemo imati sina svećenika“, ispričao je otac Jack prisjetivši se i kako je Andrew kao mali uvijek volio pomagati drugima govoreći da tako vježba za svoj budući poziv.

Laudato/lifenews.com

http://www.youtube.com/watch?v=7s22HX18wDY&feature=youtu.be

ZET je u potpunosti spreman za sve prilike uzrokovane vremenom na koje će u koordinaciji s drugim podružnicama Zagrebačkog holdinga i gradskim službama moći utjecati.

Uspostavljen je protokol aktivnosti prema kojemu će se postupati kako bi se u najvećoj mjeri osiguravala prometna povezanost svih gradskih područja.

U pripremi su i posebne interventne ekipe, osoblje i vozila.

U slučaju ozbiljnijih padalina, 24 će sata biti dostupna besplatna telefonska linija, a prometna situacija moći će se pratiti i na službenoj internetskoj stranici.

U dvorani “Nazaret“, župe navještenja Blažene Djevice Marije, u nedjelju je gostovala Željka Markić, liderica građanske inicijative "U ime obitelji".

Na početku susreta s Velikogoričanima riječi dobrodošlice u ime domaćina uputio joj je predsjednik velikogoričke inicijative gospodin Jakov Bušić.

U kraćem izlaganju gospođa Markić je govorila o svim poteškoćama kroz koje su prošli volonteri diljem Hrvatske na putu do referenduma i njegovih rezultata koji su 1.prosinca pokazali da je 65,87 % građana koji su se odazvali na referendum „za“ brak kao zajednicu muškarca i žene, što je potom uvršteno u Ustav Republike Hrvatske.

Gospođa Markić Istaknula je primjer Velike Gorice kao stožernog grada inicijative jer su njeni aktivisti prikupili najveći broj potpisa u odnosu na broj stanovnika, te se srdačno zahvalila svim velikogoričkim volonterima koji su pridonijeli zajedničkom projektu prikupljajući potpise, ali i ulogama promatrača na referendumu. U druženju u „Nazaretu“ liderica inicijative „U ime obitelji“ odgovarala je i na pitanja okupljenih vjernika.

Prilikom gostovanja u Velikoj Gorici, Markić je istaknula i svoju povezanost s našim gradom i to kroz pokojnog velikogoričkog župnika, Josipa Frkina koji ju je vjenčao s njenim suprugom. Upravo njegovu knjigu „Radostan sam što sam svećenik“ domaćini su poklonili gospođi Markić u znak zahvale.

Razgovor s dubrovačkim biskupom, mons. Matom Uzinićem
Susret s Bogom na nov i neponovljiv način
Najjužnija hrvatska biskupija posljednjeg će vikenda u travnju ugostiti tisuće mladih vjernika kako bi zajedno u Kristu posvjedočili kolika je radost života u vjeri. Prijave za Susret hrvatske katoličke mladeži koji se 26. i 27. travnja održava u Dubrovniku u punom su jeku, a ususret ovom velikom slavlju vjere hrvatske katoličke mladeži, razgovarali smo s biskupom domaćinom, mons. Matom Uzinićem.

Oče biskupe, hrvatska katolička mladež raduje se nacionalnom susretu mladih koji se 26. i 27. travnja održava u Dubrovniku. Kako napreduju pripreme? Što možemo očekivati od SHKM-a 2014?

Vjernici Dubrovačke biskupije, osobito mladi, zapravo već intenzivno žive Susret hrvatske katoličke mladeži. Sve se više ljudi uključuje u organizaciju, stavljaju tom projektu na raspolaganje svoje talente i svoje vrijeme. Uvjeren sam da je Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku za našu biskupiju, osobito mlade naše biskupije, velika prilika za rast u vjeri. Plodovi se već vide. Nadamo se da će i svi oni mladi koji dođu na Susret moći participirati u njima. Sa željom da nam susret u Dubrovniku svima bude poticaj za rast u istinskoj slobodi, onoj za koju nas je Krist oslobodio i na koju nas on poziva, pripremamo bogate i zanimljive sadržaje. Oni koji nam dođu u pohode moći će bolje upoznati - ne samo prirodno i kulturno, nego i duhovno bogatstvo ove biskupije i grada Dubrovnika.

U Sisku ste nam rekli kako se nadate da će domaćinstvo Susreta hrvatske katoličke mladeži probuditi mlade Dubrovačke biskupije. Jesu li se mladi probudili? Što ovaj Susret, ali i pripreme koje traju već gotovo dvije godine, donose mladima Dubrovačke biskupije?
Jedan od ciljeva, a ujedno i najvećih plodova Susreta hrvatske katoličke mladeži je „buđenje” mladih. Dubrovačka biskupija ima svoje specifične okolnosti, geografsku rascjepkanost, malena sveučilišta, dugačku turističku sezonu… Sve to otežava pastoral mladih. Sa Susretom hrvatske katoličke mladeži odvila se jedna drugačija priča. Mladi ove biskupije su se ujedinili oko ideje da zajedno grade nešto posebno. Susret su doživjeli kao priliku da i ovaj dio naše domovine i Crkve prodiše novom svježinom. U zraku se osjeća veliko zajedništvo, entuzijazm i radost susreta koji su mladi pronijeli u svaki kutak naše biskupije.

Na koji način će SHKM utjecati i na sveopći duhovni rast vjernika Dubrovačke biskupije?

S približavanjem Susreta sve se više osjeća zanos oko njegovog odvijanja. Šećući ulicom „susrećete“ plakate koji vas pozivaju da i vi ostanete dio te priče. I mnogi mladi se odazivaju. I čujete slučajne prolaznike koji komentiraju Susret i događaje koji su s njim povezani. To znači da je i njih Susret dotaknuo. Ovo će dodatno dobiti na značenju nakon što se mnogi od njih uključe u susret, nudeći mladima prostor u svojim domovima. Imam dojam da se sa Susretom razbijaju i mnoge predrasude o Crkvi, osobito među našim mladima. Za mnoge od njih to jedan novi susret s Bogom i s Crkvom. Kroz sudjelovanje u pripravi mladi osjećaju da nam je do njih stalo, da su nam važni. I nesebično se daju. Sve je to, na svoj način, doprinos duhovnom rastu vjernika ove biskupije.

Na raspolaganje se stavilo više od 1600 volontera. Vjerujemo da ste ponosni tolikim brojem mladih koji se žele nesebično staviti u službu drugima. Kolika je važnost volontera za SHKM i koja je njihova uloga?

Oni su veoma važni jer oni su pravi organizatori ovoga Susreta. Oni nisu samo mladi ljudi koji su se u tehničkom smislu odlučili staviti na raspolaganje organizaciji jednog tako velikog događaja, nego su to su mladi ljudi koji žele pokušati pogledati na svoj život i svijet drugačijim očima i iz jedne drugačije perspektive. Biti volonter zapravo znači biti spreman upoznati sebe kao čovjeka, prepoznati vlastite talente i ugraditi ih u zajedništvo koje te treba baš onakvog kakav jesi. U animaciji mladih se često zna spomenuti da je svaki čovjek uistinu poseban i jedinstven i kao takav iznimno potreban. Znate, Susret se može održati bez svakoga, ali sa svakim pojedincem on postaje veći, ljepši i bogatiji. Možda ni nakon Susreta dio naših volontera ovoga neće biti u potpunosti svjestan, ali njihova dobra volja ulijeva mi sigurnost da neće prestati tražiti i osobito da će znati adresu na koju se uvijek mogu obratiti, vrata na koja uvijek mogu pokucati.

Kako ste zadovoljni odazivom vjernika župa Dubrovačke biskupije za smještaj mladih hodočasnika?

Veliki dio vjernika naše biskupije je otvorio vrata svojih domova za mlade hodočasnike. Mi smo mala i rascjepkana biskupija, ali imamo zaista veliko srce. Neke od naših župa će primiti skoro veći broj mladih nego li imaju stanovnika. Drugi još uvijek razmišljaju. Neki se jednostavno ne usuđuju upustiti u ovu avanturu. Pred nama su još tri mjeseca. To znači i da je još puno prilika. Pravi odgovor na ovo pitanje moći ću dati tek nakon susreta.

Geslo ovogodišnjeg SHKM-a koji se održava u gradu slobode je „Na slobodu pozvani“. Koju poruku o slobodi želite da mladi ponesu sa Susreta i ugrade je u svoje živote?

Dubrovnik je poznat kao grad slobode. Naši su preci prepoznali slobodu kao jedan od najvećih darova koje nam daruje Gospodin. I mi smo danas, više nego ikad prije, pozvani promišljati o tom daru. Živimo u slobodnom društvu, ali znamo li zapravo biti slobodni? Želio bih da svi mladi koji se pripremaju za SHKM, bilo kao volonteri ili sudionici, otkriju pravo značenje slobode. Uvjeren sam da im u tome mogu pomoći i pripremne kateheze. Odbacujući blijede interpretacije slobode OD, koje najčešće i nisu sloboda nego bijeg od sebe i od odgovornosti u još veću neslobodu, želimo im poručiti da je istinska i prava sloboda, sloboda ZA. Samo sloboda ZA nam pomaže rasti i oblikovati se, bez straha od odgovornosti i prihvaćajući sebe i svijet oko sebe.

Što ovaj Susret znači za Vas osobno?

Za mene osobno Susret je milosni dar, od Boga dana prilika da u zajedništvu s drugima, svojim bližim suradnicima i osobito mladima ove biskupije, učinim nešto važno za sadašnjost i budućnost ove mjesne Crkve.

Što je po Vama najveća vrijednost Susreta hrvatske katoličke mladeži?

Najveću vrijednost Susreta hrvatske katoličke mladeži, po mom mišljenju, izražava riječ susret. To je susret u vjeri, molitvi, radu, zabavi… s drugima sebi sličnima po mladosti, pripadnosti istoj vjeri i istom narodu. U zajedništvu s njima, to je istovremeno i susret sa Crkvom koju možemo doživjeti kao obitelj kojoj i sami pripadamo i postati njezini graditelj. To je, na kraju, i susret s Bogom na jedan nov i neponovljiv način. Svi ti susreti, svaki od njih na njima svojstven način, nas osposobljuju za jedno autentičnije življenje svoje kršćanske vjere u svijetu i vremenu koji su nam, kako ja to volim reći, darovani, ali i zadani.

Autor: Valentina Gusić

Izvor: http://pastoralmladih.hr/Fokus/Razgovori/Susret-s-Bogom-na-nov-i-neponovljiv-nacin.aspx

"Mladi ljudi s autizmom nemaju neke šanse na tržištu rada, a problem je još veći jer ne prolaze adekvatne pripreme s ljudima koji bi uopće razumjeli kako im pristupiti“, kaže Carolyn Honish koja pomaže mlade s autizmom približiti psima i time im olakšati učinkovitost na radnom mjestu.

Kayla Gage, 23-godišnja djevojka iz Leandera (Texas), ima, zbog svojeg autizma, česte napadaje tjeskobe. Obično, kad se napadaji javljaju doma, smiruje je majka tako da 50-ak puta ponavlja njeno ime. Kako se Kayla uspjela zaposliti u jednom lancu brze prehrane, došlo je do problema što činiti kad se napadaji pojave na poslu. Kaylin spasitelj se pojavio u obliku Hackera, njemačkog ovčara, kojega Kayla, u trenutku napadaja, prigrli, nekoliko puta pomiluje i trenutno se smiri.

Kayla Gage je do ideje za psa došla preko organizacije iz Austina koja želi pomoći mladima s autizmom da se što bolje pripreme za poslovnu karijeru. Njihov moto je "Naše tajno oružje je čovjekov najbolji prijatelj!“
"Autistima je često lakše raditi s psima nego sljudima. Psi su u stanju nepogrešivo čitati ljudska izraze lica, a ne traže od svoga gazde ništa više od brige i ljubavi“, veli Kayla.
"Mladi ljudi s autizmom nemaju neke šanse na tržištu rada, a problem je još veći jer ne prolaze adekvatne pripreme s ljudima koji bi uopće razumjeli kako im pristupiti“, kaže Carolyn Honish koja pomaže mlade s autizmom približiti psima i time im olakšati učinkovitost na radnom mjestu.
Sudeći prema istraživanju koje je trajalo cijelo desetljeće, a provelo ga je Ministarstvo obrazovanja američke vlade, samo 32 posto mladih s autizmom nakon školovanja rade plaćeni posao, što je značajno manje od 60 posto mladih bez autizma.
Najveći je problem što je ljudima s autizmom, a posebice mladima, veliki problem ispravno reagirati u socijalnim interakcijama, naročito kad se snjima susreću po prvi put. Psi su se pokazali od neprocijenjive korist za mlade s autizmom. Oni im pomažu da izađu iz svoje ljušture. Psi ih ne osuđuju i uvijek imaju strpljenja za svoje gazde s autizmom, što se, nažalost, često ne može reći za odrasle s kojima se susreću mladi s autizmom.

B. Šutalo

Izvor: http://www.in-portal.hr/clanak/nevjerojatno-ali-istinito-psi-pomazu-mladima-s-autizmom-u-poslovnim-karijerama

Kao i kroz povijest i u naše vrijeme Crkva je Katolička izložena velikim iskušenjima, izvrgnuta svakakvim napadima i najrazličitijim progonstvima. Na ovoj zemlji neprestance se nalazi između svijeta i utjehe Božje, "putuje", kako kaže Drugi vatikanski sabor, "daleko od Gospodina, smatra sebe kao prognanicu te traži i misli na stvari koje su gore, gdje Krist sjedi s desne Boga" (LG br. 6) sve do onoga časa, o kojem će se u slavi sjediniti s Njime.
No, varaju se oni koji svim silama žele uništiti Crkvu i na tome neumorno rade. Ona je neuništiva: Sam Bogočovjek, Isus Krist, zajamčio nam je: "Vrata pakla neće je nikada nadvladati!"

1. Uklonite već jednom zauvijek Sv. Mihaela, zaštitnika Katoličke crkve iz svojih molitava u sv. misi i izvan nje. Odstranite njegove kipove tvrdeći da oni odvraćaju od štovanja Krista.

2. Uklonite korizmene pokorničke vježbe, kao što je neuzimanje mesa petkom ili post; spriječite svaki čin samozataje. Umjesto njih treba promicati djela užitka ter sreću i ljubav prema bližnjemu. Kažite: "Krist je već za vas zaslužio raj" i "svaki je čovječji napor beskoristan". Recite svima da se ozbiljno zabrinu za svoje zdravlje. Zagovarajte potrošnju mesa, naročito svinjskoga.

3. Zadužite protestantske pastore da preispituju sv. misu i da je obesvete. Sijte sumnju u stvarnu prisutnost u hostiji i potvrđujte da je hostija - s većom blizinom protestantskoj vjeri - samo kruh i vino jer da je treba prihvatiti samo kao znak. Rasijte protestante u sjemeništa i škole. Ohrabrite ekumenizam kao put jedinstvu. Optužite svakoga koji vjeruje u stvarnu prisutnost kao osobu razornu i neposlušnu prema Crkvi.

4. Zabranite latinsko misno bogoslužje, klanjanje i napjeve, jer oni sjedinjuju osjećaj otajstva i štovanja. Predstavite ih kao vračarske čarolije. Ljudi će svećenike prestati smatrati ljudima s višom inteligencijom koje treba poštovati kao nositelje božanskih tajni.

5. Ohrabrite žene da u crkvi ne pokrivaju glave koprenom. Kosa djeluje uzbuđujuće. Zahtijevajte da žene budu čitateljice i svećenice. Prikažite to kao demokratsku zamisao. Utemeljite pokret za oslobođenje žene. Tko ulazi u crkvu mora biti obučen u zapuštene haljine da bi se tu osjećao kao u kući. To će oslabiti važnost sv. mise.

6. Odvraćajte vjernike da klečeći primaju pričest. Kažite časnim sestrama da moraju odvraćati djecu, prije i nakon pričesti, od držanja sklopljenih ruku. Recite da ih Bog ljubi takvima kakvi jesu ter da želi da se oni osjećaju sasvim udobno. Ukinite u crkvi klečanje i svako poklanjanje. Kažite osobama da tijekom mise svoju vjeru trebaju svjedočiti stojeći.

7. Odstranite svetu glazbu orgulja. U crkvu uvedite gitare, židovske harfe, bubnjeve, udaraljke i grohotni smijeh. To će narod odvratiti od osobne molitve i od razgovora s Isusom. Uskraćujte Isusu vrijeme za poziv djeci na vjerski život. Oko oltara izvodite liturgijske plesove, priredbe i koncerte u razdražujućim haljinama.

8. Oduzmite sveti značaj pjesmama Majci Božjoj i Sv. Josipu. Njihovo štovanje nazovite idolopoklonstvom. Učinite smiješnim one koji ustraju u tome. Uvedite protestantske pjesme. To će stvoriti dojam da Katolička crkva, konačno, priznaje da je protestantizam prava vjera ili u najmanju ruku da je on jednak Katoličkoj crkvi.

9. Ukinite sve himne pa i one Isusu, jer oni u ljudima potiču pomisao na stanje sreće i vedrine, a koja već od djetinjstva proistječe iz mrtvljenja i pokore prema Bogu. Uvedite nove pjesme samo da biste uvjerili svijet u to da su pređašnji obredi na neki način lažni. Osigurajte da u svakoj misi bude barem jedna pjesma u kojoj se Isus ne spominje jer da ta pjesma govori samo o ljubavi prema ljudima. Mladež će biti oduševljena kada čuje da se govori o ljubavi prema bližnjemu. Propovijedajte ljubav, snošljivost i sklad. Ne spominjite Isusa, zabranite i spomen na Posvećenu Hostiju.

10. Odstranite sve svetačke moći iz oltara, a postupno i te oltare. Zamijenite ih poganskim stolovima bez posvete, koji mogu biti upotrijebljeni za prinošenje ljudskih žrtava tijekom sotonskih misa. Ukinite crkveni zakon koji zahtijeva slavlje sv. mise samo na oltarima koji imaju moći.

11. Prekinite s običajem služenja sv. mise u prisutnosti Presvetog Sakramenta u svetohraništu. Ne dopustite bilo kakvo svetohranište na oltarima na kojima se slavi sv. misa. Stol treba izgledati kao kuhinjski stol. Mora biti prenosiv da bi se izrazilo da on nikako nije svet, nego da mora služiti dvostrukoj svrsi, kao npr. stol za predavanje ili kartanje. Poslije stavite barem jednu stolicu uz taj stol. Svećenik mora tu zauzeti mjesto da bi pokazao da se on poslije pričesti odmara kao nakon jela. Svećenik nikada ne smije klečati niti se poklanjati za vrijeme sv. mise. Kad se jede, u stvari, nikad se ne pokliče. Svećenikova stolica mora biti smještena na mjestu svetohraništa. Ohrabrite narod da časti svećenika i da mu se divi umjesto hostiji, da bude poslušan njemu umjesto Kristu. Kažite ljudima da je svećenik Krist, njegova glava. Svetohranište smjestite na drugo, manje vidljivo mjesto.

12. Uklonite svece iz crkvenog kalendara, neke uvijek u određenim razdobljima. Zabranite svećenstvu da propovijeda o svecima, osim o onim koji se spominju u Evanđelju. Recite narodu da bi se zbog toga, možda nazočni protestanti u crkvi, mogli sablazniti. Izbjegavajte sve ono što smeta protestantima.

13. Kada čitate Evanđelje, izostavljajte riječ "sveti", na primjer, umjesto "Evanđelje po svetom Ivanu", redite jednostavno: "Evanđelje po Ivanu". Tako će narod pomisliti da ih više ne treba štovati. Pišite stalno nove biblije, sve dok ne budu istovjetne s onim protestantskim. Ispuštajte pridjev "Sveti" u izričaju "Duh Sveti". To će otvoriti put. Ističite žensku narav Boga kao majke pune nježnosti. Ukinite uporabu naziva "Otac".

14. Učinite sve da nestanu sve knjige osobnoga milosrđa ter ih uništite. Dosljedno, također će prestati litanije Presvetomu Srcu Isusovu, Majci Božjoj, Sv. Josipu kao priprava za svetu pričest. Zahvala poslije pričesti postat će također suvišna.

15. Neka također nestanu svi kipovi i slike anđela. Zašto bismo se morali spoticati o kipove naših neprijatelja? Nazovite ih bajkama ili pričicama za laku noć. Ne dopuštajte razgovor o anđelima, jer bi ozlojedio naše prijatelje protestante.

16. Ukinite mali egzorcizam za istjerivanje zlih duhova, uznastojte oko toga objaviti da đavli ne postoje. Objasnite da je to metoda primijenjena u Bibliji za označavanje zla i da bez zlobnika ne mogu opstati zanimljive priče. Kao posljedica toga ljudi neće vjerovati u opstojnost pakla, niti će se bojati da bi u nj ikada pali. Ponavljanje da pakao nije ništa drugo doli udaljenost od Boga i da nema strašnijeg od toga, ako se u biti radi o samu životu kao ovdje na zemlji.

17. Naučavajte da je Isus bio samo čovjek koji je imao braću i sestre ter da je mrzio vlastodršce. Objasnite da je volio društvo bludnica, posebno Marije Magdalene, da mu nije stalo ni do crkava ni sinagoga. Kažite da je savjetovao neposluh svećeničkim poglavarima, objasnite da je bio veliki učitelj koji je zastranio s pravog puta kada je odbio poslušnost svećeničkim poglavarima. Obeshrabrite razgovor o Križu kao pobjedi; naprotiv, prikažite to kao promašaj.

18. Prisjetite se da možete navesti časne sestre na izdaju njihova zvanja ako se okrenete njihovoj taštini, draži i ljepoti. Učinite da promijene crkvenu odoru, a to će dovesti, naravno do toga da odbace svoje krunice. Objavite svijetu da u njihovim samostanima postoje nesuglasice. To će spriječiti njihova zvanja. Kažite časnim sestrama da neće biti prihvaćene ako se ne odreknu svoga redovničkog odijela. Također, pospješujte među narodom gubitak povjerenja prema crkvenoj odjeći.

19. Spalite vjeronaučne priručnike. Kažite vjeroučiteljima da naučavaju ljubiti Božja stvorenja umjesto samoga Boga. Otvoreno ljubiti svjedočanstvo je zrelosti. Učinite da se izraz "seks" svaki dan rabi u vašim vjeronaučnim razredima. Učinite od seksa novu religiju. Uvedite slike seksa u vjersku pouku da biste naučili djecu stvarnosti. Osigurajte da slike budu jasne. Ohrabrite škole da postanu napredni mislioci na području spolnog odgoja. Uvedite spolni odgoj uz pomoć biskupova ugleda, tako da roditelji neće ima ništa protiv toga.

20. Ugušite katoličke škole, priječeći zvanja časnih sestara. Otkrijte časnim sestrama da su malo plaćene socijalne radnice i da će ih Crkva uskoro ukinuti. Uznastojte da nastavnik katolički laik prima istu plaću kao i onaj državnih škola. Zaposlite nastavnike nekatolike. Svećenici moraju primati jednaku plaću kao i odgovarajući svjetovni službenici. Svi svećenici moraju skinuti svoje svećeničko odijelo i svoje križeve, tako da ih svi mogu prihvatiti. Učinite smiješnima one koji se ne prilagođavaju.

21. Uništite Papu srušivši njegova sveučilišta. Odvojite sveučilište od Pape, govoreći da bi ih tada vlada mogla pripomoći. Zamijenite nazive vjerskih zavoda sa svjetovnim imenima za promicanje ekumenizma. Na primjer, umjesto "Škola Bezgrješnog Začeća" kažite: "Nova viša škola". Ustanovite odjele za ekumenizam u svim biskupijama i pobrinite se za njih da ih nadziru protestanti. Zabranite molitve za papu i one upravljene Mariji, jer one obeshrabruju ekumenizam. Navijestite da su mjesni biskupi nadležne vlasti. Tvrdite da je papa samo reprezentativan lik. Objasnite ljudima da papin nauk služi samo za razgovor ali da je uostalom lišen važnosti.

22. Borite se protiv papine vlasti, postavivši dobnu granicu njegovoj službi. Sužavajte mu vlast malo pomalo, objasnite da ga želite zaštititi od prevelika rada. 23. Budite odvažni. Oslobodite Papu uvođenjem biskupskih vijeća. Tada će Papa postati samo reprezentativan lik, kao u Engleskoj gdje vladaju Gornji i Donji dom i od kojih kraljica prima naredbe. Potom oslabite biskupov autoritet, ustanovivši jednu ustanovu na svećeničkoj razini koja će biti njegov takmac. Kažite da tako svećenici dobivaju na pažnji koju zaslužuju. I naposljetku, oslabiti ovlasti svećenika ustanovljenjem skupine laika koji trebaju zagospodariti svećenicima. To će proizvesti takvu mržnju da će Crkvu napustiti čak i kardinali pa će onda Crkva biti demokratična, kao nova Crkva.

24. Smanjite zvanja za svećeništvo tako da laici izgube strahopoštovanje prema njemu. Javna sablazan jednog svećenika uništit će na tisuće zvanja. Hvalite svećenike koji su znali radi ljubavi prema ženi sve ostaviti i proglasite ih junacima. Častite svećenike koji su postali laici kao izvorne mučenike toliko potlačene da dalje nisu mogli to podnositi. Osuđujte, također, kao sablazan da naša subraća masoni u svećeništvu moraju biti otkriveni a njihova imena objavljivana. Budite snošljivi prema klericima homoseksualcima. Kažite ljudima da svećenici pate od usamljenosti.

25. Počnite zatvarati crkve zbog manjka svećenika. Tu praksu proglasite dobrom i štedljivom. Objasnite da Bog sluša naše molitve ma gdje mi bili. Zato crkve postaju čudovišno rasipanje novca. Prije svega, zatvorite crkve u kojima se od davnine prakticira tradicionalna pobožnost.

26. Koristite vijeća laika i svećenika slabića u vjera da bez teškoća osude i kude svako Marijino ukazanje i svako primjetno čudo, posebice Sv. Mihaela Arkanđela. Osigurajte da ništa od toga, ni u kojoj mjeri ne zadobije odobrenje po Drugom vatikanskom saboru. Označite kao neposluh, u odnosu na vlas, ako netko posluša objave ili upravo ako netko razmišlja o njima. Proglasite vidioce kao neposlušne crkvenoj vlasti. Učinite da izgube dobar glas i da ne budu poštovani, pa tada nitko neće pomisliti obazirati se njihove poruke.

27. Izaberite protupapu. Tvrdite da će on protestante vratiti u Crkvu, a možda čak i Židove. Protupapa će moći biti izabran, ako bude dano pravo glasa biskupima. Tada će biti izabrani mnogi protupape kao kompromis. Tvrdite da je pravi Papa mrtav.

28. Ukinite ispovijed prije svete pričesti za učenike drugog i trećeg razreda tako da im ne bude više stalo do nje kada budu pohađali četvrti i peti razred i poslije više razrede. Tada će ispovijedi nestati. Uvedite (prešutno) zajedničku ispovijed sa skupnim odrješenjem. Objasnite narodu da je to zbog manjka svećenika.

29. Neka pričest dijele žene i svjetovnjaci. Kažite da je ovo doba laika. Započnite s davanjem hostije na ruke, kao protestanti, umjesto na jezik. Razjasnite da je Krist to činio na isti način. Prikupite nekoliko hostija za "crne mise" u našim hramovima. Potom podijelite, umjesto osobne pričesti jedan pehar neposvećenih hostija koje se mogu sa sobom ponijeti kući. Objasnite da se tako božanski darovi mogu uzimati svaki dan. Postavite automatske razdavače hostija za pričest i nazovite ih svetohraništima. Kažite da se moraju razmijeniti znakovi mira. Ohrabrite ljude da se pomiču u crkvi da bi se prekinula pobožnost i molitva. Ne križajte se; umjesto toga dajte znak mira. Objasnite da se je i Krist pomicao da bi pozdravio učenike. Ne dopuštajte bilo kakvu sabranost u tim trenutcima. Svećenici moraju okrenuti leđa hostiji i častiti narod.

30. Nakon izbora protupape raspustite biskupska vijeća, a i svećenička udruženja ter župna vijeća. Zabranite svim redovnicima da bez dopuštenja raspravljaju o tim novim odredbama. Pojasnite da Bog ljubi poniznost i mrzi one koji teže za slavom. Optužite za neposluh prema crkvenim vlastima sve koji postavljaju pitanja. Obeshrabrujte poslušnost prema Bogu. Kažite ljudima da moraju slušati ove crkvene starješine.

31. Udijelite papi (= protupapi) najveću ovlast u izboru svojih nasljednika. Naredite, pod kaznom izopćenja, svima onima koji vole Boga da nose znak Životinje. Međutim, ne imenujte ga "znakom životinje". Ne smije se činiti znak križa niti upotrebljavati nad osobama ili preko njih (ne smije se više blagoslivljati). Čin križa bit će označen kao idolopoklonstvo i neposluh.

32. Tvrdite da su lažne prethodne dogme osim one o papinoj nezabludivosti. Isusa Krista proglasite promašenim prevratnikom. Navijestite da će pravi krist ubrzo doći. Samo izabranog protupapu treba slušati. Recite ljudima da se moraju pokloniti kada se bude izgovaralo njegovo ime.

33. Naredite svim papinim podanicima da se bore u svetim križarskim bojevima da bi se proširila jedna jedina svjetska vjera. Đavao zna gdje se nalazi sve izgubljeno blago. Bez samilosti osvojite svijet! Sve će to donijeti čovječanstvu ono za čim je ono uvijek žudilo: "zlatno razdoblje mira"!

Izvor: Il piano massonico per la destruzione della Chiesa Cattolica, Teologica, La rivista della nuova vangelizzazione, br. 14, žujak/travanj 1998., str. 22-25. Hrvatski prijevod najprije je objavio časopis Nova tribina, Split, 1999.godine, br. 18, str. 43-46; a zatim MI, list mladih, Zagreb br. 10, 2001 god.

Lee Jong-rak postavio je pred svoju kuću kutiju (Baby Box) u koju roditelji ostavljaju novorođenčad koju iz raznih razloga ne mogu odgajati. Tako je spasio mnoge živote neželjene djece.

Svake godine u glavnom gradu Južne Koreje Seoulu nekoliko stotina novorođenčadi biva ostavljeno na ulicama iz raznih razloga. Suočen s ovim poražavajućim i bolesnim fenomenom južnokorejski pastor Lee Jong-rak shvatio je kako mora nešto učiniti. I učinio je – napravio je Kutiju za bebe (Baby Box), kutiju u kojoj roditelji ostavljaju napuštenu djecu, fizički ili mentalno bolesnu ili jednostavno neželjenu.

Baby Box stoji u blizini njegove kuće, s natpisom “Ovdje možete ostaviti bebu” i unutrašnjošću koja je dovoljno topla i udobna da kratkotrajan boravak u njoj ne naškodi bebi. Kratkotrajan, jer čim netko ostavi bebu u kući pastora i njegove supruge Chun-ja zazvoni zvono. Odmah iz kuće izlazi netko i prenosi bebu u potpunu sigurnost.

Pastor kaže, a američki mediji su prenijeli, kako zapravo nije očekivao da će toliko majki i očeva odgovoriti na njegov poziv. Pogriješio je. U njegovu Baby Boxu ostavljaju se bebe u svako doba dana i noći. Ponekad, jako rijetko, dogodi se da upozna nekoga od roditelja.

“Došla mi je ta žena i rekla: Već sam pripremila otrov za sebe i dijete. Rekao sam joj: Ne čini to. Donesi ga k meni”, priča pastor.

Jedna majka je ostavila ovakvu poruku:

“Moje malo. Mami je tako žao. Žao mi je što moram donijeti takvu odluku. Sine! Nadam se da ćeš imati dobre roditelje i jako, jako mi je žao. Ne zaslužujem ništa reći. Žao mi je i volim te sine. Volim te više od svega. Ostavljam te ovdje jer ne znam tko je tvoj otac. Mislila sam napraviti nešto još gore, ali mislim da je ova kutija bolje rješenje za tebe. Zato sam odlučila ostaviti te tu. Sine, oprosti mi.”

Možemo li osuditi ovu ženu? Vjerojatno možemo. Ali, pastor i njegova ekipa zaokupljeni su nečim drugim. Spasiti život djeteta. Baby Box je alternativa napuštanju te djece, ili njihovu ranijem usmrćivanju dok su još u majčinoj utrobi. Ono čega se pastor sjetio već postoji desetljećima i u drugim državama – primjerice u katoličkoj Poljskoj. “Prozori života” mjesta su koja postoje pred katoličkima crkvama u praktički svakom većem gradu. Djeca ostavljena tamo potom se prebacuju u crkvene i državne ustanove koje ih zatim udomljavaju u obiteljima za posvojenje.

S djecom koja su zdrava, pastor napravi istu stvar. Ali, veliki broj djece koju je pastor primio su fizički hendikepirana. U kulturi koja beskrajno ističe fizičku savršenost, ova su djeca nepodnošljiv teret za neke roditelje. Ali, ne i za kršćanskog pastora koji je u svom domu napravio prihvatilište upravo za fizički bolesnu djecu. Njegov sin Eun Man rođen je kao težak slučaj cerebralne paralize. Liječnici su mu dali nekoliko mjeseci života. Unatoč takvim prognozama, Eun Man je i danas živ i njegovi roditelji se brinu o njemu, kao i o još tridesetak djece koju su prihvatili i koja žive u njihovu domu. Pastor danas priča da je rođenje njegova sina bio događaj koji je promijenio njegov život i učvrstio njegovu vjeru.

“Ta djeca nisu nepotrebna ovom svijetu. Bog nam ih je poslao sa svrhom”, rekao je pastor.

Prilažemo i trailer za film “Dropbox” o korejskom pastoru (nažalost, samo na engleskom jeziku). Autorica toga dokumentarca koji je pokupio brojne nagrade, Brian Ivie, obratila se na kršćanstvo dok ga je radila. Evo kako je opisala svoje obraćenje:

“Gledala sam tu djecu kako prolaze kroz Baby Box, za mene je to bio bljesak iz nebesa. Shvatila sam – baš kao što ta djeca imaju bolesno tijelo, ja imam bolesnu dušu. A Bog me i dalje voli. Vjera u Boga jedino je utočište za ljude koje se smatra neželjenima. Ovaj svijet toliko je opsjednut samopouzdanjem, samodostatnošću. A to je totalna iluzija da možemo biti dovoljni sami sebi. Samo nam Krist može dati tu sigurnost”, rekla je američka redateljica.

Izvor: http://www.bitno.net/vijesti/korejski-pastor-ne-zelite-svoju-bebu-ne-ubijajte-je-ne-ostavljajte-na-ulici-ja-cu-je-prihvatiti/

Dvogodišnji Xander rado brine o svakome tko treba utjehu i prijatelja, a najviše je angažiran kad su u pitanju djeca. Pogotovo se druži sa zlostavljanim mališanima.

Psić Xander ne može vidjeti svoje pacijente, ali zato itekako osjeća njihovu bol te čini sve što je u njegovoj moći da je zaliječi. Ne čudi, stoga, što je postao miljenik mnogih i velika zvijezda, ljupki heroj o kojemu ovih dana govori cijeli svijet.
Xander je dvogodišnji mješanac iz Oregona, koji odnedavno služi kao terapeutski pas. Prvenstveno pomaže zlostavljanoj djeci i ženama žrtvama obiteljskoga nasilja, no rado će prići i svakom drugom čovjeku kojemu treba utjeha i iskren prijatelj.
Ostavljen i slijep
Nažalost, sudbina ni njega nije mazila, pa je još kao štene pretrpio tešku ozljedu glave zbog koje su mu morali odstraniti oči. Nedugo potom su ga vlasnici ostavili u skloništu za nezbrinute životinje te se učinilo da će skončati tužan i usamljen.
Ipak, u skloništu su ga primijetili Marcie i Rodney Beedy, koji su u njemu prepoznali nevjerojatan potencijal i udomili ga.
Bračni par je shvatio da je riječ o neobično nježnom i smirenom stvorenju, čiju su empatiju odlučili podijeliti s ostatkom svijeta. Upisali su ga na tečaj, te je Xander uz visoke ocjene dobio diplomu terapeuta.
Od tada nema gdje ne pomaže, a pogotovo je angažiran kada su u pitanju djeca, bilo da je riječ o zlostavljanim mališanima od strane roditelja ili društva ili tek onima kojima treba pomoći da pobijede strah od pasa.
- Moja je misija zaustaviti nasilje. Uvijek sam na usluzi i znajte da rado dolazim u goste. Obožavam pomagati, bilo da vam treba ujteha (i)li društvo - stoji na njegovoj stranici, na kojoj je također postavljen i kalendar kako bi se do Xandera čim lakše moglo doći.

Izvor: http://www.24sata.hr/zivotinje/slijepi-aneo-meu-nama-psic-lijeci-srca-zlostavljanih-ljudi-350151?utm_source=Facebook&utm_medium=Status&utm_content=350151&utm_campaign=24sata+Facebook+status

Donosimo čudesnu priču o Johnnyju Benjaminu koji je dobio nagradu koju dodjeljuje udruženje za psihičke bolesti jer se bori protiv stigme koju nose oboljeli od shizofrenije i drugih duševnih oboljenja. Johnny je naime obolio od shizofrenije nakon filma Trumanov show kada je umislio da i njega danonoćno snimaju kamere.

Ako ste podložni ekstremnoj anksioznosti ili imate opsesivne misli, nije nikakvo čudo da vas se posebno dojmio film Trumanov show. Imali ste osjećaj kao da ste to već negdje vidjeli. U filmu, Truman kojega tumači Jim Carey, cijeli svoj život živi pred kamerama na zadovoljstvo svekolikog gledateljstva.
"Ništa u Trumanovom životu nije stvarno“, kaže Johnny Benjamin, 26-godišnjak iz Manchestera koji se od ranog djetinjstva bori s psihičkim bolestima.

Šokantno prizemljenje

Svi u Trumanovom životu su glumci, a svi događaji su fabricirani, a on je jedini koji toga nije svjestan.
Benjamin se dobro sjeća kad je 1998. godine prvi puta gledao taj film. Prijatelj s kojim je išao u kino je rekao nakon projekcije: "Čovječe, to bi mogao biti bilo tko od nas, a da to ne znamo!“
Benjamina se ideja dojmila i počeo je opsesivno misliti o njoj. Ubrzo se stvar radikalizirala i Benjamin je slijedećih deset godina uistinu vjerovao da ga snimaju kamere i da ništa nije stvarno. Trajalo je to sve dok Benjamin nije prisilno hospitaliziran i dok mu doktori nisu, putem psihijatrijskih terapija, objasnili da je "sve u njegovoj glavi“.
"Bilo je to šokantno prizemljenje. Odjednom sam shvatio da je sve bila iluzija“, prisjeća se Benjamin.
Ubrzo nakon što mu je dijagnosticirano nekoliko teških psihičkih oboljenja kao što su shizofrenija i bipolarni poremećaj, Benjamin je odlučio biti potpuno otvoren po tom pitanju. Počeo je objavljivati video blogove na svojoj internetskoj stranici. On na svojim snimkama otvoreno govori o "glasovima iz svoje glave“, teškoćama pri zapošljavanju i mnogim drugim osobnim poteškoćama.
U studenom 2013. godine primio je Janey Antoniou nagradu koju dodjeljuje udruženje za psihičke bolesti s obrazloženjem kako Johnny Benjamin zaslužuje nagradu jer se bori protiv stigme koju nose oboljeli od shizofrenije i drugih psihičkih bolesti.

Opasne reality emisije

Benjaminovi snimci su vrlo iskreni i mnogi misle da mogu naškoditi njegovim šansama na eventualnim razgovorima za posao. Baenjamin se ne slaže s tim.
"Uopće me to ne muči. Radije ću biti otvoren u vezi sa svojom bolesti nego živjeti skrivajući istinu“, kaže on.
"Previše sam propatio odrastajući zato što sam sve držao u sebi. Ne želim više prolaziti kroz taj pakao. Moram biti otvoren i iskren, baš zbog svog psihičkog zdravlja, ali i zbog drugih, kako bolesnih, tako i ostalih“, zaključuje Benjamin.
Iako se njegove senzacije slične onima iz Trumanovog showa više ne pojavljuju, Benjamin priznaje da su razne reality show emisije opasne kao potencijalni ookidač.
"Prisiljen sam ograničiti gledanje emisija poput X factora. Svi sa šizofrenijom moraju biti vrlo oprezni s takvim emisijama. Naime, osobe s shizofrenijom si vrlo lako umisle da mogu postati pjevači, da će snimiti album ili se uvjeriti u nešto slično“, upozorava Benjamin.
Za sve one koji boluju od teških psihičkih oboljenja ili za njihove bližnje, ali i za sve one koji žele saznati iz prve ruke kroz što sve prolaze ljudi s teškim psihičkim oboljenjima, Benjaminovi video blogovi će biti veliko otkriće.

Branimir Šutalo

in portal

Najuspješniji sportaš s invaliditetom Grada Zagreba i svjetski rekorder na 800 metara slobodno u eksluzivnom razgovoru za In-Portal otkriva s kojim se sve izazovima susreće kao trofejni plivač te što misli o kampanji "Možeš me podcijeniti kao čovjeka ali ne i kao sportaša".

Valjda paraolimpijca Kristijana Vincetića i ne treba posebno predstavljati. No, za one neupućene, član je plivačkog kluba "Dubrava“, dva je puta nastupao na paraolimpijskim igrama. Taj mladi plivač najuspješniji sportaš s invaliditetom Grada Zagreba (2009., 2010., 2011. i 2012. godine) i svjetski je rekorder na 800 metara slobodno. Osvojio je više od pedeset medalja na svjetskim i državnim natjecanjima na kojima redovito nastupa od 2003. godine. Rodio se u Osijeku 1990., ali živi u zagrebačkoj Dubravi s roditeljima i starijim bratom.

Dobitnik si brojnih priznanja, među ostalim i nagrade 'Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost'. Koliko ti zapravo znače nagrade i medalje?
- To mi je jedna od dražih nagrada koja nije iz sporta. Primarno je boriti se protiv svakog oblika nasilja, pogotovo kod mlađe populacije koja postaje sve nasilnija. Svjedoci smo danas raznih oblika nasilja u školama. Toj djeci treba primjerom pokazati da se nasiljem ne rješavaju problemi. O problemu treba razgovarati i iznaći zadovoljavajuće rješenje.
S koliko si godina počeo trenirati plivanje i u kojem klubu?
- S plivanjem sam započeo kada sam imao sedam godina. Od početka sam član plivačkog kluba "Dubrava“. U klubu nas ima nekoliko plivača s invaliditetom. Štoviše, nedavno je u Statut uneseno da Klub okuplja i plivače s invaliditetom. Intencija je da se obje grupacije plivača zajedno razvijaju i napreduju. Jedini sam u klubu koji uspijeva pratiti treninge s ostalim plivačima koji nemaju invaliditet. To vjerojatno ima određeni utjecaj na moje rezultate. Što je veći invaliditet novinar In-Portala Marko Damjanović u razgovoru s Kristijanomnovinar In-Portala Marko Damjanović u razgovoru s Kristijanomotežaniji su i uvjeti za treniranje. Automatski su sve staze u bazenu sporije što je više plivača s invaliditetom. Za sportaše s većim invaliditetom trebalo bi iznaći dodatne termine kako bi mogli dodatno napredovati. Njima treba jedan trener po sportašu. Moj prvi trener Robert Vočanec si je dao truda i uzeo je par djece s cerebralnom paralizom da ih trenira. Nažalost, u Hrvatskoj nema dovoljno bazena niti plivačkih stadiona kako bi se navedeni problem do kraja mogao riješiti.

Gdje i koliko treniraš?
- Treniram svakog dana dva puta, a subotom jednom, jedino mi je nedjelja slobodan dan. Treninzi su vrlo iscrpljujući da bih imao snage za išta više nakon njih. U potpunosti sam im predan i vodim sportski život kako bi ih što kvalitetnije mogao odrađivati i spremati se za natjecanja. Treniram u objektu bazena "Utrine“, osim u bazenu radim i treninge snage u teretani. Kod plivanja svi mišići rade. Ne idem van, tek tu i tamo na neko piće s prijateljima. Smatram, ako sam se odlučio za sport, a jesam, tada mu se moram skroz predati i živjeti s odricanjima koje on nosi.
Tko ti je trener?
- Trenira me profesor Igor Berislavić, s njim sam započeo suradnju 2008. godine. On mi je mnogo pomogao da ostvarim dosadašnje rezultate. Traži da uvijek dam svoj maksimum na treninzima. Da primijeti i najmanje kako ne dajem sve od sebe na treningu, poslao bi me kući.
Koja ti je godina najdraža kad je o natjecanjima riječ?
- Izdvojio bih svakako 2009. godinu, jer tada mi se bilo sve poklopilo. Na nju sam iznimno ponosan i te mi se godine dogodila prekretnica u karijeri. Prvo sam osvojio dvije medalje na europskom prvenstvu, zatim dvije medalje na svjetskom. Na svjetskom prvenstvu u Brazilu bio sam dva puta brončani na 100m leptir i 400m slobodno. A na europskom prvenstvu na Islandu bio sam zlatni u disciplini 400m slobodno dok sam na 100m leptir bio brončani. Imao sam kontinuitet osvajanja medalja do 2011. godine.
Što se tada dogodilo?
- U veljači 2012. godine otkrili su mi cistu i pri njezinu otklanjanju otkrili su još da imam SLAP leziju Tip: II na ramenu. To je česta dijagnoza kod sportaša koji imaju širok opseg pokreta. Morao sam se podvrgnuti jednoj rutinskoj operaciji. Tada je sve krenulo, ajmo reći nizbrdo. Cijelu 2012. godinu sam morao posvetiti se oporavku jer nisam smio trenirati uopće. Nisam se mogao niti natjecati. Tek početkom 2013. godine vratio sam se treninzima u kojima sam postepeno napredovao. Napokon sam ostvario kompletan ciklus treniranja, međutim to nije bilo dovoljno za znatniji plasman na svjetskom prvenstvu u Kanadi gdje sam bio peti u disciplini 100m leptir i jedanaesti na 100m leđno. Prošla 2013. godina bila mi je dobra, ali još se vraćam. Kako bih dostigao prijašnju formu potrebno je duže razdoblje.
U kojoj kategoriji nastupaš i koja ti je najdraža disciplina?
- Nastupam u najpopularnijoj kategoriji, a to je "S9“ kategorija. U njoj pravo imaju nastupati natjecatelji bez jednog ekstremiteta. Kako sam se rodio bez desne potkoljenice kategorizirali su me u navedenu "S9“ kategoriju. Meni je najdraža disciplina 100m leptir.
Otkako si se počeo baviti plivanjem, jesi li zadovoljan ponašanjem okoline prema tebi kao osobi s invaliditetom?
- Teško je to reći jer ljudi na meni ne primjećuju invaliditet, no sigurno je da se drukčije odnose prema nekome tko je u kolicima i gdje je taj invaliditet jasno vidljiv. Prema meni se ljudi ponašaju normalno jer se i ja ponašam normalno. Ja sam zadovoljan ponašanjem ljudi s kojima se družim i surađujem. Radio sam sve isto kao i moji vršnjaci s kojima sam odrastao. Evo, da sada nekoga zaustavimo i da ga pitamo tko sam ja te koje sam rezultate ostvario, sigurno ne bi znali. No okolina i moji prijatelji itekako to znaju i cijene. Razlog je taj što se u Hrvatskoj samo prati nogomet a tu i tamo iskoče rukomet, košarka, hokej, ali i to jedino samo ako je dobro isprezentirano. Plivanje općenito u Hrvatskoj nije popularan sport, tim više ako su u pitanju osobe s invaliditetom.
Uz plivanje kojim se baviš, stigneš li i studirati?
- Bio sam upisao Građevinski fakultet u Zagrebu, međutim stavio sam fakultetske obveze u mirovanje. Probao sam paralelno studirati i plivati ali nije išlo. Studiranju se kao i svemu moraš u potpunosti posvetiti u ovome trenutku Kristijan naporno trenira na bazenu "Utrine" i nada se nastupu u Rio de JaneiruKristijan naporno trenira na bazenu "Utrine" i nada se nastupu u Rio de Janeiruopredijelio sam se za plivanje i njemu se u potpunosti podredio. Jednog dana kad završim s plivanjem odlučit ću kojim smjerom valja dalje nastaviti. Sada sam isključivo fokusiran na plivanje. Vjerojatno ću ostati uz plivanje i dalje nakon što završim karijeru, jer non stop sam uz njega tako da je to logični slijed.

Koji su ti planovi za daljnju karijeru i na koje turnire planiraš ići?
- Počeo sam se već pripremati intenzivnije jer je ove godine europsko prvenstvo. Volio bih probati ponovno izboriti plasman na paraolimpijske igre u Rio de Jaineru.
Sudjelovao si u snimanju kampanje "Možeš me podcijeniti kao čovjeka ali ne i kao sportaša". Što je s navedenom kampanjom Hrvatski paraolimpijski odbor želio poručiti javnosti?

- Nadam se da će sama kampanja polučiti rezultate koje se s njom željelo postići. Žao mi je što su neki ljudi krivo shvatili kampanju „Možeš me podcijeniti kao čovjeka ali ne i kao sportaša“ koju je realizirao Hrvatski paraolimpijski odbor. Jer ako me već želiš ili moraš podcijeniti, onda me podcijeni kao osobu a ne kao sportaša. Svi mi treniramo i dajemo sve od sebe da bi bili vrsni sportaši. Kod nas se još uvijek, nažalost, na sport u kojemu su osobe s invaliditetom gleda kao na socijalno druženje, a ne da smo sportaši koji jednako naporno treniraju kao ostali sportaši. U inozemstvu je to osjetno drugačije, primjerice mediji će jednog paraolimpijca ako ne osvoji zlato, koje je po svim prethodnim rezultatima bilo za očekivati da osvoji, povlačiti po novinskim stupcima uhvate li ga da je noć prije živio nesportskim životom. Kod nas bi pak napisali odlično 5. mjesto dok ne bi rekli koji je uzrok tome. Sugrađani ne shvaćaju da smo mi osobe s invaliditetom također ljudi koji mogu pogriješiti poput njih. Nije mi drago što se uglavnom u svakom razgovoru nas osobe s invaliditetom stavlja u neke socijalne teme. Želja mi je da nas se isto tretira kao i ostale. Nikakvo popuštanje ne tražim zbog invaliditeta.
Tko ti je podrška i imaš li kojeg plivačkog uzora?
Podrška mi je moja obitelj. Oni su me redovito, dok sam bio mlađi, vodili na treninge. Profesora Igora Berislavića koji me sada trenira i koji brine da budem što spremniji za natjecanja svakako treba spomenuti. On me načinom treniranja spremio za najveće izazove. Nikako ne mogu a da ne spomenem svog prvog trenera Roberta Vočanca. U to vrijeme plivanje za osobe s invaliditetom još nije bilo toliko razvijeno kao danas. Da on tada nije pokazao interes za rad sa mnom, pitanje je bi li se uopće realizirao u plivanju. Vozio me redovito svakog dana na treninge i vraćao kući dvije godine. Od kada sam ušao u reprezentaciju počeo sam se družiti s Mihovilom Španjom, s njim se i izvan bazena družim. Dosta toga me poučio. Mihovil je na najbolji mogući način promovirao plivanje osoba s invaliditetom. Nekog posebnog uzora osim Mihovila i nemam, jer što ja znam o nekim osobama ili plivačima privatno koji imaju vrhunske rezultate?! Sportaši i izvan terena moraju biti primjer djeci i mladima. Baš sam nedavno gledao film o Laudi i Huntu. Lauda je bio automobilist 24 sata dnevno i takav je život vodio.
Želim još reći da mi je drago što sam imao priliku razgovarati baš o sportu kojim se bavim. Već sam davao izjave za medije, ali neki od njih to odmah okrenu na invaliditet i tu priču. To mi se nikako ne sviđa jer ja sam prvenstveno sportaš.

Razgovarao: Marko Damjanović

TOVARNIK - Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika kao producent u suradnji sa Uredom za međunarodnu suradnju TINTL pokreče projekt snimanje dokumentarnog filma o Iločkom svećeniku fra Flavijanu Šolcu. Riječ je o dokumentarnom filmu koji će uglavnom pratiti kronologiju njegovog života kao i teško vrijeme komunističkog vremena i domovinskog rata u kojima je branio katoličku vjeru kao i ljudsko dostojanstvo svake osobe.

Budući da se scenarij temelji na intimnoj verziji Falvijanovog života kroz autentične iskaze svjedoka toga vremena o njemu, u filmu ćemo koristiti nekoliko glumačkih glasova koje će dinamizirati i dramatizirati kronologiju jednog života. Vizualno će se film bazirati na arhivskoj građi- fotografijama, slikama, dokumentima i filmskom zapisima iz tih vremena. Film ćemo također „pokrivati“ i snimkama lokacija u kojima je ovaj hrabri čovjek boravio i djelovao ( Zagreb, Vukovar, Ilok, Rijeka), a koje bi predstavljale atraktivnu scenografiju gdje su se odvijali događaji i stradanja ljudskih bića u kojima im je fra Flavijan pružio ruku i utočište.

Rođen je u Virovitici 31. srpnja 1933. godine. Kao mladić stupio je u franjevački red, te je zaređen 29. 06. 1952. godine u Zagrebu. 1962. godine dolazi u Borovo Naselje sa teškim zadatkom, da organizira vjerski život, uglavnom radnika tvornice Borovo. Uporno i uz mnoge poteškoće uspijeva nabavit zemljište i gradi crkvu Gospe Fatimske u Borovu. U Ilok dolazi 1984. godine za župnika i gvardijana gdje aktivno djeluje do 17. listopada 1991. godine, kada je nakon srpske agresije bio prisiljen napustiti župu i samostan. Smjestio se u Rijeci, gdje pastoralno djeluje među prognanim vjernicima na prostoru Primorja i Istre. Sve godine progonstva bio je oslonac i tješitelj prognanika iločkog i vukovarskog kraja te je u istima podržavao vjeru u povratak na rodnu gruda. U Ilok se vraća u proljeća 1998. godine, gdje djeluje kao vjeroučitelj, vodi duhovnu skrb u Naselju starih i nemoćnih.

Film će se snimati u profesionalnoj produkciji i na profesionalnim formatima za prikazivanje na festivalima, raznim prigodnim događajima i za televiziju. Redatelj filma Srđan Segarić je profesionalni filmski djelatnik, autor niza nagrađivanih filmova na festivalu vjerskih filmova na Trsatu (nagrada za najbolju režiju za film "Vesdin" i sl.) i drugdje u zemlji i svijetu. Nakon promocije filma i sudjelovanja na filmskim festivalima planirana je DVD distribucija filma.

Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik

Osim u Ukrajini, Femenove “akcije” najčešće su u Francuskoj, a tamošnji katolici odlučili su se suprotstaviti njihovim provokacijama.

Nakon što su shvatili da vlasti nemaju namjeru zaštiti crkve od provokacija polugolih aktivistica iz Femena, katoličke udruge u Francuskoj odlučile su preuzeti stvar u svoje ruke.

Organizirali su potpisivanje internetske peticije kojom traže od vlasti da zabrane Femen zbog njihovih provokacija u francuskim katoličkim crkvama. Također, katoličke udruge najavile su i redovite prosvjede dok njihovim zahtjevima ne bude udovoljeno. Snaga katoličke nevladine scene u Francuskoj dokazana je tijekom tamošnjih velikih prosvjeda protiv legalizacije istospolnih brakova, koje je, međutim, vlada Francoisa Hollandea potpuno ignorirala.

Osim sve češćih upada Femena u katoličke crkve (tijekom prosinca oskvrnuta su dva svetišta), katolici su potaknuti i sve većom nezainteresiranošću socijalističke vlade da ih zaštiti. Prošli je mjesec ministar unutarnjih poslova Manuel Valls poslao lokalnim vlastima dokument u kojem ih poziva da reagiraju na činove vandalizma i netolerancije, ali niti jednom riječju ne spominje incidente protiv kršćana i njihovih svetinja.

G. An. | Bitno.net

ISPOVIJEST BIVŠEG SOTONISTA
Obredno smo puštali krv, sekta je htjela da se ubijem.

Mladog Varaždinca Dejana Plantaka splet životnih okolnosti doveo je u sotonističku sektu Crna zora. O svojim mučnim iskustvima javno je progovorio, rekao je, kako bi upozorio mlade što ih sve može snaći odluče li se i sami pridružiti nekoj od sekti koje djeluju u Hrvatskoj.

Mladi Varaždinac Dejan Plantak (23), koji je danas potpredsjednik Udruge 'Anđeli čuvari', u dobi od 16 godina postao je član sotonističke sekte Crna zora koja djeluje u Varaždinu. Kako je ispričao za Roditeljski.info, bezbrižno je odrastao, a najviše ga je zanimala alternativna i heavy metal glazba. Sukladno svojim interesima, izgradio si je imidž i pronašao prijatelje s kojima je provodio vrijeme.

"Problemi su počeli kada sam završio u bolnici na duže vrijeme zbog problema sa srcem. Već sam se dvije godine intenzivno družio s tadašnjim prijateljima metalcima, drastično sam popustio u školi, a zbog svega ni doma situacija nije bila najbolja. Prijatelji su mi se zabrinuto javljali i raspitivali se o mojem zdravlju. Jednog dana su me pozvali da izađemo izvan grada, a sve kako bi mi nešto pokazali", prisjetio se Plantak.

Kaže da je mislio da će to biti jedan običan izlazak uz piće i slušanje glazbe, no prijatelji su ga odveli do starog napuštenog vojnog objekta u kojem se te večeri održavala crna misa.


Rezanje dlanova i dozivanje demona

"U tom je trenutku bilo već prekasno da se okrenem i odem doma. Shvatio sam da je obred moje inicijacije bio planiran puno ranije. Zamislite situaciju u kojoj vidite osobe s kojima ste se družili svaki dan, a niste ni posumnjali što rade kada ih ne vidite, kako si režu dlanove staklom i dozivaju demona koji bi im trebao pomoći u životu i osigurati ostvarenje nekih ciljeva", ispričao je Plantak. Opisao je da je u obredu bilo bitno da svatko da nešto svoje, najčešće krv, koju su potom stavljali u posudu koja se palila, dok je istodobno vođa sekte prizivao vraga.

Sektaši su imali i takozvanu Crnu knjigu u kojoj su opisana sotonistička učenja i vjerovanja. Plantak kaže da se sve svodilo na štovanje vlastitog života i potreba, dok su se drugi i sve ostalo zanemarivali. Članovi sekte su vjerovali, tvrdi, da oni koji manipuliraju drugima navodeći ih na samoubojstvo tako dobivaju energiju.

"Kako sam naknadno shvatio, upravo sam ja trebao biti taj kojega su namjeravali navesti na samoubojstvo. To se ne događa izravno, nego na suptilnim razinama. Kroz svoja vjerovanja i priče vas navode da sve lošije mislite o sebi samima pa se samoubojstvo na kraju čini logičnim odabirom. S obzirom na životne okolnosti, u to sam vrijeme bio laka meta", kazao je Plantak. Tada je upoznao Nebojšu Buđanovca, socijalnog pedagoga iz Varaždina, koji se kroz udrugu 'Anđeli čuvari' sustavno bavi problemom sotonizma, koji mu je pomogao da napusti sektu. Kad se u cijeli slučaj umiješala policija, članovi sekte su mu na cesti vikali da je 'cinker', a danas ga uglavnom ignoriraju.

Stil oblačenja i način života nemaju veze sa sektama

"Javnost često percipira sotoniste kao mladež koja nema pametnijeg posla u životu i to je jednim dijelom točno. Zaista, ima skupina kojima je to furka, no isto tako ima i onih koji se ozbiljno time bave i takve su skupine ozbiljna prijetnja društvu. Ljudi ne vide da se tu radi o kršenju ljudskih prava. Svi imaju najbolje mišljenje o svojoj djeci. Ni moji roditelji nisu nikad posumnjali da sam ja u sekti", kazao je Plantak za Roditeljski.info. Napominje ipak kako stil oblačenja i način života nemaju veze sa sektama.

Plantak kaže da je Crna zora bila povezana i s okretanjem križeva na groblju u Varaždinskim Toplicama prije nekoliko godina. Danas broji dvanaestak članova, no Plantak sumnja da je organizaciji okupljeno puno mlađih članova u dobi od 14 do 16 godina s kojima se stariji članovi sekte ne pojavljuju u javnosti.

Izvor: http://danas.net.hr/hrvatska/obredno-smo-pustali-krv-sekta-je-htjela-da-se-ubijem

Teško je pjevati o ljubavi, a još teže o onoj koja nije završila onako kako se htjelo; o prošloj, neuspjeloj, bivšoj. Ako čovjek ne gaji duhovne vrijednosti, osvrt na takva životna iskustva, znade biti buntovan i agresivan, depresivan i fatalističan; odnosno takav da u slušatelju budi beznađe i promiče pogled na život kao na limitirani prostor za radost; kao na determiniranu nepravdu. Svi smo se naslušali takvih jadikovki, i možda se postovjećivali s njima. Možda su nas, takve ne-duhovne i pesimistične pjesme, znale još više gurnuti u beznađe i bunt? U tim trenucima, a da toga nismo ni bili svjesni, upijali smo od dubine - ili još češće - od plićine duha stihokpelca ponešenog moćnim glasom nekog jednako tako ne-duhovnog estradnog obrntika. Stoga, dugo mi se nameće pitanje o važnosti prisutnosti duhovnih; produhovljenih glazbenika, koji će pjevati o ne-duhovnim temama: zaljubljivanju, susretu, rastanku... Predragocjeno je čuti takve tekstove i glasove, koji, nastavljajući se na naše priče, podižu pogled gore, i potiču na nadu i optimizam, koji oktiravaju dubinu i ljepotu dragocjenosti života.

Iako nisam glazbenik - i nemam tog dara - smijem i moram govoriti o duhovnoj dimenziji ljubavne glazbe. Pa evo: duboko sam uvjeren kako duhovni ljudi moraju imati što reći o svakoj stvarnosti života. Tako u slikarstvu, filmu, knjiženvosti, dramskoj umjetnosti... Jako je pogrešno i štetno što se kršćani, vjernici, malo više ne odvaže govoriti o svagdašnjem životu na način kako ga vidi, bez da nužno spominju Isusa, Mariju, Oca, Euharistiju, oproštenje grijeha, Božju Milost, itd. Jer, zapravo, ni u realnom životu to nije naša tema niti desetinu naših razgovora i promišljanja.

Kako će ta umjetnost izgledati, teško je dokučiti. To je posao svakog umjetnika, da svaki od njih da svoj izraz i doprinos. Ipak, ovih dana je zabljesuo jedan takav glazbeni uradak: Alan Hržica otpjevao je pjesmu „Žena posebna“. Riječ je o bivšoj ljubavi koja je, očito, sretno udana, ima djevojčicu, i živi u srentom i mirnom braku. On, kao njen bivši deško, rado je se sjeća kao jedne žene posebne. To sjećanje u njemu budi samo pozitivne emocije. Zdrav i otvoren za život, sređen i siguran u svoj drugačiji put, ipak u sebi pronalazi zdravu doborhotnu prijateljsku ljubav prema toj ženi. Traži je i susreće je... ali, bez tipičniih srcedrapajućih bolnih drama: sasvim čisto i pozitivno, sretan je što je ona dobro, i slobodan je krenuti dalje u život. Ne mora ništa iz prošlosti križati, niti se boriti da je vrati. Sasvim je na zemlji, ide svojim putem u srcu noseći svu svoju povijest, i vjerom svu svoju budućnost.

Poznajem Alana. I iznenađen sam kako se ovdje uspjela ocratati sva njegova duhovna dimenzija. Jedna tema obrađena na sasvim nov način; našoj, a možda i stranoj estradi skoro stran i nepoznat. Bilo je potrebno moći duhom nazrijeti mogući život. To proizilazi iz iskustva vjere, iskustva opraštanja – koje autor pjesme očito sam doživljava i čini. I proizlazi to iz iskustva slobode koja po tom opraštanju dolazi; iz iskustva kako je sva ljepota života uvijek ispred nas, kako joj tek dolazimo ususret – i ona nama, svim pogrešnim procjenama i planovima unatoč.

Duhovno iskustvo, pozitivna duhovna dimenzija svadašnjice života, itekako nam je potrebna u svim sferama duhovnoh djelovanja, što umjetnost svakako jest. Kako bi moglo izgledati jedno takvo slikarstvo, dramska umjetnsot, književnost, još uvijek nam je nedovoljno poznato.

Kad papa Franjo kršćanima govori kako moraju izići na ulice, siguran sam, to podrazumijeva i ovo što je učinio Alan Hržica: odvažno i pozitivno zapjevati u bivšoj ljubavi, i usuditi joj se reći da je Žena Posebna, i pri tom svim srcem vjerovati u novi put vlastite radosti. Potpuno kršćanski, bez i jedne riječi iz molitvenika ili sa svete Mise.

Bilo bi dobro da ova pjesma, ŽENA POSEBNA, ide dalje, te stoga glasam za ovu pjesmu, i želim je vidjeti kao novu paradigmu ljubavne glazbe.

http://www.vecernji.hr/cmc-top-lista/glasujte-za-novi-prijedlog-cmc-top-30-nacionalne-top-ljestvice-915514

pater Ike

Igra se na terenima Nogometnog centra Šalata, zagrebački velesajam (paviljon 1) u nedjelju 19. siječnja!

SKUPINA A

Sv. Marko Križevčanin 1
Kraljica sv. Krunice 1
Sv. Marko Križevčanin 3

SKUPINA B

Marija Pomoćnica
Sv. Marko Križevčanin 2
Kraljica sv. Krunice 2

Satnica:

12:00 Sv. Marko Križevčanin 1 - Sv. Marko Križevčanin 3
12:30 Kraljica sv. Krunice 2 - Sv. Marko Križevčanin 2
13:00 Sv. Marko Križevčanin 1 - Kraljica sv. Krunice 1
13:30 Kraljica sv. Krunice 1 - Sv. Marko Križevčanin 3
14:00 Marija Pomoćnica - Kraljica sv. Krunice 2
14:30 Sv. Marko Križevčanin 2 - Marija Pomoćnica

- polufinale
15:00 A1-B2
15:30 A2- B1

16:00 utakmica za 3. mjesto
16:30 finale

Kao da je predviđao da će jednog dana njegov sin postati papa, otac pape Franje je kao sedamnaestogodišnjak u Italiji dva puta govorio o papinstvu.
Talijan Stefano Masino bavio se istraživanjem zanimljivosti u vezi s papom Franjom u lokalnim, državnim i biskupijskim arhivima u Italiji. Neke spoznaje objavljene su u vatikanskim novinama L'Osservatore Romano.
Papin otac Mario odrastao je u sjevernom dijelu talijanskog grada Astija u regiji Pijemont te je bio aktivan u biskupijskoj grupi mladih.
Godine 1925., kada je imao 17 godina, biskupijska zajednica mladih organizirala je dvomjesečnu seriju konferencija na različite teme. Mario Bergoglio dobio je zadatak pripremiti i govoriti na jednoj od tih konferencija na temu papinstva. Nakon govora, objavljen je i njegov članak u lokalnim novinama na tu temu. Tri godine kasnije, tijekom godišnje proslave Dana očeva, također je žarko govorio i pojašnjavao o papinstvu i u superlativima pričao o tadašnjem papi Piju XI. Sa svojim angažmanom u Crkvi nastavio je i u Argentini, kamo je emigrirao sa svojim roditeljima, a koji su ga podržavali u tom angažmanu.

I sam papa Franjo često spominje svoju baku Rosu, koja ga je naučila moliti i koja mu je usadila veliku vjeru u Krista. No, vidi se kako je i njezin sin, otac pape Franje naslijedio po njoj snažnu vjeru. Kada je papa Franjo odlučio postati svećenikom, njegov je otac to prihvatio jako dobro i bio je jako sretan.
Papa je vrlo zahvalan baki Rosi na nasljeđenoj snažnoj vjeri, na toj sreći, kako sam kaže.

Izvor:Ured HBK za mlade

Jedna rijetka i potencijalno lijepa priča stiže nam iz Italije...

Na Apeninima je trenutno tema broj 1 Domenico Berardi, 19-godišnji napadač Sassuola koji je srušio Milan i, na radost navijača Rossonera, koštao 'glave' Massimiliana Allegrija. Mnogi su oduševljeni, a praktički nitko nije ravnodušan glede povratka Seedorfa u calcio, ovoga puta u ulozi trenera-debitanta na San Siru. Javnost zabavljaju i špekulacije s mercata, poput primjerice optimističnih najava s Old Trafforda, gdje bi David Moyes volio privući Juventusovo srce momčadi, duo Pogba - Vidal. Međutim, svoj dio medijskog prostora dobiva i Davide Moscardelli...
Malo poznati napadač Bologne, autor svega jednog pogotka u aktualnoj kampanji, mogao bi postati novi igrač Rome. No što je tu toliko interesantno? Prije svega činjenica da je Moscardelli u Italiji poznat kao žestoki navijač rimske Vučice. Upravo zbog toga pojedini novinari iz talijanske prijestolnice, ali i većina fanova Rome, pokrenuli su pravu kampanju s jednim ciljem: da Moscardelli konačno obuče dres voljenog kluba.
Poslijepodne igrao 'svoje' utakmice, navečer pohodio Romine
Moscardelli kojem su 33 godine rođen je u belgijskom Monsu. Nogometni put počeo je graditi kao 14-godišnjak u Italiji, no veći dio karijere proveo je u niželigaškim momčadima. U tom periodu Moscardelli je nerijetko vikendima poslijepodne igrao 'svoje' utakmice, a navečer pohodio Curvu Sud, kako bi uz ostale ultrase s navijačke tribine bodrio Romu. U Serie A je debitirao s 30 godina za Chievo i od tada je svojevrsni internetski hit u Italiji. Moscardelli je cijenjen i simpatiziran od strane mnogih jer je 'običan tip' čija je karijera najblaže rečeno nesvakidašnja. Talijane fascinira i nasmijava i njegova brada, pa stranica na Facebooku u čast Moscardelliju ima više od 130 tisuća fanova.

Sedam godina proveo je u Serie B, a da je veliki karakter dokazao je u Piacenzi, kada je odbio više od milijun eura po sezoni koje mu je nudio Rubin iz Kazana. Razlog? Nosio je devetku tada drugoligaške Piacenze i nije imao niti potrebe niti želje za ruskim avanturama, makar su one nosile puno više nula na računu. Od 2010., kada je upisao premijerni nastup u elitnom talijanskom nogometnom rangu, Moscardelli je igrajući za Chievo i Bolognu postigao 12 prvoligaških pogodaka. Jednom prilikom u majici Chieva i protiv Rome. Ali nije proslavio taj zgoditak, kao što nije niti njegov idol Gabriel Omar Batistuta, zbog kojeg su ga u drugoligaškim krugovima zvali Battigol, nije slavio golove koje bi zabio Fiorentini...
"Sretan rođendan Kapetane! Hoćeš li mi pokloniti svoj dres? Nadam se da hoćeš", napisao je Moscardelli na Twitteru 27. rujna prošle godine, kada je Francesco Totti slavio 37. rođendan.
'Između svih klubova svijeta odabrao bih Romu'
Nikada Moscardelli nije skrivao da su mu, osim Batistute, idoli i Romini predvodnici Totti i De Rossi. Kada je s Bolognom posljednji puta gostovao u Rimu, s Curve Sud skandirali su njegovo ime, a Moscardelli je po završetku utakmice sprintao travnjakom za De Rossijem kako bi ugrabio dres rimskog dokapetana. Prvi puta mogućnost njegova potpisa za Romu pojavila se krajem ljetnog prijelaznog roka, kada su Rimljani zbog teške ozljede Destra na tržištu tražili potencijalnog back-up napadača. Sve je ostalo na medijskim napisima, no treba napomenuti kako se Moscardelli, svjestan svojih limita, nikada nije gurao u pravcu Vječnog grada...
"Nažalost, to se neće dogoditi. Moja šansa da obučem dres Rome je prošla. Bilo je to kada sam bio dijete", priznao je Moscardelli novinarima prije tri mjeseca, ali i naglasio:
"Kada bih mogao birati između svih klubova svijeta, odabrao bih Romu."

Takvo što samo je iznova razgalilo srca romanista. Njihova momčad vrlo vjerojatno će ovoga mjeseca ostati bez Borriella, koji je dosad postigao tek jedan gol i neće pretjerano faliti nikome. Moscagol, odnosno Il Bomber kako glase preostali Moscardellijevi nadimci, teško da ima kvalitetu za ambicioznu Romu koja želi direktni plasman u Ligu prvaka. Toga su svjesni gotovo svi, ali stav navijača ipak je jedinstven: Moscardelli nikako ne može biti slabiji od Borriella, a u Romi bi pristao igrati za 'džeparac', za razliku od Borriella čija je plaća veća od 3 milijuna eura.
Također, u Moscardelliju tifozi Rome vide 'jednoga od njih', a baš to je razlog zašto ga respektiraju i ostali ultrasi, te nogometni fanovi diljem Italije. U doba modernog nogometa Roma je usprkos skromno popunjenim klupskim vitrinama u svojim redovima uspjela zadržati dvije svjetske klase, Tottija i De Rossija. Sada pak ima priliku napraviti rijedak i izniman potez - pridružiti svojim ikonama i Moscardellija koji, ako ništa drugo, voli Romine boje baš poput njih. I za omiljeni dres bi definitivno igrao jednakim žarom...

Zaklada dr. Ljerka Markić-Čučuković koja od 1999. godine djeluje pri Katedri za bibliotekarstvo Filozofskoga fakulteta u Zagrebu jedina je zaklada u Hrvatskoj koja svake godine nagrađuje najbolje studente bibliotekarstva.

Studenti Denis Kos i Jagoda Mesić dobitnici su nagrade za akademsku godinu 2012./13. Nagrada uključuje novčani iznos i povelje, a dobitnicama je uručena u u utorak, 14. siječnja 2014. u 12 sati u Vijećnici Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Zaklada dr. Ljerka Markić-Čučuković privatna je zaklada koju je utemeljio pokojni dr. Frano Čučuković, u spomen na svoju suprugu, profesoricu bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Zakladom upravlja Zakladni odbor sastavljen od predstavnika obitelji Zakladnika, profesora na Katedri za bibliotekarstvo te istaknutih knjižničarskih stručnjaka. Od početka svojega djelovanja Zaklada je nagradila više od 30 studenata. Većina njih danas radi u struci, a neki su i voditelji većih knjižnica.

http://www.ffzg.unizg.hr/infoz/zaklada/index.html

Ima samo 14 godina, a već caruje nad tvrtkom u koju je jedan brazilski fond nedavno uložio 200.000 dolara. Zaslužan je za dva patenta, odgovoran za pet zaposlenih, a njegova stranica YouTell ima više od tri milijuna posjetitelja. On je wunderkind i ime mu je Daniel Singer.

On je jedan od najbogatijih tinejdžera na svijetu koji je bogatstvo stekao isključivo svojim trudom. Daniel je, naime, sa samo 12 godina došao na odličnu ideju koja mu se itekako isplatila.

2012. godine pokrenuo je vlastitu stranicu YouTell. U tome mu je pomogao prijatelj i poslovni partner njegovog oca (koji je inače filmski producent), a njegova početna ideja prerasla je u globalni uspjeh. YouTell ubrzo je postao jako popularan među korisnicima Facebooka jer im omogućava da svojim prijateljima anonimno na Fejsu kažu sve što žele, a da oni nikad ne saznaju od koga su točno došle te poruke.

Roditelji su mu pomogli napraviti poslovni plan, a sve ostalo djelo je njegovih ruku.

Vrtoglavi uspjeh u kratkom vremenu

YouTell danas ima 3,1 milijun korisnika, a taj broj vrtoglavo raste iz dana u dan. To je prepoznao i brazilski fond ArpexCapital koji je u njegovu tvrtku uložio 200.000 dolara.

S tim novcem Daniel je u prosincu razvio aplikaciju Backdoor za slanje anonimnih poruka putem Appleovih pametnih telefona korisnicima Facebooka i Googlea+.

I.La./ Business Insider

'Njih nekoliko me držalo, ja sam molila i vrištala za milost, no nisu me čuli. Jednostavno su ubili moje dijete i to u 7. mjesecu trudnoće'.
Novinska agencija AP izvijestila je brutalnom činu kineskih vlasti nad ženom Gong Qifeng koja je čekala drugo dijete u 7. mjesecu trudnoće. Kako je Gong u šoku ispričala: 'Jedan dan više kineskih dužnosnika došlo je u moj dom, strpali su me u auto i odvezli u obližnju bolnicu. Tamo su me vezali za krevet jer sam se odupirala. Njih nekoliko me držalo, ja sam molila i vrištala za milost, no nisu me čuli. Jednostavno su ubili moje dijete i to u 7. mjesecu trudnoće'.

Poslije ovog događaja žena se nije a vjerojatno nikada niti neće oporaviti. Agenciji AP još je rekla: 'Osjećam strašnu duševnu bol, kao da sam hodajući mrtvac'. Zbog ovog mentalnog, fizičkog i emocionalnog nasilja koje je vršeno nad njenim bićem, Gong je oboljela od shizofrenije, dok je njezin suprug shrvan zbog brutalnosti i nedostatka samilosti kineskih vlasti.

Mediji u svijetu izvještavaju kako je ovaj slučaj neodoljivo sličan svjedočenju kineske žene Wujian koja je potresla svijet svojim svjedočanstvom. Naime, i ona je pretrpila strašno ubojstvo svog djeteta kojeg je još bila prisiljena i gledati. Javnosti je ispričala sav užas prisilnog abortusa u odmakloj trudnoći. I Wujian je bila u 7. mjesecu trudnoće kada su vlasti saznale da je trudna s drugim djetetom. Također su je odvezli u bolnicu i pod lokalnom anestezijom rasporili njenu utrobu te raskomadali njezino dijete koje su vadili dio po dio iz nje. Ona je bila budna i sve je vidjela. Njenu tužnu priču ispričati ćemo u jednom od narednih postova.

U Kini kao, što već znate, i dalje vlada zakon jednog djeteta. Slučajevi poput ovih gotovo su svakodnevni. Na milijune djece i nevinih duša svake godine napuštaju ovaj svijet zbog monstruozne ljudske ruke. Ljudska prava, opasno su narušena a žene za svog života trpe nevjerojatno bol i strah od kineskih vlasti koje nemaju niti trunke milosti niti poštovanja prema životu. To je toliko zastrašujuće da se moramo zapitati, jesu li ti ljudi uopće ljudi kada su u stanju ovako rasčerečiti Božje biće. Nesretne kineske žene teško se nose sa životom nakon ovakvih događaja pa je i trend samoubojstava među ženama u Kini u punom jeku.

Da se u tom zakonu jednog djeteta skriva i sam nečastivi dokazuje i činjenica da se ovakva nemilosrdna i nečovječna ubojstva ali i sam zakon provode ni manje ni više nego zbog ekonomskog prosperiteta Kine i povećanja radno sposobne snage koja će svojim životom umjesto životu doprinositi iluzionarnom sustavu koji živi od čovjeka ali ne i za čovjeka. Dakle, u pitanju je sustav robova koji svakom danom sve više uništava ljudsko dostojanstvo i život u svojoj biti. No, iako se u Kini ovaj sumrak civilizacije odvija već desetke godina, cijeli svijet to naprosto ignorira. Naravno ovaj kao i druge slićne slučajeve svojim izjavama popratiti će i navodni borci za ljudska prava i udruge koje navodno brinu o istima, no dalje od izjave ništa se ne događa i nema nagovještaja za neke promjene.
Naime kineska komunistička partija se pred cijelim svijetom hvali kako je prošle godine uspjela spriječiti preko 400 milijuna života a ostatak svijeta kao da im čestita na ovom zastrašujučem podatku jer oni zaista uspijevaju kontrolirati svoje stanovništvo što bi mnoge vlade svijeta zapravo i željele.
Ovdje možete potpisati peticiju i doprinijeti sprječavanju ovog brutalnog zakona u kojem je život predstavljen kao greška koju u startu treba uništiti.

Izvor: http://www.dnevno.hr/vjera/pro-life/111499-sumrak-civilizacije-zenu-vezali-za-krevet-i-monstruozno-ubili-njezino-dijete-u-7-mjesecu-trudnoce.html

Moja draga braćo i sestre,
Pogledajte ove ljude, oni su moja duhovna djeca koja su sa mnom od početka mojih trpljenja; znate da se navršila godina dana od kada sam nepokretan u krevetu , ali se sada oporavljam. Nakon godinu dana oblačim svoj svećenički habit i ovdje sam s vama da slavimo Božić. Sada se mogu bolje kretati, za vrijeme terapije mogu samostalno hodati u vodi i općenito,stanje mi se poboljšava zbog vaših molitava.

Sada bih vam želio predstaviti ovu svoju djecu koja su ovdje jer vam žele otpjevati božićnu pjesmu. Prvo vam predstavljam četveročlanu obitelj Hubner, doktorica Helene, doktor Christoph, (podignite ruke), oni su Austrijanci, oboje liječnici, njihova djeca, student medicine Johannes i Christoph koji još ide u školu. Od početka moje bolesti njih četvero su uza me i fizički se brinu o meni. Zatim vam predstavljam Dariu iz Poljske, i ona je ovdje da se brine o meni, uzela je slobodne dane iz škole; također Ana Pey iz Španjolske, od početka mojih patnji ona je pored mene, masirala mi je noge i pomagala mi oko razgibavanja; zatim dvoje ljudi iz Portugala, bračni par, Arnaldo i Claudina, i oni su od početka sa mnom, brinu o meni, mole sa mnom itd. I na kraju, ali najvažniji , obitelj Landauro, svi znate Gaby, koja mi je kao majka ili sestra, poput liječnika ili bolničarke danonoćno brine za mene, znate da je ona baka ove male djece. Tu su Richi and Janine, bračni par, znate da sam sada u njihovoj kući i iz toga možete zaključiti koliko sam u bliskim odnosima sa cijelom obitelji i njihovom djecom: Annom, Jamesom, Mariom, Immanuelom i s malom Gaby. Oni će vam sada zajedno otpjevati božićnu pjesmu kako bi vas usrećili.

Vjerujem da ste uživali u božićnoj pjesmi; oni nisu profesionalni pjevači, oni su samo zajednički željeli otpjevati božićnu pjesmu u čast Gospodina. Dok su oni pjevali, svi vi ste mi bili u srcu jer ste i vi dio mojih trpljenja. Navršila se godina dana i sada smo došli do radosti Božića. Ja sam također sve jači i jači i približava se trenutak kada ću moći radosno navještati Radosnu vijest. Zato koristim ovu priliku da vam izrazim svoju zahvalnost na molitvama, svetim misama i svakoj vrsti pomoći koju ste mi pružili. Dok sam bio u bolnici i ovdje mnogi od vas su me došli posjetiti čak i izdaleka, iz zemalja poput Francuske, Španjolske, Portugala, Češke, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Poljske, Njemačke, Engleske, ljudi su došli čak iz Južne Afrike i Australje da me vide i izraze svoju ljubav, molitve i podršku. Mnogi od njih došli su i s darovima, i dok smo pjevali sve ovo mi je bilo u srcu. Prošli tjedan došla je grupa iz Poljske, o moj Bože, došli su s mnogo darova, proveli su vrijeme sa mnom i molili sa mnom; ja sam zaista bio prepun radosti svih ovih dana unatoč ozbiljnim trpljenjima koje podnosim. Znate, to je ono što možemo darovati drugima za Božić, čak i kada proživljavamo trpljenja i probleme, možemo drugima donositi radost. Poznata vam je glavna misao Božića“Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama ” Ivanovo evanđelje poglavlje 1, redak 14. Da, Bog koji je jednak Bogu Ocu, Isus,na Božić je postao čovjekom. Prije dvije tisuće godina kada je Isus začet u utrobi svoje majke, da, Gospodin Bog je uzeo tijelo, to znači ljudsko tijelo, naše tijelo.
Čitamo u I Pet 2: 24: “On koji u tijelu svom grijehe naše ponese ” Slavimo Gospodina. Da, od prvog trenutka Svog začeća, Isus je na Svom tijelu nosio sve naše grijehe, slabosti i patnje i On je postao jedno s nama kako bismo mi mogli postati jedno s Njim. A to čitamo i u II Pet 1: 4: da smo zajedničari Božje naravi s Njim. Tako smo mi postali veliki s Njim jer je On rođen u Betlehemu u ljudskom tijelu. To je priča o utjelovljenju i radujmo se stoga danas jer je radost poruka Božića. Znamo što je anđeo rekao Mariji u trenutku navještenja “Zdravo, milosti puna ”,. Zdravo nači veliku radost, dakle Bog je navjestio Mariji veliku radosnu vijest, Lk 1: 28. Isto tako znamo događaj kada je navještaj dan pastirima; čitamo u Lukinom evanđelju poglavlje 2 redak 10, “No anđeo im reče: ' Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!'”. Aleluja! Da, radosna vijest je Kristovo rođenje, rođenje Spasitelja, rođenje Otkupitelja, to je vesela vijest, radosna vijest za sve. Dakle, Isus nam donosi radost i to je Božić , moja draga braćo i sestre. A znamo da u današnje vrijeme mnogi ljudi žive u depresiji, tuzi, strahu i kada u njih pogledamo izgleda kao da su neki od njih u vječnoj Korizmi kao da nema Uskrsa , kao da nema Božića. Zato vam na ovaj Božić Gospodin govori : „Radujte se.“

Ako pogledamo u Evanđelja, možemo vidjeti da Gospodin po anđelima ponavlja poruku radosti. Anđeli su pastirima prenijeli poruku radosti. Kasnije vidimo: Marija je srela Elizabetu kojoj od velike radosti zaigra čedo u utrobi. Dakle, kada Isus dolazi uvijek je prisutna radost.

Što je , dakle, Božić? Božić je susret s tim Gospodinom, susret s tim Kristom u našim životima. Kao što papa Benedikt kaže u Deus Caritas: Kršćanstvo nije puko vjerovanje u nekoliko dogmi i teorija, nego je to susret s osobom i događaj. Tko je osoba: Isus Krist. Dakle, kršćanstvo je susret s Isusom, što je događaj? Događaj je to što Sin Božji, druga osoba Presvetog Trojstva , dolazi da se susretne s nama. To je događaj. Po tome se mi razlikujemo od ostalih religija. U svim religijama možemo vidjeti veliku žeđ čovjeka za Bogom, čovjek traži Boga, ali u kršćanstvu vidimo Boga koji traži čovjeka. Čovjeka koji je u grijehu, čovjeka koji je bolestan, pritisnut nevoljama i problemima, On traži takvog čovjeka. Zato možemo vidjeti, kako Isus dok je bio na zemlji, poziva k Sebi grešnike, prostitutke, izopćenike iz društva poput gubavaca, žena koje su bolovale od krvarenja, različite bolesnike, dođite k meni, dođite k meni, naći ćete radost, naći ćete mir, sa mnom ćete naći zadovoljstvo. To Gospodin govori i danas. Da, jeste li umorni? Jeste li u nevolji, imate li problema? Dođite k meni. Znate, radost je snaga, moć. U knjizi Nehemijinoj,poglavlje 8, redak 10, čitamo: „Radost Jahvina vaša je jakost ” Aleluja. Problem današnjeg vremena je što mnogi kršćani nisu pronašli u svojim srcima tu Gospodnju radost. Znamo da je u knjizi proroka Zaharije, poglavlje 9, redak, Zah:9, 9, dolazak Gospodnji ovako naviješten: „Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan“. Aleluja! To je dolazak Gospodina Isusa, pobjedonosan, zato radujmo se, pronađimpo tu radost. Znamo da je apostol sveti Pavao pronašao tu radost i zato govori nama i cijelom svijetu: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!“Poslanica Filipljanima poglavlje4, redak 4. Upitajmo sami sebe jesmo li pronašli ovu radost u Gospodinu, ne radost koju daje svijet, ne mir koji nam daje svijet, nego radost i mir koji nam se ne može oduzeti. Ako imamo tu radost, to vam mogu iskreno posvjedočiti, u svim svojim problemima, čak i u bolesti , nikada nećemo zaboraviti Boga.

Znate da živimo u svijetu u kojem ljudi napuštaju Boga, pokušavaju živjeti bez Boga. U najnovijem dokumentu pape Franje, on vrlo jasno kaže da ćete ako pokušavate živjeti bez Boga, izbjegavati Boga, biti kao siročad, bespomoćni i bez doma, Evangelii Gaudium, 1: 70. Da, mnogi ljudi ne znaju da kada napuste Boga postaju beskućnici, postaju bespomoćni, postaju siročad, a misle da su našli slobodu. To nije prava sloboda; prava sloboda znači imati radost, mir. Znate da ja propovijedam po cijelom svijetu i susrećem različite ljude, viđam ljude koji su u depresiji, tužne ljude, čak i one koji proklinju Boga, viđao sam ljude koji govore da Boga nema, čak i katolike koji su napustili Krista i Crkvu da bi živjeli u slobodi na svoj vlastiti način, ali u dubini srca imali su prazninu. U dubini srca nisu imali ni mir ni radost. Dolazili su k meni ponekad govoreći: „ Oče James, nemam radost, nemam mir, što da radim? Osjećam se prazno, želim počiniti samoubojstvo, dosta mi je života“ Ja im govorim: „ Otvorite srca i primite Gospodina Isusa, Isus dolazi da vam podari radost i sreću. Jeste li u grijehu? On oprašta grijehe; jeste li bolesni? On liječi bolesti; jeste li svezani okovima Sotone? On će vas osloboditi; jeste li u novčanoj krizi? On će vas nahraniti.“ Da, On dolazi da se brine za nas, On skrbi za nas, čak su i vlasi na vašoj glavi izbrojane, tolika je Njegova briga, On nas drži na svojim dlanovima i hoda s nama. Što je glavni razlog Njegovog dolaska na ovaj svijet? Čitamo u Matejevom evanđelju poglavlje 1 redak 21, da je anđeo rekao Josipu: „Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih “ Glavni problem današnjeg svijeta je grijeh. Ljudi mogu govoriti da je to ekonomska kriza u Europi ili siromaštvo i bolesti u azijskim i afričkim zemljama, ljudi mogu reći da je mnogo razdora i podjela u obiteljima, mogu reći da su problem ratovi ili nagovještaji ratova jer mnoge zemlje gomilaju oružje, čak i nuklearno, i sve to zaista jesu veliki problemi. No, mogu vam reći otvoreno, draga braćo i sestre, korijen svih tih problema je grijeh u srcu: samo ako se iz srca iskorijeni i ukloni grijeh, tek tada će nastati mir u ljudskim srcima, a kao posljedica mira bit će radost u svijetu. Ovu svijest bi trebali imati političari, svjetski vođe, tu bi svijest trebali imati poglavari svih vjerskih zajednica i tada ne bi bilo borbi, ni podjela, ni rata, nego samo mir i radost. To je ono što nam je donio Isus, to je poruka Božića, moja draga braćo i sestre, Isus rođen u Betlehemu nas gleda, smješi nam se i govori da ćemo biti obasjani Božjom slavom. Da, to se dogodilo kada je anđeo došao pastirima, obasjala ih je slava Gospodnja, evanđelje po Luki,poglavlje 2, redak 9. Da, kada imamo Isusa, kada susretnemo Isusa, slava Božja će susresti nas, bit ćemo prekriveni Božjom slavom i postat ćemo poput sjajnih zvijezda. To je ono što bismo mi trebali biti u ovom svijetu. Trebali bismo sjati u ovom svijetu radošću, mirom i svetošću koje nosimo u srcima. To je poruka Božića.
Isus je došao da ukloni grijeh, zato je kasnije,gledajući u Njega, Ivan Krstitelj rekao. „ Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta“. Jeste li vi u grijehu? Vrijeme je da otvorite svoja srca, ispovijedite grijehe i nađete mir i radost jer vas Gospodin traži. Znate priču o razmetnom sinu, nije razmetni sin išao tražiti Gospodina, Gospodin je tražio njega. Da, s nebesa, iz Svoje jednakosti s Bogom, On je došao tražiti vas, tražiti mene. On dolazi i pita: „ Jeste li u nevolji? Jeste li bolesni? Imate li problema? Ovdje sam.“ Mi samo trebamo Njemu otvoriti svoja srca i reći: „ Gospodine, vjerujem u Tebe, prihvaćam Te kao svog Gospodina i Gospodara.“ Vidjet ćete da ćete biti promijenjeni, da će se promijeniti svijet.

Nekoliko dana iza Božića slavimo Novu godinu, zato želim izreći i novogodišnju poruku. Gospodin uvijek želi da živimo novi život. Zato čitamo u II poslanici Korinćanima, poglavlje 5, redak 17: „Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!“ Aleluja. Da, kada susretnemo Isusa, naše staro „ja“ odlazi od nas, naše sebično, oholo, lijeno,samodopadno „ja“ odlazi. Dakle, ta novost koju je Isus donio u betlehemskoj štalici je istovemeno i poruka za novu godinu. Moja draga braćo i sestre, znate da će nadolazeća godina također biti godina nevolja, katastrofa i problema. Siguran sam da će na raznim mjestima na zemlji biti ciklona, bit će potresa, bit će čak i ratova, možda i velikih ratova među narodima, a možda, tko zna, i cijeli svijet bude uvučen u svjetski rat. Ja vas ne pokušavam zastrašiti, moja draga braćo i sestre, ali moramo raspoznavati znakove vremena i u današnje vrijeme mnogi ljudi govore o smaku svijeta; da, Gospodin je također govorio o kraju vremena i popratnim znakovima, ali mi ne znamo kada će to biti. Isus je rekao da je to skriveno čak i od Njega i od anđela, samo Bog Otac zna vrijeme kada će se to zbiti. Ali moramo znati da će za svakog od nas doći kraj svijeta. Znate, kada sam se prije godinu dana ozbiljno razbolio, liječnici su rekli da neću živjeti niti 24 sata. Da, prošao sam kroz smrt, disao sam svoje zadnje udahe i to je bio kraj svijeta za mene. Tako ćete i svi imati svoj kraj svijeta. Zato moramo biti spremni, Gospodin nam poručuje da stojimo uspravno, spremni u molitvi i svetosti, pripravni za susret s Gospodinom. I u ovoj godini također ćemo imati nevolje i probleme, ali nas Gospodin neće napustiti. On će biti s nama. On je Emanuel. Čitamo u Matejevom evanđelju poglavlje 1, redak 23, da će rođeni od Djevice biti Emanuel, što znači s nama Bog. Da, naš Bog nije negdje daleko na nebesima, niti Bog u hramovima od kamena i opeke; on je Bog koji je u našim srcima, koji korača s nama kroz sve naše nevolje i probleme, zato moramo sve svoje probleme predati Njemu i naći radost u Njemu. Siguran sam da će Vas Gospodin u nadolazećoj godini još više blagosloviti u vašim nedaćama. Ne pokušavajte izbjegavati Boga, ne pokušavajte od Boga pobjeći , ne proklinjite Boga. Čitam odlomak iz Biblije iz knjige proroka Habakuka, Hab 3, 17 -19: „17Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda. 18Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. 19Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. “ Da, moja draga braćo i sestre, može biti gubitaka, može biti dugova, može biti nezaposlenosti, gubitka najbližih, financijskih kriza i problema, ali recite : „Gospodin je moja snaga, On je moj Spasitelj, On je Emanuel uvijek sa mnom.“ I nađite radost i snagu u Njemu. Ako svoje povjerenje stavite u Gospodina, našeg Spasitelja, imat ćete godinu ispunjenu Božjim blagoslovima. Mogu vam otvoreno reći, moja draga braćo i sestre, siguran sam da znate priču o Thomasu Edisonu, poznatom izumitelju, koji je izumio stotine izuma, poput električne struje, električne žarulje i čak i kamere poput ove kojom sada rukuju Gaby i Arnaldo, filmovi i mnoge druge električne naprave izum su Thomasa Edisona. Godine1914. u dobi od 64 godine, njegov laboratorij je izgorio, svi njegovi zapisi, dokumenti i alati sve se pretvorilo u pepeo. On je pogledao u tu hrpu pepela, a susjedi su govorili: „ Jadan čovjek, sve je izgubio.“ Znate li što je on njima odgovorio: „ Svaka nesreća i patnja nosi poruku, znak koji nam govori da izbrišemo i zaboravimo prošlost i počnemo iznova.“ Aleluja. Znate, u dobi od 64 godine on je počeo ispočetka, od nule i njegovi izumi su nakon toga bili još bolji. Aleluja! Da, Nova godina šalje nam ovu poruku, da ostavimo prošlost i počnemo novi život. Tako čitamo i u poslanici Efežanima poglavlje 4, retci 22 do 24 : „22da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, 23a obnavljati se duhom svoje pameti 24i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.“ To je poruka našeg Gospodina za Novu godinu. Možda ste u protekloj godini bili obuzeti mržnjom i neprijateljstvom prema ljudima, možda ste se čak i osvećivali; Gospodin vam govori: „ Oprostite.“. Gospodin koji je rođen u jaslicama govori: „ Oprostite, pomirite se.“ Možda ste nekim ljudima oprostili, ali su vam sjećanja još uvijek bolna, ne možete zaboraviti. Zamolite Gospodina Isusa milost da zaboravite prošlost i započnete novi život. Možda u prošlosti niste dovoljno molili, možda niste svakodnevno išli na svetu misu, možda niste dovoljno važnosti pridavali sakramentalnom životu,ispovijedi, euharistiji. Sada je vrijeme da donesete novu odluku, započnete novi život; da, svaki dan ću ići u crkvu, svaki dan ću moliti osobnu molitvu, svaki dan ću čitati Sveto pismo i što je više moguće ljubit ću bližnje i služiti im. Znate, kada pogledate božićne jaslice vidimo figurice od gline ili plastike, a Gospodin nam govori da pogledamo svoje bližnje i u njima vidimo Njegovo lice. Božić ima veličanstveno značenje kada u bližnjima možemo vidjeti Isusovo lice i služiti im.

Neki dan su me na invalidskim kolicima odvezli u supermarket. Svidjelo mi se; dok su me gurali u kolicima, sretao sam ljude. Na povratku smo vidjeli prosjaka na cesti koji je imao flautu i pjevao je , a ispred sebe je imao papir na koji su ljudi mogli stavljati novac. Richijeva djeca su se rastužila i dala nešto novčića prosjaku, a ja sam im rekao: „ To je Božić, mi moramo moći vidjeti Isusa u siromasima. Mi moramo moći vidjeti Isusovo lice u drugima.“ Da, u božićno vrijeme puno novca trošimo na hranu, piće i proslave; nemojte misliti da sam ja protiv slavlja, naprotiv i ja volim proslave, dobru hranu i darove, ali treba dati prioritet pomaganju siromasima, sačuvajte dio novca koji biste potrošili na božićne i novogodišnje proslave i dajte ga siromasima. A Gospodin govori: „'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'“ Matejevo evanđeljepoglavlje 25 redak 40. Ne zaboravite ovo! Što god učinimo Gospodinu, učinili smo siromasima i što god učinimo siromasima učinili smo Gospodinu. Možda ćete za ovaj Božić ili Novu godinu u jaslice donositi svijeće ili cvijeće, a u nekim zemljama je običaj da se nosi voće, povrće, jaja i slično. Nemojte misliti da figurica Isusa u jaslicama može primiti išta od toga, ali to možete darovati ljudima na cesti koji su gladni, beskućnicima koji nemaju ništa za jesti i piti. Tako ćete imati istinsko zadovoljstvo Božića i dopustit ćete da Nova godina bude početak godine velike radosti za vas. Znamo da dobrota ima tendenciju da se umnožava, da daje, da dalje isijava dobrotu. Ako ste dobri ljudi, vi ćete isijavati dobrotu i radost drugima. Vi znate da je najveći dar koji smo dobili od Boga Njegov jedinorođeni Sin (Ivan poglavlje 3, redak 16). Bog je taaako ljubio svijet da je dao Svog jedinorođenog Sina. Dakle, koji je najbolji dar koji možemo nekome darovati za Božić? Za Novu godinu? Kažem vam, to je Isus. Dajte Isusa drugima, to je evngelizacija, možda možete kupiti Bibliju i nekome je darovati, ili nekome govoriti o Isusu, o tome što je Isus učinio u vašem životu, evangelizirajte, evangelizirajte i tako donosite Isusa drugima, to je najveći dar koji nekome možete dati za Božić i Novu godinu. Neka to bude Božić koji sada slavite. Neka to bude Nova godina koju sada slavite. Moja draga braćo i sestre, s velikom radošću želim vam svima sretan Božić i Novu godinu ispunjenu Duhom Svetim.Neka Gospodin bude s vama u svemu što radite! Budite sigurni da ću vas se sjetiti u svojim molitvama u svetim misama, a na poseban način na polnoćki. Tu ću svetu misu prikazati za svoje dobročinitelje, prijatelje, rođake, sve ljude koji mi žele dobro i sve svoje mile i drage. Znate da trenutno ne mogu pisati pisma, ne mogu tipkati , prsti mi nisu ozdravili pa vam ne mogu odgovoriti pismima, čestitkama ni e-mail porukama. Žao mi je zbog toga, ali sve vaše e-mail poruke i pisma prihvaćam, zahvaljujem Bogu i molim za vas. Neki od vas mi kao božićni poklon šalju novac za liječenje. Neću vam moći putem pisma ili e-maila izraziti svoju zahvalnost. Poznato vam je moje stanje, ali budite sigurni da ću vas se sjetiti na oltaru i moliti za vas. Vi ste mi jako blizu. Još jednom, moja braćo i sestre, želim Vam sretan i blagoslovljen Božić i Novu godinu. Sada će moj zbor otpjevati još jednu pjesmu i zaželjeti vam sretan Božić.

Izvor: http://www.jmanjackal.net/cro/croxmas13.htm

U crkvi Svetog Franje na Kaptolu u Zagrebu proslavljen je 90. rođendan fra Bonaventure Dude, svećenika, franjevca, bibličara, profesora, glazbenika i nadasve omiljenog propovjednika.

U punoj crkvi, uz više redovničkih poglavara i veliki broj svećenika, pjevanu misu predvodio je sam slavljenik, a uz njega su bili provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak, i gvardijan kaptolskoga samostana fra Zdravko Lazić.

U homiliji, pošavši od biblijskih tekstova, fra Željko Železnjak govorio je o zahvaljivanju te je na kraju zahvalio Bogu što je hrvatskom narodu, Crkvi i franjevačkoj provinciji podario tako svestranog brata koji je svojom radošću znao poticati i druge, a svojim savjetima pomagao i ohrabrivao. Osobito je istaknuo njegov rad u promicanju odluka Drugog vatikanskog sabora, u pokretanju lista Glas s Koncila, kao i u počecima Teološkog društva Kršćanska sadašnjost. Na osobit je način istaknuo njegovu ulogu u nastanku Zagrebačke Biblije čiji je, zajedno s Jurom Kaštelanom, glavni urednik. Na kraju je zahvalio i za njegovu pastoralnu djelatnost, posebno za ustrajno dugogodišnje propovijedanje na nedjeljnim misama.

Na kraju misnog slavlja fra Bonaventura Duda zahvalio je svima i zaključio recitirajući pjesmu fra Bonaventure Ćuka "Hoću li ja u raj", za koju je rekao da je vodilja njegova života.

Hoću li u raj?

Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al' sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
A ja na niskom stojim!

Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se, suhi k'o prutić,
Usko je moje rame.

Nikomu ne ću praviti sjene
Bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
Ako to ti je milo.

Ako Ti nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kog Tvog znanca.

Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda!

Pa kad uđu, kojim je dato,
I mjesta biti ne će:
Nebo je malo, al' ništa zato…
Srce je Tvoje veće…

Fra Bonaventura Ćuk

Izvor: Laudato/IKA

U okviru Molitvene osmine za jedinstvo kršćana koja se ove godine održava pod geslom „Zar je Krist razdijeljen?" (1Kor 1, 13) od 18. do 25. siječnja održat će se 30. ekumenski hod po crkvama grada Zagreba. Ujedno će to biti prigoda obilježiti i 50. obljetnicu povijesnog susreta pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore (5. siječnja 1964. - 2014.).

I ove je godine Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog u suradnji s Ekumenskim koordinacijskim odborom Crkava u Hrvatskoj (EKOCUH) pripravilo molitveni priručnik za Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana. Riječ je o prijevodu tekstova po izboru kršćana iz Kanade, nadahnutih biblijskim tekstom „Zar je Krist razdijeljen" (1 Kor 1, 1-17).

Ekumenski hod po crkvama grada Zagreba bit će po sljedećem rasporedu:

Prva postaja hoda bit će u subotu, 18. siječnja u 19 sati u prostoru Reformirane crkve, Našička 20 (Stadion NK Jarun).

U nedjelju, 19. siječnja u 19 sati molitveni hod se nastavlja u Baptističkoj crkvi, Radićeva ulica 30.

Katolička Crkva domaćin je treće postaje hoda u utorak, 21. siječnja u 19 sati u grkokatoličkoj konkatedrali Sv. Ćirila i Metoda, Ćirilometodska 1.

Četvrta postaja bit će u četvrtak, 23. siječnja u 19 sati u sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg na Cvjetnom trgu.

Središnje ekumensko slavlje bit će u subotu, 25. siječnja u 19 sati u zagrebačkoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije.

U Zagrebačkoj nadbiskupiji ekumenski molitveni hod održat će se prema sljedećem rasporedu:

u župnoj crkvi Sv. Luke u novozagrebačkom naselju Travno u subotu, 18. siječnja u 18.30 sati;
u svetištu Sv. Josipa u Karlovcu u nedjelju, 19. siječnja u 9 i 11 sati;
u župnoj crkvi Svete Anastazije u Samoboru u ponedjeljak, 20. siječnja u 18 sati;
u župnoj crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici u utorak, 21. siječnja u 18.30 sati;
u župnoj crkvi Svetog Leopold Bogdana Mandića u srijedu, 22. siječnja u 19 sati;
u župnoj crkvi Svetog Ivana Krstitelja u Zaprešiću četvrtak, 23. siječnja u 18 sati;
u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi u petak, 24. siječnja u 18 sati;
u župi Svetoga Antuna Padovanskoga u Sesvetskim Selima u subotu, 25. siječnja u 18 sati. (IKA)

Čovjek koji vjeruje u viši smisao svojeg postojanja, spreman je na veće žrtve te ga nije lako pokolebati niti zastrašiti. Ista je stvar i s ljudima koji nisu praktični vjernici ili su ateisti, ali imaju određeni sustav vrijednosti i drže do načela, do poštenja i općeg dobra, rekao nam je Grmoja čija je stranka na dobrom putu da preporodi Metković.

Hrvatski mediji raspisali su se ovih dana o pravom malom političkom “čudu” koje se dogodilo u Metkoviću. Tamošnja gradska uprava u kojoj vlada stranka Most uspjela je u nekoliko mjeseci značajno smanjiti gradski dug koji su joj ostavile prethodne gradske vlasti. To je učinila prakticirajući politiku potpuno neuobičajenu za naše prilike – gradonačelnik Božo Petrov je srezao sebi, a potom i ostalim gradskim djelatnicima plaću na “minimalac” i uz pomoć štednje značajno smanjio gradski dug. O svemu što se događa u Metkoviću razgovarali smo s Nikolom Grmojom, zamjenikom gradonačelnika Metkovića. Grmoja je praktični vjernik koji je, kako kaže, u svom političko-društvenom djelovanju nadahnut katoličkom vjerom u kojoj je odgojen i to je bio povod za razgovor s njim za naš portal. Inače, Grmoja je profesor povijesti i tamo zarađuje svoju plaću dok sve što radi za Metković čini kao volonter.

- Dobro, što se to događa u Metkoviću? Nakon posljednjih dobrih vijesti o smanjenju gradskog duga, pojedini mediji tvrde da je riječ o pravoj maloj “revoluciji” u hrvatskoj političkoj praksi?

Od samih početaka sve vezano uz Most pomalo je revolucionarno i neviđeno na hrvatskoj političkoj sceni. Naime, kada smo prije dvije godine, razočarani situacijom u našem gradu, odlučili nešto poduzeti, izabrali smo potpuno neuobičajen način političkog djelovanja. Najprije smo se dobrih godinu dana sastajali po kućama i pokušavali okupiti što kvalitetniju listu ljudi te razraditi ideje koje bi mogle pokrenuti naš grad. Prvi uvjet koji smo postavljali novopridošlicama bio je da nemaju osobna interesa te da na listi mogu biti prvi, ali i uopće ne biti na njoj, ako većina procijeni da je tako bolje. Kada smo sve posložili, odlučili smo se za početak djelovanja koje je započelo svojevrsnim gerilskim marketingom na način da smo cijeli grad izlijepili plakatima s natpisom: SVI SU ONI ISPOD POVRŠINE UVEZANI. Nakon sedam dana slijedio je novi plakat s natpisom: A NAS SU VEZALI, što je izazvalo zanimanje cijeloga grada koji se pitao tko stoji iza plakata. Nakon sljedećih sedam dana slijedio je zadnji plakat s našim sloganom: BITI POVEZAN, A NE VEZAN s nadnevkom naše prve tiskovne konferencije. Cijeli je grad iščekivao što će se dogoditi i saznati tko stoji iza misterioznih plakata.
Osim specifične kampanje, ono što je, zasigurno, presedan na hrvatskoj političkoj sceni, bilo je potpisivanje javnobilježničkog ugovora kojim smo se obvezali na to da ćemo, bez obzira na rezultat, odbiti bilo kakvu postizbornu koaliciju. Naš cilj od samog osnivanja Mosta bila je promjena politike, a ne promjena vlasti.
Mediji su o Metkoviću počeli pisati nakon vijesti o smanjenu duga i radikalnim rezovima kojima je gradonačelnik stavljen na minimalac dok mi, zamjenici gradonačelnika i gradski vijećnici, volontiramo. Mnogi su naše odgovorno ponašanje prema gradskim financijama i smanjenje duga za 6, 4 milijuna kuna nazvali čudom, a činjenicu da je gradonačelnik krenuo od sebe – nevjerojatnim potezom, iako bi politika upravo to i trebala biti – briga za opće dobro.

- Više ste puta napomenuli da je “Most” okupio ljude različitih svjetonazora i senzibiliteta?

Da, Most je otvoren svima: i lijevima i desnima, a okupio nas je zajednički cilj, bolji Metković. To smo u kampanji i naglašavali: ne zanima nas podjela na lijevo i desno, nego hoće li Metković ići naprijed ili će i dalje nazadovati. Podržali su nas svi Metkovci koji su prepoznali našu odlučnost da promijenimo stvari u Metkoviću.

- Praktični ste vjernik. U kojoj mjeri vaša vjera određuje vašu političku filozofiju?

Naravno da moja vjera određuje cjelokupno moje djelovanje, pa tako i moju političku filozofiju. Vrijednosti i ideali koje sam kao vjernik u svojoj obitelji i Crkvi stekao, nastojim i živjeti u svim segmentima svojega života. Čovjek koji ima ideale i koji vjeruje u viši smisao svojeg postojanja, spreman je na veće žrtve te ga nije lako pokolebati niti zastrašiti. Ista je stvar i s ljudima koji nisu praktični vjernici ili su ateisti, ali imaju određeni sustav vrijednosti i drže do načela, do poštenja i općeg dobra.

- Jako je dugo biti političarom bilo doživljavano kao nešto skoro pa nedostojno vjernika, ali čini se da se to mijenja. Koliko ste u ovome što radite imali potporu Crkve? Pri tome mislim i na potporu svećenika i na potporu vaše braće i sestara u Kristu.

Zbog iskustava kakva su imali s političarima, naš narod doživljava politiku kao nečasno zanimanje. Ono je zaista jako zahtjevno i puno izazova te zahtijeva stalnu budnost nad svojim postupcima i djelovanjem. Ljudima je potrebno vratiti vjeru u politiku i političare koji rade za opće dobro i služe narodu.
U svojem djelovanju nismo tražili potporu svećenika jer nismo željeli na bilo kakav način Crkvu petljati u lokalna politička događanja i zato smo nastojali držati distancu. Prečesto su političari nastojali Crkvu iskoristiti u političke svrhe, što nije njezina svrha ni zadaća. Ne mislim pritom da Crkva nema prava oglasiti se o svim bitnim pitanjima koja su važna za hrvatsko društvo.

- Kada sam svojedobno razgovarao s Rafałom Dutkiewiczem, gradonačelnikom poljskoga grada Wrocława, kojeg je on doslovno preporodio, rekao mi je da ga u njegovu planiranju budućnosti za grad vodi – Duh Sveti. Možete li nešto slično i vi reći?

U planiranju razvojnih projekata konzultiramo struku i na temelju ekonomskih, financijskih i socijalnih parametara donosimo odluke. S druge strane, uvjeren sam kao vjernik da Bog vodi moj život i da je uz mene na svakome mjestu pa tako i dok sudjelujem u vođenju grada. Ako nam uvijek interes ljudi bude na prvome mjestu i ako se budemo žrtvovali za opće dobro, uvjeren sam da će Bog sve voditi i izvesti na dobro. Nastojim uvijek u pamet sebi prizivati onu poznatu misao zaštitnika političara sv. Tome Morea iz njegovog pisma kojeg je iz tamnice pred smrt pisao svojoj kćeri Margariti: „Uostalom, ništa se i ne može dogoditi što Bog ne bi htio. A što Bog hoće, doista je najbolje, pa makar se nama činilo ne znam kako zlo.“

- Ideja volontiranja i rada na minimalcu za doborobit zajednice svojevrsnom je – žrtvom. Zar to nije još jedno kršćansko načelo sprovedeno u stvarnosti koje, vidimo, daje plodove?

Da bi se čovjek mogao žrtvovati njegova žrtva mora biti osmišljena. Kršćani znaju pravu vrijednost žrtve i samožrtvovanja jer je to put koji nam je Krist pokazao. Međutim, i bez te dimenzije svaki je čovjek (barem jednom u životu) doživio da ono u što nije uložio trud i za što nije podnio žrtvu, nije znao ni cijeniti. Sve velike stvari postižu se žrtvom.

- Kako izdržite raditi dva posla, i to odgovorna i zahtjevna, u isto vrijeme?

Jako teško. Oba posla vrlo su zahtjevna i odgovorna te traže cijeloga čovjeka. Ali, zbog situacije u gradu, još neko vrijeme ću tako raditi.

- Osjećate li sebe kao pripadnike neke nove generacije, uvjetno rečeno, “konzervativnih” političara?

Svakako se smatram pripadnikom novog naraštaja političara koji je odrastao u Hrvatskoj i koji nije produkt bivšeg sustava. Vrijeme je za političare koji će raditi u interesu Hrvatske i naroda, neovisno kojega su svjetonazora i kojoj političkoj opciji pripadaju.

Razgovarao Goran Andrijanić

Copyright Bitno.net. Sva prava pridržana.

Čipovi u tijela novorođenčadi ugrađivati će se zbog kako navode, sve većeg broja nestale djece pa bi im čip trebao pomoći u njihovu pronalasku ali i zbog lakše kupovine te prodaje te prijenosa podataka.
Ako je vjerovati talijanskoj internet stranici CorrierediRoma.it, ali i prema nekim njemačkim te francuskim izvorima ove će se godine Europa, ali i ostatak svijeta suočiti s ispunjenjem najstrašnijeg Biblijskog proročanstva. Riječ je o 'žigu zvijeri' prorećenom u knjizi Otkrivenja, a kojeg će ljudi biti prisiljeni ugraditi u svoje tijelo. Upravo to najavio je ovaj portal kao činjenicu za svibanj ove godine. Iako se o čipiranju ljudi i prije nešto pisalo i nagađalo te je opće poznato da se u u Americi već godinama čipovi testiraju na određenim skupinama ljudi, (psihijatrijski bolesnici, zatvorenici..) te drugi ljudi koji dobrovoljno pristaju na čip u svome tijelu, njegovo masovno implementiranje iako najavljeno i odobreno još prije par godina uvijek je spriječeno ili se pak provodilo u tajnosti putem cjepiva. Ova stranica najavljuje čipiranje novorođenčadi ovaj put na prostorima Europe i to uz cjepivo koje novorođeno dijete primi prvi dan rođenja u bolnici. Možda je upravo to razlog zakonski obaveznog cijepljenja u Hrvata jer će se uskoro uvesti i čipiranje pa nema smisla dotjerivati taj zakon. Zastrašujuće je to što ova stranica ima potpuno afirmativan stav prema čipu te ga predstavlja kao dobrog policijskog pomagača. Čipovi u tijela novorođenčadi ugrađivati će se zbog, kako navode, sve većeg broja nestale djece pa bi im čip trebao pomoći u njihovu pronalasku, ali i zbog lakše kupovine te prodaje te prijenosa podataka. Mikročip koji će se ugrađivati pod kožu svake rođene bebe zapravo su male tehničke kartice(poput zrna ruže) na kojima će biti ispisani baš svi podaci o djetetu, ali i postavljen GPS uređaj koji će se morati puniti svake dvije godine u bolnici pokraj kojih će biti instalirani GPS sustavi. Ovaj mikročip izravno je povezan i sa satelitom tako da, onaj tko ga nosi nikako neće moći pobjeći u vlastitu privatnost, nikada. Ugrađivati će se u javnim bolnicama svim bebama u EU i to potpuno besplatno, ali ako roditelji to žele. No, kako im vjerovati da potajno neće ugrađivati i onim bebama čiji roditelji to ne žele? Implementirat će se u područje lijevog lakta ispod kože.
No, prema ovoj stranici, ali i drugim alternativnim medijima, mikročipiranje je odavno počelo. Čipirati se zbog vlastite 'sigurnosti' na području Europe i sada mogu odrasli i djeca koja to žele. No od svibnja ove godine svaka beba bit će izložena mogućnosti čipiranja, ali i zastrašivanja roditelja koji bi zbog te lažne 'sigurnosti' koju predstavljaju kao razlog čipa, zaista masovno mogli pristajati na ovo monstruozno etiketiranje ljudskog bića.

Što drugo reći, nego počelo je! Čipiranje ljudi znak je da su Biblijska posljednja vremena u punom jeku te da se protiv tih znakova treba se boriti svim silama.
Naime, koliko god nam to sad strašno zvučalo, činjenica je da je upravo čipiranje ljudi vrhunac zla kojeg sve svi pribojavaju, a koji se jednostavno kad tad trebao pojaviti. Moć, kontrola i potpuna vlast nad čovjekom već su neko vrijeme vrlo vidljivi u našem društvu, a čipiranje budućih generacija potpuno je ostvarenje tog zlog plana usmjerenog protiv čovjeka. Naravno i čip je predstavljen kao mjera sigurnosti jer bi on trebao spriječiti otmicu djece, ali i bijeg zatvorenika. Jednako kao i svi zakoni koji su izglasani u posljednjih par godina u cijelom svijetu, a koji su predstavljeni kao zaštita čovjeka od čovjeka. To je potpuna laž. Oni(elite) su ti zbog kojih djeca masovno nestaju, koji 'dilaju' organima, koji se bave pedofilijom i ritualnim zlostavljanjem djece i koji sada postavljaju ove zakone s ciljem porobljavanja cijelog čovječanstva. Jednom kada dopustite čip u svoje tijelo, znajte, to tijelo više nije vaše jer ne možete biti sigurni da netko ne upravlja vašim pokretima mislima i djelima. Čip je vrhunac oduzimanja slobode čovjeku i to je ono najužasnije od svega. Rođeni smo od Boga slobodni i onaj tko nam tu slobodu poželi uzeti, znajte nije od Njega.


'I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. Tako zavodi pozemljare da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje. I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. Ona postiže da se svima – malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima – udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.'(Otkrivenje)

Izvor: http://www.dnevno.hr/vijesti/misteriji/111112-alarmantno-cipiranje-novorodencadi-u-europi-krece-od-svibnja-2014.html

Četvrta u nizu tribina o sakramentima održat će se u ponedjeljak, 13. siječnja u 19.45 sati u župi sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu, Sveti Duh 31. Tema tribine je "Sakrament euharistije" (KKC 1322-1419) - I. dio. Voditelj je dr. fra Ivan Karlić, profesor na KBF-u u Zagrebu.

U emisiji 'Budimo mladi' - PRVOJ U 2014. - u ponedjeljak, 14. siječnja, u 20.30 naša tema je Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku.

Tri mjeseca dijele nas od 9. SHKM-a. Ugostit ćemo dubrovačkog biskupa Matu Uzinića, voditeljicu Ureda HBK za mlade Ivanu Čogelju i Anu Marčinko, tajnicu Organizacijskog odbora.

Novi susret mladih u splitskom sjemeništu najavljuje nam Marin Periš iz 'Hrvatskog nadzemlja'. I njihova tema je Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku.
Emisiju uređuju i vode: Diana Tikvić i Ante Novak.

Božićni kup će se odigrati 18. i 19.01. na terenima NC Šalate. Prijave do četvrtka, 16.01. kada će biti i javno ždrijebanje skupina. Pozivamo i sve ekipe koje ne igraju prvenstvo da se prijave! Kotizacija za krizmanike iznosi 400 kn, a za prvopričesnike 300 kn, a ako će neka župa htjeti nastupiti sa obje selekcije, odobravamo popust! Prijave i upiti na: kmnl.zagreb1@gmail.com.

Krizmanici su 1998. godište i mlađi (1. srednje i mlađi), dok su prvopričesnici 2002. godište i mlađi (5. osnovne i mlađi).

Ponos, radost i ljubav zbog 20 godina postojanja zbora mladih „Maranatha“ u župi Blažene Djevice Marije Žalosne u zagrebačkom naselju Špansko bilo je vidljivo na licima mladih koji su nastupali na desetom tradicionalnom božićnom koncertom „Ding Dong“ održanom u nedjelju, 12. siječnja 2014. u župnoj crkvi.

Posebnu radost i oduševljenje osjećao je zborovođa Matija Škvorc koji je kao krizmanik došao u zbor mladih koji je vodio vlč. Ivan Tompić, a sada i sam vodi zbor već 13 godina.

„Mlado se osjećam danas. Naime, dobro prikrivam svoje godine, jer zbor mladih je vječno mlad. Stariji zbog svojih sve većih obveza odlaze, a zbor se pomlađuje. Međutim i danas težimo kvaliteti, zajedništvu i da nas u svemu vodi srce i Bog zbog kojeg smo tu“, rekao je Škvorc u razgovoru za Laudato.hr.

Uz poznate popularne duhovne šansone, božićne pjesme i gospel glazbu, okupljeni župljani koji su dupkom ispunili prostor crkve, imali su prilike putem šaljivih video isječaka upoznati starije i mlađe zboraše, jer ti su videi podsjetili na trenutke od prije deset godina, ali su donijeli i sadašnji trenutak.

„Da nisam odrastao preko zbora, bio bih siromašan. U zboru sam se izgradio kao čovjek, a vjerujem i mnogi mladi koji su znali pjevati u zboru po desetak godina. Ili živiš glazbu za Gospodina ili ne. Osim toga, ja obožavam svoje zboraše“, poručio je Matija Škvorc.

Na koncertu su nastupili i bivši zboraši s dvije pjesme koji su svojom razdraganošću doprinijelli radosnoj atmosferi koncerta.

„Bivši zboraši bili su oduševljeni idejom da izvedu te dvije pjesme i bili su izvrsni“, istaknuo je Škvorc.

Pjesmom mladih bio je oduševljen i župnik vlč. Mato Matić.

„Zahvalimo mladosti na njihovom pjevanju i neka nastave biti na Gospodinovom putu“, poručio je vlč. Matić.

Zboraše je pratila i glazbena pratnja: na klavijaturama Mato Matošević, na flauti Ana Barić, na klarinetu Dorotea Corelj, na fagotu Irena Lušo i na udaraljkama Tomislav Meić. Na koncertu je nastupio i gitarski kvartet u sastavu Mario Ećimović, Damir Dolić, Mario Križan i Ivan Čehil.

Izvor: Laudato.

Ako ga nemaš, tvoje šanse prolaze pored tebe. Unatoč tvojim talentima i tvojoj čežnji da se ostvariš. Uvijek ćeš čekati druge da učine tvoj posao i osjećati se nesigurno kad takvih nema.

Ovaj svjet i ovo vrijeme treba ljude samopouzdanja. Crkva treba ljude sampouzdanja – koji će za nju i za društvo ići u prvim redovima. Silnici osvajaju Kraljevstvo nebesko – reče Sveto Pismo. To su oni koji uzimaju stvar u svoje ruke i daju sve od sebe. Silna je muka ne usuditi se dati sve od sebe i ne znati kako to učiniti. Kroz izgrađeno samopouzdanje izlaziš iz kaveza skovanog od obzira i straha od neuspjeha i otiskuješ se u beskraje stvaralaštva i ljepote sebedarja.

U pravom odnosu prema Kristu, na temelju samopoštovanja koje je utemeljeno u njegovom poštovanju naše egzistencije, događa se i novo sampopuzdanje – koje više ne ovisi o mišljenjima drugih niti se boji neuspjeha i utemeljeno je na svijesti o pozvanosti koja dolazi od Njega.

Ponovno ćemo na ovu temu proći ispit savjesti, i naučiti kako kroz tjedan dana, u dijalogu s Bogom, otkrivati prostor za rast samopouzdanja.

Što guši naše samopouzdanje?
U kakvom je ono odnosu s pouzdanjem u Boga?
Zašto je ono važno?
Kako samopouzdanje unaprijediti?

Danas u 20:00 sati, dvorana u dvorištu Bazilike Srca Isusova u Palmotičevoj 31 u Zagrebu.

Apostolska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu

Apostolska pobudnica pape Franje izravni je plod 13. redovne opće Biskupske sinode koja je o temi „Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere“ održana u Vatikanu od 7. do 28. listopada 2012. godine.

Premda i sam piše kako se „na Sinodi podsjetilo da je nova evangelizacija poziv upućen svima“, te da je njezino mjesto u prvome redu u „redovitome pastoralu“, zatim da se tiče krštenih osoba „čiji životi ne odražavaju zahtjeve krštenja“, papa na tragu sinodalnih propozicija naglašava kako se ona „najviše sastoji u naviještanju evanđelja onima koji ne poznaju Isusa Krista ili su ga uvijek odbacivali“.

No, Papa, koji je na sinodi sudjelovao kao kardinal Bergoglio, pobudnici daje duboki osobni pečat naznačujući je programatskom i obraćajući se najprije Crkvi koju poziva da se otvori i „iziđe“ iz svojih „sigurnih“ prostora i uhodanih načina djelovanja te da se stavi u službu svijeta, posebice siromašnih i rubnih ljudi.

Papa daje vrlo važne poticaje, naznačuje putove, korigira stavove i hrabro označuje moguće prepreke na putu Crkve prema njezinoj preobrazbi i evangelizacijskoj službi u suvremenom svijetu.

Pobudnica je odmah nakon objavljivanja izazvala silno zanimanje javnosti, veliko oduševljenje kod vjernika, a u nekim zemljama čak i otvoreno protivljenje budući da se Papa dotiče i nekih pitanja neoliberalnoga kapitalizma i isključivanja pojedinaca i skupina iz procesa odlučivanja i raspodjele dobara ovoga svijeta.

No, ponajprije je ova pobudnica evanđeoski zahtjevna u odnosu na biskupe i prezbitere, a sasvim sigurno moći će poslužiti kao temelj i širokog proučavanja i duhovnoga preispitivanja sve do duhovnih vježbi i obnova.

Nogometaši Dinama nakon što ujutro održe trening u Maksimiru i ručaju, odlaze na pripreme u Međugorje gdje će biti do 15. siječnja.
Tradicionalno, bit će smješteni u hotelu Vila Regina kod Jure Vasilja. Hotel će biti namijenjen samo plavima, zatvoren za ostale goste, a tradicionalno će ih dočekati bogata trpeza s raznim poslasticama, tamburice i pjesma.

Dočekat će ih i fra Karlo Lovrić, jer Međugorje plavima nije samo mjesto za pripreme nego i mjesto duhovne obnove. Sigurno će mnogi od plavih ponovno na Brdo ukazanja.

Osim treninga, dinamovci će u Hercegovini igrati i jednu utakmicu, bit će gosti Širokog Brijega na stadionu Pecara 14. siječnja u 17 sati.

Priključili se Junior, Šimunić i vratar Jajalo

Prvi radni dan nisu trenirali Josip Šimunić i Junior Fernandes. Kasnili su na početak priprema zbog loših zrakoplovnih veza, no već u srijedu bili su u Zagrebu. Šimunić je svratio do kluba, a jučer su i trenirali. Na jutarnjem rasporedu bila su razna testiranja, ispitivanje kapaciteta, mjerenja... Još nedostaje Lee Addy, koji bi ipak trebao sutra biti u autobusu koji plave vozi u Međugorje.

Kako je Oliver Zelenika otišao u Lokomotivu, u kojoj bi trebao braniti i pripremati se za povratak u Dinamo, plavi su morali potražiti još jednog vratara.

– Nećemo kupovati vratara, vraća se Jajalo koji je već bio s nama – kazao je Zoran Mamić. Kristijan Jajalo (20) pridružio se prvoj momčad nakon što je branio u Sesvetama.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/vijesti/medjugorje/84-vijesti/dinamovce-cekaju-tambure-delicije-i-duhovna-obnova.html

Zahvalnim euharistijskim slavljem u zagrebačkoj katedrali, koje je predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Valentin Pozaić, u koncelebraciji s mons. dr. Jurajom Bateljom i mr. Josipom Kuhtićem, u utorak 7. siječnja 2014. godine, svoj misionarski put za misije na Haiti započele su s. Liberija Luca Filipović i s. Ana Uložnik. Sestre Filipović i Uložnik pripadaju Služavkama Maloga Isusa, provinciji Bezgrješnog Začeća BDM iz Sarajeva.

U svojoj homiliji, biskup Pozaić predstavio je njihov misijski put kao i zajednicu u koju odlaze svjedočiti za Isusa i Njegovu Radosnu Vijest:


Homilija mons. dr. Valentina Pozaića

Prema biblijskim čitanjima koja smo upravo slušali, pitamo se: tko su Božji ljubljeni, miljenici, odabrani? Odgovor nam daje sv. Ivan Apostol:
Oni koji slušaju glas Duha Svetoga i vjeruju da je Isus – Krist, Spasitelj – Pomazanik; to su oni koji su nadahnuti Riječju evanđelja, poslušni Riječi evanđelja, prihvatili poslanje - misiju, naviještati Isusovu blizinu, dolazak njegova Kraljevstva.
Danas smo svjedoci te življene stvarnosti: Dvije Časne Sestre, snagom Duha i Riječi, kreću na put - u Misije, u državu Haiti.

Haiti je država sa 8,5 milijuna stanovnika, istočno od Kube na otoku Hispaniola, uz Dominikansku Republiku. Stanovništvo je miješano, uglavnom crnačko, katolici.
Opće poznatom siromaštvu i bijedi doprinio je i veliki potres 2010. godine, kada je život izgubilo oko 250 tisuća ljudi.

U glavnom gradu, Port-au-Prince, živi preko 900 tisuća stanovnika.
Svećenik hrvatske misije iz Sjedinjenih Američkih Država (New Jersey), vlč. Giordano Belanich, tu je u glavnom gradu osnovao sirotište-zavod za prihvat djece bez roditelja i nazvao ga: Centar Alojzije Stepinac; u njemu je trenutno smješteno 48-ero djece.

Poziv za rad i odgoj djece u tom centru uputio je tamošnji Nadbiskup (Mons. Guire Pauland) a prihvatile su dvije hrvatske Časne Sestre: s. Liberija Luca Filipović i s. Ana Uložnik, Služavke Malog Isusa, Provincije Bezgrješnog Začeća BDM iz Sarajeva.
Prati ih provincijalna glavarica s. M. Admirata Lučić.

Sestre su prihvatile poziv i žele i u tom dijelu svijeta živjeti svoju karizmu, svoju posebnost, a ta je: 'sudjelovati u životu Crkve brinući se za nejaku Isusovu braću: bolesne, siromašne, napuštenu djecu i stare osobe' (Obnovljene Konstitucije Družbe, Zagreb, 1986. čl. 5)
Ime Družbe – Služavke Malog Isusa - sadrži njezinu posebnost koju duguje mističnom iskustvu svoga Utemeljitelja – prvog sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera.
Stadlerov je život bio trajna kontemplacija ljubavi Božje koja se očitovala u liku malenog Djeteta u jaslama koga je gledao u svakom siromahu.

To je 'mistika otvorenih očiju', po kojoj Sestre prepoznaju Krista u malenima i nastoje mu služiti svim srcem. Uzor im je odrastanje i odgoj Isusa u krugu obitelji Marije i Josipa.

Prije odlaska u misije, u Haiti, u Centar Alojzije Stepinac, za djecu bez roditelja, Sestre Misionarke htjele su posjetiti ovu zagrebačku Katedralu i ovdje, na grobu Blaženika, preporučiti sebe i svoj budući rad zagovoru blaženoga Alojzija Stepinca.
I neka ponesu sa sobom svete uspomene s ovoga svetog Groba.
Molitvi Sestara, kod ove svete Mise, i mi se rado pridružujemo. Amen.

Izvor: http://zg-nadbiskupija.hr/sestre-liberija-luca-filipovic-i-ana-uloznik-zapocele-svoj-misijski-put-na-haiti

Nadbiskupsko Sjemenište Split. 15.1.2014 u 20:30 sati

Dragi svi, kao i svi ini!
Bliži nam se treća srijeda u siječnju a dalji nam se ista ta srijeda u prosincu! To znači samo jedno ili dvoje! Da vrijeme protječe ali i da se sprema susret Hrvatskog Nadzemlja! Zato nam nema druge nego pohititi u Nadbiskupijsko sjemenište u srijedu u 20.30 da nešto pametno čujemo, duhovno se osvježimo i dobro zabavimo.
Ovoga puta tema je SLOBODA. Da, dobro ste čuli, SLOBODA. Iz svih perspektiva i jukstapozicija a možda ponajviše iz doživljaja iste kao dara koji smo dobili od Boga i koji nam služi da rastemo i postajemo Njemu bliži.
Gost predavač, a tko treći nego don Hrvoje Katušić iz Dubrovačke biskupije. Jedva čekamo!
Pjevaju nam VIS Mihovil s Kamena. Odlično! :)
Što se zabave i organizacije tiče nema straja, tu je Hrvatsko Nadzemlje (oni će sigurno naći nekoga da organizira i zabavlja) :)
Slobodni ste i ne doći ali znajte da se uz slobodu uvijek veže i odgovornost... a sve nas ne izgrađuje...
ps. na susretu ćete čuti mnogo toga o susretu Hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku!
Dakle, pohitimo! :)

vaše Hrvatsko Nadzemlje! :)

Kako doznajem Božični cup igra se u nedjelju 12.1.2014. i to na čak dvije lokacije.
1. Ženski turnir će se igrati u OŠ Ivana Filipovića, Filipovićeva
2. Mješoviti turnir će se igrati u OŠ Lučko, Puškarićeva 102,

Priprema se i duhovna obnova ali o tome na vrijeme.

Što je muškarac bez krunice?
Via Ljubav
Zastao sam na trenutak. Buka je jednostavno bila prevelika, a probijanje kroz masu je postao borilački sport tako da mi je trebao mali time-out. Slušalice su postale dio mene, pogotovo u ovo doba kada ljudi imaju potrebu u tramvaju pričati kako su se noć prije napili, ili kako se ona Ivana usudila obući crvene štikle na plavu haljinu, ili kako je dotična prekinula s momkom nakon puna četiri dana velike ljubavi i Facebook zaruka... Slušanje Gibonnija jednostavno je bilo puno kvalitetniji izbor od slušanja tramvajskih priča za rubriku "Vjerovali ili ne" u nekom lošem tinejdžerskom časopisu. Ljudi su divljački žurili, vrećice su im bile pune, glave vjerojatno u mislima o darovima i ručku i, što je meni bili najzanimljivije - nigdje osmijeha. Ljudi kao da su postali roboti (i robovi) ovog božićnog vremena... I onda, tračak nade.

Radost u osmijehu mališana

Kao mala zraka sunca koja se probila kroz tmurne zimske oblake, pojavila se Ljubav. Iako ima tisuću oblika i lica, ovaj se put pojavila u malom djetetu. Svu tu buku, sav taj kaos glavnog zagrebačkog trga, pobijedio je osmijeh jednog mališana. Stajao je ispred onog velikog bora, divio mu se i skakao, mahao i dizao ruke ne bi li možda dohvatio vrh. Iako nemoguća misija, njegova zaokupljenost borom i radost na licu nisu nestajale. Za njega nisu postojale brige oko darova, niti mu je vrijeme išta predstavljalo. Čisto sumnjam, iako je imao kojih sedam ili osam godina, da mu je i to što nije u školi predstavljalo radost ili možda tugu. On je živio za taj trenutak i htio ga je u potpunosti iskoristiti.

Najveći dar

Zamrznuh u svojoj glavi tu sliku trga i odrezah sve nepotrebno u njoj. Izbrisah sve i ostavih samo to dijete i bor. Tu radost trenutka koje djetetu nitko ne može oduzeti. Odrasli ponekad, u silnoj užurbanosti ovoga svijeta, zaborave na te trenutke bezbrižnosti. Zaborave na ono što ih čini najsretnijima. Zaborave na svoje bližnje. Zaborave im DATI VRIJEME. A upravo je ono najveći dar koji bi svi mi trebali jedni drugima poklanjati u ovo božićno vrijeme. Jer, u ljubavi između mladića i djevojke neće toliko pomoći ni bombonijere, ni ruže, već pozornost, pažnja i briga jednog o drugome. Djetetu je sigurno potrebnija roditeljska igra nego novi autić. Baka je sretnija kad s njom pečeš kolač nego kad joj kupiš nove papuče jer ionako se njima ne može hvaliti susjedama, već se hvali i ponosi svojim unucima... U tim trenucima s bližnjima moramo zaboraviti na svoje male sebičnosti i dati njima svoje vrijeme i svoje srce. Jer dajući sebe drugome, postajemo ispunjeni i Bogu savršeni. Zapravo, dobivamo više nego što dajemo. Dobivamo iskren osmijeh onog drugog, dobivamo zahvalan pogled, dobivamo Njegovo prisutstvo.

Uhvatimo kuglicu dobrote

Kad god darujete svoje vrijeme, činite žrtvu, a žrtva je bit ljubavi. Sjetimo se Krista koji nas je toliko ljubio da je učinio najveću žrtvu i dao svoj život za nas. Darovao nas je svojim životom, a mi mu uzvraćamo time da nam je materijalno postalo vrijednije od vremena provedenog u obitelji. Postalo je važnije biti viđen, biti na dobrom glasu kod susjeda jer imamo najokićeniji bor, nego to što se cijela obitelj našla oko stola. Poanta Božića ne bi smjela biti žrtvovanje pokoje kune iz novčanika, već radost tog posebnog vremena u krugu naše obitelji. A radost nije daleko. Nekad je dovoljno pogledati svijet očima onog mališana s trga i, kao on u želji da dohvati vrh bora, skakati prema Njemu da uhvatimo kuglicu Njegove dobrote i milosti.

Božićna slika trga je svake godine ista. Učini je ti drugačijom, učini je ljepšom već sada. Nabaci osmijeh, raduj se susretu koji te čeka, živi za tu Ljubav. Daruj vrijeme ljudima oko sebe. Daruj vrijeme sebi! Daruj vrijeme Njemu! I nemoj skretati s tog puta. To je put koji te vodi u radost, put koji te vodi zajedništvu, put koji te vodi Gore...

Autor: Marko Barišić

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr/Kolumne/Via-Ljubav.aspx

Pjevačica hrvatskih korijena, koja dugi niz godina živi u SAD-u, htjela je širiti svoju riječ ljuavi i poruku mira među zatvorenicima.

Tajči je nastupila u zatvoru Lansing u SAD-u pred 112 strogo čuvanih zatvorenika kojima je bilo dopušteno prisustvovati koncertu.

Nastup je održan u prosincu, a američki mediji tek su sada nahvalili pjevačicu koju nazivaju 'hrvatskom zvijezdom'. Ovo joj nije bio prvi zatvorski nastup, a brojne zatvorenike svojim je izvedbama dirnula u srce.

Pjevala je pred zatvorenicima koji su optuženi za teške zločine, a većina njih vjerojatno nikada neće dočekati Božić izvan zatvora.
'Bila mi je velika čast, ali i veliki dar pjevati tim ljudima. Moja glazba je iskrena, ne pjevam ako ne osjećam nešto duboko u sebi i ako ne razumijem svaku riječ koju pjevam', rekla je Tajči u intervjuu koji je objavljen na web strranici ureda za kazneno-popravne ustanove Kansasa.
'Bio je to nastup u državnom zatvoru visoke sigurnosti - Lancing, Kansas. Prije negoli smo počeli, rečeno nam je da neki od tih ljudi više nikada neće slaviti Božić izvan zatvorskih zidina. U kapeli nije bilo nikakvih ukrasa, kao ni na hodnicima ni u uredima kojima smo imali pristup. Nije bilo mirisa kuhinje koji bi mogao potaknuti sjećanja ovim ljudima. Ali mi smo pozvani da im donesemo glazbu. Glazbu koja ima snagu prodrijeti u dubine ljudskog srca. Pozvala sam ih da krenu sa mnom na ovo putovanje i poslušaju priču o Božiću dječjim ušima – po prvi puta', napisala je pjevačica u kolumni za Pastoral mladih.
'Za vrijeme pjesme „Glorija“, nekoliko snažnih muških glasova mi se pridružilo. Potom još nekoliko, pa još nekoliko, sve dok kapela nije bila ispunjena opipljivim duhom nade, radosti, ljubavi i slobode. Onakve slobode kakvu pronalazimo samo u Bogu', napisala je pjevačica.

Izvor: https://dnevnik.hr/showbuzz/celebrity/tajci-je-zatvorenicima-uljepsala-blagdane-svojim-nastupom---318683.html

Ziferblat je kombinacija ruskog i njemačkog, te označava brojčanik sata. Lanac je potekao iz Rusije, a nakon Londona, planira širenje i po ostatku Europe.

"Daj vodu i novine, kavu sam popio kod mame" stari je bosanski vic koji u Londonu više neće vrijediti. Na adresi 388 Old Street otvoren je kafić u kojemu možete konzumirati što god želite, i u bilo kojoj količini. Na izlasku će vam naplatiti samo vrijeme provedeno u lokalu.

Uz cijenu od tri penija po minuti (oko 30 lipa), odnosno 1,80 funti (oko 18 kuna) po satu gosti su dobrodošli ostati koliko im drago. Na ulasku u kafić dobit će budilicu koja će ih upozoriti kad je prošlo sat vremena. Ne postoji minimalno vrijeme koje je nužno provesti u kafiću da bi se osim pića, konzumirali i keksi, voće i povrće. Postoji i mogućnost korištenja kuhinje, kao i izbora kave iz aparata ili sa štednjaka.

Vlasnik Ziferblata Ivan Mitin za The Guardian je izjavio kako već planira ekspanziju svojeg projekta "coffice".

"Zanimljivo je gledati Londončane kako se raspituju gdje da operu suđe. To nije obavezno, ali je dobrodošlo. Posjetitelji si čak međusobno peru suđe. Vrlo je socijalno, a svoje goste doživljavamo kao mikro stanare; svi dijelimo isti prostor."

Izvor: Soundset

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić sudjelovao je u emisiji "Znakovi vremena" Hrvatskoga katoličkog radija u srijedu, 8. siječnja. Pozivajući vjernike da budu više Kristovi i više ljudi dobre volje, napomenuo je da nam je upravo to svima potrebno: "Da budemo oni koji ćemo u našoj sredini otkrivati dobro kojega ima puno. Ima jako puno dobra u Hrvatskoj. Na žalost, o tome se ne govori, kao da to nije važno. Često puta se želi stvoriti dojam da oko nas ima puno crnoga, a to nije istina.“

Govoreći o nekim događajima koji će obilježiti 2014. godinu, komentirao je kanonizacije blaženih papa – Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.: "To je veliki događaj. Mi Hrvati znamo što je za nas, osobito u teškim trenucima, značio Ivan Pavao II. Vjerujemo da je upravo njega Bog poslao, kao što je poslao i Ivana XXIII. Oni su kročili u budućnost i otvarali su i Crkvi i svijetu ono što Bog priprema čovjeku u budućnosti, jer Bog je onaj koji vodi povijest. To vidimo nakon svega kad se nešto dogodi, da su mnogi bili instrumenti Božjega djelovanja. Oni su bili pozitivni instrumenti... Papa Ivan XXIII. je htio Crkvu otvoriti svijetu, papa Ivan Pavao II. išao je u svijet tražeći vjernike, a sada ljudi dolaze k njima tražeći od njih pomoć, želeći biti u njihovoj blizini.“

Osvrčući se na intenziviran rad s odraslima u katehezama za odrasle i nakon Godine vjere, kardinal Josip Bozanić izrazio je zadovoljstvo pozitivnim odjecima. „U raspravama osjećam veliku otvorenost vjernika, bogatstvo prijedloga i inicijativa i želju za još jačim sudjelovanjem vjernika u životu Nadbiskupije.“ Kateheze za odrasle vode prema cilju kojega je postavio papa Franjo, a to je angažman vjernika u društvu: "Mislim da možemo biti optimisti, jer vidimo naznake gdje ljudi žele i osjećaju da je potrebno da se još više angažiraju u životu društva, svoga grada i mjesta u kojem žive i rade.“

Jedna od tema razgovora bio je i referendum o braku. Sve što se događalo u kampanji, kardinal Bozanić smatra da je potrebno znanstveno ispitati: „Mislim da bi bilo potrebno da se znanstveno ispita što se sve dogodilo u tijeku te inicijative, da se znanstveno ispitaju ti svi napadi, kakvim su etiketama neki bili prozivani, da se vidi tko je to izazivao mržnju, bio širitelj mržnje u tome... I zapravo ta inicijativa pokazala nam je nešto puno više i šire, tko je bio promicatelj ideoloških napetosti.“ Osobito je skrenuo pozornost na ponašanje državnih službenika: „Trebalo bi dobro ispitati ponašanje nositelja državnih službi, jer nositelj državne službe je predstavnik svih građana i u tome se oni ne smiju opredjeliti, nego moraju poštivati volju svih građana. Ako se opredjeljuju, oni diskriminiraju određenu skupinu.“ Komentirao je i ponašanje medija tijekom kampanje pozivajući javne medije da budu u službi čitave javnosti: „Nekada je čovjek dobivao dojam velike medijske blokade, kao da imamo razne gospodare, a jednog urednika.“ Ipak, u svemu oko pokretanja referenduma za brak, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uočio je i nešto vedro: „Ljudi su povjerovali da oni nešto mogu učiniti, da narod može učiniti, da demokracija narodu omogućuje da ne samo iznese mišljenje, već se i njegov stav poštuje i da on donese plod. To je nešto novo što daje poticaj i za neke nove inicijative.“ Tema referenduma u Hrvatskoj našla se i u kardinalovom susretu s papom Franjom 7. prosinca: „Nisam trebao ništa tumačiti, Papa je bio itekako dobro informiran i ne krije zadovoljstvo s ishodom hrvatskog referenduma.“

Kao predsjednik Komisije HBK za odnose s državom, kardinal Bozanić smatra da je „odnos između predstavnika Crkve i predstavnika države, s jedne strane, korektan.“ Kao primjer pitanja koja se ne tretiraju na isti način naveo je zdravstveni odgoj. Međutim, ima i drugih područja na kojima je dijalog lakši: „Bilo je i bit će dijaloga i susreta. Mislim da se želi više 'napuhati' neke stavove preko medija nego što je to u stvarnosti."

O mogućem uvođenju crkvenoga poreza, kardinal Bozanić je rekao: "Do mene nije došao prijedlog o tome niti s jedne državne instance. Tako da mislim da se radi o pisanju, nagađanju, o nekom stvaranju nekih dojmova, a ne o stvarnosti.“ Govoreći o financiranju Katoličke Crkve, kardinal Bozanić smatra potrebnim da država, tj. oni koji o tome pišu, bolje obavijeste građane koliko tko prima i koji je to odnos u odnosu na broj vjernika: počevši od svih vjerskih zajednica, jer novac iz proračuna ne prima samo Katolička Crkva. Isto vrijedi i za različite nevladine organizacije: „Kad se konfrontiraju konkretne činjenice, onda se može puno drugačije govoriti. Napuhane su neke stvari, jer se žele stvoriti dojmovi i predstaviti na način koji često puta ne odgovara stvarnosti."

Na kraju razgovora osvrnuo se i na Apostolsku pobudnicu pape Franje "Radost Evanđelja." Komentirajući da će to biti zasigurno jedan od temeljnih dokumenata pontifikata ovoga pape, pozvao je vjernike da je čitaju: „jer je opasnost da se izvuče samo jednu rečenicu i da se nju ponavlja. Time se stavlja na stranu sve što je unutra ili možda nešto što je puno važnije i papi je na srcu. To je dokument pisan za Crkvu koji želi vjernike motivirati da budu uvijek misionarski raspoloženi i otvoreni za navještaj Evanđelja. Crkva to mora svjedočiti po svim svojim nastojanjima. I zato papa kaže veoma slobodno i hrabrosti – sve što ne koristi tome, nije potrebno Crkvi. I Crkva je pozvana sama sebe ispitivati, da bude što vjernija Evanđelju, i to u današnjem vremenu. Sigurno da izazovi nisu isti kao u prošlosti. Tu je ono bitno. Papa veoma konkretno govori kako danas se želi postaviti novog boga kojem moramo reći ne, a taj bog je novac. On govori o korupciji koja može biti tamo gdje se formalno govori protiv korupcije. Velika opasnost današnjega svijeta je da neke isključuje. To su siromašni, oni koji nisu moćni. Iako ima toliko mogućnosti i hrane, danas toliki gladuju. I to je skandal današnjega svijeta, kaže papa. Toliko se novca troši za naoružanje nasuprot onih koji su u velikoj bijedi i koje se želi ostaviti u bijedi iako se koji put pravi propaganda i na drugačiji način. Papa poziva i Crkvu – ja želim svoju službu prilagoditi potrebi Evanđelja. Isto tako i svaki biskup, svećenik i vjernik svoju službu pozvan je prilagoditi potrebama Evanđeljima iz dana u dan, u konkretnom životu. Papa kaže da se moramo čuvati i boriti protiv ovoga: danas mnogi znaju što onaj drugi mora činiti, a ne počinjemo od sebe. Svatko je pozvan početi od sebe. Najprije mi unutar Crkve. Moramo prema sebi postaviti ozbiljno pitanje: jesam li dovoljno biskup, svećenik, kršćanin? Svaki čovjek pozvan je postaviti pitanje što može učiniti.“

Zbog premalog broja prijavljenih ekipa, Božićni kup za krizmanike i prvopričesnike se ODGAĐA! Kako još traju školski praznici, vjerujemo da je to najveći uzrok nemogućnosti skupljanja pojedinih ekipa, stoga ćemo ponovno pokušati okupiti ekipe za sljedeći vikend, odnosno 18. i 19. siječnja! Prijave su u inbox facebook stranice ili na kmnl.zagreb1@gmail.com sve do sljedećeg četvrtka, odnosno 16. siječnja!

PRIJAVLJENE KRIZMANIČKE EKIPE:

1. Marija Pomoćnica
2. Uznesenje BDM - Resnik
3. Sv. Ana
4. Sv. Nikola Tavelić
5. Sv. Ivan apostol i evanđelist

PRIJAVLJENE PRVOPRIČESNIČKE EKIPE:

1. Marija Pomoćnica
2. Sv. Marko Križevčanin 1
3. Sv. Marko Križevčanin 2
4. Kraljica sv. Krunice 1
5. Kraljica sv. Krunice 2


Da bi se Božićni kup odigrao, potrebno je najmanje 12 krizmaničkih i 6 prvopričesničkih ekipa. Krizamnici su 98. godište i mlađi (1. srednje i mlađi), dok u kategoriju prvopričesnika pripadaju dječaci 2002. godište i mlađi (5. osnovne i mladđi).

Molim da mi i ove prijavljene ekipe ponovno potvrde dali će se natjecati sljedeće vikenda na novom Božićnom kupu! Ponovno apeliramo na sve seniorske ekipe da pokušaju oformiti prvopričesničke i krizmaničke ekipe te da ih prijave na Božićni kup!

______________________________
Petar Anić & Matija Capar

Michael De Beyer odlučio je prodati svoj restoran u Teksasu, koji posjeduje već 17 godina, kako bi platio liječenje svojoj zaposlenici 19-ogodišnjoj Brittany Mathis koja je oboljela od tumora na mozgu.

Brittanyin otac umro je također od tumora na mozgu dok je ona još bila mala, a bolest se sada pojavila i kod nje. No, njezino zdravstveno osiguranje ne pokriva tako skupo liječenje.

Njezin šef Michael De Beyer odlučio joj je pomoći stavivši na prodaju svoj restoran poznat po njemačkim specijalitetima u koji je uložio cijeli svoj život.

„Ne mogu samo sjediti i dopustiti da je bolest pobijedi. Ne bih mogao živjeti sa sobom i nikad više ne bih bio sretan zbog novca zarađenog u ovom restoranu znajući da joj treba pomoć“, otkrio je De Beyer, i sam otac dvoje djece.

„Ta obitelj zaista vrijedno radi, imaju dosta problema, ali nikada nisu pitali za pomoć“, dodao je De Beyer.

Vjeruje da restoran vrijedi oko dva milijuna dolara, ali bi ga prodao i upola cijene kako bi pomogao bolesnoj zaposlenici. Kaže da će se nakon toga više posvetiti supruzi i djeci.

U istom restoranu rade i Brittanyne majka i sestra.

„Michael je za našu obitelj pravi blagoslov i uvijek je tu kad god nešto trebamo“, rekla je Brittanyna majka Barbara.

„Mislim da je to predivan blagoslov i ne mogu mu dovoljno zahvaliti“, dodala je na to Brittany.

Izvor: Autor: Laudato/Daily Mail

Odlazak: svakoga trena.
Dolazak: kad Bog htjedne.
Brzi vlak-expres: Krsna čistoća, mučenička smrt.
Obični vlak: neizmjerno ufanje u Boga, izvrsavanje dobrih djela (molitva, post, milostinja, istinsko obraćenje).
Izvanredni vlak (vozi vrlo rijetko samo u iznimnim slučajevima): Obraćenje u zadnjim trenucima života.
UPOZORENJE: povratnih karata ne izdajemo!!!

Djeca koja nisu došla do razuma voze se besplatno u naručju svete Majke Crkve.

Putnike molimo da sa sobom ne nose ništa osim dobrih djela, jer mogu s prtljagom zakasniti ili se zaustaviti na predzadnjoj stanici.

Putna isprava za nebo mora imati žig posvetne milosti.
Čovjek danas mnogo putuje kojekuda.

Za svako putovanje on se dobro sprema.

Za ovo posljednje i najvažnije putovanje u nebo spremajmo se ozbiljnije.

ŽELIMO SVIMA SRETAN PUT!!!!

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/molitve/duhovni-kutak/105-duhovni-kutak/vozni-red-u-nebo.html

Kako doznajem u nedjelju je Božični cup u Lučkom.
To je sve što sam doznao i to ne opet službenim putem jer očito jedno KOL ne želi suradnju sa pastoralom sportaša i rade po svome.
Očito je ovo zadnja sezona Ani Sabol koju očekuje smjena na kraju sezone.

Zbog premalog broja prijavljenih ekipa, Božićni kup za krizmanike i prvopričesnike se ODGAĐA! Kako još traju školski praznici, vjerujemo da je to najveći uzrok nemogućnosti skupljanja pojedinih ekipa, stoga ćemo ponovno pokušati okupiti ekipe za sljedeći vikend, odnosno 18. i 19. siječnja! Prijave su u inbox stranice ili na kmnl.zagreb1@gmail.com sve do sljedećeg četvrtka, odnosno 16. siječnja!

Otvorimo li Bibliju i vidimo ispisanu knjigu. Puna je riječi kao i svaka druga knjiga. No, Biblija se razlikuje od drugih knjiga. Razlikuje se po tome što u njoj nisu ljudske nego Božje riječi.
Kako Božja Riječ može pokazati daje uistinu Božja, a ne ljudska riječ? Po čemu se Božja riječ razlikuje od ljudskih riječi?

20:15 - ispovijed
20:30 - Misa i kratko klanjanje
- druženje uz čaj

Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 31, Zagreb.
Orgarnizator je SKAC Zagreb

RIM - Papa Franjo je opet zblanuo svojom nekonvencionalnošću:
za opće audijencije u srijedu, dok je u papamobilu vožen po Trgu Sv. Petra, spazio je u gomili, izvan prostora gdje su bili sudionici s ulaznicama, argentinskog svećenika vlč. Fabiana Baeza, koga je poznavao jer mu je bio nadbiskup u Buenos Airesu.Papa je zaustavio papamobil i poslao žandare po svećenika, a oni su mu pomogli preskočiti ogradu i doći do papamobila, gdje ga je Papa ukrcao sa sobom i nastavio obilaziti hodočasnike na Trgu Sv. Petra, mašući im i ljubeći djecu.

Vlč. Baez ostao je zabezeknut, jer se nije ni u snu mogao nadati da će ga Papa usred audijencije dočekati kao prijatelja i uzeti sa sobom. Kad su ga nakon audijencije skolili novinari, pitajući ga kako se osjećao, rekao je samo: „Pitao sam samoga sebe što ja radim ovdje. Mamma mia!“

Pozivamo vas da u ovom mjesecu siječnju kao Pokret salezijanske mladeži zajedno u svojim zajednicama molite za Salezijansku obitelj u Siriji.
Prema svemu što čujemo od informacija iz njihovih zajednica, situacija je jako teška, a kršćani posebno pate.
No obistinjuje se rečeno da upravo ta krv mučenika postaje pravo sjeme zvanja, jer mnogi mladi ljudi su se odlučili krenuti putem salezijanskog duhovnog zvanja, kako bi postali svećenici salezijanci i sestre Kćeri Marije Pomoćnice.

Regija centralna Europa, čiji smo mi dio, inicirala je zajedničku molitvu! Tako će kroz ovaj mjesec Salezijanska mladež Europe biti povezana istim srcem za ovu nakanu!

Budimo ujedinjeni u molitvi!

Obavijest svim mojim prijateljima. Zamoljen sam od Kazališta Trešnja, koje nam je omogućilo krasno druženje uz Adventsko božićni koncert koji smo tamo održali,da obznanim kako priređuju dvije krasne predstave koje nisu za male klince, radi se o Vis životinje ove subote u 17 h dakle 11.om. i Ne prijatelji sljedeće 18.1. isto tako u 17 h. Prva je glazbena i doista ćete uživati a u drugoj igraju sjajna braća Saša i Živko Anočić. Potrebno je kazati kako su karte doista popularnih 30 kn a možete ih rezervirati na broj 3638 556. Divne stvari za divne ljude, hvala i nadam se da se vidimo,
Čedo.

Biblioteka: Zrno;
format: 13 x 20 cm;
meki uvez; 272 str.;
cijena: 85,00 kn



Autor ove zbirke kratkih priča, pater Tonči Trstenjak, poznat javnosti kao televizijski novinar i urednik, u četrdeset priča iznosi pred čitatelje bogato životno iskustvo i sjećanja satkana ponajprije od doživljenog i proživljenog. U njima opisuje ljude koje je sretao i događaje u kojima je sudjelovao ili bio tek usputni svjedok, od ranog proljeća do plodne jeseni svoga života.

Činjenica je da živimo ubrzano, u vremenu kad nemamo vremena, zapljusnuti olujnim vjetrovima dnevnih zbivanja, ovisni o senzacijama i često zaokupljeni izmudrenim pričama neplodnima za dublje spoznaje.

Ove kratke priče nisu izmudrene, nego oslikavaju stvarne ljude i događaje. Laganim i slikovitim stilom pripovijedanja uklapaju se u ubrzani ritam našeg življenja, a čitatelju donose dašak mira, zraku istine, miris ljubavi, tračak nade i zrnce vjere.

Ovu knjigu pisao je svećenik isusovac u sedmom desetljeću zanimljiva života i četvrtom desetljeću plodnog svećeništva. Bez sumnje će vas iznenaditi, obradovati, odmoriti, obogatiti, učvrstiti i ohrabriti. „Po naravi sam znatiželjna osoba pa se kroz sedam desetljeća života u meni nakupilo toliko doživljaja i sjećanja da se bojim kako veliki dio nikada neću stići napisati. Dovoljno je zagledati se u sebe i oko sebe. Život svakog čovjeka zanimljiva je priča. Pisac je samo posrednik“, kaže autor u predgovore ove knjige.


Navedenu knjigu kao i sva ostala izdanja KS-a možete kupiti u svim knjižarama Kršćanske sadašnjosti:

Zagreb – Kaptol 1, Kaptol 29
Marija Bistrica - Trg Ivana Pavla II. 32
Rijeka – Fiorello la Guardia 10c
Karlovac – Stjepana Radića 4
Osijek – Trg slobode bb
Split – Kralja Zvonimira 18


Narudžbe željenih knjiga također možete ostvariti i putem dolje navedenih kontakata:

Tel: 01 63 49 030
Fax: 01 48 11 118
E-mail: ks-prodaja@ks.hr

I prije svega, nikad nemojmo zaboraviti
da je čin dobrote sam po sebi čin sreće.
To je cvijet jednog dugog unutrašnjeg života
ispunjenog radošću i zadovoljstvom;
on govori o mirnim satima i danima
na najsunčanijim vrhovima naše duše.

Maurice Maeterlinck

U programu Radiopostaje Mir Međugorje Vedrana Vidović razgovarala je sa Boscom Gorbenom koji je sredinom prosinca stigao iz Španjolske u Međugorje, i to biciklom. Na putu je proveo tri i pol mjeseca, a njegovo hodočašće bilo je svojevrsno traženje sebe i dragoga Boga.
Zovem se Bosco, ja sam španjolac iz Bilaba. Imam 24 godine i upravo sam završio studij veterinarstva. Odlučio sam krenuti na put biciklom, na jedan duži put, nakon što sam završio studij. Htio sam ići do Turske, i proći kroz Međugorje budući da je to mjesto o kojem sam već ranije čuo jer je moja obitelj bila tu. Moji roditelji su ovdje bili, a moj stric i strina su se ovdje obratili i uvijek su mi jako dobro pričali o ovom mjestu. I nakon što sam skoro tri i pol mjeseca na putu i na cesti, zaustavljao sam se na više mjesti da bi se mogao penjati na planine, konačno nisam uspio doći do Turske ali barem sam došao do Međugorja. To je bilo prekrasno putovanje.

Što ste doživjeli na tom putovanju? Kako vam je bilo na tom putu, kako su ljudi reagirali na vas?

Ljudi su uvijek bili iznenađeni, kad bi me vidjeli s biciklom sa mnoštvo stvari i kilograma za put. Ljudi te zaustavljaju pitaju te: "Odakle dolaziš i kamo ideš?"

Kako je bilo za prenoćište, za hranu?

Već na početku putovanja odlučio sam da neću moći platiti ni smještaj, ni spavanje, ni hotele ni prijevoz nego samo hranu. Išao sam sa svojim šatorom, sa vrećom za spavanje i malim šporetom za kuhanje. I svaku večer kada bi sunce zašlo, tražio bi mjesto gdje bi prenoćio negdje ispod nekog stabla, pored puta u svom šatoru.

Jeli bilo nekih posebnih zgoda koje želite izdvojiti?

Većinu noći sam spavao pod šatorom, ali bez da poznajem ikoga da poznajem od ljudih koje sam sretao na putu, sami su mi se nudili za prenoćište. Vodili bi me svojoj kući prenoćio bi u obitelji i s ljudima koji me po prvi put vide. Ljudi ti kažu putem: "Evo uzmi ključeve od kuće, ja odoh raditi, budi kao u svojoj kući"- bez da me i poznaju.

Vidim na vašoj ruci desetak krunice. Da li su krunica i molitva pomogle da dođete do cilja koji ste sebi postavili?

Ova je kupljena tek jučer. Nikad u životu nisam izmolio ni jednu krunicu, a sada imam četiri krunice sa sobom koje su mi poklonili nakon što sam čuo toliko priča i poklonili su mi jednu knjižicu da naučim kako moliti krunicu tako da više nemam ispriku da ne počnem moliti.

Što ste doživjeli u Međugorju kada ste došli? Kako ste doživjeli ovo mjesto?

Ono što me je dojmilo najviše jeste vjera, vjera koja se može vidjeti na svakom koraku, posebice ljudi koji su me udomili kod sebe a to su Patrik u Nancy, dakle vidjeti njih svakodnevno kako žive poradi Krista i kako služe. Dojmilo me i vidjeti kapljice vode koje izlaze iz kipa Uskrslog Krista. Sve te stvari čine da razmilim dobro i pomislim da ovdje zaista se nešto događa.

S kakvim mislima odlazite iz Međugorja?

Jedno mjesto koje treba u svakom slučaju posjetiti, i ne doći ovdje kao turista nego doći ovdje nešto vidjeti i nešto tražiti. Odlazim jako zadovoljan što sam došao ovdje.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/medjugorje/o-medjugorju/svjedocanstva/107-svjedocanstva/biciklom-iz-spanjolske-u-medugorje.html

Znate da ne promoviram glazbu ali ovo je posebno.

https://soundcloud.com/show-1/ena-posebna-alan-hr-ica

Gospodine Isuse, u rane tvoga presvetoga Srca stavljam sebe i sve članove svoje obitelji.
Ponizno te molim, oprosti nam sve naše grijehe i učini naša srca po svojem Srcu, blagom i poniznom. Molim te da svojom predragocjenom Krvlju prekriješ, ispuniš i zaštitiš mene i sve članove moje obitelji. Isuse Kriste, ti si jedini Gospodin i naš Gospodar; samo ti imaš svu vlast nad svima nama. Gospodine Isuse, opečati svojom presvetom Krvlju sve članove moje obitelji, prostore u kojima živimo i radimo, sve ljude s kojima se susrećemo i surađujemo, sva prijevozna sredstva kojima se služimo, sve izvore dohotka i sva materijalna sredstva koja su nam od Boga namijenjena i koja već posjedujemo.

Isuse, ulij nam svoju ljubav za sve ljude, osobito one koje teško prihvaćamo i one koji nas ne vole. Neka tvoja sveta Krv, Isuse, slomi snagu svake loše navike među nama, svih negativnih riječi, misli, želja, osjećaja i postupaka. Otkloni od nas posljedice negativnosti iz prošlosti. Po svojoj muci i uskrsnuću učini nas otvorenim za sve što nam želiš dati. Neka nas tvoja Krv opere i iscijeli sve naše rane. Neka snaga tvoje Krvi slomi u nama i među nama sva negativna naslijeđa duha i duše koja se žele prenijeti na nas od pokojnih članova naše obitelji (zastati i nabrojiti). Isuse, svojom svetom Krvlju operi ih i otkupi kod nebeskog Oca i uvedi ih u svoju slavu. Hvala ti za tvoju i našu Majku, za svete zaštitnike moje obitelji, za anđele čuvare svakog od nas, za njihovu neprestanu pomoć i zaštitu. Slava tebi, Gospodine Isuse! Amen. Slava Ocu...

Zajednica Cenacolo organizira humanitarni koncert pod nazivom "Snagom ljubavi za djecu Zajednice Cenacolo", koji će se održati u nedjelju, 2. veljače, u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, s početkom u 20 sati.

Mladi Zajednice Cenacolo skrbe za 300-tinjak djece na četiri kontinenta, u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi te Africi. U Hrvatskoj, Zajednica Cenacolo djeluje više od dva desetljeća, a zadnjih godina, u program cjeloživotnog obrazovanja po metodi Cenacolo, pristupaju čitave obitelji zajedno sa svojom djecom. Stoga smo naše kuće u Varaždinu i Vrbovcu prilagodili upravo takvim obiteljima i trenutno u njima borave obitelji i majke sa 40-tak djece.

Koncertom u KD Lisinski žele skrenuti pažnju javnosti na problem svih vrsta ovisnosti i na razarajuće posljedice istih po obitelj, a posebno po djecu koja odrastaju u takvim disfunkcionalnim okolnostima.

Koncert podržavaju Ured gradonačelnika Grada Zagreba, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Ministarstvo socijalne politike i mladih.

Cijena ulaznice je 35 kuna, a sav prihod namijenjen je unaprijeđenju života obitelji i djece u bratovštinama na području Zagrebačke i Varaždinske županije.

Nastupaju:
'Cenacolo Band' i 'Mali Cenacolini' - djeca iz Zajednice
Gosti:
Alessandro Gallo i Francesca Cadorin, Cenacolo duet iz Italije
Ivana Husar Mlinac i Marija Husar Rimac
grupa Apostoli mira

Zajednica Cenacolo je 2012. godine u dvorani Cibona u Zagrebu izvela Mjuzikl CREDO - VJERUJEM, jedno od najboljih suvremenih kršćanskih kazališnih ostvarenja u svijetu, a ovogodišnji koncert u Lisinskom predstavlja nastavak njihovog edukativnog i humanitarnog djelovanja u gradu Zagrebu.

Opće informacije o Zajednici Cenacolo možete dobiti na tel. 01/2726-515 ili na e-mail zajednica@zajednicacenacolo.hr.

Izvor: Laudato.hr

Alan Hržica vraća se na glazbenu scenu nakon punih šest godina pauze. 'Žena posebna' ime je novog, vrlo obećavajučeg singla za koji je Hržica sam napisao tekst i glazbu, dok je za izvrstan aranžman odgovoran Ante Gelo. 'Malo sam promijenio svoj glazbeni izričaj', rekao je Alen Hržica i dodao: 'Ovo je novi ozbiljniji pop. Već godinu dana radimo na novom materijalu i ovo je prva u nizu pjesama koje smo pripremili.' Vrhunska ekipa glazbenika pobrinula se da 'Žena posebna' zvuči zaista posebno. Bas je svirao Robert Vrbančić, bubnjeve Marko Matošević, Tonči Grabušić udaraljke i Zvonimir Bajević flugelhorn. 'Žena posebna' će biti posebna po još jednoj stvari. U današnjem Glazbenom showu Dalibora Petka na Narodnom radiju biti će prva radijska premijera u novoj godini. Osim same pjesme u emisiji ćete moći saznati i što je Alan radio proteklih šest godina, zašto se povukao sa scene i zbog čega se vraća.

Dragi studenti,

Kroz iduća 2 tjedna održat će se blagoslov studentskih soba, i to po sljedećem rasporedu:

SD Stjepan Radić
1., 2. i 3. paviljon: četvrtak, 9. 1.
4., 5. i 6. paviljon: petak, 10. 1.
7., 8. i 9. paviljon: subota, 11. 1.
11. i 12. paviljon: ponedjeljak, 13. 1.

SD Cvjetno naselje
1., 2. i 3. paviljon: utorak, 14. 1.
4., 5. i 6. paviljon: srijeda, 15. 1.
7. i 8. paviljon: četvrtak, 16. 1.

SD Ante Starčević
1., 2. i 3. paviljon: petak, 17. 1.

Svi koji želite, prijavite se za blagoslov:
http://form.jotformeu.com/form/40056347066351
Potičemo vas da svi koji ste u mogućnosti odaberete jutarnji ili popodnevni termin zbog gužve uvečer. Za blagoslov pripremite križ i svijeću.

Bvb :)

Izvor: http://www.studentski-pastoral.com/

Božićni turnir Katoličke malonogometne lige u kategoriji krizamnika i prvopričesnika održati će se 11. i 12.01.! Prijave i informacije na mail: kmnl.zagreb1@gmail.com.

Večeras nema mise mladih, ali u Taboru je misa (18:30) i klanjanje (20:30)... nema ispovijedi, ali možete prije mise u Franjevačku crkvu u Samoboru otići na ispovijed ako prakticirate pobožnost Srcu Isusovom svaki prvi petak.

Ili dođite u baziliku u 17:00 ili 19:00. Kakogod, sigurno ćete naletjeti na neke zboraše!

PS. U Samobor nosim nekoliko primjeraka CD-a, ako netko želi.

Kako doznajem danas nema mise mladih u Palmi koja se održava u 20:30 sati.
Nastavak je slijedeći petak.
SKAC je na duhovnoj obnovi u Taboru tako da je to razlog.
Molitve na Kamenitim vratima se nastavljaju odmah iza sv. Tri Kralja, 7.1.2014.
Prva misa mladih je 10.1.2014.

Već nekoliko godina prigodom svakog većeg blagdana kruži SMS kojem sadržaj glasi otprilike ovako: „Čestitam Vam Božić, a budući da je kriza, ujedno ovom porukom čestitam i Novu godinu, Valentinovo, Dan žena, Uskrs, rođendan, godišnjicu braka, Dan grada i sljedeći Božić. Ako se kriza produži, slobodno ovu poruku smatrajte važećom do daljnjega.“

Kako se kriza u Hrvatskoj opasno produžila, čini se kako bi ova poruka trebala postati jedina relevantna ovih godina. No, hvala Bogu, nije tako! Svaki iskreni čestitar naći će načina da onima koje voli, cijeni, poštuje ili je s nekim u poslovnom odnosu, iskreno ili iz kurtoazije čestita predstojeći blagdan ili praznik. Modusi su se, doduše, promijenili. Navodno postoje ljudi koji još uvijek šalju čestitke. Određeni postotak ljudi čestita prastarim načinom – telefonira. Prije par godina hit hitova bili su SMS-ovi prožeti stihovima ili, primjerice za Božić, teološki nabrijanim sadržajem. Bilo je važno čestitati svim osobama iz imenika. Malo po malo, kako su se širile društvene mreže, počelo je s grupnim porukama ili popularnim „tagganjem“. Važno je izraziti dobre želje, a nikoga ne izostaviti, pa bilo to i potpuno neosobno.

Umnažanje čestitanja

No, posljednjih godina, zahvaljujući rastu razine tolerancije u hrvatskom društvu, ali i vještini marketinških stručnjaka, broj blagdana za čestitanje toliko se umnožio da ne prođe mjesec, a da ne morate nešto čestitati ili eventualno nešto kupiti. „Oporavi“ se čovjek od Božića, evo mu Valentinovo, prođe Valentinovo, evo Dana žena; prođe on, evo neke godišnjice, rođendana i sl. Govorim o partnerskom odnosu, jasno.

Ali posljednjih godina, zahvaljujući valjda globalizaciji i rastu tolerancije događaju se dvije stvari, jedna pozitivna, druga malo manje pozitivna. Prva je ta da se čestitaju blagdani vjernicima drugih vjeroispovijesti ili pripadnicima drugih religija. Izlaskom iz komunističkog društva i službeno je postalo vidljivo ono što su ljudi u dobrosusjedskim odnosima uobičajeno činili, a to je življenje različitosti, ne samo kroz svagdan, nego i kroz blagdan. Druga stvar, malo manje lijepa, je hinjena iskrenost i glumatanje oko svetkovine Božića kojeg se sve manje javno čestita kao kršćansku svetkovinu, a sve više bezlično: „Sretni blagdani“. Politička korektnost, posljednje utočište onih koji nemaju svog identiteta, a takvu stvarnost bi kroz hinjenu toleranciju netolerantno htjeli nametnuti svima koji neki svoj identitet imaju, pretvorila je sasvim konkretnu blagdansku stvarnost u bezlično prenemaganje. Kao kad biste najboljem prijatelju rođendan čestitali frazom „Sretan ti blagdan!“.

Teror političke korektnosti

Da se politička korektnost pretvorila u svoju suprotnost i postala ekstrem samoj sebi, moglo se čuti neposredno prije Božića u čestitki ministrice Pusić koja je čestitala, kako se kaže, sve u đuture. I Božić, i Hanuku i Bajram i što sve ne. Vjerujemo da se ne radi ni o kakvoj zloj namjeri, nego jednostavno, uslijed bezlične političke korektnosti, o nehotičnom politički korektnom, ali duboko neistinitom i manje ukusnom činu. Jer ako nekome dođete u kuću, pa čestitate i rođendan i godišnjicu braka i useljenja i susjedov rođendan, ili će vas shvatiti kao šaljivdžiju, ili vas neće baš shvatiti. Jer ako čestitate svima, niste čestitali nikome. Ako svima želite jednako, nikoga ne smatrate posebnim. Zato za dobar recept poštovanja – nemojmo se umoriti čestitajući svakome ono što svetkuje, kada svetkuje i kako svetkuje. I vrlo važno – čestitajmo kako se priliči. Manje politički korektno, a više iskreno i istinito. Iako, osobno mi nikad nije jasno zašto se samo na katolički Božić čestitaju blagdani, a oko svih drugih blagdana trudimo se više ili manje.

Kratki vodič za kulturu čestitanja

Zato da sljedeće godine ne bi bilo zabune, donosimo kratki vodič za kulturu čestitanja u 2014. godini:

1. 7. siječnja – Božić prema julijanskom kalendaru; čestita se „Mir Božji! Hristos se rodi!“; dobro ga je čestitati iz vjerskih, a ne iz političkih motiva.

2. 14. veljače – Valentinovo; dobiva se dojam kako je važniji blagdan od Božića ili Dana državnosti. Možda bi bilo dobro proglasiti ga državnim blagdanom jer se osjeti nedostatak produženog vikenda u veljači.

3. 21. ožujka – Vesna, božica proljeća; slave je stari Slaveni (iako je bilo i mlađih u to vrijeme). Možda bi bilo politički korektno oživjeti ovaj blagdan i toga dana čestitati sve što se poželi.

4. 20. travnja – istoga datuma ove godine Uskrs slave i katolici i pravoslavci. Katolicima je poželjno reći „Sretan Uskrs!“, a pravoslavcima „Hristos vaskrese!“ O motivima čestitanja vidi broj 1!

5. 1. svibnja – Praznik rada; može se čestitati na različite načine, ovisno u kojoj ste stranci (ili u kojoj ste bili).

6. 25. svibnja – Dan mladosti; praznik se službeno ne slavi jer dotična država ne postoji preko 20 godina. Tad se trčala štafeta u čast rođenja Velikog vođe, a oni koji su trčali morali su biti u dobroj fizičkoj kondiciji. Toliko su bili zdravi da i danas obavljaju važne funkcije u državi. Zdravlje ih stvarno dobro služi.

7. 19. lipnja – Tijelovo; katolička svetkovina, ali i državni blagdan. Nema posebne čestitke. U Crkvi se slavi zbog štovanja euharistije, a proglašen je državnim jer početkom ljeta dobro dođe produženi vikend. Važno se prisjetiti da je u Saboru prilikom proglašenja Tijelova državnim blagdanom vladao veliki konsenzus, neovisno o svjetonazoru. Razina konsenzusa bila je obrnuto proporcionalna razini znanja što se ustvari svetkuje toga dana. Bilo je izjava: „To je ono kad je golub'ca slet'la s neba!“, „To je ono kad se miješa nekakvo tijelo i krv.“ I slično tome.

8. 22. lipnja – Dan antifašističke borbe. Slavi se ono što se u Europi slavi 8. svibnja. Određenom broju ljudi toga dana zacakli se oko i prisjete se važnih bitaka koje i danas treba voditi.

9. 25. lipnja – Dan državnosti; dobro bi došle svečanosti, vojne parade, izleti i sjećanje na temeljni datum državotvornosti jedne države. Kažem, dobro bi došlo.

10. 28. srpnja – Ramazanski bajram; slavi se u islamu nakon završetka mjeseca ramazana; čestita se „Bajram Šerif Mubarek Olsun“. Nikako ne čestitati 25. prosinca!

11. 5. kolovoza – Dan domovinske zahvalnosti; Može se čestitati na razne načine. Tek odnedavna, na pravdi Boga, može se slaviti jasno i glasno.

12. 15. kolovoza – Velika Gospa; nema posebne čestitke, obično se ode na hodočašća u razna svetišta. Sva sila kamera želi zabilježiti što će biskupi reći o politici, a oni najčešće održe homilije o Mariji.

13. 4. listopada – Kurban Bajram; muslimanski blagdan, kada se slavi prinošenje žrtve. Čestita se „Bajram Šerif Mubarek Olsun“. Nikako se ne čestita 25. prosinca.

14. 8. listopada – Dan neovisnosti; vidi pod broj 9.

15. 1. studenoga – Svi sveti; Ne Dan mrtvih!

16. 29. studenoga – Dan republike; Država više ne postoji! Vidi pod broj 6.

17. 17. prosinca – Hanuka, židovski blagdan; u svakom slučaju, ne čestita se 25. prosinca.

18. 25. prosinca – Božić prema gregorijanskom kalendaru; može se čestitati na razne, tradicionalne ili manje tradicionalne načine. Najbolje iskreno: „Sretan Božić!“, Blagoslovljen Božić!“. Toplo se preporuča da se čestita samo Božić!

Izvor: Laudato.hr

1. Ne ogovarati
2. Uvijek pojesti do kraja jelo
3. Imati vremena za druge
4. Izabrati za kupovinu "ono najjednostavnije, najpriprostije".
5. Upoznati siromašne "kao osobe, živa bića"
6. Prestati suditi drugima
7. Zavoljeti ono što ti se ne sviđa.
8. Ući u vezu - kao što je sklapanje braka.
9. Naviknuti se obraćati Gospodinu i "postavljati mu pitanja
10. Biti sretan/na.

Često govorimo o vjerskom fanatizmu. Pitam se samo što je ovo?
Koliko je katolika ubilo druge iz svojih uvjerenja.
Danas se po KC doslovce ... ali dobro je da ne živimo u islamu.
Što bi bilo da proživljavamo ovo što se događa u Rusiji i drugim zemljama gdje se zbog Islama ubija.

Mladi se bolničar raznio na željezničkom kolodvoru u Volgogradu ubivši 18 i ranivši 36 ljudi.

VOLGOGRAD - “Teško mi je vidjeti vaše suze, ali ja sam izabrao - put Alaha. Odabrao sam to da Alah bude zadovoljan sa mnom, da zaslužim raj. Vi me ne možete skrenuti s mog puta”, riječi su koje je u videoporuci roditeljima uputio Pavel Pečonkin, mladi bolničar hitne pomoći, koji se 29. prosinca 2013. raznio na željezničkom kolodvoru u Volgogradu, ubivši 18 i ranivši 36 ljudi.

Poruku mudžahedina Ansara al-Rusia (kako se Pečonkin nazvao nakon prelaska na islam), snimljenu za Vilajet Dagestan.com, objavio je portal tiražnih ruskih novina Komsomolska pravda .

Ona je bila njegov odgovor roditeljima koji su mu poslali videoporuku s molbom da im se vrati.

“Vrati se, sine! Pavlik, sine, svi te čekamo”, suznih je očiju rekla majka Fanazija.

“Paša, dragi moj sine, ostani musliman. Jedi halal. Idu u džamiju. Moli se, ali vrati nam se. Preklinjem te. Tvoje ribice u akvariju te čekaju, naš psić Honda te čeka”, slomljenim je glasom rekao otac Nikolaj u videoporuci koju je objavila agencija Ria novosti Dagestan.

Pavel Pečonkin, rodom iz gradića Volžska u ruskoj pokrajini Mari’j El na istoku europskog dijela Rusije, u prosincu 2011. prešao je na islam. Uskoro se odselio iz roditeljskog doma te mu se, nedugo potom, izgubio svaki trag. Roditelji kažu kako su još prije primijetili da je prestao pušiti, odrekao se alkohola, odbacio svinjetinu, a prvo je uvažavao oca (s kojim se često znao posvaditi), da bi poslije postao vrlo drzak prema njima jer su “kafiri” - nevjernici. Neki susjedi i prijatelji sada ga opisuju kao mirnog, staloženog i dobrohotnog mladića (pacijenti tvrde da je najbolje davao injekcije, potpuno bezbolno), doduše neki spominju njegovu fascinaciju akcijskim filmovima, oružjem i radikalizmom, navodno je stalno visio na “radikalnim sajtovima”.

No, mnogi se pitaju kako je u samo dvije godine mogao doći do toga da se raznese kao “smertnik”, odnosno bombaš samoubojica suludih sjevernokavkaskih radikalnih islamista koji žele “čisti muslimanski Kavkaz” - Emirat Kavkaz na čijem je čelu bezočni inženjer graditeljstva, Čečen Doku Umarov , najtraženiji terorist Rusije. Nakon što sve potrage za sinom nisu dale rezultat i kada je postalo sasvim jasno da se nespokojni Pavel priključio eskstremnim islamistima na ruskom sjevernom Kavkazu, roditelji su mu poslali videoporuku. Slomljeni, u 16 minuta obraćanja često ponavljaju jedno te isto. I mole Pavela da se vrati “jer na tebi nema krvi” te mu govore da ga ni policija neće progoniti. Tata spominje da ima slabo srce, da je dijabetičar, mama mu govori: “Ne griješi, sine, nemoj ići protiv roditelja”.

I Pavel se javio videouratkom koji je snimio u produkciji Vlajat Dagestana (vilajetima se nazivaju “vjersko-administrativni” dijelovi virtualnog Emirata Kavkaz), a pripada Tamir-Han-Šuruhinskom džematu (džemat za muslimane predstavlja temeljnu, osnovnu i najmanju organizacijsku jedinicu). Pavelu, u čijoj je pozadini crna zastava s natpisom iz Kur’ana, počinje svoju dramatičnu komunikaciju s očajnim roditeljima. Izgleda smireno, iako se ponekad učini da mu je neugodno. Povremeno spušta pogled, a sam se sebi nasmije kad izgovori “muslimani vjernici” pa se ispravi da su naravno svi muslimani vjernici.

“Isprva nisam želio gledati vašu poruku. Prepričali su mi je braća. Bojao sam se da ću oslabiti, da ću se raspekmeziti. No, nakon što sam povukao snagu iz Kur’ana, pogledao sam. Meni Alaha nitko ne nameće”, kaže Pavel i ističe da su mnoga njegova braća ostavila svoje obitelj i “otišla u iskušenje džihada”.

“Teško nam je gledati snimke roditelja koji plaču, kažu da će se ubiti ako se ne vratimo. Ali Alah nas hrabri, čeliči i kali. Ne vjerujte svemu što govore na televiziji o islamu i muslimanima.Mi ne ubijamo djecu. Ali ovdje vidim puno djece koja plaču za svojim očevima.”

Izvor: http://www.jutarnji.hr/videoporuka-bombasa-samoubojice---mama-i-tata--zao-mi-je-sto-placete--ali-zelim-alaha-uciniti-sretnim-/1151504/

Djeca imaju pravo na dobar start u životu, ali ne i na to da im roditelji osiguraju doživotno blagostanje, riječi su kojima je Werner objasnio svoju neobičnu odluku.

KARLSRUHE, ZAGREB - Maloprodajni njemački trgovački lanac DM po mnogočemu je drukčiji od današnjih liberalnokapitalističkih kompanija: plaće blagajnica kreću se od 6500 do 7000 kuna , primaju 14 plaća i četiri puta godišnje dobiju poklon-pakete s proizvodima Drogerie Markta (DM).

I baš kada se činilo da je tvrtka dosegla plafon u provođenju “kapitalizma s ljudskim licem”, svijet je ostao zaprepašten novom viješću: Götz Werner, vlasnik DM-a, odrekao se bogatstva i cjelokupan udio u vlasništvu poklonio jednoj dobrotvornoj fundaciji!

Time je potvrđeno ono što su mnogi koji ga znaju govorili - Götz Werner je vrlo neobičan čovjek pa nije čudno što je i njegova kompanija takva. On sam potvrdio je riječima: “Nije sramota postati bogat, ali sramota je bogat umrijeti”.

Jalov odaziv Billu Gatesu
Procjenjuje se da je vrijednost njegove imovine veća od milijardu eura, koje bi u slučaju smrti naslijedilo njegovo sedmero djece. Od toga, međutim, neće biti ništa. Ipak, djeci je osigurao kvalitetno obrazovanje i dao im temelj da sami postanu bogati.

- Djeca imaju pravo na dobar start u životu, ali ne i na to da im roditelji osiguraju doživotno blagostanje - riječi su kojima je Werner objasnio svoju neobičnu odluku.

Većina bogataša u svijetu se ne odriče svog novca, što je nedavno pokazao i loš odaziv na poziv američkih milijardera Billa Gatesa i Warrena Buffetta. Oni su, naime, prije desetak dana uputili javni poziv bogatašima diljem svijeta da se odreknu polovice svojega bogatstva u korist dobrotvornih organizacija.

Međutim, većina ih je odbila taj poziv pravdajući se da ionako često daruju znatne svote u dobrotvorne svrhe. Razlog je, smatraju neki stručnjaci, ipak malo realniji: globalna recesija koja je uplašila čak i one najbogatije.

Uspješni i u recesiji
Inzistiranjem na više nego pristojnim plaćama i radničkim pravima za sve svoje zaposlenike, a sada i odricanjem od bogatstva, Werner je dokazao da su kompanije sa zadovoljnim zaposlenicima uspješnije. DM je, naime, jedna od rijetkih kompanija kojoj se prihodi u recesiji nisu smanjili, nego čak povećali.



Werner: Svakom čovjeku 1000 eura osnovne plaće
Götz Werner (66) je i profesor poduzetništva na Institutu za tehnologiju u Karlsruheu, a koautor je knjige “1000 eura za svakoga”, u kojoj se zauzima za to da svaki građanin dobiva osnovni prihod od 1000 eura jer to pridonosi oslobađanju čovjeka. Kritizirao je novi sistem socijalne pomoći u Njemačkoj, po kojemu se sjedinjuje pomoć za dugoročno nezaposlene i pomoć za siromašne, nazivajući ga “zatvorom za spavanje kod kuće”. Po Werneru je to kršenje ljudskih prava. (S. Trajković)

Opširan intervju s Prelatom Opusa Dei objavljen u milanskom “Corriere della Sera”, najprodavanijim talijanskim novinama, 15. prosinca.

02 siječnja 2014
Što Opus Dei misli o Papi Franji? Kako je jedna od najraširenijih i najutjecajnijih institucija u Katoličkoj crkvi prihvatila izbor ovog isusovca s njegovim iznenađujućim inicijativama?

Prihvatili smo ga s velikom radošću (Prelat Opusa Dei, biskup Javier Echevarría, odgovorio je sa smiješkom) i u svojim molitvama stavio sam nakanu Sv. Ignaciju Loyoli, osnivaču isusovačkog reda, čiji su apostolski plodovi blago cijele Crkve, da se zauzima za papu Franju. Osnivač Opusa Dei iznimno je cijenio tog sveca. U jednoj od svojih knjiga, Putu, obraća mu se šest puta, čak i koristeći nadimak Ińigo.

Hajde da okrenemo pitanje. Što Papa misli o Opusu Dei? Već Vas je dva puta primio u audijenciju. Ljudi kažu da je privržen osnivaču, sv. Josemariji. Je li to točno?

Sveti Otac je izrazio svoju radost i dao mi blagoslov za apostolski rad Prelature s kojim je dobro upoznat. Između ostalog i radi toga što je kao nadbiskup Buenos Airesa bio u kontaktu s raznim vjernicima Opusa Dei. Također je vrlo dobro upoznat sa Sv. Josemarijom. Prije nekoliko godina, ovdje u Rimu, posjetio je njegovu grobnicu i ostao u molitvi 45 minuta. To je očiti znak koliko je intenzivna i darežljiva molitva onoga koji je sada Petrov nasljednik.
Papa Franjo od prvog se trenutka pokazao kao “revolucionarni” Pontifikat, sposoban iznenaditi svojim odlukama.

I odmah su ljudi u papi Franji prepoznali vjerodostojnog svećenika koji se mnogo moli i pažljiv je prema brigama ljudi ispred sebe. U isto vrijeme, živi svoj život asketski. Želi dublje živjeti prelijepu sliku Benedikta XVI, koji je težio tome da Crkva postane više poput doma u Nazaretu. Da bi to postalo stvarnost nije se dovoljno samo odreći materijalnih dobara (neka od njih su potrebna za posao i obiteljski i društveni život). Kako nas papa Franjo uči, trebamo istinski voljeti vrlinu siromaštva.

Papa je od početka govorio o Crkvi koja je “siromašna među siromasima”, koja ide na periferije i on se sam odlučio na umjeren stil života. Kako na sve to gleda Opus Dei na koji, pravedno ili ne, većina ljudi gleda kao na organizaciju koja nije usmjerena potrebama siromašnih?

Stvarnost je malo drugačija, Opus Dei je u 30-ima rođen na periferiji, u najsiromašnijim četvrtima Madrida. Od tada mnogi su ljudi diljem svijeta nastavili pomagati siromašne i bolesne, potrebite muškarce, žene i djecu, u New Delhiju i Manili, Manchesteru i Kinshasi. Dopustite mi da pojasnim da Opus Dei nije samo za bogate. Mnogi vjernici Prelature, u raznim dijelovima svijeta, teško spajaju kraj s krajem, nemaju dovoljno novca da bi platili račune na kraju mjeseca i tom se izazovu trebaju suprotstavljati hrabro i s vjerom, bez da oko tog rade veliku buku.

Papa je, iako mu prva godina pontifikata još nije završila, već donio važne odluke koje se tiču njegovih suradnika, s jasnom namjerom da, bez obzira na doživljeni otpor, reformira kuriju. Također napreduje s odlukama vezanim uz financijsku transparentnost i reformu IOR-a (Vatikanske banke). Koji je vaš pogled na tu strategiju?

Uloga je Svetog Oca, a ne moja, suditi koji su tu prioriteti. Kroz moje osobno iskustvo mogu reći da mnogi ljudi rade u Svetoj Stolici s velikom predanošću. Ali bez sumnje reforma je uvijek potrebna: bez obzira koliko ljudske strukture mogu djelovati organizirano, nisu nikada na razini koja je potrebna da se izvrši misija širenja Evanđelja u cijelom svijetu. Radi toga, kako Papa mudro kaže, važno je da ne pobrkamo Crkvu s nevladinom organizacijom. Crkva bi uvijek trebala biti utemeljena na vjeri u Krista, kao njegova vjerna Supruga.

U istoj liniji s Ivanom Pavlom II i Benediktom XVI, papa Franjo inzistira na potrebi za novom evangelizacijom. Kako Opus Dei odgovara na taj poziv?

Papa Franjo pomaže cijelom svijetu da stavi prioritet na kulturu bivanja, života, nasuprot kulturi imanja koja povremeno guši ekonomski razvijenija društva. Govori o svetosti u svakodnevnom životu: žena koja brine za svoju djecu, muškarac koji radi kako bi stavio kruh na stol, bolesni. Zapadni svijet treba ponovo otkriti tu vrstu svetosti. To nije put za nekoliko privilegiranih: to je poziv koji naš Bog upućuje svim muškarcima i ženama. U zemljama s kršćanskom tradicijom, Opus Dei (kroz svoje aktivnosti duhovne formacije) nudi put ponovnog otkrivanja vjere u našim svakodnevnim zanimanjima. Nova evangelizacija znači: ponovno u kršćanima (koje se povremeno takvima smatraju samo radi svojeg kulturnog konteksta) zapaliti plamen življenja vjere i osobnog odnosa s Bogom.

Papa Franjo je govorio o Crkvi kao o “poljskoj bolnici” nakon bitke, koja bi se trebala brinuti i o onima koji su imali pobačaj ili su razvedeni. Po rasporedu 2014. održat će se Sinoda o obitelji i Papa je poslao upitnik u kojem traži od biskupa njihovo mišljenje o tim pitanjima. Kakva je pozicija Opusa Dei u tim pitanjima?

Danas mnogi ljudi prolaze kroz teške patnje na svom poslu i u društvenim odnosima, čak i unutar svojih obitelji. Kao kršćani mi smo pozvani odgovoriti, vidjeti druge Kristovim očima, ispunjenim ljubavlju i milošću. Kada kršćani pomažu prijatelju to je kao da Krist gleda bolesnu osobu koja treba biti izliječena. Sinoda o obitelji će nam biti poticaj da ponovo otkrijemo ljepotu ljubavi i vjernosti, obiteljsko okruženje koje je izgrađeno riječima i gestama služenja onima koji trpe rane u tim područjima života.

U intervjuu objavljenom u ovim novinama, predsjednik pokreta Focolare, Maria Voce, tražio je da ženama bude dana veća uloga u Crkvi. Da li se slažete s tim?

Naravno. Jer, kako nas je Sveti Otac podsjetio, Crkva je žena: samo se trebamo sjetiti uloge naše Gospe. Pitanje o ulozi žena nije novo i žene su imale važnu ulogu u razvoju Crkve. Nadalje, Opus Dei je uvijek smatrao da žene igraju središnju ulogu u životu Crkve.

Što je, po Vašem mišljenju, uloga i odgovornost vladajućih s obzirom na krizu koja već godinama trese zapadni svijet, posebno zemlje poput Italije?

Mislim da je važno da ne svalimo svu krivnju na vladajuće. Prvo moramo pitati sami sebe što svaki od nas čini svakodnevno bez obzira na našu ulogu u društvu. Ne možemo prebaciti odgovornost samo na druge, na one koje smo izabrali da vladaju i kojima uvijek možemo predavati naše zahtjeve. Prvo se trebamo upitati kako mi živimo, kako radimo, kako se slažemo s drugima, sa svojim obiteljima. Potrebna je predanost svih nas kako bi izašli iz krize, a ne samo vladajućih.

Izvor: http://hr.opusdei.org/art.php?p=56625

Božićni turnir Katoličke odbojkaške lige održat će se 12.01. u kategorijama djevojke, mješovita i muški.
Prijave i informacije na kol.blim@gmail.com ili 0994747477

Bit ću kratak.
Dosta je tekstova objavljeno.
Uspio sam postat medijski pokrovitelj pastorala sportaša Zagrebačke nadbiskupije.
Dosta sam pisao o ostalim događanjima koje sam pratio.
Stavio sam dosta teksta o obitelji s obzirom da se cijela 2013. prožimala obitelji.
U novoj 2014. godini ostajem medijski pokrovitelj pastorala sportaša Zagrebačke nadbiskupije, pastorala mladih.
Pratit ću i susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku, SKAC, i ostale aktivnosti.
Hvala Vam što me pratite i čitate ovaj blog.

Božić je Božji dolazak čovjeku koji je vidljiv u liku djeteta Isusa u betlehemskoj štalici. Tu tajnu Božića jednako radosno otkrivaju vjernici koji Božić slave 25. prosinca po gregorijanskom kalendaru, kao i dio istočnih crkava koje blagdan Kristova rođenja slave po julijanskom kalendaru, odnosno 7 siječnja. Ususret toj proslavi o Božiću, običajima, ali i odgovornosti vjernika i crkvene zajednice u naviještanju Radosne vijesti u emisiji "Religijski forum" razgovaramo s protojerejem i vinkovačkim parohom Predragom Azapom.
Početak je u 18.05 sati, a urednik je Ivan Dukarić Stubičar.

Konferencija za medije povodom organizacije Susreta Hrvatske katolike mladeži u Dubrovniku iduće godine održana je u četvrtak 12. prosinca u dvorani kina Visia u Dubrovniku, a osim novinara na njoj su sudjelovali i animatori Dubrovačke biskupije koji su dočekivali novinare. Riječ je o neuobičajenoj konferenciji kojom se željelo novinarima na zanimljiv i suvremen način približiti pripremu i organizaciju ovog velikog događaja za Dubrovačku biskupiju koji nadilazi crkvene okvire, a u tome se u potpunosti i uspjelo.
Na početku, voditelji programa don Hrvoje Katušić i Ana Marčinko pozdravili su sve sudionike, napose dubrovačkog biskupa mons. Matu Uzinića, predsjednika Organizacijskog odbora SHKM-a mons. Petra Palića, zamjenika dubrovačkog gradonačelnika Željka Raguža, u ime Dubrovačko – neretvanske županije Marijetu Hladilo, u ime policije Nikolu Nalbanija, te voditelja Pododbora za medije Šimu Zupčića.
Dubrovački biskup pozdravio je sve prisutne, napose im zahvalio što svojim dolaskom pokazuju interes za SHKM Dubrovnik 2014. Kazao je da geslo „Na slobodu pozvani“ nije slučajno izabrano, budući je Dubrovnik poznat po slobodi, ali i zato jer je govor o slobodi za mladog čovjeka danas bitan govor. Naglasio je da se taj govor Crkve često shvaća kao govor koji ograničava, no da se sada želi mladima reći da postoje mnoge stvari koje ih ograničavaju u njihovoj slobodi i da sloboda nije uvijek ono što nam se nudi, kao mogućnost izbora između ovog ili onog, već mogućnost izbora dobra.
Kazao je da sve što se do sada događalo je bila daljnja priprema, a da ovim danom započinje bliža priprema. Pozvao je medije da pomognu u animaciji stanovnika biskupije, kako bi otvorili vrata svojih domova za mlade koji će doći. Istaknuo je iznimnu važnost cijelog projekta koji nadilazi redovnu situaciju, te da je riječ o događaju koji će „obilježiti cijelo desetljeće u kojem se nalazimo“.
Don Hrvoje je kao voditelj predstavio ukratko program susreta koji će se sastojati od festivala mladih, te središnjeg euharistijskog slavlja u subotu 26. prosinca, kao i pojedinačnih slavlja po župama idućeg dana. Zatim su predstavljeni članovi Organizacijskog odbora SHKM-a.
Također, prvi put je javno objavljen broj do sada prijavljenih volontera za susret, a riječ o preko 1650 animatora, broju koji je uvelike nadišao i najoptimističnija očekivanja na samom početku priprema. Osim toga, po prvi put javnosti su predstavljeni logo i himna susreta.
Mons. Palić je zahvalio svima na nazočnosti. Ukazao je na tri bitna elementa koja čine SHKM: zajedništvo u vjeri, svjedočanstvo vjere, te korist za osobni rast svakog pojedinog sudionika. Rekao je da se raduje svakom prijavljenom mladom koji je će doći, te naglasio da će u vrijeme održavanja SHKM-a u Rimu svetim biti proglašen papa Ivan Pavao II. koji je na tom istom mjestu slavio euharistijsko slavlje.
Raguž je naglasio da u današnje turbulentno vrijeme upravo su ovakvi susreti poput SHKM-a nešto što treba spajati. Kazao je da su mladi izloženi različitim porocima i da je lako zastraniti, no da upravo zajedništvo i vjera mogu pomoći mladom čovjeku da to izbjegne. Na kraju je kazao da i oni koji vjeruju i koji manje vjeruju, u teškim trenucima kažu „Bože pomozi!“, te izrazio potpunu podršku od strane Grada ovom projektu.
Hladilo je pozdravila okupljene u ime župana, te naglasila da se Županija uvijek trudi podržati akcije Dubrovačke biskupije i njezinih institucija. Kazala je da se puno može naučiti od mladih ljudi, te izrazila nadu da će ovaj susret to pokazati.
Nalbani je kazao da daje punu podršku organizatoru, te da će Policijska uprava poduzeti sve potrebne mjere i radnje kako bi se svi sudionici osjećali sigurno. Naglasio je da imaju veliko iskustvo, tako da će se i ovaj skup odraditi na najvećoj mogućoj razini.
Zupčić je na kraju objavio da je stranicaSHKM-a Dubrovnik 2014 od danas aktivna i dostupna na adresi www.mladi-dbk.com

U emisiji "Trag vjere" doznajte o porukama pape Franje na Novu godinu. Donosimo sintezu 85-godišnjeg djelovanja Dominikanske naklade "Istina" te predstavljamo božićnu humanitarnu akciju Udruge „Nada“ iz Rijeke, božićnu tradiciju štovanja bambina u Dubrovniku i žive jaslice Zajednice "Cenacolo" ispred zagrebačke katedrale.
"Trag vjere" započinje u 18.05 sati, urednica je Tanja Baran.