U programu Radiopostaje Mir Međugorje Vedrana Vidović razgovarala je sa Boscom Gorbenom koji je sredinom prosinca stigao iz Španjolske u Međugorje, i to biciklom. Na putu je proveo tri i pol mjeseca, a njegovo hodočašće bilo je svojevrsno traženje sebe i dragoga Boga.
Zovem se Bosco, ja sam španjolac iz Bilaba. Imam 24 godine i upravo sam završio studij veterinarstva. Odlučio sam krenuti na put biciklom, na jedan duži put, nakon što sam završio studij. Htio sam ići do Turske, i proći kroz Međugorje budući da je to mjesto o kojem sam već ranije čuo jer je moja obitelj bila tu. Moji roditelji su ovdje bili, a moj stric i strina su se ovdje obratili i uvijek su mi jako dobro pričali o ovom mjestu. I nakon što sam skoro tri i pol mjeseca na putu i na cesti, zaustavljao sam se na više mjesti da bi se mogao penjati na planine, konačno nisam uspio doći do Turske ali barem sam došao do Međugorja. To je bilo prekrasno putovanje.

Što ste doživjeli na tom putovanju? Kako vam je bilo na tom putu, kako su ljudi reagirali na vas?

Ljudi su uvijek bili iznenađeni, kad bi me vidjeli s biciklom sa mnoštvo stvari i kilograma za put. Ljudi te zaustavljaju pitaju te: "Odakle dolaziš i kamo ideš?"

Kako je bilo za prenoćište, za hranu?

Već na početku putovanja odlučio sam da neću moći platiti ni smještaj, ni spavanje, ni hotele ni prijevoz nego samo hranu. Išao sam sa svojim šatorom, sa vrećom za spavanje i malim šporetom za kuhanje. I svaku večer kada bi sunce zašlo, tražio bi mjesto gdje bi prenoćio negdje ispod nekog stabla, pored puta u svom šatoru.

Jeli bilo nekih posebnih zgoda koje želite izdvojiti?

Većinu noći sam spavao pod šatorom, ali bez da poznajem ikoga da poznajem od ljudih koje sam sretao na putu, sami su mi se nudili za prenoćište. Vodili bi me svojoj kući prenoćio bi u obitelji i s ljudima koji me po prvi put vide. Ljudi ti kažu putem: "Evo uzmi ključeve od kuće, ja odoh raditi, budi kao u svojoj kući"- bez da me i poznaju.

Vidim na vašoj ruci desetak krunice. Da li su krunica i molitva pomogle da dođete do cilja koji ste sebi postavili?

Ova je kupljena tek jučer. Nikad u životu nisam izmolio ni jednu krunicu, a sada imam četiri krunice sa sobom koje su mi poklonili nakon što sam čuo toliko priča i poklonili su mi jednu knjižicu da naučim kako moliti krunicu tako da više nemam ispriku da ne počnem moliti.

Što ste doživjeli u Međugorju kada ste došli? Kako ste doživjeli ovo mjesto?

Ono što me je dojmilo najviše jeste vjera, vjera koja se može vidjeti na svakom koraku, posebice ljudi koji su me udomili kod sebe a to su Patrik u Nancy, dakle vidjeti njih svakodnevno kako žive poradi Krista i kako služe. Dojmilo me i vidjeti kapljice vode koje izlaze iz kipa Uskrslog Krista. Sve te stvari čine da razmilim dobro i pomislim da ovdje zaista se nešto događa.

S kakvim mislima odlazite iz Međugorja?

Jedno mjesto koje treba u svakom slučaju posjetiti, i ne doći ovdje kao turista nego doći ovdje nešto vidjeti i nešto tražiti. Odlazim jako zadovoljan što sam došao ovdje.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/medjugorje/o-medjugorju/svjedocanstva/107-svjedocanstva/biciklom-iz-spanjolske-u-medugorje.html